UNIVERZITET U TRAVNIKUPRAVNI FAKULTET U KISELJAKU
OPĆE PRAVO
TEMA: KRIVIČNA DJELA IZ OBLASTI POREZA
- Seminarski rad -
Kandidati: Mentor:
Cerić Elma 1200/11 doc.dr Gordana Mršić
Čatak Dženita 1022/11
KISELJAK, mart 2013. godine
S A D R Ž A J
1. UVOD................................................................................................................3
2. KRIVIČNA DJELA IZ OBLASTI POREZA....................................................4
2.1. Porezna utaja..............................................................................................9
2.2. Povreda ravnopravnosti u obavljanju privredne djelatnosti.....................10
2.3. Nesavjesno poslovanje u privredi............................................................10
2.4. Oštećenje povjerioca................................................................................11
2.5. Obmanjivanje kupaca...............................................................................11
2.6. Krivotvorenje (falsifikovanje) novca.......................................................11
2.7. Lažna porezna isprava..............................................................................13
2.8. Nepravilno izdvajanje sredstava pravnih osoba......................................14
2.9. Sprečavanje poreznog službenika u obavljanju službene radnje............15
2.10. Napad na poreznog službenika u obavljanju službene dužnosti..............16
2.11. Neplaćanje poreza....................................................................................17
3. ZAKLJUČAK..................................................................................................20
4. LITERATURA.................................................................................................21
1. UVOD
2
Istorijski razvoj državnih ili javnih prihoda je vezan za razvoj svake đržave.Pojam i
suština javnih prihoda se može objasniti njihovim mjestom i ulogom u funkcionisanju
države i njenih organa.Uspostavljanjem sistema tržišne ekonomije privredni subjekti na
tržištu imaju punu samostalnost, uz neznatan uticaj države.
Samo prihode u državama sa tzv. novčanom privredom, možemo definisati kao
primanja u gotovom novcu u toku jedne godine, koje država troši za podmirenje javnh
potreba.Porezi su osnovni oblik ih instrument formiranja javnih prihoda, pokrića
budžetskih rashoda i zadovoljavanja javnih potreba.
Danas mnogi financijski teoretičari savremenu drža\-u nazivaju " poreskom državom""
jer žele naglasiti kakav značaj za nju imaju porezi Sadržaj poreza se mijenjao paralelno
s promjenama političkih, društveno-ekonomskih i drugih odnosa, jer su oni direktan
refleks tih odnosa, odnosno sistema.
Predmet rada i problem rada je predstaviti krivična djela iz oblasti poreza, među koje se
ubrajaju slijedeća: porezna utaja, lažna porezna isprava, nepravilno izdvajanje sredstava
pravnih osoba, podnošenje lažne porezne prijave, sprečavanje poreznog službenika u
obavljanju službene radnje, napad na poreznog službenika u obavljanju službene
dužnosti i neplaćanje poreza.
2. KRIVIČNA DJELA IZ OBLASTI POREZA
3
Privredni kriminalitet nije nova pojava, ona se javlja kako u socijalističkim tako i u
drugim sistemima kao što je buržoasko društvo koje inkriminiše izvjesne djelatnosti na
području privrede i prvirednih odnosa , sa kojima se štite svojinski oblici i odnosi:
privatno – kapitalistički, državno – kapitalistički i drugi.
Privredni kriminalitet nije samo pravna kategorija već, u prvom redu, društvena pojava
koja ima mnoga svojstva, a među njima i pravno obilježje koje se mora uzeti u obzir i
respektovati prilikom njegovog određivanja. 1Pod privrednim kriminalitetom
podrazumjevamo činjenje kriminalnih aktivnosti u svrhu sticanja materijalno –
finansijske dobiti ili nekih drugih koristi neovisno u bilo kojim oblicima i kojoj
vrijednosti.
Porezi kao historijska kategorija, mijenjali su se u zavisnosti od ekonomskih, političkih,
socijalnih i drugih uvjeta u pojedinim društveno – ekonomskim formacijama. Kada je
riječ o imenu porez u našem i stranim jezicima vidi se da je ovaj vid državnog prihoda
zasnovan na prisili. U južnoslavenskim jezicima susrećemo više naziva za poreze kao
što su: dadžbina, pristojba, namet, daća, davak, danak..
U novije vrijeme porez postaje redovan prihod države i njenih užih društveno –
političkih zajednica. On predstavlja dio imovine poreskih obveznika koje država
prinudno uzima na osnovu svog fiskalnog suvereniteta, odnosno služi za podmirenje
opće – društvenih potreba.
Sva sredstva prikupljena od poreza slijevaju se u budžet , te država može slobodno
raspolagati ovim sredstvima bez objašnjenja u koje namjene se sredstva koriste. To je
načelo neafektacije poreza.
Građani u svim sistemima imaju tradicionalno negativan stav prema obavezi plaćanja
poreza, carina, doprinosa i drugih javnih prihoda. Ovakav stav građana proističe iz same
prirode ovih obaveza.
1 Aleksić Danilo i Gordana Paović-Jeknić: Finansije i finansijsko pravo, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 2001.
