DIDAKTIKAVladimir Poljak
Školska knjiga 1984.
I. PREDMET I ZADACI DIDAKTIKEII. POJAM OBRAZOVANJA
1. Znanje2. Sposobnosti
III. OBRAZOVANJE I NASTAVA1. Faktori nastave2. Zadaci nastave3. Vrste nastave i njihova bitna obilježja
IV. SADRŽAJ OBRAZOVANJAA) Nastavni plan1. Izbor odgojno-obrazovnih područja, odnosno nastavnih predmeta2. Raspored predmeta u nastavnom planu3. Broj tjednih satiB) Nastavni program1. Opseg ili ekstenzitet nastavnog programa2. Dubina ili intenzitet nastavnog programa3. Redoslijed ili struktura nastavnog programa4. Nazivi pojedinih dijelova nastavnog programa5. Promjene nastavnog plana i programa
V. STRUKTURA NASTAVNOG PROCESAVI. MATERIJALNO_TEHNIČKA OSNOVA NASTAVE
1. Izvorna stvarnost2. Nastavna sredstva3. Tehnička pomagala4. Tehnički uređaji5. Nastavna tehnologija
VII. SPOZNAJNA STRANA NASTAVE1. Promatranje2. Mišljenje3. Praksa
VIII. PSIHOLOŠKA STRANA NASTAVEIX. NASTAVNE METODE
1. Metoda demonstracije2. Metoda praktičnih radova3. Metoda crtanja4. Metoda Pisanja5. Metoda čitanja i rada na tekstu6. Metoda razgovora7. Metoda usmenog izlaganja8. Međusobni odnos nastavnih metoda
X. IZVOENJE TOKA NASTAVNOG PROCESA1. Pripremanje ili uvođenje učenika u nastavni rad2. Obrada novih nastavnih sadržaja3. Vježbanje
1
4. Ponavljanje5. Provjeravanje i ocjenjivanje
XI. DIDAKTIČKI SISTEMI NASTAVE1. Heuristička nastava2. Programirana nastava3. Egzemplarna nastava4. Problemska nastava5. Mentorska nastava
XII. SOCIOLOŠKI OBLICI NASTAVNOG RADA1. Direktno poučavanje frontalnim radom2. Samostalan rad učenika
XIII. ORGANIZACIJA NASTAVEA) Vanjska organizacija nastave1. Mjesto izvođenja nastave2. Razred – odjeljenje – obrazovna grupa3. Razredni i predmetni nastavnici, timski rad4. Raspored satiB) Unutrašnja organizacija nastave1. Organizacija nastavnog sata2. Organizacija školskog radnog dana3. Organizacija rada u kombiniranim odjeljenjima4. Domaći radovi učenika
XIV. DIDAKTIČKI PRINCIPI1. Izvođenje didaktičkih principa2. Princip zornosti i apstraktnosti3. Princip aktivnosti i razvoja4. Princip sistematičnosti i postupnosti5. Princip diferencijacije i integracije6. Princip primjerenosti i napora7. Princip individualizacije i socijalizacije8. Princip racionalizacije i ekonomičnosti9. Princip historičnosti i suvremenosti
XV. PRIPREMANJE NASTAVNIKA ZA NASTAVU1. Pripremanje za novu školsku godinu2. Pripremanje u toku školske godine3. Tehnika pripremanja
XVI. METODOLOGIJA DIDAKTIKE1. Historijski pristup problemu2. Empirijski pristup problemu3. Teorijski pristup problemu
2
I. PREDMET I ZADACI DIDAKTIKE
Riječ didaktika grčkog je porijekla i izvorno znači poučavanje (didasko – poučavam,
didaskein - poučavati). Taj naziv u pedagošku literaturu uvode Ratke i Komenski u 17. st.
Ratke 1613. godine predlaže da se kao bitna odrednica uspješne nastave ugradi vještina
poučavanja. To je bio glavni razlog za preuzimanje grčkog izraza – didaskein (poučavati). Taj
izraz kasnije preuzima Komenski u Velikoj didaktici 1632. Komenski je pod pojmom
didaktike u smislu vještine poučavanja «svakoga u svemu» obuhvatio obrazovanje i odgoj, što
pripada pojmu pedagogije uopće, jer su obrazovanje i odgoj dvije osnovne pedagoške
kategorije. Time je Komenski predmet didaktike postavio vrlo široko.
Didaktika je grana pedagogije koja proučava opće zakonitosti obrazovanja.
Otkriti zakonitosti obrazovanja znači utvrditi one stalne uzročno-posljedične veze i odnose u
procesu stjecanja obrazovanja. Time se nastavi ne oduzima njezina odgojna strana, naprotiv
nastava ostaje jedinstveni odgojno-obrazovni proces, uz napomenu da njezine odgojne
probleme proučava teorija odgoja. Tumačenja nekih didaktičara da je didaktika teorija nastave
ne može se prihvatiti jer je nastava odgojno-obrazovni proces, a ne samo jedno od toga, pa
bismo takvim određenjem predmeta didaktike bili na pozicijama Komenskog koji je didaktici
podredio cjelokupnu pedagošku djelatnost u školi.
II. POJAM OBRAZOVANJA
Obrazovanje obuhvaća u sebi znanje i sposobnosti. Obrazovanost je kvaliteta ličnosti
koja je određena njegovim znanjem i sposobnostima.
1. Znanje
Sistem ili logički pregled činjenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti koje je
pojedinac usvojio i trajno zadržao u svojoj svijesti.
Činjenice su konkretnosti, odnosno pojedinosti o objektivnoj stvarnosti koje pojedinac
spoznaje perceptivnim putem.
Generalizacije su pojmovi, pravila, principi, metode, definicije, dokazi, kategorije….
