View
248
Download
7
Category
Preview:
DESCRIPTION
Povijest kulture od starog vijeka do modernog doba
Citation preview
KULTURNA POVIJEST
Što je KULTURA?
Materijalna kultura (artefakti, umjetnost) arheologija
Nematerijalna kultura (norme, vrijednosti, osjećaji, ideje, vjerovanja, međuljudski odnosi
antropologija)
Simboli, identitet, kolektivna svijest
Kultura ujedinjuje zajednicu
Prenosi se pamćenjem i učenju tradiciji, odnosno nasljeđuje se i prenosi na nove generacije.
Mijenja se i razlikuje od drugih kultura
Akulturacija nadmoć neke kulture nad drugom, asimilacija
Kultura može biti popularna, elitna i specifična nekom društvu
Povijesno nasljeđe
KULTURNA POVIJEST nema stroge definicije. Pascal Ory: “Ukupnost kolektivnih
reprezentacija koja je svojstvena jednom društvu.”
Proučavanje svega onoga što je čovjek ostvario
reprezentacija kako netko nešto vidi i kako ocjenjuje neku društvenu praksu
Povijest boja
Boja je odraz kulture nekog društva u određeno vrijeme
Povijest onoga što čovjek vidi, kako tumači boje, koju vrijednost i simboliku im daje…
1. MATERIJALNA POVIJEST BOJA/PIGMENATA
Prapovijest: crna, crvena i žuta prikazi svijeta koji okružuje čovjeka okoliš, životinje
Egipat: javlja se plava i zelena boja. Nastaju prvi umjetni pigmenti
Grčka: mini crvena umjetni pigment sa sjevera Španjolske
purpurna boja
atička žuta
Rim: crvena boja (Pompeji)
plava boja boja barbara, purpurna boja najplemenitija boja
U starom vijeku prevladavaju bijela, crna, žuta i crvena boja. Najskuplje boje se najviše cijene,
a time su i najpopularnije boje
Purpur jako skup, plava jeftina (izrađivala se od biljke vrbovnik)
12./13. st. kršćanstvo izrazito snažno. Križari su donijeli plavu i zlatnu boju. Blažena Djevica
Marija prikazuje se u plavoj odjeći.
Otkrićem Novog svijeta uvozi se indigo koji daje kvalitetniju plavu boju
U srednjem vijeku četiri su glavne boje: crvena, žuta, zelena i plava
19. st. razvija se industrija i kemija. Nastaju sintetički pigmenti
Wiliam Henry Perkin 1856. slučajno je otkrio ljubičasto bojilo (tražio je lijek)
ZNAČENJE BOJA
ovisi o društvu i okruženju. Npr. PLAVA za vrijeme Rimskog Carstva smatrana je bojom
barbara, a u srednjem vijeku Bogorodica je prikazivana u plavoj odjeći
Prva, izvorna boja kršćanstva bila je bijela boja
Papa Inocent III. uredio je liturgijske boje, a potvrdio ih je papa Pio V.
Liturgija je skup normi i propisa koji prate liturgijsku godinu (život Crkve i Isusa Krista). Na
simboličan način bojama se prikazuje Kristov život
U srednjem vijeku liturgijske boje bile su nešto drugačije nego danas. Bijelu boju nosili su kada
su se slavili sveci koji nisu bili mučenici, blagdani i BDM. Crvena boja bila je simbol mučenika i
apostola. Ljubičasta i ružičasta boja nosile su se za pokoru, a ljubičasta još i za advent,
korizmu i na početku godišnjih doba. Zelena se nosila nekoliko tjedana nakon Bogojavljanja.
Zlatna je mogla zamijeniti bijelu, crvenu i zelenu. Crna boja nosila se na blagdan Svih svetih, na
Veliki Petak i prilikom žalovanja
Protestanti su kao odgovor katolicima nosili samo jednu boju CRNU
Barok je bio odgovor katolika na protestantsku jednobojnost
TEORIJE I SVJETONAZORI
Empedoklo je bio prvi filozof koji je razmišljao o bojama. Za vatru je odredio crvenu boju, za
vodu zelenu, za zrak bijelu i za zemlju crnu boju
Isaac Newton (prosvjetiteljstvo) 1704. napisao je djelo “Optics” u kojemu je objavio svoja
istraživanja sa bojama i svjetlošću. U zamračenoj prostoriji kroz prizmu je pustio zraku svjetlosti
i tako je dobio spektar sedam boja. Smatrao je da je svjetlost puna boja koje se ne vide.
Tvrdio je da bijela u sebi sadrži sve boje. Prema Newtonu suprotnost bojama bila je tama
Johann Wolfgang von Goethe, filozof i književnik (romantizam), 1810. objavio je svoje djelo
“Teorija o bojama”. 20 godina radio je istraživanja sa svjetlošću i bojama. Za razliku od
Newton tvrdio je da je boja vezana i za tamu “svijetla tama”. Za njega su temeljne boje plava i
žuta (u knjizi “Patnje mladog Werthera” glavni lik nosi plavu i žutu odjeću). Za plavu je govorio
da je najbliža tami, a za žutu da je najbliža svjetlosti. Crvena boja je bila boja između žute i
plave.
Goethe opisuje boje, a Newton istražuje
Georges Seurat Nedjeljno poslijepodne na otoku La Grande Jatte, 1884. poentilizam
SECESIJA
1895.1914.
Pojava mladih na kulturnoj sceni. Sve se dovodi u pitanje književnost, umjetnost, tradicija
Art nouveau, Style moderne, Arte joven, Arte nova, Arte nouova, Moderna…
Hrvatske prilike: političke neprilike, razjedinjenost hrvatskih zemalja, banovanje Khuena
Hedervaryja (1883.1903.), mađarizacija i ugarski hegemonizam
16. listopad 1895. spaljivanje mađarske zastave prilikom dolaska cara Franje Josipa I. na
otvorenje HNK studenti koji su sudjelovali protjerani su sa Zagrebačkog sveučilišta. Odlaze u
Beč i Prag gdje nastaju dvije grupe hrvatskih mladih intelektualaca BEČKA i PRAŠKA
Stjepan Radić otišao je u Prag gdje upoznao Tomaša Masaryka
Milivoj Dežman Ivanov otišao je u Beč i tamo je pao pod utjecaj Hermanna Bahra
Novo kulturno razdoblje
Zagreb: 61 000 stanovnika, glavni grad hrvatskih zemalja, kulturno središte. Cilj je izgraditi
glavni grad, a glavnu ulogu bi trebali imati mladi i novi kulturni pokreti
Secesija u europskim gradovima
Općenito se smatra da je nastala u Beču, no prvi čin “odvajanja” dogodio se u Francuskoj u
Parizu kada su mladi slikari na čelu s Pierreom Puvisom de Chavenneom 1889. napustili
Pariški salon i osnovali vlastiti nakon što im je zabranjeno izlaganje svojih djela
München 1892. prvi se puta javlja ime Die Sezession. Glasnogovornik mladih bio je Franz
Stuck. Pokrenut je i časopis Die Jugend (Mladost)
Beč mladi slikari su predvodnici secesije u Beču. Ističu se Gustav Klimt i Otto Wagner.
