Školski list osnovne škole ManušBroj 5 { Godina 2012. ⁄ 2013.

Školski list osnovne škole ManušBroj 5 { Godina 2012. ⁄ 2013.

Izdvajamo: Sestre Zaninović • Robert Kurbaša • Matko Marušić i prijateljiHrvoje Kovačević • Marina Fernandez • Likovno-literarni podlistak Zdenac

5 Proslava 100. rođendana naše škole6 Dioklecijanova škrinjica9 Na Mosoru10 Turistički vodiči na jedan dan11 Zrak koji udišemo13 Snježni doživljaji iz Norveške15 Na put s Nenni i Mateom17 Manuški odred za čistoću18 Robert Kurbaša20 Književnik Matko Marušić i prijatelji21 Sestre Zaninović22 Ravnateljska posla23 Pričigin24 Dan sporta25 Natjecanja26 Od čudnovatog do čudesnog27 Promocije i rastanci28 Posjet književnika Hrvoja Kovačevića29 Tjedan zdravog života30 Vrijeme u slikama32 Ekskurzija Zagreb – Slavonija 2012.36 Povijest u karikaturama38 Marija Antoaneta - žrtva jednog vremena41 Novi stanovnik u Vatikanu44 Ivan Kušan 46 Camp California47 Felix Baumgartner48 Mažoret ples49 Justin Bieber50 Mali luksuzi bez kojih ne možemo51 Coca-Cola52 Književni klub: osvrti53 Asterix54 Mravac poliglot58 Zabavimo se

SadRžaj

Uvodnik 3

dragi Mravcoljupci!

Evo nas na kraju još jedne školske godine. Pored brojnih uzbuđenja nismo ni primije-tili kako vrijeme leti. Ugostili smo zanimlji-ve književnike, glumce i sportaše, dali sve od sebe u natjecanjima, otkrili nove talente na Pričiginu, proslavili se na Lidranu…

Da, da! Prvi put u našem Manušu, školski list predložen je za Državno natjecanje.

Osobite zasluge pripadaju novinarkama 6.a razreda koje cijelu godinu vrijedno rade istražujući.

Svaka čast, cure! Uredništvo Mravca svim Manušanima želi

bezbrižno, zabavno ljeto i osmijeh na licima vaših roditelja kad ugledaju svjedodžbe.

urednica Ivana Kaštelan

Dani ponosa i slave4

Dani ponosa i slave 5

PRoSLava 100. Rođendana naŠe ŠKoLe“O školo mala, sva naša lipa radosti,najlipje dane ditinjstva našeg dala si”

24. svibnja 2012. za sve je Manušane bio poseban dan. Nakon višemjesečnih priprema, kako bi sve proteklo savršeno, okupili smo se u Nadbiskupiji i s brojnim prijateljima proslavili veličanstveni 100. rođendan naše manuške dame. Pjevalo se, plesalo, jelo i pilo. Još jednom, susreli smo draga lica naših umirovljenika i bivših učenika. Bio je to nezaboravan dan.

Terenska nastava6

dIoKLecIjanova ŠKRInjIcanaumu da u svakom trenutku u Palaču, s izvo-ra rijeke Jadro, dotekne točno onolika količina vode kolika je potrebna.

Ovaj rimski akvadukt građen je istovre-meno kad i Dioklecijanova palača (kraj III. - početak IV. st.), dug je oko 9 km, a visin-ska razlika krajnjih točaka iznosi 33 metra što daje prosječni nagib kanala kojima je dovođe-na voda od 0,37%.

Obzirom da je to izuzetan primjer i poticaj da u današnje vrijeme možemo modernu teh-nologiju u suradnji s prirodom iskoristiti za opći boljitak našeg društva, htjeli bismo znati više o tehnikama i načinu gradnje akvadukta.

Video 3.b razreda i učiteljice Ilijane Dominović prikazan je na HTV- u u emisiji Školski sat kao primjer kreativnosti i dječje radoznalosti.

Svi ga možete pogledati na stranici:

https://www.youtube.com/watch?v=7VCCiu-I5jc

Tema našeg videa je iskorištavanje moći prirode od strane rimskih graditelja koji su s ograničenim tehničkim znanjem uz genijal-na rješenja osigurali opskrbu vodom području Dioklecijanove palače i njegove okolice.

Temeljeno na ideji slobodnog pada, s izu-zetno preciznim izračunima, uspjeli su u

Terenska nastava 7

“Science of the city”Učenici 3.b razreda sudjelovali su u projektu

Science of the city La Mandarina de Newton iz Barcelone. Urbana i međunarodna avantu-ra “Science of the city #2” pokrenuta je nakon uspjeha prošlogodišnje prve verzije.

Science of the city odvija se istovremeno i u Barceloni, Silicijskoj dolini, New Yorku, Parizu i Singapuru. Od ove godine zahvaljuju-ći radijskoj emisiji “Znanost na eteru”, Zagreb se uključuje u suradnju sa znanstvenim avan-turistima u novom izdanju projekta.

o čemu se radi?Ovako je glasila obavijest na koju smo se i mi uključili:

Znanstvenici i inženjeri istražuju svijet oko sebe i stvaraju rješenja koja utječu na naš svakod-nevni život. Kako im možemo poručiti što znamo i što nas zanima i zabrinjava na našim ulicama, trgovima i kvartovima? Što se pitaš o svom gra-du iz svijeta znanosti i tehnologije? Kako možemo zajedno učiti i povećati kvalitetu života u grado-vima? Koje su teme koje bi znanstvenici i inženje-ri trebali riješiti u tvom gradu? Pošalji nam tvoja pitanja i prijedloge. Kroz projekt Znanost o gradu zajedno gradimo mostove za bilo koga tko želi su-sresti i dohvatiti znanstvenike i inženjere. Ceste koje pružaju tisuću i jednu priliku za upravlja-njem znanstveno tehnološkim razvoja grada.

Za istraživanje grada i samu realizaciju iskori-stili smo splitski gradski projekt Dioklecijanova škrinjica kada smo uz turističkog vodiča obila-zili i upoznavali svoj grad. Nagradno pitanje po-stavio je učenik Nikolas Nađ, a mi smo ga uklo-pili u filmić i poslali na natječaj.

Ilijana Dominović, učiteljica

Terenska nastava8

2

1

3

5 4

6 7 8 9

10

11

14

12 13

15

17 18 16

20

19

21

22

VODORAVNO:

1. ULICA U PALAČI KOJA IDE U SMJERU ISTOK-ZAPAD ZOVE SE

4. IME CAREVE SUPRUGE BILO JE

10. S IZVORA TE RIJEKE SAGRADIO JE VODODVOD

11. PROSTOR U PALAČI GDJE MU SE NAROD KLANJAO

12. NJEGOVO IME PRIJE NEGO ŠTO JE POSTAO CAR

13. DIO SPLITA KOJI SE ZOVE PO SVETOM DUJMU

15. GRAD U BLIZINI KOJEGA JE ROĐEN JE

16. SJEVERNA VRATA ZOVU SE JOŠ I

18. NAZIV ZA FEŠTU SVETOG DUJE

19. IME NJEGOVE KĆERI

21. GROBLJE POKRAJ SALONE NA KOJEM

JE BIO POKOPAN SVETI DUJE

22. PROGLASIO SE SINOM RIMSKOG BOGA…

OKOMITO:

2. DIOKLECIJANOVA PRIJESTOLNICA ZVALA SE

3. SVEČANI ULAZ U CAREVE ODAJE ZOVE SE

5. SVETAC KOJI JE STRADAO U NJEGOVIM PROGONIMA BIO JE

6. DRUGO IME ZA GROBNICU JE

7. BILJKA KOJU POVEZUJEMO S DIOKLECIJANOM JE

8. ULICA KOJA IDE U SMJERU SJEVER-JUG ZOVE SE

9. NJEGOVA GROBNICA DANAS JE SPLITSKA…

14. ŽIVOTINJA KOJU POVEZUJEMO S DIOKLECIJANOM JE

17. NJIH JE PROGONIO

18. IZ DIOKLECIJANOVE PALAČE RAZVIO SE GRAD…

20. PODRIJETLOM JE BIO

Terenska nastava 9

14. studenog svi treći razredi OŠ Manuš pošli su na izlet na planinu Mosor. U autobusu nije bilo dovoljno mjesta za sve učenike i učitelji-ce pa su zato neki morali na put kombijem. Vodič nam je putem pričao o nekim zanimlji-vostima. Prvo odredište bio nam je izvor ri-jeke Žrnovnice. Doručkovali smo u šumici na čistom zraku. Nakon toga razgledali smo malu špilju. Tamo su neki ljudi pekli roštilj i za so-bom ostavili smeće.

Na putu do Zvjezdanog sela Mosor igra-li smo igru Kalodont. Kada nam je dosadilo, neki od nas su zaspali. Ispred zvjezdarnice

na MoSoRu

smo marendali, a potom su nam učiteljice dale krede pa smo crtali po cesti. Nacrtali smo rijeke, mora, šume, sunca, planine i još puno toga. U zvjezdarnici smo poslušali predavanje o Sunčevom sustavu i pogledali kratki film o lansiranju rakete. Učitelj nije mogao govoriti o filmu jer neki učenici nisu bili dobri. Nakon toga, popeli smo se na zvjezdarnicu i gledali kroz teleskop. Još smo se malo poigrali i kre-nuli natrag u školu. Bilo nam je jako lijepo.

Marita Podrug i Tonka Butorac

Terenska nastava10

Dana 13.11.2012. mi učenici 8.razred koji po-hađamo izbornu nastavu iz njemačkog jezika, u pratnji naše drage učiteljice Mire Giljanović imali smo nastavu van škole.

Svi smo se pripremali za taj dan i svatko je imao zadatak istražiti jedan dio stare jezgre grada Split i naučiti prezentirati na njemač-kom jeziku. Bili smo jako zainteresirani i svi smo se potrudili obaviti zadatak. Nestrpljivo smo čekali odlazak na terensku nastavu. Dok smo šetali gradom i obilazili znamenitosti te pričali i izlagali svoje radove, osjećali smo se poput turističkih vodiča.

Svi bi se učenici složili sa mnom da je to bio najljepši sat njemačkog jezika do sada. Družili smo se, učili i zabavljali. Vjerujem da će nam svima ta terenska ostati u lijepom sjećanju.

Connor Karlo Grubić, 8.b

TuRISTIčKI vodIčI na jedan dan

Eko zona 11

neprijatelj čovjekSvim živim bićima na zemlji potreban je zrak, pa kažemo da je on jedan od osnovnih život-nih uvjeta.

Zrak je smjesa različitih plinova koji tvore Zemljinu atmosferu.

Sastoji se uglavnom od dušika, kisika i ugljičnog dioksida. Živa bića (ljudi, životinje i biljke) udišu kisik, a izdišu ugljikov- diok-sid, dok biljke u procesu fotosinteze uzimaju i ugljikov-dioksid.

ZRaK KojI udIŠeMo

Najveći neprijatelj zračnog omotača je čo-vjek. Dim iz industrijskih postrojenja, te is-pušne plinove automobila, aviona i vlakova nazivamo smog.

Primjerice, udisanje zraka u Mexico Citiyu ravno je pušenju 40 cigareta dnevno.

Smog se podiže visoko u atmosferu i sta-pa se s vodom, te stvara kisele kiše. Uzrokuje i učinak staklenika koji dovodi do globalnog zatopljenja. Čovjek je na taj način poremetio

prirodu i ugrozio svoj život na Zemlji. Mora nam biti jasno da zagađujući zrak, vodu i tlo uništavamo sami sebe.