Stupnjevi znanja:
1. Znanje prisjećanja
2. Znanje prepoznavanja
3. Znanje reprodukcije
4. Operativno znanje
5. Kreativno ili stvaralačko znanje
3
2. Sposobnosti
Sposobnost je kvaliteta ličnosti koja je tako formirana da uspješno obavlja neku
djelatnost.
1. senzorne ili perceptivne sposobnosti – zasnovane na senzornoj aktivnosti,
sposobnosti osjetilnog doživljavanja
2. manualne ili praktične sposobnosti – temelje se na praktičnoj aktivnosti
3. sposobnosti izražavanja – odnose se na govor, čitanje, pisanje, crtanje, slikanje,
matematičko izražavanje, pjevanje, sviranje i izražavanje pokretima tijela.
4. intelektualne sposobnosti – formiraju se na bazi ljudskog intelektualnog rada
III. OBRAZOVANJE I NASTAVA
1. Faktori nastave Učenik
Nastavnik Nastavni sadržaji
2. Zadaci nastave
1. materijalni – stjecanje znanja – prenaglašavanje – didaktički materijalizam
2. funkcionalni – razvijanje sposobnosti – prenaglašavanje – didaktički funkcionalizam
3. odgojni – usvajanje odgojnih vrijednosti
3. Vrste nastave i njihova bitna obilježja
Redovna, dopunska, produžna, dodatna, izborna, fakultativna, tečajevi odnosno
seminari, dopisna nastava ili nastava na daljinu.
IV. SADRŽAJ OBRAZOVANJA
Sadržaj obrazovanja u nastavi propisuje se nastavnim planom i programom.
C) Nastavni plan
Nastavni plan je školski dokument kojim se propisuje: odgojno-obrazovna područja
odnosno predmeti koji će se poučavati u određenoj školi, redoslijed poučavanja predmeta po
razredima i broj sati tjedno za pojedini predmet.
4
1. Izbor odgojno-obrazovnih područja, odnosno nastavnih predmeta
Nastavni se predmeti biraju na temelju znanstvenog sistema, zbog njegove
dinamičnosti postoje poteškoće u izboru nastavnih predmeta. Znanost se u nastavni predmet
didaktički transformira s obzirom na psihofizičke karakteristike učenika pojedine dobi. U OŠ
odgovaraju predmeti u kojima je proveden niži stupanj diferencijacije (npr. priroda, društvo),
dok će na najvišem stupnju školovanja odgovarati i najviši stupanj diferencijacije (npr.
analitička kemija).
2. Raspored predmeta u nastavnom planu
1. sukcesivni raspored nastavnih predmeta – znači da se za vrijeme školovanja u
određenoj školi nastavni predmeti proučavaju jedan za drugim, tj. sukcesivnim slijedom.
Najprije se potpuno prouči jedan predmet, nakon toga se prelazi na drugi. Takav način
dominirao je do 18. st. tipičan primjer u srednjovjekovnim školama u učenju tzv. sedam
slobodnih vještina.
2. simultani raspored nastavnih predmeta – znači da se istodobno proučava više
predmeta
3. spiralni raspored nastavnih predmeta u nastavnom planu - kombinirani raspored
(sukcesivno-simultani).
3. Broj tjednih sati
Određuje se prema njegovoj obrazovnoj i odgojnoj važnosti za školovanja, složenosti i
težini predmeta, kao i prema dopuštenom ukupnom vremenskom opterećenju učenika u
pojedinom razredu.
D) Nastavni program
Nastavni program je školski dokument kojim se propisuje opseg, dubina i redoslijed
nastavnih sadržaja pojedinog nastavnog predmeta. On je konkretizacija nastavnog plana.
Opseg, dubina i redoslijed su didaktičke dimenzije nastavnog programa.
1. Opseg ili ekstenzitet nastavnog programa
Opsegom je obuhvaćena širina znanja i sposobnosti koje učenici moraju steći u nastavi
pojedinog predmeta. Opseg se odnosi na kvantitetu činjenica, generalizacija i aktivnosti koje
učenici moraju steći i razviti.
2. Dubina ili intenzitet nastavnog programa
Određuje se dubina obrazovanja, što znači dubina znanja i stupanj odnosno kvaliteta
sposobnosti.
5
4. Redoslijed ili struktura nastavnog programa
Kojim će se redom obrađivati nastavni sadržaji pojedinog predmeta.
1. linijski ili sukcesivni redoslijed – tematika jednog predmeta u toku školske godine
u jednom razredu ili u nekoliko razreda u kojima se po nastavnom planu taj predmet obučava
sukcesivno niže jedna za drugom. Karakteristično je za takav raspored da se tematika ne
ponavlja, na ono što se jednom obradilo više se u toku školovanja u toj školi ne vraća.
2. koncentrični način raspoređivanja – znači da se nastavni sadržaji iz razreda u
razred raspoređuju u obliku koncentričnih krugova. Koncentrični krugovi imaju zajedničko
središte a različite radijuse. Koncentrični krug u starijem razredu znači proširivanje i
produbljivanje nastavnih sadržaja.
3. kombinirani način raspoređivanja – jest kombinacija sukcesivnog i
koncentričnog raspoređivanja. Takva kombinacija provedena je u našim nastavnim
programima
5. Nazivi pojedinih dijelova nastavnog programa
1. predmetno područje – relativno zasebni dijelovi nastavnog programa istog
predmeta, a izvedeni na temelju strukture dotične znanosti (npr. biologija – botanika,
zoologija….
2. nastavna cjelina – kompleksniji dijelovi nastavnog programa u kojima dominira
određena središnja tematika
3. nastavna tema – slične cjelinama, užeg opsega
4. nastavna jedinica – opseg nastavnog sadržaja odmjeren za jedan nastavni sat ili
blok sati.
6. Promjene nastavnog plana i programa
7.
