BIBLIOTEKA SOCIOLOGIJA

Recenzenti dr. Drago Cengié

prof dr. Ivan Rogié

Urednica Anita Sikié

Lektorica i korektorica Katarina CvijanoviG~

Likovna oprema Dubravka Zglavnik Horvat

Graficki urednik Stjepan Ocvirk

© Hrvatska sveuCiliSna naklada 2002

CIP- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuCiliSna knjìZnica- Zagreb

UDK 316.334.2 (497.5)

ZUPANOV, Josip

Od komunistiCkog pakla do divljeg kayitalizma : od ab rane rasprave i eseji (1995-2001.) l Josip Zupanov. - Zagreb : Hrvatska sveuCiliSna naklada, 2002. - (Biblioteka Sociolo­gija)

ISBN 953-169-078-2

420816064

Knjigaje tiskana uz potporu Ministarstva znanosti i tehnologije RH.

JOSIP ZUPANOV

Od komunistickog pakla do divljeg kapitalizma

Odabrane rasprave i eseji (1995-2001.)

I#J HRVATSKA SVEUC!LISNA NAKLADA

Zagreb, 2002.

2. Tranzicija i politicki kapitalizam

Osnovna je teza ave rasprave da pojam »tranzicl}a« nij"e analitiCki politekonomski koncept. Ako tranzicija nije analitiCki kon~ cept, a Sto je onda - kakav je to koncept?

1. Pojmovni okvir: »folklor« ili »diskurs«

Taj bi se koncept mogao odrediti kao >>politicki folklor u smislu Arnoldove definicije >>folklora kapitalizma« iz 1937. godine. U kratkom Predgovoru svojoj knjizi Arnold kaze: >>Pod 'Folklorom kapitalizma' ja razumijevam one ideje o socijalnim organizacijama koje se ne smatraju folklorom veé su prihvaéene kao temeljna nacela prava i ekonomije.« (Ar­nold, 1960.) >>U tom znamenitom djelu on duhovito i lu­cidno razotkriva kako Amerikanci karakteristicno misle i djeluju, osvjetljava vrline i apsurdnosti kao i nedosljednosti nekih 'evandelja' americkog kapitalizma koja imaju moé da nas kao naciju pokreéu i uzbuduju.<< 1 I danasnji govor 0 tranziciji ili tranzicijama2 zapravo je vise ili manje koheren­tan skup politickih i ekonomski >>evandelja<<, od kojih se neka nisu promijenila od 1937. U analitickom smislu, Arnol­dov >>folklor<< je nacin misljenja u polaritetnim kategorijama koji te polaritete uzima kao supstantivne (realne) entitete. . No, usprkos tome sto je Arnoldova knjiga dozivjela 14 Izdanja, a 1959. je objavljena u mekom uvezu (kao paper-

1 Navod iz recenzije na omotu broSiranog izdanja iz 1960.

2 Tranzicijama se bavi poseban Casopis Transilions, Sto izlazi u Pragu.

52

njegova se pojmovna inov~cija .~>folklor<<) nij~ u li.te­primila. Danas se. ~a ISt':.~h .shcnu stvar .rabJ poJ:Iln

· U svojoJ ramJOJ verZIJl d1skurs se popviJUJe kao ; . ,;idi:u.stvena konstrukcija zbilje<< (Berger i Luckman, 1966.), ·J• . Q'?~ ,': ga postmodernisti definir ali kao. jedinu zbilju, p a .. se

• •I.JIH"" i glavna promjena >>zbilje<< sastO]I u >>dekonsh·ukCIJI<< od sukobljenih diskursa.3 No, sv1 >>kulturahsti<< ne

takvu Neki naglasavaju da objektivne stvari i u i drustvu dobivaju svoje znacenje pomoéu

·~~&~::~;~:~ artikulacija, koje su uvijek povijesne i konti: .••..• Primjerice, >>iz te bi perspektive bilo apsurdno p1t~t1

li struktura atoma stvarno izvan svih znanstvemh t~ont]a, je li to objektivna priroda stvari- jer rijec je otome

atomska teorija jedan nacm klasJfikaciJe odredemh ob­kako bi ani postali smisleni (za nas), ali moguéi su i razliCiti oblici konceptualizacije u buduénosti. Dru­

gi1n rijecima, istinitost i faktualnost o ~nace~ju objekata uvi-jekse konstituira u okviru zasebnog diskurzivnog konteksta, a ideja o istini izvan svakog konteksta Je .besm1~lena.« (La­ci<tu i Mouffe, 1987., 104.) Naravno, to nqe kraJ rasprave o pojmu diskursa. Tako Paul,d~ Gay, da biizbjegaosv?denje objektivne realnost1 na JeZicm 1zraz, uvod1- pozi~aJ~~~ ~e na Wittgensteina - >>diskurzivnu praksu« kao ekslraJeZicm ele­ment. (Du Gay, 1996., 46.) Ostanimo na tome, premda ras­prava time nije zavrsena. . .. , .

No pustimo fiziku i semiologiju i okremmo se pohhckoJ ekono~1iji. Sto se u novije vrijeme dogodilo s konceptom >>razvoja nedovoljno razvijenih zemalja« (s Treéim s\lijetom) i.snjim tijesno povezanim koncepto~ >>modermzaCIJC tradi­ciiJnalnih drustava«? Ili, sto se dogodiio s konceptom >>pnv­redne reforme« socijalizma i s njegovim zapadnim panda­nom >>temijom mjesovite privrede«?

J Na to se na koncu konca ))konstrukcionizam« svodi, premda je put do takvog zakljuCka, kroz lite:aturuv od F~u~aulta i Derride do Bau­drillarda i Lyotarda, vrlo tegoban 1 zamrsen. VIdi: Lasch, 1991., 177-8. W Peter Robinson oStro se obara na to da se druStvene konstrukciJe tretJ­raju kao objektivna realnost. Smatra se apsurdnim i suludim. (Robinson, 1996., 12.)

53

Treba li uopée podsjeéati da se »ideja Treéeg svijeta ni­~ad ~IJe pok~zala kao zadovolj~vajuéa analiticka kategorij"a (.staknuo J. Z.) za razumtJ~vanJe ekonomskih, politickih i kultum~~1 UVJeta zevmalp Afnke, Latinske Amerike i Azije ... (nego_vtse kao) _nacm saztmanja zajednickih iskustava i stava zema!Ja tJh regtJa.<< (Hoogevelt, 1997., X.) Ali, kada su se neke.zem!Je 1ì-eéeg svijeta izdvojile kao nova sredista di­namtcnog razvoja s\jetskog gospodarstva (istocna Azija), a drug~ pa~e u potpunu >>Strukturalnu irelevantnost<< ( osobito zem!Je Jt~zno od Sahar~), >>ideja razvoja ... (vi se nije) visoko uzdtgnutJ sp?memk koJI nadahnJuje medunarodno odusev­IJenJe ... (vec) struktura koja se raspada i kojoj prijeti pot­pum kolaps.<<4

