Ekonomika je znanstveno proučavanje kako društva upotrebljavaju oskudna sredstva da bi proizvela korisne robe i raspodijelila ih različitim ljudima.- dvije su ključne zamisli u ekonomici: da su dobra oskudna i da društvo mora efikasno

upotrebljavati svoja sredstva.

Zakon oskudnosti – načelo da je većina stvari koje ljudi žele dostupna samo u ograničenoj ponudi (izuzetak su besplatna dobra). Da je ekonomsko dobro oskudno ne znači da je rijetko već samo da nije besplatno.

Ekonomska dobra su dobra koja su oskudna ili imaju ograničenu ponudu

Efikasnost znači nenazočnost rasipnosti ili upotrebu ekonomskih sredstava što je moguće efikasnije da bi se zadovoljile potrebe i želje ljudi. Konkretnije, ekonomija proizvodi efikasno kada ne može proizvoditi više jednog dobra bez da proizvede manje nečeg drugog. - bit ekonomike je da prizna stvarnost oskudnosti i potom pronađe kako urediti društvo na

način koji dovodi do najefikasnije upotrebe sredstvava. Mikroekonomika je grana ekonomije koja se danas bavi ponašanjem pojedinačnih sektora kao što su tržišta, poduzeća i kućanstva.Makroekonomika je grana ekonomije koja se bavi sveukupnom mogućnošću ekonomije. Proučava funkcioniranje ekonomije kao cjeline.Te dvije rijeke mikro i makro ekonomija, međusobno se približavaju kako bi se spojile u suvremenu ekonomiku.

Tri probleme ekonomske organizacije – što, kako i za koga?- Koje će se robe proizvoditi i u kojim količinama?- Kako će se dobra proizvesti?- Za koga će se dobra proizvoditi?

Oblici privredeTržišna ekonomija je ona u kojoj pojedinci i privatna poduzeća donose glave odluke o proizvodnji i potrošnji. Poduzeća proizvode robe koje donose najveće profite pomoću najjeftinijih tehnika proizvodnje. Naredbodavna (komanditna) ekonomija je ona u kojoj država donosi sve odluke o proizvodnji i potrošnji. Država donosi odluke kako se ukupna proizvodnja društva treba razdijeliti na različita dobra i usuge.Mješovita ekonomija ima karakteristike mješovite i komanditne ekonomije. Većina odluka donosi se na tržištu no država igra važnu ulogu u preinačavanju djelova tržišta.

Utrošci (inputi) su robe i/ili usluge koje poduzeća upotrebljavaju u svojim proizvodnim procesima. Nazivaju se i faktori proizvodnje.Proizvodi (outputi) su različita korisna dobra ili usluge koje proizlaze iz proizvodnog procesa i koji se ili utroše ili upotrebljavaju u daljnjnoj proizvodnji. Faktori proizvodnje mogu se klasificirati u 3 opsežne vrste:- zemlja - ili općenito prirodni izvori- rad – se sastoji od utrošenog vremena ljudi u proizvodnji- kapital – tvori trajna dobra ekonomije, proizvedena radi toga da proizvede druga dobra

Granica proizvodnih mogućnosti prikazuje maksimalne količine proizvodnje koje neka ekonomija može dobiti uz zadano tehnlološko znanje i zadanu količinu raspoloživih utrošaka (inputa).

Ona predstavljamogućnost izbora društva. Proizvodeći više jednog dobra moramo smanjiti proizvodnju drugog dobra. Točka i je nedostižna a točka u pokazuje da se određena količina sredstava ne koristi ili ne upotrebljava na najbolji način. Efikasna je ekonomija na granici proizvodnih mogućnosti.

Poglavlje 1

Tržište je ustrojstvo kojim kupci i prodavači međusobno djeluju da bi odredili cijenu i količinu dobara ili usluga. Ključna je značajka tržišta da ono spaja kupce i prodavače da odrede cijene i količine. - u tržišnom sustavu sve ima cijenu – koja je vrijednost dobra izražena u novcuTržište može biti:- centralizirano – poput tržišta dionica- decentralizirano – kao u slučaju kuća ili rada- elektroničko – kao u slučaju mnogih financijskih sredstava i usluga, kojim se može trgovati

računalom

Cijene usklađuju odluku proizvođača i potrošača na tržištu. Više cijene dovode do smanjenja kupovine potrošača i ohrabruju proizvodnju. Niže cijene ohrabruju potrošnju i obeshrabruju proizvodnju. Cijene su kotač ravnoteže u tržišnom ustrojstvu.

Što je to tržišna ravnoteža? Ona predstavlja ravnotežu između svih različitih kupaca i prodavača. Tržište pronalazi ravnotežu cijena koja istodobno zadovoljava želje kupaca i prodavača. - cijene pomažu uravnotežiti ponudu i potražnju na pojedinačnom tržištu- prilagodbom prodavača i kupca tržišna ekonomija istodobno riješava tri problema što, kako i

za kogaProfit je razlika između ukupne prodaje i ukupnih troškova. Tržišni sustav razdjeljuje profite i gubitke da bi potaknuo poduzeća da efikasno proizvode željena dobra. Profiti služe kao vodič tržišnog ustrojstva.Tržišta djeluju kao posrednici koji usklađuju ukuse potrošaća sa sposobnostima tehnologije.

“Nevidljiva ruka” – pojam koji je uveo Adam Smith 1776. Teorija nevidljive ruke stmatra da, kad svaki sudionik slijedi svoj vlastiti interes, tržišni sustav ipak radi na dobrobit svih kao da je dobrohotna nevidljiva ruka usmijeravala cjelokupni proces.

Razmjena, specijalizacija i podjela radaNapredne se zemlje upuštaju u specijalizaciju (kad ljudi usredotočuju svoje napore na poseban skup zadaća) i podjelu rada. To povećava produktivnost njihovih sredstava. Pojedinci i zemlje potom dragovoljno razmijenjuju dobra za koja su se specijalizirali za druga dobra, silno povećavajući raspon i količinu potrošnje i svačiji životni standard.