SmećeJeste li se ikad zapitali koliko ima smeća na našem planetu? Koliko je vremena potreb-no da se razgradi jedna vrećica iz trgovine? Vjerojatno ne znate da plastični otpad nije bi-ološki razgradiv.

Eko zona12

Svake godine po tisuću tona smeća vjetar odnese u oceane, a nešto od toga završava i na

tzv. Velikoj pacifičkoj mrlji smeća, najve-ćem od brojnih otoka smeća na svijetu.

Taj otok smeća površinom je gotovo dva puta veći od Texasa i pluta Tihim oceanom negdje između Kalifornije i Havaja.

Svake godine približno 100 000 morskih sisavaca ugine od posljedica zagađenja.

Naša domovina je jedna od najočuvanijih u Europi, no ipak joj prijeti tsunami električnog otpada. Takav otpad je najčešće i otrovan, a njegov volumen raste galopirajućom brzinom zbog učestale zamjene starih uređaja novim i modernijim.

U zemljama Trećeg svijeta, primjerice u Senegalu, otpad se zbrinjava na potpuno ne-odgovoran način. To su najvećim dijelom tzv. EE otpadi- olovo, živa, kadmij i krom, najče-šće završavaju u okolišu i truju ljude.

KarepovacOdlagalište smeća Karepovac mjesto je gdje otputuje svo naše smeće.

Danas, kad je karepovačko megabrdo, s više od šest milijuna kubika otpada, prera-slo pedeset metara visine, sve više truje tlo, vodu, zrak i ljude.

Tamo često nastaju i vrlo opasni eksplo-zivni staklenički plinovi metan i ugljikov

dioksid, pa često dolazi i do požara koji traju tjednima, na dubini od 50 do 70 metara. Ne može ih se ni gasiti. Svugdje na svijetu odla-gališta smeća dobro su ograđena jer zbog ne-odgovornog postupanja vrlo lako može doći do eksplozije plinova.

Karepovac je ograđen samo lijevo i desno od ulaza ogradom visine 127 cm, iako po za-konu cijelo odlagalište mora biti ograđeno ogradom od najmanje 2 m.

Prema propisima, odlagalište mora biti priključeno na javnu cestu, no u našem sluča-ju postojeće pristupne ceste nemaju dovoljnu širinu da se mogu nazvati javnim cestama.

Mia Marić,8.c i Andrea Listeš, 5.a

Na Karepovac svakodnevnobacimo 350 do 390 tonasirovina i opasnog otpada:

» 104 tone gradskog otpada iz kućanstava, vrtova i parkova

» 63 tone papira i kartona » 44 tone plastike » 21 tona stakla » 10 tona metala » 5,7 tona drva » 10,8 tona tetrapaka » 3.5 tona opasnog materijala

Moje putovanje 13

SnježnI dožIvLjajI IZ noRveŠKe

2. ožujka članovi izviđačkog kluba Posejdon, među njima i ja, krenuli smo s načelnikom na put prema Norveškoj. Ovo je već drugi europ-ski projekt u kojem smo sudjelovali. Pridružili su nam se i izviđači iz Poljske i Slovenije. Projekt je naslovljen WINEXNO (Winter experien-ce in Norway). Norvežani su organizirali susret s ciljem socijalizacije mladih iz malog mjesta Overhall u koji smo se i mi zaputili.

Cijelu subotu proveli smo u vožnji, prvo avionom, a potom autobusom. Temperature su bile prilično niske, no nama nije smetalo jer smo se dobro zabundali. Nismo se mogli do-voljno načuditi nekim Norvežanima koje smo sretali u kratkim rukavima. Pratilo nas je ve-dro vrijeme, ali sunca nigdje. Svaki dan nam je bio ispunjen aktivnostima, naravno, većinom na snijegu: rat snježnim kuglama, potraga za plastičnim tanjurima i čašama u snijegu, prav-ljenje snjegovića, spuštanje niz padine na pla-stičnim folijama…

Norvežani koji su “rođeni na snijegu” izvo-dili su vratolomije na skijama. Te večeri predstavili smo jedni drugima svoje domovi-ne i tradicionalna jela. Stolovi su bili prepuni raznovrsne ukusne hrane. Mi smo ponudili inćune, pršut, sir, arancine, maslinovo ulje, rižot s kozicama… Ne treba ni reći da na stolu ništa nije ostalo. Inače smo za ručak i večeru jeli norveška tradicionalna jela: lososa, me-sne okruglice, puno krumpira… Zanimljivo je i to što oni ne peku bijeli kruh već samo crni sa sjemenkama.

Predzadnji dan smo izrađivali ledene skul-pture i navečer među njima zapalili svijeće. Prekrasan prizor koji treba doživjeti.

Jednu noć prespavali smo u tzv. tipiima, stožastim drvenim kućama, a popodne smo otišli u obilazak parka. Vidjeli smo vukove, risove i losove. Ujutro nas je zahvatila me-ćava, ali kasnije se vrijeme smirilo pa smo skijali, sanjkali i smijali se jedni drugima.

Moje putovanje14

Zabavljali smo se plešući razne plesove kao što su salsa, flamenco, norveški tradicional-ni plesovi… Kupali smo se u bazenima izgra-đenim pod zemljom. Pomalo je smiješno kad kažeš nekome da ideš u Norvešku, a nosiš ku-paći kostim.

Zadnji dan pisali smo tzv. Youthpass, do-kument u kojem se navode svladane vještine i sposobnosti.

Polazak nam je bio u 2 sata ujutro, nitko nije htio kući.Plakali smo i grlili se jer je tih nezaboravnih sedam dana prošlo prebrzo.

Naravno, ostali smo u vezi s novim pri-jateljima. Nestrpljivo se radujemo sljedećem susretu.

Lea Jerković, 8.c

Razglednice 15

na PuT S nennI I MaTeoMLondon

London je glavni grad Engleske i Ujedinjenog Kraljevstva.

Njegova povijest počinje tijekom II. tisuć-ljeća osnivanjem rimskog Londiniuma.

U 19. stoljeću ime grada promijenilo se u London te se danas odnosi i na predgrađe, a ne samo na gradsku jezgru- drevni londonski squarer mile.

London je slovio za najveći grad na svijetu od 1831. do 1925.godine.

Rastuća prometna zagušenja dovela su do prve gradske željezničke mreže na svijetu.

Danas je London jedan od najznačajnijih gradova i jedno od najvećih svjetskih finan-cijskih središta.

U Londonu se govori više od 300 jezika za-hvaljujući raznolikosti kultura, nacionalnosti i religija njegovih stanovnika.

Ljepoti ovog grada pridonose zadivljuju-ći parkovi kao što su Royal parks, Hyde park, Kensington Gardens i Regent's park. Svjetskoj baštini pripadaju i londonski Tower, povijesno naselje u Greenwichu, botanički vrt u Kewu, westminsterska palača i opatija te crkva sv. Margarete.

Zaštitno lice Londona su i njegovi crveni autobusi na kat i crni taksiji.

Ukoliko budete imali priliku posjeti-ti London, sigurno nećete ostati ravnodušni pred njegovim ljepotama i znamenitostima.

Nenni Goleš, 6.a

Razglednice16

Pariz

Pariz je glavni grad Francuske. Smješten je na obalama rijeke Seine u sjevernoj Francuskoj, u središtu pokrajine L'ile de France, također poznate i kao Pariška regija.

Stanovništvo grada Pariza procijenjeno je na 2 167 994 stanovnika.

Pariz je danas jedan od vodećih svjetskih poslovnih i kulturnih središta s nemalim utje-cajem na zabavu, modu, umjetnost, medije, politiku, znanost i obrazovanje.

S 45 milijuna posjetitelja svake godine ubraja se među najpopularnije turističke de-stinacije svijeta. Privlače ih brojne znameni-tosti kao što su Eiffelov toranj (najviša građe-vina u Parizu, naziv dobio po svom arhitek-tu Gustavu Eiffelu), Place de Bastille, crkva Notre Dame, park Luxembourg (u prošlosti privatni park izrađen za Mariju de Medici), Slavoluk pobjede, muzeji Louvre, Orsay…

U Parizu je jako cijenjen i sport tako da grad obiluje košarkaškim, teniskim i nogometnim klubovima.

Pariz je svakako vrijedan posjeta!

Matea Gazibara, 6.a

Razgovori 17

Mi: Da niste čistačica koje bi Vaše idealno zanimanje bilo?Snježana: Moje idealno zani-manje bilo bi glumica.Zdenka: Ja bih bila medicin-ska sestra.Grozdana: Radila bih u svo-joj struci, bila bih kemijski tehničar.Tonka: Bila bih frizerka.

Mi: Kakva su Vaša iskustva s djecom u ovoj školi?Snježana, Zdenka: Djeca u ovoj školi su jako dobra i poslušna, s njima gotovo nikad nije bilo većih problema.

Mi: Koja je najsmješnija zgoda koja Vam se dogodila na poslu?Snježana, Zdenka: Ne možemo se točno sjetiti, ali sa sigurnošću možemo reći da na školskim hodnicima smiješnih zgoda bude svaki dan.

Mi: Koji su Vam dani u godini najzahtjevniji u poslu?Snježana, Zdenka: Najzahtjevniji dani u našem poslu su dani maškara i različitih priredaba.Tonka, Grozdana: Posao nam je najzahtjevniji za vrijeme praznika.

Mi: Koje su vam igračke u djetinjstvu bile najdraže?Grozdana: Krpena lutka.Tonka: balote.

ManuŠKI odRed Za čISToću

Mi: Koju ste osnovnu školu pohađale?Grozdana: OŠ Ivan Goran Kovačić u Imotskom.Tonka: OŠ u Blatu na Cetini pokraj Omiša.

Mi: Imate li hobi?Grozdana, Tonka: Da, gledanje sapunica.

Mi: Imate li omiljenog pjevača? Grozdana: Mate Mišo Kovač.Tonka: Dražen Zečić.

Mi: Pjevate li dok radite?Grozdana, Tonka: Da, uvijek pjevušimo.

Mi: Volite li svoj posao?Snježana, Zdenka: Jako volimo svoj posao i dje-cu u ovoj školi.

Novinarke 6.a

Razgovarali smo s Manušankama zaduženim za čistoću i urednost naše škole. To su: Zdenka, Grozdana, Ana, Miroslava, Snježana i Tonka.

Razgovori18

Naša Matea ušla je u trag slavnom glumcu, prekinula ga u snimanju nove serije i kazališ-ne predstave te mu postavila par pitanja o ko-jima je razmislio i odgovorio

Matea: Jeste li oduvijek znali da želite postati glumac?Robert: Nisam uvijek bio samouvjeren tako da nisam znao hoću li uspjeti u svijetu glume.

Matea: Kako biste sebe opisali?Robert: Ne bih se htio opisivati u detalje, samo bih rekao da sam običan čovjek i da ne očeku-jem od ljudi da mi se klanjaju. Nisam neki bog zato što sam glumac.

Matea: Gdje ste završili osnovnu školu? Koji Vam je predmet bio najdraži?Robert: Osnovnu školu sam završio u Žrnovnici. Sjećam se da sam često znao recitirati pa bih

RoBeRT KuRBaŠa

zato mogao reći da mi je hrvatski jezik bio najdraži predmet.