V. STRUKTURA NASTAVNOG PROCESA
1. osnovne etape nastavnog rada ili osnovne komponente nastavnog procesa –
njima se određuje osnovna struktura ili tok nastave.
1. pripremanje učenika za nastavu
2. obrada novih nastavnih sadržaja
3. vježbanje
4. ponavljanje
5. provjeravanje
6
2. Didaktički sistemi – oni se izgrađuju na osnovi komponenata nastavnog procesa
i načina njihova izvođenja:
1. Heuristička nastava
2. Programirana nastava
3. Egzemplarna nastava
4. Problemska nastava
5. Mentorska nastava
3. Nastavni proces u cjelini pa tako i pojedina njegova etapa, ima:
1. matrijalno-tehničku stranu nastave
2. spoznajnu stranu nastave
3. metodičku stranu nastave
4. psihološku stranu nastave
VI. MATERIJALNO_TEHNIČKA OSNOVA NASTAVE
1. Izvorna stvarnost
2. Nastavna sredstva – izvori znanja
Didaktički oblikovana izvorna stvarnost, izvori znanja. Možemo ih podijeliti na:
1. auditivna nastavna sredstva
2. vizualna nastavna sredstva
3. audiovizualna nastavna sredstva
4. tekstualna nastavna sredstva
3. Tehnička pomagala – prenosioci znanja, oruđe za rad
4. Tehnički uređaji -
5. Nastavna tehnologija
VII. SPOZNAJNA STRANA NASTAVE
Kad govorimo o spoznajnoj strani nastave imamo na umu primjenu spoznajnih
funkcija – promatranja, mišljenja i prakse u procesu spoznavanja.
1. Promatranje – spoznaja činjenica
Promatranje je plansko, organizirano i rukovođeno percipiranje. Promatranje je viši
stupanj percipiranja, i to upravo zbog toga jer je organizirano, vođeno. Promatranjem učenici
7
prikupljaju činjenični materijal potreban za daljnji rad na razvijanju generalizacija. Zato
promatranje jest jedan način spoznavanja, ali nije potpuno spoznavanje
2. Mišljenje – spoznaja generalizacija
Mišljenje je psihički proces uspostavljanja veza i odnosa među sadržajima objektivne
stvarnosti.
Mišljenjem se spoznaje ono što prelazi granice osjetne datosti. Mišljenje se izvodi na
temelju osjetne spoznaje. Zato je mišljenje posredan način spoznavanja i to posredstvom
osjetnih podataka, odnosno činjenica.
3. Praksa
Praksa je aktivan odnos čovjeka prema prirodi i društvu. Praksa je povezana s ostalim
spoznajnim funkcijama – promatranjem i mišljenjem. Čovjek radeći misli i misleći radi.
Spoznajni trokut izražen u jedinstvu spoznajnih funkcija:
MIŠLJENJE
X
PROMATRANJE PRAKSA
X – objekt spoznavanja koji je učenicima nepoznanica.
Promatranjem - se zahvaća njegova vanjska pojavnost
Mišljenjem – se zahvaćaju odnosi među pojedinostima radi upoznavanja biti objekta
Praksom – ili aktivnim odnosom prema objektu transformira se objekt radi upoznavanja
njegove strukture i mijenjanja.
Promatranjem se spoznaje njegova vanjska pojavnost, mišljenjem bit samog predmeta,
praksom njegova konkretna unutarnja struktura radi mijenjanja.
VIII. PSIHOLOŠKA STRANA NASTAVE
1. Intelektualni doživljaji učenika i nastavnika
Odnose se na angažman njihovih intelektualnih funkcija – percipiranja, maštu,
pamćenje, mišljenje…, što je sve povezano sa stjecanjem znanja i razvijanjem sposobnosti.
Spoznajna strana nastave odnosi se u psihološkom smislu upravo na intelektualne doživljaje.
8
2. Emocionalni doživljaji učenika i nastavnika
Njima se regulira odnos učenika prema nastavi i njihov stupanj aktivnosti. O
emocionalnim doživljajima ovisi hoće li učenici za vrijeme nastave biti pažljivi,
koncentrirani, zainteresirani, radoznali, aktivni, oduševljeni ili će pak biti pasivni,
nedisciplinirani, nezadovoljni..Dakle, posrijedi je stvaranje određene psihološke atmosfere za
rad, povoljne radne situacije kao preduvjeta za efikasnu nastavu. Odnos učenika prema
nastavi može biti: indiferentan, negativan i pozitivan. Smisao je psihološke strane nastave da
se stvori pozitivan odnos učenika prema nastavnom radu.
Za ostvarivanje psihološke strane nastave potrebno je poznavanje pedagoške
psihologije, odatle veza didaktike s psihologijom.
IX. NASTAVNE METODE
Nastavne metode su načini rada u nastavi. Svaka metoda ima dvostrano značenje,
odnosi se na učenike i nastavnike.
1. Metoda demonstracije
Demonstracija je u didaktičkom pogledu prikazivanje u nastavi svega onoga što je
moguće perceptivno doživjeti. Demonstrirati se može:
1. demonstriranje statičkih predmeta – izvorna materija, materijalni proizvodi
ljudskog rada, modeli (didaktički prerađen izvorni predmet u tri dimenzije), slike, shematski
crtež…
2. demonstriranje dinamičkih prirodnih pojava – kad se proučavaju prirodni
procesi koji u sebi obuhvaćaju dinamičku strukturu. Eksperiment
3. demonstriranje aktivnosti – demonstriranje što se radi i kako se radi, tj.
upoznavanje dinamičke strukture rada. Demonstriranje praktične aktivnosti, aktivnosti
izražavanja i intelektualnih aktivnosti.