. S!icnu je sudbinu dozi\jela i teorija modernizacije. Ona Je tretnala >>etnicki identitet k~o. predmoderan, provincija­lan, tradtctonala~} partJku!~nstJcki ... Ta je vizija konzis­tentna s markststJcktm gledtstem da klasa nadilazi etnicke odnose u procesu industrijalizacije. Tamo gdje se u tijeku razvoJa dogada etmcka mobilizacija i etnicki nacionalizam t? Je samo pr~ludij klasno utemeljene socijalne organiza~ CIJe.<< To su mtsiJenJe dijelili i jugoslavenske komunisticke vod~, ukljucivsi i ~d~arda Kardelja: >> ... oni su bili uvjereni da ce modermzactJa _1 sve veéa vaznost racionalnijih institu­CIJa osl~bttJ nacwnvah~ticke identitete ... (da ée) efikasan ob­razovm s~st~v, Jaca?Je ko~unikacija i trgovine potkopati parttkulansttcke OSJ.~CaJe naciOnalizma.<< (Hodson i dr., 1994., 153~::39.) NaJnOV!JI dogadaji dali su povijesnu pljusku toj teot~JI, 1 ona se danas spasava pokusajem da se u klasicnu teonJu modernizacije inkorporira >>kompeticija za resurse<< (od ekonomskth do simbolickih) medu etnickim i etnona­ctonalmm grupama i zajednicama. (Hodson i dr 1994 1536-38.) ., .,

Sto tek reéi o reformù-~nju socijalizma - od >>privrednih reformt<< do >>novog SOCIJahzma<<? (Voj·nié 1989) Il" · ... . . ... . . , . 1 o »mJe-soVJtOJ ekonomtJI<< koJa Je u vrijeme globalizacije, opée mar-

4 Sachs, Wolfgang, navedeno prema Hoogevelt, 1997., x.

54

k,~tiz:actJe gospodarstva i drustva te ptivatizacije i deregula­. '""'·- kako bi to rekli Anglosaksonci ->>palau neupotrebu<<

1~u· """~ disuse ). Ulkra,tk<J, svako razdoblje, svaki socio-ekonomski sustav

illiÌisvoj vlastiti >>folklor<< ili vl~stiti >>disku_rs<<.Tako je i ~oci­'Iizam (i realni i samoupravm) tmao SVOJ popm tranztCIJe. ~dmah na startu socijalizam je imao marksisticki koncept >>prelaznog perioda<< (Dragicevié, 1984.), a pocetkom druge polovice 20. stoljeéa pojavljuje se i pojam >>pnvredn~ _ _;efm~ me« kao prijelaza iz centralno-planske u plansko-trztsnu th trzisno-plansku ekonomiju, sto je svojevrsna >>tranzicija u_tr~n­ziciji<<. Stoga i sadasnja tranzicija iz >>totalitarnog soctJahz­ma« u >>demokratski tdisni kapitalizam« ima svoj historijat.

2. Teorijske premise tranzicija - kriticki osvrt

Sa da je vrijeme da poblize objasnimo zasto pojam tranzi­cija (od >>prelaznog perioda~ d? >>tranzicij~vi~ socijalizma u kapitalizam«) nema i ne moze tmatt anahtJcki status. Svaka se tranzicija zasniva na deterministickom konceptu drustve­nog razvoja i s njim povezanoj idejiprogresi~e drustvene evolucije. N a tom se konceptu temelJI VJerovanJe da se epo­halna drustvena promjena moze izvesti (ili ubrzati) pomoéu neke vrste >>drustvenog inzenjeringa«, koji ima poznatu sekvencu: >>projekt« - >>realizacija«. Danas su poznata dva povijesna oblika epohalnog drustvenog inzenjeringa: revolu­cija i >>tranzicija«.

(l) Revolucija je nagli, odsjecni i potpuni prekid socio­-kulturnog kontinuiteta. Revolucionari ocekuju da se revo­Iucijom sve pocinje iznova, ponekad cak i racunanje vre­mena-' Ali, kako kaze >>societas non facit saltus«,6 te >>Staro

5 Prìmjerice, u Francuskoj revoluciji ili u »faSìstiCkoj revoluciji« u Italìji.

6 Parafraza latinske izreke ))Natura non facit saltus« (Priroda ne pravi skokove ).

55

drustvo« pokazuje velik moment inercije,7 po zavrsetku (po­liticke) revolucije razraàuje se >>projekt novog drustva«, koji se treba »realizirati« u nekoj neodreàenoj svijetloj budué­nosti. Trazen)~ »novih putova« i drustvenih »oblika<< objas­npva se teon1om »prelaznog perioda<<. (Dragicevié, 1984.)

(2) Drugi je oblik epohalnog drustvenog inzenjeringa ka­da se nakon radikalnog prekida sa »starim sustavom<< ne is­trazuju nek:i novi »putovi<< i »oblici<< veé se naprosto pres­likavaju gotovi institucionalni obrasci (uz manje lokalne pri­lagodbe) iz drustava koja sluze kao uzori (t o je, primjerice, smisao »puta u Europu<<, i to odmah bez odlaganja). No, kako zatecena kultura selektivno redizajnira institucionalne transplante iz drustava uzora,8 nameée se potreba za duljim razdobljem u kojem ée posuàene institucije »zazivjeti<<. To se razdoblje, u kojem se ponovo susreéemo sa shemom »projekt<< -»realizacija<<, radi diskurzivne distinkcije naziva tranzicija.

Usput valja napomenuti da izmeàu ta dva povijesna obli­ka epohalnog inzenjeringa nema nacelne razlike. U oba slu­caja polazna je tocka revolucionarni prekid socio-kulturnog kontinuiteta praéen iluzijom kako se novi sustav moze uspo­staviti »konjickim jurisem na nebo<<. A kad se ta iluzija u su­daru s inercijom kontinuiteta ubrzo rasprsi, novi se sustav pokusava uvesti dekretiranjem, koje se zasniva na normati­vistickoj iluziji koja znaci obrtanje razvojne sekvence. Polazi se od notorne Cinjenice da u »starom drustvn<< pravne nor­me, uglavnom, izra2avaju realne ekonomske i drustvene od­nose. Ako, dakle, pravne norme korespondiraju s drustve­nim odnosima, onda je dovoljno propisati nove norme da bi se stvorili novi drustveni odnosi. Uvoàenje radnickog sa­moupravljanja u Jugoslaviji bilo je tipican primjer takvog normativnog idealizma. (Zupanov, 1995., 15-16.) Kad se

7 U revolucìonarnom diskursu socio-kulturni kontinuitet ZigoSe se kao })kontrarevolucija«.

8 .~ao ilustracija kulturnog redizajna moZemo navesti redizajniranje amenckog base balia u Japanu: ameriCka pravila ali japanska igra. (Brad­shaw i Wallace, 1996., 91-2.)

56

shvati da se stvarnost ne moze mijenjati pukim de­f,tije,dn<Jm em, mora se pribjeéi diskurzi~oj shemi »projekt<<-

''······;>ie•aliza•ci"l a<<, kako citava stvar ne b1 propala? Analogno antikomunisticka revolucija nije dovela do mo-

·.,:nentltlnog »prijelaza u demokraciju<< veé su se te zemlje 0 »lenjinisticko nasljeàe<< (JoWitt, 1984., 285-6),

SJJOta"'"tranzicija dobio je svoje danasnje znacenje. v 1·atimo se sada na temeljne pre!11ise tranzicije. To su -

cl n nc1nc>VUTIO - mehanick:i determinizam povezan s idejom

.> .. ·· (progresivni evolucionalizam), koj~ omoguéuje i:-vodenje epohalnim promjena met?dom »rac!Onalno~« drus­tvenog inzenjeringa. To su premise ne samo teon1sk1 ne-odrzive veé i povijesno neosnovane. . . .