1897. napuštaju staru organizaciju umjetnika, a 1898. pokreću glasilo Ver Sacrum (Sveto
proljeće). Secesija se zatim širi prema Pragu i Budimpešti
U Zagrebu se javljaju slikari Vlaho Bukovac i Bela Čikoš Sesija, te kipar Robert Frangeš
Mihanović. 1897. mladi umjetnici napuštaju “Društvo umjetnosti” i osnivaju “Društvo
hrvatskih umjetnika”. Hrvatski salon postaje bitan umjetnički paviljon za izložbe mladih
umjetnika
1898. u Beču izlazi časopis Mladost
Pisci 1898.napuštaju “Društva književnika” i osnivaju “Društvo hrvatskih književnika”
Arhitektura 1906. mladi arhitekti napuštaju “Društvo inžinira i arhitekata” i osnivaju “Klub
hrvatskih arhitekata”
Svi mladi Europe imaju svoju secesiju
Pobuna protiv malograđanštine, estetike i ljepote, tradicije, akademizma…
Hrvatski mladi se također “odvajaju” i osnivaju svoja “hrvatska” društva
Kanali kulturnog transfera
Nakon 1895. hrvatski studenti masovno odlaze u inozemstvo, najviše u Beč i Prag
Knjige i novine koriste kao dobar izvor informacija
Kavane mjesto susreta i druženja, način života, BOEMA
Pojedinci
Antun Gustav Matoš 1894. pobjegao je iz Austrougarske vojske i tijekom slijedećih 15
godina živio je u Ženevi, Beogradu i Parizu
upoznaje se sa francuskim simbolizmom, proučava Verlainea, Baudelairea, Stendhala
piše članke o svemu
kralj boeme
Nikola Polić: “Mi smo prvi put osjetili u njemu Europu” Matošev krug
Programi i manifesti
Mladost isti vizualni identitet kao Ver Sacrum, brane ideje bečkih pisaca, uvodnik je napisao
Milivoj Dežman Ivanov (hrvatski Hermann Bahr)
utočište nalaze u umjetnosi i introspekciji
Dežman: “Naše težnje” 1898. za katalog “Hrvatskog salona”. Objašnjava smisao mladih
umjetnika i pisaca. Moderna je borba pojedinca za slobodu. Manifest prve generacije
Ivo Pilar (1874.1933.) 1898., “Secesija, studija o modernoj umjetnosti”
mladi pravnik, sa 24 godina objašnjava što je secesija, kritizira akademizam. Umjetnost mora
biti originalna
4 postulata secesije: sloboda umjetnika, jednostavnost vanjskih oblika, demokratizacija umjetnosti i
bogatstvo tema i poruka umjetnosti
Secesija nije samo umjetnost. Secesija znači pripadati Europi, biti moderan i napredan. Secesija
je znak nadolazećih promjena u društvu, znak samosvijesti umjetnika i naroda, dokaz nove faze
u nacionalnom životu
Polemika Ive Pilara i Franje Ksavera Kuhača (1834.1911.)
1898. Kuhač objavljuje poslanicu secesionistima i književnim dekadentima “Anarkija u
hrvatskoj književnosti i umjetnosti”
Franjo Ksaver Kuhač bio je etnolog i povjesničar umjetnosti
umjetničko djelo za njega ima estetsku, filozofsku (istina, moral) i političku dimenziju
(patriotizam)
Razlike u tumačenju Pilara i Kuhača: estetika i društvenopolitička funkcija umjetnosti
Zajednički koncepti: demokratizacija umjetnosti
Generacijski jaz odnosi stari/mladi
“mladi” traže uzore u inozemstvu i zato ih “stari” optužuju da su izdajice isto se događa u
Mađarskoj i Češkoj
Moderna nije samo književna škola, nego i pokret
Limiti kulturnih transfera i pitanje hrvatskog identiteta
Politička uloga umjetnosti
Za Kuhača secesija je uvoz iz inozemstva i opasnost iz Europe
dva su glavna smjera: umjetničkosocijalistička dimenzija i umjetničkoanarhijska dimenzija
secesija je protiv hrvatskih ineteresa i tradicije, odnosno dezintegrira hrvatsku kulturu i identitet
Za Pilara secesija obogaćuje hrvatski identitet i kulturu. Smatra da treba slijediti europske
pokrete
Periferija/središta
različite stvarnosti
Hrvatska: hrvatska kulturna renesansa i zaokret prema Europi
Različite društvene prilike
Dekadencija središta
zastoj građanskog društva, kriza liberalizma, uspon socijalizma, nacionalizma i antisemitizma
buđenje periferije politika, kultura i identitet
“Društvo hrvatskih umjetnika Medulić”
Osnovano na Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi u Splitu 1908.
regionalni karakter, doprinos hrvatskoj moderni
predsjednik društva: Vlaho Bukovac
istaknuti članovi: Emanuel Vidović i Ivan Meštrović
1912., Beograd 4. jugoslavenska umjetnička izložba > propagiranje političkog i kulturnog
jedinstva južnih Slavena
protiv AustroUgarske Monarhije
osniva se društvo srpskohrvatskih umjetnika
1919. nastaje Jugoslavensko društvo Medulić
Mladi hrvatski arhitekti
novi vizualni identitet, oko 1900.
cilj je upisati svoj identitet u prostor
Mađari grade kolodvor, a Austrijanci HNK
Istaknuti arhitekti: Stjepan Podhorsky, Edo Šen, Vjekoslav Basti (Etnografski muzej), Viktor
Kovačić, Hugo Ehrlich, Rudolf Lubynski (Državni arhiv), Dionis Sunko
Uloga mladih hrvatskih arhitekata > graditi reprezentativne secesijske zgrade
Identitetska dimenzija mladih hrvatskih arhitekata članovi društva mogu biti samo arhitekti i samo
Hrvati. Osim strukovnih interesa cilj im je i sačuvati hrvatsku arhitektonsku baštinu
Stara katedrala bila je okružena renesansnim zidom
novu neogotičku katedralu sa renesansnim zidom radio je Herman Bollé Revolt mladih nerazumijevanje starih prema baštini
1. listopada 1906. Klub hrvatskih arhitekata će protestirati kod bana Teodora Pejačevića
protiv rušenja renesansne Bakačeve kule, koja je zaklanjala nedavno obnovljeno pročelje
katedrale
1908. otvoren natječaj za urbanističko rješenje Viktor Kovačić dobio prvu nagradu, no
njegov plan nije ostvaren
Projekt: obnova Bakačeve kule (secesijski elementi), prvi odmak od secesije, slobodan od
svakog stila i mentora
političkoidentitetska dimenzija monument Nikoli Zrinskom i mauzolej Zrinskih i Frankopana
Izidor Kršnjavi, povjesničar umjetnosti i političar, secesiju je smatrao beskorisnom. Mlade je
optuživao da kopiraju druge
Viktor Kovačić Arhitektura je umjetnost ukorijenjena u sadašnjost (materijali i tehnika)
svaki stil produkt je svog vremena
protivnik historicizma
za baštinu
začetnik “Zagrebačke škole”
Crkva sv. Blaža je spoj hrvatskih arhitektonskih baština > ujedinjenje sjevera i juga
(arhitektonski i politički)
Zaključak o secesiji: biti u korak s novim trendovima, kulturna i politička dimenzija pokreta,
pitanje hrvatskog identiteta, odnos periferije i središta, različite društvene stvarnosti, politička
situacija. Kopija? Devalorizacija? Prihvaćanje, pripadnost? Interpretacija?
KULTURA KAVANA
zagrebačke, bečke, budimpeštanske
simboli austrougarske kulture
simboli gradske/urbane kulture
Početak kavana > Beč i Pariz u prosvjestiteljstvu
razdoblje: 1884.1914.
Slobodno vrijeme, slobodne aktivnosti, formalna i neformalna društva
Društvenost kavana ogledalo kulture i društva
Tri glavna aktera: vlast, kavanari i gosti
Koje su im perspektive, interesi i ciljevi?
Što je za njih kavanska društvenost?
U kojoj se mjeri nadopunjuju ili suprostavljaju?
Perspektiva vlasti
normativna i konzervativna društvenost
vlast: zakonodavac, zemaljska vlada, gradsko poglavarstvo
zakoni, pravilnici, statuti
Zakonski okvir Obrtni zakon iz 1872. > preliberalan, slobodan obrt, važna je samo
punoljetnost (21)
Novi obrtni zakon 1884. Statut za obrt baveće se držanjem svratištah, gostionah,
pivanah, krčmah, rakijašnicah, kavanah i kavotočjah obavezno za svaki grad. Zagreb je
donio odluku 1887.