Novac je sredstvo plaćanja. On olaksava razmijenu. Tok novca glavni je pokretač našeg sustava. Novac je mjerilo za mjerenje ekonomske vrijednosti stvari i za mjerenje financiranja razmjene.

Kapital se sastoji od trajnih proizvedenih dobara koji se ponovno upotrebljavaju u proizvodnji. Veći fond kapitala pomaže da ekonomija raste brže pomičući granicu proizvodnih mogućnosti prema van. - u tržišnoj je ekonomiji kapital obično u privatnom vlasništvu i dohodak od kapitala dobivaju

pojedinci- vlasnička prava određuju pravne sposobnosti pojedinca ili poduzeća da u tržišnoj ekonomiji

imaju, kupuju, prodaju i upotrebljavaju kapitalna dobra i ostali imetak

Države imaju tri osnovne zadaće u tržišnoj ekonomiji:- povećati efikasnost- promicati jednakost- podupirati makroekonomsku stabilnost i rast

Uloga je države u suvremenoj ekonomiji da osigura efikasnost, ispravi nepravednu razdiobu dohotka i potakne ekonomski rast i stabilnost.

Savršena konkurencija – to znači da sva dobra i usluge imaju cijenu i da se razmijenjuju na tržištu. Odnosi se na tržišta na kojima ni jedno poduzeće ili potrošač nisu dovoljno veliki da bi utjecali na tržišnu cijenuIz nesavršene konkurencije ili monopola proizlazi jedno ozbiljno odstupanje od efikasnog tržišta. Dok u uvjetima savršene konkurencije ni jedan proizvođač ili potrošač ne mogu utjecati na cijene, nesavršena konkurencija – izbija kada kupac ili prodavač mogu utjecati na cijenu dobra. Monopolist – samo jedan ponuditelj koji sam određuje cijenu dobra ili usluge, krajnji je slučaj nesavršene konkurencije. Uzrokuje visoke cijene i niske razine proizvodnje.

Eksternalije (ili učinci prelijevanja) javljau se kad poduzeća ili ljudi nameću troškove ili koristi na druge izvan tržišta.Javna dobra su robe čije se koristi nedjeljivo šire među cjelokupnom zajednicom, bez obzira žele li ili ne žele određeni pojedinci trošiti javno dobro. Npr. zdravstvoPorezi – država mora prikupiti prihode da bi plaćala za svoja javna dobra i programe preraspodjele dohotka. Sve razine državne vlasti, ubiru poreze da bi platili svoje izdatke. Porezi nisu dragovoljni, svatko podlježe poreznim zakonima.

Brižljivom upotrebom fiskalne i monetarne politike, države mogu utjecati na proizvodnju, zaposlenost i inflaciju. Fiskalne politike su moć države da oporezuje i troši. Monetarna politika uključuje određivanje ponude novca i kamatnjaka. Koristeći ova dva osnovna oruđa makroekonomske politike, države mogu utjecati na razinu ukupnog trošenja, stopu rasta i razinu proizvodnje, razine zaposlenosti i nezaposlenosti, te na razinu cijena i na stopu inflacije. Makroekonomske politike za stabilizaciju i ekonomski rast uključuju fiskalne politikeMakroekonomske politike za stabilizaciju i ekonomski rast uključuju fiskalne politike (oporezivanja i potrošnja) zajedno s monetarnim politikama (koje utječu na kamatnjake i uvjete(oporezivanja i potrošnja) zajedno s monetarnim politikama (koje utječu na kamatnjake i uvjete kreditiranja). kreditiranja).

Mješovita ekonomija prevladavajući je način ekonomske organizacije u suvremenim naprednim industrijskim ekonomijama, u kojima tržište određuje većinu pojedinačnih cijena i količina, dok država programima oporezivanja, trošenja i monetarnog reguliranja usmijerava cjelokupnu ekonomiju.

Poglavlje 2

Promijene ponude i potražnje uzrokuju promjene proizvodnje i cijena. Postoji jasna veza između tržišne cijene nekog dobra i tražene količine tog dobra, kada se druge stvari ne mijenjaju. Ta veza između cijene i kupljene količine zove se raspored potražnje ili krivulja potražnje

Krivulja potražnje grafičko je predočenje rasporeda potražnje. Količina i cijena obrnuto su povezane. Kada cijena raste količina pada. To se važno svojstvo zove zakon opadajuće potražnje – kad cijena robe raste i kad se stvari ne mijenjaju, kupci kupuju manje robe. Slično, kad se cijena smanjuje i kad se druge stvari ne mijenjaju, tražena količina se povećava.

Zašto tražena količina opada kad raste cijena? Zbog dva razloga. Prvi je učinak supstitucije – kad cijena dobra raste zamijenit ćemo ga drugim sličnim dobrima. Drugi razlog za negativan učinak povećanja cijena na kupovine jest učinak dohotka – odn. povećanje cijena smanjuje realnu vrijednost našeg dohotka.

Faktori koji utječu na krivulju potražnje: - prosječne razine dohotka - veličina pučanstva - cijene i raspoloživost srodnih dobara- pojedinačni i društveni ukusi - i posebni utjecaji Raspored ponude (i krivulja ponude) nekog dobra pokazuje vezu između njegove tržišne cijene i količine tog dobra koju su proizvođači voljni proizvesti i prodati, kada se ostale stvari ne mijenjaju. Faktori koji utječi na krivulju ponude:- tehnologija- cijene utrošaka i tehnološka unapređenja- cijene srodnih dobara- politika države - posebni utjecaji

Ponuda se mijenja kada se bilo koji utjecaj osim vlastite cijene robe. Terminima krivulje ponude kažemo da se ponuda povećava (ili smanjuje) kad se ponuđena količina povećava (ili smanjuje) pri svakoj tržišnoj cijeni.Ponuda i potražnja međusobno djeluju da bi dovele do ravnotežne cijene i ravnotežne količine, ili tržišne ravnoteže – ostvaruje se pri onoj cijeni i količini pri kojima su snage ponude i potražnje izjednačene. Pri ravnotežnoj cijeni, količina koju kupci žele kupiti upravo je jednaka količini koju prodavači žele prodati.