2. Metoda praktičnih radova
Za ovu se metodu spominje još i naziv metoda laboratorijskih radova. Način rada
nastavnika i učenika na konkretnoj materiji. Uvjeti za praktičan rad: potrebna je materija,
energija, organ rada i oruđe za rad.
Struktura praktičnog rada – praktičan rad se sastoji od određenog broja praktičnih
operacija. Potrebno je upoznati strukturu radnje, što znači upoznati radnju u cjelini sa svim
pojedinim operacijama i red obuhvaćenih operacija.
9
3. Metoda crtanja
Način rada nastavnika i učenika pri čemu se pojedini dijelovi nastavnih sadržaja
izražavaju crtežom. Sadržaj crtanja u nastavi:
1. crtanje grafičkih znakova (voltmetar, topografski i kartografski znakovi) –
jednoznačni su.
2. crtanje grafičkih simbola – apstraktni, mnogoznačni (grb, mač..)
3. geometrijski crtež
4. grafičko prikazivanje kvanitativnih odnosa
5. shematsko crtanje predmeta
6. shematsko prikazivanje procesa
7. crtanje na temelju promatranja i predodžbe prirodnih predmeta
8. konkretizacija apstrakcije
9. ilustriranje fabule
4. Metoda pisanja
Nastavnik piše na školskoj ploči – može biti sažeto i opširno. Piše i u fazi pripremanja
za nastavu. Ovu metodu koriste učenici gotovo na svakom nastavnom satu. S obzirom na
stupanj samostalnosti možemo razlikovati:
1. vezane ili reproduktivne pismene radove – prepisivanje
2. poluvezani ili poluslobodni pismeni radovi – kad je učeniku unaprijed dan
određeni sadržaj u nekom izvoru znanja, ali im je dana sloboda u pismenom izražavanju o tim
sadržajima: diktati, dopunjavanje i proširivanje teksta, pismeni odgovori na pitanja, bilješke
za vrijeme predavanja, konceptiranje (doslovno, doslovno konceptiranje s komentarom,
konceptiranje parafraziranjem ili slobodno konceptiranje, sažeto, marginalije).
3. samostalni pismeni radovi – učenici slobodno odabiru sadržaj i o tom se
sadržaju također slobodno pismeno izražavaju. Skice, molbe, izvještaji, reportaže, referati,
književni radovi, znanstveni radovi….
5. Metoda čitanja i rada na tekstu
Čitanje + mišljenje + izražavanje + promatranje + praktičan rad (Č+MA+AI+SA+PA).
Preduvjet primjene ove metode je svladavanje vještine čitanja.
Udžbenik je:
1. osnovna školska knjiga za pojedini predmet za razliku od dopunske i pomoćne
literature
10
2. pisan je na temelju propisanog nastavnog plana i programa
3. posebno je didaktički oblikovan što ostale knjige nisu
4. učenici ga svakodnevno upotrebljavaju
6. Metoda razgovora
Način rada u nastavi u obliku dijaloga između učenika i nastavnika, pa i između
učenika. Zove se još dijaloška metoda. Struktura razgovora: pitanje – odgovor. Oblici metode
razgovora:
1. Katehetički oblik razgovora – nastao u srednjovjekovnim školama kao način
učenja crkvenih dogmi iz katekizma. Primjenjuje se kod reproduktivnog ponavljanja i
provjeravanja egzaktnih podataka kao što su brojčani podaci (godine u povijesti) kod
reprodukcije generalizacija (definicija, pravila, zakona…).
2. Sokratova metoda razgovora – razvio poseban oblik razgovora sa svojim
učenicima tzv. primaljsku metodu ili majeutiku. Sokrat je tumačio da će uz pomoć primaljske
metode razgovora što znači određenim sistemom pitanja i odgovora pomoći sugovorniku da
istina iz dubine izroni na površinu njegove svijesti. Pitanja su alternativna.
3. Heuristički oblik razgovora – (grč. Heurisko=nalazim). Nastavnik primjenom
heurističkih pitanja uključuje učenike u proces otkrivanja novih spoznaja. Primjenjuju se
heuristička (razvojna, dijalektička ili lančana) pitanja. Heuristički oblik razgovora tipičan je
način za induktivni put u nastavi.
4. Slobodan oblik razgovora – sličan je razgovoru u običnom životu. Vezan je za
određenu temu, ali tok razgovora nije unaprijed određen.
5. Diskusija - (polemika, debata, rasprava). Najviši je i najekstenzivniji oblik
razgovora u kojem se suprostavljaju mišljenja, pobijaju argumenti sugovornika i iznose novi
argumenti…Uvjet za primjenu je izvrsno poznavanje teme.
7. Metoda usmenog izlaganja
Način rada u nastavi kada nastavnik ili učenik verbalno izlažu neke dijelove nastavnog
sadržaja. Zove se još i monološka metoda. To je jedna od najstarijih metoda. Oblici metode
usmenog izlaganja:
1. pripovijedanje – epsko, lirsko, dramsko
2. opisivanje – umjetničko i znanstveno
3. obrazloženje – detaljnije upoznavanje određene konstatacije - zašto
4. objašnjenje – koristimo za izlaganje apstrakcija
5. rasuđivanje – je glasno razmišljanje
11
X. IZVOĐENJE TOKA NASTAVNOG PROCESA
1. Pripremanje ili uvođenje učenika u nastavni rad
Opći je zadatak pripreme: obaviti sve potrebne predradnje materijalno-tehničkog,
spoznajnog, psihološkog, organizacijskog i metodičkog karaktera koje će pridonijeti
uspješnom izvođenju predviđenog glavnog dijela nastavnog rada. Sadržaj i način pripreme
ovisi o:
1. etapi koja slijedi nakon pripremanja
2. vremenu koje stoji na raspolaganju za cijeli nastavni rad
Bitno je da pripremanje bude vremenski što kraće, ali zato što efikasnije i efektnije.
