Zauvijek njegova

"Zauvijek njegova"

UVOD

Dobro znam kako je to kada si slomljen, kada se sve u tebi lomi a ti kazes da nije to nista. Znam, zivot je to i mora biti takav, tezak i napet, bolan ali i srecan. Nekada si u oblacima a nekada si na poslednjoj stepenici. Nekada je dovoljno da pustis pjesmu, samo jednu pjesmu kako bi se sva sjecanja, koja su bila skrivena u vama, isplivala na povrsinu. To upravo ja radim, vracam se u stara vremena, u vrijeme kada smo on i ja bili zajedno, bili kao jedno. Nisam ga vidjela vec nekoliko godina ali nikada nisam mogla da zaboravim njegov lik, njegove plave oci. Upoznala sam ga slucajno, a u srce pustila namjerno. Uvukao mi se pod kozu neprimjetno, ocarao me lijepim rijecima i svojim pricama. Znate, on je bio jedan od onih huligana, jedan od onih ciji su zivot utakmice i dobar provod. Bio je veseljak, uvijek nasmijan ali sa tugom u ocima. Zgodan, dosta stariji od mene, na prvi pogled hladan ali zanimljiv. Jednostavno on je bio ono sto je svaka cura zeljela. Ja sam tada bila klinka koja je jurila za takvim kao sto je on. Bila sam uvijek romaticar, zudjela sam za cvrstim zagrljajima i romanticnim poljubcima. Lako bih se zaljubila, ali jos lakse odljubila, znala sam da cuvam ono sto imam ali ponos nikako. Najgore od svega nisam znala sebe da cijenim. Kao 15-godisnjakinja, naivna i povodljiva, ali sam zato svima neizmjerno pruzala ljubav. Davala sam zivot za lazne prijatelje, za porodicu od kojih sam samo cula kritike, za oca kojeg ne zanimam, i na kraju za njega - jednog obicnog narkomana. Sebi sam potpisala smrtnu kaznu kad sam njega upoznala.

PRVI DIO

Tog dana je bilo sve obicno ali sudbina je isplanirala nesto vece od onoga sto sam ja mogla zamisliti. Vreli ljetni dan sluzi za kupanje i opustanje na plazi, nista drugo. I ja sam bila za tu opciju kao i moja sestra, Lana. Dobra je stvar zivjeti blizu plaze-spremis se i za 5 minuta si vec tu. Dan pre toga ja odlucujem kako ne zelim da imam momka to ljeto, niti ne zelim da se muvam ni sa kim. Prvi dan kupanja je uvijek najzanimljiviji, upoznas nove ljude, pogotovo strance. Mene nista to nije zanimalo, samo sam htjela provesti miran dan na suncu sa slusalicama u usima i knjigom u rukama. Jeste, ja sam tip cure koja uziva u muzici i u knjigama. Dosta razvijenija i zrelija od svoje generacije, znala sam kako da uljepsam sebi dan. Prvih sat vremena jeste bilo mirno, uzivala sam. Medjutim, mojoj sestri je bilo "uzbudljivije". Budi me iz mog svijeta maste hladnim kapljicama vode koje se bore po mojim ledjima."Ej Helena, neces vjerovati sta mi se desilo!""Izvoli, pricaj. Spremna sam da cujem istoriju.""A daj nemoj me zezati. Upoznala sam jednog momka, Milosa. Nije odavde, iz Srbije je. Dosao je na odmor kod svoje babe tu blizu nas.""Da?""Eno vidi, onaj tamo sa plavim krstom oko vrata."Pokazuje mi na momka koji je u vodi na drugoj strani. Na prvi pogled ima divan osmijeh. Celav, nizak ma pravi huligan, da tako kazem. Kroz moje misli prolazi to kako je zgodan, ali ne ne privlaci. Ne. Previse mi je nekako, hladan."Aha"-odgovaram."Samo to? Aha? Jel ti imas oci? Vidi kakav je! On je moj i tacka!""Dobro." - i stavljam slusalice. Krajickom oka gledam tog Milosa. Hm, bolje ti je da budes dobar prema Lani inace cu te ubiti. Haha smijem se naglas svojim mislima.Taj dan upoznajemo Marka i Danijela, simpaticni momci. Lani je se svidio Danijel ali kada je joj on rekao da je tri godine mladji od nje... "Ne, ne i ne." - stalno je to ponavljala dok smo isle kuci. Oni su nam tu ispricali nesto vise o Milosu. Ima 23 godine, dosao je na odmor sa mamom, nema brata niti sestru. Dobro, dosta informacija za jedan dan. Dolazimo kuci, a Lana odmah ulazi na fejsbuk i trazi "Milos Martic". Pronalazi ga i naravno salje mu zahtjev. Mog komentar : "Celavac jedan, bicete divni zajedno." Lana mi se osmjehuje. Srecna je, vidim joj to u ocima. To je jer vjeruje da joj se pruza nova ljubav, srecna ljubav. A ja, ma ja sam mlada meni i ne treba ljubav. Meni je bilo dovoljno sto nisam sama kroz zivot. Bila sam srecna sto sam imala Lanu. Imati sestru je nesto neprocjenjivo, vjerujte. Mi smo 4 godine razlike ali ja sam uvijek bila kao na. Nismo se mi uvijek dobro slagale naprotiv vise vremena smo provodile svadjajuci se oko svake sitnice. Ne bi mogao ni proci minut a da se nas dve ne posvadjamo. I taj sjaj u njenim ocima, i taj osmijeh toga dana su mu bili znak da cemo se zbliziti ubrzo, ali kako? Tada nisam znala odgovor na to pitanje, ali sada ga znamMilos je bio taj razlog sto nas je zblizio.

DRUGI DIO

Tu noc razmisljam o tome kako je Lana vec odrasla. Ja jos gledam na nju kao stariju sestricu sa kojom sam se igrala lutkica kada sam bila sama. Zaspala sam jedan sat posle ponoci.Ujutru se budim sa podocnjacima, naravno. Ulazim u dnevni boravak gdje zaticem Lanu, kako sjedi za laptopom sa osmijehom na licu. Ja onakva rascupana iz kreveta, nisam bila u stanju ni da pricam. Odmah sam otisla u kupatilo. Vracam se u dnevnu nakon obavljenog jutarnjeg rituala razbudjivanja, gdje Lana me docekuje sa rijecima: "Javio mi je se! Prihvatio je zahtjev i javio mi je se.""Stvarno? I sta kaze?"- odgovaram zainteresovano jer ipak joj ne zelim kvariti srecu."Nista posebno, pitao me gdje sam kupila naocale, znas one moje.""I? Jeste se jos nesto dopisivali?""Ma nista posebno kazem ti, sve onako obicno.""Aham, nego hocemo li mi danas ici na plazu?""Naravno! Bice i on!""Ma ko?""Pa Milos."- odgovara sa osmijehom.Znala sam vec tada da pocinje ljubavna prica. Ali nisam znala kakva. Spremamo se za plazu, ja onako smorena jer se nisam naspavala ali idem ipak. Dolazimo na plazu i prva stvar koju vidim jeste Milos. Divno. Naravno tu su i Marko i Dado. Prilazimo im i pozdravljamo se sa njima. Tu mi Milos prvi put pruza ruku i govori:"Cao, ja sam Milos.""Helena, drago mi je.""Takodje."Tko bi rekao da ce od ovoga sve krenuti, zar ne? Naravno, on se pozdravlja i sa Lanom i mi odlazimo. Stavljamo peskire nedaleko od njih. Lana citavo vrijeme gleda u Milosa. Ne obracam paznju na to. Prvih sat vremena se izlezavamo, slusamo muziku i citamo knjigu. Lana onda ulazi u vodu i pocinje da prica sa njim. Nakon nekog vremena i ja ulazim u vodu. Kada sam pogledala u njih Lana je plakala. Zasto? Ni ja nisam znala. Pozvala sam je i rekla da dodje kod mene. Dosli su oboje i onda smo sjeli na peskire kod Dade i Marka. Oni su poceli da pricaju viceve, stomak me je zabolio od smijeha. Milos krece da prica vic i stalno se osmjehuje dok prica. Tu smo dugo se zezali i pricali svakakve dogadjaje. Kuci smo dosle oko sedam. Kada sam usla na fejs ukucala sam Milos Martic. Ne znam sta mi je bilo, ne znam ni sta sam u tom trenu mislila samo sam mu poslala zahtjev. DA, ja sam ta koja mu je poslala zahtjev.Nisam ni slutila da sam ja ta koja je sve zapocela.

TRECI DIO

Nisam razmisljala o njemu. Nije mi bio vazan. Nisu mi bile vazne ni njegove oci, ni njegov osmijeh, ni njegova pojava. Ali nesto me je vuklo njemu. Te iste veceri on me je prihvatio. Ali nije bilo poruke. Nije mi se javio. A i zasto bi? Dopisuje se sa mojom sestrom, nece sa mnom.Sutradan smo, naravno, opet isli na plazu. I naravno da smo bile u drustvu Milosa i njegovih prijatelja. Ako mogu uopste ih nazvati njegovim prijateljima. Posle mi je ispricao svakakve price o njima. I oni su mu bili sve, samo ne prijatelji. I tu je bio jedan momak, koji je inace kreten, i za koga je mene Milos zezao. Bilo mi je krivo sto me zeza, jer tek sam ga upoznala a pravi se pametan i ponasa se kao kreten. Bilo mi je jednostavno glupo. I u sebi sam ga prezirala. Da sam mogla da ga udarim, udarila bih ga. Ali nisam. Nije on zasluzio da se ja zamaram oko njega. Dan je prosao tako brzo, da Lena i ja nismo ni primjetile da je 8 sati a mi u kupacim kostimima. Nisam se osjecala prijatno.. Nervirao me je. U tom trenutku nisam zeljela da Lana bude sa njim. Kako da bude sa nekim takvim? Ne, ne zelim da ona bude sa njim.. Ali to je njena stvar. Necu da se mijesam u to. Nije mi tu mjesto! Helena zapamti!Otisle smo kuci, a Lana je citavo vrijeme pricala o Milosu. Htjela sam da puknem. Ne, ne zelim da mi prica o njemu! Ko je on!? Briga meee. Shvati Lenaa ! Ah. Moje misli su me ubijale.. Znas nije on toliko los kao sto pricaju. u jednom momentu mi je rekla. A kako ces ti to znati? Znas i sama da je bio u zatvoru i da pusi travu i sve.. odgovorih, ni sama ne znam zasto sam toliko pametovala kada mi to nije smetalo nimalo.Nervira i mene sto pusi travu, ali pokusacu da ga nagovorim da barem malo prestane.. Znas, voljela bih ja biti sa njim. Dobro, nadam se da cete biti zajedno. Samo se paazi. I ima sve da mi pricas. rekla sam, mada nisam zeljela da cujem nista o njemu. A kada cete na kafu? Jeste li pricali o tome? Nismoo, sad je tek upoznavanje znas. Jedva cekam. odgovorila je sa velikim osmijehom na licu.Drago mi je da si srecna. I bilo mi je drago. Ali me je nerivrao. Ahh. Kao sto kazu, novi dan, novo jutro, bistriji pogled na svijet. Sinoc mi je bilo tesko zaspati, ni sama ne znam zasto. Pogledala sam napolje, kisa je padala. Kisa? Nakon onako suncanog dana kisa? Nije ovo normalno. Kao i ja. Odlucila sam da izadjem malo napolje sa drugaricom, Jovanom, kako bih odmorila misli. Ona je uvijek tu za mene, i stvarno me razumije. Mogu joj reci sta god hocu, nikome nikada ne bi rekla. Obozavam je. I tako, spremim se ja da idem sa njom a sestra krenula babi. Sa Jovanom sam bila u gradu, zezale smo se i pricale. Usla sam na trenutak na fb, kad ono poruka. Od Milosa. U tom trenu nisam znala da li da se smijem, ili da placem. Ni sama ne znam sta mi je bilo. Poceli smo da se dopisujemo. I on je rekao da se nadjemo, na plazi, da zovem i Lanu. Odmah sam nazvala Lanu, ali je me tako hladno odbila da sam poludila. Rekla sam mu to, i on je onda njoj napisao poruku i ona je naravno pristala. Dogovorili smo se da se za pola sata nadjemo na plazi. Jovani to nije smetalo. Znala je da sam htjela da idem. A i ona je trebala ici kuci, svakako. Ja sam stigla prva na plazu, i tada mi je zazvonio telefon. Helena, kako mozes biti takav kreten?! derala je se na mene. Sta je Leno? wtf ? Zasto ti moras da dolazis?! Zasto nas dvoje ne pustis da budemo sami?! Uvijek se moras petljati tamo gdje ti nije mjesto! Dobro! vec mi je bila digla pritisak. Ja cu otici, upravo odlazim.Samo sto sam prekinula, i okrenula se da krenem, Milos je bio iza mene. Heeej. nasmijao mi se i pruzio ruku.Hej. odgovorila sam zbunjeno. Kako da mu sada kazem da odlazim? Da me sestra nazvala i da zeli da bude sama sa njim, a ja treba da nestanem odmah? Ne, ne mogu to. Leno, ipak ces morati drugom prilikom biti sa njim sama. Sada ne. On je sjeo na klupicu a ja, kako ne bih bila previse blizu njega, sjela sam na kamen. Ipak ce doci Lena pa neka ona sjedne kod njega. Ona je dosla, i naravno bila je tako iznervirana kada me je vidjela. Bila je tako nervozna, da je samo se derala. Nije ni proslo 10 minuta, kada je rekla da ide kuci. Leno, pa sta ti je? Daj sjedi, malo da pricamo. rekao je Milos.Ne, ne i ne. Ja idem kuci. A ti Helena kakoo hoces. Nisam ni sama znala sta da joj kazem. Mislila sam da se sali. I Milos je mislio. Mi smo nastavili pricati, i ubrzo smo i zaboravili i na Lenu i na vrijeme. Pricao mi je sve.. Pricao mi je o svom zivotu, o svom ocu, majci.. Kako mu je zivot bio tezak. Kako ni sam ne zna zasto je takve stvari uradio. Tako je fino pricaao. Tako je bio simpatican. Tako je bio smijesan. Tako mi je osvojio srce... Kada je se vec smracilo, meni je bilo pohladno na kamenu. Tresla sam se. Dodji, sjedi pored mene. rekao je u jednom momentu.Ne, fino mi je ovdje. lagala sam.Hajde, dodji na klupicu. bio je uporan.Ne, hvala. Nisam zeljela. Ne mogu. Ne mogu zbog Lene. Nije fer. I da sjednem pored njega ne mora nista da znaci. Ai opet ne mogu to...Dobro, onda cu ja doci kod tebe. i hladno je ustao i sjeo kod mene na kamen.Ja sam se izbezumila. Sta ? Kako? Sva sam se prepala. Nisam znala sta da kazem. Bio je oci u oci sa mnom. Tek tada sam vidjela cari tih plavih ociju. Tako su se presijavale na mjesecini. U tom momentu sam mislila da je poseban. Bila sam ubijedjena. A on.. Samo je se smijao. Ni sam nije znao sta da kaze. Znas, nikada pre nisam upoznao curu kao ti. Stvarno mi je drago sto sam te upoznao. tiho je rekao.I meni tebe.- nisam znala sta drugo da mu kazem. Nijedna druga misao mi nije padala na pamet osim njegovog osmijeha, ociju... Kada me upoznas, zaljubices se u mene. Stvarno? odgovorih sa podsmijehom.

