SVEUČILIŠTE U SPLITU
EKONOMSKI FAKULTET
DIPLOMSKI RAD
FORMIRANJE REVIZOROVA MIŠLJENJA I
IZVJEŠTAVANJE O FINANCIJSKIM
IZVJEŠTAJIMA
Mentor: Student:
Dr. sc. Tina Vuko Jelena Roso
Split, srpanj, 2013.
1
SADRŽAJ:
1. UVOD ............................................................................................................... 3
1.1. Problem i predmet istraživanja ............................................................................. 3
1.2. Istraživačke hipoteze i ciljevi ................................................................................. 5
1.3. Metode istraživanja ............................................................................................... 6
1.4. Struktura diplomskog rada ................................................................................... 6
2. PROCES REVIZIJE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA ............................... 8
2.1. Potražnja za revizijskim uslugama .............................................................................. 9
2.2. Načela i standardi revizije .......................................................................................... 11
2.3. Revizijski ciljevi ........................................................................................................... 14
2.4. Preliminarne aktivnosti i preuzimanje obveze obavljanja revizije ......................... 17
2.5. Upoznavanje poslovanja klijenta i planiranje revizije ............................................. 19
2.6. Procjena značajnosti i rizika revizije ......................................................................... 22
2.7. Utvrđivanje preliminarne strategije revizije ............................................................ 26
2.8. Utvrđivanje i ocjena sustava internih kontrola klijenta .......................................... 27
2.9. Provedba dokaznih testova ......................................................................................... 30
2.10. Revizijski dokazi i radna dokumentacija revizora ................................................. 32
2.11. Kompletiranje revizije .............................................................................................. 36
3. IZVJEŠĆE NEOVISNOG REVIZORA O FINANCIJSKIM
IZVJEŠTAJIMA ............................................................................................... 39
3.1. Formiranje i struktura revizorova izvješća ......................................................... 39
3.2. Vrste revizorovog mišljenja ................................................................................. 42
3.2.1. Pozitivno mišljenje .............................................................................................................. 42
3.2.2. Mišljenje s rezervom .......................................................................................................... 44
3.2.3. Suzdržanost od mišljenja ..................................................................................................... 46
3.2.4. Negativno mišljenje ............................................................................................................ 47
3.3. Problemi i izazovi u izvještavanju revizora ......................................................... 48
3.4. Revizorsko izvješće u drugim zemljama .............................................................. 49
4. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE ................................................................. 52
4.1. Definiranje i opis uzorka ..................................................................................... 52
4.2. Rezultati empirijskog istraživanja ....................................................................... 55
2
5. ZAKLJUČAK ................................................................................................ 76
SAŽETAK .......................................................................................................... 78
SUMMARY ........................................................................................................ 79
LITERATURA .................................................................................................. 80
POPIS TABLICA .............................................................................................. 82
POPIS SLIKA .................................................................................................... 83
POPIS GRAFOVA ............................................................................................ 84
3
1. UVOD
1.1. Problem i predmet istraživanja
Značajnost revizije na današnjem, suvremenom, tržištu može se promatrati kroz aspekt
njezinih brojnih korisnika, većinom eksternih, ali i internih. Primjerice, teško je vjerovati da
će investitor uložiti svoj kapital u subjekt o kojem nema dovoljno informacija koje mu
pružaju realan i objektivan prikaz imovine, obveza, kapitala i rezultata poslovanja. Nadalje,
kupci su također zainteresirani za informacije temeljem kojih će ocijeniti uvjete za nastavak
poslovne suradnje s poduzećem. Javnost zanima uspješnost poslovanja poslovnih subjekata na
njezinu području zbog otvaranja radnih mjesta, ulaganja u infrastrukturu i sl.
Sve ove informacije nalaze se u financijskim izvještajima, ali postavlja se pitanje daju li oni
zaista fer i istinit prikaz poslovanja pojedinog društva? Revizija, kao postupak provjere
financijskih izvještaja poduzeća, daje odgovor na ovo pitanje. Izražavanjem pozitivnog ili
jednog od modificiranih mišljenja, ovlašteni revizor uvelike pomaže prilikom donošenja
poslovnih odluka navedenih korisnika.
Isto tako bitno je i koji razlozi su doveli do modificiranog revizorova mišljenja. Ovaj problem
se promatra zbog različite važnosti koju, primjerice, ima izraženo mišljenje s rezervom i
negativno mišljenje.
Revizorska društva otkrivaju potencijalne manipulacije i pogreške u financijskim izvještajima
do kojih često dolazi i zbog nesklada u razini informiranosti o financijskom stanju poslovnog
subjekta između vlasnika i menadžera te mogućem oportunizmu menadžera (informacijska
asimetrija i agencijski problem). Budući da je razina informiranosti veća kod menadžera, nije
isključena mogućnost manipuliranja i vlasnik, angažiranjem ovlaštenih revizora, nastoji
zaštititi i sebe i korisnike financijskih izvještaja. Revizorska izvješća, zbog eksternih
korisnika, su javni dokumenti i dostupna svima.
Revizija je bitna i s aspekta internih korisnika, posebice kada je riječ o upravljanju. Kako bi
poduzeće osiguralo uspjeh na tržištu ne smije donositi pogrešne poslovne odluke i, zbog toga,
je veoma bitno da se upravljanje temelji na realnim i objektivnim informacijama. S obzirom
na prethodno navedenu ulogu revizije, vidljiva je njena direktna povezanost s upravljanjem
poduzećem, te važnost i značaj njezina provođenja na godišnjoj razini.
4
Također, utvrđivanje realnog financijskog stanja i položaja svakog poduzeća pojedinačno,
značajno je zbog adekvatne gospodarske i fiskalne politike, tj. i s aspekta države. Cilj je,
naime, ulagati ekonomske resurse u ona poduzeća ili industrije za koja se, računovodstvenim i
revizijskim postupcima, pokazalo da su upotrijebljena na efikasan i racionalan način.
S obzirom na sve navedeno, može se zaključiti da je izražavanje revizorova mišljenja, iako
posljednja, najznačajnija faza opsežnog i složenog procesa revizije financijskih izvještaja.
Budući da je neovisan i kompetentan, revizor ima značajnu ulogu u sprječavanju i otkrivanju
pogrešaka i prijevara, no to ujedno znači i veliku odgovornost. Stoga je i temeljni problem
ovog istraživanja procjena stupnja vjerodostojnosti revidiranih financijskih izvještaja na
temelju analize vrste revizijskog mišljenja, razloga za modifikaciju mišljenja te određenih
čimbenika za koje se pretpostavlja da mogu utjecati na formiranje mišljenja revizora.
U teorijskom dijelu rada objašnjeni su čimbenici potražnje za revizijskim uslugama te faze
revizijskog procesa, a posebno završna, koja rezultira izražavanjem mišljenja, što je detaljnije
opisano u odjeljcima o strukturi i sadržaju diplomskog rada.
U empirijskom dijelu rada, na temelju javno dostupnih podataka, istražene su vrste mišljenja
koja su revizori izrazili za 181 poduzeće iz uzorka i to za četiri uzastopna razdoblja (2008. -
2011. godine), odnosno procijenjen je stupanj vjerodostojnosti revidiranih financijskih
izvještaja. Nadalje, analizirani su i razlozi koji su doveli do izražavanja modificiranog
revizorova mišljenja, eventualne razlike u mišljenjima tijekom promatranih godina te u
odnosu na karakteristike revizorskih društava (velika vs ostala) i karakteristike revidiranih
poduzeća (vrsta vlasništva). Konačno, istraživanjem je ispitana i eventualna povezanost
između rotacije revizorskih društava i vrste mišljenja u prethodnoj godini.
5
1.2. Istraživačke hipoteze i ciljevi
S obzirom na definirani problem i predmet istraživanja, postavljene su slijedeće hipoteze:
H1: Financijski izvještaji većine promatranih kotirajućih društava pružaju realan i objektivan
prikaz njihova financijskog položaja.
H1a: Većina modificiranih mišljenja proizlazi iz pogrešnog prikazivanja u financijskim
izvještajima, za koja je revizor pribavio dostatne i primjerene dokaze.
H1b: Postoji statistički značajna razlika u vrsti izraženog mišljenja ovisno o tome jesu li
revizori iz skupine Velike četvorke ili iz skupine ostalih revizorskih društava.
H1c: Vrsta izdanog revizorova mišljenja poduzeću ovisi o tome je li ono u većinskom
privatnom ili državnom vlasništvu.
H2: Ne postoji statistički značajna razlika u vrstama mišljenja kroz promatrana razdoblja.
H3: Rotacija revizorskog društva ovisi o vrsti izraženog revizorova mišljenja.
Oslanjajući se na sve prethodno navedeno, mogu se navesti i ciljevi diplomskog rada.
Osnovni cilj je donijeti zaključke o prihvaćanju ili odbacivanju istraživačkih hipoteza, ali i
dati odgovore na slijedeća istraživačka pitanja:
Na koji način se oblikuje model revizije financijskih izvještaja, te koje su glavne faze?
Koja su osnovna načela i standardi koji uređuju proces revizije financijskih izvještaja?
Kako izgleda struktura i forma revizijskog izvješća, sukladno MRevS-ima?
Koje vrste mišljenja revizor može izraziti?
Jesu li poduzeća iz uzorka u promatranom razdoblju većinom istinito i fer prikazala
svoje financijske izvještaje?
Koji su najčešći razlozi izražavanja modificiranog revizorova mišljenja?
Postoji li razlika u vrsti revizorova mišljenja ovisno o tome tko obavlja reviziju?
Postoji li ovisnost između vrste revizorova mišljenja te vrste vlasništva poduzeća?
Ovisi li rotacija revizorskog društva o vrsti izraženog revizorova mišljenja?
6
1.3. Metode istraživanja
Prilikom izrade rada korištene su različite metode istraživanja.
Kada je riječ o teorijskom dijelu rada, koji se većinom odnosi na prikupljanje i analizu
relevantne stručne literature, u najvećoj mjeri koristi se metoda analize (raščlanjivanje
složenih misaonih cjelina na jednostavnije dijelove), metoda sinteze (povezivanje
jednostavnih misaonih tvorevina u složenije), metoda komparacije (uspoređivanje istih ili
srodnih činjenica, procesa, tj. utvrđivanje njihove sličnosti odnosno različitosti), metoda
kompilacije (preuzimanje tuđih opažanja, stavova, zaključaka i spoznaja), metoda deskripcije
(opisivanje pojmova, činjenica), metoda apstrakcije (odvajanje bitnog od nebitnog), te
deduktivna i induktivna metoda (donošenje pojedinačnih zaključaka na temelju općeg suda i
obrnuto).
Kod empirijskog dijela rada većinom su korištene matematičko – statističke metode, kojima
su obrađeni prikupljeni podaci, te grafički prikazani. U tu svrhu koriste se računalni programi
Microsoft Excel i SPSS. Osim toga, koristi se i metoda brojanja, metoda evidentiranja,
metoda dokazivanja i opovrgavanja postavljenih hipoteza, te najvažnija deduktivno – logička
metoda, kojom se dolazi do novih spoznaja o istraživanim pitanjima.
1.4. Struktura diplomskog rada
Diplomski rad je strukturiran na način da se sastoji od četiri dijela. U prvom, uvodnom, dijelu
definiraju se problem i predmet istraživanja, postavljaju se hipoteze koje se testiraju, navode
se ciljevi te korištene metode istraživanja.
Drugo poglavlje, ujedno i najopsežnije, detaljno obrađuje proces revizije financijskih
izvještaja, odnosno sve faze procesa, od preliminarnih aktivnosti i preuzimanja obveze
obavljanja revizije do završnih postupaka. Također, radi boljeg razumijevanja, navode se i
standardi te načela koja obrađuju ovaj problem i koje revizori moraju poštivati, obrađuje se
problem potražnje za uslugama eksterne revizije, a jedan odjeljak posvećen je i radnoj
dokumentaciji revizora.
7
Treće poglavlje odnosi se na postupak sastavljanja izvješća revizora, te vrste mišljenja koje
može izraziti. Premda ove aktivnosti predstavljaju posljednji korak procesa revizije
financijskih izvještaja, ipak se obrađuju u posebnom dijelu s obzirom na temu diplomskog
rada i provedeno empirijsko istraživanje koje se većinom bavi vrstama revizijskih mišljenja za
kotirajuća poduzeća u RH. Ovo poglavlje također sadrži i kratak osvrt na probleme i izazove
u izvještavanju revizora, te usporedbu s revizorskim izvješćima u drugim zemljama.
Posljednji dio odnosi se na provedeno empirijsko istraživanje. Nakon definiranja i opisa
uzorka te statističke metodologije koja je korištena u istraživanju, vrši se testiranje i
donošenje zaključaka o svakoj pojedinoj hipotezi.
Rad završava iznošenjem najvažnijih zaključaka do kojih se došlo provedenim istraživanjem.
8
2. PROCES REVIZIJE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA
Revizija financijskih izvještaja izuzetno je složen i slojevit proces. Prije nego što dođe do
konačnog produkta revizije - izražavanja revizorova mišljenja te izdavanja izvješća, potrebno
je proći nekoliko faza koje se mogu vidjeti na idućoj slici.
Izvor: Tušek, B. (2001): Revizija – instrument poslovnog odlučivanja, Poslovno savjetovanje d.o.o., Zagreb, str.
103.
Svaka od sedam navedenih faza detaljno je obrađena u nastavku, ali prije toga slijedi kratak
osvrt na pojam potražnje za revizijskim uslugama, te najvažnija načela i standarde koji
uređuju proces revizije financijskih izvještaja.
Slika 1. Temeljne faze procesa revizije financijskih izvještaja
9
2.1. Potražnja za revizijskim uslugama
Financijski izvještaji poduzeća predstavljaju skup informacija na kojem se također mogu
promatrati sile ponude i potražnje. Uloga revizora je ovdje velika budući da je upravo on
odgovoran za pružanje revidiranih financijskih izvještaja korisnicima kojima daje uvjerenje o
informacijama sadržanima u izvještajima.
Korisnici navedenih informacija mogu biti brojni, kao što se može vidjeti na idućoj slici, i oni
ih koriste na različite načine, ali najčešće prilikom donošenja svojih poslovnih odluka.
Izvor: Soltani, B. (2009): Revizija: Međunarodni pristup, MATE, Zagreb, str. 34.
Najznačajniji od svih korisnika su svakako dioničari, odnosno investitori. Oni su često
heterogena grupa, tj. mogu se razlikovati s obzirom na sklonosti i preferencije, bogatstvo,
uvjerenja, i svi ti čimbenici utječu na njihovu potražnju za financijskim informacijama.
Budući da su najčešće fokusirani na investiranje, potrebne su im informacije iz financijskih
izvještaja kako bi donijeli zaključke o riziku, povratu, likvidnosti, prinosu od dividendi i sl.
Osim toga, mogu biti fokusirani i na upravljanje, kada potencijalni sukobi interesa između
dioničara i menadžera stvaraju potrebu za navedenim informacijama, što je već dijelom
objašnjeno u uvodu, a naziva se asimetrijom informacija. Naime, „menadžer obično ima više
informacija o „istinskom“ financijskom položaju poduzeća i rezultatima poslovanja nego što
to ima vlasnik koji nije prisutan u poduzeću. Može se, primjerice, pretpostaviti da menadžer
neće u najboljem interesu djelovati u korist vlasnika, jer može trošiti sredstva u vlasništvu
Slika 2. Stranke koje potražuju informacije iz financijskih izvještaja
10
poduzeća za stjecanje dodatnih osobnih koristi ili manipulirati s evidentnim zaradama da
ostvari veći dodatak za svoje naknade.“1 Upravo zbog toga od strane dioničara proizlazi sve
veća potražnja za revizijom, kao oblikom provjere i nadzora menadžera.
Slijedeći bitan korisnik informacija iz financijskih izvještaja je sam menadžment, koji ih
koristi prilikom komunikacije o uspješnosti i upravljanju sa zainteresiranim strankama te
prilikom donošenja različitih financijskih, investicijskih i operativnih odluka.
Institucije koje daju zajmove nastoje procijeniti mogućnost budućeg klijenta da podmiri
obveze iz ugovora, tj. prosuđuju njegovu sposobnost plaćanja – kreditni rizik. Budući da
banka pritom koristi informacije iz financijskih izvještaja, koje podliježu neizvjesnosti, nastoji
osigurati njihovu točnost zahtijevajući da se obavi neovisna revizija.
Zaposlenici su još jedan od bitnih korisnika revidiranih informacija koje su im potrebne, osim
za donošenje mnogih poslovnih odluka, i za planove naknada za rad i mirovinska osiguranja,
zatim zbog interesa o kontinuiranom i profitabilnom poslovanju njihovog poduzeća i sl.
Značajna je i potražnja od strane vlade i regulatornih agencija zbog obračuna poreza i
različitih političkih čimbenika, od strane tržišta vrijednosnih papira, koje ističe potrebu za
zaštitom i dobrobiti investitora, te od strane raznih drugih zainteresiranih stranki, poput
financijskih analitičara, klijenata, dobavljača, kupaca i sl.
Iz svega navedenog može se zaključiti da se potražnja za neovisnom trećom strankom koja će
utvrditi stupanj usklađenosti između tvrdnji menadžmenta i kriterija korisnika, tj. revizorom,
može javiti kao rezultat jednog ili više slijedećih uvjeta:2
sukob interesa – koji podrazumijeva već objašnjen problem asimetrije informacija i
agencijski problem,
posljedice – gdje se misli na važnost primanja provjerenih i vjerodostojnih informacija
od strane korisnika, koji ih koriste u procesu donošenja poslovnih odluka,
složenost izvještajnog procesa – može dovesti do pojave nenamjernih pogrešaka u
informacijama koje prosječni korisnik najvjerojatnije neće otkriti, zbog čega je nužna
1 Vujević, I. (2003): Revizija, Ekonomski fakultet, Split, str. 10. – 11.
2 Soltani, B. (2009): Revizija: Međunarodni pristup, MATE, Zagreb, str. 46. – 49.
11
prisutnost eksternog revizora koji treba pružiti uvjerenje o visokoj kvaliteti
financijskih izvještaja,
udaljenost – ovdje se misli na fizičko odvajanje vlasništva od menadžmenta u
modernim korporacijama, zbog čega su korisnici financijskih izvještaja često
spriječeni izravno procijeniti kvalitetu dobivenih informacija i zbog čega se pouzdaju
u procjenu eksternog revizora.