Odredbe: koncesija (dozvola grada za otvaranje kavane, vlasnik mora dokazati da nema javnu
kuću), ugostitelji, higijena i čistoća, red i nadzor
Oblikovanje kavana
Ponuda: kavanom se smatra posao gdje se poslužuje kava (bezalkoholno piće, razum i
prosvjetiteljstvo), čaj, čokolada, žganice, likeri, sokovi, sladoledi, peciva…
barem jedan biljar za uporabu
najmanje 60 kvadratnih metara, strop najmanje 4 metra
U Zagrebu može biti najviše 15 kavana, a od 1897. 25 kavana
Ime kavane je obavezno
Krčma
poslužuju se sva pića, a najviše se pije vino
poslužuje se i jelo
svaka igra je zabranjena
površina prostora mora imati najmanje 30 kvadratnih metara, a visina stropa mora biti 3
metra
može ih biti najviše 150, a od 1903. 190
na trgu, oko crkvi, reprezentativnih mjesta i centara moći krčme su zabranjene
Društvo iz perspektive vlasti
normativna jer je zasnovana na zakonu
konzervativna jer čuva društvenu hijerarhiju odvaja građansku od pučke društvenosti
Perspektiva kavanara
cilj je privući ljude i tako zaraditi novac
radili su i razglednice
provode u djelo definiranu društvenost
sloboda kavanara
status kavanara > među najbogatijim ugostiteljima, imaju unosan posao i bogatu klijentelu.
Stranci su česti gosti
Kavane u Zagrebu, Beču i Budimpešti
zajednički vizualni identitet
građanski ukus: moderno i bečki stil
građanska i transnacionalna kulturna institucija
kavane su se nalazile tamo gdje krčme nisu smjele biti
Ime
simbol > prezime kavanara, zemljopisna konotacija (Europa), politička konotacija (Hrvatska
kavana), gradsko obilježje (Kavana Korzo), svojstvo kavane (Kazališna kavana)
krčma > “K veselom Turopoljcu”, K zlatnoj ribi”, “K dobroj kapljici”
Primjer: “Kavana Zrinjski” Zrinski trg, danas francuska ambasada
biljar, mjesto za piće, žene zaposlene (kao dio dekora), novine, niše
(uvučeni zid), blagajnica, konobar, nadkonobar, pikolo (šegrt), kuhar kave, poslovođa
Društvo iz perspektive kavanara
profit, slobodni izbor, slijede moderne (bečke) trendove. Vlasnik ima svoje kulturne odrednice
Perspektiva gosta
kreativna i dvoznačna društvenost
razni jezici kozmopolitizam
intelektualci, umirovljenici, studenti, putnici…
specijalizirane kavane: “Velika” poslovni ljudi
“Corso” javni službenici i časnici
“Bauer” boema
književna društvenost
najpopularniji gosti boema (Matoš, Wiesner, Polić…)
Funckije
Inicijacija > kavana je svijet odraslih i svijet književnosti
mreža književnika okupljala se u kavanama
mjesto rada književnika
književna forma: feljton (kratkoća, subjektivnosti, impresija kao kavana) Peter Altenberg
Književnici o kavanama > A. G. Matoš: “Kafanske varijacije” (1910.)
> Nikola Polić: “U kavani o kavani” (1921.)
ogledalo stanja duha > svjedočanstva o kavanskom životu, društvu, promjenama, potrebama,
pukotinama…
Lice kavane
veselje razgovori, izmjena informacija, umrežavanje, vic, karikatura
utjeha toplina društva, protivno samoći
Drugo lice kavane
samoća, površnost, dosada, pasivnost, sjedenje, ovisnost, besmislenost, tjeskoba
kavana > ogledalo i generator
Zagreb/Beč kulturni transfer (književnost) i emocionalnoduhovni transferi
Razlike
središte/periferija
društvena/politička kriza
Matoš (Društvenost) kaže da je društvenost mjerilo svake kulture
zagrebačka je “društvenost kafanska i gostionička”
alkoholizam je veliki problem
Matoš > nema SALONA jer nema hrvatske elite, plemstvo nije domoljubno, nema žena u
crkvenim krugovima, građanstvo je nedovoljno obrazovano, nema novaca i patriotizma
nepovoljne političke prilike
Društvenost iz perspektive gosta
kreativna jer je prostor slobode
vic, književnost
dvoznačna jer razotkriva duh vremena
tjeskoba/besmislenost/dosada
Suprotnost:
normativna društvenost (vlast)
profitabilna društvenost (kavanari)
Zajedničko svima: građanska/europska društvenost, konzervativna društvenost (vlast), pomodna
društvenost (kavanari), kreativna društvenost (gosti)
kavanari i gosti su prenositelji zajedničkog identiteta: vizualni, književnost, stanje duha
kulturni transfer središte/periferija
kompleksnost i društveni procesi
Javni prostor
ulice, trgovi, korza, ali i kavane
okupljanje može biti organizirano i neorganizirano
Kavane svaka revolucija ima svoje kavane: Lorenzo u Parizu, Florian u Italiji, Filvax u
Budimpešti
poveznica između kavane i politike
Montesquieu protiv kavane zbog kave koja je opasna
2 vrste javnog prostora: otvoren (nema vlasnika) ulice, trgovi…
zatvoren (ima vlasnika) ograđen prostor, kavane i saloni
vlast je jako zainteresirana za taj prostor
Što možemo saznati o javnim prostorima?
Javni prostor kao reprezentativno mjesto u doslovnom smislu
mora se razlikovati od privatnog prostora
mora biti pod vedrim nebom, za javno korištenje, mjesto gdje se svi akteri mogu susresti,
urbanost i urbanistička reakcija
središte grada (trg i glavna ulica) utjelovljuje glavni prostor razglednice
trg i glavnu ulicu izgrađuje vlast
mora se intervenirati u prostor i imati novaca potreba za ostavljanjem traga ostaje zauvijek
vlast koristi arhitekturu koja ima svoje karakteristike i urbanističke planove
trgovi su najzanimljiviji
Grčka AGORA postavljena blizu akropole, na njoj su se donosile političke odluke, kasnije se
pretvorila u tržnicu
RIMSKI FORUM Forum Romanum prvi forum koji je napravljen u Rimu, a po njemu su rađeni
svi ostali forumi u Carstvu
uloga foruma: okupljati ljude radi politike, vjere i vlasti, često pravilnog oblika, ima hram, trgovci
su prisutni…
dvije glavne ceste: cardo i decumanus
s dolaskom rimskih careva nastalo je pet rimskih foruma: Forum Julija Cezara (stavio svoj kip
u sredinu), Augustov forum, Vespazijanov forum (hram mira u središtu), Neronov forum i
Trajanov forum
forum je simbol moći cara i on oblikuje grad
Srednji vijek
obnova gradova
karakteristika: tri trga (svaki ima svoju građevinu) za Crkvu, za općinu i za tržnicu
trgovi sa Crkvom i vijećem bili su u centru grada, a trg sa tržnicom malo dalje
ovdje se primjećuje specijalizacija funkcija trgova
tu su već postojeće urbane cjeline
i u antici i u srednjem vijeku su zatvorene cjeline, odnosno zatvoreni prostori
Renesansa
želi pokazati moć kroz idealnu sliku grada
općina gubi autonomiju, povlačenje Crkve, novi smjer u arhitekturi, novi odnos prema prostoru
arhitektura je sklonija geometrijskim oblicima
rađa se perspektiva, razvijaju se nove tehničke metode
zamišlja se idealan grad
Trg Steccata (Parma) moćnici renesanse žele upisati svoju moć u gradu, gradska vijećnica je
zamijenjena palačom vladara
Barok i neoklasicizam
jačanje političke moći
Luj XIV. sva moć u jednoj točki, sve jače monarhije, temporalna i spiritualna moć, svoju moć
iskazuje umjetnošću
Barok je pokazivanje, veličina je prisutna za razliku od prijašnjeg razdoblja, trg se prikazuje na
