Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

Raspored misnih slavlja i tjedni kalendar

od 5. do 11. IX. 2016.

Pon.

5.

IX.

Bl. Tereza iz Kalkute

19,00 +Miranda Dominiković MOMIĆI

Uto.

6.

IX.

Zakarija, Onesifor

19,00 +Andrija, Mara i Marija

Jelčić KRVAVAC

Sri.

7.

IX.

Sv. Marko Križevčanin

8,00 Ad. Int. KRVAVAC

Čet.

8.

IX.

ROĐENJE BDM-MALA GOSPA

18,30

+Ivan i Mara Ćelić BAGALOVIĆ

Pet,

9.

IX.

Sv. Petar Claver

19,0

0

+Nedo, Gabro i Vice Jerković

KRVAVAC

Sub.

10.

IX.

Emilijan

19,00 +Niko i Ante Jerković KULA NORINSKA

Ned.

11.

IX.

DVADESET I ČETVRTA KROZ GODINU

8,30

10,00

19,00

Jutarnja sv. misa

/+Jakov Bezer/ MOMIĆI

ŽUPNA SV. MISA

BAGALOVIĆ

Večernja sv. Misa

/+Ana Lacku/

Učeništvo, opredijeljenost za Gospodina, iziskuje spremnost ostaviti sve veze koje nas dijele od njega. Vjernost Bogu jest snaga koja nadvisuje ljudske odnose; ne da se njima uvjetovati, nego ih preobražava. Gdje postoji strah da će put evanđelja čovjeka udaljiti od ljudi, tu opredjeljenje za Gospodina još nije

odlučno i potpuno. Kada opredjeljenje postane potpuno, strah od gubitka povezanosti s ljudima pretvara se u ljubav koja sve pročišćuje i sve povezuje

Što znači vršiti volju Božju?

Vršiti volju Božju znači biti darežljiviji čovjek shvaćajući da sve ono što imaš nije ti dato da samo zadržiš za sebe. Vršiti volju Božju znači u svakom slučaju reagirati na nepravdu koju vidiš oko sebe, a ne samo šutjeti jer se bolje nikome ne zamjeriti. Vršiti volju Božju znači nekoga zagrliti i utješiti, i tako u ovom mračnom svijetu pomoći nekoj duši da ipak vidi svjetlo na kraju tunela. Vršiti volju Božju znači progutati svoj ponos i dopustiti drugome da i on bude u pravu, a ne samo slijepo namtetati svoju volju i svoja pravila.

Vršiti volju Božju znači jasno reći „oprosti mi“ svima onima koje si povrijedio, a ne šutjeti misleći da će se stvari riješiti same od sebe. Vršiti volju Božju znači podmetnuti rame za plakanje jer toliko je boli i patnje oko nas, a mi ih nismo u stanju sve umiriti, no možemo makar malo učiniti. Vršiti volju Božju znači prepoznavati je i u onim stvarima koje su teške i od kojih svi biježe, jer je lakše imati svoj komod i svoju privatnost. Vršiti volju Božju znači prihvatiti sve prilike koje ti Bog svakoga dana šalje i učiniti da one makar malo promijene nečiji život na bolje.

Vršiti volju Božju znači živjeti svaki dan u Božjoj prisutnosti, vjerovati obećanjima koje Bog daje i na njima graditi svoj sadašnji i budući život. Vršiti volju Božju znači vidjeti sebe kao dijete Božje koje shvaća da je Očeva volja ono najbolje za njega jer ga Otac neizmjerno

ljubi./M. Žuvela/

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

DVADESET I TREĆA KROZ

GODINU

4. 09. 2016.

NEDJELJNO EVANĐELJE Lk 14, 25-33

Čitanje svetog Evanđelja po Luki U ono vrijeme: S Isusom je putovalo -silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik! Tko od vas, nakan graditi kulu, neće -prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir. Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.« Riječ Gospodnja.