Pitanje potražnje za revizijom i motiva koji ju uzrokuju često se razmatra u literaturi
različitim pristupima i može se zaključiti da „ovakva analiza čini reviziju vjerodostojnijom
korisnicima financijskih informacija jer obuhvaća raspravu o temeljima ove discipline iz
perspektive investitora i/ili drugih zainteresiranih stranaka.“3
2.2. Načela i standardi revizije
Sukladno Zakonu o reviziji, „revizija se obavlja neovisno, samostalno i objektivno u skladu s
ovim Zakonom, Međunarodnim revizijskim standardima koje je prevela i objavila Komora,
pravilima revizijske struke, te drugim pravilima i propisima, poštujući Kodeks profesionalne
etike revizora.“4 Od navedenog su svakako najznačajniji MRevS-i, koji su označeni brojčano
i razvrstavaju se u skupine kao što je prikazano u nastavku:5
1. Odgovornost
MRevS 200 – Opći ciljevi neovisnog revizora i obavljanje revizije u skladu s
Međunarodnim revizijskim standardima,
MRevS 210 – Dogovaranje uvjeta revizijskih angažmana,
MRevS 220 – Kontrola kvalitete za reviziju financijskih izvještaja,
MRevS 230 – Revizijska dokumentacija,
MRevS 240 – Revizorove odgovornosti u vezi s prijevarama u reviziji financijskih
izvještaja,
MRevS 250 – Razmatranje zakona i regulative u reviziji financijskih izvještaja,
3 Ibid., str. 49.
4 Zakon o reviziji, pročišćeni tekst, Narodne novine, Zagreb, br. 146/05, 139/08 i 144/12, raspoloživo na:
http://www.revizorska-komora.hr/, [19.05.2013.]. 5 Filipović, I. (2009): Revizija, Sinergija nakladništvo d.o.o., Zagreb, str. 50. – 65. i Međunarodni revizijski
standardi, raspoloživo na: http://www.revizorska-komora.hr/, [19.05.2013.].
12
MRevS 260 – Komuniciranje s onima koji su zaduženi za upravljanje,
MRevS 265 – Priopćavanje nedostataka u internim kontrolama onima koji su zaduženi
za upravljanje i menadžmentu.
2. Planiranje
MRevS 300 – Planiranje revizije financijskih izvještaja,
MRevS 315 – Prepoznavanje i procjenjivanje rizika značajnih pogrešnih prikazivanja
tijekom stjecanja razumijevanja subjekta i njegova okruženja,
MRevS 320 – Značajnost u planiranju i obavljanju revizije,
MRevS 330 – Revizorove reakcije na procijenjene rizike.
3. Interna kontrola
MRevS 402 – Revizijska razmatranja u vezi sa subjektima koji koriste rad uslužnih
organizacija,
MRevS 450 – Ocjenjivanje pogrešnih prikaza ustanovljenih tijekom revizije.
4. Revizijski dokazi
MRevS 500 – Revizijski dokazi,
MRevS 501 – Revizijski dokazi – posebna razmatranja za odabrane stavke,
MRevS 505 – Eksterne konfirmacije,
MRevS 510 – Početni revizijski angažmani – početna stanja,
MRevS 520 – Analitički postupci,
MRevS 530 – Revizijsko uzorkovanje,
MRevS 540 – Revidiranje računovodstvenih procjena, uključujući računovodstvene
procjene fer vrijednosti, i s tim povezana objavljivanja,
MRevS 550 – Povezane stranke,
MRevS 560 – Naknadni događaji,
MRevS 570 – Vremenska neograničenost poslovanja,
MRevS 580 – Pisane izjave.
5. Korištenje radom drugih
MRevS 600 – Posebna razmatranja – revizije financijskih izvještaja grupe (uključujući
rad revizora komponente),
MRevS 610 – Korištenje radom internih revizora,
13
MRevS 620 – Korištenje radom revizorovog eksperta.
6. Zaključci revizije i izvješća
MRevS 700 – Formiranje mišljenja i izvješćivanje o financijskim izvještajima,
MRevS 705 – Modifikacije mišljenja u izvješću neovisnog revizora,
MRevS 706 – Odjeljci za isticanje pitanja i odjeljci za ostala pitanja u izvješću
neovisnog revizora,
MRevS 710 – Usporedne informacije,
MRevS 720 – Revizorove odgovornosti u vezi s ostalim informacijama u
dokumentima koji sadrže revidirane financijske izvještaje.
7. Posebna područja
MRevS 800 – Posebna razmatranja – revizije financijskih izvještaja sastavljenih u
skladu s okvirima posebne namjene,
MRevS 805 – Posebna razmatranja – revizije pojedinačnih financijskih izvještaja i
određenih elemenata, računa ili stavaka financijskih izvještaja,
MRevS 810 – Angažmani radi izvješćivanja o sažetim financijskim izvještajima.
Kada je riječ o revizijskim načelima, može se zaključiti da oni predstavljaju temelj na kojem
se razvijaju standardi. Najčešće se odnose na različita pravila ponašanja i obično se navode
slijedeća:6
načelo zakonitosti – zahtijeva usklađenost stvarnog stanja s postojećim zakonskim
propisima,
načelo profesionalne etike – podrazumijeva da se revizor mora pridržavati određenih
pravila ponašanja koja obuhvaća Kodeks profesionalne etike revizora, kao što su
poštenje, objektivnost, profesionalno ponašanje, povjerljivost i sl.,
načelo neovisnosti – zahtijeva da su revizori neovisne i samostalne osobe,
načelo stručnosti i kompetentnosti – zahtijeva da revizor posjeduje odgovarajuća
znanja i obrazovanje za obavljanje svog posla,
6 Filipović, op. cit. (bilj. 4), str. 48. i Kodeks etike za profesionalne računovođe, raspoloživo na:
http://www.revizorska-komora.hr/, [19.05.2013.].
14
načelo odgovornosti – odnosi se na obvezu revizora da utvrdi odgovornost za nastale
nepravilnosti u poslovanju klijenta,
načelo dokumentiranosti – znači da podlogu revizije treba činiti pouzdana i dobro
organizirana računovodstvena, operativna i ostala dokumentacija,
načelo korektnog izvješćivanja – znači da revizorovo mišljenje treba biti izraženo
konkretno i korektno.
2.3. Revizijski ciljevi
Financijski izvještaji se sastoje od više elemenata, npr. imovina, obveze i kapital - koji su u
izravnom odnosu s mjerenjem financijskog položaja ili, primjerice, prihodi i rashodi - koji su
u izravnom odnosu s mjerenjem uspješnosti poslovanja poduzeća u računu dobiti i gubitka.
Prilikom obavljanja revizije svaki član tima odvojeno, ali ne i potpuno neovisno od rada
drugih, ispituje realnost i objektivnost dodijeljenih mu segmenata financijskih izvještaja. Tako
se može govoriti o reviziji ciklusa nabave, prodaje, proizvodnje i ostalima. Revizor za svaku
pojedinu skupinu poslovnih događaja utvrđuje jesu li ostvareni opći i posebni revizijski ciljevi
kako bi donio zaključak o realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja u cjelini, a navedeni
ciljevi, koji mogu biti ciljevi testiranja poslovnih događaja ili ciljevi testiranja salda, razvijaju
se iz tvrdnji ili izjava menadžmenta o pojedinim vrstama poslovnih događaja i drugim
činjenicama. Izjave menadžmenta najčešće se mogu podijeliti u pet skupina:7
izjave o postojanju ili nastanku, gdje se razmatra postoje li doista imovina, obveze i
kapital koji su prezentirani u bilanci na dan bilance, odnosno jesu li poslovni događaji
evidentirani u knjigama stvarno nastali unutar obračunskog razdoblja;
izjave o potpunosti, gdje se ukazuje na to jesu li sve transakcije i računi koji su
prezentirani u financijskim izvještajima potpuni, odnosno jesu li u cijelosti uključeni u
izvještaje;
izjave o pravima i obvezama, koje se odnose na pitanje da li je imovina pravo
poduzeća te jesu li obveze dužnost poduzeća na određeni dan;
7 Tušek, B. (2001): Revizija – instrument poslovnog odlučivanja, Poslovno savjetovanje d.o.o., Zagreb, str.
105.-106.
15
izjave o procjeni ili rasporedu, koje su vezane uz pitanje jesu li imovina, obveze,
kapital, prihodi i rashodi iskazani u odgovarajućim, realnim i objektivnim iznosima,
zbog čega se može reći da su ove izjave jedne od najsloženijih i najznačajnijih;
izjave o objavljivanju, koje ukazuju na to jesu li stavke u financijskim izvještajima na
odgovarajući način klasificirane, opisane i prezentirane.
Analizirajući navedene izjave, može se zaključiti da one zapravo proširuju zahtjeve sadržane
u računovodstvenim načelima i standardima, koji su objašnjeni detaljnije u prethodnom
poglavlju, te ih stoga revizor uvažava prilikom definiranja ciljeva. Posebni ciljevi
predstavljaju niz različitih ciljeva koji se mogu razviti iz nekoliko temeljnih općih ciljeva, koji
su definirani u nastavku.
Opći revizijski ciljevi testiranja poslovnih događaja su: 8
Postojanost – cilj revizora je utvrditi jesu li se svi evidentirani poslovni događaji
stvarno dogodili;
Potpunost – revizor treba utvrditi jesu li svi poslovni događaji evidentirani u razdoblju
na koje se odnose;
Točnost – provjerava se da li su svi poslovni događaji matematički točno iskazani;
Klasifikacija – ovaj cilj odnosi se na utvrđivanje da li su svi poslovni događaji
ispravno klasificirani;
Pravodobnost – provjerava se da li su poslovni događaji pravodobno evidentirani;
Prijenos i zbrajanje – revizor utvrđuje da li su poslovni događaji ispravno uneseni u
dnevnike te preneseni u osnovne i pomoćne knjige.
Kada je riječ o općim revizijskim ciljevima testiranja salda, mogu se nabrojati slijedeći:9
Postojanost – cilj revizora je utvrditi da li su se svi poslovni događaji iskazani na
računima zaista dogodili;
Potpunost – revizor provjerava da li računi sadrže sve postojeće poslovne događaje;
Točnost – utvrđuje se jesu li iznosi na računima točno zbrojeni u dnevnicima i glavnoj
knjizi;
8 Ibid., str. 107.
9 Ibid., str. 107.
16
Klasifikacija – kao što mu i samo ime govori, ovaj cilj odnosi se na utvrđivanje jesu li
poslovni događaji prikazani na računima klasificirani na odgovarajući način;
Cutoff – razmatra se da li su poslovni događaji prikazani na računima proknjiženi u
odgovarajućem razdoblju;
Usklađenost – revizor provjerava matematičku usklađenost salda iz analitičkih
evidencija i salda sintetičkih računa glavne knjige, bruto bilance i financijskih
izvještaja;
Vlasništvo – provjerava se da li je ispunjen kriterij vlasništva prilikom evidentiranja
poslovnih događaja na računima glavne knjige;
Procjena – revizor utvrđuje jesu li svi poslovni događaji procijenjeni u skladu s
odgovarajućim načelima i standardima;
Objavljivanje – provjerava se da li je u financijskim izvještajima objavljeno sve ono
što je značajno za donošenje poslovnih odluka.
Kao što se može vidjeti, ove dvije vrste ciljeva su dosta slične, te se neki čak i ponavljaju, kao
što su, primjerice, postojanost, potpunost, točnost i klasifikacija. Ono što je bitno spomenuti
jest da je ovdje riječ o izuzetno značajnoj fazi budući da definirani opći i posebni revizijski
ciljevi usmjeravaju i određuju sve ostale faze revizijskog procesa.
Također, može se zaključiti da postoji uska povezanost između svih prethodno spomenutih
pojmova, što se može vidjeti i na slici koja slijedi. „Za svaku relevantnu skupinu izjava o
financijskim izvještajima revizor definira opće i posebne revizijske ciljeve i oblikuje
revizijske postupke kako bi prikupio dovoljno odgovarajućih revizijskih dokaza i ispitao jesu
li revizijski ciljevi ispunjeni.“10
10
Ibid., str. 109.
17
Izvor: Tušek, B. (2001): Revizija – instrument poslovnog odlučivanja, Poslovno savjetovanje d.o.o., Zagreb, str.
110.
Nakon što su navedeni osnovni standardi i načela koja uređuju provođenje revizije, kao i
ciljevi revizije, može se pristupiti proučavanju temeljnih faza revizijskog procesa, od kojih
prva slijedi u nastavku.
2.4. Preliminarne aktivnosti i preuzimanje obveze obavljanja revizije
Prva i nezaobilazna faza procesa revizije odnosi se na različite pripremne aktivnosti, tj. na
njezino planiranje. Ako se planiranje uspješno provede, za očekivati je da će se cijeli proces
korektno obaviti, uz prikupljanje dovoljno revizijskih dokaza, minimalne troškove, te bez
eventualnih nesporazuma između revizora i klijenta.
Nakon što su definirani revizijski ciljevi, pristupa se obavljanju ostalih preliminarnih
aktivnosti, a one najčešće uključuju slijedeće četiri:11
1. prihvaćanje novog i zadržavanje postojećeg klijenta,
2. priprema pisma o preuzimanju obveze revizije,
3. razmatranje i procjena rada internog revizora,
4. određivanje revizijskog osoblja i potrebnih suradnika.
11
Tušek, B., Žager, L. (2006): Revizija, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, str.
162. – 163.
Slika 3. Povezanost izjava menadžmenta, revizijskih ciljeva i revizijskih dokaza
18
Većina revizijskih društava ima jasno definirane kriterije i postupke o prihvaćanju novih
klijenata kako bi se izbjeglo povezivanje s nepoštenim klijentima i eventualni problemi koji
mogu iz toga slijediti. Postupci procjene potencijalnog klijenta najčešće uključuju prikupljanje
raspoloživih financijskih informacija, informacija o poštenju i ugledu od klijentove banke ili
odvjetnika, zatim komunikaciju s prethodnim revizorom i sl. Osim potencijalnih, i postojeći
klijenti se trebaju povremeno preispitati i to najčešće pri kraju revizije ili ako se pojavi neko
značajno nesuglasje između menadžmenta i klijenta.
Nakon što je revizijsko društvo odabralo klijenta, slijedi sastavljanje pisma o preuzimanju
obveze revizije. Pismo treba sadržavati sve bitne činjenice vezane uz provođenje revizije, koje
se potvrđuju obostranim potpisom, a prema MRevS-u 210 („Uvjeti preuzimanja obveze“) to
su:12
cilj revizije financijskih izvještaja,
odgovornost menadžmenta za financijske izvještaje,
djelokrug revizije,
oblik bilo kojeg izvješća ili drugih načina obavještavanja o rezultatima preuzete
obveze,
činjenica da zbog načina testiranja i drugih eventualnih ograničenja u reviziji postoji
neizbježan rizik da će neka značajna pogrešna prikazivanja ostati neotkrivena,
dostupnost svim evidencijama, ispravama i drugim informacijama potrebnim za
reviziju.
Klijentu kod kojeg se revizija obavlja nekoliko godina uzastopno nije potrebno svake godine
upućivati ovo pismo, osim u nekim iznimnim situacijama, npr. ako se promijeni menadžment,
sadržaj i opseg poslovanja klijenta, uvjeti navedeni u prvom pismu, zakonski uvjeti i sl.
Revizor također može donijeti odluku o korištenju radom internog revizora, budući da mu
neki njegovi podaci mogu biti od pomoći prilikom definiranja vrste, opsega i vremenskog
rasporeda postupaka u reviziji financijskih izvještaja, naravno ako klijent ima organiziranu
internu reviziju.
12
MRevS 210 Uvjeti preuzimanja obveze, raspoloživo na: http://www.revizorska-komora.hr/, [20.06.2013.].
19
Posljednja preliminarna aktivnost, ali ne i manje značajna, odnosi se na odabir revizijskog
osoblja i suradnika. Bitno je da odabrane osobe posjeduju odgovarajuća stručna znanja i
sposobnosti, vještine, iskustvo, te objektivnost, u što se glavni revizor prethodno treba
uvjeriti.
2.5. Upoznavanje poslovanja klijenta i planiranje revizije
Kao što je već naglašeno, planiranje je veoma značajan dio revizijskog procesa. Propusti i
pogreške koje se mogu javiti prilikom izražavanja revizorova mišljenja najčešće su posljedica
zanemarivanja zahtjeva za temeljitom pripremom i planiranjem svih aktivnosti prije njihove
provedbe. Kao i ostale faze procesa revizije financijskih izvještaja i faza planiranja obuhvaća
nekoliko podfaza kao što su, primjerice, upoznavanje s poslovanjem klijenta, primjena
preliminarnih analitičkih postupaka, procjena značajnosti i rizika revizije, izrada općeg plana i
programa revizije, te upoznavanje i ocjena sustava internih kontrola klijenta, od kojih će prva
biti detaljnije obrađena sada, a ostale u nastavku rada.
Nakon što su revizor i klijent uspostavili poslovni odnos, slijedi upoznavanje i
razumijevanje poslovanja klijenta. Ovaj korak je veoma značajan budući da uspješno
obavljanje revizije te izražavanje revizorova mišljenja svakako podrazumijeva i njegova
saznanja o specifičnostima djelatnosti i općim ekonomskim uvjetima unutar kojih klijent
posluje, kao i o prirodi poslovanja samog klijenta, eventualnim slabostima u sustavu internih
kontrola i sl. Upoznavanje i razumijevanje poslovanja klijenta često je kontinuiran proces koji
treba rezultirati jasnijom slikom poduzeća, a ukratko se može reći da se odnosi na prikupljanje
saznanja o slijedećim skupinama:13
okruženje i ustrojstvena struktura poduzeća – potrebno je obratiti pozornost na vrstu
djelatnosti poduzeća, problematiku vlasništva, obilježja menadžmenta, odnose s
bankama i sl.,
eksterni uvjeti – ovdje se podrazumijeva prikupljanje informacija o razvoju tehnike i
tehnologije, monetarnoj i fiskalnoj politici, ponašanju konkurencije i sl.,
ključna obilježja poslovanja – proučavanje strukture prihoda i rashoda, načina
financiranja,
13
Tušek, B. Žager, L. (2006) op.cit., str. 168. – 169.