banas se moze ustvrditi, bez napornog dokaz1vanp, da le teorijski koncept ~eha~ick?.g determ!~izma u. drustven!;n znanostima passé. Cak m vecma teorel!cara, ko]!l dalle p1su u marksistickoj tradiciji, ne prihvaéaju VJse »ekonomskl de­terminizam<<. (Ritzer, 1988.) A teorija kaosa, ko1a s pod: rucja fizike sve vise prodire u sociolo~ju, cini se da ée zadat1 smrtni udarac konceptu cvrstog determ1mzma. (Fararo, ~992:) Naime, epohalni inzenjering temelji se. na pretpost~VCI da le Jjudsko drustvo linearani su~ta;. Teo?la kaosa sn~zno suge­rira da je drustvo nelmearm dmam1ckl sustav ko1ega 1e po: nasanje u velikoj mjeri nepredvidivo. »Strukture« (kol~ su l same povijesni rezultat covjekoVJh akc1p). samo s;' Jedan element dinamike nelinearnog sustava, ko11 omogucu1e sta­novitu predvidljivost- no vise predictability (tj. spoznaju od­redenih trendova) nego li forecast (prognozu). Jer b1tan l~ element dinamike human agency, covjek kao autonomm akter, cije ponasanje strukture uvjetuju i artikuliraju ali ga

' 9 U ex-Jugoslaviji ideolozi su u prvom dij~lu_ razdoblja vjerovali, ili

bar ispovijedali vjerovanje, kako se samoupr~v!Ja_nJe ~ poduzecu k~o real­ni sustav ponaSanja potpuno podudara s mstttuct?nalno-prav,mm n~­crtom. Kad sam svojim istraZivanjem strukture rnoc1 u poduze~~ ernpt­rijski dokazao da izrnedu institucionalnog ~acrta i stv~rne ~ìt~~CIJe. nerna nikakve korelacije, nakon prvog Soka, u kojern urna! o sto m1 lllJe pnr~den auto-da-fe, ta je diskrepancija napokon »objaSnjena« shemom >>proJekt« - >>realizacija«.

57

ne deteminiraju. (At·cher, 1995.) Zatim ne smiju se zane­mariti eksterni slucajni (kontingentni) cinitelji koji su posve nepredvidljivi. To, dakako, ne znaCi da u dinamici nelinear­nih sustava nema nikakvog >>reda« (determinizma), veé to da u nJima stalno djeluju >>frekvencije kaosa<< tako da ti su­stavi Iako prelaze u >>rezim kaosa«, ali ne zbrkanog nereda veé, po rijecima V Paara, >>deterministickog kaosa«.

P?vijesnu neutemeljenost osnovnih premisa tranzicije po­kaz~Je sam .razvoj kapitalizma: njegov postanak i njegove pOVIJesne mlJene.

3. Natuknice za »prirodnu povijest« kapitalizma

Jedno je sigurno: kapitalizam nije nastao kao realizacija nekog >>kapitalistickog projekta« niti se razvijao iz jedne faze u drugu na temelju ikakva projekta.

Premda se ekonomski povjesnicari ne slazu o vremenu u koje valja smjestiti zametke kapitalizma, neosporno je da je on n~stao u krilu ~uropskog feudalizma stoljeéima prije In­dustn]ske revoluc1Je 1 Francuske revolucije. Tako Henri Pi­renne (Pirenne, 1956., 149) smjesta pojavu kapitalizma na pocetak 12. stoljeéa, naglasavajuéi da se >>kapitalisticki duh« (»Veoma surova zelja za dobiti«) pojavljuje zajedno s trgovi­nom u gradovima. Maurice Dobb se, zbog doktriniranih raz­loga ne slaze s Pirenneom te postanak kapitalizma (u Engle­~koj) smjesta u drugu polovicu 16. i prvu polovicu 17. stolje­c~. (Dvob?, 1961.? prvo pogl.). Ne ulazeéi u raspre medu po­VJeS?lc~nma, koJe se na kraJu svode na problem definicije kap1tahzma, neosporna je konstatacija da se kapitalizam za­metnuo u utrobi feudalnog drustva IO i da se stotinama go­dma spontano razvijao, bez svijesti aktera o tome da se po­lako pomalja na sceni novi sustav- to je, znaci, bio spontani

.10

_Dobb t~.~od~r na~o~i .da su k~pitalistièki elementi postojali u 14. sto!Jecu u ItahJI, NjemackoJ 1 FlandnJi. (Dobb, 1956., 191-2.)

58

bez >>projekta«. Kasniji napori, u prvom redu Karla ' da se tom razvoju dade neki teleoloski povijesni smi­

. danas u povijest ideja. je postalo oCito da se na povijesnoj pozornici pojavio

kapitalisticki sustav, teoreticari su pokusali predvidjeti ~>Zniieg1Jvu povijesnu karijeru. Ako se razvoj kapitalizma pro­

iz ugla drustvene promjene, onda najveéa zasluga pri­Karlu Marxu i njegovoj teoriji historijskog materijaliz­

>··.m1a S dva razloga. PIVO, zato sto je li zariste stavio princip ,X' di.jal<~ktl.l ~e kao izvor transformativnih promjena medu ve­

sustavima ljudske drustveno-ekonomske organizacije è.·J>>,Jaacam pr<)ÌZ'VOcinJ•~«). Taj se princip odnosi na trazenje

u drustvenom zivotu kao glavni izvor drustve-... ~ .. n,·,-,rniene. Dn1go, zato sto on identificira drustvene snage

oblikuju proizvodni odnosi kao prvog pokretaca drust­vene promjene. Ali historijski je materijalizam promasi? ~ trostrukom smislu: prvo, zbog pomankanJa SVlJestJ o vlastJ!oJ povijesnoj ogranicenosti; drugo, zbog . predgramscijevske koncepcije o jednosmjernoj povezanosl! 1zmedu ekonom~k~ strukture, na jednoj strani, i institucija, na dugoJ sram 1, treée, zbog posve apstraktne i deterministicke prezentacije tijeka povijesti u kojem je progresivna transformacija nacina proizvodnje unaprijed zadan teleoloski zakljucak.

Nasuprot tome, ideje koje su postale institucionalizirane mogu se grcevito odrzavati dugo vremena nakon sto su s~ materijalne snage, koje su ih rodile, veé transformu·ale, 1 prilicno dugo posto je hegemonijska moé, koja ih je ins:ivtu­cionalizirala i univerzalizirala, splasnula 1 dok se suparmcke drustvene snage, sto izrastaju iz promijenjenih materijalnih uvjeta, bore za ideolosku i institucionalnu prevlast. (Hooge­velt, 1997., 11-12.)

Stoga je marksisticka teorija mogia uspjesno dijagnostici­rati proturjecja kapitalistickog sustava, ali nije mogla pred­vidjeti kako ée ta proturjecja biti razrijesena. Uostalom, orto­doksni marksisti nisu se u dijagnozi proturjecja bitno razli­kovali od liberala, ali su se od njih bitno razlikovali u prog­nozi, a u tome su i jedni i drugi promasili. Ni jedni ni drugi

59

nisu mogli objasniti kako kapitalisticki sustav rjesava krize (kont.r~dikcije) ~ sv?~ razvoju sto ih je sarn stvorio. Jer nisu sh~atJh da su nelZbJezne faze u progresivnorn razvoju kapi­tahzrna bile sarno razdoblja u kojirna je postojala »suklad­nost«~ (fit).i~medu rnaterijalnih uvjeta, institucija i ideologije uklJUCUJUCl 1 rn1saone refleksije i »teorije« toga vrernena. To • stvara stabilno.st, dok je strukturalne kontradikcije, sto ih radaju ~?ovac11e u rnaterijalnoj proizvodnji ili suparnicke lde.?loglJ~, n~ bace u .Proces krize i prornjene. Kad rna­tenJalm, mst1tucwnalm i ideoloski elementi ponovo >>sjed­nu« na SVOJe ITIJesto, nastupa nova faza stabilnosti. (Hooge­velt, 199-;:., 65-6, 13.) Nevolja je u torne sto je taj proces usp~stavl~~n~a, razaranp 1 ponovnog uspostavljanja suklad­nostJ ~azhc1t.1h ele~enata >>povijesne strukture« (H. Cox) u veh.koJ ITIJen kontJgentan i stoga nepredvidljiv. Zbog takve nelmearne ?l~arnike kapitalistickog sustava svaki je pokusaj epohalnog mzenJennga vrlo upitan.