Matea: Sjećate li se neke smiješne zgode koja Vam se dogodila u školskim danima?Robert: U školskim danima mi se nije dogodilo puno smiješnih zgoda tako da ih se ne sjećam.

Matea: Kakav ste bili učenik?Robert: Bio sam dobar učenik, uglavnom sam prolazio s 4 ili 5.

Matea: U kojem kazalištu radite?Robert: Radim u zagrebačkom kazalištu, ali mogu reći da mi je žao što sam napustio split-ski HNK.

Matea: Koji su Vam kolege glumci najdraži?Robert: Nemam baš miljenike, ali dobar sam s Doris Pinčić, Anom Begić i Franom Lasićem.

Razgovori 19

Matea: Koju ulogu ste odigrali s najviše gušta?Robert: Sve uloge odigram s guštom, ali ipak s najvećim sam guštom odigrao ulogu u “Moja kućica, moja slobodica” zato što mi je to bila prva uloga.

Matea: Na kojim novim projektima radite?Robert: Trenutno radim kazališnu predstavu s Doris Pinčić, no neću vam otkriti detalje nego vas pozivam da je dođete pogledati.

Matea: Što biste voljeli biti da niste glumac?Robert: Htio bih biti nogometaš.

Matea: Gdje Vam je draže glumiti, u kazalištu ili na televiziji?Robert: Volim podjednako svoj posao, no ipak mogu reći da su mi draži serija i film zato što mogu više pokazati osjećaje.

Matea: Što biste poručili mladima koji imaju želju postati glumci?Robert: Poručio bih im da budu svoji i da im cilj ne bude korist ili slava nego stvaranje boljeg društva i ljubav prema tome što rade.

Matea Gazibara, 6.a

Razgovori20

KnjIževnIK MaTKo MaRuŠIć I PRIjaTeLjI

Dana 6. veljače 2013. svojim gostovanjem počastio nas je pisac i profesor medicine Matko Marušić. Pridružili su mu se i njegovi prijatelji iz osnovne škole koji su ga nadahnuli za stvaranje likova romana Snijeg u Splitu. Upoznali smo Trešnju, Marinu, Nevena (Žutog) i Vjeka.

Mi: Što Vas je potaklo na pisanje romana Snijeg u Splitu?Matko: Nakon razvoda moja je žena otišla ži-vjeti u inozemstvu i povela našeg sina. Slao sam mu priče pa je tako nastao i Snijeg u Splitu.

Mi: Koji trenutak iz djetinjstva pamtite kao najsretniji?Matko: Kad me Marina poljubila u obraz.

Mi: Imate li neku neostvarenu želju?Matko: Oženiti Marinu!

Mi: Koja Vam je najdraža knjiga za djecu?Matko: Družba Pere Kvržice.

Mi: Tko Vam je uzor u književnosti?Matko: Mato Lovrak.

Mi: Što biste savjetovali mladim generacijama?Matko: Čitati, čitati, čitati!Žuti: Lipo se vi igrajte!Marina: Budite prijatelji! Naš razred je ostao naš razred baš zbog prijateljstva.Vjeko: Ljubav potiče sreću, mržnju, ljubomo-ru… Morate znati voljeti sunce, more, smo-kvu, čak i slabašnu biljku.

Mi: Što je održalo vaše prijateljstvo svih ovih godina?Matko: Ljubav i uspomene iz djetinjstva. Družili smo se često, bili u kontaktu i nakon osnovne škole.

Novinarke 6.a

Razgovori 21

Povodom otvorenja taekwondo kluba na Gripama, 6. veljače našu školu posjetile su slavne sportašice Ana i Lucija Zaninović. Bile smo jako znatiželjne pa smo ih obasule brojnim pitanjima.

Mi: Što vas je potaknulo da se počnete baviti taekwondoom?Ana: 2000.g. gledale smo Olimpijske igre u Sydneyu te smo se prvi put susrele s tom bori-lačkom vještinom i odlučile se okušati.

Mi: U kojem klubu trenirate?Ana: Treniramo u klubu Marjan.

Mi: Koliko godina trenirate ovaj sport?Lucija: Treniramo već dvanaest godina.

Mi: Koliko ste medalja osvojile?Lucija: Odavno smo prestale brojati, ali vjero-jatno ih imamo pedesetak.

Mi: Tko vam je uzor u sportu?Ana: Ima ih puno, ipak mogle bismo izdvojiti Janicu Kostelić i Dražena Petrovića.

Mi: Čega ste se morale odreći zbog taekwondoa?Lucija: Sport donosi puno odricanja, ali i dobi-ti. Najviše smo se morale odreći svog slobod-nog vremena.

SeSTRe ZanInovIć

Mi: Kako biste opisale sebe u tri riječi?Ana i Lucija: Obje smo jako slične, uporne smo, društvene i pomalo senzibilne.

Mi: Koju ste osnovnu i srednju školu pohađale?Ana i Lucija: OŠ Pojišan i srednju turističku školu.

Mi: Čime se bavite u slobodno vrijeme?Ana i Lucija: Imamo jako malo slobodnog vre-mena, a provodimo ga igrajući tenis i posje-ćujući kino.

Mi: Koliko su česte ozljede u vašem sportu?Ana: Ozljede su sastavni dio taekwondoa i jako su česte.

Mi: Kojom se medaljom najviše ponosite?Ana: Zlatnom medaljom sa Svjetskog prvenstva.Lucija: Brončanom medaljom s Olimpijskih igara.

Mi: Što biste poručile mladim sportašima?Ana i Lucija: Poručile bismo im da je upornost jako važna i da se bez nje ne može postići ništa u životu pa tako i u sportu.

Novinarke 6.a

Razgovori22

Naša dobro poznata ravnateljica Marita Guć u ovom razgovoru otkriva pojedinosti iz svog života koje sigurno niste znali. Otkrivamo kako se iza ozbiljne poslovne žene skriva lice dobre supruge, majke i prijateljice.

Svi učenici naše škole znaju tko ste, ali možete li nam reći nešto više o sebi?Ja sam Marita Guć, rođena sam u znaku vage 07. listopada 1966.g. u Splitu. Svoje djetin-stvo provela sam u imotskoj krajini u Aržanu gdje sam završila osnovnu školu. Srednju ško-lu sam završila u Splitu, a studij defektologije u Zagrebu. U četvrtom razredu srednje ško-le upoznala sam svog današanjeg supruga. Oženili smo se na zadnjoj godini studija i zbog njega sam se vratila u Split.

Kada i kako ste se odlučili raditi posao koji danas radite?Još u 6. ili 7. razredu osnovne škole osjetila sam poziv pomagati onima kojima je pomoć potrebna.

Jeste li oduvijek radili u našoj školi i što ste sve radili?Ne, nisam oduvijek u ovoj školi. Ubrzo nakon što sam se vratila iz Zagreba u Split zaposli-la sam se u centru Juraj Bonači. Nakon toga sam još radila i u osnovnim školama Visoka i Mejaši. U našoj školi Manuš počela sam raditi 1991.g. kao defektolog.

Kako ste postali ravnateljica škole?Naš bivši ravnatelj, g. Šućur, razbolio se i ja sam ga neko vrijeme mijenjala. Onda mi je on rekao da bih se mogla kandidirati za rav-nateljicu, što sam i učinila. Sada sam u dru-gom mandatu. Prvi je trajao četiri godine, ali ja sam se ponovo prijavila i bila izabrana.

Mali ljudi velikog značenja

RavnaTeLjSKa PoSLa

Kakvi su odnosi između vas, roditelja, učenika i profesora?Odlični! Ne bih bila na ovom mjestu na ko-jem sam sada da je drugačije. Zbog tako od-ličnih ljudi s kojima surađujem, sve je puno lakše raditi.

Kakve ste projekte do sada ostvarili i koje još planirate ostvariti?Za vrijeme otkada sam ravnateljica uvela sam Dan sporta. Kao škola sudjelujemo u Državnom na-tjecanju iz likovne kulture Ivana Brlić Mažuranić koje se održava u Slavonskom Brodu. Moram se pohvaliti i da smo prva škola u Hrvatskoj koja je zaposlila zaštitara.Iduće školske godine po-krenut ćemo projekt za učenike iz cjelodnev-nog programa koji je vezan uz prehranu ekološki

Školska događanja 23

proizvedenom hranom, a projekt će biti financi-ran sredstvima Europske Unije.

Je li vaš posao naporan i što vaša obitelj kaže na to?Posao je svakako odgovoran, a ponekad i naporan jer znam cijeli dan provesti u ško-li. Imam puno posla i puno je dokumentaci-je prošlo preko mojih leđa. Moja obitelj, sin i suprug, podupiru me u svemu i zbog toga mi je lakše obavljati ovaj posao. Ponekad ne-mam dovoljno slobodnog vremena za viđanje s meni dragim osobama.

Imate li kakvih ostvarenih ili neostvarenih želja?Prije pet godina bila sam u Egiptu. To mi je oduvijek bila želja koja se i ostvarila. Iskustvo tog putovanja bilo je prekrasno. Nije isto kao na fotografijama. Bilo je to nešto čarobno! Imam još jednu neostvarenu želju, a to je od-lazak u Kinu. Za to putovanje potrebno je do-sta vremena pa se nadam da ću ovo ljeto naći vremena i za to putovanje.

Paulina Bešker, 8.c

U duhu Tjedna zdravog života Pričigin je kao ovogodišnju temu odabrao zdravu hranu. Nastupili su Pričiginaši:

»Luka Bajto, 1.b »Klara Juras, 3.a »Toni Crnogorac, 4.a »Dora Krolo, 4.b »Noa Davitkovski, 4.b »Ana Borozan, 5.b »Franka Brničević, 5.b »Antea Benzon, 6.c »Katja Brajković, 6.c

Posebna gošća bila je glumica Marina Fernandez, poznatija kao Marija iz Ruže vje-trova.Ispričala nam je kako ju je Popaj nago-vorio da se uhvati zelenjave,a okani čokolade.Glumačku karijeru započela je već u 2. godi-ni života muljajući starijima kad joj nešto ne bi bilo po guštu. Imala je želju vidit malo svi-ta pa se zaputila u daleki Portugal gdje je glu-mila otkačenu Dolores u jednoj tinejdžerskoj sapunici. Doma se vratila jer joj je falila ma-mina spiza. U Ruži vjetrova najzabavnije joj je bilo trčkarat po plaži sa Šimunom (Zoranom

PRIčIGIn

Pajićem). Za lik Marije kaže da joj i nije toliko slična jer ne plače i ne kuka toliko. Glumica je na kraju poručila svima da vjeruju u sebe jer je to najvažnije čime god se u životu bavili.

Ivana Kaštelan, prof.

Školska događanja24

I ove godine tradicionalno je održan Dan sporta.Učenici svih razreda sudjelovali su u štafeti, nogometu i graničarima.