2. Obrada novih nastavnih sadržaja
Jedna je od temeljnih strukturnih komponenti nastavnog procesa od koje u velikoj
mjeri zavisi uspjeh u nastavi. Didaktičari su joj davali najviše vremena.
1. proces usvajanja znanja
Osnovni je zadatak ove etape usvajanje novoga znanja. Pri obradi novih nastavnih
sadržaja prednost treba dati primarnim izvorima znanja. Odnos činjenica i generalizacija u
procesu spoznavanja, tj. stjecanja znanja je:
1. dijalektički odnos jedinstva činjenica i generalizacija.
2. odnos suprotnosti činjenica i generalizacija
3. usvajanje činjenica i generalizacija je stalan proces
Pogreške u procesu stjecanja novih znanja:
1. kada se učenicima prezentiraju samo činjenice, a ne prelazi se na generalizacije.
2. kad se učenicima prezentira premalo činjenica
3. kad se učenicima prezentiraju činjenice samo na sekundarnim izvorima znanja.
4. kad se učenicima iznose samo generalizacije bez prikladnih činjenica
2. dimenzioniranje znanja
Odrediti ekstenzitet, intenzitet i redoslijed znanja koje učenici na ovoj etapi trebaju
usvojiti:
1. ekstenzitet ili širina znanja – precizirati kvantitetu činjenica i generalizacija.
Važno je da za svaku generalizaciju nastavnik odabere toliko činjenica da omogući svakom
učeniku normalno napredovanje do generalizacije.
2. intenzitet ili dubina znanja – taj aspekt znanja postiže se stupnjem analize,
odnosno dubinom raščlanjivanja nastavnih sadržaja. Osnovna pretpostavka za ostvarivanje
12
potrebnog intenziteta u obradi novih nastavnih sadržaja je poznavanje naučnog intenziteta, a
to znači stručna kvalifikacija nastavnika.
Između ekstenziteta i intenziteta znanja postoji proporcionalan odnos.
3. redoslijed, sistem ili struktura znanja – potrebno je da učenici usvoje sistem ili
struktura znanja što se postiže logičkim sređivanjem činjenica i generalizacija.
3. graduiranje etape obrade novih nastavnih sadržaja
Graduiranje je postepeno proširivanje znanja izlaganjem i usvajanjem novih činjenica i
generalizacija i istodobno njegovo postupno produbljivanje uz isto tako postupno stvaranje
logičkog pregleda, odnosno strukture. Može se govoriti o prebrzom, presporom i primjerenom
graduiranju. Pogrešno graduiranje: prespor i prebrz uspon. Na ovoj etapi ostvaruje se
uglavnom materijalni zadatak nastave.
3. Vježbanje
Ovom etapom ostvaruje se funkcionalni zadatak nastave – razvijanje radnih
sposobnosti. Da bi čovjek stekao radnu sposobnost za određeni rad mora prethodno
uvježbavati taj rad. Danas se nastoji preciznije izraziti struktura radnje algoritmom.
Algoritam je sveukupnost apsolutno potrebnih operacija, odnosno aktivnosti, koje treba
izvršiti točno određenim redom da bi se riješio zadatak, odnosno izvela radnja.
Opći didaktički tok vježbanja:
1. predradnje za vježbanje ili instruktaža – priprema radnog mjesta i potrebnog
pribora, te važnost poučavanja u izvođenju radnje, tzv. instruktaža. Ona se sastoji u tome da
najprije nastavnik učenicima demonstrira radnju više puta, da bi učenici upoznali model
radnje. Pri instruktaži učenici upoznaju radnju u svim njezinim dijelovima i u cjelini.
2. proces vježbanja – kad su upoznali radnju učenici prelaze na samostalno vježbanje.
Faze vježbanja:
1. početna faza – slab uspon krivulje – početno ili uvodno vježbanje - najteže
2. središnja faza – velik uspon krivulje – osnovno ili temeljno vježbanje –
kontinuirano ponavljanje. Rezultat temeljnog vježbanja je stjecanje vještine u izvođenju
praktične radnje. Vještina je stečena sposobnost pravilnog i brzog izvođenja radnje.
3. završna faza – postupno smanjenje uspona sve do zastoja ili tzv. platoa – završno ili
dopunsko vježbanje – formiranje navika. Navike su automatizirano izvođenje radnji, viši
stupanj vještine.
4. korektivno vježbanje – organizira se samo za one učenike za koje se naknadno
ustanovi da su za vrijeme vježbanja formirali pogrešnu vještinu i naviku.
13
Neki didaktičari smatraju da bi se na ovu etapu trebalo utrošiti 50% ukupnog vremena
u nastavi.
4. Ponavljanje
Zadatak je nastave da stečena znanja postanu trajno vlasništvo učenika, odnosno da se spriječi
proces zaboravljanja. Razlika između vježbanja i ponavljanja. Kod vježbanja pažnja je
usmjerena na tehniku izvođenja radnje, kod ponavljanja na memoriranje činjenica i
generalizacija.
Vrste ponavljanja:
1. reproduktivno ponavljanje
2. produktivno ponavljanje – ponavljanje uz primjenu misaonih aktivnosti kao što
su: uspoređivanje, sintetiziranje, sistematiziranje, mijenjanje ili preinačavanje, rješavanje
hipoteze, konkretiziranje
5. Provjeravanje i ocjenjivanje
Utvrđuje se kako su ostvareni zadaci nastave materijalni, funkcionalni i odgojni.
1. samoprovjeravanje i samoocjenjivanje nastavnika – da kontrolira efikasnog svog načina
rada
2. samoprovjeravanje i samoocjenjivanje učenika - da kontrolira efikasnog svog načina rada
3. nastavnikovo provjeravanje i ocjenjivanje učenika – najdominantniji oblik provjeravanja i
ocjenjivanja.