Onda je se okrenuo prema meni, pogledao me tim plavim ocima i...

CETVRTI DIO

Onda je se okrenuo prema meni, pogledao me tim plavim ocima i... U tom trenu zazvonio mi je telefon. Mama. Moram kuci Milose. - rekoh kao da sam spasena.Uredu, otpraticu te. Nema potrebe. Hajde. Isao je pored mene I citavo vrijeme je se smijesio. Stalno je gledao u mene, da mi je bilo neugodno. Nisam znala sta da mislim. Prijalo mi je isto toliko mi je bilo I neugodno. Kada smo stigli ispred moje zgrade, pruzio mi je ruku I rekao:E, drug si nema sta. Rekla sam hvala, okrenula se I usla u haustor. Bila sam nasmijana. Vise nego sto je trebalo. Nadala sam se. Ali cemu? Zasto da se nadam necemu sto nikada nece moci biti moje? Zasto ? Ne. Necu da mislim o tome. Sama sam sebe tjesila. Ne, to ne moze. A i on ne zeli nista sa mnom. Pa samo smo prijatelji, nista drugo. Sta da radim? Nista. Tako je. Nista necu da radim. Samo cu da budem opustena. Kada sam usla u stan, mama me je pitala gdje sam do sada. Posto mi je Lena napisala poruku da ce ona reci mami da sam bila sa Milosem ako joj ja ne kazem, odlucila sam da mami kazem istinu. Nikada mami nisam lagala. Nikada nisam ni imala razloga. Mama, bila sam sa Milosem, znas onaj sto samo ti Lena i ja pricale za njega.Bila sam sa Jovanom, I ona je morala ici kuci, a zvao me Milos pa smo malo sjedili i pricali na plaza. Molim? Nisi me ni pitala! Zapamti kad ces izaci napolje! ljutito je odbrusila.Ali mama pokusala sam nesto reci ali me je prekinula.Ne zanima me, idi u sobu, da te ne gledam! Eto, bas fino. Ja sam sa mamom uvijek imala dobar odnos. Posto sam bila miljenica, njena miljenica, ona me je uvijek branila. Dok je Lena bila miljenica svih ostalih i svi su njoj vise vjerovali. Nisam znala sta da mislim, bilo mi je svejedno. Uzela sam telefon I otisla u sobu. Kad sam usla na fb, vidjela sam poruku od Milosa.Stvarno mi je drago sto sam te upoznao.I meni je. Jesi se prepao dok si isao kuci? napisala sam.Nisam, mislio sam na tebe. Sto na mene? slatko sam se nasmijala.Mislio sam kako si divna cura i puno si mi se svidjela, znas. Hoooj, pa sta da radim. Nisam znala sta on pokusava. Nastavili smo da se dopisujemo, on me je citavo vrijeme muvao. U jednom trenu sam mu odlucila napisati: Ali Milose, znas li ti koliko ja imam godina? Znam. I ovo je prvi put da mi se neko tako mlad svidja. Ali nisam ni ja mator. Stariji sam od tebe 7 godina, pa sta? Ali ja imam 15 godina. Pa sta? Ne znam.Ti nikad nista ne znas.Znam. Ne znas. Da znas rekla bi mi da li ti se svidjam, ali ti ni to ne znas.Ali kako da mi se svidjas, pa tek se znamo sedmicu dana.Ljubav na prvi pogled. He, ne znam ni ja. Kad cemo da se vidimo, da sirimo ljubav na nasoj klupici?Ne znam. Kaznjena sam. Zasto? Zato sto nisam mami rekla s kim idem, I sto sam dosla tako kasno.Pa kako cemo da se vidimo?Ne znam.Te veceri ni sama ne znam kako sam zaspala. Razmisljala sam o svemu. Necu moci ja ovo. Ne svidja mi se on. Ne toliko da bih mogla iznevjeriti sestru. Ne bih.. Tada ni sama nisam znala da cu iznevjeriti I sestru, I mamu, I citavu porodicu.. Ehh.. Vrijeme, kao I sve ostalo je bilo protiv nas. Tu citavu sedmicu je bila kisa. Ali mi smo se dopisivali. Svaki dan. Citav dan. Ali postojao je tu jedan veliki problem. On je se dopisivao i sa mojom sestrom. I sto je najgore ja sam to sve znala. Ipak na kraju smo odlucili da se vidimo. Milos, Lena, Milosev drug i ja. Ni sama nisam znala da je to pocetak jedne ljubavi.

PETI DIO

Eh, kako sam samo bila nervozna. Jeste, tu ce biti moja sestra i on. Ali ja sam tu nervozu vjesto sakrivala. Pravila sam se kao da mi se cak i ne ide, a u sebi sam bila vatra. Jedva sam cekala da ga vidim. Sama sam se sebi gadila. Cak sam sama sa sobom pricala. Zasto mislis o njemu? Haaloo? Ne, Milos nikada nece biti tvoj, niti ces ti biti njegova. Zasto to radis sebi? Zasto? Ali srce je bilo jace. Kao i uvijek, nadjacalo je razum, i moje usne su se razvukle u veliki osmijeh kad su ga vidjele. Nesvjesno. Pozdravili smo se, i krenuli da prosetamo. Nas cetvero. Kako ironicno. I Lena i ja smo stalno gledale u Milosa. Ja sam ga gledala kradom, ali Lena je bila uporna da prica sa njim, i stalno ga je gledala. Ali on, naprotiv, stalno je se okretao prema meni, isao pored mene, smijesio mi se. Nisam bila navikla na takvu vrstu paznje. Ja sam navikla da me u porodici svi gaze i omalozavaju. Nikada nisam bila nesto posebno, a odjednom neko obraca paznju na mene. I to mi je se svidjalo. Nakon sto smo obisli citav grad, odlucili smo da idemo na plazu. Pa da, mora on da idemo na nasu klupicu. Sjedili smo, naravno on je sjeo pored mene. Poceli smo da pricamo viceve, i on me je nasmijavao. U jednom trenu me je zagrlio. Vidjela sam istog momenta promjenu na Laninom licu. Nije zeljela to. Nije to ocekivala. I ja sam se iznenadila. Ali mi je prijalo. Prijao mi je on. Prijala mi je njegova blizina, njegov osmijeh, njegv dodir. Nisam ni slutila sta on sve krije u sebi. Darko, Milosev drug, je poceo da se nabacuje Leni. Ona je kao koketirala sa njim, ali neprestalno je gledala u Milosa i mene. Jako si lijepa veceras. sapmuo mi je.Hvala ti, i ti si. odgovorila sam sa velikim osmijehom na licu.Hej, a kada cemo se moci ja i ti vidjeti sami? Ne znam. Znas da mi mama nece dati bez Lene. Ali ona i ne znam mene. Pokusacu nesto.Nisam mogla da mu kazem kako je Lena to jutro rekla mami kako joj ja otimam momka. Kako je taj momak 7 godina stariji od mene. Kako je narkoman i kako je bio u zatvoru. To je sve rekla. A ona ga takodje zeli za sebe. Ne znam zasto je to uradila. Vjerovatno zato sto sam ja onu vece ostala sama sa njim. Nisam zeljela da bude ljubomorna na mene. Ja nisam bila ljubomorna sto se ona dopisuje sa njim, barem ne u pocetku dok Milos i ja nismo postali ozbiljni. Ali ona je moju srecu od pocetka unistavala. Da ona to nije rekla mami, mozda se ja i ne bih zagrijala toliko za Milosa. Vec citava moja porodica je bila protiv nas. A ja sam bez straha isla protiv svih. Moja upornost me je upropastila.Zasto se treses? upitao me je.Mozda zato sto mi je hladno? rekla sam sarkasticno.Pa sto nisi rekla! Evo ti moj prsluk. reklao je istog momenta.Ne trebam svejedno cemo kuci. Jel tako Leno? okrenula sam se prema Leni.Jos malo.- odgovorila mi je.Evo ti prsluk necu da cujem vise ni rijec. -uzeo je prsluk i stavio mi na ramena. Mislim da nije bilo srecnije cure od mene u tom trenu. Istog momenta, kada je Lena vidjela da mi je Milos dao prsluk ustala je i rekla Idemo! Nisam joj se mogla usprotiviti. Kada smo se rastajali, Milos mi je rekao Ponesi sa sobom prsluk, grij se. Samo sam se nasmijala. Na putu do kuce, Lena nije rijec rekla. Pokusavala sam da pocnem da pricam sa njom ali nista. Kada smo dosle kuci, usla sam odmah na fb i naravavno da je tamo bila njegova poruka. Napisao mi je stih. Sva sam se rastopila. Nisam ni sama znala kakvo se to osjecanje u meni budi. Sta me to vuce njemu Boze? Sta? Ne mogu se zaljubiti u njega. Imacu previse problema. Ne.Mama ujutru rijec nije progovorila. Bila je ljuta na mene. Rekla je da ne zeli vise cuti rijec o Milosu. Hm, nisam znala kako da se sastanem sa njim. Nisam mogla slagati. Nikada u zivotu nisam lagala, jednostavno nisam tako naucena. Ujutru sam od Milosa dobila poruku za dobro jutro. I obradovala sam joj se kao dijete cokoladi. Uz to je i bilo pitanje Kada cemo se vidjeti? Nisam znala sta da mu odgovorim. Da, zelim se sto pre vidjeti sa tobom.Sto pre! Ali ne mogu. Nisam mogla mami lagati. Nisam znala kako da se rijesim sestre. Taj dan, mama me je poslala babi. Samo da te ne gledam. Nemoj da bi se dopisivala sa Milosem. Zabranjujem ti!- rekla mi je. I sama sam znala da necu moci da prestanem da se dopisujem sa njim. I to sam mu rekla. Dogovrili smo da se dopisujemo tajno. Od svih. Sve je bilo savrseno do te veceri, svaka poruka, svaka rijec. Ja sam znala da se Milos i Lena dopisuju, ali znala sam takodje da je to samo prijateljstvo. Te veceri Lene nije bilo na fb. Mama mi nije htjela reci gdje je otisla. Ni Milosa nije bilo na fb. A znala sam da ako on nije na fb, znaci da nije kod kuce. Sigurno su zajedno! SIGURNA SAM! Zasto!? tu vece sam prvi put zaplakala zbog njega. To je pocetak mora suze koje su pale zbog njega. Potajno sam se nadala da to nije istina. Ali Bog je imao drugacije planove...