Danima prije nije se spavalo od uzbuđenja, a lovorikama su se okitili sljedeći:

nogomet1. mjesto: 1.a, 2.c, 3.c, 4.a, 5.c, 6.a, 7.c, 8.c

Graničari1. mjesto: 2.c, 3.c, 4.c, 5.a, 6.a, 7.a

Štafeta1. mjesto: 1.b cure, 1.a momci 2.b, 3.c, 4.a, 5.a, 6.c, 7.c, 8.c

dan SPoRTa

Školska događanja 25

državno natjecanje

naTjecanjadan SPoRTa

Matematika »Ivan Marušić, 4. razred – 7. mjesto (V. Sopta) »Darijan Gudelj, 5. razred – 3. mjesto (N. Mitov) »Ivana Juras, 6. razred – 10. mjesto (L. Havranek- Bijuković) »Ana Juras, 7. razred – 5. mjesto (N. Mitov) »Vjeko Dimić, 7. razred – 10. mjesto (N. Mitov) »Mihaela Wang, 8. razred – 4. mjesto (L. Havranek- Bijuković)

Hrvatski jezik »Matea Sušić, 7. razred – 10. mjesto (T. Domić)

Povijest »Anđela Mia Jeličić, 7. razred – 1. mjesto (D. Reljić) »Karla Radović, 8. razred – 5. mjesto (D. Reljić) »Vjeko Dimić, 7. razred – 10. mjesto (D. Reljić)

Matematika »Darijan Gudelj, 5. razred – 1. mjesto (N. Mitov)

engleski jezik »Mihaela Wang, 8. razred – 10. mjesto (D. Erceg)

Lidrano »školski list Mravac predložen za Državno natjecanje

Stigli su rezultati 9. natječaja “Moja prva knjiga” u organizaciji Centra za neohumanističke studije.

Članovi stručnog žirija ove su godine bili književnici Sanja Pilić i Tito Bilopavlović te su-radnici iz CNS-a Romana Leko, Matea Šabić Sabljić, Antonia Begušić, Mihaela Prišlić i Vanja Kiseljak; slikovnice su pregledale i preporuči-le Ana Kompari i Darinka Sović, knjižničarke Dječje knjižnice Vladimira Nazora iz Zagreba.

Od pristiglih 685 dječjih slikovnica, čija je kvaliteta značajno porasla, stručni žiri je imao pune ruke posla. Teško se bilo odlučiti jer su radovi bili zanimljivi, originalni, vješto napi-sani i oslikani. Zato je ove godine uz 10 prvih nagrada dodijeljen velik broj drugih, trećih i posebnih nagrada.

Među svima istakle su se i naše vrijedne i maštovite učenice koje dijele 2. nagradu.

županijsko natjecanje Moja prva knjiga

Andrea Listeš, 5.a - (Ne) prijateljstvo Kristina Mustapić, 5.c - Obitelj je najveće blago

Čestitamo našim učenicama koje su se upustile u pustolovinu stvaranja vlastite priče!

Potičem sve zainteresirane da i dogodine pokažu svoje talente te da se upuste u avan-turu maštovitog pisanja i slikanja.

Mentorica, Katarina Škiljo Knjižničarka OŠ Manuš Split

Školska događanja26

Čudnovate zgode ravnateljice osnovne ško-le Manuš Marite Guć, dviju učiteljica razred-ne nastave Jasminke Jozipović i Vesne Sopte te učiteljice hrvatskog jezika Lade Režić započe-le su u Zagrebu u zgradi HAZU-a na svečanom otvaranju Međunarodne znanstvene konfe-rencije “Od čudnovatog do čudesnog: 100 go-dina Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića”.

od čudnovaToG do čudeSnoG

S ponosom i zanimanjem u tom hramu znanosti i umjetnosti slušale smo o važno-sti hrvatskog Andersena u svjetskoj dječjoj književnosti i družile se s praunukom Ivane Brlić-Mažuranić.

Zgode se nastavljaju u Brodu na Savi gdje se 11. listopada 1970. održao prvi festival Ivane Brlić-Mažuranić.

Učiteljice osnovne škole Manuš sudjelo-vale su u brojnim sesijama, kazališnim pred-stavama, promociji knjige namijenjene dje-ci s posebnim potrebama, s djecom brodskog kraja slušale su priče na ulici te se osladile tortom spravljenom za stoti Hlapićev rođen-dan. Razgledale smo likovnu izložbu dječjih radova šegrta Hlapića, na kojoj tradicionalno

sudjeluju i bivaju nagrađivani učenici naše škole, a koja je bila postavljena u prizemlju secesijske kuće u kojoj je poznata spisateljica živjela sa suprugom i djecom.

Na svakom uglu ovog lijepog slavonskog grada izranjao je veseli lik šegrta Hlapića, naivne cirkuske djevojčice Gite i svih osoba ove ljupke priče, pune životne istine, dane u

Školska događanja 27

U učiteljicu mentoricu promovirana je Nelica Mitov, profesorica matematike.

Na tradicionalnom božićnom domjenku oprostili smo se od kolegica Bosiljke Vržine, računovotkinje i Nevenke Banović, učiteljice razredne nastave.

PRoMocIje I RaSTancI

obliku male putne pustolovine koja ostaje za-uvijek u sjećanju.

Unuka bana Mažuranića odaje svoje po-drijetlo upravo u naivnoj jednostavnosti i vrlo finim lirskim opažanjima, što katkad bljesnu dragocjenim humorom.

Ivana Brlić-Mažuranić pridružila nam se u promenadnoj šetnji gradom, fotografirala se s nama, naravno čudeći se mobitelima i foto-grafiji u boji te nas pozvala na svečanu veče-ru u prostoru Kazamata Tvrđave. Naravno, je-lovnik je osobno odabrala.

Naše čudnovate zgode završile su čudesnim izletom u Brodsko vinogorje i vilu Brlićevac.

Lada Režić, učiteljica hrvatskog jezika, mentor

Školska događanja28

Književnik Hrvoje Kovačević počeo je pisati priče za djecu s 27 godina. Autor je osamna-est naslova od kojih dvanaest počinje riječju tajna. Namjera mu je bila tom čarobnom riječi privući čitatelje. Je li u tome uspio otkrit ćemo i mi jer je naša knjižnica bogatija za jedan na-slov, Kovačevićevu Tajnu ribljeg oka namije-njenu 4. razredu.

Književnik nam je predstavio svoje djelo ispričavši kako je većina likova nastala pre-ma ljudima koje poznaje. Najiskreniji kritičar mu je kći koja danas ima 18 godina. Književni uzor mu je slavna Ivana Brlić- Mažuranić čijeg Hlapića osobito voli. Svestrani književnik stu-dirao je arhitekturu, a bavi se još i snimanjem amaterskih filmova i crtanjem karikatura.

PoSjeT KnjIževnIKa HRvoja KovačevIća

Želja mu je da se jednog dana prema njego-vim romanima snimi film za djecu.

Ivana Kaštelan, prof.

Školska događanja 29

Projekt

Tjedan ZdRavoG žIvoTa

10 pravila za pravilnu prehranu školaraca

Od 22. travnja do 3. svibnja naša škola obilježila je Tjedan zdravog života. Uz mnoštvo zanimlji-vih predavanja i radionica, učenici su predsta-vili svoje radove na temu zdrave prehrane, a među njima je provedena i anketa koja je istra-žila prehrambene navike naših Manušana.

1. Započni dan jutarnjim obrokom kod kuće!Nakon cijele noći bez hrane jutarnji obrok puni tvoj “prazni spremnik” i osigurava ti energiju za napore koji te očekuju u školi.

2. Pokreni se!Uklopi tjelesnu aktivnost u svakodnevne navike.

3. jedi raznoliko i raznobojno!Imaj na umu da nijedna namirnica ne može sama osigurati sve hranjive tvari.

4. jedi umjereno!Nije potrebno odricati se određene hrane, samo treba imati mjeru.

5. jedi dovoljno žitarica, voća i povrća!Ove namirnice osiguravaju ugljikohidrate koji ti daju energiju, ali i brojne vitamine, minera-le i vlakna.

6. Pij dovoljno tekućine!Popij barem 1,5 l vode dnevno.

7. Hrana nije dobra ili loša!Ne postoje dobre ili loše namirnice, samo do-bre ili loše prehrambene navike.

8. jedi redovito!Kako bismo kontrolirali glad pametno je po-jesti međuobrok, no moramo pripaziti da ne pojedemo previše.

9. održavaj poželjnu tjelesnu masu!Dobar način da održavaš poželjnu težinu i da se osjećaš dobro je pravilna prehrana i redovi-ta tjelesna aktivnost.

10. Započni odmah i uvo-di promjene postupno!Lakše je postupno uvoditi promjene u svoj način života nego uvesti velike promjene odjednom.

Ivana Kaštelan, prof.

Vrijeme u slikama30

Božić

vatrogasna vježba

Vrijeme u slikama 31

Maškare

Osmaši parte ća32

eKSKuRZIja ZaGReB – SLavonIja 2012.

Na samom početku školske godine, tek friški osmaši krenuli su na put. To jutro nikome nije bilo teško ustati i nitko nije kasnio. 11. rujna 2012. u 7,00 ujutro, okupili smo se na parki-ralištu ispred GK Marka Marulića. Na brzinu smo se pozdravili s roditeljima i ukrcali se u autobus. S nama su bile i razrednice: Danijela Erceg, Ana Pletikosić i Lada Režić, te draga “vodička” Ivana i najcool vozač na svijetu, Zlatko.

Slavonijo ravna stižemo! Avantura je počela.Prvog dana na redu je bio naš glavni grad

Zagreb, mi veseli Splićani okupirali smo ga oko podne i razmilili se poznatim zagrebač-kim ulicama. Obišli smo Trg sv. Marka, Gornji grad, Trg bana Josipa Jelačića, Kamenita vra-ta i katedralu. Pratili smo utabane staze starih Purgera i Marije Jurić Zagorke. Iz Zagreba na-stavljamo prema Valpovu, gdje nas čeka udo-ban smještaj u Hotelu Vila Valpovo. Nakon što smo se smjestili usljedilo je uobičajno

druženje po sobama :). Najprometnije su bile sobe br. 106 i 108. Nije bilo važno jesi li aka-vac, bekavac ili cekavac važno je bilo da smo se svi dobro zabavljali, a pokazale su se i prve simpatije. Razrednice nam nisu dozvolile ve-liko ludovanje, već su nas uputile na spava-nje u 22:30, ali kako to već biva, igrali smo se skrivača s njima do kasno u noć. Neki su i kroz prozor bježali u druge sobe.

Drugi dan ekskurzije, nije počeo poletno kao prvi, ovo jutro je stvarno bilo teško usta-ti. Kako kaže stara narodna poslovica: Što se mora nije teško! (moš mislit). Spustili smo se na doručak gdje su nam ljubazni domaćini pripremili tople palačinke. Krenuli smo pre-ma Vukovaru. Mislim da vozač Zlatko nikada nije vozio tiše učenike, svi su kunjali pokuša-vajući nadoknaditi nedostatak sna.

Stigli smo u Vukovar. O njemu smo puno slušali, gledali dokumentarce, razgovara-li s roditeljima, ali ono što smo vidjeli i čuli

Osmaši parte ća 33

u Vukovaru, vukovarskoj bolnici i na Ovčari, svih nas je pogodilo. Nitko nije ostao ravno-dušan. Miješali su nam se osjećaji tuge, bijesa i nevjerice. Zar je zbilja moguće da su se ta-kvi zločini dogodili na kraju 20. stoljeća u srcu Europe? Polako smo se pribrali u autobusu koji nas je vodio dalje prema Iloku gdje smo obišli vinske podrume. Upoznali smo se s bogatom vinarskom tradicijom iločkog kraja, vidje-li najveću bačvu u koju je stalo čak nekoliko naših učenika. Za kraj smo kupovali vina kao poklon našim roditeljima, ali naše razrednice su sva vina spremila na sigurno (da nas ne do-vedu u napast degustiranja :)). Ne brinite vra-tile su nam neotvorene boce kada smo stigli kući.Već lagano umorni krenuli smo natrag u hotel gdje smo nakon večere imali organizi-rano i prvo disco večer. Ovu noć smo proveli mirno, nismo se igrali skrivača s razrednica-ma, već smo svi manje – više na vrijeme za-spali iscrpljeni od putovanja i plesa.