20
svrha i cilj menadžmenta – obratiti pozornost na kratkoročne i dugoročne ciljeve
poduzeća, planove menadžmenta za ostvarenje tih ciljeva i dinamiku njihova
izvršenja.
Navedene podatke revizor može dobiti na više načina, a najčešći su: prethodno iskustvo o
klijentu i njegovoj djelatnosti, pregled različite dokumentacije kao što su burzovna izvješća,
statistički podaci, podaci o bonitetu klijenta, zatim razgovori s prethodnim revizorima,
pravnim i ostalim savjetnicima, osobljem interne revizije i sl.
Nakon što je prikupio sve potrebne podatke o poslovanju klijenta, revizor ih može upotrijebiti
kako bi: 14
procijenio rizike i utvrdio probleme,
planirao i obavio učinkovitu i djelotvornu reviziju,
ocijenio revizijske dokaze,
pružio bolje usluge klijentu.
Prije početka govora o idućoj fazi potrebno je još spomenuti pojam analitičkih postupaka
koji se javljaju tijekom cijelog procesa revizije, a definiraju se kao „analiza značajnih
pokazatelja i tendencija, uključujući i rezultate istraživanja u svezi s promjenama i odnosima
koji nisu dosljedni s ostalim značajnim podacima ili koji odstupaju od određenih predviđenih
iznosa.“15
Najčešće se provode na način da se financijske informacije poslovnog subjekta uspoređuju s
„usporedivim informacijama iz prethodnih razdoblja, s očekivanim rezultatima ili sa sličnim
informacijama iz djelatnosti, ali mogu predstavljati i proučavanje međuovisnosti dijelova
financijskih izvještaja ili financijskih i nefinancijskih informacija (npr. proučavanje troškova
plaća u odnosu prema broju zaposlenih).“16
U analitičke postupke mogu se ubrojiti različite jednostavnije ili složenije metode i tehnike,
kao što su:17
14
Ibid., str. 168. 15
MRevS 520 Analitički postupci, raspoloživo na: http://www.revizorska-komora.hr/, [08.05.2013.]. 16
Vujević, I. (2003) op. cit., str. 43. 17
Brekalo, F. (2007): Revizija financijskih izvještaja, Zgombić & Partneri – nakladništvo i informatika d.o.o.,
Zagreb, str. 47. – 49.
21
Horizontalna analiza – temelji se na komparativnim financijskim izvještajima koji
daju usporedbu financijskog položaja i uspjeha društva kroz više razdoblja. Usporedba
se obavlja kako bi se došlo do zaključka o tome je li neka pojava značajna ili
beznačajna, raste ili pada, je li kretanje pozitivno ili negativno. Najčešće se za prikaz
takve dinamike koriste bazni indeksi na način da se izabere jedna godina kao baza, a
podaci iz bilance i računa dobiti i gubitka iz ostalih godina se izraze u postotku od te
godine, što je onda lako interpretirati;
Analiza trenda – ovdje se obično koristi linearni trend koji glasi: yt = a + bx, gdje je
parametar a konstantni član koji prikazuje vrijednost trenda za razdoblje koje prethodi
prvom, a parametar b pokazuje kolika je promjena trend – vrijednosti ako se varijabla
vrijeme (x) poveća za jedan.
Vertikalna analiza – ova vrsta analize koristi strukturne financijske izvještaje koji
uspoređuju financijske podatke u jednoj godini. Dolazi do istih spoznaja kao i
horizontalna analiza ali su one korisnije kod uspoređivanja s drugim poduzećima i kad
je u gospodarstvu prisutna inflacija. Bavi se pitanjima kao što su struktura prihoda i
rashoda, izvori kapitala, imovina u koju je taj kapital uložen i sl.
Analiza omjera – pokazatelji analize financijskih izvještaja – izračunavanje
pokazatelja najčešće je korištena metoda zbog lagane uporabe i razumljivosti. U odnos
se stavljaju dvije ekonomske veličine, te se potom dobiveni broj analizira. Najčešće se
grupiraju u skupine prema zajedničkim osobinama, pa se tako mogu koristiti
pokazatelji likvidnosti, zaduženosti, aktivnosti, ekonomičnosti, profitabilnosti, te
investiranja.
Kao što je već navedeno, analitički postupci provode se tijekom cijelog procesa revizije, dakle
od faze planiranja, gdje mogu pomoći prilikom definiranja vrste, opsega i vremenskog
rasporeda revizije, zatim kao dokazni testovi kojima se mogu objasniti određena stanja računa
ili vrste poslovnih događaja, pa do faze kompletiranja revizije, kada mogu pomoći revizoru da
oblikuje sveobuhvatni zaključak.
22
Premda je upotreba analitičkih postupaka u radu naših revizijskih društava relativno skromna,
oni su ipak veoma značajni i to iz nekoliko razloga:18
koriste se kao izvor informacija pri upoznavanju i razumijevanju poslovanja klijenta i
njegove djelatnosti,
koriste se u procjeni ugroženosti pretpostavke vremenske neograničenosti poslovanja
klijenta,
pomažu u identifikaciji područja koja predstavljaju rizike relevantne za reviziju,
primjena analitičkih postupaka može rezultirati smanjenjem opsega dokaznih testova.
2.6. Procjena značajnosti i rizika revizije
U fazi planiranja, ali i u svim ostalim fazama revizijskog procesa, potrebno je voditi računa o
mogućem pogrešnom iskazivanju informacija. U tom kontekstu može se govoriti o konceptu
značajnosti, „kao najvećem iznosu pogreške koja postoji u prezentiranim financijskim
izvještajima, a opet ne navodi na pogrešne prosudbe donositelje odluka.“19
Često informacije u financijskim izvještajima nisu potpuno točne i to iz više razloga. Jedan je
zato što ne utječu na donošenje pogrešnih odluka od strane korisnika, pa nisu značajne, ali
događa se i da su troškovi ispravljanja takvih manjih pogrešaka visoki ili da bi vrijeme
utrošeno na njihovo pronalaženje odgodilo objavljivanje financijskih izvještaja. Revizori
polaze od ove pretpostavke i trebaju dokazati da u financijskim izvještajima koji su predmet
revizije nema značajno pogrešnog iskazivanja.
Revizor procjenjuje značajnost u fazi planiranja revizije te u fazi procjene revizijskih nalaza, a
te dvije procjene često se mogu i razlikovati s obzirom na promjene u okruženju i dodatne
informacije koje se prikupe tijekom revizijskog procesa.
Iduća slika prikazuje pet temeljnih faza u revizorovoj procjeni značajnosti
18
Tušek, B. Žager, L. (2006) op.cit., str. 171. 19
Ibid., str. 173.
23
Izvor: Tušek, B., Žager, L. (2006): Revizija, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, str.
176.
Kao što se može vidjeti, prvi korak odnosi se na preliminarnu procjenu značajnosti. Ovdje se
postavlja pitanje je li postoje neke granice koje bi pomogle revizoru u procjeni značajno
pogrešnog prikazivanja, kao što se, na primjer, ističe da odstupanja od dobiti prije
oporezivanja niža od 5% nisu materijalno značajna, dok odstupanja viša od 10% jesu.
Najznačajniji kvantitativni i kvalitativni čimbenici koji se u ovoj fazi mogu uzeti u obzir su: 20
Apsolutna veličina – često se ova veličina ne upotrebljava kao jedini kriterij, s obzirom
na razlike u poduzećima, ali katkad i može ako je greška izuzetno velika, npr.
1.000.000 kn pa je značajna bez obzira na sve;
Relativna veličina – predstavlja osnovu za određivanje jesu li pogreške značajne ili ne,
a to može biti dobit prije oporezivanja, ukupni prihodi, podaci iz prethodnog razdoblja
i sl.;
Priroda pojedinih stavki i drugih okolnosti – odnosi se na kvalitativne čimbenike, kao
što su, na primjer, nezakonita plaćanja, netočan opis računovodstvenih politika,
problematični politički događaji i okolnosti u nekoj zemlji i sl.
20
Ibid., str. 176. – 177.
Slika 4. Procjena značajnosti u procesu revizije financijskih izvještaja
24
Bitno je naglasiti i da se preliminarna procjena značajnosti redovito preispituje i mijenja kao
posljedica uvida i provjere dokumentacije.
Drugi korak odnosi se na raspored preliminarne procjene značajnosti na pojedine račune ili
vrste poslovnih događaja. Ovaj korak je nužan budući da se revizijski postupci i dokazi
oblikuju za pojedine cikluse i povezane račune, te se u praksi najčešće provodi u bilanci. Kad
revizor obavi raspored, tada se pogreška smatra dopustivom pogreškom. Npr. ako rasporedi
100.000 kn ukupne preliminarne procjene značajnosti na 200.000 kn salda računa
potraživanja od kupaca, tada je dopustiva pogreška 100.000 kn i to znači da je ovaj račun fer
prezentiran ako je pogrešno iskazivanje 100.000 kn ili manje. U pravilu se na račune većeg
salda raspoređuje veći iznos značajnosti, a prilikom rasporeda još se vodi računa i o važnosti
pojedinih računa, o relativnim troškovima revizije računa, te o očekivanim pogreškama u
smislu precjenjivanja i podcjenjivanja iskazanog salda.
Posljednja tri koraka vezana su uz procjenu prikupljenih revizijskih dokaza, a odnose se na
procjenu ukupne pogreške na razini pojedinih računa, procjenu ukupnog pogrešnog
iskazivanja, te na usporedbu ukupne pogreške s preliminarnom procjenom značajnosti, a
ukoliko je procijenjena ukupna pogreška veća, tada su financijski izvještaji neprihvatljivi.
S druge strane, kada je riječ o riziku, on predstavlja vjerojatnost nastanka štete ili gubitka ili,
konkretno u slučaju revizije, vjerojatnost da revizor izrazi pozitivno mišljenje o financijskim
izvještajima u kojima postoji materijalno značajna pogreška. Ovaj rizik povećava se
smanjenjem opsega i kvalitete ispitivanja, a sastoji se od tri dijela:
1. inherentni rizik,
2. kontrolni rizik,
3. rizik neotkrivanja ili detekcijski rizik.
Prvi, inherentni rizik, predstavlja rizik da će se u financijskim izvještajima pojaviti značajne
pogreške i revizor ne može utjecati na njega niti ga kontrolirati. Često se procjenjuje na iznad
50% ili čak na 100% zbog niza različitih čimbenika koje treba uzeti u obzir kao što su,
primjerice, priroda poslovanja klijenta, povezane stranke, iskustvo menadžmenta,
neuobičajene transakcije, rezultati revizija proteklih godina i sl.
25
Kontrolni rizik predstavlja rizik da sustav internih kontrola neće pravodobno spriječiti ili
otkriti značajne pogreške na stanju računa ili vrsti transakcije. Revizor polazi od te
pretpostavke i procjenjuje učinkovitost sustava internih kontrola putem testova kontrole, a ako
je rezultat negativan, tada se kontrolni rizik procjenjuje kao vrlo visok.
Detekcijski rizik označava rizik da ni revizor neće otkriti značajne pogreške u financijskim
izvještajima. Za razliku od prethodnih vrsta, na ovaj rizik revizor može utjecati, ali ga ne
može izbjeći u potpunosti budući da može upotrijebiti neprimjeren revizijski postupak,
pogrešno protumačiti rezultate revizije i sl.
Sve tri navedene vrste rizika su međusobno povezane, što se može objasniti upotrebom
kvantitativnog ili kvalitativnog modela.
Kvantitativni model koristi jednadžbu: AuR = IR x CR x DR, gdje su:
AuR – ukupni rizik revizije,
IR – inherentni rizik,
CR – kontrolni rizik,
DR – detekcijski rizik.
Često se koristi i proširena jednadžba AuR = IR x IC x AR x TD, koja proizlazi iz jednakosti
DR = AR x TD, gdje je:
AR = alfa rizik – rizik da će revizor označiti neko stanje kao pogrešno, premda je u biti točno.
TD = beta rizik – rizik da će revizor prihvatiti iskazano stanje kao točno iako je pogrešno i
ovo je najznačajnija komponenta rizika revizije.
Međutim, ovaj model ima i neka određena ograničenja, budući da revizor ne može procijeniti
inherentni i kontrolni rizik na nultoj razini jer bi onda i ukupni rizik revizije bio jednak nuli, a
isto tako ne može se procijeniti ni na jako visokoj razini (100%) jer bi ukupni rizik bio
neprihvatljivo visok (također 100%).
26
S druge strane, kvalitativni pristup u razmatranju povezanosti revizijskih rizika prikazuje
slijedeća slika:
Izvor: Tušek, B., Žager, L. (2006): Revizija, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, str.
188.
Iz slike se može zaključiti da postoji obrnuto proporcionalna povezanost između kontrolnog i
inherentnog rizika te rizika neotkrivanja. Tako, npr. ako su inherentni i kontrolni rizik
procijenjeni na visokoj razini, revizor treba prihvatiti nisku razinu rizika neotkrivanja, tj.
proširiti obujam svojih postupaka kako bi se ukupni rizik ograničio na prihvatljivo nisku
razinu, a vrijedi i obrnuto. Na ovaj način revizor može oblikovanjem i provođenjem određenih
postupaka ipak smanjiti ukupni rizik revizije, premda ne može utjecati na inherentni i
kontrolni rizik.
2.7. Utvrđivanje preliminarne strategije revizije
Ova faza revizijskog procesa odnosi se na izbor pristupa obavljanja revizije financijskih
izvještaja, odnosno daje odgovor na pitanje – kako ostvariti postavljene revizijske ciljeve?
Često se primjenjuje više različitih pristupa, što čitav proces čini posebno složenim.
Dvije su temeljne preliminarne strategije revizije – strategija dokaznih postupaka i strategija
niže procjene kontrolnog rizika.
Slika 5. Povezanosti revizijskih rizika - kvalitativni pristup
27
Važno je napomenuti i da prethodna procjena kontrolnog rizika utječe na odluke o opsegu
upoznavanja sustava internih kontrola, testovima kontrole, planiranoj razini dokaznih testova i
troškovima revizijskih postupaka.
Prva od dvije spomenute preliminarne strategije, strategija dokaznih postupaka,
pretpostavlja da je revizor odlučio smanjiti opseg testova kontrole i upoznavanja sustava
internih kontrola, te planira višu razinu dokaznih testova, kao što i samo ime strategije govori.
Revizor se ovdje tako ponaša, budući da smatra kako interne kontrole ne postoje ili nisu
učinkovite.
S druge strane, strategiju niže procjene kontrolnog rizika revizor odabire kada se odluči
osloniti se na sustav internih kontrola klijenta. To podrazumijeva širi opseg testova kontrole i
detaljnije upoznavanje sustava kako bi se revizor uvjerio u njegovu ispravnost, dok je opseg
dokaznih postupaka manji.
2.8. Utvrđivanje i ocjena sustava internih kontrola klijenta
Utvrđivanje i ocjena sustava internih kontrola sastavni je dio procesa revizije financijskih
izvještaja, bez obzira na to koja je preliminarna strategija prethodno izabrana. Pouzdan sustav
internih kontrola značajno doprinosi realnosti i objektivnosti izvještaja klijenta, stoga ga je
nužno definirati, te ukazati na njegove ciljeve, značajke i komponente.
„Interna kontrola je proces kojeg provodi menadžment i zaposleni sa svrhom osiguranja
razumnog uvjerenja s obzirom na ostvarivanje sljedećih ciljeva: pouzdanost financijskog
izvještavanja, usklađenost sa zakonskim propisima i ostalom regulativom, efektivnost i
efikasnost poslovnih operacija.“21
Kao što se može vidjeti i iz same definicije, glavne značajke interne kontrole su te da ona
predstavlja proces, da je provode ljudi na svim razinama u organizaciji, da osigurava
razumno, ali ne i apsolutno uvjerenje, te da se organizira radi ostvarenja nekih ciljeva, pri
21
Ibid., str. 195.
28
čemu se pod ciljevima najčešće misli na zaštitu imovine poduzeća, provođenje poslovne
politike, preventivno djelovanje u pogledu pogrešaka i prijevara i sl.
Sustavi internih kontrola razlikuju se od poduzeća do poduzeća, te su određeni veličinom
poduzeća, organizacijskom strukturom, načinom rukovođenja i sličnim faktorima.
Cjelovit sustav internih kontrola zapravo predstavlja nadzor nad svim poslovnim procesima
poduzeća i sastoji se od pet komponenti. To su:22
okruženje ili uvjeti u kojima se provodi kontrola – ukazuju na cjelokupnost stajališta,
razinu svijesti i djelovanja vlasnika i menadžmenta u odnosu na kontrolu i njenu
važnost u poduzeću, te je ova komponenta najznačajnija budući da su na njoj
zasnovane sve ostale,
procjena rizika – predstavlja prepoznavanje, analizu i upravljanje različitim
unutarnjim i vanjskim rizicima u pripremi financijskih izvještaja prema
računovodstvenim načelima, pri čemu su rizici veći onda kada poduzeće posluje u
uvjetima čestih promjena zakonskih propisa, tehnologije, proizvodnje, zaposlenih i sl.,
kontrolne aktivnosti – predstavljaju politike i postupke kojima se osigurava da su
poduzete sve potrebne radnje vezano uz upravljanje rizicima, a u svrhu ostvarenja
ciljeva poduzeća, kao što su, primjerice, nadzor menadžmenta, oblikovanje prikladne
dokumentacije i evidencija, čuvanje imovine i sl.,
informacije i komunikacija – svrha ovog sustava je analiziranje, klasificiranje,
sumiranje i procjenjivanje u novcu izraženih poslovnih transakcija te izvještavanje
korisnika o njihovim financijskim i ekonomskim učincima,
nadzor – odnosi se na provjeravanje učinkovitosti sustava internih kontrola kako bi se
dobilo razumno uvjerenje o ostvarenju ciljeva poduzeća.