Postoji više načina provjeravanja učenika:
1. usmeno provjeravanje
2. pismeno provjeravanje – pismeni kontrolni zadaci, nizovi zadataka objektivnog tipa,
testovi znanja i testovi sposobnosti
3. praktično provjeravanje
Ocjenjivanje – je postupak kojim se na ugovoreni način izražava uspjeh učenika.
XI. DIDAKTIČKI SISTEMI NASTAVE
U povijesti su se razvijali razni didaktički sistemi kojima se određivala struktura rada u
nastavi. Danas se spominje još i izraz strategija nastave. Riječ je zapravo o različitom
variranju odnosa između tri bitna faktora nastave tzv. didaktičkog trokuta – nastavnik, učenik
i nastavni sadržaji.
14
1. Heuristička nastava
Pristaše heurističke nastave naglašavaju da obrazovnu važnost imaju samo oni
nastavni sadržaji koje učenici potpuno razumiju, naprotiv , ono što ne razumijupotpuni je
obrazovni promašaj.
Kao bitna odrednica heurističke nastave ističe se da nastavnici svojim načinom
poučavanja misaono vode učenike do shvaćanja obrađivanih sadržaja. Zato se spominju još i
ovi nazivi: razvojna nastava, genetička nastava i induktivna nastava.
Karakteristike heurističke nastave:
1. dominantno mjesto u izvođenju heurističke nastave ima poučavanje nastavnika.
Učenike u toku nastavnog procesa od početka do kraja, sigurnim putem vodi
nastavnik.
2. shvatiti sadržaj znači da učenici steknu točan i jasan misaoni uvid u strukturu
sadržaja, tj. da im budu jasne funkcionalne veze i odnosi npr. između uzroka i
posljedica, dijela i cjeline…
3. znanje zasnovano na shvaćanju dobiva kvalitetu operativnosti, aplikativnosti,
funkcionalnosti, primjenljivosti
Nedostaci: teško je sve učenike misaono voditi i dovesti do shvaćanja, neposredno
komuniciranje ograničeno je na manji broj učenika, dominacija poučavanja nastavnika i
vođenje učenika ne pridonosi u velikoj mjeri osamostaljivanju učenika.
Usprkos nedostataka ima opravdanje u suvremenoj školi, osobito kada je riječ o teškim
i složenim nastavnim sadržajima koje učenici mogu shvatiti jedino uz pomoć sigurnog
vođenja nastavnika.
2. Programirana nastava
Usvajanje znanja u malim koracima. Korak obuhvaća članak i spoznajnu distancu
između dva uzastopna članka. Primjeni prethodi izrada programiranog materijala od tima
stručnjaka. vrste programa: linearni i razgranati. Programirani materijal sastoji se od članaka –
osnovnih dijelova programiranog materijala. Bitni dijelovi članka:
1. saopćavanje informacija
2. usvajanje informacija
3. formuliranje i rješavanje zadataka
4. povratna informacija
15
Prednosti: učenici se putem malih koraka sigurno vode do cilja, uspjeh je osiguran u
velikom postotku, povratnom informacijom učenici su motivirani za rad, rad učenika je
individualiziran.
Nedostaci: radi se o nastavnom sistemu sa strogim vođenjem učenika koji
onemogućava stvaralački rad učenika. Nedostaju interpersonalni odnosi između nastavnika i
učenika i učenika međusobno.
3. Egzemplarna nastava
Didaktički sistem koji uključuje poučavanje nastavnika i samostalan rad učenika,
stvaralački rad učenika i nastavnika.
Karakteristike egzemplarne nastave:
1. prvi korak u koncipiranju egzemplarne nastave je diferencijacija nastavnih
sadržaja - da nastavnik na osnovi proučavanja nastavnog programa izdvoji sadržaje koji su
međusobno veoma slični. Zatim se iz mnoštva sličnih sadržaja izdvoji bitno, reprezentativno,
egzemplarno. Takvom selekcijom diferencira se nastavni sadržaj na dvije skupine:
egzemplarne (uže) i analogne (šire).
2. korak nakon diferencijacije sadržaja najprije se obrađuje egzemplarni sadržaj.
Egzemplarni sadržaji obrađuju se na egzemplaran način. Dakle ne bilo kakva obrada, već
obrada na uzoran kvalitetan, egzemplaran način. Naglasak je na kvaliteti rada. Rezultat takve
egzemplarne obrade egzemplarnog sadržaja treba biti dvojak: da učenici u potpunosti shvate
obrađeni nastavni sadržaj i da usvoje model (sadržajni, metodološki, metodički, logički,
misaoni..)o obrađenom egzemplarnom sadržaju
3. korak u izvođenju egzemplarne nastave je da učenici prelaze na samostalno
obrađivanje analognih (sličnih) sadržaja.
4. korak nakon samostalne obrade slijedi završno produktivno ponavljanje svih
obrađenih sadržaja – egzemplarnih i analognih. Dakako na kraju dolazi još i provjeravanje.
4. Problemska nastava
Didaktički sistem uz pomoć kojeg se učenici u toku školovanja osposobljavaju za
rješavanje brojnih životnih problema.
Bitne karakteristike:
1. problem izražava neku suprotnost između subjekta i objekta na štetu subjekta
(poznatog i nepoznatog). Subjekt nastoji prevladati tu suprotnost rješavanjem problema.
16
2. ako učenici sami rješavaju uočeni problem, uz stanovitu pomoć nastavnika, tada
je to problemska nastava. U tom su sistemu u prvom planu učenici kao subjekti rješavanja
problema, dok je pomoć nastavnika u drugom planu.