SESTI DIO

Sjedila sam i cekala. Cekala sam kada ce se jedno od njih dvoje pojaviti na fb. Nije ih bilo.. Prosao je sat.. Dva.. Niko se nije javljao. Lice mi je bilo blijedo i nisam mogla da disem. Kao da sam dozivjela nervni slom. Ni sama nisam znala zasto to sebi cinim. Ne mozes se u nekoga zaljubiti tako brzo. Ne mozes nekoga zavoliti za sedam dana. Preveulicavala sam stvar. I sama sam znala. Ali moje je srce ludo. Ne gleda na ostale. Ne gleda sta je dobro a sta ne. Ono samo voli i pati. Izmedju nema. Odjednom se pojavljuje poruka: Gdje si seceru? on je. Milos. Istog momenta sam pogledala da li je Lena tu. Kada sam vidjela da jeste, moje srce je stalo. Nisam znala vise kuda udaram. Nisam znala nista. Samo sam gledala u praznu tacku. Znala sam da su zajedno bili. Znala sam. Tu sam. odgovorila sam. Inace sam mu pisala macak ili sreco, a sada nisam. Pa sta mi radis? Lezim. Ti? ni sama nisam znala kako sam sve pisala. Nisam imala volje vise ni za sta. Ne znam zasto sam mu odgovarala. Nisam zeljela da pomisli da sam djetinjasta pa da se ljutim na sitnicu. Ali mozda i nisu bili zajedno? Mozda? Evo sad usao u kucu, bio sam ti sa sestrom, malo setali i ja ispusio komad. Sve moje nade su pale u vodu. Da on je bio sa njom. Jeste. I kaze jos setali su. Mah sta sam drugo mogla ocekivati od njega? Sta!? Aha.-odgovorila sam hladnokrvno.Nesto nije uredu? Ne, sve je uredu. Idem sa spavam. Umorna sam. Laku noc. odgovorila sam, jer nisam vise mogla da gledam. Glava me je boljela i srce me je boljelo. Eh tako ranoo.. Mah sta sebi to cinim? Laku noc seceru, lijepo spavaj i sanjaj. Samo sam pogledala u poruku. Zasto mi to saljes? A pre pola sata si bio sa mojom sestrom.. Zaspala sam nakon pola sata.. Jutro je sve promijenilo. Nisam vise bila onoliko preopterecena Milosem. Pokusala sam da ne mislim na njega. Neka on bude sa Lenom, ja tu necu nista da radim. Pokusacu da ispravim odnos sa mamom. Da povratim povjerenje. Ne zelim da ga vidim. Ne. Usla sam na fb, nije bilo poruke. Eh pa sta sam mogla ocekivati. Odjavila sam se. Nisam imala volje cekati tu jednu poruku za koju znam da nece doci. Nakon 2 sta sam dobila poruku od Lene: Hocemo veceras sa Milosem i Darkom malo prosetat? Moze. odgovorila sam. Ipak zelim da ga vidim. Da vidim kako me moze pogledati u oci. Ali on je musko! Naravno da ce moci Helena! Shvati.. Samo ces ti ispasti jadna ako se budes uzbudjivala. Budi opustena kao i pre. I briga te. Muvaj se oko Darke. Neka malo on poludi. To, to. To cu da uradim. Eto sta ti je zensko, u minuti promijeni misljenje. Trebali smo se naci na plazi u 8 sati. Obukla sam se obicno, pustila svoju dugu kosu i nasminkala se. Sama sam sebi bila lijepa po prvi put. Kada sam dosla, oni su vec bili tu. Samo sam se nasmijala i pozdravila ih sve. Sjela sam pored Darke. Milos je me samo pogledao, jer je ocekivao da cu sjesti pored njega. Samo sam mu se nasmijala. E vidii sada kako je meni sinoc bilo.- sama sam se u sebi smijala. Kad god sam nesto pricala, obracala sam se Darku. Cak sam u jednom trenu i zagrlila ga. Vidjela sam na Milosevom licu da plamti. Smijao je se on, ali je gorio u sebi. Znala sam to. Zenski instikt. Pricali smo o tome kako nam se jedu grickalice, i tako su po nagovoru Milosa, Lena i Darko otisli do trgovine da nam kupe. Cim su oni nestali sa vidika, Milos je se drsko okrenuo prema meni, uhvatio mi ruku i stisnuo je:Sta ti kog djavola radis?!- ljutito je rekao.Molim? O cemu ti? pravila sam se da ne znam o cemu prica. Nisam ja balavica.Pa oko Darke citavo vrijeme se muvas. E Helena, ne izazivaj me!-derao je se.Daj covjece ohladi.- i mene je bio naljutio. Derala sam se. Sta ti mislis ko si ti da mozes mene da zajebavas!? Nisam ti ja ko tvoje fufice iz Srbije! Shvati! NISI! I ZATO MI SE SVIDJAS!- proderao je se.Znaci ja ti se svidjam, a setas sa mojom sestrom?!!- prosto mi je izletilo.Sta ima lose u tome? A znaci u tome je stvar. Ljubomorna sii. Ah, pa trebao sam to znati pre.-slatko je se nasmijao.NISAM LJUBOMORNA! Samo ne zelim da se neko igra sa mnom.Mila, ja da sam htio nesto sa njom ja bih to uradio do sada.-smirivao me je.Ne zelim da znam nista!- stavila sam ruke na usi.Eheej seceru.- uhvatio me je za struk i privukao sebi. Jednom rukom mi je sklanjao ruke sa usiju i stavljao na svoja ramena. Ne zelim nista sa njom, vjeruj mi. Samo zelim da imam ovdje prijatelje. Nisam se nadao da cu tebe sresti.. Mozda i nisam trebao. Jer uskoro idem u Ameriku. Da radim.Ukocila sam se na mjestu. Molim? Ide. A tek sam ga upoznala. Molim? Boze sta mi radis? Molim?- samo sam uspjela izustiti.Da, idem da radim kod ujaka, ali ne brini necu jos. Mozda za pola godine, ili godinu. Nisam htio da izlazim iz kuce da ne bih upoznao nekoga ko ce mi znaciti. I eto sada sam tebe upoznao.. I bojim se covjece. Ne znam sta da ti kazem.-saputala sam.. Sjeli smo, naslonila sam svoju glavu na njegovo rame. Milovao me je po ruci, i ljubio me je. Nisam vjerovala da on ce otici. Ali ja njega zelim za sebe. Naivna petnaestogodisnjakinja. Sta sam mogla i ocekivati.. On naravno da ce sebi stvarati zivot.. Ti si jos mlada. Okrenuo je se prema meni, i uozbiljio je se. Primicao je se mojim usnama, kad sam ugledala Lenu i Darka. Brzo sam se odmakla. I nastavila da se smijem. Ali nisam bila dobra. Ostatak veceri sam se samo njemu smijala. Sa Lenom je bio hladan odnos. Posle sam ja ponovo otisla babi, dok je ona otisla u stan. Isla sam sama ulicom i nisam mogla da vjerujem da se zaljubljujem u njega. Uvlaci mi se pod kozu i ja to osjecam. Osjecam da imam potrebu za njegovim osmijehom, za njegovim dodirom, zudim za njegovim poljupcem. Zudim za njim. Za svoju generaciju bila sam dosta razvijenija. I uvijek sam se isticala u drustvu ikako to nisam zeljela, nikada. U drustvu sam bila voljena, ali nikada nisam imala pravog prijatelja. Osim jedne osobe koja mi je pomogla da osjetim ljubav. Ona, Jovana. Ona je osoba koja je bila losa u davanju savjeta, ali nikada me nije kritikovala kada sam bila lose. Uvijek mi je bila rame za plakanje. I nju sam na kraju mogla izgubiti, upravo zbog Milosa. Sve sam izgubila zbog njega, za mjesec dana sam izgubila i povjerenje porodice, i sestre, i svih. Ali mene nije bilo briga jer sam za tih mjesec dana dobila njega, Milosa. Tajno.. Daleko od svih. Pod svjetlima zvijezda, on i ja smo se voljeli.. Sami..

SEDMI DIO

Jutro. Uzimam telefon. Na njemu je njegova poruka. Seceru. Dobro jutro.Gledam poruku. Smijesim se. Okrecem telefon, i bacam glavu u jastuk. Smijem se. Jedno jutro sam nasmijana. Koja promjena. On mi je izmamio osmijeh. Pocinje da mi se svidja. Pocinje ludilo.Ustala sam, umila se, oprala zube. Usla sam u dnevnu sa velikim osmijehom na licu. Baba je mogla da primjeti da se nesto desilo.Je li to neki momcic poslao poruku? rekla je sa podmuklim osmijehom. Nee. Nije.- odgovorila sam joj.I ne treba da bude. Jos si mlada.Znam. Odlucila sam da taj dan posvetim sebi. Ionako je bila nedjelja. Bilo je prijatno sunce, pocetak ljeta. Lezala sam na terasi i smijesila se. Slusala sam muziku na slusalicama i uzivala. Tacno se sada mogu sjetiti sta sam slusala. Svega se mogu sjetiti. Dolazio mi je u misli povremeno, i donosio sa sobom veliki osmijeh. Bila sam zadovoljna. Nisam razmisljala. A i zasto bih? Jednom se zivi. Treba sve da se isproba, zar ne? ... Nakon nekog vremena, odlucila sam da odem na plazu. Babi sam rekla da idem malo da prosetam, rekla sam da cu se mozda i okupati usput. Rekla mi je da se cuvam. Voljela sam svoju babu. Bila je ta koja me je odgojila dok je mama radila. Cuvala me je. Nikada nije dopustila da osjetim nedostatak ljubavi ili oceve paznje. Bila mi je i majka a i otac. Zato sam je voljela. A i bila mi je jedina. Djeda nisam ni upoznala. Isla sam prema plazi, zeleci da se malo odmorim. Priblizavajuci se plazi, vidjela sam dva veoma poznata lica. Bila su na plazi, smijali se i prskali vodom. Ona je se smijala tako zaljubljeno, da sam pozeljela biti na njenom mjestu. A on, oh kako je zgodan, ima tako snazna ramena, ima divan lancic.. Cekaj. Lancic. Priblizavala sam se blize. Vidjela sam ta poznata lica. Taj poznati lancic. Ona. Moja. Sestra. Cekaj. Stala sam u mjestu. Pomjerila sam se kako me ne bi vidjeli. Oni su. Cekaj. Sta on to radi? Grli je? Stani. Kako? Sta je to sa mnom? On je bezobrazno djubre. Suze su mi u ocima. On je tako bezosjecajan. Cemu poruke i sve ono ako mu se ne svidjam? Zasto to radi? Pogledam u stranu. Oh upravo cu to da saznam. Laganim koracima idem ka njima. Pravim se kao da sam iznenadjena sto ih vidim. Helena? Hele.. Otkud ti ovdje? - Lena je rekla. Milos kad me je vidio samo je ukocio. Osmijeh sa Leninog lica je nestao. Sada je samo tu bio moj osmijeh.Eto tako malo prosetala. Nemojte da vam smetam, idem ja.- odgovorila sam, sa osmijehom.E ne. Ostani. Budi tu sa nama.- odmah je rekao Milos.Pa..Ostani.Dobro. Sjeli smo na peskire, sunce je grijalo. On me je gledao kradom, a ja sam se samo smijala. Suncali smo se, i ponekad nesto prokomentarisali. Gladala sam ga osudjujucim pogledom. Ma ko si ti? Iza tebe se nesto krije. Ko si ti? Reci mi.- ubijale su me misli dok sam ga gledala. Nikako mu se nikam obratila direktno. Nisam zeljela. Ne. Necu. Lena je u jednom momentu ustala.Vracam se za pet minuta.Uredu.- rekla sam. Nije me zanimalo gdje ide. Zeljela sam da ostanem sama sa Milosem. Zeljela sam da vidim sta ima da mi kaze. Lena je otisla. Istog momenta je progovorio:Otkud da si ti dosla ovdje brate?Otkud ti sa Lenom? Milose. Sta to radis?- odgovorila sam sa osmijehom.Lena me je zvala. Bilo mi je glupo da je iskuliram. Svejedno sam mislio ici na plazu. A i na tebe sam mislio. Ne zanima me. Ako zelis nesto poceti sa mnom, moraces da prestanes da se vidjas nasamo sa Lenom. rekla sam smireno. Nisam zeljela da neko vidi kako se svadjamo. Ja zelim tebe. Shvati to vec jednom.A zasto se onda vidjas sa Lenom?Ne znam. Necu vise. odgovorio je sa osmijehom.Nemoj.Ostatak dana smo se zezali, smijali. Bila sam opustenija kada znam da se vise nece vidjati sa njom. Ali da li ce on moci da to postuje? Dosla sam kuci. Usla na fb. Nema ga. Gdje li je? Zar nije otisao kuci? Ah! Kod njega je uvijek ovako! Tajnovito. Prosla su 4 sata. Evo ga. Evo pise. Da li molim te mozemo da se vidimo nasamo? Molim te!Ne znam Milose. Znas kako je kod mene u kuci. Stanje nije nimalo dobro. Nisam navikla da lazem. Znas i ti sam. Znam, ali reci da ides sa drugaricom. Hajde, zar neces da me vidis?Hocu.. Ali.. Ne znam.Pokusaj nesto. A ja idem da spavam. Ili samo da buljim u plafon. Pre ce biti to drugo. Laku noc.Laku noc. Legla sam. Razmisljala sam da li da pokusam nesto. Ili ne? Mozda je bolje ostaviti stvari gdje jesu? Da ne zapocinjem lazi? Idi. Idi!- neki glas mi je saputao. Sta ti fali. Jedan je zivot! Hocu. Otici cu. Moram da vidim sta ce biti sa nama. Moram. Jutro je svanuulo. Kroz razgovor sa mamom sam shvatila da je odavno zaboravila sta se desilo, i da je opet sve ko pre. U jednom trenu sam je upitala:Mama, mogu ja veceras sa Jovanom napolje? Nismo nikako isle. Molim te. Mozes. Ali posle moras opet babi.Nije problem, ici cu. Potrcala sam u sobu i poslala Milosu poruku: Veceras u 8 kod nase klupice.