Krivulja potražnje

Krivulja ponude

Ravnotežna cijena se ostvaruje u presjecištu krivulja ponude i potražnje, u točki C. Pri ravnotežnoj cijeni nema manjkova ili viškova.

Poglavlje 3

Elestičnost potražnje na cijenu mjeri koliko se mijenja količina traženog dobra kada se mijenja njegova cijena. Točna definicija je: cjenovna elastičnost je postotna promjena tražene količine podijeljena postotnom promijenom cijene. - kada je cjenovna elastičnost nekog dobra visoka, kažemo da dobro ima”elastičnu” potražnju.

To znači da tražena količina snažno reagira na promjene cijene.- kada cjenovna elastičnost nekog dobra niska, ono je “neelastično” i tražena količina tog dobra

neznatno reagira na promjene cijenaEkonomski faktori određuju cjenovne elastičnosti za pojedinačnim dobrima: elastičnosti su uglavnom veće za luksuzna dobra, kada su dostupni supstituti i kada potrošači imaju više vremena prilagoditi svoje ponašanje.

Cjenovna elastičnost potražnje = ED

= postotna promjena tražene količine / postotna promjena cijene kad 1% promjene cijene izazove više od 1% promjene tražene količine, to je potražnja

elastična na cijenu kad 1% promjene cijene izazove manje od 1% tražene količine, to je potražnja neelastična

na cijenu jedinična elastičnost potražnje se javlja kad je postotna promjena količine potpuno iste

veličine kao postotna promjena cijene

slika 4-2. Elastičnost potražnje na cijenu svrstava se u tri grupe (str 60.)

Elastičnost pravca – općenito, iznad polovišta M bilo kojeg pravca, potražnja je elastična (ED>1). U polovištu, potražnja ima elastičnost jednaku jedinici (ED=1). Ispod polovišta, potražnja je neelastična (ED<1). Slika 4-4(str 62)

Jedna važna primjena elastičnosti je da pomogne rasvijetliti hoće li povećanje cijene povećati ili smanjiti prihode. Ukupni prihod je po definiciji jednak cijena puta količina (ili P Q).

Kada je potražnja neelastična na cijenu, smanjenje cijene smanjuje ukupni prihod Kada je potražnja elastična na cijenu, smanjenje cijene povećava ukupni prihod U graničnom slučaju jedinične elastičnosti potražnje, smanjenje cijene ne dovodi do promjene

ukupnog prihoda

Tablica 4-3 (str 63)

Elastičnost ponude na cijenu mjeri postotnu promjenu ponuđene količine podijeljenu postotnom promijenom cijene. Elastičnost ponude ovisi o proizvođačevu odgovoru na cijenu. Kada je ponuda fiksna elastičnost ponude je nula, kao na krivulji (a). Krivulja (c) razotkriva beskonačno veliku količinu odgovora na promijene cijene. Međuslučaj (b) javlja se kad su postotne promijene količine i cijene jednake. Slika 4-6 str. 64.

Točna definicija elastičnosti ponude na cijenu ES =ES = postotna promjena ponuđene količine / postotna promjena cijene

Koji faktori određuju elastičnost ponude ?- glavni faktor koji utječe na elastičnost ponude je lakoća kojom se može povećati proizvodnja

u industriji- vremensko razdoblje je još jedan važan faktor elastičnosti ponude

Poglavlje 4

Korisnost označava relativno zadovoljstvo što ga potrošač dobiva iz upotrebe različitih dobra. Točnije, ona se odnosi na stupanj u kojemu potrošači daju prednost dobrima i uslugama. To je znanstvena konstrukcija koju ekonomisti upotrebljavaju da bi shvatili kako razboriti potrošači razdjeljuju svoja ograničena sredstva među robe koje im pribavljaju zadovoljstvo. Dodatno zadovoljstvo dobiveno iz potrošnje dodatne jedinice nekog dobra zove se granična korisnost. Izraz granična ključni je pojam u ekonomici i uvijek se upotrebljava u smislu “dodatka”.Zakon opadajuće granične korisnosti – navodi da se iznos dodatne ili granične korisnosti smanjuje dok osoba troši više i više dobara. Korisnost se povećava kad trošite više dobra. Međutim, u skladu sa zakonom opadajuće granične korisnosti, kad trošite više i više, vaša će ukupna korisnost rasti sve sporijom stopom. Rast se ukupne korisnosti usporava jer se vaša granična korisnost smanjuje što se više dobra troši. Slika 5-1. Str 75.

- efekt supstitucije kaže da će potrošaći kad cijena nekog dobra raste, nastojati supstituirati skuplje dobro drugim dobrima kako bi jeftinije zadovoljili svoje potrebe

- efekt dohotka – kada je novčani dohodak fiksan, povećanje cijene je potpuno jednako smanjenju vašeg “realnog dohotka”, koji označava stvarnu količinu dobara i usluga koju vaš novčani dohodak može kupiti. Budući da manji realni dohodak, općenito dovodi do manje potrošnje, efekt dohotka će noramalno pojačati efekt supstitucije kroz negativan nagib krivulje potražnje

- elastičnost dobra na dohodak označava postotnu promjenu tražene količine podijeljenu postotnom promjenom dohotka, pri čemu se druge stvari ne mijenjaju

Tržišna je krivulja potražnje zbroj potražnji pojedinca pri svakoj cijeni slika 5-2. Str. 80

Raskorak između ukupne korisnosti nekog dobra i njegove ukupne tržišne vrijednosti zove se probitak potrošača. Probitak se javlja jer, zbog djelovanja zakona opadajuće granične korisnosti, “dobivamo više nego što plaćamo za.”

Poglavlje 5

Funkcija proizvodnje kazuje kolika je maksimalna količina proizvodnje koja se može proizvesti sa zadanom količinom utrošaka. Ona se definira za dano stanje tehnike i tehničkog znanja.