Treći dan svanuo je oblačan i hladan, zbilja hladan. Uputili smo se nimalo optimistični u Kopački rit, a nakon njega u Osijek. U Kopačkom ritu vozili smo se brodom, vožnja je bila ugod-na, ali zbog velike hladnoće nismo uspjeli vi-djeti sve životinje i ptice kojima je to uobičajno stanište. Neki su uspjeli usprkos hladnoći i za-spati u brodu. U Osijeku smo se prvo sklonili od kiše i ugrijali u jednom lokalnom kafiću is-pijajući vruću čokoladu sa šlagom. Obišli smo Arheološki muzej, crkvu sv. Petra i Pavla i pro-šetali gradom. Osijek nas je oduševio svojom ljepotom i prijaznošću vodiča i domaćina.

Nakon dolaska u hotel uslijedila je zabava kao i uvijek, simpatije su prerasle u prve ljuba-vi, spojili su se i prvi školski parovi, a svi drugi koji nisu bili baš tako jako zaljubljeni iskori-stili su vrijeme upaznajvajući kolege iz drugih razreda. Svi smo se bolje upoznali, to je pred-nost višednevnog druženja. Promijenila su se mišljenja, neki učenici ti više nisu “umišljeni i

Osmaši parte ća34

napuhani”, “glupasti i bezvezni”, već vidiš da smo svi isti razigrani teenageri.

Predzadnji dan ekskurzije odveo nas je u prelijepi grad Đakovo na državnu ergelu lipi-canaca koja je osnovana još davne 1506. go-dine. Uživali smo razgledavajući zadivljujuće konje koji su mnoge iznenadili svojom visi-nom i elegancijom. To je pasmina poznata u cijelom svijetu. Ti pitomi konji oždrijebe se kao smeđi ili sivi, a kako rastu postaju bijeli.

U Đakovu smo još obišli i katedralu sve-tog Petra u neoromaničkom stilu, stolnu cr-kvu Đakovačko-osječke nadbiskupije. Nakon ugodne šetnje otišli smo u Bizovačke toplice gdje smo uživali u toplim bazenima.

Zadnja večer u hotelu začudo je bila mirna. Družili smo se po sobama, razgovarali, slušali glazbu s raznoraznih gadgeta, šalili se. Svima nam je bilo žao što se ekskurzija primiče kra-ju, kao da se već nakon dan-dva nećemo sre-sti u školi. Samo je najveselija devetorka bud-na dočekala zadnji dan ekskurzije.

14. rujna krenuli smo kući, umorni, sret-ni i pomalo sjetni. Kako smo na ovom puto-vanju imali zbilja posebnog šofera, na povrat-ku u Split sve nas je odveo svojoj kući. Možete

zamisliti kako je bilo njegovoj supruzi kada je ispred kuće ugledala supruga okruženog s pe-desetak djece i četiri zgodne žene. Obišli smo imanje našg vozača, koji je još jednom poka-zao kako su Slavonci vrijedni ljudi i najbolji domaćini.Na povratku smo svratili u Zagreb, obišli smo sve ono za što nismo imali vremena prvoga dana. Bili smo u Tehnološkom muzeju gdje smo se upoznali s izumima Nikole Tesle, zvijezdama i svim postojećim prijevoznim sredstvima. Nakon obilaska Tehnološkog muzeja otišli smo ručati. Vozikali smo se po Zagrebu tražeći restoran, i našli smo ga, ali bio je to pogrešan restoran. Došli smo u re-storan Maxi, a ručak nas je čekao u restoranu Maksimir. Nakon ručka otišli smo u obilazak zoološkog vrta koji je najveći u RH. Zbilja je ugodno šeteti zelenim površnama i promatra-ti divlje životinje. Umorni, sjeli smo u autobus i krenuli kući. Dočekali su nas roditelji koje je zanimalo samo jesmo li bili pristojni. Naravno da jesmo! Što su drugo mogli očekivati od svoje djece, pa oni su nas odgojili!

Paulina Bešker, 8.c

Osmaši parte ća 35

Povijesni kutak36

PovIjeST u KaRIKaTuRaMa

Povijesni kutak 37

PovIjeST u KaRIKaTuRaMa

Povijesni kutak38

navodno je kazala “neka jedu kolače”. je li zaista zaslužila biti upamćena kao jedna od najomraženijih žena u povijesti?

MaRIja anToaneTa - žRTva jednoG vReMena

Marija Antoaneta jedna je od najomraženijih žena u povijesti, ako ne i najomraženija. Tko još ne zna za, navodno, njezinu izjavu “Ako nemaju kruha, neka jedu kolače”? Iako danas povjesničari sve više dovode u pitanje je li Marija Antoaneta ika-da izjavila navedenu rečenicu, ona se nalazi u sva-kom školskom udžbeniku. Pitamo se je li zaista zaslužila “titulu” najomraženije.

Marija Antoaneta je bila petnaesto di-jete, najmlađa kći austrijske carice Marije Terezije koja je vladala u 18. stoljeću. Poznato je da Marija Terezija nije imala topli, majčin-ski odnos prema svojoj djeci, već ih je kori-stila kao pijune u vođenju vanjske i unutar-nje politike. Njezina djeca, pogotovo žen-ska bit će žrtvovana za slavu Austrije,. Bila je prava Habsburgovka, rođeni činovnik. (U Habsburškoj Monarhiji jedino što je funkci-oniralo bio je golemi administrativni aparat koji je svojom čeličnom rukom stezao za vrat brojne narode Monarhije.) Dinastija Habsburg kao jedna od najjačih i najstarijih europskih vladarskih obitelji imala je i neke vrline, ali osjećajnost nije bila jedna od njih.

Kako je izgledalo djetinjstvo Marije Antoanete? Okružena brojnim dadiljama, majku je rijetko viđala, a susreti s njom bili su praćeni ceremonijom lišenom osjećaja. Kada je u pitanju obrazovanje, od 16-ero djece Marije Terezije stekla je najlošije obrazovanje: s dvanaest godina jedva je čitala na njemač-kom, a o francuskom koji je bio jednako obve-zatan, da i ne govorimo. Na Dvoru su je doživ-ljavali kao neozbiljnu, prpošnu, površnu.

A onda s nepunih 15 godina napušta Bečki dvor i odlazi u nepoznato. Naime, Marija Terezija je svoju dinastiju željela povezati s

francuskim Bourbonima, svojim najvećim neprijateljima. S tim ciljem žrtvovala je svo-ju najmlađu kći i poslala ju je u potpuno ne-poznato. Zamislite da danas 14-godišnja dje-vojčica napušta svoj dom, svoju domovinu i odlazi u stranu zemlju, jezik jedva razumije, udati se za čovjeka kojega nikada u životu nije susrela, a kamoli upoznala. No, to je bilo uo-bičajeno za život europskih vladarskih kuća onoga vremena. Brakovi su bili ugovarani još dok su mladenka ili mladoženja bili u kolijevci. Ipak imala je sreće. Većina brakova iz računa je nesretna, ali njezin brak s francuskim kra-ljevićem Lujom Augustom, budućim kraljem Lujom XVI., ispao je sasvim dobar, unatoč brojnim glasinama o njihovim izvanbračnim

Marija Antoaneta u dobi od 20 godina na francuskom dvoru u svečanoj odjeći u kojoj je postala francuska kraljica

Povijesni kutak 39

vezama. Većinu tih glasina povjesničari danas smatraju pukim izmišljotinama.

Njezina glavna zadaća na francuskom dvoru bila je roditi nasljednika. Možemo samo zamisliti pod kojim stresom je živjela u Versaillesu prvih sedam godina braka dok na-pokon nije rodila prvo dijete, kćerkicu Marie-Therse Charlotte. No Francuska nije bila za-dovoljna. Francuzi nisu željeli djevojčicu već dječaka, prijestolonasljednika kojega je doni-jela na svijet 22. listopada 1781.g. Bila je puno bolja majka u odnosu na svoju vlastitu.

Istina je da je Marija Antoaneta u Versaillesu vodila raskošan život. Bila je predvodnica eu-ropske mode u drugoj polovici 18. stoljeća. Imala je svoju osobnu modnu dizajnericu, Rose Bertin s kojom ju je vezalo čvrsto pri-jateljstvo, iako je ova bila obična građanka.

Rose Bertin je tako postala prva poznata mod-na dizajnerica visoke mode.

Francuski su građani, plaćajući porez koji je iz dana u dan, iz sata u sat stalno rastao, pla-ćali i njezine skupocjene haljine. Samo jed-na haljina vrijedila je čitavo malo bogatstvo, a ona bi jednu haljinu odjenula samo jednom i nikad više. Dnevno se četiri puta preodijevala. Haljine koje nije više odijevala poklanjala bi, a samo najdraže sačuvala. U te haljine utrošeni su metri i metri najskupocjenijih tkanina koje su ukrašavane predivnim vezovima i čipkom. I sve to je rađeno bez upotrebe stroja, vještim rukama krojačica, vezilja, čipkarica. Ovdje ne smijemo biti licemjerni i strogo joj sudi-ti kad smo i sami često žrtve modnih trendo-va koji se vrtoglavo izmjenjuju. Način na koji je živjela bio je više-manje uobičajen na eu-ropskim dvorovima 18. stoljeća. Sama Marija Antoaneta objašnjavala je svoju ekstravagan-ciju kao nadoknadu za potpuno beznačajnu ulogu koju je imala na francuskom dvoru.

Ali kako nije vidjela, kako nije shvatila da francuski narod pati pod teretom brojnih nedaća?

Kraljevska obitelj živjela je u Versaillesu, dvorcu 20-tak kilometara udaljenom od Pariza. Bourboni su tamo živjeli okruženi vi-sokim plemstvom, potpuno izolirani od ostat-ka svijeta. Marija Antoaneta je u vrlo rijetkim prilikama napuštala Versailles. Ona nije mo-gla znati za patnje francuskog naroda.

Ipak treba reći da je na kraju postala svje-sna situacije u zemlji i počela se zanimati za politiku. Podržala je ministra koji je predla-gao smanjenje troškova Dvora. Već je stekla nadimak Madam deficit. Francuski narod je saznao za njezine skupocjene haljine i koc-karske dugove koji su plaćani iz državne bla-gajne, njihovim novcem. Postala je omražena, zvali su je “Ona Austrijanka”. I na kraju osu-dili na smrt. Pogubljena je na giljotini 16. li-stopada 1793.g. Imala je 38 godina.

Marija Antoaneta u dobi od 32 godine na slici zajedno s djecom. Imala je četvero djece od kojih će djetinjstvo preživjeti tek jedna kći.

Povijesni kutak40

Kao što je već rečeno, nitko više ne vjeruje da je Marija Antoaneta stvarno izjavila čuvenu rečenicu “Neka jedu kolače.” Tom rečenicom, tko god da ju je izrekao, kao da je htio opisa-ti sudbinu same Marije Antoanete. Živjela je na najraskošnijim europskim dvorovima, au-strijskom i francuskom, znala je samo za naj-bolje pa ništa drugo nije ni mogla ponuditi gladnim Francuzima. Takav način života sku-po je platila, svojim životom.