4. Politicki kapitalizam

Nakon ovog duljeg ali potrebnog teorijskog ekskursa vratirno se nasoj terni: tranziciji. '

Pojarn tranzicije eksplicitno ili irnplicitno pretpostavlja da u postkornunistickirn zernljarna kapitalizarn starta ab avo. Ta ~e !eza rnoze dokazivati pornoéu d va argurnenta: (l) da je l~n!1mzarn u. t1rn zen!ljarna (pa i onirn najrazvijenijirn kao biVsa CSR) bw potp~o. unistio zateceno kapitalisticko ustroj­stvo ne sarno u mst1tucwnalnorn veé i u rnentalnorn srnislu· (2) da S.V?j d~gi .ziv?t u tirn zen!ljarna kapitalizarn zapoCinj~ kao J:;olitJcko-mstJtucwnalno-kulturni transplantat sa Zapada. Pm. Je. argurnent ?.osve tocan, a drugi djelornicno. Pa ipak kap1tahzarn ne pocmJe from scratch. U cemu je stvar?

~pitaliza~ ~e u tim ~ zernljarna nastao u krilu >>novog drustva« ~SOCljahzn:aJ bas kao sto je u zapadnoj Europi na­stao u knlu feudahzrna. Ali ovaj put ne u obliku poduzet-

60

kapitalizrna (i sarna je rije~~ poduzetnistvo dugo bila · ) veé u obliku pohtJckog kap1tahzma. Uosta­

oliticki kapitalizam ni na Zapadu ( osobito u Engle­pnije bio nepoznat (Jowitt,. 1992., 148), a~1 predornl-

·.~.Jl\lntni mode] kapitalizma b10 Je 1pak poduzetm~k1 kapltah-,m,;u''" je u socijalistickirn zernljarna pred~rn1~antm rno­

politicki kapitaliza~. I. opet s~ pC?oVIlo 1skustvo da ''';ji~sa:mo neposredni akten vec m SOClJalm znanstvemc1 msu •\o:lìili·SV1Ie"1u sto se zapravo zbiva.ll

:iiJ'oviie~;no gledano, politicki kapitalizarn pocinje pu.st~ti ''li~?,J'ii:~n._~poslije Staljinove srnrti: Stalji.~ov odlazak ~tvor:o Je ~5 preduvjeta za raZVOJ. pohbckog k~p1tal~zrna .. ~l) .i,]korJacterora kao sustava vladavme u ko1ern mtko, cak m se­

'"'"' fonlP. policije, nije bio siguran_ za svoj zi~ot; (2) ~~onac !rezin1a revolucionarne karizme 1 11Jegova zam3ena rez1rnorn • ne,otraclic:iorlaltstJiék.og a utoritarizma.l2

»velikog Staljina« ornoguéio je drustvenu ko­. ajsUl:~ClJ!U velikog broja >>rnalih Staljina<< (izraz G. Lubic:_a) u zasebrm politicku klasu, sto je bio sine qua non pohtJckog

Jer bez odredene unutarklasne sohdarnostJ >>protokapitalisti;< ne bi mogli svakodne~o~ ~jelovati bez straha da ée zavrsiti u gulagu 1h pred strelpckirn vod?rn .. S druge strane, neotradicionalisticki k~ltur?1 sustav pnbavw im je modus operandi, tj. gotove obhke djelovanJa 1z tradl­cionalnog drustva.

Fenornenologija politickog kapitalizrna dobro je p~ozn~ta. To su legalne i polulegalne privilegije, pljacka i grabez drzav-

Il Umjesto o politiCkom k~pit~lizmu ~mi govore o r~!ormi s~cijalizm~ Hi 0 )>mjeSovitoj privredi«. Kohko Je men_t poznato, ~rvt Je na p~Javu.po.h­tiCkog kapitalizma u socijalizmu upozono Ken Jowttt pod kraJ SOC!Jahs­tìèkog razdoblja. (Jowìtt, 1992.) . . . . .

12 Vidi 0 tome: Jowitt., 121-58. Koliko zapadni socJolozt msu shvacah Sto se zapravo dogada, moZe posvjedoCiti jedan ~~oj raz~ovor s R. Ben­dixom i S. J. Rawinom u Zagrebu 1967. PolazecJ od troclane Web~rove sheme: tradicionalni autoritet- karizmatiCki autorite~.-legalno-ra~IOnal­ni autoritet, oni su zakljuCili da je u tije~u pr?ces pnJe~a~a ~d kanzr:na_t­skog n a legalno-racionalni autontet. A sv.It~la JC. era breznJCVtzma, koJUJC kasnije Jowitt definirao kao eru neotradJCJonailzma.

61

ne ( drustvene) imovine te, u prvom redu, pojava >>druge ekonomije<< nasuprot sluzbenoj drzavnoplanskoj ekonomiji utemeljene na politickoj podobnosti, klijentelizmu, nepo: tizmu, korupciji i si. A ponegdje cak i polueksperimenti s nekim oblicima ogranicenog privatnog poduzetnistva. Bez pojave i razvoja tih kapitalistickih elemenata vjerojatno se ne bi pojavile >>privredne reforme« u socijalizmu.u

Jowitt primjere politickog kapitalizma nalazi u SSSR-u i u Madarskoj - medutim, najvisi stupanj razvoja politicki kapitalizam dozivio je u Titovoj Jugoslaviji. U samouprav­nom razdoblju politicki kapitalizam nije bio tek >>druga« nego >>prva«, sluzbena ekonomija: velika samoupravna po­duzeéa, kojima fakticki autokratski upravljaju protokapita­listicki >>tajkuni<< ( direktori) sponzorirani od partijskih moé­nika i cvrsto srasli s regionalnim i lokalnim oligarhijama, c.ine vrhunac po[itickog kapitalizma u granicama socijalis­!Ickog sustava. Sto to nisu proCitali drustveni analiticari (ukljucivsi i ovog autora) u samoj Jugoslaviji, jos se i moze razumjeti, 14 ali t a povijesna maskerada plijenila je pozornost i simpatije vrhunskih intelektualaca na Zapadu (a kod nekih plijeni je jos i danas posi mortem socijalizma!). Tu povijesnu sifru >>jugoslavenskog eksperimenta« nisu uspjeli desifrirati ni ko!,lzervativni ni neoliberalni apostoli zapadnog kapitaliz­ma. Cak je i tako pronicavom analiticaru, kao sto je Ken J owitt, ta sifra izmakla iz ruku.

13 ~akako, pojava reformi, ne samo u praksi veé i u teoriji, ne moZe se svesti samo na izrastanje kapitalistiCkih elemenata - bio je to mnogo sloZeniji fenomen u koji ovdje ne mo:Zerno ulaziti. Ipak nato valja gledati kao na napor da se ostvari ))sukladnost« (fit) izmedu ekonomske struk­ture (stvarnih kretanja u toj strukturi), institucija i ideja kao preduvjet stabilnosti socijalistiCkog sustava. Kako taj })fit(< nije ostvaren, morale je doéi do krìze i sloma.