Polazeći od funkcije proizvodnje nekog poduzeća, možemo izračunati tri važna pojma proizvodnje: ukupni, prosječni i granični proizvod.Ukupni proizvod – označava ukupnu proizvedenu količinu proizvodnje u fizičkim jedinicama Granični (“dodatni”) proizvod nekog utroška dodatni je proizvod ili dodatna proizvodnja zbog dodatne jedinice tog utroška dok se drugi utrošci drža konstantnim Prosječni proizvod mjeri ukupnu proizvodnju podijeljenu ukupnim jedinicama utroška.Slika 6-1. Str 95.

Zakon opadajućih prinosa tvrdi da ćemo dobivati sve manje i manje dodatne količine proizvodnje kad upotrebljavamo dodatne količine nekog utroška dok su drugi utrošci fiksni.

Drugim riječima, granični će se proizvod svake jedinice utroška smanjivati kad se količina tog utroška povećava, dok su drugi utrošci konstantni.

Prinosi na opseg odnose se na utjecaj uravnoteženog rasta svih utrošaka na proizvodnju.Konstantni prinosi na opseg označavaju slučaj u kojemu podjednaka promjena svih utrošaka dovodi do proporcionalne promjene proizvodnje.Opadajući prinosi na opseg javljaju se kad uravnoteženo povećanje svih utrošaka dovodi do manje nego proporcionalnog povećanja ukupne proizvodnje.Rastući prinosi na opseg iskrsavaju kad povećanje svih utrošaka dovodi do više nego proporcionalnog povećanja razine proizvodnje.

Produktivnost je pojam koji se odnosi na omjer proizvodnje i utroška. Produktivnost se povećava ako ista količina utrošaka proizvodi više proizvodnje. Produktivnost rada se povećava zbog poboljšane tehnologije, poboljšanja vještine radnika ili intezivnog kapitala.

Da bi obrazložili ulogu vremena u proizvodnji i troškovima, razlikujemo dva različita razdoblja: Kratki rok definiramo kao razdoblje u kojemu poduzeća mogu prilagoditi proizvodnju

mijenjanjem varijabilnih faktora kao što su sirovine i rad ali u kojem ne mogu mijenjati fiksne faktore kao što je kapital.

Dugi rok kao dovoljno dugo razdoblje u kojem se mogu prilagoditi svi faktori uključujući i kapital

Tehnološka promjena se odnosi na poboljšanja procesa za proizvodnju dobara i usluga, promjene starih proizvoda i uvođenje novih proizvoda. Ona pomiče funkciju proizvodnje prema gore.

Proizvodanja se organizira u poduzećima jer efikasnost općenito zahtijeva proizvodnju velikog opsega, namicanje znatnih financijskih sredstava i brižljivo vođenje i nadziranje tekućih djelatnosti.

Organizacije poslovanjaProizvodnja se u tržišnoj ekonomiji odigrava u rasprostranjeno mnogo poslovnih organizacija, od najsićušnijih vlasništva do golemih poduzeća koja vladaju ekonomskim životom u kapitalističkoj ekonomiji.

Svaka vrsta poduzeća ima prednosti i nedostatke. Mala poduzeća su fleksibilna, mogu prodavati nove proizvode i brzo iščeznuti. Međutim,

ona pate od osnovnog nedostatka da nisu u stanju akumulirati velike iznose kapitala od rasprešene skupine investitora.

Bilo koja dva čovjeka ili više ljudi mogu se povezati i stvoriti partnerstvo. Svaki se slaže da će osiguravati određeni dio posla i kapitala, uzimati određeni postupak profita i naravno dijeliti gubitke ili dugove. Glavni je nedostatak neograničena odgovornost jer ako dođe do gubitaka, od jednog partera se može tražiti da podmiri sve dugove u slučaju da njegovi partneri nemaju dovoljna sredstva za podmirenje određenih dugova.

Veći dio ekonomske djelatnosti u naprednoj tržišnoj ekonomiji odigrava se u korporacijama. Danas je korporacija oblik poslovne organizacije, povlašten u svakoj od 50 država ili u inozemstvu i u vlasništvu je mnogobrojnih pojedinačnih dioničara. Ona ima pravo ograničene odgovornosti, prema kojemu se svaka investicija vlasnika u korporaciju strogo ograničava na određeni iznos.

Poglavlje 6

Osnovni elementi troškova poduzeća su fiksni troškovi (koji se uopće ne mijenjaju kad se proizvodnja mijenja) i varijabilni troškovi (koji rastu kad proizvodnja raste). Ukupni troškovi su jednaki zbroju fiksnih i varijabilnih troškova.- fiksni troškovi poduzeća, katkad zvani “opći” ili “režijski troškovi”, sastoje se od stavki kao

što su najamnina za tvornički ili uredski prostor, ugovorna plaćanja za opremu itd...- varijabilni troškovi su oni koji se mijenjaju kad se proizvodnja mijenja. Uključuju materijale

za proizvodnju, energiju za rad tvornica i sl.

Ukupni trošak je najniži ukupni dolarski izdatak potreban da se proizvede svaka razina proizvodnje q. TC raste kako q raste.

Fiksni trošak je ukupni dolarski izdatak koji se plaća čak i kad se uopće ne proizvodi. Na fiksni trošak ne utječe bilo koja promjena količine proizvodnje.

Varijabilni troškovi su izdaci koji variraju s razinom proizvodnje. Oni uključuju sirovine, nadnice, gorivo i sve druge troškove koji nisu fiksni.

Prema definiciji uvijek vrijedi:TC = FC + VC

Granični trošak (MC) je dodatni trošak proizvodnje 1 dodatne jedinice proizvoda. Slika 7-1 str 108.

Prosječni trošak (AC) je ukupni trošak podijeljen ukupnim brojem proizvedenih jedinica. Drugim riječima,

Prosiječni trošak = ukupni trošak / proizvodnja = TC/q = ACSlika 7-2 str 110.