Isus dovodi svoju poruku na najradikalniju razinu. On je rekao: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!“ Čovjek se nakon ovoga pita: zar me Bog poziva da mrzim svoga oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i svoj život? Zar je to uvjet da bi bio Isusov učenik? Ne uči li Isus upravo suprotno: da ljubimo jedni druge, da poštujemo oca i majku? Nije li to put kojeg moraju slijediti njegovi učenici? Na kakvu mržnju ovdje Isus misli? Isus ne govori o mržnji doslovno, nego o mržnji kao ostavljanju, nenavezanosti, stavljanju u pozadinu. Na drugom mjestu Isus kaže: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.“ U tom smislu onda tumačimo ono što Isus govori o mržnji. Mrziti, dakle, ovdje znači „da ljubim Isusa više nego svoga oca i majku, ženu i djecu, ono što posjedujem“. Isusu pripada prvo mjesto. Onaj koji voli više oca i majku, ženu i djecu, taj nije Isusa dostojan. A zašto Isus to traži? Zašto on želi biti prvi ili mora biti prvi u našem životu? Ono što moramo shvatiti jest da Bog nas ne treba! Bog je savršen i bez nas! Ono što moramo shvatiti jest da mi trebamo Boga! Praksa pokazuje, kroz razgovore s ljudima dolazim do zaključka, da sve dok ljudi Boga ne stave na prvom mjesto, ništa drugo neće biti na pravome mjestu. Drugim riječima, ako je nešto drugo u mome životu ispred Boga, u mojem životu

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

se događa kaos. Čovjek jednostavno pada, ne ustraje, postaje rob onoga što je stavio ispred Boga. To je ono što sam dosad vidio kod ljudi i definitivno mogu potvrditi da je tako! Ako Bog nije prvi, onda je taj čovjek rob onoga što mu je ispred Boga i nije zadovoljan, nije sretan! Upravo zato, što Isus dobro zna da nećemo moći biti ono što bi htjeli i što bi on htio, zato realno kaže da Isusa se ne može slijediti ako on nije prvi! Isus, da bi bolje objasnio, zašto ne mogu biti njegov učenik ako Isus nije na prvom mjestu, on nam je dao dvije prispodobe. U prvoj je Isus rekao da nitko ne započima raditi kuću ako nema s čime ju završiti. Nitko nije toliko lud, valjda! Premda današnji novčani sustav upravo tako funkcionira, da koristiš novac koji nemaš, to nas je i odvelo u ovu krizu… Ali, Isus postavlja logički, ako nemaš čime dovršiti, nećeš to ni započinjati. U drugoj prispodobi Isus govori o ratu. Nitko neće zaratiti sa jačim, ako nema dovoljno vojnika. Ako nema s čime zaratiti, onda će se predati i imati će manje štete. Ove dvije prispodobe žele nam reći, da ako želimo ići Isusovim putem tj. ako se već odlučujemo za taj put, mi nećemo moći doći ondje gdje je Isus ako ne ostavimo sve. Prošle nedjelje bilo je riječ o uskim vratima. Kroz ta vrata prolazim samo ja, ništa ne može sa mnom proći: ni obitelj, ni stvari, ništa. A samo kroz ta vrata se ulazi u vječni život. Drugih vrata nema, samo ta uska. Zato, neću proći kroz njih, ako ne ostavim sve! Upravo nam to prispodobe govore, počneš, ideš tim putem, ali ako ne ostaviš sve, nećeš moći završiti put, već ćeš ili pasti ili odustati ili krenuti sasvim drugim putem. Zato Bog mora biti prvi, inače neću moći napredovati, neću moći proći kroz uska vrata. Dokle god ne budem savršen, morati

ću čekati. Ako ne u ovom životu, onda ću kroz čistilišne muke morati ostaviti sve, da bih prošao kroz uska vrata. Kad-tad, morat ću ovu razinu postići.

Što znači biti učenik? To znači napredovati, to znači jednog dana nasljedovati učitelja. U prošlosti su učitelji ostavljali sebi nasljednike i oni bi nastavljali njihovo djelo. Tako i mi, ako želimo napredovati u duhovnom životu i ako želimo nastavljati Isusovo djelo, moramo ostaviti sve! To znači ono „mrziti oca i majku, ženu i djecu, ono što posjedujem“. Staviti Isusa ispred svega i uzeti svoj križ i slijediti ga. Drugog puta nema! To je kršćanski put. Ako neću sada, onda ću poslije u čistilištu. Kod Boga može samo savršeno očišćena duša, potpuno slobodna i predana Bogu. Ako nećemo sada, morat ćemo poslije. A svi koji su u čistilištu rekli bi nam – bolje sada! Zato, potrebno se radikalno odlučiti! Svakome od nas je raditi na tome. Kažem, možemo mi ići polovično, ali onda će nam poslije biti teže proći kroz ta uska vrata koja vode u vječnost! A drugih vrata nema! Isus je vrata, a on je savršen. Ako volimo više drugo, nego Isusa, onda nismo dostojni proći kroz ta vrata – a Isus kaže da je on vrata ovcama! S druge strane, ovo nije ništa moguće bez Božje milosti. Zato ovo ne govorim da se ikoga straši, već ovo je radosna vijest! Bogu je sve moguće i Bog nas voli i zato nam govori svu istinu. Onaj koji ne voli, on laže, on zataškava istinu. Zato, na spasenje je znati istinu. Istina oslobađa. Ovaj put je lagan i sladak onima koji dolaze k Isusu, koji ljube Isusa. Onaj koji još nije došao do ovog stupnja, mora znati da to ide lagano. Potrebno je mnogo napora i uz Božju milost to ide naprijed.