Konkretno, u praksi, kada revizor upoznaje i ocjenjuje sustav internih kontrola klijenta, tada
on to obavlja kao na idućoj slici:
22
Ibid., str. 196. - 197.
29
Izvor: Tušek, B., Žager, L. (2006): Revizija, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, str.
198.
Dakle, u prvoj fazi revizor „snima“ sustav, upoznaje ga i razmatra kako je osmišljen. Zatim
slijedi provođenje odgovarajućih testova kontrole kojima se ocjenjuje učinkovitost sustava i
koji su usmjereni na prikupljanje revizijskih dokaza o djelotvornosti internih kontrola u
sprječavanju, otkrivanju i ispravljanju pogrešnih prikazivanja. Najčešće se provode slijedeće
vrste testova kontrole: promatranje osoblja u izvršavanju njihovih dužnosti, provjeravanje
dokumentacije i izvještaja koji upućuju na potrebu provođenja kontrola, ponovno izvođenje
postupaka od strane revizora i sl. i može se zaključiti da su ovi testovi usmjereni prvenstveno
na pronalaženje pogrešaka u primjeni kontrola. Njihov opseg ovisi o tome hoće li se revizor i
u kojoj mjeri koristiti rezultatima testova kontrole dobivenim u prethodnom razdoblju kod
istog klijenta.
Slika 6. Revizorov pristup upoznavanju i ocjeni sustava internih kontrola u
procesu revizije financijskih izvještaja
30
U posljednjem koraku ocjene sustava internih kontrola klijenta revizor obavlja konačnu
procjenu kontrolnog te donosi odluku o razini detekcijskog rizika i dokaznim testovima kako
bi smanjio ukupni rizik revizije na prihvatljivu razinu.
2.9. Provedba dokaznih testova
Nakon provedenih testova kontrole, slijedi provedba dokaznih testova. Dokazni testovi su
„testovi koji se provode s ciljem prikupljanja revizijskih dokaza, a uključuju ispitivanje
pojedinih računa radi otkrivanja značajnih pogrešaka u financijskim izvještajima“.23
Tri su temeljne vrste dokaznih testova:24
a) neovisni testovi poslovnih događaja – ovim testovima revizor provjerava pojedinačne
poslovne događaje koji utječu na smanjenje ili povećanje salda na računima glavne
knjige, na način da utvrđuje njihovu valjanost, postojanost i potpunost, što je već
ranije objašnjeno u dijelu o revizijskim ciljevima;
b) analitički postupci – o kojima je također ranije bilo riječi, u ovoj fazi revizijskog
procesa najčešće uključuju detaljno pretraživanje pojedinih pozicija financijskih
izvještaja kako bi se identificirali neočekivani rezultati, izračun različitih pokazatelja
za cjelinu poslovanja ili pojedine segmente i sl.;
c) testovi salda – najčešće se primjenjuju pri provjeri pozicija bilance, a odnose se na
verifikaciju stavki koje čine konačno stanje na računima glavne knjige.
Opseg dokaznih testova ovisi o profesionalnoj prosudbi revizora, a njihov vremenski raspored
o razini rizika. Ako je ona niža, tada se dokazni testovi provode blizu ili na sam datum
bilance, a u suprotnom slučaju čak nekoliko mjeseci prije tog datuma.
Također, bitno je naglasiti da postoji obrnuto proporcionalna veza između procjene
inherentnog i kontrolnog rizika te rizika neotkrivanja. Prihvatljiva razina rizika neotkrivanja
izravno utječe na dokazne testove, koji se provode na datum bilance i uključuju veći uzorak
ukoliko je ta razina niža, a vrijedi i obrnuto.
23
Ibid., str. 206. 24
Ibid., str. 206. – 208.
31
Zanimljiva je i iduća slika koja nam ukratko prikazuje vremenski okvir provođenja testova
kontrole i dokaznih testova, ali i ostale ključne faze revizijskog procesa, kao što su
preliminarne aktivnosti, izdavanje financijskih izvještaja te revizorskog mišljenja.
Izvor: Filipović, I. (2009): Revizija, Sinergija nakladništvo d.o.o., Zagreb, str. 126.
Nakon što su obavljene sve potrebne procjene rizika, te sustava internih kontrola klijenta,
sastavlja se opći plan i program revizije. To su završni postupci u fazi planiranja.
Opći plan revizije sadrži, u pisanom obliku, opis poduzeća i poslovanja klijenta, ciljeve i
opis poslova revizije, broj članova revizijskog tima i sl., dok program revizije predstavlja
popis svih postupaka koje je potrebno poduzeti za ostvarenje plana revizije.
Slika 7. Vremenski okvir za planiranje i provođenje testova kontrole i dokaznih testova
u reviziji financijskih izvještaja poslovnog subjekta "X"
32
2.10. Revizijski dokazi i radna dokumentacija revizora
Kada je riječ o revizijskim dokazima, oni predstavljaju podlogu za izražavanje revizorova
mišljenja o financijskim izvještajima, stoga su njihova kvaliteta, razumljivost i pouzdanost od
velike važnosti. Prikupljaju se u svim fazama revizijskog procesa, a koriste se pri ispitivanju
usklađenosti informacija u izvještajima s unaprijed utvrđenim kriterijima.
Koliko će dokaza revizor morati prikupiti ovisi o brojnim čimbenicima, kao što su, primjerice,
koncept značajnosti, veličina populacije ili različiti ekonomski čimbenici. Tako je potrebno
prikupiti više revizijskih dokaza kada se ispituju materijalno značajne stavke i kada je riječ o
većoj statističkoj populaciji, a manje u obrnutoj situaciji i sl.
Kvaliteta revizijskih dokaza ovisi o četiri obilježja koje prikazuje slika koja slijedi.
Izvor: Tušek, B., Žager, L. (2006): Revizija, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, str.
215.
Slika 8. Kvaliteta revizijskih dokaza
33
Iz slike je vidljivo da značajnost revizijskih dokaza zahtijeva da su relevantni cilju koji se
testira, zatim da su pouzdaniji dokazi prikupljeni iz eksternih izvora ako je sustav internih
kontrola nezadovoljavajući i obrnuto, te da su kvalitetniji oni dokazi koji su prikupljeni na
datum bilance i koji su objektivniji.
Revizijski dokazi mogu se prikupiti korištenjem nekih od slijedećih metoda:25
1. Ispitivanje evidencija ili dokumentacije – ovdje je riječ o provjeri interne i eksterne
dokumentacije, te načina evidencije poslovnih događaja. Moguća su dva pristupa u
okviru ove metode, a to su tracing pristup (revizor izabire dokument vezan uz
nastanak nekog poslovnog događaja te ispituje da li je ispravno evidentiran u
poslovnim knjigama klijenta) i vouching pristup (revizor odabire neku stavku u
poslovnim knjigama a zatim ispituje dokumentaciju temeljem koje je ona knjižena);
2. Ispitivanje imovine – brojenje novca u blagajni, inventura zaliha i sl.;
3. Promatranje – revizor prati postupke koje obavljaju drugi, npr. može promatrati
inventuru zaliha koju obavlja osoblje poslovnog subjekta;
4. Propitkivanje – sastoji se od prikupljanja potrebnih informacija od dobro obaviještenih
pojedinaca unutar ili izvan klijenta u usmenom ili pisanom obliku;
5. Konfirmiranje – sastoji se od odgovora na pitanja kako bi se potkrijepile informacije
sadržane u računovodstvenim evidencijama, npr. revizor može zahtijevati
konfirmiranje potraživanja komunicirajući s dužnicima;
6. Izračunavanje – provjera matematičke točnosti izvornih isprava i računovodstvenih
evidencija od strane samog revizora;
7. Ponovno izvođenje – revizorovo neovisno izvođenje kontrolnih postupaka koji su
sastavni dio klijentovih internih kontrola;
8. Analitički postupci.
Hijerarhija pouzdanosti revizijskih dokaza prikupljenih različitim metodama prikazana je u
idućoj tablici, premda treba imati na umu da su ovo općenite smjernice, te ovise o
karakteristikama poslovnog subjekta, a može postojati i niz iznimki.
25
Filipović, I. (2009) op.cit., str. 89. – 91. i MRevS 500 Revizijski dokaz, raspoloživo na:
http://www.revizorska- komora.hr/, [19.06.2013.].
34
Tablica 1. Hijerarhija pouzdanosti revizijskih dokaza
Razina pouzdanosti Vrsta revizijskih dokaza
velika Dokazi dobiveni ispitivanjem evidencija ili
dokumentacija
Dokazi dobiveni ispitivanjem imovine
Dokazi dobiveni ponovnim izračunavanjem
Dokazi dobiveni ponovnim izvođenjem
srednja Dokazi dobiveni konfirmiranjem
Dokazi dobiveni analitičkim postupcima
mala Dokazi dobiveni propitkivanjem
Dokazi dobiveni promatranjem
Izvor: Filipović, I. (2009): Revizija, Sinergija nakladništvo d.o.o., Zagreb, str. 92.
Zanimljiva je i iduća slika, koja nam prikazuje povezanost između revizijskih postupaka,
dokaza i ciljeva. Tako se, npr., korištenjem analitičkog postupka usporedbe stvarne i planirane
prodaje dolazi do analitičkog dokaza kojim se ispunjavaju revizijski ciljevi postojanja,
potpunosti i procjene prodaje.
35
Izvor: Tušek, B., Žager, L. (2006): Revizija, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, str.
219.
Revizijski dokazi sadržani su u radnoj dokumentaciji revizora, kao i cjelokupan proces
revizije koji treba biti dokumentiran odgovarajućim radnim papirima ili spisima. Ona pomaže
revizoru pri raspodjeli posla, pri planiranju i obavljanju buduće revizije kod istog klijenta,
osigurava podlogu za izražavanje mišljenja, predstavlja revizorov dokaz da je obavio reviziju
sukladno standardima i sl. „Radna dokumentacija predstavlja skup dokaza do kojih je revizor
došao tijekom obavljanja postupka revizije kod klijenta.“26
26
Vujević, I. (2003) op. cit. str. 113.
Slika 9. Povezanost revizijskih postupaka, revizijskih dokaza i revizijskih ciljeva
36
Radna dokumentacija najčešće obuhvaća:27
1. dokumente i druge prikupljene informacije i podatke od klijenata,
2. prikupljene podatke, informacije i dokumente prikupljene od trećih osoba ili
posredstvom sredstava javnog informiranja,
3. standardizirane upitnike, obrasce, tabele i slično koji su sadržani u programu revizije,
4. radne papire ili zapise na bilo kojim medijima koje revizor priprema u tijeku revizije.
Radna dokumentacija može se čuvati u stalnim ili tekućim registrima. Stalni registri obično
sadrže dokumentaciju koja je veoma značajna i koja ima važnost i za buduća razdoblja
poslovanja klijenta, kao što su, primjerice, interni akti poduzeća, propisi i upute, informacije
koje se odnose na razumijevanje sustava internih kontrola i procjenu kontrolnog rizika,
rezultate primjene analitičkih postupaka iz prethodnih godina i sl. S druge strane, tekući
registri uključuju sve radne spise prikupljene za godinu za koju se obavlja revizija, kao što su
program revizije, radna bruto bilanca, ispravci i reklasifikacija knjiženja, opće informacije, te
ostala dokumentacija koja podržava revizijske rezultate.
Bitno je još naglasiti i da su informacije sadržane u radnoj dokumentaciji izuzetno povjerljive,
te su vlasništvo revizora, a ne klijenta kod kojeg se obavlja revizija.
2.11. Kompletiranje revizije
Nakon provedenih dokaznih testova, prikupljeni dokazi se objedinjuju i vrednuju, a prije
izdavanja konačnog mišljenja i revizorskog izvješća, u fazi kompletiranja revizije, provode se
još neki postupci koji su navedeni u nastavku.
Kao prvo, razmatraju se potencijalne obveze koje mogu utjecati na financijske izvještaje. To
mogu biti različita potencijalna buduća novčana plaćanja ili smanjenja nekog drugog oblika
imovine ili, primjerice, situacija kada je mogući utjecaj na financijske izvještaje uvjetovan
ishodom nekog budućeg događaja. Revizor ih nastoji utvrditi na nekoliko načina, kao što su:28
27
Brekalo, F. (2007) op. cit. str. 24. 28
Tušek, B. Žager, L. (2006) op.cit. str. 245.
37
upit upravi i rasprava s upravom o njezinim politikama i postupcima utvrđivanja,
vrednovanja i računovodstvenog praćenja potencijalnih financijskih obveza,
ispitivanje dokumenata u evidenciji poduzeća koji se odnose na prepisku i račune
odvjetnika glede postojećih i prijetećih sudskih tužbi,
pismeni upit odvjetniku komitenta kojim se traži opis i procjena svakog sudskog spora
ili tužbe.
S potencijalnim obvezama usko su povezane i ugovorne obveze, koje proizlaze iz sklopljenih
ugovora o budućim transakcijama, primjerice nabave sirovina i materijala po određenoj cijeni
na određeni datum.
Osim toga, potrebno je razmotriti i događaje koji su nastali između datuma bilance i datuma
izvješća revizora, kao što se može vidjeti na slici koja slijedi, i koji se nazivaju naknadni
događaji.
Izvor: Tušek, B., Žager, L. (2006): Revizija, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, str.
246.
Obično se razlikuju dvije vrste ovakvih događaja: oni koji neposredno utječu na financijske
izvještaje i zahtijevaju korekciju, te oni koji ne utječu neposredno na izvještaje ali zahtijevaju
odgovarajuće objavljivanje u bilješkama. Prva vrsta događaja pruža revizoru dodatne dokaze
o činjenicama koje su postojale na datum bilance i koje utječu na procjenu elemenata
financijskih izvještaja, kao što su npr. sumnjiva i sporna potraživanja proizašla iz
pogoršavanja financijske situacije kupaca koja ih vode prema stečaju nakon datuma bilance.
Druga vrsta se odnosi na dokaze o značajnim činjenicama nastalim nakon datuma bilance, kao
Slika 10. Razdoblje koje se odnosi na naknadne događaje
38
što je, primjerice, rješenje sudskog spora koje je rezultiralo iznosom različitim od onog koji je
prikazan u financijskim izvještajima koji se odnose na razdoblje do kraja godine.
Nakon što je razmotrio potencijalne obveze i naknadne događaje, revizor obavlja završne
postupke procjene dokaza. Za početak provodi završne analitičke postupke u svrhu
oblikovanja konačnog mišljenja. Pri tome obuhvaća cjelinu financijskih izvještaja, a posebna
pažnja i ovdje se posvećuje neuobičajenim iznosima salda, razlikama u odnosu na očekivane
rezultate i sl. Nakon ovakvog pregleda, revizor može potvrditi zaključak koji je već stvoren
ranije, ali može i utvrditi kritična područja koja je potrebno dodatno ispitati.
Osim toga, provode se i završni postupci procjene vremenske neograničenosti poslovanja
klijenta. Naime, pretpostavlja se da će poduzeće u budućnosti nastaviti s poslovanjem te da
neće doći do njegove likvidacije ili smanjenja opsega aktivnosti. Ako revizor utvrdi da je
pretpostavka vremenske neograničenosti poslovanja upitna, a sporna pitanja nisu riješena u
dogovoru s menadžmentom, revizor je u svom izvješću dužan to posebno naglasiti.
Revizor također mora, sukladno MRevS-u 580 „Izjave menadžmenta“, pribaviti pismo s
izjavom menadžmenta kojim potvrđuju sve izjave usmeno dane revizoru na njegove upite
tijekom procesa revizije.
Na kraju se provodi konačni uvid i pregledavanje sadržaja radne dokumentacije od strane
voditelja revizorskog tima, nakon čega slijedi oblikovanje revizorova mišljenja i sastavljanje
izvješća, što će biti detaljnije objašnjeno u slijedećem poglavlju.
39
3. IZVJEŠĆE NEOVISNOG REVIZORA O FINANCIJSKIM
IZVJEŠTAJIMA
Kao rezultat procesa revizije financijskih izvještaja nastaje revizorovo izvješće. Ono
predstavlja komunikaciju revizora s korisnicima financijskih izvještaja budući da im
priopćava revizijski nalaz. „To je završni dio postupka prikupljanja i procjene dostatnih i
mjerodavnih dokaza u vezi s realnošću i objektivnošću prezentiranih financijskih izvještaja.“29
S obzirom na sve navedeno, može se zaključiti da revizorsko izvješće predstavlja glavni
učinak ili output revizije. U ovom poglavlju prikazana je struktura izvješća sukladno
određenim standardima, kao i vrste mišljenja koje revizor može izraziti.
3.1. Formiranje i struktura revizorova izvješća
Osnovni standard koji određuje strukturu revizorova izvješća je MRevS 700 – Formiranje
mišljenja i izvješćivanje o financijskim izvještajima. Osim navedenog standarda još neki
standardi, premda indirektno, obrađuju ovu problematiku, te je njihov popis dan u tablici 2.
Tablica 2. Pregled najznačajnijih standarda koji obrađuju problematiku revizorovog
izvješća
Standard Naziv
MRevS 700 Formiranje mišljenja i izvješćivanje o
financijskim izvještajima
MRevS 705 Modifikacije mišljenja u izvješću neovisnog
revizora
MRevS 706 Odjeljci za isticanje pitanja i odjeljci za ostala
pitanja u izvješću neovisnog revizora
MRevS 570 Vremenska neograničenost poslovanja
MRevS 510 Početni revizijski angažmani – početna stanja
MRevS 800
Posebna razmatranja – revizije financijskih
izvještaja sastavljenih u skladu s okvirima
posebne namjene
Izvor: Žager L., Sever Mališ, S. (2012): Izvješće neovisnog revizora o financijskim izvještajima, Računovodstvo
i financije, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika (HZFRD), Zagreb, LVIII (III), str. 60.