4
Porez je opće, prinudno i bez protivusluge davanje države u novcu radi pokrića
općedruštvenih potreba. Država ga utvrđuje prema ekonomskoj snazi obveznika koji se
nalaze pod njenom jurisdikcijom. Iz ovakve definicije proizilaze i karakteristike poreza:
1. Porez je dio dohotka ili imovine koji služi za podmirenje opštedruštvenih potreba;
2. To je opća obaveza koja ne zavisi od volje pravnih subjekata, već se zasniva na
državnom imperijumu i zakonskoj snazi;
3. Platac poreza nema direktnu protivnaknadu za plaćeni porez. Zajednica mu pruža
indirektne koristi (javne službe, javna dobra itd);
4. Plaćanje poreza je definitivno i bespovratno, za razliku od nekih drugih davanja
(npr.zajam);
5. Porez se plaća srazmjerno ekonomskoj snazi obveznika;
6. Poreska obaveza ne proizilazi iz pripadnosti određenoj državi, jer pod određenim
uslovima porez plaćaju i strani državljani koji obavljaju neku ekonomsku aktivnost i
stiču imovinu. Dakle tzv.»poresko državljanstvo» je različito od državljanstva u
pravnom smislu.
7. Svi poreski prihodi slijevaju se u budžet i načelno nemaju namjenski karakter. To je
tzv.načelo neafektacije poreza.
8. U savremenoj državi porez se po pravilu plaća samo u novcu, a samo izuzetno u
naturi.
Poreska vlast su organi koji zavode, naplaćuju, kontrolišu, čuvaju i troše sredstva iz
poreza.Poreski obveznik ili subjekat je fizičko ili pravno lice koje je obavezno da snosi
poreski teret. Poreski platac je lice koje stvarno plaća porez ili porez preuzima na sebe u
namjeri da ga po mogućnosti prevali na nekog drugog. Poreski obveznik i poreski platac
ne moraju biti isto lice. Npr. poslodavac je taj koji odbija porez od zarade radnika i
uplaćuje ga na račun odgovarajućeg budžeta.
Dakle, obveznik je radnik, ali je platac poslodavac. Poreski destinator je osoba koja
definitivno snosi teret poreza (krajnji snosilac poreske obaveze). Najčešće su to krajnji
potrošači koji kupuju robu široke potrošnje. Poreska snaga je privredna sposobnost iz
koje proizilazi visina poreskog davanja. Poreskim izvorom smatra se prihod i imovina.
5
Poreski izvor je promet, odnosno potrošnja. Poreski objekat je svako ekonomsko
činjenično stanje koje zakonodavcu daje povod da zavede neki poreski oblik. Objekat
neposrednih poreza je imovina, dohodak i sl, a posrednih poreza je trošenje imovine.
Poreska osnovica označava veličinu i vrijednost poreskog objekta. Poreski objekat je
povod za oporezivanje, a poreska osnovica je konkretizacija namjere oporezivanja. Ona
se uvijek utvrđuje zakonom i može biti stvarna i paušalna.
Poreska jedinica je dio poreske osnovice za svaku poresku jedinicu. Obično se izražava
u procentima. Poreska stopa označava veličinu poreskog tereta po jedinici. Npr. 3KM
po hektaru zemljišta. Poreska tarifa je sistematski pregled (tabela) poreskih jedinica,
sastavljena za izvjestan broj predmeta koji se oporezuju na isti način. Najčešće se
sastavlja za posredne poreze. Poreska akontacija predstavlja plaćanje poreza u obrocima
(ratama) u poreskom periodu (godina dana), s tim da se kasnije vrši godišnji obračun i
izmiruju eventualne razlike. Poreski katastar (registar) je zvanično utvrđeni pregled
objektivnih činjenica (prinosa, dohotka i sl) koji služi kao osnov individualnog
oporezivanja. Ovdje treba istaći važnost katastra zemljišta, koji služi kao objektivna
podloga za oporezivanje prihoda od zemljišta. Postupak koji se odnosi na na zavođenje,
razrez, kontrolu i naplatu fiskalnih prihoda podijeljen je na 3 faze: donošenje fiskalnih
propisa, razrez dažbina i na kraju naplata odnosno ubiranje. Neposredni porezi razrezuju
se godišnje, kvartalno, mjesečno i sl, a posredni ad hoc prilikom preduzimanja radnji
koje podliježu plaćanju poreza (trgovina, gradnja i sl).
Postoje 2 vrste elemenata poreske sposobnosti: objektivni i subjektivni. Objektivni
elementi su:2
- posjedovanje imovine;
- sticanje dohotka, odnosno imovine;
- trošenje dohotka ili imovine.
Subjektivni elementi poreske sposobnosti su:
- minimum za egzistenciju (neoporezovani minimum) – to je svota koja je poreskom
obvezniku i njegovoj porodici potrebna za nužno izdržavanje. Egzistencijalni
2 Aleksić Danilo i Gordana Paović-Jeknić: Finansije i finansijsko pravo, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 2001.
6
minimum je relativan pojam, koji zavisi od nivoa razvijenosti zemlje, njenog
uređenja i unutrašnjih prilika;
- lična ocjena obveznika o vrijednostima koje podliježu porezima – poreska
sposobnost obveznika zavisiće i od njegovog mišljenja o tome šta oporezovano
bogatstvo i dohodak za njega znači. Pojedinac će izvjesnu sumu novca ocjenjivati
prema tome da li je do nje došao radom ili bez njega (naslijeđe), da li je to njegov
stalni prihod ili je konjunkturan dobitak itd.