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

Zato i molimo za ovu milost, jer u ovome je sva mudrost duhovnog života, savršenog čovjeka: ostaviti sve i slijediti Isusa. To znači imati Isusa ispred svega, a ako treba nešto doslovno i ostaviti, i slijediti Isusa./lošinj-

dekanat/

Nije li Isus bio pregrub i nije li zatražio previše, kad je rekao svojim slušateljima pred 2.000 godina ove riječi: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik?“ Da se to doslovno shvati ispalo bi da je tako i po tom bi Isus zapravo ukidao četvrtu Božju zapovijed… ali sigurno nije tako mislio i svakako da se ove njegove riječi ne mogu i ne smiju shvatiti u doslovnom smislu – one su samo slikovito izražena Isusova poruka i poziv nama koji smo za njim krenuli! Mi vjernici – mi smo ti kojima su te riječi upućene i u kojima nas poziva da moramo biti spremni prekinuti i najintimnije veze, ako nas one sprečavaju u njegovom pozivu. A njegov poziv je poziv da idemo za njim spremni slijediti ga u svemu i da budemo kadri odreći se svega što bi se ispriječilo između njega i nas; posebno mislim na materijalna dobra, na poslove i obaveze, pa čak i na rodbinske veze… jer ne zaboravimo da je potrebno jako malo što nas može od Krista odvući ili čak okrenuti nas protiv njega. Pročitao sam negdje što bi bilo i kako bi se ponašao da Isus danas dođe k meni… poslušajmo: Bi li se presvukao prije nego Ga pustiš unutra? Ili bi sakrio neke časopise i postavio Bibliju na njihovo mjesto? Bi li sklonio svjetovnu glazbu, a izvadio crkvenu pjesmaricu? Bi li mu dopustiti

da uđe odmah ili bi ga zavlačio naokolo? Razmišljam … kada bi Spasitelj bio s tobom dan-dva, bi li ti nastavio raditi stvari koje redovito radiš? Bi li nastavio govoriti ono što uvijek govoriš? Bi li se tvoj život nastavio kao što živiš svih drugih dana? Bi li poveo Isusa sa sobom svugdje gdje ideš – i u školu? Ili bi možda promijenio svoje planove tih dana? Bi li bi ga upoznao sa svim svojim prijateljima? Ili bi se ponadao da neki neće navraćati dok On ne završi posjet? Bi li ti bilo drago da On ostane s tobom za stalno? Ili bi odahnuo kada konačno ode? Možda bi bilo zanimljivo znati što bi ti stvarno radio, da Isus dođe kao osoba biti neko vrijeme s tobom...

Vjerujem da bi mnogima Isus smetao, jer bi ih omeo u njihovim naumima, jer bi ima smetao u poslu kojeg ne bi odobravao, jer bi radije dali „otkaz“ njemu, nego li se odrekli užitka, probitka, posla, društva… a sve to zapravo dokazuje ono što je sa ovoga svetoga mjesta rečeno nebrojeno puta; nije lako biti Kristov učenik! Pitao mladić mudrog čovjeka: - Čitam da su nekoć ljudi gledali Boga licem u lice – zašto danas nije tako? - Zato sinko – reče mudrac – jer se danas nitko ne želi tako duboko sagnuti! … htio je reći: Bog nije gore, nije visoko, ne treba pogled upirati prema nebesima… on je tu dolje s nama i među nama, napose s onima oko nas koji trpe, boluju, samuju, tuguju… sagnimo se k njima i srest ćemo Boga našega!