Prosječni fiksni trošak (AFC) definira se kao FC/q. Budući da je ukupni fiksni trošak konstantan, njegovo dijeljenje rastućom proizvodnjom daje stalno opadajuću krivulju prosječnog troška Prosječni varijabilni trošak (AVC) jednak je varijabilnom trošku podijeljenom proizvodnjom, odn. VC/q.

Pravilo najmanjih troškova: da bi proizvelo zadanu razinu proizvodnje uz najmanji trošak, poduzeće bi trebalo kupovati utroške sve dok se ne izjednači granični proizvod na potrošeni dolar za svaki utrošak.

Pravilo supstitucije jasna je posljedica pravila najmanjih troškova. Ako se cijena jednog fakto 1 dodatnera smanji dok cijene svih drugih faktora ostaju iste, poduzeća će profitirati supstituiranjem svih drugih faktora sada jeftinijim faktorom.

Odluke imaju oportunitetne troškove jer izbor jedne stvari u svijetu oskudnosti znači žrtvovanje neke druge. Oportunitetni trošak je vrijednost žrtvovanja dobra ili usluge. To je zapravo alternativna žrtva. Npr. gledanje TV neposredno prije ispita ima visoki oportunitetni trošak, jer bi alternativna uporaba vremena (učenje) imala visoku vrijednost za poboljšanje ocjena. Nakon ispita, vrijeme ima niži oportunitetni trošak. Oportunitetni trošak je dakle mjera onoga što je žrtvovano kad donesemo odluku.

SAŽETAKSAŽETAK

1. Ukupni trošak (TC) može se raščlaniti na fiksni trošak (FC) i varijabilni trošak (VC). Na fiksni trošak ne utječe ni jedna odluka o proizvodnji dok se varijabilni troškovi odnose na stavke poput rada ili materijala koji rastu dok razine proizvodnje rastu.

2. Granični trošak (MC) je dodatni ukupni trošak koji proizlazi iz 1 dodatne jedinice proizvodnje. Prosječni je ukupni trošak (AC) zbroj stalno opadajućeg prosječnog fiksnog troška (AFC) i prosiječnog varijabilnog troška (AVC). Kratkoročni prosječni trošak općenito se prikazuje krivuljom u obliku slova U koju u minimumu uvijek sječe rastuća krivulja MC.

3. Korisna pravila koja treba imati na umu su:TC = FC + VCAC = TC / qAC = AFC + ACVAC = AFC + ACV

4. Troškovi produktivnosti su poput slika u ogledalu. Kad djeluje zakon opadajućih prinosa, granični proizvod opada i krivulja MC raste. U početnom stadiju, kad vladaju rastući prinosi, MC opadaju.

5. Pojmove troškova i proizvodnje možemo primijeniti da bismo shvatili izbor najbolje kombinacije faktora proizvodnje poduzeća. Poduzeće koje želi maksimizirati profite željet će minimalizirati trošak dane razine proizvodnje. U tom slučaju, poduzeće će slijediti pravilo najmanjih troškova: različiti će se faktori izabrati tako da granični trošak na dolar utroška bude jednak za sve utroške.

Poglavlje 7

Zakon opadajućih prinosa tvrdi da će granični proizvod promjenjivog faktora konačno, nakon neke točke, opadati, kad taj fator povećavamo, a druge faktore ne mijenjamo.

Brojčana nam funkcija proizvodnje pokazuje različite načine da se proizvede zadana razina proizvodnje.

Krivulja jednakog proizvoda ili izokvanta je crta na dijagramu koja prikazuje različite moguće kombinacije utrošaka faktora koje daju zadanu količinu proizvodnje.Slika 7a-1 i 7a-2 str. 125

Dodatak 7

U savršenoj konkurenciji ima mnogo malih poduzeća, svako proizvodi identičan proizvod i svako je suviše malo da bi moglo utjecati na tržišnu cijenu.

Savršeni konkurent nailazi na potpuno vodoravnu krivulju potražnje za svojim proizvodima

Dodatni prihod stečen od svake dodatno prodane jedinice zbog toga je tržišna cijena.

Pravilo za ponudu poduzeća u savršenoj konkurenciji: Poduzeće koje maksimizira profit proizvodit će na onoj razini na kojoj je granični trošak jednak cijeni:

Granični trošak = cijena ili MC = P

Krivulja se graničnog troška poduzeća može upotrijebiti za pronalaženje njegova optimalnog rasporeda proizvodnje: proizvodnja koja maksimizira profit ostvarit će se tamo gdje cijena siječe krivulju graničnog troška.

Poduzeće koje maksimizira profit odredit će da mu proizvodnja bude na onoj razini pri kojoj jePoduzeće koje maksimizira profit odredit će da mu proizvodnja bude na onoj razini pri kojoj je granični trošak jednak cijeni. Grafički, to znači da je krivulja graničnog troška poduzeća ujednogranični trošak jednak cijeni. Grafički, to znači da je krivulja graničnog troška poduzeća ujedno i njegova krivulja ponudei njegova krivulja ponude.

Pravilo prestanka rada: Kad cijena padne tako nisko da su ukupni prihodi manji od varijabilnog troška, i kada je cijena manja od prosječnog varijabilnog troška poduzeće će minimalizirati svoje gubitke prestankom rada.

Kritično niska tržišna cijena pri kojoj su prihodi upravo jednaki varijabilnom trošku zove se točka prestanka rada. Pri cijenama iznad točke restanka rada, poduzeće će proizvoditi uzduž njegove krivulje graničnog troška jer bi, premda može gubiti novac, gubilo više novca prestankom rada. Pri cijenama ispod točke prestanka rada, poduzeće uopće neće proizvoditi jer će prestankom rada gubiti samo svoje fiksne troškove. Slika 8-3. str 132.

Slika 8-3 prikazuje točke pokrića i prestanka rada nekog poduzeća. Točka pokrića javlja se tamo gdje je cijena jednaka prosječnom trošku (AC), dok je razina proizvodnje pri kojoj dolazi do prestanka rada tamo gdje je cijena jednaka prosječnom varijabilnom trošku (AVC)

Da bismo dobili krivulju tržišne ponude za neko dobro, moramo vodoravno zbrojiti krivulje ponude svih pojedinačnih proizvođača tog dobra. Slika 8-4 str 133.