14 Pa ipak, pravednosti radi, valja priznati da su neki neomarksistiCki teoretiCari naslutili prisutnost politiCkog kapitalizma, premda su u njemu vidjeli samo »antisamoupravnu pojavu«. Njihovi epigoni Cak govore o »crve?oj ~ur:loaziji«, a jedan praksisovski filozof i prijeti toj ))bur:loaziji<(: »DOVJdenJa u Oktobrul<( No, bilo je to viSe somnabulistiCko buncanje nego li trijezna socijalna analiza.

62

ovdje ocekujem opravdan prigovor Citatelja: ako je smrt odsvirala kraj revolucionarne karizme u

<S~H<c·u i drugim lagerskim zemljama, to nije bio kraj i Ti­revollucaotaatme karizme. Kako se onda moze objasniti

>i}'j{u)lmina<~tJa politickog kapitalizma u ex-Jugoslaviji? Stalji­. na titoizam bio je, na prvom mjestu, napad na

<<<nuvu karizmu. Uvodenje samoupravljanja valja shvatiti kao ()b.rarm Titove karizme, a razvoj politickog kapitalizma bio

,1e ''""·'c nusproizvod ili, u Mertonovoj terminologiji, latent-

iu1ft:mkcJ: a obrane Titove karizme. Vidjeli smo, ukratko, fenomenologiju po~itickog kapita­

- No kakav je to sustav na raztm teonJskog modela? . Kao inspiraciju za konstrukciju komparativnih modela

upotrijebit éemo Jowittovu idealnu shemu: >>Politicki kapi­ìalizam idealno se razlikuje od poduzetnickog kapitalizma bar u tri aspekta: institucionalni okvir u kojem se obavlja ekonomska aktivnost (tj. administrativna hijerarhija versus tdiSte ), etos te aktivnosti (tj. neizvjesnost uzrokov.ana m;bi­trarnoséu politickog sponzora versus veéa predVJdl]!vost tm­personalne tr2isne reg~lacije) i primarni agenti (tj. fisk~lno orijentirana korporactJa versus mdJVJdualm poduzetmk).« (Jowitt, 1992., 144 b.)

Uvazavajuéi te opée naznake mozemo konstituirati she­matski usporedni prikaz dvaju modela kapitalizma.

Poduzetnicki kapitalizam

l) Privatno vlasnistvo 2) Integralno trZ:iste (svi ekonomski resursi su na trzistu) 3) Konkurentsko (premda ne perfektno) trziste 4) Ekonomski akteri koji upravljaju jesu individualni poduzet­

nici, opunomoéenici dionicara i plaéeni (profesionalni) me­nadzeri. Oni su autonomni u odnosu na dr2:avnu upravu.

5) D dava ili samo >>noéobdija<< ( odrzava >>law an d arder<<) ili pak uz to regulira pravila igre za sve aktere podjednako

6) Razmjerno manji dio DBP-a redistribuira se drzavnim kanalima

63

Politii'ki kapitalizam koja bi jamcila sigurnost pol!ticki akumulira.~e imovi-'Yz,rlÈ;ipi·et.JJo5:ta,rl! ala radikalno napustanJe komumstJcke tdeo-

1) Drustveno ( dr2avno) vlasnistvo c · b' · d ' · napustiti tu ideologiju znacilo je tzgu ttt rustvem 2) Fragmentarno tdiste (na tdistu su uglavnom samo pro- ., ....... fègitirnit,et i monopol vlasti. A gubitak politickog monopola

izvodi) •'"~""·'o je sigurnu dezagregaciju politicke klase: D:ug}'To' rije-3) Politifki lazirano trziste (monopoli) ·~iìn:a, ftna.lo!~n? Marxovoj shemi po kOJOJ kapttahstJckt pro-4) Glavni su akteri politicki menadzeri a ne profesionalni l'(··~~~~:2:~o,~dnosi postaju kocnica razvoja proizvodnih snaga,

menadzeri. U sirem smislu u politicki menadzment spa- 1 kao sustav politickog monopola politokracije daju i politicki funkcionari u poduzeéu i lokalnoj zajed- se kao neprijelazna prepreka institucionalizaciji i nici, a menadzment je izravno povezan s politickom hije- rastuéeg politickog kapitalizma. Komunisticka rarhijom na visoj razini. i politicki monopol bili su ultima causa pro pasti

5) Dr2ava ima dvije temeljne funkcije: a) onaje »zastitnica« pokusaja da se socijalizam >>reformira<<. 15

(stiti poduzeée od vanjske konkurencije i na kraju kraje- N a razini individualne svijesti to se proturjecje mozda va pokriva gubitke); b) onaje >>dadilja« u odnosu na za- 0 tome nema nikakvih studija) izrazavalo kao su-posleno osoblje ( osigurava zaposlenima >>vlasnistvo« nad izmedu osobne pohlepe i gramzivosti i unutarklasne radnim mjestom i velika socijalna prava). koja je, u pomankanju institucionalne sigurnos-

6) Veliki dio DBP-a redistribuira se drzavnim kanalima (bu- ti· osiguravala svakodnevne operacije stjecanja imovine. dzet, izvanbudzetske bilance, paradrzavni fondovi i si.) ' Opéenito se moze reéi da je to prot:'rjecje razrijesi~a Ovo su, dakako, analiticki a ne deskriptivni modeli. Za antikomunisticka revolucija koncem 1980-ih godma. PohtJc-

izradu idealnog modela (u smislu Weberova >>idealnog tipa« ki protokapitalisti (pripadnici razliCitih. frakcij~ politick~ a ne normativnog ideala) uzet je najrazvijeniji oblik poli- k!ase, menadzerskih i admmtstrattvmh ehta kao 1 nekt soct-tickog kapitalizma- onaj u bivsoj Jugoslaviji. jalisticki >>privatnici«) iskoristili su trenutak da svoJe eko­

nomsko vlasnistvo (vlasnistvo de facto) pretvore u pravno vlasnistvo (vlasnistvo de iure) te da se u procesima >>pretvor­be« i >>privatizacije« domognu za .':'aie ili nikakve vlastite

5. Osnovna kontradikcija politickog kapitalizma i njezino razrjesenje

Za svakog kapitalistu vrhunski su prioriteti sigurnost i uveéavanje (ekspanzija) njegova kapitala. Sigurnost u prvom redu znaCi pravno-institucionalnu sigurnost, bez koje je i sa­ma ekspanzija problematicna. Za razliku od poduzetnickog kapitaliste na Zapadu, politickom je kapitalisti na Istoku ne­dostajala ne samo pravna sigurnost veé i politicko-institucio­nalni legitimitet. Naime, socijalisticki sustav temeljio se na komunistickoj ideologiji koja apsolutno negira privatno vlas­nistvo, pa je svaka promjena politicko-institucionalnog su-

64

novce velike imovine. Uostalom, shcne su se stvan dogadale i u Engleskoj u vrijeme privatizacije M. Thathcher, jer je >>U vrijeme velikih drustvenih promjena imovina izlozena gra­bezu«. (Robinson, 1996., 176.)

