3
ORGANIZACIJA PROCESA PROIZVODNJE - drugo dopunjeno izdanje U knjizi "Organizacija procesa proizvodnje" autor Gordana Čolović je pokušala da na sistematičan način obradi i prezentuje osnovna znanja o organizaciji i organizaciji procesa proizvodnje. Danas u savremenim uslovima poslovanja i nestabilnom tržištu proučavanje teorije organizacije ima sve veći značaj. Kroz osam poglavlja autor analizira organizaciju, razvoj teorije o organizaciji od klasičnih do modernih teorija organizacije i njen značaj za poslovanje preduzeća kroz životne cikluse preduzeća. Akcenat je dat na proizvodne sisteme, proizvodne procese I sve osnovne funkcije preduzeća u prva tri poglavlja, jer je problem organizovanja pronalaženje balansa između potrebnog stepena diferenciranosti i integrisanosti organizacije. Nije ni malo jednostavno uklopiti u sistem međupovezanosti odnosa pojedinca i grupe ljudi (izvršiti podelu rada i funkcija), kao i potreban okvir za proces upravljanja proizvodnjom. Organizacija predstavlja raspodelu, usklađivanje i vođenje sveukupnih procesa rada radi efikasnog dostizanja ciljeva. Ona je determinisana kroz organizacionu strukturu i kroz organizaciju procesa rada prikazanu u četvrtom poglavlju. Sa razvojem preduzeća dolazi do promena u organizacionoj strukturi. Struktura je bitan

Organizacija procesa proizvodnje

Embed Size (px)

Citation preview

ORGANIZACIJA PROCESA PROIZVODNJE - drugo dopunjeno izdanje

U knjizi "Organizacija procesa proizvodnje" autor Gordana Čolović je pokušala da na sistematičan način obradi i prezentuje osnovna znanja o organizaciji i organizaciji procesa proizvodnje. Danas u savremenim uslovima poslovanja i nestabilnom tržištu proučavanje teorije organizacije ima sve veći značaj. Kroz osam poglavlja autor analizira organizaciju, razvoj teorije o organizaciji od klasičnih do modernih teorija organizacije i njen značaj za poslovanje preduzeća kroz životne cikluse preduzeća.

Akcenat je dat na proizvodne sisteme, proizvodne procese I sve osnovne funkcije preduzeća u prva tri poglavlja, jer je problem organizovanja pronalaženje balansa između potrebnog stepena diferenciranosti i integrisanosti organizacije. Nije ni malo jednostavno uklopiti u sistem međupovezanosti odnosa pojedinca i grupe ljudi (izvršiti podelu rada i funkcija), kao i potreban okvir za proces upravljanja proizvodnjom.

Organizacija predstavlja raspodelu, usklađivanje i vođenje sveukupnih procesa rada radi efikasnog dostizanja ciljeva. Ona je determinisana kroz organizacionu strukturu i kroz organizaciju procesa rada prikazanu u četvrtom poglavlju. Sa razvojem preduzeća dolazi do promena u organizacionoj strukturi. Struktura je bitan ili bolje rečeno esencijalan element kompetentnosti ili potencijala preduzeća koji opredeljuje njegovo mesto u sredini (strategijsku poziciju). U tom smislu struktura mora biti usklađena sa strategijama kao načinima ostvarenja ciljeva poslovanja preduzeća. Ne postoje pravila koji tip i vrsta organizacione strukture je potreban za sprovođenje

svakog tipa strategije. Zato organizacija treba da menja strukturu, da je usaglasi sa promenama u svojoj sredini i strategiji.

Peto poglavlje se bavi organizacionim ponašanjem. Organizaciono ponašanje je noviji pojam u teoriji i praksi organizacije. U teorijskom smislu, organizaciono ponašanje je oblast koja izučava ponašanje ljudi u organizacionoj sredini preduzeća. U praktičnom smislu, organizaciono ponašanje je nova upravljačka aktivnost koja se sastoji u oblikovanju ponašanja ljudi u organizaciji. Organizaciono ponašanje istražuje uticaj pojedinaca, grupa i strukture na ponašanje u okviru organizacija, primene takvog znanja, u cilju poboljšanja efektivnosti organizacija.

Kultura neke organizacije se sastoji od zajedničkih vrednosti, stavova, pretpostavki i uverenja menadžera i zaposlenih u organizaciji koji oblikuju njihovo ponašanje i akcije. Ona diktira način na koji ljudi misle da treba raditi. Uspešne organizacije obično imaju kulturu koja naglašava izvanrednost, kvalitet i uslugu potrošačima. Kultura povezana sa vizijom i misijom organizacije je analizirana u šestom poglavlju, kao i kulturni "know how",  koji je nastao pod uticajem procesa globalizacije i koja se bavi upravljanjem različitim poslovnim procesima i poduhvatima u uslovima velikih kulturnih razlika, sa težnjom da se nova znanja, iskustva i vrednosti šire u različitim sredinama i omoguće efikasnije poslovanje.

Način na koji  se postižu ciljevi i ostvaruje vizija jednako je važan kao i sama vizija preduzeća. Ispitivanje vrednosti čini ovu razliku vidljivom i usmerava zaposlene prema koncenzusu o tome ko su oni i što im je važno. Organizacione vrednosti su tako osnova svake organizacione kulture.

Proces promene organizacije, prikazan u poslednjem poglavlju, predstavlja prelaz iz postojećeg u neko buduće, željeno i novo stanje. Organizacione promene, bilo da je reč o restrukturiranju, decentralizaciji ili bilo kojoj drugoj vrsti preoblikovanja preduzeća, preduzimaju se kako bi se omogućili racionalizacija, poboljšanja ili veće korišćenje kreativnosti, povećanje preglednosti poslovanja, smanjenje troškova, povećanje kvaliteta proizvoda, veća fleksibilnost, bolje korišćenje i upravljanje raspoloživim kapacitetima, bolja podela rada i povećanje produktivnosti rada.

Izdavač: Visoka tekstilna strukovna škola za dizajn, tehnologiju i menadžment, Starine Novaka 24. Beograd