- poreski moral – pod ovim se podrazumijeva nivo svijesti poreskog obveznika u
pogledu savjesnog ispunjavanja obaveza prema poreskom povjeriocu.
Teorija sile nastala je u starom vijeku i bila vladajuća tokom srednjeg vijeka. Uvođenje
poreza pravdalo se pravom jačeg da zavodi porez nad slabijim.
Teorija ugovora takođe je karakteristična za srednji vijek. U slučajevima kad je to bilo
potrebno, vladar je od staleške skupštine zahtijevao odobrenje za ubiranje poreza. Tomo
prilikom je između vladara i staleške skupštine sklapana neka vrsta ugovora o porezima.
Teorija cijene javlja se u nekoliko varijanti, od kojih su najpoznatije teorija osiguranja i
teorija uživanja. Obje su danas potpuno napuštene.
Prema teoriji osiguranja, oporezivanje se pravda činjenicom da država osigurava ličnu i
materijalnu bezbjednost građana. Visina poreza treba biti srazmjerna sa imovinom koja
se osigurava putem države. Osnivač ove teorije je Monteskje.
Teorija uživanja opravdanje za plaćanje poreza traži u uživanju koristi koju država i
njeni organi pružaju građanima (npr.održavanje javnog reda i mira, kulturno-prosvjetne
usluge, komunalne usluge itd). Visina poreza treba biti srazmjerna sa nivoom koristi
koju građanin ostvaruje.
Organska teorija nastaje u prvoj polovini XIX vijeka. Opravdanje poreza nalazi u
prirodi ove institucije, bez koje bi apsolutno bilo ugroženo postojanje društva.
Oporezivanje treba vršiti po principu «jednake žrtve», što znači da ekonomski jači
slojevi trebaju plaćati više poreza, a ekonomski slabiji manje.
7
Teorija opće naknade nastala je u drugoj polovini XIX vijeka. Zastupali su je
tzv.kateder-socijalisti, čiji glavni predstavnik je bio Adolf Wagner. Opravdanje
uvođenja poreza oni nalaze u upotrebi sredstava prikupljenih oporezivanjem, smatrajući
da je opravdano samo ono oporezivanje koje poreske obveznike stimuliše da boljim
radom nadoknade ono što im je porezom oduzeto3.
Teorija o opravdanosti poreza u socijalizmu. U socijalizmu se radi o planskoj raspodjeli
nacionalnog dohotka. Mjerama poreske politike se u socijalizmu utiče na ublažavanje
razlika u socijalnom položaju građana.
Plaćanje javnih prihoda predstavlja društvenu obavezu, što znači da obveznik koji
izbjegava da ih plati ne ispunjava svoju obavezu, iako ima koristi od države, što joj ne
nadoknađuje izvršavanjem svojih obaveza prema njoj, koje sa koristima stoje u odnosu
korelacije.
Izbjegavanje plaćanja poreza prisutno je u svim državama, bez obzira na oblik
političkog uređenja. Obim izbjegavanja je u određenom smislu uvjetovan i visinom
poreznih obaveza. Što su obaveze veće, to je i izbjegavanje veće.
Plaćanje poreza objektivno znači oduzimanje dijela dohotka ili imovine, što smanjuje
ekonomsku snagu njihovog obveznika i može dovesti do promjene u njegovom
društvenom položaju.
Izbjegavanje poreza ili evazija (lat.evadere – bježanje, izbjegavanje, vađenje,
izmigoljavanje i sl.) označava različite načine izbjegavanja plaćanja poreza.
Poreska evazija predstavlja fenomen koji ima raznovrsne posljedice kako na fiskalnom
planu(u budžet ne prispijevaju planirana sredstva), tako i na socijalno-političkom
planu(ugrožava princip horizontalne pravičnosti), a ponašanja koja su usmjerena na to
da se porez ne plati često narušavaju neke društvene vrijednosti, što mora da povuče
odgovarajuće reakcije – bilo na moralnom bilo na pravnom terenu.
3 Stojaković A., Poreski sistemi zemalja u tranzicciji, Sarajevo, 2007.
8
Evazija se dijeli na zakonitu (dozvoljenu) i nezakonitu (nedozvoljenu) evaziju. U
slučaju zakonite evazije porezni obveznici napuštaju posao ili profesiju koji su jače
oporezovani, kako ne bi bili u težem položaju u odnosu na ostala zanimanja.
Zakonita porezna evazija postoji kada se izbjegava plaćanje poreza i doprinosa
korištenjem nedorečenih propisa. Kad porezni obveznik, izbjegavajući plaćanje poreza,
dođe u sukob sa pravnim propisima, govori se o nezakonitoj ili nedopuštenoj poreznoj
evaziji. Nedozvoljena poreska evazija se sastoji u svjesnom i željenom nastojanju da se
umanji ili sasvim izbjegne izvršenje postojeće poreske obaveze. Nezakonita poreska
evazija može se kvalifikovati na nekoliko načina.