najpompozniji način
19. stoljeće
1852.1870. Napoleon III. (Drugo Carstvo) zajedno sa prefektom želi napraviti novi Pariz.
U starijem dijelu grada masovno se ruše zgrade. Potiče se gospodarski razvoj, primjećuje se
razvoj tržišta nekretnina, neki zarađuju, a neki se sele i odlaze u periferiju
grade se bulevari, avenije, velike i široke ulice, s razvitkom prometa javljaju se kolodvori
obraća se velika pažnja na higijenu javno zdravstvo
dodatna briga za veličanstvenost
Trg Charlesa de Gaulla slavoluk pobjede, 12 bulevara se spaja na tom trgu
mjesta susreta postaju avenije i parkovi, ne više samo trgovi
različite su zgrade koje su važne; crkve zamijenjuju ministarstva i muzeji
nastaju prvokutni i kvadrati trgovi, a kasnije okrugli prometna čvorišta
Javni prostor kao mjesto komunikacije
trg se promatra kao nematerijalno mjesto mjesto komunikacije
vlasti se tamo pokazuju, ali borave i ljudi, trgovi su sjedište raznih procesija
do 17. st. dvor je bilo glavno mjesto u gradu
počinju se stvarati paralelni prostori; ljudi se okupljaju u kućama
njemački filozof Jürgen Habermas rekao je da su saloni počeli propitivati vlasti i da su pokrenuli konkretne akcije
slika o početku 19. st. salon gospođe Madame Geoffrin (1755.1814.)
Saloni
pojavljuju se u 16. st., a razvijaju u 17. st.
često ih drže žene svaka je imala svoj dan
Madame Pompadur dolazila elita, piše se, razvijaju se debate, mjesto za jelo i za piće,
prisustvovali filozofi, nije se moglo slobodno ući, vodili žene koje su imale status u društvu,
govorilo se o zabranjenim temama: duh raspravljanja, kritičnosti i promišljanja razvila se
kultura razgovora i rasprave
dolazili su plemići, dobrostojeći pripadnici društva…
Kafići i kavane
kraj 17. st.
Procope 1686. otvorio se u središtu Pariza, dolazili su prosvjetitelji. Za razliku od salona ne
treba imati preporuku ili pozivnicu, ali se mora platiti
kavane i saloni su povezani s politikom, revolucijom i novitetima
Zaključak:
TRG mjesto gdje se predstavlja vlasti i društvo: kako netko nudi sebe i druge
javni prostor je i mjesto javne komunikacije
pisci i filozofi su bili česti gosti salona, kavana i drugih javnih prostora
javni prostor može biti mjesto političkog djelovanja gdje može doći do demokratizacije društva
Civilno društvo
formalna društvenost (organiziranost i određena pravila)
1980./1990. taj termin se masovno javlja u svijetu
1990. pojavljuje se i u Hrvatskoj
puno ga koristi akademska zajednica u Engleskoj i Americi
Trokut: Civilno društvo <> Tržište <> Država
civilno društvo je posrednik između tržišta i države
sociolog Max Weber rekao je da DRUŠTVENOST okuplja sve društvene strukture
Civilno društvo <> Obitelj <> Država
ljudska prava, demokratičnost, smanjuje moć države
primjer: pokret Solidarnost u Poljskoj
negativne karakteristike civilnog društva: rušenje države, prevelika moć može ugroziti druge,
borba za vlastite interese
civilno društvo vezano je uz liberalizam i demokraciju
Civilno društvo u praksi
srednji vijek: strukovna i vjernička društva (udruženja)
Strukovna: cehovi, gilde, hanza
Vjernička: bratovštine
Srednji vijek u 11. st. razvoj gradova, trgovine i obrtništva
CEHOVI okupljaju se kako bi zaštitili svoje interese, kontroliraju obrazovanje mladih
(šegrta), međusobno se pomažu (humanitarna dimenzija), društvena dimenzija, imaju svoja
pravila, pečate i zastavu (dobra organizacija)
Na zagrebačkom Gradecu prvi ceh osnovao je kralj hrvatskougarski kralj Matija Korvin
1447.
U Francuskoj tijekom Revolucije ukinuti su cehovi
U Habsburškoj Monarhiji 1859. zabranjeni su cehovi
VJERNIČKE ORGANIZACIJE ili BRATOVŠTINE skupina laika okupljenih oko nekog
sveca. Ima humanitarni karakter (pokapanje mrtvih, održavanje crkvi…), brinu se za zajednicu,
međusobno se druže i proslavljaju dan sveca po kojemu su uzeli ime. Vlada kohezija unutar
zajednice
1785. car Josip II. ukinuo je bratovštine, Napoleon također (željeli su ograničiti moć građana)
17./18. st. javljaju se građanske organizacije, npr. masonske lože (zatvorenog tipa)
19. st. građanstvo se afirmiralo u cijeloj Europi
AustroUgarska Monarhija
multinacionalna, višereligiozna država
sredinom 19. st. javlja se liberalizam
1852. donesen je Građanski zakonik po kojemu su svi građani jednaki pred zakonom,
zaštićeno je privatno vlasništvo, sloboda vjeroispovijesti i ukinuti su ostaci feudalizma
1852. carski Patent o udruživanju građani se smiju udruživati, ali moraju zemaljskoj vladi ili
mjesnim vlastima dati pravila svog društva koje žele osnovati kako bi dobili odobrenje za
osnivanje društva
Monarhija postaje bogata raznim društvima
Primjer: Prag, 1912. ima 232 društva
Nijemci (Austrijanci) u Češkoj bili su članovi mnogih udruženja svaki treći govornik
njemačkog jezika pripadao je nekom društvu
U Hrvatskoj se osnivaju čitaonice 1838. Ilirska čitaonica (kasnije Matica hrvatska). U
čitaonicama su se izdavali časopisi i knjige, okupljali su se razni intelektualci i promovirao se
narodni jezik i nacionalna kultura
1842. osnovana je Matica ilirska
krajem 19. st. Matica hrvatska imat će 11000 članova
izdavali su se časopisi “Kolo”, “Hrvatska revija” i “Vijenac”
sportske udruge: Sokol (disciplina, efikasnost, vrijednosti, nacionalni naboj, imala je i političku
dimenziju)
1786. u Zagrebu je osnovano Streljačko društvo
Društva u Hrvatskoj:
Književno društvo sv. Jeronima, Češka beseda, Društvo hrvatskih književnika, Hrvatsko
društvo umjetnosti, Zemaljski savez hrvatskoslavonskih industrijalaca, Privrednik, Zadruga
gostioničara, svratištara, krčmara i kavanara (1894.), Društvo inžinira i arhitekata, Sbor liečnika
Kraljevine Hrvatske i Slavonije, Dobrovoljno vatrogasno društvo u Zagrebu…
1905. u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je: 810 društava i ukupno 180 000 članova, a Zagreb je
imao 70 000 stanovnika
Povijest pojma
Aristotel: politička zajednica građana, polis koinonia politike
Leonardo Bruni (1370.1440.) preveo je Aristotelovo djelo “Politika” i ovaj termin je zapisao
kao societas civilis i izjednačio ga je sa državom
cehovi i bratovštine nagovještavaju buduće udruge i civilno društvo
17. st. snažne monarhije, vrijeme Luja XIV. (“Država to sam ja!) > suprotnost s
Aristotelom
apsolutizam je izazvao reakciju
Thomas Hobbes (1588.1679.) engleski filozof. “Čovjek je čovjeku vuk” i zato se pojedinci
zbog straha okupljaju i sklapaju “društveni ugovor” kako bi uspostavili red i sigurnost
John Locke (1632.1704.) engleski filozof. Podržavao je sustav da je parlament jači od
vladara. Država mora štititi pravo na vlasništvo. Pojedinac se ima pravo buniti ako država to ne
čini
to je vrijeme razvitka ekonomije > jača gospodarstvo Engleske
1760. počinje Industrijska revolucija u Engleskoj. Ekonomijom se bavi bogato građanstvo
18. st. ekonomija postaje jedna od ključnih riječi
Adam Ferguson (1723.1816.) Škot. Napisao je “Esej o povijesti civilnog društva” u
kojemu je obrazložio svoju tvrdnju da je civilno društvo rezultat gospodarskih odnosa.