29
Filipović, I. (2009) op.cit. str. 142.
40
Revizorsko izvješće mora biti u pisanom obliku, na hrvatskom jeziku, a prilažu mu se
financijski izvještaji koji su bili predmet revizije.
Prema MRevS-u 700, strukturu revizorovog mišljenja čine:30
naslov
Naslov mora iskazivati da se radi o izvješću neovisnog revizora, tj. mora sadržavati riječ
„neovisan“ kako bi korisniku odmah bilo jasno da je financijske izvještaje revidirao revizor
koji ima objektivno stajalište o financijskim izvještajima. Također, mora se razlikovati od
ostalih revizorovih izvješća (primjerice, izvješća internog revizora);
naslovnik
Naslovnik upućuje na korisnike revizorova izvješća, a predviđa se da su to najčešće dioničari
(vlasnici) poduzeća ili oni koji su zaduženi za upravljanje poslovnim subjektom, premda
MRevS-i to ne preciziraju budući da korisnici ovise o okolnostima provođenja revizije;
uvodni odjeljak
U uvodnom odjeljku revizor identificira objekt revizije, financijske izvještaje koji su bili
revidirani, te daje izjavu o obavljenoj reviziji tih izvještaja. Navodi se i razdoblje obuhvaćeno
svakim izvještajem, kao i sažetak značajnih računovodstvenih politika i druge informacije i
pojašnjenja;
odgovornost menadžmenta za financijske izvještaje
Revizorovo izvješće također mora jasno naglašavati da je uprava odgovorna za sastavljanje i
fer prezentaciju financijskih izvještaja. Odgovornost uprave, između ostalog, uključuje
oblikovanje i funkcioniranje internih kontrola relevantnih za sastavljanje i fer prikaz
financijskih izvještaja, odabir i primjenu odgovarajućih računovodstvenih politika, te
stvaranje računovodstvenih procjena koje su razumne u danim okolnostima;
30
Ibid., str. 143.-146. i Žager L., Sever Mališ, S. (2012): Izvješće neovisnog revizora o financijskim
izvještajima, Računovodstvo i financije, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika (HZFRD),
Zagreb, LVIII (III), str. 60-61.
41
odgovornost revizora
Slijedeći bitan element je „revizorova odgovornost“. Predstavlja navod da je odgovornost
revizora izraziti mišljenje o financijskim izvještajima na osnovu obavljene revizije, te da je
revizija obavljena sukladno MRevS-ima. Navodi se i kako ti standardi zahtijevaju da revizor
ispunjava etičke zahtjeve te planira i obavlja reviziju kako bi stekao razumno uvjerenje o
tome jesu li financijski izvještaji bez značajnog pogrešnog prikazivanja.
U ovom odjeljku potrebno je i „opisati“ reviziju na način da ona uključuje: provođenje
postupaka radi pribavljanja revizijskih dokaza o iznosima i objavama u financijskim
izvještajima, odabir postupaka, kao i procjenu rizika značajnih pogrešnih prikaza u
financijskim izvještajima uzrokovanih prijevarom ili pogreškom, te ocjenjivanje primijenjenih
računovodstvenih politika i procjena uprave kao i cjelokupne prezentacije financijskih
izvještaja. Na kraju ovog odjeljka pridodaje se i navod da revizor vjeruje kako su mu
pribavljeni dokazi dostatni i prikladni u stvaranju osnovice za izražavanje mišljenja;
odjeljak u kojem se izražava mišljenje
Ovaj odjeljak sadržava mišljenje revizora o realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja
koje se temelji na revizijskim dokazima. Može biti pozitivno ili modificirano, o čemu će
kasnije još biti riječ;
ostale odgovornosti izvještavanja
U nekim zakonodavstvima revizor može imati i dodatne odgovornosti izvješćivanja o ostalim
dopunskim pitanjima, primjerice razmatranje drugih zakonskih i regulatornih zahtjeva, što se
onda mora navesti u posebnom dijelu revizorskog izvješća koji slijedi nakon odjeljka u kojem
se izražava mišljenje;
potpis revizora
Izvješće sastavlja i potpisuje ovlašteni revizor u svoje ime i ovlašteni predstavnik u ime
revizorskog društva;
datum revizorova izvješća
Datum revizorova izvješća informira korisnika o tome da je revizor uzeo u obzir sve događaje
o kojima je imao saznanja, a koji bi mogli imati utjecaj na financijske izvještaje, i koji su se
dogodili do tog datuma;
42
revizorova adresa
Na kraju izvješća se nalazi revizorova adresa na kojoj on obavlja svoje poslovanje.
3.2. Vrste revizorovog mišljenja
Dakle, „revizor je u svom izvještaju dužan izraziti mišljenje o tome je li temeljni financijski
izvještaji istinito i fer prikazuju financijski položaj i rezultate poslovanja te novčani tijek,
sukladno Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (nacionalnim ili
međunarodnim računovodstvenim standardima i standardima financijskog izvještavanja).“31
Osnovna podjela revizorovih izvješća prema vrstama mišljenja, od kojih će svako biti detaljno
obrađeno u nastavku, glasi: standardno pozitivno revizorovo mišljenje, te mišljenje s
rezervom, suzdržanost od mišljenja i negativno mišljenje, koji se, prema MRevS-ima ubrajaju
u modificirana mišljenja.
3.2.1. Pozitivno mišljenje
Standardno pozitivno ili bezuvjetno revizorovo mišljenje znači da financijski izvještaji
pružaju istinit i fer prikaz financijskog položaja društva, te njegove rezultate poslovanja i
novčane tijekove.
Može biti izdano samo ako:32
ne postoje značajna kršenja općeprihvaćenih računovodstvenih načela,
je objavljivanje primjereno,
je revizor bio u mogućnosti obaviti sve potrebne postupke,
nije bilo promjena u računovodstvenim načelima koja imaju značajan učinak na
financijske izvještaje,
je revizor obavio svoju revizijsku funkciju uz potpunu neovisnost i
ne postoji značajna sumnja o vremenskoj neograničenosti poslovanja klijenta.
31
Popović, Ž., Vitezić, N. (2009): Revizija i analiza – instrumenti uspješnog donošenja poslovnih odluka,
HZRFD, Zagreb, str. 99. 32
Soltani, B. (2009) op.cit. str. 339.
43
Primjer jednog takvog pozitivnog revizorovog mišljenja o financijskim izvještajima
sastavljenima u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja daje se u
nastavku:
„Prema našem mišljenju, financijski izvještaji fer prezentiraju, u svim značajnim
odrednicama, (ili istinito i fer prikazuju) financijski položaj Društva ABC na dan 31.prosinca
201X. godine, njegovu financijsku uspješnost i njegove novčane tokove za tada završenu
godinu u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja.“33
Često revizor može ocijeniti da neka određena pitanja treba zbog njihove značajnosti istaknuti
i to se radi u posebnom odjeljku koji se dodaje nakon odjeljka koji sadržava mišljenje. Pitanja
mogu biti u vezi s pretpostavkom vremenske neograničenosti poslovanja ili neizvjesnosti, čije
rješavanje ovisi o budućim događajima, ali ipak ne utječu na to da revizor izrazi mišljenje s
rezervom, što se posebno i naglašava. Primjerice: „Bez izražavanja rezerve na naše mišljenje,
upozoravamo na bilješku X uz financijske izvještaje. Društvo je tuženik u sudskom procesu za
neovlašteno korištenje određenih patentnih prava i naknada tantijema kao i za naknadu štete.
Društvo je podnijelo protutužbu, a prethodna saslušanja i dokazni postupci za obje radnje su
u tijeku. Konačni ishod spora nije moguće utvrditi, pa u financijskim izvještajima nije
obavljeno rezerviranje za moguće obveze koje mogu uslijediti.“34
Kao što je već ranije navedeno, revizor može izraziti mišljenje i s obzirom na drugačije
zakonske i regulativne zahtjeve, tj. drugi okvir financijskog izvještavanja, a primjer takvog
standardnog pozitivnog mišljenja daje se u nastavku: „Prema našem mišljenju, financijski
izvještaji Društva ABC za godinu završenu 31. prosinca 201X. sastavljeni su, u svim
značajnim odrednicama, u skladu sa Zakonom XYZ jurisdikcije X.“35
Revizor često izražava i mišljenje o konsolidiranim financijskim izvještajima grupe poduzeća,
a takvo pozitivno izvješće ne razlikuje se previše od ostalih pozitivnih izvješća koji su već
navedeni, npr. : „Prema našem mišljenju, konsolidirani financijski izvještaji fer prezentiraju,
u svim značajnim odrednicama, (ili istinito i fer prikazuju) financijski položaj Društva ABC i
njegovih ovisnih društava na dan 31. prosinca 201X. godine, njihovu financijsku uspješnost i
33
Žager, L. Sever Mališ, S. (2012) op.cit. str. 62. 34
Popović, Ž., Vitezić, N. op.cit. str. 100. 35
Žager, L. Sever Mališ, S. (2012) op.cit. str. 63.
44
novčane tokove za tada završenu godinu u skladu s Međunarodnim standardima financijskog
izvještavanja.“36
3.2.2. Mišljenje s rezervom
Kao što je već ranije navedeno, mišljenje s rezervom ubrajamo u modificirana revizorova
mišljenja. To su sva ona mišljenja koja odstupaju od standardnog pozitivnog. Ipak, i između
njih postoje neke određene razlike. Naime, mišljenje s rezervom razlikuje se od ostalih
modificiranih mišljenja po tome što su uočeni nedostaci ili pogreške u financijskom
izvještavanju „značajni, ali ne i prožimajući“37
, dok su u suprotnom i značajni i prožimajući.
Razlozi za izražavanje mišljenja s rezervom najčešće se nalaze u posebnom odjeljku, a koji se
navodi prije odjeljka s mišljenjem. Mišljenje s rezervom se izražava na način da se posebno
naglašavaju riječi „osim mogućih učinaka“, kao u slijedećem primjeru: „Po našem mišljenju,
osim mogućih utjecaja koje smo iznijeli u prethodnom odlomku, financijski izvještaji daju
istinit i fer prikaz u svim značajnim odrednicama....“38
Revizor će izraziti mišljenje s rezervom kada:
1. Postoje pogrešna prikazivanja koja su značajna, ali ne i prožimajuća za financijske
izvještaje i koja mogu nastati na nekoliko načina:
neslaganje u pogledu računovodstvenih politika (neprimjerena računovodstvena
metoda)
Primjerice: „Kao što je objašnjeno u bilješci X uz financijske izvještaje, u financijskim
izvještajima nije iskazana obračunata amortizacija, a ta praksa, po našem mišljenju, nije
sukladna računovodstvenim standardima. Obračun za godinu završenu 31. prosinca 20X3.,
iznosio bi XXX temeljen na pravocrtnoj metodi amortizacije, korištenjem godišnje stope od
5% za građevine i 20% za opremu. Sukladno tome, dugotrajna materijalna imovina trebala
bi se smanjiti za akumuliranu amortizaciju u iznosu od XXX, a gubitak tekuće godine i
zadržani gubitak povećali bi se za XXX te YYY.
36
Ibid. 37
Ibid., str. 64. 38
Izvješće društva Revinvest d.o.o. za poslovnu godinu 2011. poduzeća Hoteli Podgora d.d., raspoloživo na:
http://rgfi.fina.hr/JavnaObjava-web, [20.06.2013.].
45
Po našem mišljenju, osim učinaka na financijske izvještaje pitanja navedenog u prethodnom
odjeljku, financijski izvještaji prikazuju istinito i fer…..“39
neslaganje u pogledu računovodstvenih politika (neprimjereno objavljivanje)
Primjerice: „Poduzeće je 15. siječnja 20X3. izdalo obveznice u iznosu od XXX radi
financiranja proširenja postrojenja. Ugovorom o emisiji obveznica ograničava se isplata
budućih novčanih dividenda iz zarada. Po našem mišljenju, objavljivanje ove informacije
zahtijeva se sukladno….Po našem mišljenju, osim propusta objavljivanja informacije
navedene u prethodnom odjeljku, financijski izvještaji prikazuju istinito i fer…“40
neusklađenost s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima
Najčešće se ovo odnosi na nepoštivanje nekih od MRS-ova i obično je povezano s prva dva
navedena slučaja.
2. Revizor ne može pribaviti dostatne i primjerene revizijske dokaze na kojima bi temeljio
mišljenje, ali zaključuje da bi mogući učinci neotkrivenih pogrešnih prikazivanja, ako ih ima,
bili značajni ali ne i prožimajući, što može nastati iz:41
okolnosti izvan kontrole subjekta (uništenje računovodstvenih evidencija, zapljena od
strane državnih tijela),
okolnosti u vezi s vrstom i vremenskim rasporedom revizorova posla (primjerice,
revizor ne može biti prisutan fizičkom popisu zaliha),
ograničenja koja nametne menadžment (primjerice, klijent ne dopušta revizoru da
razgovara s nekim kupcima o njihovim iznosima potraživanja, ne dopušta mu da
fizički pregleda zalihe), a ukoliko su ona veoma značajna, revizor može izdati i
suzdržanost od mišljenja.
39
Soltani, B. (2009) op.cit. str. 349. 40
Ibid., str. 351. 41
Žager, L. Sever Mališ, S. (2012) op.cit. str. 64.
46
3.2.3. Suzdržanost od mišljenja
U ovom slučaju, revizor ne izražava mišljenje o financijskim izvještajima, a to se događa
obično onda kada su učinci ograničenja djelokruga rada revizora izrazito značajni i
prožimajući. Revizor nije mogao prikupiti dovoljne i odgovarajuće revizijske dokaze te stoga
ne može izraziti mišljenje o financijskim izvještajima.
Za razliku od mišljenja s rezervom, suzdržanost od mišljenja znači da revizor nema dovoljno
saznanja o istinitosti izjava menadžmenta u financijskim izvještajima.
Kada se izražava suzdržanost od mišljenja:42
modificira se uvodni odjeljak,
ispušta se odjeljak o djelokrugu,
objašnjavajući odjeljak stavlja se nakon uvodnog odjeljka gdje se navode razlozi za
suzdržanost od mišljenja,
treći i zaključni odjeljak sadrži uskraćivanje mišljenja.
Primjer dijela takvog izvješća: „Nismo bili u mogućnosti pratiti inventuru zaliha prema kojoj
su zalihe u priloženim financijskim izvještajima iskazane u iznosu od 4,550,000.00 kuna.
Evidencija koju vodi društvo ne omogućava provedbu nekih drugih revizijskih postupaka za
utvrđivanje postojanja zaliha. S obzirom na to da nismo bili u mogućnosti pratiti inventuru
zaliha, a ni u mogućnosti primijeniti neke druge revizijske postupke kako bi dobili potrebne
informacije o količinama zaliha, smatramo kako opseg naše revizije nije bio dovoljan da na
temelju njega izrazimo mišljenje o ovim financijskim izvještajima, te se stoga suzdržavamo od
izražavanja mišljenja.“43
Osim navedenog, revizor također može izdati suzdržanost od mišljenja i kada ne postoji
ovisan odnos definiran revizijskim kodeksom profesionalnog ponašanja ili ako postoji
problem vremenske neograničenosti poslovanja klijenta.
42
Ibid., str. 362. 43
Filipović, I. (2009) op.cit. str. 152.
47
3.2.4. Negativno mišljenje
Negativno ili nedovoljno mišljenje izražava se „kada je učinak neslaganja toliko značajan i
prevladavajući za financijske izvještaje da je revizor zaključio da ne prikazuju istinito i fer u
svim značajnim odrednicama financijski položaj, rezultate poslovanja i novčani tok sukladno
računovodstvenim načelima i standardima.“44
Uprava u ovom slučaju ne može opravdati
učinke odstupanja, a ona su toliko značajna da izvješće s rezervom ne bi bilo primjereno.
Npr. „Prema našem mišljenju, zbog učinaka pitanja objašnjenih u prethodnim odjeljcima,
financijski izvještaji ne prikazuju istinito i fer financijski položaj društva „ABC“ po stanju
31.XII., kao ni rezultate poslovanja, ni novčani tok poduzeća „ABC“ za razdoblje od 1.I. do
31.XII. sukladno Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja.“45
Kada se uspoređuju negativno mišljenje i suzdržanost od mišljenja može se zaključiti da
suzdržanost nastaje iz nedostatka saznanja s revizorove strane, dok za izražavanje negativnog
mišljenja revizor treba znati da financijski izvještaji nisu istinito prikazani. U oba slučaja,
okolnosti su veoma značajne, tj. prožimajuće.
Ipak, izražavanje negativnog mišljenja rijetko je u praksi jer ova vrsta izvješća ima negativne
učinke na korisnike izvješća. Menadžment obično želi pozitivno mišljenje i kao rezultat toga
radi potrebne promjene, te se iz tog razloga takva mišljenja izdaju samo kad propadnu svi
pokušaji uvjeravanja klijenta da uskladi financijske izvještaje.
44
Popović, Ž., Vitezić, N. op.cit. str. 102. 45
Ibid.
48
3.3. Problemi i izazovi u izvještavanju revizora
Ovaj odjeljak odnosi se na prijedloge promjena i poboljšanja u revizorovom izvještaju, a koje
je iznio Međunarodni odbor za reviziju pod nazivom Poboljšanje vrijednosti revizorova
izvještavanja – istraživanje mogućnosti za promjene.46
Tako se navodi slijedeće:
Format i struktura standardnog revizorovog izvješća
Vezano uz format i strukturu izvješća predlaže se, primjerice, izbjegavanje upotrebe
određenih stručnih riječi (kao što su fer prezentacija, materijalnost) za koje su istraživanja
pokazala da ih različito tumače revizori i korisnici izvješća, promjenu pozicioniranja
revizorova mišljenja na ono mjesto gdje će stvoriti najveći učinak za korisnike i sl.