Ako se pođe od razmjera izbjegavanja plaćanja poreza, nezakonita poreska evazija
može se podijeliti na potpunu i djelimičnu. Potpuna postoji kada obveznik ne prijavi
cjelokupan iznos ostvarenog prihoda ili svu imovinu koja podliježe oporezivanju,
odnosno ako ne prijavi transakcije koje dovode do nastanka poreske obaveze.
Djelimična nezakonita poreska evazija postoji kada se poreskim vlastima prijave
prihodi, imovina ili transakcije, ali se njima daju nepotpuni ili netačni podaci čime se
umanjuje poreska obaveza, na što obveznik nije imao pravo.
U praksi se uglavno, sreću slučajevi djelimične poreske utaje. Polazeći od vrste poreza,
čije se plaćanje izbjegava nezakonita poreska evazija se može javiti u dva oblika:
Defraudacija (poreska utaja) i kontrabanda (krijumčarenje).
2.1. Porezna utaja
Ovo krivično djelo predviđeno je u 2 oblika: Prvi oblik se sastoji u davanju lažnih
podataka o svojim zakonito stečenim prihodima, predmetima ili drugim činjenicama
relevantnim za utvrđivanje poreza, doprinosa socijalnog osiguranja ili drugih propisanih
doprinosa.
Drugi oblik se ogleda u neprijavljivanju zakonito stečenih prihoda, odnosno predmeta i
drugih činjenica koje su od značaja za utvrđivanje poreza, doprinosa socijalnog
osiguranja ili drugih propisanih doprinosa. U ovom slučaju učinilac propušta dužnost
9
prijavljivanja time što uopće ne podnosi poresku ili drugu prijavu, ili time što prijavljuje
samo dio prihoda.
Oba oblika djela izvršena su samim ostvarenjem radnje izvršenja, pod uvjetom da iznos
obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 1.000 KM (objektivni uvjet inkriminacije).
Bitan element u biću oba oblika djela je namjera sa kojom postupa izvršilac, a to je
namjera da učinilac ili neko drugi izbjegne potpuno ili djelimično plaćanje poreza,
doprinosa socijalnog osiguranja ili drugih propisanih doprinosa. 4U tom smislu djelo se
može ostvariti samo sa direktnim umišljajem. Nije relevantno da li je izvršilac zaista i
ostvario pomenutu namjeru, tj. da li je uspio izbjeći plaćanje poreza.
Kao izvršilac djela može se pojaviti svako lice koje za sebe ili drugog podnosi lažne
podatke, odnosno lice koje propušta dužnost prijavljivanja poreza.
2.2. Povreda ravnopravnosti u obavljanju privredne djelatnosti
Učinilac ovog krivičnog djela može biti službena osoba koja djelo izvršava
zloupotrebom svog službenog položaja ili ovlaštenja, odnosno osoba koja iskoristi svoj
društveni položaj ili uticaj da se izvrši djelo. Radnja izvršenja alternativno je
postavljena kao:
- ograničavanje slobodnog kretanja kapitala na području FBiH;
- uskraćivanje ili ograničavanje prava preduzeću ili drugom pravnom licu da se bavi
prometom robe ili usluga;
- stavljanje preduzeća ili drugog pravnog lica u neravnopravan položaj prema drugom
pravnom licu u pogledu uvjeta za rad ili obavljanje prometa roba ili usluga;
- ograničavanje slobodne razmjene roba i usluga.
2.3. Nesavjesno poslovanje u privredi
Učinilac djela može biti odgovorna osoba u pravnom licu. Radnja izvršenja definirana
je kao “očigledno nesavjesno poslovanje” koje mora biti izvršeno svjesnim kršenjem
zakona ili drugog propisa u poslovanju. Bitno obilježje djela je znatna imovinska šteta
koju je pravno lice pretrpjelo usljed nesavjesnog poslovanja. Kvalificirani oblik djela
4 Jelčić Božidar: Finansijsko pravo i finansijska znanost, Informator, Zagreb, 1998.
10
postoji ako je došlo do prinudne likvidacije ili stečaja pravnog lica. Propisana kazna
zatvora od 6 mjeseci do 5 godina.
2.4. Oštećenje povjerioca
Može biti izvršeno na 2 načina:
1. Povlaštenjem jednog povjerioca ili grupe povjerilaca na račun ostalih isplatom duga
ili na neki drugi način, čime se znatno oštete ostali povjerioci pravnog lica;
2. Izigravanje povjerilaca pravnog lica vršenjem prevarnih radnji.
Djelo može izvršiti samo odgovorna osoba u pravnom licu.
Kvalificirani oblik djela postoji u slučaju ako je nastupila šteta preko 500.000 KM ili
ako je prema oštećenom zbog toga došlo do pokretanja postupka sanacije ili stečaja.
2.5. Obmanjivanje kupaca
Radnja izvršenja djela usmjerena je na obmanjivanje kupaca, a zakon propisuje više
oblika radnje:
- stavljanje u promet proizvoda sa oznakom u koju su uneseni podaci koji ne
odgovaraju sadržini, vrsti, porijeklu ili kvalitetu proizvoda (lažna deklaracija);
- stavljanje u promet proizvoda bez takve oznake, ako je oznaka propisana (izostanak
deklaracije);
- stavljanje u promet proizvoda koji po svojoj težini ili kvalitetu ne odgovaraju onima
koji se redovno pretpostavljaju kod takvih proizvoda (npr. hljeb manje težine od
uobičajene).