OSMI DIO

Bila sam jako nervozna. Trebala sam se vidjeti sama sa njim. Znala sam da mu necu moci odoliti. Samo sam razmisljala o tome da ga poljubim. Silno sam to zeljela. A i on je, sigurno. Tri puta sam se presvukla, dok sam konacno odlucila sta cu da obucem. Izasla sam iz kuce u 5 do 8 jer sam znala da mi treba 5 minuta do plaze. Isla sam polako, nisam zeljela da pre stignem. On prvi treba da stigne, i da me ceka.-mislila sam. Kako sam se priblizavala plazi, srce mi je sve vise lupalo. Sjecam se, tih pet minuta mi je trajalo kao citava vjecnost. Osmijeh nisam mogla da sakrijem kada sam ga ugledala. Stajao je. Cekao me je. Sa kapuljacom na glavi i najljepsim osmijehom. Isla sam prema njemu, sa velikim osmijehom. Stajala sam ispred osobe koja mi je krala srce. Uvlacio mi je se pod kozu tako lagano... Da covjek i ne primjeti. Ali ja sam znala. Znala sam da postaje dio mene. Nisam zeljela da sa njim imam neku prolaznu vezu, zeljela sam da ostanem sa njim.. Zauvijek. Kako naivno. Ta mi rijec sada ima potpuno drugo znacenje. Vise nije to sto je bila tada. A nije ni Milos.Hej, seceru. rekao je veselo. Kako slatko. Zove me seceru.-mislila sam u glavi. Hej, Milose.-rekla sam. I konacno ti i ja. Sami. Konacnoo.Eto da. Gdje cemo?Da malo prosetamo do parka?Moze. Ali idemo okolo.. Da nas ne vidi neko. Znas da ne smije niko da nas vidi.Nema veze sreco, bitno je da si ti tu. Sa mnom. Samo sam mu se nasmijala. Tako je bio brizan. Tako divan. Cudila sam se sta je on to vidio u meni. Mene da gleda. Ali on je nesto posebno. Hodali smo. Neprestalno sam pricala. Kada sam nervozna uvijek pricam. Pricala sam o svemu. Kako mi je tesko. Kako me je otac ostavio. Kako imam veoma tezak odnos sa porodicom. Kako su mi mama i sestra sve u zivotu. Sve sam mu rekla. Imala sam nekakvu potrebu da mu ispricam. Zeljela sam da zna svaki dio mene. Svaku moju mracnu misao. Svaku moju tajnu. Svaku moju bol. Zeljela sam da me upozna. Ali i ja sam zeljela njega da upoznam. I on je pricao. Rekao je da mu zivot nista nije bio laksi. Rekao je da je radio mnoge probleme u Srbiji, da je upao u lose drustvo, da je poceo da krade, da radi svakakve stvari...Ali zasto si to uradio? Sada kada pogledas unazad, znas li zasto si to radio?-upitala sam ga. Znas kako. U tom svijetu si ili igrac ili igracka. Nisam mogao da gledam da drugi imaju a da ja nemam. Tamo ti je novac najvazniji. Tamo je tesko prezivjeti. To je surovi svijet. Tesko je posteno zaraditi.. Tesko je zivjeti skromno. Kajes li se zbog svega sto si uradio? Ne kajem se za neke stvari. Neke stvari bih opet isto uradio, jer nisam imao drugog izbora. Nisam imao drugog nacina. Zao mi je samo sto nisam bio bolji covjek. Mogao sam... Ali nisam. Nikada nisam dobijao potrebnu ljubav. Majka je uvijek bila zauzeta necim, a oca nemam. Umro je kada sam imao 8 godina. Nisam stigao ni da ga upoznam.. Nista. A on mi je bio najpotrebniji. I nisam ga imao. Zato sam vjerovatno i krenuo pogresnim putem..Pa sta ces sa svojim zivotom? Sta ces da radis? Moras sebi da osnujes novi zivot.. Negdje.-nisam zeljela reci daleko, jer i sama pomisao na tu rijec mi je bila bolna. Nisam zeljela da ode. Nisam mogla to da podnesem.Zelim da odem negdje daleko. Da osnujem novi zivot. Bas kao sto si rekla. Planiram da se smirim. Ja vise nisam klinac. Moram da odrastem. Da pocnem da radim. Da nesto napravim od sebe. Gledala sam ga... Govorio je bez mucanja. Znao je sta treba reci. Znao je u kojem trenutku to treba reci. Znao je sve. Gledala sam ga. Nisam mogla da odolim. Nisam..Hocemo negdje sjesti?-rekao je.Moze. Bilo gdje. Nebitno. Sjeli smo na jednu klupicu. Okolo nije bilo nikoga. Bili smo samo nas dvoje. Nisam znala sta da radim. Niti da pricam. Zagrlio me je i mazio me je. Pogledao me je u oci i rekao:Zaljubljen sam u tebe.Nisam znala sta da mu odgovorim. Da li sam ja zaljubljena u njega? Nisam? Jesam? Mozda malo? Ne. Nisam mu mogla odgovoriti samo sam se nasmijala. I on je se nasmijao. Priblizavao mi je se.. Mislila sam da ce me poljubiti. U jednom momentu je zastao.Zelim silno da te poljubim. Silno.. Ali ne mogu. Previse toga mi je u glavi.. Tvoja sestra. Tvoja mama. Ne znam.Kako glup izgovor. Ma nema veze. Opusteno. Nisam mogla da vjerujem. Ustali smo i krenuli kuci. Vec je bilo pola jedanaest. Putem smo pricali. Nisam zeljela da misli da mi je neprijatno. Ali jeste bilo. Jako.Nisam zelio da se ova vece ovako zavrsi.-rekao je kada smo se rastajali.Bilo mi je divno veceras.-rekla sam i poljubila ga u obraz.Ni ja nisam zeljela da se ovako zavrsi.-sapnula sam kada sam se okrenula. Isla sam a nisam ni znala kako hodam. Ipak bilo mi je lijepo. Bilo mi je lijepo veceras sa njim. Usla sam u kucu. Nasmijana ipak. Uzela sam dnevnik i napisala: Ponedjeljak, 23:00Zaljubljena sam u Milosa.

DEVETI DIO

Dobro jutro, ljepotice. To jutro me je docekala njegova poruka. Kako je samo znao biti divan. Istog momenta mi je stavio osmijeh na lice. Za citav dan. Taj period mi je bio najljepsi. Ta ceznja. Ta nedorecenost. Koliko god je bila teska, toliko je i bila slatka. Kada sada pogledam na taj period, shvatam kako sam tada bila najsrecnija. Sve je nekako bilo dobro, bila sam srecna dok nije doslo do onog ozbiljnog dijela. Zudjela sam za tim da ga vidim. Da mi se nasmije, da mu se ja nasmijem. Vjerujte mi, obozavala sam njegov osmijeh. Mislim da najljepsa stvar na covjeku je osmijeh, i oci naravno. A on je imao plave oci. Nisam mogla da gledam u njih. Nisam imala snage. Svaki put kada bih ga pogledala u oci, jos jednom bih se zaljubila u njega. I sama sam to znala. Ali on je svaki put gledao u moje smedje oci, kao da zna sta cini. I znao je. Sigurna sam. Samo ja nisam znala sta radim. Nisam. Jutro duso. odgovorila sam.Jesi mi se naspavala?Jesam, ti? Jesam. Pogodi sta sam sanjao!Mene? Opasna si ti. Naravno, tebe. Bila si divna kao i uvijek. Nisam zelio da se probudim iz sna.-odgovorio je. Kako sam se samo smijala tada. Nisam mogla da vjerujem da mi je to napisao. Pa gledaj, vidis Helena da i neko brine za tebe. Neko je tamo ko misli na tebe, neko kome je stalo do tebe. Nisam se mogla snaci u novonastaloj situaciji.Ma stvarno?-odgovorila sam, nisam znala sta drugo da napisem.Da. Eheeej, vidimo se veceras?Ne. Imam obaveza.Mogla sam ja ici napolje. Nije to bio problem. Nisam imala obaveza. Ali zeljela sam malo da vidim da li cu da ga pozelim. Da vidim da li cu osjetiti ceznju za njim. Ipak, vidjeli smo se samo sinoc nasamo. Sta ja znam sta bi moglo da se desi sledeci put. Moracu da idem polako. Ali Helena ne zna polako. U tome i jeste problem. Ja bih sve odmah. Istog momenta. Sto je najgore. Taj dan sam provela u kuci. Malo sam se vrtila, tamo ovamo, i naravno da sam mislila na Milosa. Ali tada sam bila dovoljno jaka da ga ne pozovem da se vidimo. I nisam ga pozvala. Ujutru sam bila ponosna na sebe. Taj dan na nasem gradskom poligonu je se odrzavao turnir u fudbalu. Naravno da sam trebala ici, i to sa Lenom i Sarom. Sara je moja drugarica takodje. Tada se nismo nesto pretjerano druzile. Tek posle smo postale najbolje, jer me je ona izvukla iz pakla. Bila je uz mene kada sam bila na dnu. Javila sam Milosu da cu biti na turniru. Rekao je da ce da dodje. Radovala sam se sto cu ga vidjeti. Dogovorila sam se sa Jovanom da me zovne u dogovoreno vrijeme kao da se trebamo hitno vidjeti, kako bih Leni mogla izmisliti pricu gdje idem. Naravno da me ne bi pustila da idem da se vidim sa Milosem. Sve je bilo savrseno uradjeno do zadnjeg detalja. Jovana je nazvala tacno u osam, Milos me je cekao na nasoj klupici, Sara je ostala sa Lenom. Hodam prema plazi i smijem se. Znam da cu ponovo da vidim te lijepe oci. Taj osmijeh. Srce mi jako lupa. Dusa mi se smije. Glava mi je u haosu. Ne znam sta da pricam. Ne znam sta da mu kazem. Ne znam kako da se ponasam. Pogubila sam se. Od ljubavi. On me je zbunio. Vidim, njegov lik. Duks, kapuljaca, trenerka-njegovo tipicno. Gledam ga, i on gleda mene. Stojim u jednom mjestu i samo ga gledam. Ne znam zasto ne hodam. Bojim se. Znam da sam zaljubljena u njega. Bojim se da ce me ta osoba povrijediti. Hajde!-dobacuje mi. Dolazim do njega i smijem se. On me gleda i kaze: Nesto si mi veceras najljepsa nego inace. Imas nekakav razlog?Imam. odgovaram sa osmijehom.Koji? Tebe. odgovaram odlucno.Smijesi mi se. Sjedamo na klupicu, pocinjemo da pricamo, smijemo se. U svemu tome ja ga samo posmatram. Ohh Boze , tako volim da ga posmatram! Zar je moguce zaljubiti se u neku osobu koju si upoznao pre 2 sedmice? Da li je? Ja sam cisti dokaz da je moguce. Ne, nije to bila ljubav na prvi pogled. To ce da bude nesto vise. Nesto puno vise. Pricamo, i u jednom momentu on se priblizava mom licu. Ja sam i dalje nasmijana. I dalje se smijem. A znam sta slijedi. Znam. Poljubice me. Sigurno ce me poljubiti. Ali ja ne znam da se ljubim. Kako cu ja to? O kako cu? Ne znam ni sama. Smijehom strah skrivam. Sta cemo nas dvoje?-govori mi dok su moje usne nasuprot do njegovih. Ne znam.Ne znas?-upita me.Ne znam.Zatim gleda u nebo. Smije se. Vidis, imamo svitce, imamo zvijezde, rijeku, klupicu. Romantika, nema sta. Ti i ja... Zatim se ponovo primice mojim usnama. Dotice ih.. Po prvi put nase usne se sklapaju u jedno. Uzima me za ruke. Preplice svoje prste sa mojima. Smijem se. On me ljubi. Po vratu. Po rukama. Smije se. Ljubi me ponovo. Strasno. Uzivam. Nikad u zivotu nisam ovako uzivala. Grize me. Smijem se. Sutim. Gledam u njega. On gleda u mene. Ponovo me njezno ljubi.. Ja mu uzvracam. Kako divan spoj. Ljubavi. Strasti. Romantike. Savrseni smo. On i ja. Konacno. Grli me. Jako me grli. Obozavam ga.Znas, srecan sam sa tobom.-kaze gledajuci u daljinu.I ja sam sa tobom.-odgovaram privijajuci se sve vise uz njega.

DESETI DIO.