Ipak kad malo zastanemo i zamislimo se nad njezinom pričom, pred našim očima po-javit će se žena sa svojim slabostima i vrlina-ma koja je spletom nesretnih okolnosti posta-la žrtvom jednog vremena.

Za jednu drugu izjavu sigurno znamo da ju je izrekla. Kad je dovedena na giljotinu svom krv-niku je stala na nogu i pri tom kazala: “Oprostite. Nije bilo namjerno.” Ta se izjava više uklapa u pravu sliku o Mariji Antoaneti.

Povijesna grupa s Dragicom Reljić

Haljina Rosin Bertin koja je bila osobna modna dizajnerica Marije Antoanete Sredinom 18. stoljeća u modi je bio panier, vrsta donjeg rublja kojim se postizala širina u bokovima i do 3 m. Panieri su bili konstrukcija koja se umetala ispod podsuknje dajući haljini na taj način veliki volumen i zaobljen oblik. Panier se sastojao od krugova ili elipsa izrađenih od ribljih kostiju, mekog drveta ili žice povezanih svilenim trakama. Čitava konstrukcija je pomalo podsjećala na kokošji kavez. Funkcija mu je bila naglasiti bokove.

Haljina Marije Antoanete koja se čuva u Royal Ontario Museum u Kanadi.

M.A. nosi izrazito široki panier

Franjo naših dana 41

novI STanovnIK u vaTIKanu

“Habemus papam!” odjeknulo je 13. ožujka 2013.g. kad se pokazao bijeli dim iz dimnjaka Sikstinske kapele. Nedugo zatim, na balkon bazilike sv. Petra izašao je jednostavan i na-smijan čovjek – papa Franjo. Odmah je osvo-jio srca progovorivši jezikom jednostavnosti, milosrđa, dobrote…

Tko je taj jednostavni novi papa?Priča njegovog života započinje u dalekoj

nam Argentini, 17.prosinca 1936. Puno mu je ime Jorge Mario Bergoglio.

Rođen je u brojnoj obitelji. Nakon završe-nog školovanja, neko vrijeme je radio kao ke-mijski tehničar. Uvidjevši Božji poziv, odlu-čuje postati svećenikom. Zaređen je 13. pro-sinca 1969. godine.

Kao dušebrižnik, i kasnije kao nadbiskup Buenos Airesa, posebnu pažnju posveću-je najpotrebnijima – onima najsiromašnijima. Redovito obilazi njihove četvrti, posjećuje bol-nice, domove za nezbrinutu djecu. Uvijek na-stoji biti tu za drugoga. Blaženi papa Ivan Pavao II. imenuje ga 2001. kardinalom Rimske Crkve.

Nakon odlaska pape Benedikta XVI. iza-bran je za 266. papu, a odlučio se za ime Franjo. Time je postao u mnogočemu prvi:

»prvi papa imenom Franjo »prvi papa isusovac »prvi papa iz Južne Amerike.I nakon proglašenja, nastavlja živjeti po

svojim dosadašnjim navikama.

Ana Juras i Brigita Krivić, 7.a

Papa Franjo i dalje se vozi metroom “da bi bio blizu ljudima…”

Veliki je navijač nogometnog kluba San Lorenzo de Almagro

Franjo naših dana42

»Papa Silverije (536. – 537.) bio sin pape Hormizde (514. – 523.) a dvojica rođene bra-će naslijedili su jedan drugog na Apostolskoj stolici. »O nekim papama, posebice onima iz pr-vih stoljeća, zna se vrlo malo ili ništa npr. o papi Urbanu I. (222. – 230.). »Najkraći pontifikat imao je Stjepan II. koji je 752. godine izabran za papu, ali je poslije tri dana umro bez biskupskoga ređenja te se ne nalazi na popisu papa. Posljednji papa s kratkim pontifikatom (samo 33 dana) bio je papa Ivan Pavao I., prethodnik Ivana Pavla II.

Zanimljivosti o papama

»Papa (lat. otac, tata) naziv je za poglavara Katoličke Crkve (također: Sveti Otac). »Vrijeme koje papa provede na čelu Crkve naziva se pontifikatom, a njegovo prijesto-lje Apostolska Stolica (lat. Cathedra Petri). »Od 1871. godine, papinska Apostolska pa-lača nalazi se na Trgu sv. Petra uz vatikan-sku baziliku, dok je papinska katedrala ba-zilika sv. Ivana Lateranskog. »Prema katoličkoj tradiciji, papa je nasljed-nik apostola Petra, koji je bio prvi rimski biskup i najvjerojatnije 67. godine umro mučeničkom smrću u Rimu.

Saznali smo o papama

Franjo naših dana 43

»Za svetog Petra obično se drži da je uprav-ljao Crkvom 37 godina, a papa Ivan Pavao II. više od 26 godina. »Biti biskupom Rima bila je vrlo zahtjevna uloga, o čemu govori i slučaj pape Formoza (891. – 896.) koji je tijekom svojeg ponti-fikata stekao veliki broj neprijatelja pa su nakon njegove smrti bili iskopani njegovi posmrtni ostaci i bilo mu je suđeno za broj-ne grijehe koje je počinio. Proglašen je kri-vim i odsječena su mu tri prsta te je zako-pan u običan grob. Međutim, ubrzo je bio ponovno otkopan i bačen u rijeku Tiber. »U povijesti pontifikata bilo je mnogo za-nimljivih ljudi. Tako je, primjerice, papa Celestin V. (1294.), krsnog imena Pietro del Morrone, bio pustinjak poznat po poma-ganju siromašnima. Bio je toliko skroman da je čak živio u maloj špilji. Kardinali iz-bornici bili su toliko ganuti tom njegovom

žrtvom da su ga dugo vremena nagovara-li da se prihvati papinstva, što je na kra-ju i učinio, ali je kao papa proživio samo 6 mjeseci. Za razliku od njega, Španjolac, papa Aleksandar VI., svjetovnog imena Rodrigo de Borgia bio je bogati vinogradar koji je kupio prijestolje, a od Apostolske stolice napravio unosan posao. Živio je po-ročno i prema nekim izvorima, imao čak devetero djece. Najpoznatiji su od njih kći Lucrezia i sin Cesare. Po njegovoj smrti, ti-jelo je bilo danima nepokopano. »U povijesti papinstva postojalo je i takozva-no proročanstvo svetog Malahija po kojem će posljednji papa nositi ime Petar II. To se pro-ročanstvo nije ostvarilo obzirom da se papa tog imena trebao izabrati na konklavi 2013.

Ana Juras i Brigita Krivić, 7.a

Portret44

(1933.-2012.)U studenom prošle godine napustio nas je pisac na spomen čijeg imena nam je prva asocijacija lik Koko iz njegova najpoznati-jeg romana za djecu. No, osim Koka, Ivana Kušana pamtit ćemo kao jednog od najcje-njenijih hrvatskih pisaca i klasika dječje književnosti.

Ovaj rođeni Sarajlija zapravo je bio aka-demski slikar, urednik časopisa Telegram i Most te urednik hit-biblioteka za djecu, po-put Modre laste, Smiba i Hit-juniora. Bio je re-doviti profesor na Akademiji dramske um-jetnosti u Zagrebu te je prevodio s engleskog, francuskog i ruskog jezika. Školovao se, živio i radio u Zagrebu. Osim romana za djecu pisao je novele, romane i drame za odrasle (Razapet između, Zidom zazidani, Toranj, Medvedgradski

Ivan KuŠan

golubovi, 100 najvećih rupa). Istaknuo se i pi-sanjem drama, od kojih su mnoge uspješno postavljene na kazališne daske (Svrha od slo-bode, Spomenik Demostenu, Ljepotica i zvijer).

Unatoč plodnom književnom radu Kušan je ipak najpoznatiji ostao po serijalu romana o dječaku Koku, čiji je prvi dio objavljen 1956. godine pod naslovom Uzbuna na Zelenom vrhu. Lik Koka Milića uzdignuo je pisca do zvjezdanih staza, a serija romana o njemu postala je kultno štivo generacija osnovnoškolaca. Pustolovine nestašnog dječaka prikazane su i u romanima Koko i duhovi, Koko u Parizu i Zagonetni dječak koji su postali nevjerojatno omiljeni među mla-dim čitateljima. U njima je Kušan napravio od-mak od tradicije time što je uveo krimi-fabulu i životne likove, a živim govorom zamijenio ne-prirodan standardni govor.

Portret 45

Zagrebački redatelj i piščev sin, Daniel Kušan, preveo je Koka i duhove na filmsko platno 2011. godine. Film je bio najgledaniji u Hrvatskoj te godine (više od 80 000 gledate-lja) te je tako potvrdio slavu malenog junaka.

U suradnji s redateljem Draženom Žarkovićem Daniel je ispunio očevu posljed-nju želju te doveo u kino drugu pustolovi-nu jednog od najpopularnijih likova hrvat-ske dječje književnosti. Zagonetni dječak, ne-davno je prikazan u kinima i prošao je jed-nako uspješno kao prvijenac. U njemu glavni junak, uz pomoć prijatelja Tome i Marijane, kreće u nove pustolovine razotkrivajući do-bro skrivanu tajnu novog učenika iz razreda.

Zagonetni dječak osamdesetih je bio pre-tvoren u uspješnu igranu seriju, baš kao i Lažeš, Melita, roman o zgodama i nezgoda-ma desetogodišnje djevojčice Melite. Serija za djecu Lažeš, Melita, snimljena je 1983. godi-ne prema istoimenom Kušanovom romanu, koji je zajedno s redateljem serije bio i autor scenarija.

Interes za ekranizacijom Kokovih avantura pokazali su i Amerikanci. Tvrtka Disney htje-la je otkupiti prava na Kušanove romane pod uvjetom da književnik odustane od verzi-je koju je počeo pripremati sa sinom. Pisac je, međutim, želio da njegov sin ekranizira knjige

te su zajedno krenuli u filmsku pustolovinu. S obzirom na veliku gledanost kojom su po-praćene dosadašnje ekranizacije, ne sumnja-mo da će Kušanove priče i dalje puniti naše kinodvorane.

U planu je ekranizacija romana Uzbuna na zelenom vrhu i Ljubav i smrt, pa nam preostaje željno iščekivati daljnje avanture našeg omi-ljenog junaka.

Daria Čikeš

Nezaboravno ljeto46

Nismo se ni okrenuli, a pred nama je već novo ljeto. Premda smo još kratko u školskim klu-pama, radujemo se druženju s prijateljima, kasnim buđenjima, ljenčarenju i svemu lije-pom što donosi ljeto.

Sa sjetom se prisjećam prošlogodišnjih praznika jer su bili posebni. Provela sam ih u međunarodnom dječjem kampu California. Službeni jezik u kampu je engleski jezik, a mogu sudjelovati sva djeca od 7 do 17 godina. Smjestili smo se u Pakoštanima.

caMP caLIFoRnIa

Dakle, četrnaest divnih dana provela sam u društvu 160 djece iz tridesetak zemalja širom svijeta. Vrijeme smo provodili u različitim ak-tivnostima poput jedrenja, surfanja, penjanja, zabavljanja u waterparku… Sudjelovali smo u video produkcijama i dramama.

Meni se najviše svidjelo jedrenje i penjanje zbog napetosti, ali i waterpark zbog zabave i druženja.