Lakši oblik djela postoji ako je učinilac lažno objavio da je snižena cijena robi, da se
vrši rasprodaja robe ili da predstoji povećanje cijena ili ako se na drugi način služi
očigledno lažnom reklamom.
2.6. Krivotvorenje (falsifikovanje) novca
Najznačajnije krivično djelo u ovoj grupi je falsifikovanje novca, kojim se ugrožava
monetarni sistem i finansijsko poslovanje jedne zemlje. Predmet krivičnog djela može
biti svaki metalni ili papirni predmet koji je priznat kao mjerilo vrijednosti i koji je
namijenjen za opticaj. KZ FBiH predviđa 4 oblika ovog djela:
11
a) Pravljenje lažnog novca i preinačavanje pravog novca u namjeri da se takav novac
stavi u opticaj kao pravi;
b) Stavljanje u opticaj lažno napravljenog ili preinačenog novca;
c) Pribavljanje lažnog novca sa namjerom da se takav novac stavi u opticaj kao pravi;
d) Stavljanje u opticaj lažnog novca koji je učinilac primio kao pravi.
Kazna za prva 3 oblika je najmanje godinu dana zatvora, a za četvrti novčana kazna ili
zatvor do 1 godine.
a) Pravljenje lažnog novca i preinačavanje pravog novca u namjeri da se takav novac
stavi u opticaj kao pravi podrazumijeva izrađivanje novca i nastojanje da se što
vjernije imitira pravi novac, ili takvo preinačenje pravog novca kojim se novcu daje
izgled veće vrijednosti. Napravljeni, odnosno preinačeni pravi novac mora imati
izgled pravog novca. Ne postoji krivično djelo falsifikata ako svako može na prvi
pogled uočiti da se radi o falsifikatu. Ako učinilac ipak takav novac proturi kao
pravi, vrši krivično djelo prevare. Obilježje ovog djela je i posebna namjera, tj. ako
ne postoji namjera da se novac stavi u opticaj kao pravi, nema krivičnog djela.
b) Stavljanje u opticaj lažno napravljenog ili preinačenog novca. Za postojanje ovog
oblika djela je dovoljno da je učinilac svjestan da je novac lažan i da ga stavlja u
opticaj. Ako je ista osoba napravila lažni novac i stavila ga u opticaj, ne postoje 2,
već samo jedno krivično djelo, jer stavljanje u promet predstavlja realizaciju
namjere zbog koje je izvršeno falsifikovanje.
c) Pribavljanje lažnog novca sa namjerom da se takav novac stavi u opticaj kao pravi
pretpostavlja da učinilac nabavlja lažni novac na bilo koji način, a u namjeri da ga
stavi u opticaj kao pravi. Ukoliko ista osoba pribavi lažni novac i stavi ga u opticaj,
ponovo ne postoje 2, već samo 1 krivično djelo.
d) Stavljanje u opticaj lažnog novca koji je učinilac primio kao pravi. Ovdje se obično
radi o relativno malim vrijednostima i zbog toga je ovaj oblik falsifikata najlakši. Za
ovaj oblik djela predviđena je novčana kazna ili kazna zatvora do 1 godine. Ista
kazna propisana je za onoga ko zna da je načinjen lažan novac ili da je lažan novac
stavljen u opticaj kao pravi, pa to ne prijavi.
Svi pomenuti oblici krivičnog djela svršeni su samim ostvarivanjem radnje izvršenja. Za
sve pomenute oblike se u pogledu vinosti zahtijeva umišljaj, s tim što se kod pravljenja
lažnog novca, preinačavanja pravog novca i pribavljanja lažnog novca zahtijeva i
12
namjera učinioca da takav novac stavi u opticaj kao pravi. Kvalificirani oblik djela
postoji ako je usljed njegovog izvršenja došlo do poremećaja u privredi zemlje. U
takvom slučaju za učinioca je propisana kazna zatvora od najmanje 5 godina.
2.7. Lažna porezna isprava
Da bi izbjegli plaćanje poreza na promet (utajivači poreza) u svojim poslovnim
knjigama prikazuju da su putem veleprodaje prodali robu kupcu (firmi “peraču”) koji
im je dao narudžbenicu i izjavu da će roba služiti za dalju prodaju odnosno da je roba
prodata uz ispunjenje uvjeta propisanih članom 5.Zakona o porezu na promet proizvoda
i usluga
Jedan od uvjeta je žiralno plaćanje (sa računa kupca na račun dobavljača) što u praksi
znači da se na ovakav način dobavljač oslobađa obračuna i plaćanja poreza na
promet,odnosno isti prebacuje na kupca
Da bi ispunili uvjete dobavljači gotov novac stečen prodajom na naprijed navedeni
način uz dogovorenu proviziju daju “peraču” da ga ovaj položi na svoj račun i isti
odmah transferiše na njihove račune (kao uplata za robu,avans i sl.) i tako ga legalizuju
odnosno prikažu kao veleprodaju na osnovu sačinjene fiktivne
dokumentacije( računa,otpremnica,narudžbenica i sl.) Cilj ovih radnji je da se izbjegne
obračun i plaćanje poreznih obaveza i istovremeno da se novac stečen prodajom na
“crnom” tržišu opere.