Sjedim pored njega. Srecna. Privijam se sve vise uz njega. I srecna sam. Svu tu romantiku prekida zvuk telefona. Helena, gdje si ti?!-rekla je ljutito Lena.Evo me krenula sam na poligon.-rekla sam.Ajde, pozuri moramo kuci.Idem.Moram da idem.-rekla sam Milosu, grleci ga. Znas da ne bih htjela jos da idem, ali moram, jedva sam se i ovo izvukla od Lene.Uredu je sreco. Znam da moras da ides.-rekao mi je, zatim me poljubio. Opet. I jos jednom. Krenuli smo prema poligonu. Nisam zeljela da me isprati ali on je navaljivao. A i kako da ga odbijem. Hodali smo, mrak sami nas dvoje na cesti. U jednom trenu mi je uhvatio ruku. Drzao me je tako cvrsto. Isprepleo je svoje prste sa mojima. Pogledala sam ga. Smijesio mi je se. Znao je da postajem njegova. Znao je. I ja sam znala da mu polako ulazim pod kozu. Nekako. Ni sama ne znam kako. Dosli smo blizu poligona.Nemoj ti vise da ides.-rekla sam mu tuznim tonom. Znas, moze Lena da te vidi... Dobro sreco.-odvratio je sa osmijehom.Poljubio me je. Tako njezno. Tako divno. Topila sam se pod njegovim usnama. Zeljela sam ga zauvijek pored sebe. Kad sam se okrenula, i posla prema poligonu bilo mi je krivo sto i on ne moze da ide sa mnom. Da se drzimo za ruku. Da cijelom svijetu pokazemo da smo jedno za drugo. Tesko je biti u tajnoj vezi. Ti zelis da cijeli svijet zna da je on tvoj, a ne mozes to da pokazes. Jer ako pokazes izgubices ga. A to je jedina stvar koju ne zelis. Ni ja nisam zeljela da izgubim Milosa. Zaljubila sam se preko usiju.Dosla sam do Lene koja, na moje veliko cudo, je pricala sa jednim momkom. Nije zeljela da mi se obraca. Sara je bila otisla sa svojim momkom, a Lena je ostala sa tim novim. Upoznala sam ga. Zvao je se Salih. Pogledala sam u Lenu. Bila je ljuta na mene sto sam kasnila. Nisam marila za to. Ja sam bila srecna. Imala sam Milosa. Sada je bio samo moj. Eh, kako sam se zavaravala.Lena nije ni rijec sa mnom progovorila do kuce. Bilo mi je svejedno. Odnos nam je bio gori nego ikada. Ja, dijete, nisam ni obracala paznju. Na kraju sam shvatila da je sestra jedina osoba koja ce uvijek biti uz tebe, i u dobru i u zlu. Bez obzira na sve. Tu noc sam ga sanjala.Novo jutro, njegova nova poruka. Jutro, seceru.Kako sam obozavala to jnegovo seceru. Niste ni svjesni. Osjecala sam se na sedmom nebu. Jutro, sreco.Jesi mi se naspavala?Jesam. Ti?Jesam. El se vidimo veceras?Potrudicu se da se vidimo.Taj dan sam smisljala kako da se vidimo. Odlucila sam pitati mamu da kao idem sa Sarom u grad. Ona je vjerovala Sari. I pustila me je, naravno. Koliko sam se samo bojala da nece da me pusti. A ona me je tako lagano pustila. Vjerovatno zato sto sam njena mezimica. I uvijek, ko god bi mene dirao ona me je branila. I u porodici, i u svemu. Moja mama je moj heroj, mogu vam reci. Zena koja je prezivjela nasilje u porodici, i zena koja je samohrana majka dvoje djece. Sama je se izborila za nas, na ovom surovom svijetu. Zato je toliko volim. Puno. A tada sam je lagala. Stalno. Ona nije ni slutila sta se desava. Da njena lijepa cerka, jos uvijek dijete, ide sa momkom koji je uz to huligan, lopov i stariji od nje osam godina. A ja nisam obracala paznju na to. Meni je bilo samo da se vidim sto pre sa njim. Da me zagrli. Da ja njega zagrilm. Samo to. Taj dan sam malo pricala sa Lenom. Pitala sam je za Saliha.Kakav je ono macan od sinoc? Ha?-upitala sam je sa podmuklim osmijehom. Bilo mi je drago da je sebi nasla drugog momka samo kako ne bi isla sa Milosem.Hm.. Ma jedan. Dusa je, e. -odgovorila mi je sa osmijehom.I hoce li biti tu nesto?Mozda.Javila sam Milosu da mogu veceras da se vidim sa njim. Bio je presrecan. Barem je tako zvucao. Rekao je da dodjem kod njega. Bez razmisljanja sam prihvatila. Rekao je da ce doci pred mene. Bila sam uzbudjena. Upoznacu mu babu. Ih.. Kako sam samo bila nervozna.Pa gdje si ti?- isao je prema meni sa osmijehom, velikim.Evoo mee.-odgovorila sam sa jos vecim osmijehom.Poljubio me je. Zagrlio. Uzeo za ruku. Posli smo prema njegovoj kuci. Baba, da te upoznam. Ovo je Helena-rekao je kada smo usli u kucu.Zdravo.-rekla sam stidljivo.Zdravo dijete. Milose, idem ja do komsinice a vi budite tu.-rekla je.Dobro babac.Usli smo u njegovu sobu. Smijala sam se. Sjela sam na krevet a on je otisao da nam napravi kafu. Za to vrijeme ja sam nam nasla film na internetu da gledamo. Legli smo na krevet, on je okrenuo monitor i gledali smo film. Grlio me je. I ljubio, dok sam se ja pravila da gledam film. Okrenula sam se prema njemu, i nasmijala se. Poljubio me je strasno. Mazio me je. Ceskao. Grizao. Gledala sam ga u oci. I on je mene. Rukama je prelazio preko mog tijela. I ja sam preko njegovog. Uzivala sam. Opustila sam se. Predala sam se. Godilo mi je to. Godio mi je on. Bio je tako njezan. Tako divan. Ma predivan. Vjerovala sam da sam nasla pravog. Eh, kakva greska.

Jedanaesti dio.

Zaboravila sam na vrijeme. Na mjesto. Na sve. Samo sam mislila na njega. Na sadasnjost. Na nas. Odjednom sam cula lupanje vrata. U tom trenu sam proklinjala njegovu babu sto je dosla kuci. Kasnije sam shvatila da me je spasila katastrofalne greske. Greske zbog koje sam mogla da zalim citav zivot. Milose... zvala ga je.Reci baba!-rekao je ljutito. Bilo mu je krivo sto nas je prekinula. Ja sam mislila kako je to slatko. Pa onn hoce da sto vise bude sa mnom-mislila sam. Eh zivote.Ajde moras mi otici u prodavnicu.-rekla je.Milose, idem ja kuci...-rekla sam.A daj brate, nemoj icii.Moram. Mama se vjerovatno pita gdje sam do sada.- rekla sam a samo sam htjela da zbrisem sto pre.Dobro, ajd ispraticu te.Dobro. nasmijala sam se.Ispratio me je i citavo vrijeme je se smijao. Govorio kako ju je divno sa mnom. Da mu je veoma drago sto me je upoznao... Bila sam presrecna. Kako to da sam nasla sebi takvog momka? Kako? Od svih njih, ja sam mu se svidjela i on je sa mnom. Kako sam samo bila srecna. Bila sam na sedmom nebu. Ma na desetom. Bila sam zaljubljena do usiiiiju. U njega. U te rijeci. Rijeci? Pa cekaj. On je samo jak na rijecima. A djela? Znam.. Nismo mi jos u vezi.. Ovo je sve samo tajno. Daj Helena, pa upoznao te je sa svojom babom. I to je nesto. Budi srecnaaa. Dokazao ti je da mu se svidjas. Pokazao ti je. Ne trebas traziti drugi dokaz te ljubavi. Ne trebas.I tako smo se mi vidjali sedam dana za redom. Sedam dana srece. Sedam dana radosti. Mama mi je vec zvoncala sto svaku vece idem sa Jovanom.Helena, ovo je stvarno prevrsilo svaku mjeru. Znam da si na raspustu ali svaku vece. Sto je previse previse je..Dobro mama, necu ici sad stalno.. Znas ipak jee raspust.-izvlacila sam se.Ipak, uvijek sam radila po svom. Pa i ovaj put. Koliko sam samo uzivala sa njim. Kada smo bili na plazi (naravno i Lena bi bila tu) on bi mi legao u krilo i ja bih ga ceskala. Ono zezali smo se kao drugarski. Za sve nama je bilo drugarski... Uzivala sam. Prolazili su dani, i ja sam odlucila da ga jedan dan pitam sta smo to mi. Nikada nismo pricali o vezama. Nikada nismo komentarisali o tome sta smo nas dvoje. Bilo je kao da smo prijatelji sa povlasticama. A ja to nisam zeljela. Ja sam barem htjela da budemo u vezi, pa makar to i bilo tajno. Samo da bih bila sigurna da je on moj. Samo moj.Od tada, sve krece nizbrdo.On. Nije znao. Nije znao sta bi sa mnom. Ja. Ja sam zaplakala. Drugi put. Pocetak mojih suza. Stvaranje mora mojih suza.Otisla sam do njega. Poljubio me je. Smijali smo se i pricali. A onda sam odlucila da pocnem. Mislim, bilo je i krajnje vrijeme. Nisam mogla vise. Morala sam da znam. Nije da sam ja sad zudjela za vezom, vec nisam zeljela ni da me zeza. Nisam ja igracka.

Hele.. Seceru. Nama je i ovako lijepo, zar ne?-gledao me je i govorio. Bojim se da ce veza to da upropasti.. Bojim se ono da ces pratiti moj svaki pokret, gdje sam, sta sam.. A i ja sad odlazim znas! To je za mene obaveza.. Samo obaveza.. Necu moci.Molim? TI NECES MOCI??!-rekla sam ljutito. Sta ti to neces moci?! Pa necu moci.. Ne mogu. Ne mozemo da budemo u vezi. Pokusao sam. Ali ne mogu. Mislim, lazemo sve. I tvoju kevu i tvoju sestru.TI NE MOZES!?-bila sam ljuta. Je li?! Ti si taj koji ne mozes? A sta je sa mnom? Ja koja sve laze citavu porodicu.. Ja koja je protiv svih ZBOG TEBE! Ja koja.. kojaa.. koja..- derala sam se, i toliko sam se zadihala da sam samu sebe pocela smirivati. Nije bitno. Ti.. Ti nista ne cijenis. Nista!Ima i ona..Ona?- rekla sam zbunjeno.Moja bivsa.. Dajana.-rekao je smireno. Ona je u Srbiji, i ja mislim da sam se ja prvi put zaljubio, i u nju. I onda sam morao otici. I odlucili smo se da se vise necemo cuti.. A ona je bila uz mene citavo vrijeme. I sad je cula kako imam novu ovdje. I culi smo se.. Pre neki dan.. Ona me jos uvijek voli.. A ja.. Volis li ti nju?Ne znam. Ne zanima me.. Zbogom Milose!- okrenula sam se i krenula.Je l treba da te ispratim?-upitao je.Ne.Znas gdje su vrata onda.-rekao je tako smireno.Bila sam sokirana. Znas gdje su vrata-bukvalno me je istjerao. Izasla sam. Ni sama ne znam kako. Znala sam da stoji na prozoru i gleda za mnom. Ali nisam se okrenula. Ja se nisam okrenula ali je suza krenula. Iz mojih ociju. Srce je bilo porezano. Prva ostrica. Prva, od sledecih hiljadu. Plakala sam. Otisla sam na nasu klupicu i plakala. Jedna od hiljadu povrijedjenih. Jedna od hiljadu cura koje su ovako povrijedjene.. A morala sam babi. Kako cu da glumim srecu kad se sve u meni kida.. Kako cu da se smijem kad umirem? Kako? Moracu to da naucim.. To ce mi trebati za zivot. A nisam mogla nikome da ispricam. Jovana me ne bi razumila. Ona ne razumije ovakve stvari. To je za nju previse pateticno. A ni Leni. A ni svojoj mami koja me je do sada sve slusala. Osjecala sam se ko najusamljenija osoba na svijetu.Helena, moras ici.. Hajde ustani.. Moras krenuti.-govorila sam sama sebi.. Otisla sam babi. Sjela sam ispred kuce. Na stepenice. Sama.. Gledala sam u nebo. Bilo je tako tmurno. Kao ja. Kao da ce se more kapljica iz njega sliti. I iz mog oka su. To vece. Jesu.. Znate ono, kada vam se dusa cijepa i vi samo gledate u jednu tacku i suze vam liju? To. Nisam mogla da se derem. Nisam mogla da vristim. Bila sam nepomicna. A sve je se u meni lomilo. Sve... Imala sam samo jedno pitanje:Zasto Milose?

Dvanaesti dio.

Boze. Tebi se okrecem. Vidis li gdje sam stigla? Ne mogu nikome reci sta mi je na dusi. Ne mogu da dodjem sebi. Zaljubila sam se. Tako jako. Ni sama ne znam sta cu. Mami ne mogu nista reci. A sam znas da je ona ta koja je uz mene bila svaki put kada bih bila povrijedjena. Svaki put kada bi moja suza krenula, ona je bila ta koja ju je brisala. Sestra moja.. Nismo imale nekakav poseban odnos, ali smo barem komunicirale. Sada progovorimo rijec, dve. Znaju svi da se sa mnom nesto desava. Ocekuju onu djevojcicu koja je uvijek nasmijana. A ta djevojcica je se zaljubila Boze. U nekoga ko nije dobar za nju. U nekoga ko je nikad nece voljeti onako kako ona zasluzuje. U nekoga ko nikada nece razumjeti njene zelje, njena razmisljanja. U nekoga ko joj nikada nece pruziti rame za plakanje kada joj je tesko. Kako sada da sam to shvatila? A tako su mi i govorili. Svi su mi govorili da on nije za mene... Nije. I sada, on kaze ne moze. Ne moze da budemo zajedno, a ja sam krenula protiv citave porodice zbog njega. Zbog njega.. A on kaze ne moze. Ne znam.. Ne znam.. Molim te reci mi ti. Pomozi mi.. Pomozi. Ocajna sam.Gledala sam u nebo. Kisa je pocela. Nakon sat vremena. Nakon sat vremena prolivanja mojih suza, ona je konacno krenula. Krenula je da place sa mnom. Bila sam mlada. Jako me je povrijdilo sto osoba kojoj sam sve pruzala nije to uzvracala. Bilo mi je divno sa njim. Stvarno. Uvukao mi je se pod kozu tako lako. Vjerovala sam mu u potpunosti. Bila sam spremna da mu se citava predam. A on? On kaze da ne moze da se potrudi oko mene.. I jos kaze da ima nju? Nju? Sta to treba da znaci? Da li on nju voli i dalje? Ja sam samo bila ujeha, znaci. Oh kako boli biti utjeha.. Ne, ne vjerujem ni da ce mi vise pisati. Nije on takav. Zasto bi mi pisao, kada me je bukvalno istjerao iz kuce. Sta ja znam. Necu moci sada ja. Eh kako sam se samo varala. Ni sama ne znam kako sam zaspala tu vece. Kako god bih legla, suze su lile. Glava me je boljela, srce mi je krvarilo. Nije imao ko da me savjetuje, a ja ludila za njim. Nije imao ko da mi kaze Nemoj, stani, pa nije on vrijedan tebe!. Bila sam prepustena sama sebi. Nisam znala sta da vise radim. Jutro, glava puca. Podocnjaci do poda. Moje srce ranjeno. Nista nije sjajno. Lena ulazi u sobu i smijesi se. Hajde barem nesto dobro na jutro.Hej, Hele, hocemo danas na plazu? upitala me je sa osmijehom.Hm.. Sto? - upitala sam je, jer sam vidjela da ima nekakav razlog.Amm... Doce Salih znas, i sada da ne ispadne ono pred mamom da idem da se vidim sa njim, idemo nas dve pa ce on da dodje na plazu sa svojim drustvom.Moze, naravno. odgovorila sam sa blagim osmijehom.A sta je tebi? Jesi dobro? upitala me je kad je krenula.Dobro sam, ne brini nista. odgovorila sam joj. Eh mila sestrice, kako bih da ti kazem koliko me dusa boli. Povrijedio me onaj koga volim. Povrijedile me njegove rijeci i njegova hladnoca. Povrijedio me je.. Morala sam da ustanem. Morala sam da se spremim za novi dan, to je jediino sto mi je bilo preostalo. Citavo jutro sam pokusala da dodjem sebi, kako bih smanjila podocnjake, ali bezuspjesno. Glava me je i dalje boljela, a podocnjaci su bili uzasni. Lena je bila presrecna. Pa da, ona ce da vidi Saliha a ja.. Pa cekaj.. Valjda on nece biti tamo. Nadam se! Ne zelim da ga vidi. Ne mogu Leni sada da otkazem. Joj sta da radim?Spremila sam se za plazu, suncanice i knjiga, kao i muzika i slusalice, obavezno. Kada smo dosli, nije bilo ni Saliha ni njega. Ahh laknulo mi je. Lena je otisla da se pokvasi, a ja sam nam rasirila peskire. Legle smo, ja sam stavila slusalice i pocela da citam knjigu. Uzivila sam se, kada je Lena mi sva ushicena rekla:Eno ga! Vidi, ide Salih! Podigla sam pogled. Da, bio je to crn momak, savrsene gradje, sa velikim bijelim osmijehom. Ali pored njega je bio momak celav, sa takodje savrsenom gradjom i plavim krstom. On. Znala sam. Dosao je. I to sa njim. Sa Salihom.E vidi, ide i Milos.Progutala sam knedlu u grlu.Pa cekaj, sta ste sada vas dvoje?- upitala me je. Ne brini, necu reci mami. I ja se ponekad ovako cujem sa njim. Ne muvamo se, ali ono jeste sad vi zajedno? Ne.-rekla sam odlucno. Niti cemo biti.Evo ih idu. rekla mi je.Salih je dosao prvi, pruzio je ruku Leni sa velikim osmijehom. I meni. Upoznali smo se tada po prvi put. Kasnije je on taj koji ce slomiti srce mojoj sestri. Vidite, kako osoba moze drugacije da izgleda na prvi pogled. On je izgledao kao sasvim pristojan momak. Momak koji zna da voli.. A kasnije se pokazalo da nije istina.Zatim je dosao Milos. Pozdravio nas je. Leni je pruzio ruku, i meni je. Nisam uzvratila. Samo sam rekla cao. Salih je upitao: Je li problem da mi budemo ovdje malo sa vama?Lena je odogovorila sa osmijehom: Naravno da ne!Smijala je se. Sijala je. I on je. Znala sam, ljubav u najavi.Nakon nekog vremena, Salih i Lena su ustali i otisli u vodu. Milos i ja smo ostali sami. Bilo je tako neugodno. Ocekivala sam da ce i on da ustane, i da otidje. To sam htjela. Ali nije.Upravu si.-rekao je, a pogled mu je bio oboren.Molim? pravila sam se kao da nisam cula.Upravu si za sve sto si rekla. Za sve i jednu rijec. Ides protiv svih zbog mene. Nisam vrijedan.Zasto onda to govoris sada? Nije vise vazno. Imas nju. Dajanu.-rekla sam kao iz stopa. Ona je tamo. Ti si ovdje. Ti si u prednosti. Ne zelim takmicenje Milose. Ne mogu.Nema takmicenja. Mozemo malo da prosetamo?Nisam nista rekla. Ustala sam, javila se Leni i krenula sa njim. Lena se nije ni bunila. I da jeste, svejedno mi je. Pokusao je da me uhvati za ruku. Nisam mu dopustila. Pokusao je da me poljubi, nisam mu dopustila. Osamarila sam ga. Kada sam shvatila sta sam uradila, sjela sam na zemlju i pocela plakati. On je se samo okrenuo i otisao.