Kratkoročna ravnoteža – kad se za bilo koje povećanje ili smanjenje proizvodnje mora upotrijebiti isti fiksni iznos pogona i opremeDugoročna ravnoteža – kad su svi faktori promjenjivi, tako da poduzeća mogu napustiti stare pogone ili sagraditi nove i da nova poduzeća mogu ući ili izaći iz industrije

- u dugom su roku svi troškovi varijabilni- dugoročna cijena mora biti veća ili jednaka od dugoročnog prosječnog troškaSlika 8-5 str.134

Snage konkurencije usmijeravaju poduzeća i industrije prema dugoročnom stanju u kojemu je profit jednak nuli. Profitabilne industrije privlače ulazak novih poduzeća. Zbog toga se smanjuju cijene i profiti teže prema nuli. Za razliku od toga, industrije koje snose gubitke potiču poduzeća da izlaze iz industrije kako bi tražila industrije s boljim profitnim mogućnostima. Cijene i profiti tada rastu. Dugoročna je ravnoteža u konkurencijskoj industriji stoga ravnoteža bez profita.

Ekonomija je efikasna ako je organizirana tako da svojim potrošačima osigurava najpoželjniji skup dobara i usluga, uz dana sredstva i tehnologiju ekonomije. Alokacijska efikasnost (ili efikasnost) zbiva se kad nije moguća nikakva reorganizacija proizvodnje koja može bilo koga staviti u bolji položaj bez da nekog drugog dovede u slabiji položaj. U uvjetima alokacijske efikasnosti, zadovoljstvo ili korisnost jedne osobe može se povećati samo smanjivanjem nečije druge korisnosti.

Probitci od razmjene su višak korisnosti ili zadovoljstva povrh troškova proizvodnje. Oni su jednaki probitku potrošaća (višku korisnosti potrošača povrh plaćene cijene) i višku proizvođačevih prihoda povrh troškova. Probitci su od razmjene maksimalni u konkurencijskoj ravnoteži P = MU = MC

U idealnim uvjetima, konkurencijska ekonomija postiže efikasnu alokaciju. Ti su uvjeti:a) kad potrošači maksimiziraju zadovoljstvo, granična korisnost je točno jednaka cijenib) kada proizvođači nude dobra, oni izabiru količinu proizvodnje tako da granični trošak

bude potpuno jednak cijeni c) budući da je MU = P i MC = P, proizlazi da je MU = MC. Prema tome granični društveni

trošak proizvodnje nekog dobra u uvjetima savršene konkurencije točno je jednak procjeni njegove granične korisnosti

Tržišta ne moraju ostvarivati efikasnost zbog tri razloga:1. Mogu postojati posredni učinci ili eksternalije gdje neko poduzeće nameće društveni

trošak (ili uzrokuje korist) bez da je pogođena strana konpenzirana. (ili plaćena)2. Može postojati nesavršena konkurencija. To znači da pojedinačni proizvođači mogu

utjecati na cijenu proizvoda. 3. Mogu postojati informacijski ili drugi problemi koji uzrokuju da tržišta odstupaju od

savršene konkurencije

Rezultat konkurencijskih tržišta, čak i onda kad je efikasan, ne mora biti društveno poželjan. Konkurencijska tržišta sama po sebi neće nužno osigurati rezultate koji odgovaraju idealima društva glede nepristrane razdiobe dohotka i potrošnje. Vlade stoga obično mijenjaju ravnotežu savršene konkurencije da bi promjenile razdiobu dohodaka. Međutim, najefikasnija metoda prerazdiobe je obično kroz sustav poreza i transfernih plaćanja.

Poglavlje 8

MODELI NESAVRŠENE KONKURENCIJE

Ako poduzeće može osjetno utjecati na tržišnu cijenu svoje proizvodnje, tada se poduzeće klasificira kao «nesavršen konkurent». Nesavršena konkurencija prevladava u industriji kad god pojedinačni prodavatelji imaju određeni nadzor nad cijenom njihova proizvoda. Međutim, veličina slobode odluke nad cijenama razlikovat će se od industrije do industrije.Slika 9-1 str 150

Glavne vrste nesavršene konkurencije su monopol, duopol i monopolistička konkurencija.

Najekstremniji slučaj je monopol – samo jedan prodavatelj s potpunim nadzorom nad nekom industrijom. Oni obično postoje uz određeni oblik državne zaštite.

Pojam oligopol – znači «malo prodavatelja». Malo može biti broj tako malen kao 2 ili tako velik kao što su 10 ili 15. Oligopolističke industrije prilično su uobičajene u ekonomiji SAD-a.

Monopolistička konkurencija – velik broj prodavatelja proizvodi diferencirane proizvode. Ta tržišna struktura sliči savršenoj konkurenciji u kojoj ima mnogo prodavatelja, između kojih ni jedan nema veliki dio tržišta. Ona se razlikuje od savršene konkurencije po tome što proizvodi koje prodaju različita poduzeća nisu identični. Tablica 9-1. str. 152Slika 9-2 str 154.

PPREGLEDREGLED::Savršena konkurencija – se otkriva kad veliki broj poduzeća proizvodi identičan proizvod, doista toliko mnogo poduzeća da ni jedno od njih ne može utjecati na tržišnu cijenu. Ta tržišna struktura uglavnom vlada na poljoprivrednim i financijskim tržištima.Monopolistička konkurencija – se javlja kad veliki broj poduzeća proizvodi neznatno različite proizvodeOligopol – je prijelazni oblik savršene konkurencije u kojemu u industriji vlada mali broj poduzećaMonopol – samo jedno poduzeće proizvodi cjelokupnu proizvodnju industrije

Zapreke ulasku su faktori koji novim poduzećima otežavaju da uđu u neku industriju. Kad su zapreke visoke, industrija može imati mali broj poduzeća i ograničeni pritisak da se konkurira. Ekonomije opsega djeluju kao jedna uobičajna vrsta zapreka na ulasku, ali ima i drugih zapreka koje uključuju zakonska ograničenja, visoke troškove ulaska, oglašavanje i diferencijacija proizvoda.