2.8.Nepravilno izdvajanje sredstava pravnih osoba
Svaki građanin ima pravo i obavezu prijaviti izvršenje krivičnog djela ukoliko ima
saznanja o njemu. 5U određenim slučajevima neprijavljivanje krivičnog djela također
predstavlja krivično djelo.
Prijava se podnosi Tužiocu, pismeno ili usmeno. Ako se prijava podnosi usmeno, osoba
koja podnosi prijavu upozorit će se na posljedice lažnog prijavljivanja. O usmenoj
prijavi sastavit će se zapisnik, a ako je prijava saopštena telefonom, sačinit će se
službena zabilješka. Ako je prijava podnesena Sudu, ovlaštenoj službenoj osobi ili
nekom drugom sudu ili tužiocu u Bosni i Hercegovini, oni će tu prijavu primiti i odmah
je dostaviti Tužilaštvu BiH ukoliko se radi o krivičnom djelu iz njegove nadležnosti.
5 Jelčić Božidar: Finansijsko pravo i finansijska znanost, Informator, Zagreb, 1998.
13
Ukoliko tužilac ocijeni da postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo, donosi
se naredba o sprovođenju istrage, koja sadrži: podatke o počiniocu krivičnog djela
ukoliko su poznati, opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela,
zakonski naziv krivičnog djela, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za sprovođenje
istrage i postojeće dokaze. U naredbi Tužilac će navesti koje okolnosti treba istražiti i
koje istražne radnje treba preduzeti.
Tužilac neće narediti sprovođenje istrage ako je iz prijave i pratećih spisa očigledno da
prijavljeno djelo nije krivično djelo, ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena
osoba učinila krivično djelo, ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaćeno
amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično
gonjenje.
Ukoliko tužilac ocijeni da postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo, donosi
se naredba o sprovođenju istrage, koja sadrži: podatke o počiniocu krivičnog djela
ukoliko su poznati, opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela,
zakonski naziv krivičnog djela, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za sprovođenje
istrage i postojeće dokaze. U naredbi Tužilac će navesti koje okolnosti treba istražiti i
koje istražne radnje treba preduzeti. Tužilac neće narediti sprovođenje istrage ako je iz
prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo, ako ne postoje
osnovi sumnje da je prijavljena osoba učinila krivično djelo, ako je nastupila zastarjelost
ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti
koje isključuju krivično gonjenje.
2.9. Sprečavanje poreznog službenika u obavljanju službene radnje
Porezni postupak poseban upravni postupak u kojemu se utvrđuju prava i obveze
poreznog obveznika, a propisan je Općim poreznim zakonom i posebnim zakonima o
pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima. 6Pitanja što nisu uređena tim
zakonima uređena su Zakonom o općem upravnom postupku. Porezno tijelo dužno je u
poreznom postupku utvrditi sve činjenice bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke,
pri čemu je s jed nakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog
poreznog obveznika.
6 Popović Dejan: Poresko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beograd, 2008.
14
Pri vođenju postupka i rješavanju službenici Porezne uprave su dužni omogućiti
strankama ostvarenje njihovih prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje tih prava
ne bude na štetu prava drugih osoba, kao niti u suprotnosti s javnim interesima što su
određeni zakonom.
Porezni obveznik ima pravo biti unaprijed obaviješten o svojim pravima i obvezama u
postupcima koji se vode pred poreznim tijelom te u tu svrhu može postavljati pismene
upite ispostavama i područnim uredima Porezne uprave. Tijekom postupka porezno
tijelo poučit će poreznog obveznika o pravu na podnošenje zahtjeva u svrhu ostvarenja
na zakonu osnovanih prava poreznog obveznika.
Porezno tijelo dužno je uspostaviti sustav informiranja koji će poreznim obveznicima
omogućavati jedinstven, suvremen i što lakši pristup informacijama, objavljujući na
svojim internetskim stranicama porezne propise i njihove izmjene i dopune.
Odnos treba da je profesionalan, nepristran i pristojan. Službenici su obvezni u
obavljanju dužnosti primjenjivati stručno znanje tako da građanima pomažu u
ostvarivanju njihovih prava, postupajući pritom u skladu s načelom zakonitosti i
načelom zaštite javnog interesa.
Nadalje, službenici su dužni postupati jednako prema svim građanima, bez
diskriminacije ili povlašćivanja na osnovi dobi, nacionalnosti, etničke ili socijalne
pripadnosti, jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja ili sklonosti,
invalidnosti, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, bračnog ili obiteljskog statusa,
spolne orijentacije ili na bilo kojoj drugoj osnovi. Prema osobama s invaliditetom i
drugim osobama s posebnim potrebama službenici se moraju ophoditi s posebnom
pažnjom.
Dužnost je službenika koje vodi postupak paziti da neznanje i neukost stranke, ali i
drugih osoba koje sudjeluju u postupku, ne budu na štetu prava što im po zakonu pri
padaju.