Izjednačio je ekonomiju i civilno društvo
Adam Smith (1723.1790.) zastupao je ekonomski liberalizam. Napisao je djelo “Bogatsvo
naroda” u kojemu je tražio odvajanje države i civilnog društva
Georg Wilhelm Friedrich Hegel (1770.1831.) rekao je da je civilno društvo građansko
društvo. Svatko tko se brine za svoju obitelj, zarađuje novac i ima privatno vlasništvo je
građanin. Dodao je obitelj u trokut civilnog društva, tržišta i države. Prema njemu, država čuva
društvo o omogućuje civilnom društvu da se osniva i održava
Karl Marx (1818.1883.) civilno društvo izjednačio je sa buržoazijom
Povijest ljepote tijela
povijest upisana u tijelima → tijelo kao zrcalo povijesti
kako se tijelo predstavlja kroz povijest
pogled umjetnika jedina vizualna slika koja postoji
prvi prikaz ženskog tijela 3000. g. pr. Kr. Venera
Bogodorica s djetetom u srednjem vijeku i renesansi
Peter Paul Rubens: “Tri Gracije”, 1639.
Razvoj
Akt i portret
razne tehnike
tip žena: Venera, kraljica, Gospakraljica, ženaplemkinja, građanka, umjetnica
odnos prema ljepoti: oponašanje, prirodna ljepota, interpretacija
ženski ideal ljepote kroz povijest
KANONI ljepote što je ljepota?
Estetika tijela
Artificijelna ljepota ili prirodna ljepota
prikazivanje ljepote: slikarstvo, druge tehnike, boje, oblici…
kako su žene prikazivane?
Antika idealna ljepota
Grčka: Poliklet > prvi napisao kanon (pravilo) pravila ljepote savršene proporcije: zlatni rez,
⅛ glava, ⅞ tijelo
Pitagora (600. g. pr. Kr.) → broj je počelo svih stvari, ima savršen red; beskrajnost
Platon → umjetnost je nesavršeno oponašanje prirode
→ priroda je nesavršeno oponašanje svijeta
Ljepota dobrota, skladnost, simetrija
ljepota ima materijalističku podlogu i filozofsku dimenziju
Srednji vijek produhovljena ljepota
nema golih žena na slikama, freskama i u kiparstvu
sakralna umjetnost Majka Božja i svetice
skromnost i jednostavnost žene
odmak od matematičkih proporcija
čovjek ima simboličku dimenziju Homo quadratus 4 strane svijeta, 4 godišnja doba
duhovna ljepota
Toma Akvinski lijepo je → cjelovito/savršeno, skladno, jasno/sjajno
o ljepoti pišu teolozi i filozofi svećenici
bave se ljepotom općenito, a ne ženskom ljepotom
Renesansa objavljena ljepota
povratak antike, neoplatonizam
estetika, ljepota = moralne vrijednosti = od Boga
povratak antičkog kanona zlatni rez
Leonardo da Vinci Vitruvijev čovjek
Luca Pacioli Divina proportione
novi položaj žene društveno priznanje
poduzetna i aktivna (umjetnost, intelektualni život)
žena u kući, muškarac vani → ljepota žene je za muškarca
Umjetnost sakralna ljepota, važnost vjere
Pogled dolje, mirnoća, mitološka ljepota, ljepota kao oponašanje prirode
ljepota kao kontemplacija savršenosti
poput antičkog kipa, nerealnih proporcija
Boticellijeva Venera
masovniji prikazi pojedinaca, žena Mona Lisa
ljepota poznate žene: skromnost i prirodna ljepota
Lice: prirodno, visoko čelo, bez obrva, usta mala, tanka i zatvorena
skromna ljepota, bez uljepšavanja
šminka je nemoralna jer kvari Božje djelo
moralnost, skromnost, poniznost i čistoća
ljepota je u gornjem dijelu tijela jer je bliže nebu, a donji dio tijela je nebitan
Titianova La Bella 1536. → sofisticirana ljepota, Venecijanke najljepše žene na svijetu,
prikazane ¾ tijela, bogata odjeća, nakit, crne oči, obrve, ružičaste usne i obrazi, bijeli ten, plava
kosa venecijanska plava
briga o svojoj ljepoti → uljepšavanje, opasni kozmetički preparati, knjige
pluralnost žena, portreti poznatih žena, skromnost, suzdržanost, gornji dio tijela prema novoj
ženstvenosti
Barok dramatična ljepota
Flandrija reforma, protestantski puritanizam, građanstvo
Italija, Francuska protureforma, putenost, aristokracija
komplicirana vremena rat i kuga, kazališta i saloni
Kazališna ljepota Madame Montespan (ljubavnica Luja XIV.) poznata po ljepoti
i dalje se prikazuje gornji dio tijela, dekolte, tijelo u pokretu, lice bijelo s ekspresijom, oči: duša,
unutrašnjost, usne: ruž
vrijeme Luja XIV. → uljepšavanje: šminka, perika, mirisi
lice: bijeli ten, mouche (madeži), crveni obrazi i crvene usne
važnost izraza lica, emocije u očima
Silueta → novi tanak struk, prvi korzeti (za žene i djecu) aristokracija i visoka buržoazija
drvene strukture za povećanje bokova (širi od ramena), velike perike, uspravno držanje (za
razliku od seljanke), važnost kazališta zbog društvenosti
ljepota glumice
više dozvoljena nego prije, ali i dalje umjerena ne za udovice, starije žene…
samo u javnosti, ne u kući
previše: glumica, prostitutka
Putena ljepota tijelo i koža, raskošne žene (zdravlje, bogatstvo)
novi ideal obline
pobožnost, čistoća, bez šminke
Neoklasicizam (1750.1830.)
povratak antičke klasične ljepote
MarieAntoinette kao kraljica i kao jednostavna žena
Ideal žene → gracioznost, jednostavnost, manje šminke (bijeli ten), frizura kao razbarušeno
žena u pokretu u prirodi, vidi se dio tijela
Početak oslobođenja tijela (18. st.) utjecaj filozofije, šetnje u prirodi, hodanje, tijelo se kreće
ljepota je znak zdravlja i opstanka nacije
žena = majka (prokreacija)
još više uljepšavanja izraziti svoju osobnost na prirodan način
ljepota više nije vezana za Boga, već za pojedinca
Moderna vremena
pluralnost ljepota
individualizacija ljepote
ljepota supruge 19. st. → poštena, bez šminke, majka
ljepota intime žena iz društvenog života (kavana, kazalište, kupaonica, intimne situacije)
Boležljiva ljepotica romantična ljepota, misteriozna žena Camille Claudel
početak 20. st. Klimt, Matisse, Picasso → interpretacija ljepote i žena, elementi apstrakcije
žene počinju raditi od 14.18. godine
tijekom Prvog svjetskog rata kraća kosa, hlače, bez oblina, vitkost
odjeća: pokazati mišićave noge i ruke
ljepota cijelog tijela
tijela na moru: depilacija i sunčanje
tržište šminke
Emancipirana žena sunčano tijelo, sportski život, izvan kuće na zraku, bikini (nakon Drugog
svjetskog rata), 1960tih pojavljuje se mini suknja
Pinup
obline = zdravlje
uloga medija, filmova, glazbe, televizije, novina…
Hollywood industrija sna
Silvana Mangano, Liz Taylor, Sophia Loren, Gina Lollobrigida
ljepota = identitet
prema androginosti
cilj je sam stvoriti svoju ljepotu
tržište ljepote u punom razvoju
estetska kirurgija
Pamćenje i simboli, praznici, blagdani i nedjelja
Nedjelja → neradni dan od 321. odlukom cara Konstantina
dan sunca Sunday/Sonntag
nedjelja ne delati
Dimanche dan Gospodnji
obilježavanje posebnih, važnih dana koje treba pamtiti
uređenje vremena i života
rad i odmor (slobodno vrijeme)
duboko urezano u kolektivnom pamćenju
19. st. Nedjelja predmet rasprave
početak procesa desakralizacije nedjelje
raditi ili ne raditi?