Večernje aktivnosti su svaki put bile dru-gačije: egg drop (pokušaj očuvanja jajeta cije-lim pri bacanju sa 6 metara), counselor make-over, capture the flag…

Kabinu sam dijelila s pet vršnjakinja i co-unseloricom s engleskog govornog područja koja je brinula o nama.

Odlazili smo na izlete u središte Pakoštana i na planinarenja u NP Paklenicu.

U kampu sam upoznala mnogo odličnih prijatelja iz Hrvatske i svijeta, Europe, Azije i Sjeverne Amerike.

Vrijeme provedeno u kampu bilo je za mene divno iskustvo koje nikada neću zabo-raviti. Sigurna sam da ću tamo opet ljetovati.

Anđela Mia Jeličić, 7.c

Čudesni ljudi 47

Felix Baumgartner rođen je 20. travnja 1969.g. u Salzburgu, austrijski je padobranac te BASE skakač. Poznat je po vrlo opasnim prirodnim akrobacijama.

Karijeru je započeo kao austrijski vojnik koji je trenirao skakanje padobranom.

Nekoliko puta uvršten je u Guinnesovu knjigu rekorda:

1999.je skočivši sa zgrade Petronas Towersa (1205,5 m) u Maleziji, oborio je rekord u naj-višem skakanju padobranom.

2003. postao je prva osoba koja je preletjela preko Engleskog kanala uz pomoć posebnog izuma- krila napravljenih od ugljena i vlakna.

Oborio je rekord u najnižem BASE skoku kada je s 29 metara visine skočio iz ruke ve-likog spomenika Isusa Krista u Rio de Janeiru.

2004. postao je prva osoba koja je BASE skokom skočila s vijadukta Milla (343 metra)

2006. postao je prva osoba koja je pa-dobranski skočila sa zgrade Turning Torso (776,58 metara)

U nedjelju ujutro dana 14. listopada 2012. Felix je s 39 045 m skočio iz svoje svemirske kapsule privezane za balon napunjen helijem.

Tim slobodnim padom oborio je rekord Chuck Yeagera, čovjeka koji je prvi probio zvučni zid.

Uspio je oboriti još dva rekorda: najvi-ši slobodni pad te najviše putovanje balonom napunjenim helijem.

Felixov povratak na Zemlju trajao je 9:09 min. Na početku pada Felix se počeo okreta-ti oko svoje osi što je bilo vrlo loše te se cijela Red Bull ekipa zabrinula za njegov život.

Felix se ubrzo stabilizirao te nastavio ravno padati. Uspio je otvoriti padobran te je sigur-no sletio na Zemlju.

Mirta Kardum, 6.a

FeLIX BauMGaRTneR

Sigurno niste znali…Felix se za skok iz svemira pripremao i

u našoj Hrvatskoj. Bio je na Velebitu gdje je skakao u jamu Mamet sa 190 m visine. To je bio njegov prvi skok u tamu. Za Felixovu sigurnost zadužena je bila Hrvatska gorska služba spašavanja.

U slobodno vrijeme48

MažoReT PLeS

Mažoret ples nastao je spojem maršira-nja i plesnih pokreta. Svaka mažoretki-nja ima zadatak stajati uspravno, biti na-smijana i otplesati uvježbanu koreografi-ju. Suci znaju biti prilično kritični na na-tjecanjima pa osim plesnih pokreta veli-ku pažnju pridaju i našem izgledu. Uvijek moramo imati podignutu kosu, nositi suknjice, čizme ili papučice.

Svakog ponedjeljka, srijede i petka, kad skinem s leđa školsku torbu, pretvo-rim se u mažoretkinju. Plešem solo, tj. sama izvodim koreografiju. Svoju prvu medalju osvojila sam kad sam prvi put plesala solo.

U klubu imamo najmlađe juniorke, mlađe juniorke i seniorke. Najmlađe juni-orke su djevojčice od 6 do 8 godina, mlađe juniorke djevojčice od 10 do 13 godina, a seniorke djevojke od 14 do 22 godine. Naše seniorke plešu i sa zastavama. To je novina koja će se tek od ove godina uvesti na na-tjecanja. Jako se trudimo pa se nadam da će to potvrditi i osvojene medalje.

Karla Ujaković, 6.a

Idoli 49

Justin Drew Bieber rođen je kišnog utorka 1. ožujka 1994. u Stratfordu, mjestašcu pokraj Ontaria u Kanadi.

Živio je skromno s mamom Patriciom Lynn Malette jer su se ona i muž Jeremy ra-zveli. Justin ima polusestru Jazmyne i polu-brata Jaxona iz očeva drugog braka.

Justin bi često zarađivao novce pjevajući i svirajući gitaru na ulici pred kazalištem.

Mama Pattie je rado snimala Justinov ta-lent te svoje uratke objavljivala na YouTubeu kako bi i rođaci mogli čuti i vidjeti Justinovo pjevanje i sviranje.

Nakon nekog vremena poznati menadžer Scooter Braun tražio je mlade talente na

juSTIn BIeBeR »Tri puta uvršten sam u Guinnesovu knjigu rekorda.

»Ošišao sam svoju svima prepoznatljivu kosu te ju prodao za čak 40 000 dolara kako bih pomogao djeci na Haitiju.

»Moj zaštitni znak je ljubičasta boja, obožavam tenisice Supra.

»Jako sam dobar u nogometu, hokeju, a osobito u košarci.

»U sretnoj sam vezi s pjevačicom i glumicom Selenom Gomez

»Dosad sam objavio šest albuma: My world I., My world II., My world complection, Never say never, Under the Mistletoe, Believe.

»Moji fanovi nazivaju se Belieberi.

YouTubeu. Pogledao je Justinove videe te se jako zainteresirao za njega. Nazvao je Pattie i dogovorio susret s Justinom. Zadivio ga je Justinov glas i zanimanje za pjevanje.

Svijetom se brzo pročuo glas o mladom te-lentu. Za njega je čuo i Usher, poznati reper. Poželio je surađivati s Justinom pa mu je ubrzo postao i mentor.

Prva objavljena Justinova pjesma bila je One Time, no pjesma koja ga je proslavila bila je Baby, ujedno i najgledaniji spot na Youtubeu. Njome je započela Justinova uspješna karijera.

Belieberice: Mirta Kardum i Klara Bruna Tomić, 6.a

Mali luksuzi bez kojih ne možemo50

STaRKe ILI conveRSIce

Ice WaTcHOd sunčanog sata izumljenog prije otprilike 5000 godina u Egiptu, preko vodenog sata, pješčanog, mehaničkog pa sve do današnjih modernih satova, nikada ni jedan sat nije iza-zvao toliku popularnost kao Ice Watch.

Ice Watch je belgijska marka s japanskim Miyota mehanizmom. Izumljen je 2007. godi-ne. Ono što ga čini jedinstvenim je veseli di-zajn, veliki izbor boja, ali i kvaliteta. Ice Watch je moderan, elegantan i zabavan. Zvijezda je među ručnim satovima. Može se prilagodi-ti svakoj prilici i odjevnoj kombinaciji, šareni su i primamljivi te svakako otežavaju izbor pri kupnji. Sam proizvođač kaže: “Mijenjajte ih i postat ćete kolekcionar jer jednostavno kad ih nabavite, više nećete moći stati.”

Prve conversice All Star nastale su davne 1917. g. Marquis M. Convers, cijenjeni menadžer

tvornice Convers Rubber Shoe Company u Maldenu, Massachusettsu, počeo je proizvo-diti muške, ženske i dječje cipele s gumenim oplatama. Dvije godine kasnije već je proi-zvodio 4 000 pari conversica dnevno.

Svoju popularnost doživjele su novim spor-tom, košarkom. Legendarni košarkaš Chuck Taylor postao je zaštitno lice ove modne marke.

Osobito poznate postale su nakon Drugog svjetskog rata te su se počele proizvoditi u ra-zličitim dizajnima.

Do 1966. Convers je nudio crnu i bijelu va-rijantu, a onda su uvedene nove boje kako bi odgovarale različitim košarkaškim timovima. Do svoje smrti 1969. u dizajniranju ovih mo-dela sudjelovao je i sam Chuck Taylor.

U novije vrijeme starke se izrađuju i od kože, džinsa, neke su i lakirane, iscrtane…

2003. Convers je kupila tvornica Nike, a proizvodna je izvedena iz Amerike. Nastale su i promjene u dizajnu od kojih je najznačaj-nija ta da platno tenisica više nije u dva sloja. Razlika vrlo primjetna.

Klara Jelača i Lana Jukić Peladić, 6.a

Ice Watch je kratko na modnom nebu, ali već je zasjao u punom sjaju. Nose ga mladi, stariji, poznati, poslovni ljudi… Popularan je diljem svijeta, nose ga na svim kontinenti-ma. Fora oblici i različite boje čine ga ideal-nim poklonom za sve mlade i one koji se tako osjećaju.

Lana Mrčela, 6.a

Zanimljivosti 51

Coca-Cola je najpopularnije gazirano piće na svi-jetu. Nastala je 8.5.1886., a izumio ju je dr. John Pemberton.

Čak 97% svjetskog stanovništva prepoznaje bije-lo-crveni logo Coca-Cola kompanije.

Evo nekih zanimljivosti koje niste znali o Coca-Coli:

»Coca-Cola je u sebi sazdržavala pravi kokain sve do 1906. godine kad je zamijenjena kofeinom. »Pila se čak i u svemiru 1985. Prva limenka Coca-Cole izumljena je baš za astronaute. »Svaka boca sadrži 37 grama šećera. »Originalan recept te tajni sastojak Coca-Cole čuva se u Atlanti u sefu pod stalnim nadzorom. Tajni sastojak dobio je nadimak 7X. »Trebalo bi vam 9 godina da probate svih 3500 proizvoda Coca-Cola kompanije. »Okrhnuti zub stavite u čašu kojoj se nalazi Coca-Cola i nakon 10 dana zub će nestati. »Iako su se od prve pojave Coca-Cole na tržištu pojavile razne imitacije sličnog okusa, niti jedna od njih nije postigla ni približnu popularnost originalnog napitka.

Jana Matošić, 6.a

coca-coLa

Književni klub52

Djevojka Matija živi s mamom i strogom bakom. Želja joj je pro-naći tatu o kojem joj majka nikada nije ni pričala. U Zagreb po-slom stiže slikar Kristijan Tomić. Ubrzo Matija od mame sazna da joj je on otac. Matija ga silno želi upoznati pa glumeći novinarku dolazi na njegovu izložbu i intervjuira ga. Dok se ona zbližava s ocem ni ne sluti kako se njezina mama bori s opasnom bolešću. Ipak, sve završava sretnim raspletom. Matijina mama se oporavi te obnavlja odnos s Kristijanom.

Knjiga mi se jako svidjela jer nam ukazuje na to kako naizgled i bezizlazna situacija može imati sretan kraj, bez obzira na to ko-liko ona teška bila.

Nenni Goleš, 6.a

Obiteljski odnosi i brige odrastanja zakompli-ciraju se još jače kad trinaestogodišnja Vlatka upadne u probleme s drogom. Njen problem postaje problem cijele obitelji. Kad joj nesta-ne novaca, Vlatka bježi od kuće i počinje kra-sti. Obitelj ova nesreća zbližava, brinu se za nju, no ona prekida sve kontakte s njima. Policija je pronalazi i vraća kući, no ovisnost je jača pa se sve ponavlja. Majka doživljava živčani slom. Vlatku uspiju smjestiti u komunu u Španjolskoj, bježi pa je smjeste u komunu u Hrvatskoj. Nakon ponovnog bijega završi u zatvoru. Godinu dana kasnije Vlatka se vrati kući. Obitelj pokušava nastaviti s normalnim životom, no za Vlatku je prekasno. Zaražena hepatitisom umire.