Ostale informacije u dokumentima koji sadržavaju revidirane financijske izvještaje
Budući da je, sukladno MRevS-ima, revizor dužan razmotriti i ostale informacije koje sadrže
dokumenti s revidiranim financijskim izvještajima (analize menadžmenta, upravljanje
rizicima), a u izvješću se ne navodi revizorova odgovornost za te informacije, Odbor zahtijeva
usklađenje navedenog.
Revizorovo usmjeravanje korisnika na značajna pitanja o reviziji i revidiranim
financijskim izvještajima
Korisnici također vjeruju da revizori posjeduju mnoge informacije o klijentu koje bi im mogle
biti od koristi (primjerice, značajne računovodstvene procjene i prosudbe kao i odabrane
računovodstvene politike), te se stoga predlaže proširenje odjeljka za isticanje pitanja u
revizorovom izvješću za ove informacije.
Poboljšan model izvještavanja u sustavu korporativnog upravljanja: uloga onih koji su
zaduženi za upravljanje u pogledu financijskog izvještavanja i eksterne revizije
Odbor također stavlja naglasak na nužnost postojanja efikasnog dvosmjernog procesa
komunikacije između revizora i onih koji su zaduženi za upravljanje. U nekim
zakonodavstvima je komunikacija revizijskog odbora i revizora zakonski određena. Međutim,
s obzirom na to da to nije slučaj u svim zemljama, postoje potencijalne mogućnosti
unaprjeđenja kvalitete financijskog izvještavanja i revizije. Nastoji se da poboljšani model
46
Žager, L. Sever Mališ, S. (2012) op.cit. str. 69.
49
korporativnog upravljanja, temeljen na efikasnoj dvosmjernoj komunikaciji i dijalogu između
revizora i revizijskih odbora, postane praksa u svim zemljama.
Može se zaključiti da je za očekivati da će se, nakon odgovarajućih pregovora na svjetskoj
razini, navedeni standardi koji se odnose na revizorovo izvještavanje mijenjati, premda je
riječ o vrlo dugotrajnom procesu. Također, veći je naglasak na poboljšanju kvalitete
obavljenih revizija, nego na povećanju koristi svih interesno – utjecajnih skupina
korporativnog upravljanja.
3.4. Revizorsko izvješće u drugim zemljama
U ovom, posljednjem, odjeljku dana je kratka usporedba načina formiranja revizorskog
izvješća u RH s drugim zemljama.
Primjerice, kada je riječ o SAD-u, također se navodi da naslov mora sadržavati pojam
„neovisan“, sastoji se od tri glavna odjeljka, a to su „introductory paragraph“ (gdje se navodi
koja financijska izvješća se revidiraju, odgovornost uprave i revizora), „scope paragraph“
(koji sadrži opis revizije) i „opinion paragraph“ (mišljenje revizora).47
Datum koji se navodi na izvješću ima jednako značenje kao i kod nas, međutim kada je riječ o
potpisu može se uočiti da se navodi ime revizijskog društva, a ne pojedinih osoba, čime se
naglašava odgovornost cijelog društva.
Kao što se može vidjeti na idućoj slici, hijerarhija vrsta revizorskih mišljenja je relativno
slična kao i u Hrvatskoj. Mišljenje s rezervom može proizaći iz neusklađenosti sa standardima
(GAAP), ograničenjem djelokruga rada („scope limitation“) i sličnih razloga, a ukoliko su
neusklađenosti izrazito značajne može se izdati negativno mišljenje („adverse“) ili
suzdržanost od mišljenja („disclaimer of opinion“).
47
Whittington O.R., Pany, K. (2010): Principles of Auditing and Other Assurance Services, USA, str. 637.
50
Izvor: Whittington O.R., Pany, K. (2010): Principles of Auditing and Other Assurance Services, USA, str. 650.
Govoreći o europskim zemljama, korišteni su rezultati istraživanja koje je proveo FEE na
uzorku od dvadeset i dvije države.48
Sve države (Austrija, Belgija, Češka, Danska, Finska,
Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Luksemburg, Malta, Nizozemska,
Norveška, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Velika Britanija)
su uključile MRevS 700 u svoje nacionalne standarde, a ovdje su izdvojena neka od
odstupanja koja se javljaju u pojedinim zemljama iz uzorka.
48
Soltani, op.cit. (bilj. 2), str. 382. – 385.
Slika 11. Summary of Appropriate Auditors' Reports
51
Tablica 3. Rezultati FEE-ove studije o nepridržavanju zahtjeva MRevS-a 700 u
europskim zemljama
MRevS referentni
odjeljak Zahtjev ili smjernica
Zemlje čiji revizijski standardi ne sadrže
ovaj zahtjev ili smjernicu, ili je se ne
pridržavaju
700.5
Revizorovo izvješće treba uključiti
uvodni odjeljak i odjeljak o djelokrugu
revizije
Španjolska
700.6
U naslovu može biti prikladno koristiti
pojam „neovisni revizor“
Sve zemlje osim Mađarske, Španjolske i
Njemačke za prijevod revizorovog izvješća na
engleski jezik
700.9
700.10
U uvodnom odjeljku revizorovo izvješće
mora sadržavati navod da su financijski
izvještaji odgovornost menadžmenta, te
da je odgovornost revizora izraziti
odgovarajuće mišljenje
Danska
700.25
Revizorovo izvješće treba sadržavati
ime lokacije, što je obično grad u kojem
revizor ima ured
Italija (poduzeća u privatnom vlasništvu)
700.30 Odjeljak za isticanje određenog pitanja
treba uključiti nakon odjeljka mišljenja Irska, Španjolska, Velika Britanija
Izvor: Soltani, B. (2009): Revizija: Međunarodni pristup, MATE, Zagreb, str. 383. – 385.
52
4. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE
4.1. Definiranje i opis uzorka
U svrhu empirijskog istraživanja odabran je uzorak od 181 listanog poduzeća koja su uvrštena
na Zagrebačku burzu. Osim podataka s Burze, korištena su i revizorska izvješća navedenih
poduzeća i to za četiri razdoblja (2008. – 2011. godine), a koja su preuzeta iz Registra
godišnjih financijskih izvještaja FINA-e. Također, uoči istraživanja uzorak je analiziran s
nekoliko različitih aspekata kako bi se pobliže opisao i na taj način dolazi se do slijedećih
informacija.
Za početak, s obzirom na područja djelatnosti ova poduzeća se mogu različito klasificirati.
Premda Zagrebačka burza koristi nešto detaljniju, ovdje je ipak korištena klasifikacija
sukladno Registru, i to na slijedeći način:49
A – Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo
B – Rudarstvo i vađenje
C – Prerađivačka industrija
D – Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija
E – Opskrba vodom; uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije
okoliša
F – Građevinarstvo
G – Trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikla
H – Prijevoz i skladištenje
I – Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane
J – Informacije i komunikacije
K – Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja
L – Poslovanje nekretninama
M – Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti
N – Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti
O – Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje
P – Obrazovanje
49
Podaci dostupni na http://rgfi.fina.hr/JavnaObjava-web ; stranica posjećena 06.03.2013.
53
Q – Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi
R – Umjetnost, zabava i rekreacija
S – Ostale uslužne djelatnosti
Na slijedećem grafu možemo vidjeti da nisu zastupljene sve navedene djelatnosti, već njih 13,
te da poduzeća koja se istražuju najčešće pripadaju prerađivačkoj industriji – njih 28 %.
Slijede poduzeća vezana uz djelatnosti pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane
(22%), kao i poduzeća koja se bave financijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja
(16%). Najmanje poduzeća iz uzorka (tek po 1%) kao primarnu djelatnost navodi opskrbu
vodom, poslovanje nekretninama, umjetnost, te ostale uslužne djelatnosti.
Izvor: Izrada autora
S obzirom na veličinu najbrojnija su velika poduzeća (60%). To su, prema ZOR-u, svi oni
koji prelaze dva od tri kriterija za svrstavanje u srednje velika poduzeća (zbroj aktive 130 mil.
kn; prihod 260 mil. kn; 250 zaposlenih), kao i kompanije iz „financijskog sektora“.50
Slijede
srednje velika poduzeća (28%), te mala (12%), što možemo vidjeti i na idućem grafu.51
50
Pervan, I. (2012.): Materijali sa predavanja, Računovodstveni standardi, Ekonomski fakultet Split 51
Podaci o veličini poduzeća dostupni na http://rgfi.fina.hr/JavnaObjava-web ; stranica posjećena 06.03.2013.
Graf 1. Djelatnost poduzeća iz uzorka
54
Izvor: Izrada autora
Kada je riječ o vlasništvu, poduzeća su promatrana s dva aspekta. Tako možemo zaključiti da
je 83% od svih promatranih poduzeća u većinskom privatnom vlasništvu, dok je ostatak u
većinskom vlasništvu države.52
Također, društva su većinski domaća, tj. ako izuzmemo
državu kao vlasnika to bi značilo da je 69% poduzeća u uzorku u domaćem privatnom
vlasništvu, dok je 14% u rukama stranaca.53
Izvor: Izrada autora
52
Podaci o vlasništvu prikupljeni na http://rgfi.fina.hr/JavnaObjava-web ; stranica posjećena 22.02.2013. 53
Podaci o porijeklu kapitala prikupljeni na www.poslovna.hr ; stranica posjećena 25.02.2013.
Graf 2. Veličina poduzeća iz uzorka
Graf 3. Vlasnička struktura društava
55
Izvor: Izrada autora
4.2. Rezultati empirijskog istraživanja
U svrhu istraživanja postavljeno je pet hipoteza, tri glavne i tri pomoćne, od kojih su neke
prihvaćene, a neke opovrgnute, što se može vidjeti u nastavku rada.
H1: Financijski izvještaji većine promatranih kotirajućih društava pružaju realan i
objektivan prikaz njihova financijskog položaja.
Prva hipoteza koja je postavljena u istraživanju pretpostavlja da je većina poduzeća iz uzorka
dobila pozitivno mišljenje o svojim financijskim izvještajima od strane revizorskog društva
koje je obavilo reviziju.
Za početak, u idućoj tablici može se vidjeti koliko zapravo postoji prikupljenih podataka o
vrstama mišljenja u pojedinim razdobljima.
Za 2011. godinu prikupljeno je 167 podataka, dok za 14 poduzeća nedostaju podaci o
iskazanom mišljenju; u 2010. godini nedostaju podaci za 5 poduzeća, u 2009. za 10 poduzeća,
dok je za 2008. godinu taj broj najmanji i iznosi 4.
Graf 4. Porijeklo kapitala društava
56
Tablica 4. Distribucija uzorka po godinama
Statistics
Mišljenje revizora
2011.
Mišljenje revizora
2010.
Mišljenje revizora
2009.
Mišljenje revizora
2008.
N Valid 167 176 171 177
Missing 14 5 10 4
Izvor: Izračun autora
Budući da se promatra vrsta mišljenja za četiri razdoblja, prvo se mogu prikazati detaljni
izračuni za svaku godinu pojedinačno, a potom je napravljena usporedba na grafu, kako bi se
donijela odluka o potvrđivanju ili odbacivanju postavljene hipoteze.
Tablica koja slijedi prikazuje stanje 2011. godine. Može se zaključiti da je od ukupnih 167
vrsta revizorskih mišljenja 125 pozitivnih, a 42 su modificirana. Vidi se da su financijski
izvještaji većine poduzeća ocijenjeni kao fer i istiniti, tj. njih 74,9%. Ostali podaci iz tablice o
broju ispitanih, te nedostajućih podataka već su ranije objašnjeni.
Tablica 5. Udjeli pozitivnog i modificiranog mišljenja za promatrana poduzeća 2011.
godine
Mišljenje revizora 2011.
Frequency Percent Valid Percent
Cumulative
Percent
Valid Pozitivno 125 69,1 74,9 74,9
Modificirano 42 23,2 25,1 100,0
Total 167 92,3 100,0
Missing System 14 7,7
Total 181 100,0
Izvor: Izračun autora
2010. godine situacija je slična. Ponovno je većina poduzeća dobilo pozitivno revizorovo
mišljenje, točnije njih 138 ili 78,4%, dok ostatak od 38 ili 21,6% predstavlja udio
modificiranog mišljenja, neovisno o tome je li riječ o mišljenju s rezervom, suzdržanosti od
57
mišljenja ili negativnom mišljenju. Također, u ovoj godini najveći je udio poduzeća s
pozitivnim mišljenjem od sva četiri promatrana razdoblja.
Tablica 6. Udjeli pozitivnog i modificiranog mišljenja za promatrana poduzeća 2010.
godine
Mišljenje revizora 2010.
Frequency Percent Valid Percent
Cumulative
Percent
Valid Pozitivno 138 76,2 78,4 78,4
Modificirano 38 21,0 21,6 100,0
Total 176 97,2 100,0
Missing System 5 2,8
Total 181 100,0
Izvor: Izračun autora
Tablica 7. Udjeli pozitivnog i modificiranog mišljenja za promatrana poduzeća 2009.
godine
Mišljenje revizora 2009.
Frequency Percent Valid Percent Cumulative Percent
Valid Pozitivno 130 71,8 76,0 76,0
Modificirano 41 22,7 24,0 100,0
Total 171 94,5 100,0
Missing System 10 5,5
Total 181 100,0
Izvor: Izračun autora
58
Tablica 8. Udjeli pozitivnog i modificiranog mišljenja za promatrana poduzeća 2008.
godine
Mišljenje revizora 2008.
Frequency Percent Valid Percent
Cumulative
Percent
Valid Pozitivno 128 70,7 72,3 72,3
Modificirano 49 27,1 27,7 100,0
Total 177 97,8 100,0
Missing System 4 2,2
Total 181 100,0
Izvor: Izračun autora
2009. i 2008. godine udio pozitivnog mišljenja, također, je prevladavajući i to sa 76% za
2009. godinu, te sa 72,3% za posljednju promatranu godinu.
Na kraju, slijedi graf koji na jednom mjestu prikazuje sve podatke iz tablica i kojim se na još
jedan način može potvrditi testiranje.
0
20
40
60
80
100
120
140
160
2011. 2010. 2009. 2008.
Mišljenje revizora po razdobljima
pozitivno mišljenje
modificirano mišljenje
Graf 5. Usporedba vrsta mišljenja revizora poduzeća iz uzorka po razdobljima
Izvor: Izrada autora
59
S obzirom na sve navedeno, može se zaključiti da je postavljena hipoteza dokazana i da se
prihvaća.
H1a: Većina modificiranih mišljenja proizlazi iz pogrešnog prikazivanja u financijskim
izvještajima, za koja je revizor pribavio dostatne i primjerene dokaze.
Testiranjem ove hipoteze nastoji se doći do zaključka koji je najčešći razlog koji dovodi
revizore do toga da izdaju modificirano mišljenje. Kao što je već od ranije poznato to su
nedostatak potrebnih revizijskih dokaza, tj. ograničenje obujma ispitivanja, te pogrešna
prikazivanja u financijskim izvještajima, koja dovode do izražavanja mišljenja s rezervom,
dok su razlozi sa izražavanje suzdržanosti od mišljenja i negativnog mišljenja za potrebe ovog
testiranja svrstani pod 'Ostalo' zbog svoje slabije zastupljenosti.
Pretraživajući revizorska izvješća koja sadrže mišljenje s rezervom zbog revizorove
nemogućnosti pribavljanja dostatnih i primjerenih dokaza može se zaključiti da ta
nemogućnost obično nastaje zbog rotacije revizora (npr.: „Rezervu izražavamo zbog činjenice
da nismo prisustvovali inventuri. Također ovo je prva godina revizije te su početna salda
ispitana samo do neke ograničene mjere.“)54
, okolnosti izvan kontrole subjekta (npr.: „…u
konsolidiranim financijskim izvještajima uključeni su procijenjeni financijski izvještaji radne
jedinice Libije koji su sastavljeni na temelju privremenih i nepotpunih financijskih izvještaja
iz Libije. Tijekom cijele 2011. godine u Libiji je trajao rat što je dovelo do toga da se
financijski izvještaji radne jedinice Libije nisu mogli pripremiti…“)55
, nepredvidivosti povrata
uloženog, sudskih sporova („…Grupa je iskazala ulaganje u inozemno pridruženo društvo
Maurovo Inženjering dooel u iznosu od 9,6 milijuna kuna, te ulaganje u društvo Opatija
nekretnine d.o.o. u iznosu od 6,9 milijuna kuna. Provedenim revizijskim postupcima nismo se
mogli uvjeriti u nadoknadu navedenog ulaganja.“)56
i sl.
Kada je riječ o izvještajima koja sadrže mišljenje s rezervom zbog značajnog pogrešnog
prikazivanja financijskih izvještaja, tada je obično riječ o nepoštivanju nekih od standarda
54
Izvješće društva Auditus d.o.o. za poslovnu godinu 2009. poduzeća Elektropromet d.d., raspoloživo na:
http://rgfi.fina.hr/JavnaObjava-web, [11.03.2013.]. 55
Izvješće društva Baker Tilly Discordia d.o.o. za poslovnu godinu 2011. poduzeća Elektropromet d.d.,
raspoloživo na: http://rgfi.fina.hr/JavnaObjava-web, [11.03.2013.]. 56
Izvješće društva Grant Thornton revizija d.o.o. za poslovnu godinu 2010. poduzeća Ingra d.d., raspoloživo na:
http://rgfi.fina.hr/JavnaObjava-web, [11.03.2013.].
60
(npr.: „Tijekom 2008. godine Društvo je priznalo kao dugotrajnu materijalnu imovinu
troškove održavanja u ukupnom iznosu od 691 tisuće kuna koja ne zadovoljavaju kriterije
MRS-a 16 za priznavanje imovine. Da Društvo nije priznalo ove troškove kao dugotrajnu
materijalnu imovinu, dobit prije poreza za godinu završenu na dan 31. prosinac 2008. godine
te dugotrajna materijalna imovina bili bi za 691 tisuću kuna manji nego što su iskazani u
financijskim izvješćima.“)57
Sada se mogu promotriti slijedeće tablice kako bi se donio zaključak o prihvaćanju ili
odbacivanju postavljene hipoteze.