industrijalizacija/birokratizacija
nove tehnologije, nove društvene skupine
nova raspodjela rada borba za uređenje radničkih prava
sekularizacija u sukobu s religijom
nove raspodjele vremena
novi odnos prema vjeri
jačanje države, slabljenje Crkve
promjena funkcija, simbolike, pamćenja, razumijevanja
novi odnos prema vremenu, novo društveno uređenje
Neradni dani: Engleska → preteča novog uređenja vremena, industrijska i protestantska zemlja
Francuska → industrijska i katolička/laička zemlja, radikalne promjene
Hrvatska → slaba industrijalizacija, katolička zemlja
Engleska
rana industrijalizacija, protestantska etika (Weber)
odmor = bolji rad
objašnjava visoki gospodarski razvitak i poštivanje nedjelje kao neradni dan
1850tih prestaje se raditi subotom popodne
od 1870. Bank Holiday Act daje slobodni ponedjeljak u kolovozu
tekstilna industrija sjeverne Engleske ustanovljuje takozvane wakes week → tijekom ljeta
tvornice se zatvaraju, a radnici dobivaju plaćeni dopust, strojevi se servisiraju
broj neradnih dana Engleske banke: 1750tih 47 dana, a 1834. 4 dana
novi raspored vremena, broj blagdana se smanjuje, više vremena za rad
Francuska
18. st. smanjenje broja neradnih dana
oko 1750. od 15 do 35 blagdana i neradnih dana
Crkva smanjuje broj blagdana kako bi siromašni mogli raditi i zarađivati
svetkovine su prebačene na nedjelju
nedjelja dan Gospodina i dan pučke zabave
filozofi prosvjetiteljstva (Voltaire, Montesquie…) protive se prevelikom broju neradnih dana i
nedjelji
socijalne posljedice prevelikog broja neradnih dana, posljedice za gospodarski razvoj zemlje,
posljedice za moral naroda
opasnost loše iskorištenog slobodnog vremena
Revolucija → 1793.1805. republikanski revolucionarni kalendar
15. srpnja 1789. 1. dan nove ere
12 mjeseci (30 dana)
izmislili dvanaest novih mjeseci (koristili su motive iz prirode)
tjedni imaju 10 dana
brisanje kršćanske baštine i tradicije (gregorijanski kalendar, nedjelja i sveci)
1805. taj kalendar je ukinut
1814. donesen je zakon koji nedjelju označuje kao neradni dan (ali jedan članak omogućuje
lokalnim vlastima da se radi)
1814.1880. → nedjelja je u zakonu neradna, ali radna u praksi
od 1830tih nedjeljom se često radi
odgovor radništva kvalificirani radnici → Sveti ponedjeljak (od 1850. do 1870.), bojkotiranje
radne nedjelje
politička konotacija Svetog ponedjeljka
odgovor sindikata → borba za osmosatno radno vrijeme
odgovor konzervativnih stranaka → treba djelovati na zakonodavnom planu
1841. → Zakon za zaštitu rada djece nedjeljom
1874. → Zakon za šegrte mlađe od 16 godina
CRKVA
dan za odmor i obitelj
bojkot trgovina
neuspjeh → kriza, gospodarski liberalizam
1880. zakon ukida neradnu nedjelju
poželjna slika: radnik koji radi nedjeljom
društvo nije spremno odreći se otvorenih trgovina
Crkva gubi kontakt s narodom
nije više grijeh raditi nedjeljom
Crkva je konzervativna → tradicionalna društvena hijerarhija u Crkvi
sekularizacija društva
vrijednosti nove elite kapitalisti
radnik koji radi nedjeljom je cijenjen
moralni razlozi → opasnost slobodnog vremena, krčma alkoholizam
politički razlozi → širenje ideja socijalizma u krčmama, organiziranje prosvjeda
stare vrijednosti → religija
nove vrijednosti → gospodarski liberalizam (raditi i zaraditi)
nestajanje neradne pučke nedjelje pojava građanske nedjelje
1880.1906. → radna nedjelja, borba za nedjelju
međunarodno djelovanje opće ozračje
1876. Međunarodna organizacija za posvećenje nedjelje u Švicarskoj vođa: Etienne
Lombard (poslovni čovjek i protestant)
1877. vraćena je neradna nedjelja u Švicarskoj
1889. Međunarodni kongres za tjedni odmor s higijenskog i društvenog gledišta
CRKVA
socijalni nauk Crkve
1891. enciklika Rerum novarum pape Lava XIII.
Umrežavanje
konsenzus
katolici, protestanti, republikanci
sindikalisti i socijalisti
borba za neradnu nedjelju i radni dan od 8h
Novo vrijeme
definiranje novog radnog vremena
počinje se čuti glas tvornice = tvornički zvon
potrebno je nametnuti nove radne navike
nestanak Svetog ponedjeljka
potreba za nedjeljom
Novi argumenti za neradnu nedjelju
zdravstveni razlozi
potreba za odmorom
zdravi radnici, zdravi vojnici
prevencija protiv samoubojstva, depresije, razvoda, obiteljskih problema, zločina…
društveni razlozi važnost obitelji i žene, isti dan za sve
gospodarska prednost → primjer Engleske koja ima neradnu nedjelju, a gospodarska je sila
promicanje “dobre” dokolice
šetnja, glazba, čitanje, vrtlarstvo
akcije bojkot trgovina koje rade nedjeljom, demonstracije
nedjelja je više dan odmora i obitelji, nego li dan Gospodnji
Zakonodavni uspjesi
1892. Zakon o tjednom odmoru žena i djece u industriji
1900. amandman o neradnoj nedjelji
1906. Zakon o neradnoj nedjelji dan za odmor i obitelj, nema religioznog karaktera
Nova borba katolika i sindikata za bolju nedjelju
weekend (Engleska od 1850tih)
subota spremanje
1912. Zakon o neradnoj suboti popodne za zaposlene u državnim institucijama
1917. Zakon za žene zaposlene u odjevnoj industriji
1919. osmosatni radni dan
1936. radni tjedan 40h i plaćeni dopust
Hrvatska
tradicionalno društvo
1858. Naredba o svetkovini nedjelje i praznika u Hrvatskoj i Slavoniji
1891. zakonski članak 13. obustava obrtne radnje u nedjelju i na dan sv. Stjepana
nema više zabrane zabava i dužnost poštivanja svetosti nedjelje
sve više i više iznimki zbog industrijalizacije
Krajolik i slikarstvo
razglednice, zaštićeni krajolici, pejzažisti, vremenska prognoza, okoliš ekologija
Kina → krajolici na prvom mjestu u slikarstvu “planina i voda”
Japan → 1830. Hokusai japanski slikar i drvorezac
Krajolik na zapadu prvi krajolici kao tema tek u 15. st. u slikartsvu Flandrije
19. st. jedna od glavnih tema u slikarstvu
krajolik u slikarstvu prije nego krajolik u leksikonima
Krajolik → “Ono što se pruža oku pri pogledu na prirodu nekog kraja, krajobraz, okoliš,
pejzaž, predio…”
Pejzaž više u slikarstvu
krajolik → urbani, prirodni, kraj kao geografska cjelina
bez vida nema krajolika!
pogled iz jedne točke gledišta
panorama obuhvatiti
Bez čovjeka nema krajolika, čovjek prikazuje ono što vidi (riječima, slikama…) →
interpretacija
Krajolik govori o čovjeku, mjestu čovjeka u okolišu, okolini, prostoru, prirodi, gradu…
Subjektivnost emotivno
Čitati krajolik povijesna perspektiva. Krajolik svjedoči o čovjeku i društvu. Svjedoči o
pogledu čovjeka
Povijesni pregled od renesanse do početka 20. st.