3. pri rješavanju problema razvija se stvaralačko ili kreativno mišljenje. Za
izvođenje problemske nastave učenici moraju ovladati širokim spektrom suptilnih misaonih
operacija, i to operacijama upoznavanja (radi dobrog upoznavanja problema - poznatog) i
operacijama stvaranja (radi rješavanja nepoznatog).
5. Mentorska nastava
Vrlo je slična problemskoj nastavi. Razlika je u tome što se poučavanje nastavnika još
više smanjuje i svodi uglavnom na povremene konzultacije za vrijeme rada, dok se povećava
samostalan rad učenika i to od izbora problema proučavanja pa do njegova rješenja.
Taj sistem zahtijeva visok stupanj samodiscipline i sposobnosti i savladanu tehniku
intelektualnog rada.
XII. SOCIOLOŠKI OBLICI NASTAVNOG RADA
1. Direktno poučavanje frontalnim radom
Nastavnik je u direktnom odnosu s učenicima i s nastavnim sadržajem, odnosno
nastavnik je posrednik između učenika i nastavnih sadržaja, dok su učenici u direktnom
odnosu s nastavnikom i indirektnom odnosu s nastavnim sadržajem. Učenici usvajaju
nastavne sadržaje posredstvom nastavnikove direktne pomoći, odnosno njegova poučavanja.
Zove se još sistem direktnog poučavanja. Nastavnik frontalno komunicira sa svim učenicima
radi zajedničkog poučavanja.
Prednosti: najekonomičniji je
Nedostaci: nedostatak individualizacije
2. Samostalan rad učenika
U samostalnom radu učenici su stavljeni u direktan odnos prema nastavnim sadržajima.
Može biti:
1. grupni rad učenika
2. rad u parovima učenika
3. individualni rad učenika
17
XIII. ORGANIZACIJA NASTAVE
C) Vanjska organizacija nastave
1. Mjesto izvođenja nastave
1. školske prostorije – učionice – univerzalne i specijalizirane, kabineti
2. školski objekti izvan školske zgrade – dvorište, poligoni, vrt, akvarij, zookutić…
3. rad u radnim organizacijama
4. nastavne ekskurzije
2. Razred – odjeljenje – obrazovna grupa
Razred je relativno stalna radna zajednica učenika približno podjednake dobi
(vremenska i mentalna) i predznanja koja po zajedničkom nastavnom planu i programu pod
neposrednim vodstvom nastavnika sistematski stječe obrazovanje i odgoj.
3. Razredni i predmetni nastavnici, timski rad
4. Raspored sati
Školski dokument kojim se regulira život i rad škole.
D) Unutrašnja organizacija nastave
1. Organizacija nastavnog sata
Organizacija toka procesa obrazovanja. Problem unutarnje organizacije nastave tretira
se u didaktičkoj teoriji pod nazivom artikulacija nastave. Artikulacija nastave znači
strukturiranje nastavnog procesa u određenoj vremenskoj jedinici. Nastavni sat najmanja
vremenska organizacijska jedinica nastavnog rada. Mikroartikulacija artikuliranje uže
vremenske jedinice – nastavni sat. Makroartikulacija – artikuliranje dužeg vremenskog
razmaka nastavnog rada u toku školske godine.
Osnovna didaktička pitanja u vezi s nastavnim satom su:
1. trajanje nastavnog sata
Različito kroz povijest. Najradikalniji predstavnici nove škole smatrali da se nastavni
sat ne može točno regulirati kazaljkom na satu – oni uvode pojam pedagoški sat kojemu je
trajanje vrlo varijabilno. U mnogim je zemljama trajanje nastavnog sata određeno na 45 min.
2. unutarnja organizacija
Etape nastavnog procesa su osnovne strukturne komponente u organizaciji nastavnog
sata. Za svaki nastavni sat treba odrediti:
1. broj komponenti,
2. redoslijed na satu,
18
3. vremensko trajanje
4. međusobno usklađivanje i integriranje (sukcesivno, simultano, naizmjenično)
3. mjesto nastavnog sata u sklopu radnog dana i nastavnog procesa uopće
2. Organizacija školskog radnog dana
3. Organizacija rada u kombiniranim odjeljenjima
4. Domaći radovi učenika
XIV. DIDAKTIČKI PRINCIPI
1. Izvođenje didaktičkih principa
Didaktički principi su određena pravila kojima se rukovodi nastavnik u nastavnom
radu da bi uspješno ostvario njegove zadatke. Izvode se na temelju spoznaje objektivne
zakonitosti nastavnog procesa. Nastava je proces koji ima sve oznake dijalektičkog procesa, a
to znači: kretanje, kretanje po uzlaznoj liniji, kretanje na temelju suprotnosti njihovih polova,
te jedinstvo bipolariteta.
2. Princip zornosti i apstraktnosti
Princip zornosti osigurava usvajanje činjenica, a princip apstraktnosti usvajanje
generalizacija. Zornost znači cjelovito osjetno doživljavanje. Zornost i apstraktnost su ovdje
dva pola jedinstvenog dijalektičkog niza na čijim krajevima stoje činjenice i generalizacije.
Učenje će s psihološkog stajališta biti efikasnije ako je utemeljeno na zornim sredstvima.
(Gnoseološka trijada promatranje-mišljenje-praksa).
3. Princip aktivnosti i razvoja
Pod tim se principom podrazumijeva aktivno uključivanje polaznika u obrazovni
proces. Misli se na prisutnost u nastavi svih područja ljudskih aktivnosti: intelektualnih,
senzornih, praktičnih i izražajnih.
4. Princip sistematičnosti i postupnosti
Svaki složeniji čovjekov rad odvija se po određenom sistemu, određenim redom. To
vrijedi i za obrazovanje. Četiri osnovna pravila postupnosti:
1. od bližeg prema daljem
2. od jednostavnoga prema složenom
3. od lakšega prema težem
4. od konkretnog prema apstraktnom
19
5. Princip diferencijacije i integracije
U nastavi se uvijek provodi proces diferencijacije (raščlanjivanje, analiza) u mnogo
čemu – sadržaju, oblicima rada, aktivnostima, postupcima, etapama rada. Proces
diferencijacije prati proces integracije (sjedinjenje, sintetiziranje).