Trinaesti dio.

Plakala sam. Nisam znala sta da uradim. On je se okrenuo i otisao. Znala sam da nece preci preko toga sto sam ga osamarila. Boljelo me je. Boljela me je ta ljubav. Morala sam pod hitno da se rijesim svega. Ali kako? Kako se rijesiti nekoga koga volis ? Dijete.Sjedila sam jedno 15 minuta, kada sam vidjela da se on vraca. Sledila sam se. Prepala sam se. Mozda ce me udariti. Pocelasam da se bojim. Ipak, on je huligan. Jak je, zna da se tuce. Prisao mi je, pruzio mi ruku da ustanem. Ustala sam, a on me je samo zagrlio.''Nisi utjeha, i nisi zamjena, shvati. Ja sam tu, i zelim da budem. Ona.. Ona je neko moj, tamo daleko. A ti si tu. I ti me cinis sretnim. Odavno me nisi vidjeli ovakvog. A ja te cuvam.. Od svih.''''Milose.. Ja... Ne zelim da ovako bude. Tesko mi je da se krijemo. Pretesko.''''Znam, ali sta da radimo zbog tvoje keve i sestre. Moramo.''''Do kada ce ovako biti?'' upitala sam ga sa suzama u ocima.''Ne znam.'' odgovorio je.Pa da, on nikada nista nije znao. Uvijek kada mi je trebao direktan odgovor on nije znao. Nikada. Ali tada, to mi nije bilo vazno. Bilo mi je vazno da smo sada nas dvoje ponovo zajedno i da je on samo moj. Bar sam ja tako mislila. Ali i to je bilo bolje od samoce i suza.Vratili smo se na plazu, a Lena me je samo pogledala. Nasmijesila sam joj se. I ona je meni. Bila je sa Salihom ii cinila je se srecnom. I Salih je.Nadala sam se da cemo nas dve nekada da poboljsamo nas odnos. Kako je ona bila prva u porodici, bila je i mezimica svih. A ja sam bila nezeljeno djete, i uvijek crna ovca u porodici. Jedino me je moja majka podrzavala u svemu, a ja sam je lagala. Lagala sam je sve.. I s kim idem napolje, i sta radim, i lagala sam da se nisam zaljubila. Ona je voljela onu svoju staru curicu, a nije ni znala da ju je izgubila kada ju je prvi put poljubio Milos.Ne znam zasto, ali Milos me je toliko ocarao. Imao je pricu. Ja sam se zaljubila u njegovu pricu. Nikada mi nije pokazivao ljubav djelima. Samo je bio jak na rijecima. A meni je i to bilo dovoljno. Samo da me neko voli. Samo da nekome budem vazna. Samo da neko obraca paznju na mene. Nista vise. Nisam bila svjesna sta cinim.Kada smo sjeli ponovo na peskire, on je se smijesio. Gledao je u mene i smijesio se. Zatim je legao, i stavio mi glavu u krilo. Ja sam se samo nasmijala. Provela sam divan dan sa njim. Voljela sam ga, a tako malo smo se dodirivali. To je bila ona iskrena ljubav, ne ona fizicka.Ja sam uvijek bila dosta razvijenija od svoje generacije. Niko mi nikada ne bi znao godine, a ja sam bila zadovoljna sto izgledam starije. Kada sam prvi put rekla Milosu koliko imam godina, nije vjerovao. Niko nije mi mogao vjerovati da imam toliko malo godina a da izgledam tako starije. Iako sam bila razvijenija, ja nikada nisam pomisljala da bi sa nekim momkom mogla da spavam, jer nisam bila spremna. ''Nije to bilo a mene.'' Tako sam to govorila. I nisam zeljela da spavam sa Milosem. Znala sam, ako to uradim i preko svoje volje, da cu se kajati kasnije. A i da ce on, cim dobije sto je trazio, ostaviti me. Nisam znala da li je on to zelio. Nisam htjela ni da ga pitam o tome.. Ali jedan dan, kad sam bila kod njega, poceo je pricu na tu temu.Lezali smo na krevetu, i on me je poljubio u celo. I nasmijao se.''Sto se smijes? '' upitala sam ga.''Znas li ko se ljubi u celo ? '' upitao me je sa osmijehom.''Ne, ko ? ''''Pa samo mrtvac i nevini.'' nasmijao je se.''Otkud ti znas da sam ja nevina?'' zezala sam ga.''Paa... Predpostavljam. Zar nisi? '' upitao me je.''Pa naravno da jesam. Hahaha, ne znam zasto to sada govoris.''''Ma onako. Sta da ti kazem. Ja necu da te tjeram ni na sta. Samo da to znas.''''Pa i da hoces, ja necu.''''Zasto?''''Pa eto tako. Nisam spremna za to.''''Kad budes spremna, zelim da mi kazes.''''Ha, ne znam da li ces ti to moci docekati.''''Nadam se da hocu.''Samo sam se nasmijala. Ne znam sta mu je to trebalo. Ali nisam marila. Nije me to zanimalo. Bila sam ludo zaljubljena. U njega, u njegove rijeci. Nisam gledala ni na sta okolo.''Telefon ti zvoni.''-prestao je da me ljubi i dao mi telefon.''Mama? Sta da joj kazem? '' uspanicila sam se.''Javi se, reci da si kod neke drugarice bre.''''Halo?''-javila sam se.''Helena, gdje si ti?''''E mama, evo me kod Jovane. Sto ? ''''Ajde pozuri se kuci, moras babi.''''Aha, oke.''-uhh laknulo mi je.Koliko puta sam samo tako bila kod njega, kada bi me mama nazvala. I svaki put bih pretrnula od glave do pete. I nikada nisam ni pomisljala da je vrijeme da to sve okoncam. Nikada. A toliko sam se uvlacila, da ni sama nisam znala. Uh.Jedan dan, dok smo bili napolju, upitala sam Milosa:''Kako se osjecas kada si naduvan? ''''Jao, ma opusteno, briga te za sve.. Ma gotiva.'' ogovorio mi je.Kako sam imala problema u porodici, i sa mamom, i babom, i sa svima, zeljela sam da se malo opustim. Da zaboravim na sve.''Zelim da probam travu.''

Cetrnaesti dio.

Molim? upitao me je zacudjeno.Da. Zelim da je probam. odgovorila sam odlucno.Zasto?Zelim da vidim kakav je to osjecaj.Hm.. Ne znam sta da ti kazem. Ne znam kako ces reagovati na to. Stvarno, bojim se.Oklijvao je neko vrijeme. Samo je sutio. Ja sam gledala u njega. Htjela sam da vidim kako se on osjeca kada je naduvan. Htjela sam da budem kao on. Zeljela sam da osjetim sve sto on osjeca. Samo kako bih bila blize njemu, bila sam spremna i probati travu. Bila sam spremna na sve. Kako sam samo bila naivna. Ali sta da se radi, to i jeste ljubav. Kada sve dajes samo kako bi bio sa osobom koju volis. Kada radis sve samo kako bi mu se sve vise svidio. Samo kako bi bio kao on. Kako bi mu bio blizu.. Tesko je zaustaviti zaljubljenog covjeka. Tesko mu je reci neke stvari da nisu dobre, jer on u to nece vjerovati. I nikada nemojte to ni pokusavati.Ja sam to zeljela. Zeljela sam da budem kao Milos. Da budemo zauvijek zajedno. LAZ! Zauvijek nikada nije zauvijek. Zauvijek je sve ostalo, samo nije zauvijek. Nije..Dobro. rekao je nakon duzeg vremena.Stvarnooo ? nasmijala sam se.Da. Sutra kad se vidimo. Ali nikom ni rijeci.Naravno, to se podrazumijeva.Tu vece sam dugo razmisljala. Nije da sam se dvoumila, vec sam razmisljala kakav je to osjecaj. Da necu mozda lose reagovati ? Da nesto nece krenuti po zlu ? Sta cu onda? Ni u ludilu ne bih mogla mami onda objasniti nista. Ubila bi me. Znala sam to.. Sve sam to znala a opet sam bila spremna sa njim da probam.Ujutru sam bila jako uzbudjena jeer sam se navece trebala naci sa Milosem. Lena je vidjela da se nesto desava.Gdje ces ti veceras? upitala me je.Idem sa Jovanom. Zasto pitas? Pa vidim nesto si srecna. Ima li Milosa? Javlja li se i tebi?Sto i meni? Zar se i tebi javlja? O da, svaki dan se cujemo.Usutila sam. Molim? On se cuje i sa njom. Briga me. Ja njega imam. Dzabe njoj sto se ona dopisuje sa njim kada sam ja sa njim. Nasmijala sam joj se. Onnn je mooj! Shvati. Kako sam htjela to da joj kazem. Ali nisam mogla. Jer moramo biti u jebenoj tajnoj vezi. Mrzim to. Mrzim sto nikome ne mogu reci da je on moj. Samo moj.Navece sam se spremila i krenula. Bila sam jako uzbudjena. Otisli smo na plazu i on je izvadio dzoint. Oho. Bila sam jako uzbudjena. Bojala sam se.Izvoli. - dao mi je.Uvukla sam, ali nisam skroz u pluca.Skroz. U pluca uvuci. Ne vrijedi ti da fuckas.Uvukla sam drugi put. Ovaj put u pluca. Nasmijala sam se. Osjecala sam se cudno i u jednom trenutku sam pomislila Sto mi ovo treba?.Uzela sam jos dva dima i Milos je rekao da ne trebam vise.Dovoljno je za prvi put. Kako se osjecas?Hahaha, super. nisam nista osjecala.Najgore je sto ni sama nisam znala kako se trebam osjecati kada se naduvam. Ne znam ni da li sam se naduvala. Nista.Milos je se smijao. Priblizio mi je se. Poljubio me je. Uzivala sam.. Jako sam voljela njegove poljubce. Ljubio me je po vratu i krenuo prema grudima. Trznula sam se. Nije da nisam zeljela to, ali nisam bila spremna. Bila sam stidljiva. On je se nasmijao.Idemo do mene?Moze? rekla sam. Ni sama ne znam zasto.Sto mi to treba?Na putu do njega, drzao me je za ruku. Osjecala sam se divno. Nisam brinula ni da li ce me neko nazvati, niti da li ce me neko vidjeti sa njim. Izgleda da je trava djelovala. Osjecala sam se divno pored njega. Zeljela sam sa njim sve.Gdje to je baba? upitala sam ga kada smo usli u njegovu sobu.Nije tu, otisla je kod rodjaka.Htjela sam nesto da kazem ali on me je pretekao poljubcem. Uhvatio me je za struk i polako stavio na krevet. Ljubio me je. Mazio po nogama. Rukama. Stomaku. Krenuo je da mi skida majicu...