Dakako, antikomunisticka revolucija nije se u svim biv­sim socijalistickim zemljama odigrala na isti naCin, jer je >>historijska struktura« u razliCiti~ zem!iai?a bi!~ r~zli~ita. Spomenimo usput da je revoluctJU (rusenJe soctJahstJckog

15 To je gl<i.vni razlogza~to .radniCko sarno,uprav!ja~je nije evo~uiralo ~ neku vrstu »narodnog kapttahzma<c (people s cap1tahsm) u okv1ru poh~ tìCkog mod~la, prem?a je s u~tavnim aman.~.ma?ima o »minulom rad~'< formalno bilo vrlo bhzu takvoJ transformaCIJI. (Zupanov, 1987., 188-9-.)

65

sustava) najlakse izvedena u zemlji s najrazvijenijim se odrekla uloge »zastitnice«, ali jos uvijek stiti kim kapitalizmom, ali su isti faktori koji su olaksali djelatnosti zbog nacionalnih razloga ili odrzanja so-munisticku revoluciju ujedno olaksali i krvavi bii1alr!Og mira; rat. Pa, n a koji je naCin radnicko samoupravljanje kao bljes, ;;,;,,,,;,""''" je »vlasnistvo<< zaposlenika n a rad11o mjest~o, a tava institucionalno-ideoloska kulisa politickog kapitalizma ~lrliastrena su i vazna socijalna prava, ah SOC!Ja!na drzava olaksalo raspad socijalizma? U prvom redu sirokom teritori- ,,,,,,,nn e demontirana; jalnom decentralizacijom koja je omoguéila velikim seg- >èi\ ,vrilo su uporna (nerijetko i uspjesna) nastojanja novih mentima, nekad jedinstvene politicke klase, da klasnu legiti- ::ùdktma da instrumentaliziraju drzavu u svrhu brze za-maciju zamijene nacionalnom a time i olaksala odbacivanje ,;:o':,,rac!ei lakog stjecanja realne imovine. Potrebna razdjellli-komunisticke ideologije. Tako je socijalna dezagregacija po- izmedu dr:lavne administracije i profltnog sektora ll!Je liticke eli te izvrsena jos prije sloma socijalizma. Pored toga, "i> >o;iJU> dovoljno astro povucena; visi stupanj marketizacije gospodarstva i nesto liberalniji po- drzavne kanale jos uvijek kola znatan dio DBP-a (u Iiticki rezim uvelike su ublazile efekte >>zooloskog vrta<< tako nekim zemljama vise a u nekima manje ). izrazene u SSSR-u i lagerskim zemljama: >>ekonomske<< >>politicke zivotinje<< u Jugoslaviji imale su bliske izravne u epohalnom smislu najvaznija, je promjena sto je kontakte s >>divljinom<< tr2isnog kapitalizma pa su se mogie <tvore:n institucionalni prostor za razvoJ pnvatnog poduzet-lakse i brze prilagoditi promjenama sto ih izaziva tranzicija. ffi7i,

1nistva, odnosno poduzetnickog kapitalistickog modela. Stvo-

Ali raspadanje klasnog >>ljepila<< sto je nekako drzalo tu modelski dualizam: i dalje je dominantan politicko-multinacionalnu tvorevinu na okupu, oslobodilo je tradicio- mode! ali starta i poduzetnicko-kapitalisticki nalne atavizme za koje se vjerovalo da ih je proces moderni- Prvi je mode!, dakako, jaCi jer se razvijao sub rosa u zacije potpuno zbrisao, pa se Jl!goslavija raspala na najgmi socijalizma, dok drugi starta ab ovo. moguéi nacin - za razliku od Cehoslovacke, gdje je nemi- Ta su dva modela neizbjezno u sukobu: je Ii to sada nova novni razlaz obavljen na civiliziran naCin. kontradikcija politickog kapitalizma, i ako jest - kako ée_ se

Dakako da su novonastale promjene znatno modificirale ona razrijesiti? To je predmet razmatranja u iduéem poglavlju. startni mode! politickog kapitalizma: l) institucionalno je instalirano privatno vlasnistvo i dopu-

steno privatno poduzetnistvo, a drzavno i drustveno vlas­nistvo se privatizira;

2) tr2iste je generalizirano i obuhvaéa sve ekonomske re­surse, ali je jos uvijek, u razlicitim zemljama u razlicitoj mjeri, politicki lazirano, a monopolisticke tendencije jos su zilave i aktivne;

3) glavni su akteri privatni vlasnici poduzeéa, vlasnici finan­cijskog kapitala i plaéeni menadzeri;

4) usprkos »deregulaciji<< drzava svojim intervencijama jos uvijek zadire u sferu autonomnih ekonomskih odluka u poduzeéu;

66

6. Globalizacija - anything goes!

Koliko je god modelski dualizam ozbiljan p~oblem (sva­kako u Hrvatskoj), to neée biti osnovna kontradJkC!Ja mode­la koja bi izazvala krizu politickog kapitalizma i prii,~laz ~ neku novu fazu, Naime, do rusenja Z1da novonasta]UCI poh­ticki sustav mogao se promatrati kao zaseban sustav koji ima vlastitu dinamiku, a to znaci i vlastitu unutarnju kontra~ dikciju kao pokretaca promjene. Rusenjem Zida pale su 1 posljednje barijere ukljucenju tih zemalja u sustav globalnog

67

kapita]izrna, p a Se Od Sada moze gOVOfiti SamO 0 V'HUVUJIJll y

kontradikcijama globalnog sustava koje ée odrediti njegovu krizu i buduée prilagodbe. No to nije tema ove rasprave.

Za nasu temu osnovno je pitanje: koji su moguéi procesa tranzicije i koliko su vjerojatni.

U sarnorn pojrnu tranzicije iz >>totalitarnog socijalizma« u >>demokratski trzisni kapitalizarn<< saddano je i't TIF>lic:itno vjerovanje da je jedini moguéi ishod evolucija polltJ•~kc>-k<l­pitalistickog rnodela u podu:zetniiSkc>-k<>pitalistJicki smatram da je to sarno jedan rnoguéi Parai'ra·zirair,é: Feuerabendovo nacelo rnetodoloskog anarhizma u znanosti Cini mi se da u globalnorn sustavu >>anything goes<<. (Feuera: bend, 1978., 13-16.)

u prvi mah cini se da globalizacija iskljucuje saroliku lepezu posve suprotnih rnoguéih ishoda. No takav zakljucak vise proizlazi iz globalizacije kao diskursa (folklora globali­zacije) nego Ii iz globalizacije kao realnog drustvenog pro­cesa. Grosso modo mogio bi se reéi da je danasnji diskurs globalizacije u bliskorn srodstvu s diskursorn developrnenta­Iizma i rnodemizacije iz »Zlatnog doba<< (1945.-1963.), prem­da je rijec o posve drukCije povijesnom razdoblju. Osnovne ideje toga diskursa mogie bi se sazeti ovako: l) postoji jedna zernlja koja je kvintesencija industrijalizma

i modernosti - to je SAD. Ona je apsolutni mode! i ob­vezni obrazac za sve;

2) svi putovi vode u industrijalizam i modernost. Razlicite zernlje nalaze se n a razlicitim tockama priblizavanja (od­nosno udaljenosti) apsolutnorn modelu. SAD je mjera svih stvari;

3) kad se u neko tradicionalno drustvo ubrizga klica razvoja i modernizacije, proces modernizacije teéi ée po vlasti­tom automatizmu;

4) SAD i druge razvijene zemlje poticat ée ubrzanje tog procesa tehnickom i financijskom pomoéi;

5) konacni rezultat bit ée u socio-ekonornskom i civilizacij­sko-kulturnom smislu homogeno svjetsko industrijsko drustvo;

68

VIZIJU narusavala blokovska podjela svijeta i Ali tu je aporiju trebala prevladati teorija

ìfiìnve,rgen•:ije i mjesovite privrede.