Iz tablice koja prikazuje stanje 2011. godine vidljivo je da najveći broj revizorskih
modificiranih izvještaja čine mišljenja s rezervom zbog pogrešnog prikazivanja u financijskim
izvještajima. Taj broj iznosi 28 od ukupna 42 modificirana mišljenja, što čini 66,7%.
Slijede mišljenja s rezervom zbog nedostatka dokaza s udjelom od 31%, te „ostala“ s tek
2,4%.
Tablica 9. Razlozi koji su doveli do modifikacije revizorova mišljenja 2011. godine
Razlozi modificiranog mišljenja 2011.
Frequency Percent Valid Percent
Cumulative
Percent
Valid Ograničenje obujma
ispitivanja
13 7,2 31,0 31,0
Pogrešno prikazivanje 28 15,5 66,7 97,6
Ostalo 1 ,6 2,4 100,0
Total 42 23,2 100,0
Missing System 139 76,8
Total 181 100,0
Izvor: Izračun autora
57
Izvješće društva Ernst & Young d.o.o. za poslovnu godinu 2008. poduzeća Hoteli Cavtat d.o.o., dostupno na
http://rgfi.fina.hr/JavnaObjava-web, stranica posjećena 11.03.2013.
61
2010. godine stanje je relativno slično; ponovno su najzastupljenija mišljenja s rezervom zbog
pogrešnog prikazivanja, s time da je njihov udio u ovom razdoblju, promatrajući sva četiri,
najveći (71,1%).
Tablica 10. Razlozi koji su doveli do modifikacije revizorova mišljenja 2010. godine
Razlozi modificiranog mišljenja 2010.
Frequency Percent Valid Percent
Cumulative
Percent
Valid Ograničenje obujma
ispitivanja
10 5,5 26,3 26,3
Pogrešno prikazivanje 27 14,9 71,1 97,4
Ostalo 1 ,6 2,6 100,0
Total 38 21,0 100,0
Missing System 143 79,0
Total 181 100,0
Izvor: Izračun autora
2009. godine mišljenja s rezervom zbog pogrešnog prikazivanja su također najbrojnija,
premda je njihov udio u ovom razdoblju najmanji te iznosi 56,1%. Slijede mišljenja s
rezervom zbog nedostatka dokaza s udjelom od 41,5%, te „ostala“ s udjelom 2,4%.
62
Tablica 11. Razlozi koji su doveli do modifikacije revizorova mišljenja 2009. godine
Vrsta modificiranog mišljenja 2009.
Frequency Percent Valid Percent
Cumulative
Percent
Valid Ograničenje obujma
ispitivanja
17 9,4 41,5 41,5
Pogrešno prikazivanje 23 12,7 56,1 97,6
Ostalo 1 ,6 2,4 100,0
Total 41 22,7 100,0
Missing System 140 77,3
Total 181 100,0
Izvor: Izračun autora
U posljednjem promatranom razdoblju mišljenja s rezervom zbog pogrešnog prikazivanja
financijskih izvještaja imaju većinski udio (65,3%), kao i u svim prethodnim razdobljima,
zbog čega se donosi zaključak o prihvaćanju postavljene hipoteze da većina modificiranih
mišljenja proizlazi iz značajnog pogrešnog prikazivanja u financijskim izvještajima.
Tablica 12. Razlozi koji su doveli do modifikacije revizorova mišljenja 2008. godine
Vrsta modificiranog mišljenja 2008.
Frequency Percent Valid Percent
Cumulative
Percent
Valid Ograničenje obujma
ispitivanja
17 9,4 34,7 34,7
Pogrešno prikazivanje 32 17,7 65,3 100,0
Total 49 27,1 100,0
Missing System 132 72,9
Total 181 100,0
Izvor: Izračun autora
Sve prethodno navedeno može se lako zaključiti i promatrajući idući graf.
63
Graf 6. Vrste modificiranih revizijskih mišljenja o poduzećima iz uzorka po razdobljima
Izvor: Izrada autora
H1b: Postoji statistički značajna razlika u vrsti izraženog mišljenja ovisno o tome jesu li
revizori iz skupine Velike četvorke ili iz skupine ostalih revizorskih društava.
U svrhu ovog testiranja koristit će se Hi-kvadrat test, budući da se ispituje ovisnost između
dva kvalitativna obilježja (vrsta mišljenja i pripadnost društva koje je obavljalo reviziju
Velikoj četvorci ili „ostalima“).
Hipoteze se postavljaju na slijedeći način:
H0: .......... Pij = Pi· * Pj·, za svaki i=1,2,...,r; j=1,2,....,c
H1: .......... ЗPij ≠ Pi· * P·j ; tj.
H0: Ne postoji ovisnost između vrste izraženog revizijskog mišljenja i pripadnosti revizora
skupini Velike četvorke, odnosno skupini ostalih revizorskih društava.
H1: Postoji ovisnost između vrste izraženog revizijskog mišljenja i pripadnosti revizora
skupini Velike četvorke, odnosno skupini ostalih revizorskih društava.
Budući da se ponovno ispituju sva četiri razdoblja, ponovno će se promatrati četiri tablice, na
temelju čijih podataka će se donijeti određeni zaključci.
64
Tablica 13. Rezultati testiranja ovisnosti vrste revizorova mišljenja o njegovoj
pripadnosti skupini Velike četvorke ili "ostalima" za 2011. godinu
Chi-Square Tests
Value df Asymp. Sig. (2-
sided)
Exact Sig. (2-
sided)
Exact Sig. (1-
sided)
Pearson Chi-Square 3,493a 1 ,062
Continuity Correctionb 2,807 1 ,094
Likelihood Ratio 3,717 1 ,054
Fisher's Exact Test ,081 ,044
Linear-by-Linear
Association 3,472 1 ,062
N of Valid Cases 167
a. 0 cells (0,0%) have expected count less than 5. The minimum expected count is 12,83.
b. Computed only for a 2x2 table
Izvor: Izračun autora
Prema rezultatima iz tablice može se vidjeti da vrijednost Hi-kvadrat testa iznosi * = 3,493,
dok je tablična vrijednost ovog testa uz signifikantnost od 5% jednaka:
tab [α,df= (r-1) · (c-1)] —> [α = 5%; df=1] = 3,84.
Vrijedi da je: * < tab; što znači da se prihvaća hipotezu H0, tj. da vrsta izdanog revizorova
mišljenja ne ovisi o tome da li je revizorsko društvo iz skupine Velike četvorke ili ne.
Budući da se testiranje može izvršiti na dva načina, u prvom primjeru bit će upotrijebljena
oba, pa se tako do istog zaključka dolazi i ako se promotri signifikantnost ovog testa koja je
jednaka α*=0,062=6,2% —> α* > 5% —> prihvaća se hipoteza H0.
Na sličan način mogu se donijeti zaključci i za preostala tri razdoblja.
Kada je riječ o 2010. godini, iz rezultata testiranja je vidljivo da vrijednost * iznosi 2,974,
dok je tablična vrijednost jednaka 3,84, kao i u prethodnom primjeru. Ponovno vrijedi da je
* < tab, što znači da se prihvaća hipoteza H0.
65
Tablica 14. Rezultati testiranja ovisnosti vrste revizorova mišljenja o njegovoj
pripadnosti skupini Velike četvorke ili "ostalima" za 2010. godinu
Chi-Square Tests
Value df Asymp. Sig. (2-
sided)
Exact Sig. (2-
sided)
Exact Sig. (1-
sided)
Pearson Chi-Square 2,974a 1 ,085
Continuity Correctionb 2,328 1 ,127
Likelihood Ratio 2,860 1 ,091
Fisher's Exact Test ,111 ,065
Linear-by-Linear
Association 2,957 1 ,086
N of Valid Cases 176
a. 0 cells (0,0%) have expected count less than 5. The minimum expected count is 11,66.
b. Computed only for a 2x2 table
Izvor: Izračun autora
Vrijednost Hi-kvadrat testa za uzorak iz 2009. godine iznosi 0,013, te uzimajući u obzir
tabličnu vrijednost testa od 3,84, vrijedi da je * < tab —> prihvaća se H0, odbacuje se H1.
Tablica 15. Rezultati testiranja ovisnosti vrste revizorova mišljenja o njegovoj
pripadnosti skupini Velike četvorke ili "ostalima" za 2009. godinu
Chi-Square Tests
Value df Asymp. Sig. (2-
sided)
Exact Sig. (2-
sided)
Exact Sig. (1-
sided)
Pearson Chi-Square ,013a 1 ,910
Continuity Correctionb ,000 1 1,000
Likelihood Ratio ,013 1 ,910
Fisher's Exact Test 1,000 ,527
Linear-by-Linear
Association ,013 1 ,910
N of Valid Cases 171
a. 0 cells (0,0%) have expected count less than 5. The minimum expected count is 12,71.
b. Computed only for a 2x2 table
Izvor: Izračun autora
66
Tablica 16. Rezultati testiranja ovisnosti vrste revizorova mišljenja o njegovoj
pripadnosti skupini Velike četvorke ili "ostalima" za 2008. godinu
Chi-Square Tests
Value df Asymp. Sig. (2-
sided)
Exact Sig. (2-
sided)
Exact Sig. (1-
sided)
Pearson Chi-Square 2,184a 1 ,139
Continuity Correctionb 1,678 1 ,195
Likelihood Ratio 2,130 1 ,144
Fisher's Exact Test ,148 ,099
Linear-by-Linear
Association 2,172 1 ,141
N of Valid Cases 177
a. 0 cells (0,0%) have expected count less than 5. The minimum expected count is 14,95.
b. Computed only for a 2x2 table
Izvor: Izračun autora
I u posljednjem razdoblju ponovno se može dokazati da se prihvaća hipoteza Ho, budući da
vrijedi: *= 2,184 ; tab = 3,84 —>
* < tab .
Dakle, hipoteza H0 je u potpunosti prihvaćena i može se zaključiti da ne postoji nikakva
ovisnost između revizorova mišljenja i pripadnosti revizorskog društva skupini Velike
četvorke ili „ostalim“ društvima. Točnije, ne postoji statistički značajna razlika u vrsti
izraženog mišljenja ovisno o tome da li je reviziju provelo društvo iz skupine Velike četvorke
ili ne.
67
H1c: Vrsta izdanog revizorova mišljenja poduzeću ovisi o tome je li ono u većinskom
privatnom ili državnom vlasništvu.
U svrhu ovog testiranja ponovno je korišten Hi-kvadrat test, budući da se ponovno ispituje
ovisnost između dva kvalitativna obilježja (vrsta mišljenja i vlasništvo). Cilj je donijeti
zaključak o postojanju veze između navedenih obilježja s obzirom na eventualnu reputaciju
poduzeća koja su u državnom vlasništvu.
Hipoteze su postavljene na slijedeći način:
H0: .......... Pij = Pi· * Pj·, za svaki i=1,2,...,r; j=1,2,....,c
H1: .......... ЗPij ≠ Pi· * P·j ; tj.
H0: Izdavanje revizorova mišljenja ne ovisi o tome da li je poduzeće u privatnom ili državnom
vlasništvu.
H1: Izdavanje revizorova mišljenja ovisi o tome da li je poduzeće u privatnom ili državnom
vlasništvu.
Ponovno se ispituju podaci za sva četiri promatrana razdoblja.
Tablica 17. Rezultati testiranja ovisnosti mišljenja revizora o vlasničkoj strukturi
poduzeća za 2011. godinu
Chi-Square Tests
Value df
Asymp. Sig. (2-
sided)
Exact Sig. (2-
sided)
Exact Sig. (1-
sided)
Pearson Chi-Square ,515a 1 ,473
Continuity Correctionb ,236 1 ,627
Likelihood Ratio ,536 1 ,464
Fisher's Exact Test ,643 ,321
Linear-by-Linear Association ,512 1 ,474
N of Valid Cases 167
a. 0 cells (,0%) have expected count less than 5. The minimum expected count is 7,54.
b. Computed only for a 2x2 table
Izvor: Izračun autora
68
Sukladno rezultatima iz tablice može se vidjeti da je signifikantnost testa jednaka
α*=0,473=47,3% —> α* > 5%, što upućuje na to da se prihvaća hipoteza H0.
Također, vrijednost Hi-kvadrat testa iznosi * = 0,515, dok je tablična vrijednost ovog testa
uz signifikantnost od 5% jednaka: tab [α,df= (r-1) · (c-1)] —> [α = 5%; df=1] = 3,84.
Vrijedi da je: * < tab; što upućuje na jednak zaključak, tj. prihvaćanje hipoteze H0 da
izdavanje revizorovog mišljenja ne ovisi o vlasništvu poduzeća.
Kada je riječ o 2010. godini, može se vidjeti da signifikantnost testa iznosi α*=0,415=41,5%
—> α* > 5%, te se ponovno prihvaća hipoteza H0.
Tablica 18. Rezultati testiranja ovisnosti mišljenja revizora o vlasničkoj strukturi
poduzeća za 2010. godinu
Chi-Square Tests
Value df
Asymp. Sig. (2-
sided)
Exact Sig. (2-
sided)
Exact Sig. (1-
sided)
Pearson Chi-Square ,663a 1 ,415
Continuity Correctionb ,329 1 ,566
Likelihood Ratio ,700 1 ,403
Fisher's Exact Test ,481 ,291
Linear-by-Linear Association ,659 1 ,417
N of Valid Cases 176
a. 0 cells (,0%) have expected count less than 5. The minimum expected count is 6,69.
b. Computed only for a 2x2 table
Izvor: Izračun autora
Slijedeća tablica pokazuje rezultate testiranja za 2009. godinu. Kao što se može vidjeti,
α* iznosi 0,982=98,2%, te vrijedi da je α* > 5%, što dovodi do zaključka o prihvaćanju
hipoteze H0, te odbacivanju H1.
69
Tablica 19. Rezultati testiranja ovisnosti mišljenja revizora o vlasničkoj strukturi
poduzeća za 2009. godinu
Chi-Square Tests
Value df
Asymp. Sig. (2-
sided)
Exact Sig. (2-
sided)
Exact Sig. (1-
sided)
Pearson Chi-Square ,000a 1 ,982
Continuity Correctionb ,000 1 1,000
Likelihood Ratio ,000 1 ,982
Fisher's Exact Test 1,000 ,575
Linear-by-Linear Association ,000 1 ,982
N of Valid Cases 171
a. 0 cells (,0%) have expected count less than 5. The minimum expected count is 6,95.
b. Computed only for a 2x2 table
Izvor: Izračun autora
Tablica 20. Rezultati testiranja ovisnosti mišljenja revizora o vlasničkoj strukturi
poduzeća za 2008. godinu
Chi-Square Tests
Value df
Asymp. Sig. (2-
sided)
Exact Sig. (2-
sided)
Exact Sig. (1-
sided)
Pearson Chi-Square 1,142a 1 ,285
Continuity Correctionb ,719 1 ,397
Likelihood Ratio 1,098 1 ,295
Fisher's Exact Test ,280 ,197
Linear-by-Linear Association 1,136 1 ,287
N of Valid Cases 177
a. 0 cells (,0%) have expected count less than 5. The minimum expected count is 8,58.
b. Computed only for a 2x2 table
Izvor: Izračun autora
I u posljednjem razdoblju ponovno se može dokazati da se prihvaća hipoteza Ho, budući da
vrijedi: α*=0,285=28,5% —> α* > 5%.
70
Dakle, hipoteza H0 je u potpunosti prihvaćena i može se zaključiti da ne postoji nikakva
ovisnost između revizorova mišljenja i vlasničke strukture revidiranih poduzeća, što je i
prihvatljivo budući da revizija mora biti neovisan proces.
H2: Ne postoji statistički značajna razlika u vrstama mišljenja kroz promatrana
razdoblja.
Cilj ovog testiranja je provjeriti da li je došlo do značajnih promjena u iskazanom mišljenju
revizora o financijskim izvještajima istih poduzeća tijekom vremena.
Kako bi se provelo ovo testiranje može se koristiti hi-kvadrat McNemarov test budući da se
uspoređuju rezultati iste grupe poduzeća „prije“ i „poslije“. Osim toga, može se upotrijebiti i
Graf 5. - Usporedba vrsta mišljenja revizora poduzeća iz uzorka po razdobljima, koji je
prethodno korišten prilikom dokazivanja hipoteze H1.
Već na prvi pogled iz grafa, ali i iz pripadajućih mu tablica, je vidljivo da je zastupljenost
pojedinih vrsta mišljenja relativno konstantna tijekom razdoblja, čime se potvrđuje
postavljena hipoteza, no ipak će biti proveden McNemarov test u svrhu donošenja konačnog
zaključka.
Postavljaju se dvije hipoteze:
H0: Ne postoji statistički značajna razlika u vrsti izraženog revizorova mišljenja kroz
promatrana razdoblja.
H1: Postoji statistički značajna razlika u vrsti izraženog revizorova mišljenja kroz promatrana
razdoblja.
Prva tablica pokazuje rezultate usporedbe 2011. i 2010. godine. Prema rezultatima vrijedi da
empirijska signifikantnost testa iznosi α*=0,200=20% —> α* > 5%, zbog čega se prihvaća
početna hipoteza i donosi zaključak da ne postoji statistički značajna razlika u vrsti revizorova
mišljenja o financijskim izvještajima poduzeća iz uzorka za 2011. i 2010. godinu.
71
Tablica 21. Rezultati testiranja McNemarova hi-kvadrat testa za godine 2011. i 2010.
Chi-Square Tests
Value
Exact Sig. (2-
sided)
McNemar Test ,200a
N of Valid Cases 166
a. Binomial distribution used.
Izvor: Izračun autora
Do sličnog zaključka se dolazi i promatrajući rezultate usporedbe podataka iz 2010. i 2009.
godine. Vrijedi da je α*=0,572=57,2% —> α* > 5%, te se ponovno prihvaća početna
hipoteza i donosi jednak zaključak.
Tablica 22. Rezultati testiranja McNemarova hi-kvadrat testa za godine 2010. i 2009.
Chi-Square Tests
Value
Exact Sig. (2-
sided)
McNemar Test ,572a
N of Valid Cases 169
a. Binomial distribution used.