Petnaesti dio.

Cekaj. rekla sam uspaniceno.Sta je bilo ? nasmijao je se sarkasticno i pogledao me.Nisam spremna.Dobro. ustao je i otvorio prozor. Uzeo je cigaru i poceo da pusi. Cigara mu je tako pristajala. Ja onako u bunilu, nisam znala sta bih rekla. Da li je se sada naljutio. Ili mu je krivo sto mu ne vjerujem. Ili sta trece?Sta je sad? najzad sam rekla.Nista. Nista. U redu je. Nisi ti Dajana. odgovorio je.Molim ? Da. Ti nisi ona. Previse si mlada. Ne znam ni sta sam trazi sa tobom. rekao je drsko.Uredu. Idem sada kuci.Ok.Ustala sam i krenula kuci. On se nije ni ponudio da me isprati. Isla sam kroz potpuni mrak. Sama. Zive duse nije bilo. Osim pseceg laveza. I nekih malih zivotinjica koje su se cule. Bilo je ljeto. Bilo je vruce. Bilo mi je vruce i lice. Od suza. Koje su padale histericno. Nisam mogla da ih zaustavim. Razmisljala sam o tome kako sam sebi dopustila da se ovoliko previse uvucem u ovu pricu.Znala sam da ima ona. Ali sta sam ocekivala, da ce on nju da zaboravi zbog mene. Eh kako sam se varala. On nju nikada nije zaboravio niti ce je zaboraviti.. O Boze pa zar sam ja samo utjeha? Strasno je biti nekome utjeha. Rezerva. I ja sam njemu bila. Ali on nije dobio ono sto hoce. Nije i sada mu je krivo. Neka trazi kod druge, sta cu mu ja.. Pitam se gdje je nestao onaj divni momak sa pocetka ? Ona dusa od covjeka? Gdje su nestale one slatke rijeci ? Gdje ?Ali kako ne shvata samo.. ?Nisam mogla! Nisam bila spremna! Kako me ne razumije... Kako.. Pa zar me ne voli ? Zar nije rekao da me voli i da ce za mene uciniti sve ? Zasto ne moze da me saceka ? Ja sam mlada. Mlada sam za to. Sad sam se skoro i poljubila, prvi put. Kako cu spavati sa nekim ? Ne.. Ne mogu sebi da uradim nesto zbog cega cu kasnije da zalim. Ne mogu..Sta sada da radim.. Nikome se ne mogu ni povjeriti. Zbog njega sam izgubila sve prijatelje. Necu da histerise. Polako... Polako.U putu do kuce, smirivala sam sama sebe. Nije on vrijedan da ti sebe toliko rusis. Nije smak svijeta. Javice se on. Smiri se. Dosla sam kuci, i odmah usla u svoju sobu. Nisam mogla da pricam ni sa sestrom ni sa mamom. Iako su one jedine osobe koje su me podrzavale u zivotu nisam bila u stanju da pricam sa njima. Zivcirale su me. Lagala sam ih. Nisam mogla da ih gledam u oci. Nisam bila takva. Ali sam se pretvarala u nesto skroz drugacije. U nesto lose. I sama sam znala da to nece izaci na dobro. Ali i dalje sam nastavila. Sve to.Taj dan, ujna je nazvala moju mamu i rekla kako bi bilo dobro da sestra i ja malo dodjemo kod njih u Austriju. Sestra bi uz to mogla da cuva i nasu malu rodicu a ja da idem da se malo odmorim. Ujna je znala kakvo je stanje u porodici. I kako ja nikada nikome nisam bila dobra a ja sam ta koja je sve radila i uz to bila dobra u skoli. Kada nam je to mama rekla, sestra je bila odusevljena. A ja ? Ja sam se samo nasmijala. Nisam zeljela da idem. Nisam zeljela da idem zbog njega! Kolika sam ja glupaca. Nikada to sebi nisam oprostila.Kako nisam imala pasosa, jer otac nije htio nikada da dodje da potpise (jer sam bila maloljetna), izvukla sam se kako bi to bio veliki proces dok napravimo pasos i sve to. Tako da sam predlozila mami da jedino Lena ide tamo.Alzasto ti ne zelis ici ? upitala me je.Ma nije da ne zelim, vec glupo mi je dok sad sve to napravimo. A i tata sigurno nece htjeti doci da potpise, tako da bi se i s tim morali vuci. Bolje je da ne idem. izvlacila sam se.Nisam zeljela da idem zbog njega jer sam tada imala priliku da svaki dan budem sa Milosem, a da me nema ko kontrolisati.Ipak. Nista nije bilo onako kako sam ja planirala.Nakon one veceri, Milos se nije nikako javio. Ja sam ludila. I odlucila sam da mu napisem poruku, jer je sutradan Lena trebala da krene za Austriju. Ni sama nisam znala sto sam tim htjela da postignem.Hej. Sta se desava? Sta smo mi sada?Odgovora nije bilo.Ludila sam.Sat.Dva.Pet.Odjednom. Poruka. Milos je.E. Nista. Mi smo samo ortaci, zar ne ?Bila sam sokirana. Ortaci ? On kaze da smo mi ortaci.Kad cemo da se vidimo ? upitala sam ga napokon.Sutra ? odgovorio je.Moze. U sedam na starom mjestu.Bila sam povrijedjena. Ni sami niste svjesni koliko me je srce boljelo. Nisam znala kako da reagujem na to. On mi je bio sve, zbog njega sam lagala i mamu i sve. Ludila sam.Cekala sam samo sutra. Samo sutra sam cekala. Odlucila sam cvrsto. Sutra cu sve da rijesim.Tog jutra, bila sam jako uzbudjena. Vidjecu ga nakon pet dana, njega..Spremila sam se i krenula. Znala sam da me ne ceka, jer sam ja ta koja je uvijek cekala. Dosla sam na plazu. Gledala sam u rijeku i zamisljala kako ce sada doci i kako ce me zagrliti, poljubiti...Umjesto toga dobila sam : Djesi ortak. I stisak ruke.Nisam znala kako da se ponasam. S njim se nije moglo pricati kako se prica sa osobom u koju si zaljubljen. On nije zelio da prica o takvim stvarima. Nije. Svaki put kada bih pokusala nesto da kazem o ljubavi on bi rekao pusti to. Ubrzo je izvadio dzoint i zapalio ga.Hoces? pruzio mi je.

Sesnaesti dio.

Da. ni sama nisam znala sta to radim. Znala sam da to nije dobro, ali smirivalo me je.Nisam mislila ni na sta. Samo na to da je on pored mene. Samo Milos. Eh.Helena, jesi dobro? upitao me je.Nisam mogla da gledam. Mrak mi je padao na oci. Sjetila sam se da nisam nista jela. Ruke sam osjecala ali ih nisam mogla pomijerati. Znojila sam se. Jedan dio glave mi je bio hladan, drugi dio je gorio. Jedna ruka mi je bila hladna, druga vruca. Ne znam kako sam noge pomjerala.Heej! Cujes li me?Nisam mogla da mu odgovorim. Nisam osjecala svoje tijelo. Sjela sam. Zapravo, vise sam se srusila na kamenje. Skupila sam noge, stavila ruke i naslonila glavu. Nisam mogla da se pomjerim. Pocela sam da se tresem. Uhvatio me je strah. Sjetila sam se svega. Sta ako mama sazna? Bilo je kasno za kajanje.Helena.. Ajde ustani. Moramo ici kuci.- rekao je drsko. Cak, podsmijevao mi je se.Ustala sam, ni sama ne znam kako. Jedva sam hodala. Sjela sam na klupu. Nema rijeci da vam opisem kakve su mi sve slike se stvarale ispred ociju kada bih ih zatvorila. Nisu to slike, to su bile samo boje, are-kao sto kaze moja baba. Nisam mogla pricati. Usta su mi bila suva. Trebala mi je voda.V..oo..d..a.. nekako sam izgovorila.Sta? Voda? Nema nigdje ovdje vode. Ajde, idi kuci bice ti bolje. rekao je tako hladno.Tada. Tih deset minuta sto sam sjedila na klupi shvatila sam da je njega briga za mene. Nisam ga zanimala vise. Nisam znala kako moze neko tako da se promijeni. Za tako kratko vrijeme. Bila sam povrijedjena. Pored toga, bila sam prenaduvana. Dozivjela sam kolaps. U tim trenutcima sam mislila da cu se onesvjestiti. Stvarno. Plasila sam se. Mami sam opet lagala. I sada.. Kajala sam se. Jako sam se kajala.Htjela sam da placem. Da vristim. Da jaucem na sav glas. Umjesto toga, ja sam sutila. Nisam mogla da ostvorim usta. Glasa nije bilo. Nestala sam. Osjecala sam kao da sam nevidljiva. On je samo sjedio pored mene. Nije ni obracao paznju na mene.A ja sam se borila sama sa sobom. Sa svojim demonima. A njega nije ni bilo briga. Pored toga, ja sam i dalje zarko zeljela da me on zagrli. Vidite, to je ta ljubav. Naivna ljubav. Kada vidim kakav je neko zapravo, a ipak ga zelim.Ja sam njega zarko zeljela.Idemo.-nisam vise mogla ni da sjedim. Ustala sam i krenula.Zeljela sam odmah da idem babi. Nisam zeljela da idem kuci jer mama bi mogla nesto da primjeti.Telefon mi je zazvonio.Mama?- rekla sam. Morala sam da se saberem kako bih uopste mogla da pricam sa njom. Nisam zeljela da zna da joj se kcerka pretvara u narkomana.Helena, gdje si? upitala me je.Evo me idem kuci, ja cu odmah babi. Da ne dolazim bezveze kuci pa onda babi. Znas.. htjela sam sto pre da zavrsim razgovor.Ne. Dodji prvo kuci, moras nesto ponijeti babi. Pa onda gore ajde..Ali mama...Nema ali. Ajde dolazi. rekla je i spustila slusalicu.Nisam znala kako cu otici kuci. Nisam mogla da hodam kako treba. Pored toga, Milos nije obracao paznju na mene. Nije me cak ni upitao kako sam. Boljelo me je to. Previse.Rastali smo se, samo mi je rekao cao. Nista drugo.Isla sam kuci i razmisljala sta da mami kazem ako me bude pitala gdje sam bila. Nisam ni sama znala sta vise da lazem. Toliko sam joj stvari lagala da vise nisam znala sta da joj slazem.Kad sam usla u kucu, vidjela sam komsinicu i njenu kcerkicu. Uspjela sam sto pre da uzmem sto sam trebala babi ponijeti i da izadjem iz kuce.Nije me nista pitala. Zahvaljivala sam se Bogu.Odlucila sam da sa biciklom idem babi. Ne znam koji vrag me je natjerao na to. Ta voznja do babe na bicklu je bila kao u igrici. Nekoliko puta zamalo sto nisam spala sa njega. Isla sam kroz mrak, a da nisam znala ni kuda vozim. Vozila sam napamet, da kazem tako. Nekoliko puta zamalo sto me nije udarilo auto. Mogla sam da poginem.Mogla sam. A zbog cega? Zbog trave? Ne. Vec zbog Milosa. On je taj koji me boli. Zbog njega sam pocela da pusim travu. Zato sto sam zeljela da budem kao on. Zeljela sam sto vise da mu se priblizim..Usla sam u kucu. Baba me je gledaala u cudu. Nije znala ni da dolazim.Rekla sam joj kako sam gladna.Baba kao baba, je stavila na sto sve sto je imala u kuci. Mislim da nikad u zivotu nisam vise pojela hrane nego to vece. Izmedju zalogaja nisam disala uopste. U glavi mi je se samo vrtilo Trebam hranu, trebam hranu! Pojela sam cak i tri kolaca. Toliko sam se najela da nisam mogla da se vise pomaknem. Samo sam legla, i istog momenta sam zaspala. Nicega nisam bila svjesna.Nikada mi gore jutro nije osvanulo. Zapravo, to nije bilo jutro. To je bilo podne. Probudila sam se u jedan. Baba mi je rekla kako me je pokusala da probudi ali da nisam reagovala. Ja se toga ne sjecam. Nisam se budila nikako. Spavala sam kao da sam mrtva. Polako, pocela sam da vracam scene od prosle noci.Tada sam shvatila koliko sam ja naivno dijete. Da. Samo naivno dijete. Svoj zivot upropastavam. Upropastavam zbog nekoga ko to nije vrijedan.Sve to ja sam znala. Sve sam znala. Ali..Najgore je sto nisam za to marila. Bila sam zaljubljena. Cvrsto zaljubljena u nekoga ko je narkoman. Lopov. Kradljivac srca.Imala sam slab karakter. Nisam znala da se rijesim Milosa. Nisam znala kako da ga izbacim iz zivota. Jer, on je postao centar mog zivota. Postao je za tako brzo vrijeme. Za dva mjeseca mi je postao sve.Nisam imala kontrolu svoga zivota.Usla sam na fejs. Nije me cekala njegova poruka, kao sto sam ocekivala. Nista. Nije ga bilo briga za mene..A meni je se sve rusilo.

Sedamnaesti dio.