pejzažno slikarstvo umjetnost, individualni izraz, odraz kolektivne interpretacije
STARI VIJEK I SREDNJI VIJEK → antički protokrajolici
Augustin Berque “proto krajolik”
priroda nije glavna tema iako je prisutna
Egipat na grobovima, rimski Pompeji na freskama
SREDNJOVJEKOVNI PROTOKRAJOLICI → kršćanstvo, čovjek je stvoren da bi se divio
svijetu koji je Božje djelo
čovjek je važniji od prirode
Sakralna umjetnost u službi vjere. Nije cilj prikazati vidljivi svijet. Važnost simbolike
nije važna priroda jer je sveprisutna i opasna, neukroćena
pažnja se daje nevidljivom svijetu
prvi krajolici u pozadini → krajem srednjeg vijeka
13. st. prve promjene
Sveti Franjo Asiški (1181.1226.) pjesma stvorova, brat sunce, vjetar, zvijezde, voda…
ljubav prema prirodi = ljubav prema Bogu
krajolik u pozadini → ljudska dimenzija u religijskim prizorima
zlatna pozadina nebo
Rano nizozemsko slikarstvo (15. i 16. st.)
Jan van Eyck (1390.1441.) u pozadini ruralni i urbani krajolici
Talijanska renesansa
Leonardo da Vinci (1452.1519.)
skromna priroda, leptiri, cvijeće…
Filippo Brunelleschi, arhitekt → linearna perspektiva 1415. prikazati trodimenzionalnost,
pogled pojedinca, pogled iz jedne točke
ulje veći realizam ljepše boje, krajolici zasebna tema u slikarstvu
EMANCIPACIJA KRAJOLIKA pogled kroz prozor, zasebna slika
15.19. st. → čovjek i njegov krajolik
Albrecht Dürer (1471.1528.) → Nijemac, dva puta posjetio Italiju. Naslikao prvi istiniti
krajolik, samo prirodu
autonomija pejzaža
Krajolik svijeta nizozemsko slikarstvo 15. st.
rano nizozemsko slikarstvo izumitelji krajolika
Joachim Patinir (1485.1524.) sv. Jeronim oko 1515.
nerealni elementi prirode
priroda glavna, a religijska tema sekundarna
pogled odozgo, ne više odozdo
grandioznost pretjeranost
NOVI FORMAT vodoravno, od 1520.
zamišljena ljepota koja ne postoji
Krajolik s bijegom u Egipat, Pieter Brugel Stariji, 1563.
ESTETIKA PRAZNINE, nizozemsko slikarstvo 17. st.
zlatno doba nizozemskog slikarstva: kraj 16. st. do 1650.
naturalistički krajolik, humanizirani krajolik, čovjek i priroda
ne gleda se s visine
praznina u krajoliku, priroda izmišljena, ali stvarna
veliko nebo, more, rijeke… ⅔ slike
Mlin blizu Wiyk Bij Duurstede
specifičnost krajolik važna tematika
nebo često ⅔ slike
horizont nizak
tople boje u prvom planu, hladne u zadnjem
realistički prikazi
priroda, grad, čovjek, životinja slika iz glave
običan čovjek obična priroda
Stvaranje Nizozemske Republike (1581.1795.) → oslobođenje od Španjolske, moćna
država, snažna trgovina, bogato građanstvo (individualizam i poduzetništvo)
odnos prema prirodi ukroćivanje mora, dobivanje zemlje
interes za umjetnost
svjetovno slikarstvo razlikuje se od religijskog i povijesnog slikarstva
cilj je prikazati sebe i svoju moć
utjecaj Italije → bogati odnosi i razmjene između Italije i Sjevera trgovci i umjetnici
Van Eyck u Rimu
tehnike, ulja, perspektiva
krajolik kombinacija SjeverJug
Francuska u 17. st. kontra primjer
starija kći Crkve
apsolutizam, religijsko i povijesno slikarstvo → krajolik na dnu
vrijeme prosvjetiteljstva Francuska
interes za prirodu i grad za svijet oko sebe
krajolik u književnosti Rousseau
Joseph Verth (1714.1789.)
klasični ili idealni krajolik
klasicizam/barok, prevladava klasika
Rubens (Nizozemac)
Nicolas Poussin (1594.1665.) Francuz koji živi u Rimu
Četiri godišnja doba (1660.1664.)
ciklus prirode, života, povijest spasenja, sažetak života, prirode
Paul Bril (1553.1626.)
klasični krajolik, elementi rimske antike; ruševine
izmišljena priroda
nesavršenost, nepravilnost
prolaznost vremena, prošlost koja opstaje
idealni krajolici = ljepota bez grešaka
Talijanske vedute
novi stil koji se razvija u Italiji
“veduta” pogled na talijanskom
krajolik → istiniti krajolik, urbani ili prirodni, vrlo precizno prikazan
ITALIJA kolijevka veduta, 17.18. st.
važnost Italije
mjesto formacije slikara
važna etapa u sklopu “Grand Tour” putovanje mladih europskih elita, naročito engleske na
kraju obrazovanja i odrastanja
vidjeti prirodne ljepote, znamenitosti
Canalleto prikaz Venecije
topografski pejzaž
postojeći pejzaž točno prikazan
format: “krajolik dva puta širi nego što je viši”
Krajolik o čovjeku 19. st.
romantični krajolici, uzvišenost
jedna od glavnih tema u slikarstvu
osjećaji, subjektivnost
John Constable (1776.1837.) → English landscape, skice radi vani, traži svjetlo i impresiju
Caspar David Friedrich (1774.1840.) → “Lutalica iznad mora magle”, 1820., “Brodolom”
1824.
Joseph Mallord, William Turner nedefiniran prizor
krajolik odraz unutarnjeg stanja duha
nove emocije: melankolija, strast
dotad neprivlačni krajolik, ono što je ružno postalo je lijepo
terapijska svojstva krajolika
Nove karakteristike: ljepota, uzvišenost, životopisnost, jake emocije
Impresionistički krajolik, percepcija
o percepciji čovjeka, istraživanje stvarnosti
Gustav Cuberte
Claude Monet prikaz percepcije promatrača, impresija, izlazak sunca
Postimpresionizam
Cezzane (1839.1906.), Bonard…
Novost mogućnost slikanja vani, željeznice, boje u tubama, vodene boje na papiru, brzo
sušenje boja, nove okolnosti (industrijalizacija i urbanizacija)
nostalgija za prirodom
NESTAJANJE KRAJOLIKA u 20. st.
ekspresionizam, Edward Munch (1863.1944.), norveški slikar
krajolik → duhovno stanje, otuđenost, očaj, bol
umjetnost više nije lijepa
KRIK
Kubizam/fovizam/apstrakcija
dekompozicija krajolika
Paul Serusier (1624.1927.), “Talisman”
Zaključak → religijske teme svjetovne teme, emocije promatrača, stanje duha, vanjski/unutarnji
svijet, odnos prema pejzažu
Pamćenje i simboli simboli u gradu
BROJ → 5. avenija (koristi se često u SADu)
struktura grada (ravne i mnogobrojne ulice)
Kolumbija → Calles (ulica istokzapad)
→ Cameras (ulica sjeverjug)
Njemačka → slovo i broj (npr P6)
uveo Fridrik IV.