Knjiga me se jako dojmila jer je spisate-ljica ozbiljnu temu prilagodila dječjem jezi-ku. Posebno mi se svidio lik bake. Ona pred-stavlja vezu između starijih i mlađih u obitelji. Svatko bi poželio takvu baku.

a. dorić, j. Matanović

“one MISLe da SMo MaLe”

nada Mihelčić

ZeLenI PaSVlatkin pro-

blem svjedoči nam o tome da se slič-na situacija može dogoditi u bilo ko-joj obitelji i utjecati na svakog njezinog člana.

Spisateljica nam poručuje da droga nikada nije rješenje za probleme koji se javljaju u našim godinama. Svojom ovisnošću upropastit ćemo svoj život kao i živote svih članova svoje obitelji.

Književnica Nada Mihelčić već nam je po-znata po lektirnom naslovu Bilješke jedne gi-mnazijalke. Radi u izdavačkoj kući i bavi se prevođenjem s engleskog jezika.

Lana Mrčela, 6.a

Strip 53

Božidar Golubić, učenik 5.c razreda, obožava-telj je i vrijedan skupljač stripova o Asterixu i Obelixu.

Najstarija izdanja naslijedio je od tate, a ona potječu iz davne 1970. i ‘71.

Asterix mu je omiljeni strip jer je duho-vit te obiluje povijesnim podatcima. Najdraže izdanje mu je Grad bogova zbog priče o Rimljanima koji nikako ne uspijevaju posjeći šumu jer svaku noć ponovo izraste. Drag mu je i zbog lika Tamburixa koji je bezrazložno uvjeren u svoj pjevački talent.

Za Asterixa kaže da mu je omiljeni lik jer je mudar, hrabar i duhovit.

Asterix je lik serije francuskih stripo-va. Strip su stvorili 1959. René Goscinny (priču) i Albert Uderzo (ilustracije). Nakon Goscinnyjeve smrti 1977. Uderzo je nastavio rad na stripu. Asterix je najpoznatiji francuski strip, preveden na 77 svjetskih jezika, uklju-čujući klasične jezike i dijalekte.

Asterix živi oko 50. godine pr.Kr. u izmi-šljenome selu na sjeverozapadu Galije, po-dručju današnje Bretagne u Francuskoj. Selo

aSTeRIX

Božidar Golubić

je među Galima poznato po tome što je jedino koje još nisu osvojili Julije Cezar i rimski le-gionari. Stanovnici sela crpe nadljudsku sna-gu iz čarobnog napitka koji priprema druid Čudomix. Selo s jedne strane okružuje oce-an, a s druge strane četiri rimske utvrde, čija je namjena paziti da Gali ne stvaraju nevolje…

Ivana Kaštelan, prof.

Mravac poliglot54

John Christopher “Johnny” Depp II was born on 9 June,1963. in Owesboro,Kentucky, USA.

He is an American actor, a producer and a musician.

He loves tattoos, he wears crazy clothing combinations, he plays in a band…

Depp has been nominated for Oscar three times,and won a Golden Globe and Screen Actors Guild Award.

He has got many friends and fans, because he`s famous.

Johnny acted in 8 famous films: “Charlie and the Chocolate Factory”, “Pirates of the Caribbean”, “Edward Scissorhands”, “Rango”, “Dead bride”, “Alice in Wonderland”, “Sleepy Hollow” and “Once Upon a Time in Mexico.”

He has been in relationship with Vanessa Paradis, a French singer and an actress. The couple has two children- daughter Lily-Rose Melody and son John “Jack” Christopher.

As a guitar player, Depp recorded a solo al-bum, played slide guitar in Oasis song “Fade

joHnny dePP

In-Out” and the “Fade Away (Warchild Version)”. In addition, he played acoustic gu-itar in the movie “Chocolate” and the so-undtrack for the film “Once Upon a Time in Mexico”.

Johnny Deep lives very busy, but also very crazy life and these were just some facts about him.

Sara Vješnica 5.c

Mravac poliglot 55

THe MoST unuSuaL PaRTy eveRI was at the birthday party two weeks ago. It was my birthday party! The party was in a hotel under the sea surface, and there were a lot of children there. We had a cake in the shape of a shark who was swimming after a man. We also had toys in the shape of do-lphins, sandwiches that looked like sea hor-ses, sea stars and sea shells. We were all dre-ssed up like sea creatures. I was the Neptune-the god of the sea. My best friend was dre-ssed as a lobster, and the other one went as a killer whale. The girls were mostly dressed as mermaids but the most beautiful mermaid was Bridget.

It was great. We were swimming with the dolphins and we played a game where some-body was standing on a glass platform, while the others were trying to hit him.

My favourite game was the last one. The reason is this: when I was on the glass plat-form, my friend hit me and I fell right on Bridget. For a short second I could smell her strawberry shampoo. She wasn’t hurt so I don’t think she was angry.

We were very noisy and the neighbours were really angry. In the end, my friend, the killer whale, accidentally broke the glass wall with his tail while he was dancing. The water started pouring into the room and the whole hotel had to be evacuated before it was com-pletely flooded.

It was the best party ever!

Matija Petrić, 6. c

Tea TIMe

On Monday, 15 April, the eight graders had a tea party. It was an unusual tea party, becau-se, as you may know, British people drink tea at 5 o’clock in the afternoon. We felt an ur-gent need to drink a cup of tea in the middle of the day-at about noon. I brought my best (and the oldest) china and some traditio-nal Croatian biscuits such as “Napolitanke”, to blend the best tradition of both cultures. Some of the students were actually surpri-sed when they tasted their tea with milk for the first time-they were pleasantly surprised by the taste of it. Of course, we used only the finest tea bags (vanilla and strawberry were strictly forbidden!). It was a pleasant experi-ence and a moment of relaxation and fun for both students and their English teacher.

Mravac poliglot56

coMe ScRIveRe un SMS?

Lara: Ciao Marta! Dv 6?Marta: Al parco.Lara: Cn chi 6 al parco?Marta: Cn gli amici.Lara: Qnd arrivi a casa?Marta: Alle 6.Lara: Ci sentiamo dopo.Marta: Ciao!

Lara Nizeteo, 7.b

AGLIO (češnjak)

CAROTA (mrkva)

CIPOLLA (crveni luk)

CARCIOFO (artičoka)

CAVOLFIORE (cvjetača, karfiol)

CAVOLO (zelje, kupus)

INSALATA (salata)

PATATA (krumpir)

PISELLO (grašak)

MELANZANA (patlidžan)

RAVANELLO (rotkvica)

ZUCCA (bundeva, tikva)

PEPERONE (paprika)

GRAPPOLO (grozd)

PREZZEMOLO (peršin)

Lana Čeko, 7.a

Lana: Tt ok.Darina: Dv 6?Lana: A casa.Darina: Cn chi 6 a casa?Lana: Cn mamma e papà.Darina: Ci sentiamo dopo.Lana: Ciao :)Darina: :)

Darina Benussi, 7.a

Ivan: Cm stai oggi?Danijel: Tt ok.Ivan: Dv 6? Danijel: Al parco cn gli amici.Ivan: Qnd arrivi a casa?Danijel: Alle 9.Ivan: Ci sentiamo dopo.Danijel: Ciao :)

Danijel Papić,7.b

qnd-quando (kada) cm-come (kako) cn-con (s, sa) tt-tutto (sve)ok-va bene (dobro) dv-dove (gdje) 6-sei (si)

C A V O L F I O R E V

I N S A L A T A A P M

P A T A T A E G V E E

O C A R O T A R A P L

L R Z U C C A A N E A

L D A G L I O P E R N

A U R A C A V O L O Z

P I S E L L O L L N A

C A R C I O F O O E N

P R E Z Z E M O L O A

osmosmjerka

Mravac poliglot 57

Zutaten: »180 g Kochschokolade »140 g Butter » 160 g Zucker »8 Eier »10 g Vaniliezucker »100 g Aprikosenmarmelade

Für Zuckerguss »250 g Kochschokolade »120 g Staubzucker »120 ml Wasser »1 Löffel Butter

Sachertorte ist die bekannteste Torte aus Wien. Frank Sacher hat die Sachertorte gemacht. Er hat diese Torte in 1832 zum er-sten Mal für Graf Metternich serviert.

Das richtige Rezept ist heute noch ein strenges Geheimnis.Ihr könnt die richtige Sachertorte nur in Wien essen.

Lea Jerković, 8.c

dIe SacHeRToRTe

Zabavimo se58

V H A R M O N I K A C

I I N S V A D O T I R

O A R I L I F O T U N

L C M A O B O R B E O

O I F R U L A L A A F

N R I I E NJ A B I H O

Č U N V T A R N U N L

E B E A K B A S S R A

L M F L A U T E L G T

O A T K T B I L U O E

I T E L S U G P P R M

Ukras od malih

kamenčića

Pojas između kopna i mora

Naš poznati

otokPrvi čovjek

Jadransko, Crno, Mrtvo

Dosadan ljetni kukac

Zagrebačka banka

Alfred kraće

Voće: morganj

Strano ime (Jan)

Alatke za veslanje

Znak za Kalij

Glasanje psa

D Ivan kraće Upiši N Hun, ObarSpoj, USB…

Koja je od srebra

Upiši I, T Osobna zamjenica

Alatka za vitlanje

Mama bez kraja

Mjesto u gorskom kotaru

Znak za Iridij

Glazbena osmosmjerka

LabirintKrižaljka

BasBuBanjCitraDoBaFineFlauteFrulaGitara

Rješenje: — — — — — — — — — — —

Ako ispravno riješite osmosmjerku, preostala slova dat će rješenje osmosmjerke

GusleHarFaHarmonikaklavirlirametaloFonnoteoBoa

PlesPulsroGtakttamBuriCatruBaviolinaviolončelo

Ana je počela spremati stvari za more ali nika-ko ne može naći svoje stvari za plažu. Pomozi joj.

MRAVAC, list učenika OŠ Manuš, SplitBroj 5, svibanj 2013.

NAKLADNIKOŠ Manuš, Vukovarska 11, 21000 Split

GLAVNA UREDNICA I VODITELJICAIvana Kaštelan, prof.

UREDNIŠTVOBožidar Golubić, Filip Avelini, Filip Lovrić (5.c)Nenni Goleš, Mirta Kardum, Matea Gazibara, Zorica Maroević, Jana Matošić, Lana Jukić Peladić, Zrinka Bazina, Petra Blažević, Karla Ujaković, Klara Jelača, Klara Bruna Tomić, Lana Mrčela (6.a)Anđela Mia Jeličić (7.c)Lea Jerković, Paulina Bešker (8.c)

LEKTORIIvana Kaštelan, Daria Čikeš, Marina Matić

LIKOVNA UREDNICAAna Pletikosić, prof.

FOTOGRAFIJEučiteljice, internet

GRAFIČKA PRIPREMA Luka i Martina Vidoš

NASLOVNICAAna Borozan, 5.b

NAZADNICABrigita Krivić, 7.a

TISAKŠkolska knjiga, Zagreb

NAKLADA1000 primjeraka

WEBhttp://www.os-manus-st.skole.hr/

IMPReSSuM

www.os-manus-st.skole.hr