:JJ(Jbitllz:ac!JSIK:l diskurs rnoze se ukratko sazeti ovako:

jedna zemlja koja je kvintesencija globalnog kapi-Xf.t11]i2~ma. Ona je apsolutni uzor i mjera za sve;

nutuvl· vode u globalni kapitalizam. Razlicite zernlje Y:"'"'"·~ se na razlicitim tockama ukljucenosti u globalni

1\''ììkliw:iv;an]e pojedinih zernalja u taj proces nije automat­ako ga pojedine zemlje (i njihovi >>nacionalisticki

·>: ''vo(ie<<l ne prihvate, rnoze im biti nametnuto razliCitirn . iek•on<Jm.skiim, politickirn pa cak i vojnim sredstvima. Oni

to ne prihvate ili se odupru, bit ée izopéeni (postat ée medunarodne >>parije<<);

koji prihvate >>pravila igre<< globalnog sustava >:·n•·n7at ée se pornoé: tehnicka, rjede (prema nahodenju

>>centra<<) i financijska, ali na prvom mjestu moralna, >>pedagoska« i hurnanitarna;

5) konacni ée rezultat biti civilizacijsko-tehnicki i humani­tarno-vrijednosno homogenizirano globalno drustvo (no­vi medunarodni poredak).

S obzirorn na raspad bipolarnog svijeta ideje konvergen­èijei >>mjesovite privrede<< vise se ne spominju.

U vrijeme kad je prevladavao diskurs modernizacije, po­javio se i protudiskurs: Wallersteinova teorija »core« - »pe­riphery<<. Ta teorija nije ni danas izgubila svaku vrijednost protuargumenta, prernda i ona sve rnanje pogada bit stvari. l'!aime, dihotornija »jezgro<< - »periferija<< sve vise postaje drustvena a ne samo geografska podjela, to jest »periferija<< (Treéi cak i Cetvrti svijet) se sve viSe pojavljuje u zemljama P1vog svijeta, ukljucivsi i SAD. Tu se vidi jedna nova erta globalnog kapitalizma danasnjice u odnosu na kapitalizam (nacionalni i internacionalni) prije globalizacije: prijelaz ve­Iikog dijela stanovnistva iz »strukturalne eksploatacije<< u

69

>>Strukturalnu irelevantnost«. 16 Kao rezultat pojavljuje masovna (pa i geografska) iskljucenost iz sustava ,,.u"'"Ia; politickim diskursom iskljucivanja). Ali ti uklju­ceni su u globalni sustav kao sistemski gubitnici. 17 Upravo takva siroka lepeza ukljuCivanja u globalni sustav: od nja na svjetskim financijskim trzistima, preko »fleksi zaposlenja« i »novog poduzetniStva« u zemljama Prvog svi­jeta, preko jeftinog rada u dislociranim pogonima u ljama Treéeg svijeta do masovne nezaposlenosti te num<mi­tarnih katastrofa u subsaharskim zemljama - cini moguéim sve ishode. Doista: »anything goes!«

7. Temeljna dilema i moguéi ishodi

koji ée podupirati ili inhibirati svaku od te dvije mo-

ée na ucvrséenje i pn;_vlast politick()~ kapitalizma

,""""'' "Z'Vf.lO snazan moment inercije. To su brojni obrasci eko-"ti~:jj~::lil~~~~ politickog i drustvenog_po!1asanja --preneseii.i ••••• ([oLil>lt:'l iz bÌvseg SUStava1 koji Se, UZ potrebnu ideo­

kozmetikU, mogu -nastaviti i ll()vi)11_!1vjetima;

UV.~j;*c~~~ft~ls~· i vjestin~\'1_11Q_ai1ja ste~e!1eu socijalizmuveliki : nove politicke klase;

u drzavnoj upravi i gospodarstvu naslijedeni iz socijzùizma- ili vjèsto j)rignibljeni u vrijeme raspada

Spustajuéi se u analizi za stepenicu nize, m o ramo posta- it:•·-,·-<••--- talwèler su velika prednost; viti pitanje; kako ée se razrijesiti modelski dualizam? Hoée -:--naslijedeni neotradicionalizam _(uz neizbjezni klijenteli-li se politicki kapitalizam definitivno ucvrstiti kao dominan- ~aro, nepotizam;-forupclju i si.) djelovat ée kao jak stabili-tan a privatno poduzetnistvo astati na njegovoj margini kao zator politickog kapitalizma; »Window dressing«, ili ée politicko-kapitalisticki mode l po- ~ velika psih_glo_~kA prilagodljivost ngygg uprayljackog sloja stupno evoluirati u nonnalni poduzetnicki mode!? N a topi- (ideoloska mimikrija, politicko kameleonstvo, dvostruki tanje se danas ne moze odgovoriti, ali mogu se sagledati govor, oportunizam i si.) naslijedena iz socijalizma (gdje

L6 » U okviru nove informacijske ekonomije znatan dio svjetskog sta~

novniStva prelazi sa strukturalnog polo:Zaja eksploatacije na struktura!nì poloZaj irelevantnosti.<< (M. Castells /1993./, navedcno prema Hoogvelt, 1997., 82.)

17 Evo jednog prìmjera Sto ga navodi Ankie Hoogvelt: ~> ... uspon burze vrìjednosnica u Hong Kongu valja u velikoj mjeri zahvaliti tome Sto su kineskevprovincijske vlasti (misli se ponajprije na pokrajinu Gugang~ dong- J. Z.) ulagale posudeni novac na hongkonSkorn trZiStu vrijednos~ nica i u nekretnine) s pogubnim posljedicama za sposobnost pekinSke vladc da odrZava vrijednost nacionalne valute i plaéa seljacima u sjever~ noj Kini otkupljene Zitarice.« Ako sada promuéurni menadZeri britanskih mirovinskih fondava prodaju svoje dionice kupljene i Hong Kongu i ku· puju dionice negdje drugdje, gdje im cijena pada, posljedice ée osjetiti ne sarno poduzeéa koja grade nebodere u Hong Kongu ili koja prodaju tek­stil veé i seljaci u sjevernoj Kini. )}Svijetje danas takav: ako naS mirovinski fond dobro radi za nas, seljaci ée u sjevernoj Kini morati neSto viSe steg­nuli kais.« (Hoogvelt, 1997., 129-30.)

70

je politicki funkcionar najcesée bio homo duplex) takoder je jak faktor stabilnosti.

b) egzogeni

- politicki: nova, islm_s_na_politick<Ll\:l~s_a p_Qtrebna_jesvjet­skim centrima_mo_éi _za og[zanj_e stabilnosti prostora pu­tem indire et rule (od »implicitnog discipliniranja<< zemalja kandidata za EU i NATO do protektorata na periferiji, u prvom redu u Bosni a mozda i »sire<<);

"- istaknuti pripadnici te klase dobro su dosli kao »ravno­pravni<< igraci na ekspanzivnim financijskim trzistima (a to je veé videno kad je rijec o novonastalim elitama u Treéem svijetu). Neformalne veze s velikim svjetskim igraCima djelovat ée stabilizatorno na odrzanje sustava;

71

- konacno, eventualno pristupanje mafijaskoj internaciona. li ucvr8éivat ée sustav politickog kapitalizma u doticnirn zem!Jall!a. . ...