Timski rad nastavnika je tipičan primjer jedinstva diferencijacije i integracije, tj.
zajednički rad (integracija) s unutrašnjom podjelom posla (diferencijacija).
6. Princip primjerenosti i napora
Organizacija obrazovnog procesa koji je primjeren psihičkim i fizičkim
karakteristikama polaznika uz uvažavanje i njihove želje i potrebe za napredovanjem.
Organiziranje aktivnosti tako da one polaznicima ne budu ni preteške ni prelake. I preteški i
prelaki zadaci umanjili bi volju odraslih za aktivnošću u obrazovnom procesu i naveli ih na
odustajanje.
7. Princip individualizacije i socijalizacije
Učenje je prije svega individualna aktivnost, ali čovjek uvijek ima potrebu da o onome
što radi komunicira s drugim ljudima. Zato se i povezuje zahtjev za individualizacijom sa
socijalizacijom.
8. Princip racionalizacije i ekonomičnosti
Smisao je ekonomičnosti da se postigne najveći učinak sa što manjim utroškom
vremena, sredstava i snaga. Racionalizirati nastavu znači provesti smišljene, odnosno
racionalne promjene u nastavnim postupcima da bi se postigao kvalitetniji rezultat i veći
učinak.
9. Princip historičnosti i suvremenosti
U procesu obrazovanja subjekti koji uče trebaju upoznati prošlost i sadašnjost da bi
mogli sagledati tokove budućnosti. Treba odrediti optimalan omjer prošlosti i suvremenosti u
obrazovnom procesu.
XV. PRIPREMANJE NASTAVNIKA ZA NASTAVU
1. Pripremanje za novu školsku godinu
Pripremanje za novu školsku godinu obuhvaća:
1. proučavanje nastavnog programa
2. prikupljanje potrebne stručne literature
3. upoznavanje udžbenika i priručnika i njihov izbor
20
4. nabava i izrada nastavnih sredstava i pomagala, izrada prijedloga za njihovu nabavu
5. upoznavanje programa školskih radio i tv emisija ….
Pripremanje je povezano s izradom godišnjeg plana rada, tzv. makroplana. On
obuhvaća teme, njihov redoslijed, broj sati, izvori znanja, korelacija sa srodnim predmetima…
2. Pripremanje u toku školske godine
Pripremanje za nastavni sat – mikroplan – operativni plan.
1. sadržajna ili stručna priprema – odnosi se na temeljito upoznavanje sadržaja koji
će se u nastavi obrađivati s učenicima. Određuje ŠTO će se obrađivati.
2. pedagoška priprema – odnosi se na određivanje najefikasnijih načina u obradi
nastavnih sadržaja na pojedinim etapama nastavnog rada. Određuje KAKO će se u nastavi
raditi.
3. organizacijska i materijalno-tehnička priprema – odnosi se na stvaranje
predradnje nastavnika radi stvaranja povoljnih objektivnih uvjeta za normalno izvođenje
nastavnog rada.
4. psihološka priprema – stvoriti dobru atmosferu i osjećaj sigurnosti.
3. Tehnika pripremanja
Koriste se razna pomagala:
1. radne mape (predmetne, tematske)
2. bilježnice
3. pismene priprave za nastavni sat
XVI. METODOLOGIJA DIDAKTIKE
Svaka znanost osim predmeta mora imati i znanstvene metode kojima proučava taj
predmet, tj. svoju metodologiju. Razlika između nastavnih metoda i didaktičke metodologije:
nastavne metode jesu načini rada u nastavi na stjecanju već otkrivenih znanstvenih spoznaja,
dok se didaktička metodologija odnosi na otkrivanje još neotkrivenih spoznaja o
zakonitostima procesa obrazovanja.
Metodološki pristup nastavi započinje izborom problema za proučavanje, zatim slijedi
proučavanje i rješavanje problema. Tri bitna pristupa proučavanju problema:
1. Historijski pristup problemu
Za svaki didaktički problem treba ustanoviti što je u povijesti nastavne teorije i prakse
o tome već utvrđeno, kako se razvijalo shvaćanje i rješavanje tog pitanja i do kojih se
rezultata došlo. Takvo proučavanje problema treba biti što potpunije. Ovim pristupom
21
upoznaje se sve ono što je već otkriveno, a to je preduvjet za daljnje napredovanje. «Da bi se
učinio veliki skok naprijed, treba poći nekoliko koraka unatrag» (B.Brecht).
2. Empirijski pristup problemu
Empirijski pristup odnosi se na proučavanje konkretnog problema u nastavnoj praksi. To
je tzv. egzaktan put proučavanja. Problem koji se empirijski proučava mora biti sadržan u
nastavnoj praksi. Različiti stupnjevi empirijskog istraživanja:
1. promatranje
2. razgovor
3. upotreba instrumenata snimanja
4. eksperiment kao najviši stupanj
3. Teorijski pristup problemu
Na temelju podataka historijskog i empirijskog proučavanja sada se racionalnim, tj.
misaonim putem izvode generalizacije. Drugim riječima, racionalnim se putem nalazi novo
rješenje za rad u budućnosti. Kvaliteta rješenja za budućnost ovise o ekstenzitetu i intenzitetu
prikupljenih činjenica i o intelektualnoj snazi nastavnika koji na temelju činjenica racionalnim
putem projektira kvalitetniji rad u budućnosti.
U istraživanju treba uvijek sjedinjavati u jedinstvu historijsko, empirijsko i teorijsko
proučavanje.
22