Z M I J E Zmije (grč. Ophidia, lat. Serpentes) su podred unutar reda gmizavaca čije je hladno i suho tijelo prekriveno ljuskama. Vode porijeklo od predaka koji su sličili na guštere, no jako im se izdužilo tijelo, a noge su im reducirane pa se kreću vijugajući. Velike vrste (pitoni i anakonde) narastu do 8 m, u rijetkim slučajevima i do 10 m.

Pošto zmije posjeduju zube kojima unose otrov u tijelo žrtve, onda one nisu otrovne zmije, nego zmije otrovnice. Na našim prostorima živi više vrsta zmija otrovnica, kao što su riđovka ,planinska riđovka i poskok. Sve naše otrovnice pripadaju porodici ljutica.

Ljutice žive u Europi, Aziji, Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi, a u Australiji ih nema, kao i na Antarktici, gdje je za gmizavce prehladno. Porodica ljutica obuhvaća oko 230 vrsta, a dijeli se na četiri podporodice, od kojih su najpoznatije dvije: prave ljutice i jamičarke. U prave ljutice pripadaju europske, azijske i afričke ljutice, a glavni predstavnici jamičarki su čegrtuše, kopljoglavke, mokasine te arborealne jamičarke južne i jugoistočne Azije te srednje i Južne Amerike. Sve zmije porodice ljutica prilično su zdepaste i kratkoga repa. Glava se vidljivo izdvaja od ostalog dijela tijela i srcolikog je ili trokutastog oblika. Prekrivena je uglavnom sitnim ljuskicama. Oči svih ljutica imaju okomitu zjenicu, što znači da su prilagođene za gledanje u tami. Gotovo sve zmije ove porodice rađaju žive mladunce. Mladunci se rađaju u tankoj prozirnoj membrani, koju odmah po izlijeganju probijaju i izlaze iz nje. Otrovni su od rođenja.

Za sve ljutice važan je sastav njihovih otrovnih žlijezda i zubi. Zubi im izgledaju kao injekcijske igle. U njihovoj unutrašnjosti se nalazi kanal, a na vrhu je mali procjep kroz koji izlazi otrov. Smješteni su na prednjem dijelu gornje čeljusti. Kada nisu u upotrebi, savijeni su prema natrag i smješteni u specijalnom naboru sluznice. Kada zmija napada, zubi se uspravljaju, zabadaju u tijelo žrtve i iz njih tada poteče otrov. Otrovni zubi se troše, pa ih zmija povremeno odbacuje i odmah ih zamjenjuje novim otrovnim zubima. To znači da se ljutice ne mogu trajno onesposobiti vađenjem otrovnih zubi. Veličina tih zuba ovisi o veličini zmije odnosno o veličini njezine glave. Najveće otrovne zube ima gabonska ljutica koja živi u Africi.

Zubi velikih primjeraka ove zmije mogu biti i do pet centimetara dugi.

Anatomija zmije:

1. Jednjak 2. Dušnik 3. Trahealna pluća

4. Rudimentarno lijevo krilo pluća 5. Desno krilo pluća

6 .Srce 7. Jetra 8. Želudac 9. Zračna vrećica

10. Žučni mjehur 11. Gušterača 12. Slezena,

13. Crijevo 14. Mošnja 15. Bubrezi

Zmije otrovnice

Poskok je ujedno i najveća europska otrovnica. Glava mu je srcolikog izgleda, s

karakterističnim roščićem na vrhu nosa. Boja tijela varira u zavisnosti od prebivališta i ide od svijetlo sive do crvenkasto smeđe. Vijugava leđna šara je kontinuirana i jasno izražena. Ženke narastu oko 60 cm, a mužjaci mogu narasti i do 100 cm. Poskok se sreće u svim krajevima BiH do visine od

2000 m/nv.

Riđovka se nalazi u cijeloj Europi. Duga je oko 60 do 80 cm, te također ima "cik-cak" liniju uzduž tijela i znatno je manja od poskoka. Glava joj je šira i oblija, sa velikim okom crvenog odsjaja i karakterističnom

bjelom prugom uz rub gornje čeljusti. Riđovka naseljava surovije predjele i može se sresti i iznad 2000 m/nv. Za razliku od poskoka ulazi i u vodu.

Kobre su zmije otrovnice iz porodice guja. To je zbirni naziv za čitav niz raznih vrsta zmija iz te porodice, svrstanih inače u razne rodove. Veličina im se kreće od približno 60 cm pa sve do 5 m, ali najčešći su odrasli primjerci od 2

m. Ove su zmije možda najpoznatije po tome što mogu raširiti svoj vrat tako da oblikuju savršeni klobuk. Prirodno stanište im je poprilično raznoliko te neke vrste žive u pustinjama a druge u tropskim kišnim šumama i drugim staništima u Africi i Aziji. Vrlo često žive u blizini ljudskih naselja te tako često dolazi do međusobnog kontakta gdje nisu rijetki

opasni ugrizi.

Mambe žive isključivo u Africi, gdje nastanjuju napuštene jame u zemlji ili brežuljke kamenja. Ove zmije love danju. Lovina su im mali sisavci, ptice, žabe koje žive na drveću i gušteri. Mambe uglavnom, nakon prvog

ugriza, napadaju još nekoliko puta. Njihov vrlo djelotvoran otrov sadrži prvenstveno različite nervne otrove.Bez korištenja protuotrova, ugriz jedne od mambi za čovjeka je u pravilu smrtonosan. No najopasnije je, ako neka

od mambi ugizom ubaci svoj otrov u jednu od glavnih krvnih žila. Tada za terapiju ostaje samo nekoliko minuta vremena.

Kržljonoške

Kržljonoške su porodica zmija. U rodovima ove porodice obuhvaćene su najveće zmije na svijetu. To su sve redom zmije koje svoj plijen ubijaju stiskom, gušenjem. Neke vrste mogu svojom veličinom i snagom biti opasne i za čovjeka. Niti jedna vrsta iz ove porodice nije otrovna. Porodica ima ukupno 23 roda koliko je do sada poznato 88 vrsta. Velike vrste mogu doseći 7 do 10 metara, kao na primjer mrežasti piton ili zelena anakonda, dok su neke druge značajno manje. Postoje izvještaji o gorostasnim zmijama od 12 pa čak i 17 metara, no znanost nije nikada zabilježila zmije te veličine. Najduža zmija koja je znanstveno dokazana je bila zelena anakonda, duga 9,62 metra.

Neotrovne zmije

Naše neotrovne zmije su obuhvaćene porodicom smukova. Od vrsta su zastupljene:

Bjelouška naraste do 1,5 m. Tijelo je odozgo tamno maslinasto sa crnim tačkicama i upadljivim bijelim mrljama iza glave, doka je odozdo žućkasto bijela. Vezana je za vodu i odlično pliva. Hrani se

tritonima, punoglavcima i insektima.

Bijelica je naša najveća zmija. Može narasti i preko 2 m. Boja tijela je jednolična, sivkasto

smeđa bez jasnih šara. Nalazimo ga po livadama i šumskim proplancima do 1500 m/nv.