2.10. Napad na poreznog službenika u obavljanju službene dužnosti
15
Krivična djela protiv službene dužnosti odraz su slabosti i nesavršenosti države,
odnosno njenog funkcionalnog segmenta izraženog kroz službena lica. 7Njihovi
počinioci, inkriminirajućim djelovanjem, ostvaruju vlastite dobiti i prouzrokuju niz
drugih posljedica, unutar i izvan domena krivičnog prava. Pored toga, kao njihovi
saučesnici u obavljanju tih aktivnosti, pojavljuju se i druga lica (npr. davaoci mita),
koja, zajedno s njima, sudjeluju u nastanku i opstanku korupcije, i drugih pojavnih
oblika krivičnih djela protiv službene dužnosti.
Korupcija, kao izraz kvarenja moralnih vrijednosti društva (Aristotel, Montesquie) je
samo jedan od oblika djelovanja u napadu na službenu dužnost, od čijeg zakonitog
obavljanja ovisi niz drugih mehanizama i postulata na k ojima počiva cjelokupno
društvo, a o kojima, opet, ovisi protekcija cjelokupnog društveno - pravnog poretka.
Ta patološka pojava, kao jedan od oblika udara na službene dužnosti i zadaće, aktuelna
i sveprisutna, zapravo je sistematska aberacija, u kojoj se lični interes stavlja iznad
interesa društveno-političke zajednice.
Ona nije ništa drugo do devijacija normalnog obavljanja dužnosti. Službena dužnost,
slobodna od voluntarizma i podvođenja pod privatnu sferu (pa tako i zloupotrebljena).
Stoga su krivična djela protiv službene dužnosti tim „ozbiljnija“, jer su počinioci istih
službena lica, koja uvijek (u pravilu) postupaju s umišljajem , smanjujući tako
učinkovitost pravne države.
Sistem kontrole i detektovanja ove vrste nezakonitih radnji je neophodan kao regularna
aktivnost u suzbijanju kriminaliteta, i na eksternoj i na internoj razini da bi bio
učinkovit.
Prethodno navedeno je od iznimne važnosti, jer su službena lica, zapravo, osigurači
sigurnosti (napr. policija) i opstojnosti pravnog poretka, te primjer drugima svojim
ponašanjem i profesionalizmom.
Otkrivanje počinioca ovih djela obračunavanje je s onima koji nisu dostojni posla koji
7 Popović Dejan: Poresko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beograd, 2008.
16
obavljaju. Ovu negativno društvenu pojavu nikako ne smijemo minimizirati, nego se
istoj moramo decidirano suprostaviti, i voluminozno pristupiti problemu koji ona
predstavlja, a sve to s intencijom da se dužnosti, koje su esencijalne za društvo,
oslobode ličnih interesa ostvarenih krivičnim djelima i zloupotrebama radnji
namjenjenih dobrobiti kolektiva.
Zakonodavstva mnogih zemalja, pa tako i naše, svrstavanjem krivičnih djela protiv
službene dužnosti u zasebnu kategoriju, istaklo je njihov značaj. Na taj način, došlo je
do prestabilizacije njihovih pojavnih oblika.
Tužilaštvu je dodjeljen zadatak da učinkovitim procesuiranjem pjurificira sistem
službenih dužnosti, tačnije, državne strukture i organe, uvećavajući time, de facto,
operativnost službenih lica, postizanje discipline i podizanje svijesti o tome da se ovaj
vid protuzakonitog djelovanja, na koncu, ipak ne isplati.
2.11. Neplaćanje poreza
Neplaćanje poreza ima dva aspekta: legalno ili prihvatljivo izbjegavanje poreza za što
u anglosaksonskoj literaturi postoji naziv tax avoidance i nelegalno, kažnjivo
izbjegavanje poreza, ili porezna utaja koja se u istoj literaturi naziva tax evasion.
Izbjegavanje poreza (tax avoidance) definira se kao potpuno korištenje svih
mogućnosti smanjenja porezne obveze koje pruža zakon. U mnogim zemljama prave
vojske poreznih savjetnika pronalaze dnevno rupe u poreznim zakonima kako bi
svojim klijentima osigurali plaćanje što manjeg poreza. Izgleda kao da između
poreznih savjetnika i države postoji stalno natjecanje: savjetnici uhvate državu u
nekom propustu, a država to shvati, i ispravi svoj propust, da bi savjetnici opet
prionuli na posao traženja novih poreznih rupa.
Tako, na primjer, porezni savjetnici mogu predložiti svojim bogatim klijentima
izbjegavanje poreza i oporezivanje njihova dohotka nižom graničnom stopom, tako da
dio svoje imovine (vrijednosne papire, nekretnine ili udio u poduzeću) prenesu na
svoju djecu. I jedni i drugi tada potpadaju pod nižu graničnu poreznu stopu i plaćaju
manje poreza. Osim takvog "ubrzanog" nasljeđivanja imovine porezi tjeraju pojedince
da promijene i druge oblike porodičnog života.
17
Na primjer, u nekim se zemljama povoljno rastati, jer se tada sva primanja od supruga
koja se mogu nazvati alimentacijom ne oporezuju. Ili, u SAD-u su kamate na
municipalne, gradske obveznice izuzete od plaćanja poreza na dohodak. To je
učinjeno kako bi se olakšalo financiranje lokalnih jedinica državne uprave. No mnogi
su iskoristili priliku i krenuli u kupnju lokalnih obveznica na čiju se kamatu ne plaća
porez. Tako se može dogoditi da mnogi bogataši pokupovavši mnogo municipalnih
obveznica gotovo i ne plate porez na dohodak.