Nisam spavala. Nisam jela. Nisam zivjela. Bila sam kao mrtvac koji hoda. Zalila sam sebe. Zalila sam kako izgledam. Zalila sam sto nikome nemam da kazem kako mi je.A lomila sam se. Gusila sam se. Nisam znala kuda da hodam. Sta da radim. Samo sam zeljela Milosa. Nikoga drugoga.U kuci je stanje bilo napeto. Ja sam bila jako nervozna. Ni sa kim nisam pricala. Mama je nekoliko puta pokusala da prica sa mnom. Ja sam samo sutila.Helena. Sta se desava sa tobom? Zasto si tako nervozna? Sta se desava u tvom zivotu? Je si li i dalje zaljubljena u Milosa? upitala me je mama jednom.Kako sam samo tada htjela da joj sve priznam. Da joj kazem: Majcice moja.. Tvoja kcerka je na losem putu. Ne mogu da ga se rijesim. Zaljubila sam se. Previse. A znas mene, kad volim, ja volim. Ne mogu da prestanem. Pored njega sam se osjecala predivno. Nikada se nisam osjecala sigurno, do tada. Mama, iako nas je tata ostavio, ja sam vjerovala u muskarce. On je, mama nesto divno bio za mene.. Sada me je upropastio. Vidi me kakva sam. Jel me vidis majcice? Upropastila sam se... Boli me dusa. Boli me srce. Vise ne pricam sa tobom kao pre. Postacu narkoman. Jako se bojim.. Nemam nikoga da me spasi. A tako silno zelim da se odmorim od svega. Pocela sam i da pusim travu.. Koliko sam samo novca posudila Milosu.. Sve sto sam imala, sav novac, sve sam mu dala.. Ti to ne znas.. Jer kada bi znala, uzbacila bi me napolje.. A nemam kuda..Ali nisam mogla. Jer u tom trenu, ona nije mogla da me spasi. Bar sam ja tako mislila.Hej. Sta ima brate? Nema te ovih dana?- jednog jutra docekala me je poruka.Ej. Tu sam, eto tako malo. Sta ima kod tebe? bila sam presrecna sto mi je poslao poruku. Nesto mi je u stomaku skakalo. Nisam znala sta se to desava. Voljela sam ga..Nista, evo ocu da idem u grad. Ces veceras na buksnu sa mnom ?Da. odgovorila sam.Tim odgovorom, ubila sam i poslednji dio stare Helene.Dogovorili smo se da se nadjemo u 9 sati na plazi. Ja sam bila presrecna. Ta nagla promjena mi je se desavala cesto tih dana. Kada bih mislila na njega, na one lijepe dane, bila bih srecna. Cak bi i pjevala. A kada sam mislila na poslednje dane, na njegovu aroganciju, bila sam bijesna.Toliko bijesna da sam zeljela da sebi nanosim bol zato sto sam bila toliko slaba, da nisam mogla da ga se rijesim. A mogla sam jednostavno. Samo ga izbrisem sa fejsa, i ne idem u grad. Da sam to tada uradila, ne bih dozivjela ovu patnju posle.Cudo. Nesto si tacan. rekla sam mu kada sam ga vidjela kako me ceka na plazi.Ma malo smo ovdje bili, Darko i ja pa eto saceko sa te malo.- rekao je sa osmijehom. Pa kako si bre ti ovih dana? Kako zavrsi onu vece?Dobro. Ne zelim stvarno sada o tome. rekla sam. I nisam zeljela. Nisam zeljela da se prisjecam kako je bio okrutan prema meni. Kako ga nije bilo briga da li cu se onesvjestiti ili slicno. Da sam se onesvjestila, on bi me samo ostavio. Sada sam bila sigurna u to.Hahahaha, a haos si bila.-smijao mi je se u facu.Reci mi nesto sto ne znam. odgovorila sam sarkasticno.Razgovor je tekao hladno. Ja sam se suzdrzavala da mu poletim u zagrljaj, a on je hladno se pravio da smo nista. A znala sam da mu nije svejedno. Vjerovatno mu i nije bilo, jer nije znao sta sada radi. Hladno me je odbio, i mi smo zavrsili svoju ljubavnu pricu. Ali bila sam mu jedini istinski prijatelj, i nije zelio da to izgubi. I zato, zato je i dalje se vidjao sa mnom. To sam tek posle saznala. Iskoristavao me je.Nisam ni bila svjesna toga. Ljutnja je trajala prvih posla sata, a posle sam opet bila ona stara prema njemu. Nisam mogla a da ne pricam sa njim. Onako slatko. Onako samo kako sam ja znala.Jao bre slusaj sta je bilo. Oni tamo moji degeni u Srbiji, rekli Dajani kako imam drugu ovamo.. ooooh. Kada je to rekao srce mi je poskocilo. Mislila sam hvala bogu, neka kucka konacno zna da je sa mnom. Ali kada je nastavio...A ja sam njoj rekao da to nije istina. Da su samo ljubomorni i da hoce da nas rastave.Cekaj, vi ste ponovo zajedno? prekinula sam ga.Pa da...- rekao je Ii onda sam joj okacio na zid dve pjesme. Onu od Amadeusa- Lazu te iii onu pojesmu Tebi moja mazo. Odmah su usutili.Ja sam samo sutila. U tom trenu, zamrzila sam te pjesme. Zamrzila sam nju. Zamrzila sam ljubav.Zeljela sam samo da lezim i da placem. Nista drugo. Samo da oplacem svoju tuznu sudbinu. I to sto se zaljubim u svakog momka u kojeg ne treba.Ja sam kao mala bila vrckavo dijete, i svima sam vjerovala. Ali bas svima. Uvijek su me lagali a ja sam uvijek ponovo vjerovala. Iznova i iznova.Nisam zeljela da Milos primjeti da mi to smeta.Samo sam mu se nasmijesila i dodala :Hahah, koji si ti kralj.U tom trenu sam htjela sebe osamariti. Koji si ti degen Helena.I tu vece, posegla sam za onim za cim ne treba. Za travom. Naduvala sam se, ali ne onoliko koliko sam prosli put. Nisam uopste puno vukla jer sam se bojala.Nisam zeljela da mi se ponovo desi ono sto mi je se desilo. Nikada vise ne bih htjela onako da se osjecam. Kazu da se tako osjecas kada si na heroinu, samo jos jace. Ja to nisam zeljela da osjetim. Nije mi se svidjalo. Uopste. Od toga mi je samo lose bilo. Nista drugo. Ni dan danas ne znam sta je to toliko zanimljivo u heroinu ili u kokainu. Meni nije tada bilo zanimljivo ni kada sam se prenaduvala a zamislite da sam uzela heroin ili slicno. A mogla sam. Hvala Bogu sto nisam. I ovo mi je bilo previse.Kada sam dosla kuci, bila sam slomljena. Zakljucala sam se u sobu. Mrzila sam cijeli svijet. Mrzila sam sestru koja sada uziva u Austriji. Mrzila sam mamu koja je bila u kuci i patila za covjekom koji je nije vrijedan. Mrzila sam Milosa koji mi je nanosio bol. I na kraju, mrzila sam sebe sto sebi sve to dopustam. Ja nikada nisam bila takva. Uvijek sam bila luckasta, ali da se upropastavam zbog nekoga, nikad nisam mislila da cu.Tada, u suzama, donijela sam jedan strasan zakljucak. Bolje je da me boli fizicki, nego dusevno. Ta fizicka bol ce i da prodje, ali dusevna nece. Tako da sam odlucila da se zavaram fizickom boli kako ne bih osjecala dusevnu. I posegla sam za ziletom. Gledala sam u ruku. Bila je tako glatka i njezna. Bez ijednog oziljka. Da li vrijedi ?Da ili ne ?

Osamnaesti dio.

Glupa sam.Povuka sam prvi rez. Povrsni. Peklo me je. To mi je bilo malo. Ponovila sam. Ali ovaj put jace. I dublje. Boljelo je. Sada je zaista boljelo. Plakala sam i smijala se u istom trenu. Sminka mi je sva bila razmazana. Oci su mi bile natekle. Boljelo me je. Ali fizicki. Smijala sam se jer nisam osjecala dusevnu bol. Kako sam se samo varala. Sama sebe sam varala. Ludila sam.Izgledala sam kao psihopata.Tada sam shvatila upala sam u depresiju.U klinicku depresiju. Depsresiju u kojoj sam se povlacila u sebe. Bila sam bolesna, psihicki.Sada kada razmisljam o tome, zasto sam ja uopste to sebi radila? Ni dan danas nisam svjesna. Rusila sam se za nekim ko stvarno, ali stvarno nije me bio vrijedan. Znam bila sam zaljubljena, ali zar je ljubav takva? Zar ljubav toliko povredjuje? Jeste to prva ljubav, ali nikada ne treba toliko da budete opsjednuti jednom osobom. Uvijek dodje neko drugi. Ili se to nekako rijesi. Okrenes se nekim drugim stvarima. Ali ja sam bila mlada. Nisam znala cemu da se okrenem. Nisam znala i zato sam sebe unistavala.Tu vece sam isplakala more suza. Mama nije nista primjetila. Ona je bila izgubljena. I ona zbog ljubavi. Zbog jednog covjeka, ona je ostavila i posao i odbacila svoj stari zivot kako bi pocela novi. A taj covjek ju je unistavao. Bio je rastavljen, ali njegova zena je i dalje zivjela u njegovoj kuci. Kao zbog djece. Moja mama je bila razumna osoba. Ona je sve to shvatala. Ali patila je jer je voljela. I patila je kada je on naziva kurvom, ili kada ne dodje kuci po mjesec dana. Prvu godinu ju je drzao kao malo vode na dlanu. Vec druga je bila losija. I sve vise sto je vrijeme prolazilo on je bio gori. I prema njoj. I prema sebi. Pio je puno. A bio je bolestan. Moja mama je sve to trpila. Mi smo imale dobar odnos. Ja sam njoj pricala dosta stvari a i ona meni. Od kad sam upoznala Milosa ja sam prestala da joj govorim sve sta osjecam. Ali ona je meni govorila. Sve. A nije bila dobro. Nimalo.Kao slag na tortu, to prvo jutro, posle mojih gluposti, mama je uletila u sobu.Helena.. Ustaj. Hajde. Pakuj se. Selimo se! rekla je.Molim? Mama gdje cemo? upitala sam je a glava mi je se raspadala.Idemo. Alen ce doci danas. Rekla sam da se mi selimo. Da ga ostavljam zauvijek. Idemo!Ali gdje mama? Idemo. Snacemo se nekako. Spremaj svoju sobu.Alen je bio musliman. I moja porodica nije prihvatala njihovu vezu. Zbog toga smo imali dosta problema. Dosta..Pocela sam da se pakujem. I plakala sam. Nisam znala sta se ovo desava sa mojim zivotom. Zeljela sam samo da umrem. Da vise ne trpim ovo.Hej. Seceru, sta radis? dobila sam poruku od Milosa.Hej. Nista.. Evo imam nekakvih problema. Kod tebe? kako sam samo bila srecna sto mi je se javio. Jakoo. Istog trena sam zaboravila na proslu vece. I na oziljke na mojoj ruci. Kako sam bila samo naivna.Sta je bilo ? Ma nista. Mama i Alen. Standardne svadje. Evo pakujem se. Selimo se.Gdje?!Ne znam.Ako treba sta da pomognem, zovi.Ne treba nista za sada. Hvala ti sto si tu.Nista. Ja sam uvijek tu za tebe.Nisam znala sta sada radi. Jedan dan je super. Drugi dan nije. Treci ni sama ne znam. Ubijao me je psihicki. Jedan dan sam bila srecna. Drugi dan sam bila nervozna. Treci dan sam mrzila citav svijet.Znala sam da se necemo preseliti. Mama i Alen su dosta puta imali ovakve svadje. Samo sam znala da ce Alen veceras da dodje i da ce puno da se svadjaju. A nisam mogla to da trpim. Stvarno nisam. Dosta mi je bilo moje muke. Jos samo da cujem kako se mama dere ili kako ona place. Nisam mogla to da cujem.***Kao sto sam i rekla, Alen je dosao oko 8 sati. Naravno, odmah su poceli da se svadjaju. Nisam mogla to da slusam. Obukla sam se, rekla mami da idem napolje i otisla. Nije ni obracala paznju. Bila je previse povrijedjena. Ni ona nije bila dobro, to sam znala.Izasla sam iz stana i krenula. Ni sama ne znam gdje. Negdje. Sama. Lutala sam gradom sa slusalicama u usima. Usput sam sebi kupila cigare. Ne znam ni sama kako su mi one pale na pamet. Nikada nisam nesto pusila. Sjela sam na plazu. Samo sam sjedila i pusila cigare. Razmisljala sam sta ja to sebi radim. Zasto ja to sebi radim. Zbog koga ja to radim.Prolazile su mi kroz glavu sve mamine rijeci koje mi je rekla. Sve pogrdne rijeci koje mi je rekla. Sjecala sam se Jovaninih rijeci. Leninih. Toliko puno sam se udaljila od svih. Nisam mogla ni sa kim da pricam.Morala sam nekako da se vratim u zivot. Morala sam ali nisam znala kako.Tu vece sam kuci dosla oko 12. Mama nije ni primjetila kad sam dosla.Legla sam i plakala.

Shvatila sam da sam postala prazna. Potpuno prazna. Sa samo petnaest godina.****Dani su mi bili isti. Svaki dan sam bila lose. A svaki dan sam se dopisivala sa Milosem. Morala sam to da prekinem. Nekako. Pa koliko god boljelo.Odlucila sam da se nadjem sa starom drugaricom, Tamarom. TTamara je jedan super lik. U njoj sam trazila spas. Nadala sam da ce me ona nekako da vrati u zivot. Ona je dve godine starija od mene i uvijek je nasmijana. I ja sam pozeljela da budem takva.Cule smo se preko fejsa i odlucile otici na kavu.Tu vece sam po prvi put otvorila dusu nekome i ispricala kako se osjecam. Sve sam rekla sta sam prozivjela. Sve. I da duvam. I da se rezem. I da bolujem. Odavno.Jer vec je proslo dva mjeseca i krece mi srednja skola. Morala sam nekako da se povratim u zivot.Ona me je samo slusala. I na kraju me je tako jako zagrlila tako da sam znala da ce ona da me spasi iz ovog pakla.Pitala sam je: Hoces li mi pomoci da se izvucem iz ovoga? Ne mogu sama.Samo je odgovorila : Da!

Documents

Zauvijek njegova