Zakonska ograničenja – države katkada u određenim industrijama ograničavaju konkurenciju. Važna zakonska ograničenja uključuju patente, ulazna ograničenja te vanjskotrgovinske tarife i kvote.- patent se pripisuje izumitelju kako bi mu se dopustilo privremeno isključivo korištenje

proizvoda ili procesa koji se patentira- ulazna ograničenja – tipično je da se za komnalne usluge kao što su telefon, plin i kabel

odobravaju koncesijski monopoli za opskrbu nekog područja. U tim slučajevima, poduzeće dobiva isključivo pravo da pruža uslugu, a za uzvrat se slaže da će ograničiti svoje profite i pružiti uslugu svim kupcima. Međutim, putem svojih licencijskih djelovanja, država također ograničava ulazak u takve industrije kao što su televizijsko i radioemitriranje, poduzeća za zračni promet i celularni telefoni

- uvozna ograničenja koja za učinak imaju očuvanje od inozemnih konkurenata

Osim zakonskih postavljenih zapreka postoje i ekonomske zapreke. Cijena ulaska u neke industrije jednostavno može biti visoka. Katkad je moguće da poduzeća stvore zapreke ulasku potencijalnim suparnicima oglašavanjem i diferencijacijom proizvoda (postojanje obilježja koja slična dobra čine nesavršenim supstitutima)

Ukupni prihod jednostavno je jednak P×q.Granični prihod (MR) je dodatak ukupnom prihodu koji dolazi kad se prodaja poveća za 1 jedinicu. MR može biti pozitivan i negativan slika 9-3 str 157.Negativni MR znači da, radi toga da proda dodatne jedinice, poduzeće mora smanjiti svoju cijenu na ranije jedinice toliko da se njegovi ukupni prihodi smanjuju. Granični prihod je pozitivan kad je potražnja elastična, nula kada je elastičnost potražnje na cijenu jednaka jedinici i negativan kada je potražnja neelastična.

Da bi maksimiziralo svoje profite, poduzeće mora naći ravnotežnu cijenu i ravnotežnu količinu, P i q, koje daju najveći profit, ili najveću razliku između TR( ukupni prihod) i TC(ukupni troškovi). Maksimalan profit ostvarit će se kada je proizvodnja na razini na kojoj je granični prihod poduzeća jednak graničnom trošku. Tablica 9-4 str 159. Slika 9-4 str 160

U uvjetima savršene konkurencije cijena je jednaka prosječnom prihodu i graničnom prihodu (P = MR = AR). Krivulja potražnje dd za proizvodima savršenog konkurenta i njegova krivulja MR vodoravne su crte.Budući da savršeni konkurent može prodati koliko god želi po tržišnoj cijeni, točka je maksimalnog profita P = MR

Načelo graničnosti – znači da će ljudi maksimizirati svoje dohotke ili profite ili zadovoljstva uzimajući u obzir samo granične koristi i granične troškove odluke.

Poglavlje 9

Tržišna moć – označava stupanj nadzora koji samo jedno poduzeće ili mali broj poduzeća ima nad odlukama o cijeni i proizvodnji u nekoj industriji.- najuobičajenija mjera tržišne moći je odnos koncentracije za neku industriju

Odnos koncentracije četiri poduzeća definira se kao postotak ukupne proizvodnje neke industrije koju proizvode četiri najveća poduzeća.Tri su glavna faktora u pozadini opsega koncentracije:- tehnologija i troškovi- zapreke ulasku- i strategijsko međudjelovanjeIndustrije s visokim razinama koncentracije također imaju najvišu razinu potrošnje i na dolar prodaje na istraživanja i razvoj, jer pokušavaju ostvariti tehnološku prednost ispred svojih suparnika.Za razliku od toga, za industrije s niskom koncentracijom ili sa savršenom konkurencijom mnogo manje vjerojatno da mnogo troše na oglašavanje.Koncentriranije industrije imaju neznatno veće profite od nekoncentriranih industrija

Strategijsko međudjelovanje je pojam koji opisuje kako strategija poslovanja svakog poduzeća ovisi o poslovnom ponašanju njegova suparnika.

Kad na tržištu postoji mali broj poduzeća, ona imaju izbor između kooperativnog i nekooperativnog ponašanja. Poduzeća djeluju nekooperativno kad djeluju po svom vlastitom nahođenju bez izravnog ili neizravnog dogovaranja s drugim poduzećima. To je ono što dovodi

do ratova cijena. Poduzeća posluju na kooperativan način kada pokušavaju minimizirati konkurenciju između njih. Kad poduzeća u oligopolu aktivno kooperiraju sa svakim drugim poduzećem, ona se upuštaju u tajni sporazum – taj pojam označava okolnost u kojoj dva ili više poduzeća zajedno određuju svoje cijene ili količine proizvodnje, djele između sebe tržište ili zajedno donose druge poslovne odluke.

Kartel – je organizacija neovisnih poduzeća koja proizvode slične proizvode i zajedno posluju da bi povećali cijene i ograničili količinu proizvodnje.