Utaja poreza (tax evasion) predstavlja pak neplaćanje zakonski utvrđenih poreza. Ako
se, na primjer, mora plaćati porez na prodaju gljiva, a netko iz bilo kojeg razloga
proda manje gljiva, smatra se da je legalno izbjegao poreznu obvezu. No ako je državi
prijavio manju prodaju gljiva od one stvarne, tada je ilegalno izbjegao, odnosno utajio
porez.
Porezna utaja nije nova pojava. Ona je stara gotovo kao i svijet. Još je grčki filozof
Platon tvrdio: "U državi u kojoj postoji porez na dohodak častan će čovjek platiti veći
porez od nečasnog čovjeka, iako su ostvarili isti dohodak". U novije vrijeme porezna
utaja često je u središtu pažnje mnogih medija. Spektakularni su problemi slavnih
ličnosti koji se radi utaje poreza u domovini moraju skrivati po raznim dalekim
zemljama. No utajom se ne bave samo slavni i bogati već ona postaje vrlo raširen
fenomen koji se rasprostire na gotovo sve slojeve u društvu.
Neubrani porezi tako poprimaju pozamašne svote pa tako, recimo, procjene porezne
službe u SAD-u (Internal Revenue Service) govore da je još davne 1981. dine ubrano
75 milijardi dolara poreza manje zahvaljujući premalim iznosima prijavljenih
dohodaka u poreznim prijavama.
Postoje razni načini utaje poreza:
1. dvostruko vođenje poslovnih knjiga. Jedne se knjige pokazuju poreznim
vlastima, a u drugima se bilježi stvarni promet;
2. rad na crno koji se plaća gotovinom, a čiji se iznosi ne unose u poreznu
prijavu. Nije grijeh raditi honorarno i zaraditi dodatni prihod, no taj prihod
valja prijaviti državi;
18
3. mnogi se poslovi ne plaćaju niti virmanom niti gotovinom, već se
protunaknada daje u naturi ili protuuslugom. Tada je na djelu trampa kao
prvotni oblik razmjene medu ljudima. Između mnogih obrtnika često se čuje,
na primjer, rečenica: "Popravi mi auto, ja ću tebi zato ostakliti prozore". Takve
bi se transakcije trebale prijaviti poreznim vlastima i podlijeći plaćanju poreza;
4. u nekim se zemljama poreznim vlastima moraju prijaviti napojnice i na njih
platiti porez. No kako samo primalac zna koliko je novca dobio, tako je
poreznim službama vrlo teško ući u trag ovoj vrsti prihoda;
5. isto tako poreznicima je teško otkriti sva plaćanja roba i usluga koje se vrše u
gotovini, a ne preko platnog prometa.
Granica između poreznog izbjegavanja i porezne utaje vrlo je krhka, te porezno
izbjegavanje vrlo lagano, gotovo nevidljivo može prijeći u poreznu utaju. 8Siva
ekonomija u svim zemljama odnosi poprilično veliki udio društvenog proizvoda.
Država pokušava na različite načine smanjiti njezino značenje, no u tom poslu često je
neuvjerljiva.
Naime, postojanjem sive ekonomije održava se viša razina ukupnog društvenog
blagostanja, odnosno osigurava socijalni mir. U pristupu poreznoj utaji i poreznom
izbjegavanju država ima tešku zadaću odlučiti između viših poreznih prihoda i
socijalnog mira koji osigurava skrivena, siva ekonomija.
3. ZAKLJUČAK
Izbjegavanje plaćanja poreza prisutno je u svim državama, bez obzira na oblik
političkog uređenja. Obim izbjegavanja je u određenom smislu uvjetovan i visinom
poreznih obaveza. Što su obaveze veće, to je i izbjegavanje veće.
8 Stojaković A., Poreski sistemi zemalja u tranzicciji, Sarajevo, 2007.
19
Plaćanje poreza objektivno znači oduzimanje dijela dohotka ili imovine, što smanjuje
ekonomsku snagu njihovog obveznika i može dovesti do promjene u njegovom
društvenom položaju.
Izbjegavanje poreza ili evazija (lat.evadere – bježanje, izbjegavanje, vađenje,
izmigoljavanje i sl.) označava različite načine izbjegavanja plaćanja poreza.
Poreska evazija predstavlja fenomen koji ima raznovrsne posljedice kako na fiskalnom
planu(u budžet ne prispijevaju planirana sredstva), tako i na socijalno-političkom
planu(ugrožava princip horizontalne pravičnosti), a ponašanja koja su usmjerena na to
da se porez ne plati često narušavaju neke društvene vrijednosti, što mora da povuče
odgovarajuće reakcije – bilo na moralnom bilo na pravnom terenu.
4. LITERATURA
1. Aleksić Danilo i Gordana Paović-Jeknić: Finansije i finansijsko pravo,
Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 2001.
2. Jelčić Božidar: Finansijsko pravo i finansijska znanost, Informator, Zagreb,
1998.
20
3. Popović Dejan: Poresko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beograd, 2008.
4. Stojaković A., Poreski sistemi zemalja u tranzicciji, Sarajevo, 2007.
21