Izvor: Izračun autora
Posljednja usporedba se obavlja za podatke o vrsti mišljenja poduzeća iz uzorka iz 2009. i
2008. godine. Budući da se ponovno donosi isti zaključak kao i u prethodnim primjerima, jer
vrijedi da je: α*=0,189=18,9% —> α* > 5%, postavljena hipoteza se u cjelosti prihvaća te se
može reći da ne postoji statistički značajna razlika u vrstama revizorova mišljenja kroz
promatrana razdoblja.
72
Tablica 23. Rezultati testiranja McNemarova hi-kvadrat testa za godine 2009. i 2008.
Chi-Square Tests
Value
Exact Sig. (2-
sided)
McNemar Test ,189a
N of Valid Cases 169
a. Binomial distribution used.
Izvor: Izračun autora
H3: Rotacija revizorskog društva ovisi o vrsti izraženog revizorova mišljenja.
Testiranjem ove hipoteze nastoji se doći do informacija o rotaciji revizora u promatranim
poduzećima, te do zaključka je li promjena revizorskog društva ima utjecaja na vrstu
mišljenja koje je poduzeće dobilo.
Temeljem ranije prikupljenih podataka izrađena su tri grafa.
Graf 7. Podaci o rotaciji revizora u promatranim poduzećima za 2011. godinu
Izvor: Izrada autora
Kao što predočava prvi graf, 2011. godine čak 80% od ukupnog broja promatranih poduzeća
nije promijenilo revizorsko društvo čije usluge je koristilo i 2010. godine.
73
Kad govorimo o 2010. godini može se vidjeti da je situacija slična; udio društava koja nisu
izvršila rotaciju je ponovno prevladavajući i iznosi 81%
Graf 8. Podaci o rotaciji revizora u promatranim poduzećima za 2010. godinu
Izvor: Izrada autora
Također, i 2009. udio društava koja nisu promijenila revizorsko društvo u odnosu na 2008.
godinu je većinski – iznosi 83%.
Graf 9. Podaci o rotaciji revizora u promatranim poduzećima za 2009. godinu
Izvor: Izrada autora
74
Zaključak o tome da li rotacija revizora ovisi o vrsti izdanog mišljenja donijet će se na temelju
slijedećih tablica.
U prvoj tablici uspoređuju se društva koja su obavila rotaciju revizora 2011. godine te vrste
mišljenja koje su dobili u prethodnom razdoblju od prethodnog revizora. Može se vidjeti da,
od ukupno 21 poduzeća koje je obavilo rotaciju, njih 14 je dobilo pozitivno revizorovo
mišljenje u prethodnom razdoblju, zbog čega se zaključuje da rotacija u ovom slučaju ne ovisi
o vrsti mišljenja, te da su razlozi neke druge prirode.
Tablica 24. Odnos između rotacije revizora 2011. godine i vrste revizorova mišljenja
2010. godine poduzeća iz uzorka
Mišljenje revizora 2010. * Rotacija 2011. Crosstabulation
Count
Rotacija 2011.
Total DA NE
Mišljenje revizora 2010. Pozitivno 14 117 131
Modificirano 7 28 35
Total 21 145 166
Izvor: Izračun autora
Slično vrijedi i za iduće promatrano razdoblje. Može se vidjeti da, od ukupno 30 poduzeća
koja su promijenila revizora 2010. godine, njih 20 je dobilo pozitivno mišljenje od prethodnog
revizora.
Tablica 25. Odnos između rotacije revizora 2010. godine i vrste revizorova mišljenja
2009. godine poduzeća iz uzorka
Mišljenje revizora 2009. * Rotacija 2010. Crosstabulation
Count
Rotacija 2010.
Total DA NE
Mišljenje revizora 2009. Pozitivno 20 108 128
Modificirano 10 31 41
Total 30 139 169
Izvor: Izračun autora
75
Kako se i za posljednje promatrano razdoblje zaključuje da većina poduzeća koja su
promijenila revizora u idućoj godini nisu to napravila zbog dobivenog modificiranog
mišljenja, može se reći da rotacija revizora ne ovisi nužno o vrsti revizorova mišljenja.
Tablica 26. Odnos između rotacije revizora 2009. godine i vrste revizorova mišljenja
2008. godine poduzeća iz uzorka
Mišljenje revizora 2008. * Rotacija 2009. Crosstabulation
Count
Rotacija 2009.
Total DA NE
Mišljenje revizora 2008. Pozitivno 12 109 121
Modificirano 8 40 48
Total 20 149 169
Izvor: Izračun autora
76
5. ZAKLJUČAK
Potreba za provođenjem revizije u današnjim, suvremenim, tržišnim uvjetima, kao što je već
objašnjeno na početku rada, je velika. Revizija značajno pridonosi procesu komunikacije
računovodstvenih informacija na način da procjenjuje kvalitetu tih informacija prije njihove
uporabe od strane korisnika. Budući da su korisnici, od internih, kao što su menadžment,
zaposlenici, dioničari, pa do eksternih, poput kreditnih institucija, vlade, dobavljača i
analitičara, mnogobrojni, te koriste spomenute informacije pri donošenju bitnih poslovnih,
investicijskih, financijskih i ostalih odluka, proizlazi velik značaj i nužnost provođenja
revizijskog procesa.
Ovim radom nastojala se ispitati kvaliteta financijskih izvještaja 181 poduzeća čije dionice
kotiraju na Zagrebačkoj burzi, pri čemu se došlo do zaključka da većina društava prikazuje u
svojim izvještajima realan i objektivan financijski položaj. Kako su u Registru godišnjih
financijskih izvještaja bili dostupni podaci za četiri razdoblja ( 2008. – 2011. godine), ista
hipoteza se testirala za sve četiri godine i uvijek se dolazilo do istog zaključka – da je većina
poduzeća ( u prosjeku njih 71,95% ) dobila pozitivno revizijsko mišljenje.
Osim toga, razmatralo se i koji su najčešći razlozi koji dovode do izražavanja modificiranog
revizorova mišljenja, čime se došlo do zaključka da je to u većini slučajeva pogrešno
prikazivanje, tj. najčešće nedosljedna primjena nekog od standarda.
Ispitivale su se i određene ovisnosti između prikupljenih podataka, npr. da vrsta izdanog
mišljenja ovisi o vlasništvu poduzeća, što je odbačeno, ili o tome da revizorsko društvo
pripada skupini Velike četvorke, što je također odbačeno. Time se samo potvrdila neovisnost
revizije kao discipline.
Kao posljednja, testirala se hipoteza da rotacija revizora ovisi o vrsti mišljenja koje je
poduzeće dobilo. Za početak su se sva poduzeća podijelila na ona koja su promijenila revizora
iz prethodnog razdoblja i ona koja nisu, te se moglo zaključiti da većina poduzeća nije izvršilo
rotaciju. Uspoređujući podatke o vrsti mišljenja došlo se do zaključka da je više od polovice
poduzeća koja su promijenila revizorsko društvo u prethodnom razdoblju od tog istog društva
ipak dobili pozitivno mišljenje. Time je odbačena postavljena hipoteza. Na žalost, trenutno
nisu bili dostupni podaci o razlozima rotacije, a budući da je odbačen razlog koji se smatrao
77
najviše mogućim, ovdje se ostavlja prostora za neke eventualne smjerove budućih
istraživanja.
Osim toga, i ostatak rezultata istraživanja može poslužiti kao temelj nekim budućim sličnim
istraživanjima, s obzirom na to da su prikupljeni podaci za četiri uzastopna razdoblja zbog
čega se mogu obavljati neke dodatne usporedbe i izračunati određeni pokazatelji, što nije
obuhvaćeno ovim radom.
78
SAŽETAK
S obzirom na to da se informacije sadržane u financijskim izvještajima poduzeća potražuju od
strane brojnih korisnika, koji ih smatraju izrazito značajnima, javlja se i potreba za provjerom
njihove potpunosti i istinitosti. Taj važan zadatak ima revizija koja, kao neovisna i nepristrana
disciplina, na godišnjoj razini donosi zaključak o navedenim informacijama.
Rad se sastoji od pet dijelova. Prva dva dijela, nakon uvodnog, detaljno teorijski razrađuju
čitav revizijski proces po fazama, posebno stavljajući naglasak na različite vrste mišljenja
koje revizor može izraziti. U empirijskom dijelu rada analiziraju se revizorska izvješća 181
listanog poduzeća za četiri uzastopna razdoblja te se, na temelju prikupljenih podataka,
testiraju postavljene hipoteze. Dolazi se do zaključka da većina poduzeća iz uzorka istinito i
fer prikazuju svoj financijski položaj, čime je potvrđena prva i najznačajnija hipoteza o
kvaliteti financijskih izvještaja poduzeća iz uzorka. Osim toga, zaključuje se i da većina
modificiranih mišljenja proizlazi iz značajnog pogrešnog prikazivanja, da vrsta izraženog
mišljenja ne ovisi o vlasništvu poduzeća ni o vrsti revizorskog društva, te da poduzeća
obavljaju rotaciju revizora iz nekog drugog razloga, ali ne zbog vrste mišljenja koje su dobili.
Ključne riječi: financijski izvještaji, proces revizije, revizorovo mišljenje
79
SUMMARY
Information contained in the financial reports are usually demanded by many users, who
consider them very significant, so there is a need to verify their completeness and accuracy.
This important task belongs to audit, an independent and impartial discipline, which annually
brings conclusion about above information.
This study consists of five chapters. The first two chapters, after introduction, analyse
auditing process by stages, with a special focus on the different types of audit opinions. In
empirical part of study audit reports of 181 listed companies covering four years are analized,
and based on colected data stated hypotheses are tested.
Results of the hypothesis testing indicate that the greatest number of the companies in the
sample show their financial position in a true and fair way. Also, it is concluded that the
majority of modified opinions came out of important misstatements, that kind of expressed
opinion does not depend on the property of the company or the type of audit company, and
that companies do the rotation of auditors for some other reason, but not because of the kind
of opinion they got.
Key words: financial reports, auditing process, auditors' opinion
80
LITERATURA
1. Brekalo, F. (2007): Revizija financijskih izvještaja, Zgombić & Partneri –
nakladništvo i informatika d.o.o., Zagreb.
2. Čondić, B. (2011): Analiza poslovanja revizorskih društava, diplomski rad,
Ekonomski fakultet, Split.
3. Čular, M. (2012): Revizija – materijali s vježbi, Ekonomski fakultet, Split.
4. Filipović, I. (2009): Revizija, Sinergija nakladništvo d.o.o., Zagreb.
5. Međunarodni revizijski standardi (2009), [Internet], raspoloživo na:
http://www.revizorska-komora.hr/.
6. Pervan, I. (2012): Računovodstveni standardi – materijali s predavanja, Ekonomski
fakultet, Split.
7. Pivac, S. (2010): Statističke metode – materijali s predavanja i vježbi, Ekonomski
fakultet, Split.
8. Popović, Ž., Vitezić, N. (2009): Revizija i analiza – instrumenti uspješnog donošenja
poslovnih odluka, HZFRD, Zagreb.
9. Rozga, A. (2006): Statistika za ekonomiste, Ekonomski fakultet, Split.
10. Soltani, B. (2009): Revizija: Međunarodni pristup, MATE d.o.o., Zagreb.
11. Tušek, B. (2001): Revizija – instrument poslovnog odlučivanja, Poslovno savjetovanje
d.o.o., Zagreb.
12. Tušek, B., Žager, L. (2006): Revizija, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih
djelatnika (HZRFD), Zagreb.
13. Vujević, I. (2003): Revizija, Ekonomski fakultet, Split.
14. Vuko, T. (2012): Revizija – materijali s predavanja, Ekonomski fakultet, Split
15. Whittington, O.R., Pany, K. (2010.): Principles of Auditing and Other Assurance
Services, USA.
16. Zlomislić, I. (2012.): Karakteristike revizijskih društava i vrste revizijskih izvješća,
diplomski rad, Ekonomski fakultet, Split.
17. Žager, L., Sever Mališ, S. (2012): Izvješće neovisnog revizora o financijskim
izvještajima, Računovodstvo i financije, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih
djelatnika (HZFRD), Zagreb, LVIII (III), str. 60-70.
81
Internet stranice:
18. http://rgfi.fina.hr/
19. www.poslovna.hr
20. http://www.revizorska-komora.hr/
82
POPIS TABLICA
Tablica 1. Hijerarhija pouzdanosti revizijskih dokaza ............................................................. 34
Tablica 2. Pregled najznačajnijih standarda koji obrađuju problematiku revizorovog ............ 39
Tablica 3. Rezultati FEE-ove studije o nepridržavanju zahtjeva MRevS-a 700 u europskim
zemljama .................................................................................................................................. 51
Tablica 4. Distribucija uzorka po godinama ............................................................................ 56
Tablica 5. Udjeli pozitivnog i modificiranog mišljenja za promatrana poduzeća 2011. godine
.................................................................................................................................................. 56
Tablica 6. Udjeli pozitivnog i modificiranog mišljenja za promatrana poduzeća 2010. godine
.................................................................................................................................................. 57
Tablica 7. Udjeli pozitivnog i modificiranog mišljenja za promatrana poduzeća 2009. godine
.................................................................................................................................................. 57
Tablica 8. Udjeli pozitivnog i modificiranog mišljenja za promatrana poduzeća 2008. godine
.................................................................................................................................................. 58
Tablica 9. Razlozi koji su doveli do modifikacije revizorova mišljenja 2011. godine ............ 60
Tablica 10. Razlozi koji su doveli do modifikacije revizorova mišljenja 2010. godine .......... 61
Tablica 11. Razlozi koji su doveli do modifikacije revizorova mišljenja 2009. godine .......... 62
Tablica 12. Razlozi koji su doveli do modifikacije revizorova mišljenja 2008. godine .......... 62
Tablica 13. Rezultati testiranja ovisnosti vrste revizorova mišljenja o njegovoj pripadnosti
skupini Velike četvorke ili "ostalima" za 2011. godinu ........................................................... 64
Tablica 14. Rezultati testiranja ovisnosti vrste revizorova mišljenja o njegovoj pripadnosti
skupini Velike četvorke ili "ostalima" za 2010. godinu ........................................................... 65
Tablica 15. Rezultati testiranja ovisnosti vrste revizorova mišljenja o njegovoj pripadnosti
skupini Velike četvorke ili "ostalima" za 2009. godinu ........................................................... 65
Tablica 16. Rezultati testiranja ovisnosti vrste revizorova mišljenja o njegovoj pripadnosti
skupini Velike četvorke ili "ostalima" za 2008. godinu ........................................................... 66
Tablica 17. Rezultati testiranja ovisnosti mišljenja revizora o vlasničkoj strukturi poduzeća za
2011. godinu ............................................................................................................................. 67
Tablica 18. Rezultati testiranja ovisnosti mišljenja revizora o vlasničkoj strukturi poduzeća za
2010. godinu ............................................................................................................................. 68
83
Tablica 19. Rezultati testiranja ovisnosti mišljenja revizora o vlasničkoj strukturi poduzeća za
2009. godinu ............................................................................................................................. 69
Tablica 20. Rezultati testiranja ovisnosti mišljenja revizora o vlasničkoj strukturi poduzeća za
2008. godinu ............................................................................................................................. 69
Tablica 21. Rezultati testiranja McNemarova hi-kvadrat testa za godine 2011. i 2010. ......... 71
Tablica 22. Rezultati testiranja McNemarova hi-kvadrat testa za godine 2010. i 2009. ......... 71
Tablica 23. Rezultati testiranja McNemarova hi-kvadrat testa za godine 2009. i 2008. ......... 72
Tablica 24. Odnos između rotacije revizora 2011. godine i vrste revizorova mišljenja 2010.
godine poduzeća iz uzorka ....................................................................................................... 74
Tablica 25. Odnos između rotacije revizora 2010. godine i vrste revizorova mišljenja 2009.
godine poduzeća iz uzorka ....................................................................................................... 74
Tablica 26. Odnos između rotacije revizora 2009. godine i vrste revizorova mišljenja 2008.
godine poduzeća iz uzorka ....................................................................................................... 75
POPIS SLIKA
Slika 1. Temeljne faze procesa revizije financijskih izvještaja .................................................. 8
Slika 2. Stranke koje potražuju informacije iz financijskih izvještaja ....................................... 9
Slika 3. Povezanost izjava menadžmenta, revizijskih ciljeva i revizijskih dokaza ........... Error!
Bookmark not defined.
Slika 4. Procjena značajnosti u procesu revizije financijskih izvještaja .................................. 23
Slika 5. Povezanosti revizijskih rizika - kvalitativni pristup .................................................... 26
Slika 6. Revizorov pristup upoznavanju i ocjeni sustava internih kontrola u procesu revizije
financijskih izvještaja ............................................................................................................... 29
Slika 7. Vremenski okvir za planiranje i provođenje testova kontrole i dokaznih testova u
reviziji financijskih izvještaja poslovnog subjekta "X" ........................................................... 31
Slika 8. Kvaliteta revizijskih dokaza ........................................................................................ 32
Slika 9. Povezanost revizijskih postupaka, revizijskih dokaza i revizijskih ciljeva................. 35
Slika 10. Razdoblje koje se odnosi na naknadne događaje ...................................................... 37
84
Slika 11. Summary of Appropriate Auditors' Reports ............................................................. 50
POPIS GRAFOVA
Graf 1. Djelatnost poduzeća iz uzorka ..................................................................................... 53
Graf 2. Veličina poduzeća iz uzorka ........................................................................................ 54
Graf 3. Vlasnička struktura društava ........................................................................................ 54
Graf 4. Porijeklo kapitala društava ........................................................................................... 55
Graf 5. Usporedba vrsta mišljenja revizora poduzeća iz uzorka po razdobljima ..................... 58
Graf 6. Vrste modificiranih revizijskih mišljenja o poduzećima iz uzorka po razdobljima .... 63
Graf 7. Podaci o rotaciji revizora u promatranim poduzećima za 2011. godinu ...................... 72
Graf 8. Podaci o rotaciji revizora u promatranim poduzećima za 2010. godinu ...................... 73
Graf 9. Podaci o rotaciji revizora u promatranim poduzećima za 2009. godinu ...................... 73