Tajni oligopol – tržišna struktura u kojoj se mali broj poduzeća tajno sporazumijevaju i udruženo donose svoje odluke. Kad uspiju u maksimizaciji njihova zajedničkog profita, cijena i količina na tržištu približne su cijeni i količini u uvjetima monopola. Slika 10-2 str 167.- tajno sporazumijevanje je protuzakonito- poduzeća mogu iznevjeriti sporazum snižavanjem svoje cijene kako bi pridobili mušterije i

povećali svoj udio na tržištu- rast međunarodne razmjene znači da se mnoga poduzeća suočavaju s jakom konkurencijom

inozemnih, kao i domaćih poduzeća

Monopolistička konkurencija je u određenoj mjeri slična savršenoj konkurenciji na tri načina:- ima mnogo kupaca i prodavatelja- ulazak i izlazak je lagan- poduzeća uzimaju cijene drugih poduzeća kao daneRazlika je u tome da su proizvodi u savršenoj konkurenciji identični, dok su proizvodi u monopolističkoj konkurenciji diferencirani. Diferencijacija proizvoda dovodi do opadajuće krivulje potražnje svakog prodavatelja.U dugoročnoj su ravnoteži u monopolističkoj konkurenciji cijene veće od graničnih troškova dok su ekonomski profiti svedeni na nulu.

Teorija igara – to je analiza situacija u koje se upliću dva ili više donositelja odluka s proturječnim ciljevima.

Nemogućnost poduzeća da prisvoje cjelokupnu vrijednost njihovih izuma zove se neprisvojivost.Schumpeterijanska hipoteza – monopol i oligopol glavni su izvori inovacije i rasta životnog standarda. Raspad bi velikih poduzeća mogao sniziti cijene u kratkom roku, ali i dovesti do rizičnog povećanja cijena u dugom roku u kojemu raspadanje industrije usporava tehnološki napredak.

Ekonomisti mjere ekonomsku štetu zbog neefikasnosti pomoću gubitka probitka. Taj pojam označava gubitak realnog dohotka koji nastaje zbog monopola, carina i kvota, poreza ili drugih iskrivljenja.

Šest glavnih pristupa koje države mogu upotrijebiti u tržišnim ekonomijama da bi izašle na kraj s nesavršenom konkurencijom:

1. antitrustovska politika – zakoni koji zabranjuju određene vrste ponašanja ili obuzdavaju određene tržišne strukture

2. protukonkurencijske se zloupotrebe mogu izbijeći ohrabrivanjem konkurencije kad god je to moguće. Ohrabrivati mala poduzeća i ne ograđivati domaća tržišta od inozemne konkurencije

3. ekonomska regulacija – omogućuje specijaliziranim agencijamaza regulaciju da nadziru cijene, proizvodnju, ulazak i izlazak poduzeća u reguliranim industrijama kao što su javne uslužne djelatnosti i promet. Za razliku od atitrustovskih politika, regulacija poduzećima

govori što činiti i kako odrediti cijenu proizvoda. To je zapravo, državni nadzor bez državnog vlasništva.

4. državno vlasništvo – pristup koji se puno koristio izvan SAD-a. 5. kontrole cijena – upotrebljavane su za vrijeme rata, djelomično za kontrolu inflacije...

Dovode do mnogih iskrivljenja i potkopavaju efikasnost ekonomije6. porezi – katkad se upotrebljavaju da bi se ublažili učinci razdiobe dohotka

Poglavlje 10

EKONOMIKA RIZIKA I NEIZVJESNOST

Špekulacija – djelatnost koja uključuje kupovanje robe s namjerom da je kasnije proda radi profita. Špekulanti nisu zainteresirani za uporabu proizvoda. Oni žele jeftino upiti i skupo prodati. Arbitraža – špekuliranje bez rizika. Čin kupovanje neke valute ili robe na jednom tržištu i njezina istodobnog prodavanja radi profita na drugom tržištu. Arbitraža je važna sila uklanjanja razilaženja cijena. Ograđivanje – je djelatnost izbjegavanja rizika obavljajući neutralizirajuću prodaju ili ulaganje.

Idealna špekulativna tržišta mogu povećati ekonomsku efikasnost. Idealna špekulacija zadovoljava važnu funkciju smanjenja promjene potrošnje i povećava ukupnu korisnost i alokacijsku efikasnost.

Osoba je «nesklona riziku» kad je nezadovoljstvo zbog gubitka danog iznosa dohotka veće od zadovolstva zbog stijecanja istog iznosa dohotka. Ljudi su općenito neskloni riziku. Ljudi više vole ishode s malom neizvjesnošću i s istim prosječnim vrijednostima. Zbog toga, djelatnosti koje smanjuju neizvjesnost ili rizik s obzirom na potrošnju ljudi dovede do poboljšanja ekonomskog blagostanja. Osiguranje – sustav kojim pojedinci mogu smanjiti svoju izloženost riziku od velikih gubitaka rasprostiranjem rizika na veliki broj osoba.

Rasprostirući vlasništvo kapitala ili pojedinačna rizična ulaganja među mnoštvo vlasnika, tržišta kapitala mogu rasprostrijeti rizike i omogućavaju mnogo veća ulaganja i rizike nego što bi bilo snošljivo za pojedinačne vlasnike.

TEORIJE IGARA

Glavni elementi teorije igara u duopolskom ratu cijena – okolnostima u kojima tržišta opskrbljuju dva poduzeća koja su uključena u ratovanje snižavanja cijene jednog ispod cijene drugog poduzeća.Dominantna strategija – ta se okolnost javlja kad jedan igrač ima najbolju strategiju bez obzira koju strategiju sljedi drugi igrač. Kad oba (ili svi) igrača imaju dominantnu strategiju, kažemo da je ishod dominantna ravnoteža

Nashova ravnoteža – ona u kojoj ni jedan igrač ne može poboljšati svoju isplatu uza zadanu strategiju drugog igrača. Nashova ravnoteža se katkad zove i nekooperativna ravnoteža jer svaka strana bira svoju strategiju bez tajnog pregovaranja ili kooperiranja, birajući strategiju koja je za nju najboljaKooperativna ravnoteža se javlja kad stranke djeluju jednoglasno da bi pronašle strategije koje će ići u korist njihovih zajedničkih isplata.

U savršeno konkurentnoj ekonomiji, nekooperativno ponašanje dovodi do društveno poželjnog stanja ekonomske efikasnosti.

Igra onečišćenja je primjer okolnosti u kojoj se mehanizam nevidljive ruke iz efikasne savršene konkurencije slama. To je okolnost u kojoj je Nashova ravnoteža neefikasna.

poglavlje 11