2. Negativni i'initelji

a) endogeni

- pomanjkanje drustvenog legitimiteta novih bogatasa. Na pr. u Hrvatskoj bogatstvo nikad nije imalo dr.ustveni Ie­gitimitet (ni prije socijalizma, ni u doba socijalizma, a nerna ga ni danas). Postoji opée vjerovanje daje privatiza­,ciia naprosto krada i prijevara. To je svojevrsna >>moralna bombil<<; CZupanov, 1995., X. pogl.)

- veliki >>transakcijski troskovi« dekomisije socijalizma (paci proizvodnje i osiromasenje pucanstva) zajedno s iskljuce­noséu (nezapo_s]eposéli) zmitnog dijela stanovnistva cini sku­pa s pomankanjem legìlimiteta bogatstva >>socijalnu bombu«;

- otuda rnogué_11ost dana izborima pobij_ec]~ e~tremisti (li­jevi ili desni) ili pak da dode do izvaninstitucionalne ko-lektivne akcije. · · · --

b) egzogeni

- geopoliticka nestabilnost periferije i politilf.<Li§kljuCivanja nioze desfiiblfiziratitaj sustav(stone znaCi da bi to ot­vonlò sanse alternativnom sustavu). No, relativno povoljni izgledi za perpetuiranje politickog

kapitalizma ne znace da je poduzetniCk:i kap~_ali<:tm bez sansi.

l) Pozitivni cinitelji

a) endogeni

- institucionalna moguénost da svatko moze osnovati i va-diti privatn,o_p~~cliiz~<Se; ,. ,.. m •••••

- moralnaJJ.ri]1vatljivost (legitimitet) stjecanja imovine vlas-tltlm-iìapCJ_ri,ma i sposobnostima; · ··-

- na dulji rok: potomci sadasnjih tajkuna, visoko obrazo­vani u inozemstvu, vise ée se orijentirati na poduzetnicki kapitalizam.

72

razliku od politickog kapitalizma poduzetniCki kapitali-:: •· za•u mora startati od nistice; · ------

IazaranJ e ~trzist; ~d-~Jr~~~j .!1 kori§t Rolitickih.kapitalista.. razvoj pi-ivatnog poclu~~tni§tva;

pa>mEtnJlmrlJeVlastit(lgkapjtala i enormno _g!lpi kre_cliti: llt.o '·"' p.;~1anjkanje potpore .. drzavne ad!Tiinistracije koja je i sa-

il.fa prq,s_arana korupcrJorn; _ ;;~avni pritisci podzemlja i iznude (mafij!ll; _ u takvirn nepovoljnirn uvjetima velika je napast pribjeéi

poslovanju po uzoru na nesluzbenu ekonomiju; .,. kulturne promjene u smjeru sirovog utilitarizma i opolètu­

nizma kao nove temeljne vrijednosne orijentacije (Zu­panov, 1997., 55-8.), osobito medu mladim narastajima; (Stulhofer, 1997., 125-40.)

b) egzogeni

- izvana inducirana ili odrzana nestabilnost _(u ze_111lja!l1a petiferije) pojacava djelovanje nepovolfnillendogenih ci­nitelja.·

Kombinacija i interakcija svih tih endogenih i egzogenih Cinitelja vrlo je specificna u raznim tranzicijskim zemljama, pa su rnoguéi i razliciti ~~()dj.

l) Najpozeljniji je, premda i najmanje vjerojatan, ishod da se korupcija (kao nuzna sastavnica politickog kapitaliz­ma) pokaze na kraju kao privremena neizbjeziva alterna-

73

tiva nasilju - dakle, kao povijesno nuzan korak oneru, takvoj institucionalizaciji politicke strukture i dr:~av•ne uprave koja ée biti relativno nezavisna od sukobljenih teresa ekonomskih agenata. Takav je bio slucaj s rupcijom u Engleskoj u 17. i 18. stoljeéu. Hoée li se razvoj replicirati u nekim tranzicijskim zemljama?

2) Vjerojatnije je da ée se u veéem broju zemalja ,:_ .. _,, razviti »core« i >>periphery<<. Kina veé ide takvim putem premda, u formalnom smislu, nije tranzicijska zemlja, Hoée li to znaciti trajnije perpetuiranje dualistickog ka­pitalizma (gdje usporedo postoje oba modela)?

3) Moguée je i vjerojatno- posebno u petiferijskim zemlja­ma - da izvanjski napadaj na »patrimonijalnu drzavu" ( etnona~ionaln~ drza~) i izvana sponzorirano ciséenje korumptrane btrokraCtJe uz nametanje neoliberalisticke ortodoksije unisti okvir klijentelisticke politike, ali da rezultat te operacije ne bude procvat poduzetnickog ka­pitalizma i »pravne drzave<< veé ekonomska anarhija i gradanski rat. Takav primjer je Sierra Leone, ali u tu kategoriju idu i Angola, Sudan, Liberija i Rwanda.

4) Nista nije bolji, a sigurno je i gori, ishod da se politicko­-kapitalisticki mode! izjednaci s mafijastvom: da organi­zirana mafija potpuno preuzme drzavu. Neki smatraju da je Rusija vrlo blizu takvom ishodu.

Moguéi su i neki drugi ishodi koje nisam predvidio ili koji se danas ne mogu predvidjeti. Koji ée se ishodi ostvariti u pojedinim tranzicijskim zemljama, to nitko ne moze reéi. A tesko je procijeniti i '\ierojatnosti za pojedine zemJje i ishode.

Literatura:

Archer, M. S. (1995), Realist social theory: the mophogenetic ap­proach, Cambndge: Cambridge University Press.

Arnold, T. W. (1960), The Folk/ore of Capitalism, New Haven: Yale University Press.

74

and Luckman, T. (1966), The Social Construction of Re­York: Doubleday.

Y. W. and Wallace, M. ( 1996), Global Inequalities, Oaks: Sage Pub!ications.

M. (1961 ), Studije o razvoju kapita/izma, Zagreb: Naprijed.

A (1984),PolitiCka ekonomija socija!izma, Zagreb: Globus.

P. (1996), Consumption and Identity at Work, London:

(1992), The meaning of generai theoretica! sociology, ambri•dgt,; Cambridge University Press.

1en1bend, P. (1978), Science in a Free Society, London: NLB.

'Jfio·dson, R. Sekulié, D. and Massey, G. (1994), National Tolerance ·iii•Fr"'"''" Yugoslavia, American Journa! of Sociology, Vol. 9, No 6

G!obalisation and the Postco!onia! World,

.,.,.,, ·r;,_vitt K. (1992), The New World Disorde1; Berkeley: University of ,(:atifornia Press.

E. and Mouffe, C. (1987), Post-Marxism without Apolo­New Left Review, 166.

[i l'ireame, H. (1956), Povijest Evrope, Zagreb: Kultura.

l'l.«v<, G. (1988), Conlempormy Sociological The01y, New York: Alfred Knopf. Robinson, W. P. (1996), Deceit, Delusion and Detection, Thousand Oaks: Sage Publications. Stulhofer, A. (1997), Socio-kulturni aspekti nesluzbenog gospo­darstva- izmedu oportunizma i nepovjerenja, Financijska praksa, 1,-2, Zagreb. Vojnié, D. (1989), Ekonomska kriza i rej01ma socijalizma, Zagreb: Globus. Zupanov, J. (1987), Sociologija i samoupravljanje, Zagreb: Skolska knjiga. Zupanov, J. (1995), Pos!ije potopa, Zagreb: Globus.

Zupanov, J. (1997), Nesporazumi HR - EU: vrijednosna diso­nanca? H1vatska i Europa, Zagreb: Europski pokret Hrvatske i Europski dom Zagreb.

75