bez naziva: Managua (gl. grad Nikaragve) milijun stanovnika
s nazivom: izbor naziva ulica, trgova, avenija
Hodos (grčka riječ za cestu)
Hodonim nazivi ulica
vezano uz gradove, ne sela
imenovati/dati identitet
pismena poruka čitati grad
vizualna poruka krajolik
uloga naziva → označava prostor
funkcionalnost → za snalaženje
svakodnevni život (adresa, pošta, dogovori)
za brzo snalaženje (policija, vatrogasci)
jedinstveni naziv
Simbolična poruka
znak (predmet, lik, riječ…) koji označuje ili podsjeća
prepoznato od svih unutar određene skupine
nešto konkretno označava nešto apstraktno
u svakodnevnom životu neprimjetna poruka
reprezentacije/kulturni simboli/nositelji vrijednosti
političko pitanje, naročito kada se mijenja
polemike → dokaz o važnosti imena, snaga simbola (naročito u javnom prostoru)
grad, glavni grad → središte, prolazi mnogo ljudi
Tko odlučuje o nazivima, tko ih piše, tko ih čita, kako su ti nazivi prihvaćeni?
nazivi ulica kao simboli određenog društva
Srednji vijek
ime u skladu s funkcijom ulice
nazivi su jednostavni i logički
prostornofunkcionalna logika
religijski element (Kapucinska ulica)
civilni element (Sajmište)
cehovskogospodarski element (Cehovska ulica)
zemljopisni element (Savska ulica)
orijentir (Kod bunara)
etnički ili društveni element (Židovska ulica)
Razne tipologije
Društvena
Prirodnogeografska
Funkcionalna
Ideološka (datumi, bitke, političke ličnosti) → u srednjem vijeku nema te kategorije
Izbor naziva
pučka (usmena) tradicija
prema općem korištenju
apolitični nazivi
odraz društva → važnost grada, važnost glavnih društvenih slojeva
17.18. stoljeće
ulica kao odavanje počasti
Francuska → od 1600. glorifikacija kraljevstva, odavanje počasti, kralj odlučuje, naziv
ulice nije vezan uz prostor
1728. prve ploče dugotrajnost naziva
1779. počinje se primjenjivati ulice Molierea, Voltairea, Racinea…
socijalna kategorija nove kategorije pisci
kulturna kategorija slavni pojedinci: intelektualci, umjetnici…
ideološka kategorija bitke, vojskovođe
vrijeme snažne države (apsolutizam) → kontrola prostora, odluka države, upliv politike, slavni i
važni pojedinci, nazivi nisu nužno vezani uz prostor
Moderno doba
ime ulica povezano s politikom
suvremeni politički život → politizacija društva, semantika je politika
vidljivo kod naglih političkih promjena (revolucija)
Francuska revolucija
brišu se svi nazivi starog režima → ulice kralja, Crkve, SaintDenisa…
zamijenjeni nazivima vezanim za revoluciju (Ulica slobode, Ulica jednakosti…)
oko 50% ulica u Parizu je promijenjeno
odavanje počasti pojedincu zamjenjuje se ideologijom (idealom)
odluku donosi grad
Tijekom 19. st. → nastavlja se s nazivima velikana (Napoleon, generali vojske…)
→ povratak imena religijske tematike
1870. rat Francuske i Pruske → diljem Francuske ulice se nazivaju po gradu Strasbourgu
u pokrajini Lorraine stavljeni su njemački nazivi ulica
naglašena je ideološka kategorija
Od srednjeg vijeka do 1900. godine odluku o nazivima ulica donosi: NAROD → KRALJ →
GRAD (sa ili bez podrške stanovništva)
motivacija: praksa svjetonazor
HIMNE
imaju svoju povijest, danas svaka država ima svoju himnu
himan u staroj Grčkoj hvalospjev posvećen bogovima i junacima
u kršćanstvu hvalospjev Bogu i svecima
danas hvalospjev državi
službena domoljubna pjesma za svečane prilike (dostojanstvo)
tekst i glazba kultura
emocije, osjećaj zajedništva, kohezije jednog naroda
snažan simbol predstavlja državu i ljubav prema državi
nepoštivanje prema himni = nepoštivanje naroda i države
postoje i neslužbene nacionalne himne, službene i neslužbene himne regija, skupina, zajednica
itd.
kako nastaju, poruka?
Glavni karakter himni → Glazba Beethoven (Europska unija), Berlioz napisao neke
aranžmane za Marseillaiseu, Haydn (Lied der Deutschen), Lully ili Händel (God save the
Queen), Charles Gounod (Vatikan), Mozart (Osterreichiche)
→ Književnost Grčka (Denys Solomos), Norveška (Bjornstjerne
Bjorsson)
→ Teme o narodu i državi, povijesti i budućnosti, priroda
(idealizacija krajolika), herojska prošlost, kraljevi, velike bitke, lojalnost domovini (nacionalizam),
lojalnost monarhiji, Bog
Veličanje države kroz tekst i glazbu
snaga dostojanstvo
ljepša strana idealizacija
Himne kroz povijest
Prva himna → Nizozemska, Wilhelmus (Wilhelmus van Nassouwe) nastarija himna,
službena od 1932., a napisana 1568.
kuća OrangeNassau
zlatno doba Nizozemske 16. stoljeće
melodija: pjesma francuskih katoličkih vojnika iz vremena religijskih ratova
1582. pjesma je prevedena na francuski
1815.1832. službena himna Nizozemske bila je druga pjesma, ali Wilhelmus ostaje popularnija
Himne prosvjetiteljstva
moćne države: Velika Britanija, Španjolska, Francuska
VELIKA BRITANIJA → nepoznat autor riječi i glazbe
himna nastala 1745.
God save the Queen/King (ovisno o tome tko je na prijestolju) rečenica je preuzeta iz
psalma
izvodi se i u državama Commonwealtha
1790. nastaje njemačka verzija kraljevska himna protiv revolucija
himna Njemačkog Carstva i AustroUgarske
FRANCUSKA
Grand Dieu sauve le Roi pjesma za bolesnog kralja iz 1686.
prema istoj melodiji → švicarska himna (1850.1961.), lihtenštajnska himna (od 1951.), himna
Njemačkog Carstva (1871.1918.), himna Norveške (od 1906.), himna SADa (do 1931.)
Lully Te Deum iz 1687. → proslava ozdravljenja kralja, dobro poznata pjesma
iz Francuske u Englesku dospijela je iz salonaMadame de Maintenon kada su je čuli Englezi
i počeli je pjevati za kralja Jakova III.
na latinskom: Domine, salvum fac regem do 1792. francuska himna
Himne proljeća naroda
Mađarska, Belgija, Češka, Hrvatska
Češka → Kde domov muj? (Gdje je moja kuća?)
iz češke komedije (1831.)
Čehoslovačka → prvi dio himne, drugi dio slovački tekst
od 1993. službena češka himna
Srednja Europa
vrijeme romantizma (1790.1838.)
sličnosti u stvaranju identiteta i političkom položaju
strah od nestajanja
primjer: “Gdje je moja kuća”, “Poljska nije mrtva dok mi živimo”
Kako himna postaje himnom?
Francuska himna → skladatelj: Claude Joseph Rouget de Lisle, napisao ju je u noći sa 25.
na 26. travanj 1792. prilikom objave rata Austriji za vrijeme svog boravka u Strasbourgu→
“Ratna pjesma rajnske vojske” za grofa Nicolasa Lucknera, zapovjednika i guvernera
Strasbourga
30. srpnja 1792. 500 dragovoljaca iz Marseillea ulazi u Pariz i pjeva tu pjesmu
rujan 1792. potvrđena od Ministarstva rata kao vojna pjesma
14. srpnja 1795. postaje nacionalna pjesma
1800. Napoleon određuje novu himnu: Veillons au salut de l’Empire Bdijmo na spas
Carstva
nakon poraza u Rusiji 1812. Marseillaisea se opet pjeva
1814. 1830. Restauracija
1814. Louis XVIII. zabranjuje La Marseillaise i određuje novu himnu: Vive Henri IV.
1815. 100 dana Napoleona → opet se vraćaju La Marseillaise i Veillons au salut de
l’Empire
1816. nova himna: Chant francąis
1830. nova himna La Parisienne (njemačka pjesma), La Marseillaise se i dalje pjeva i
popularna je u narodu
1832. obje su zabranjene
1840. istočna kriza, nacionalizam opet se pjeva La Marseillaise
Druga Republika (1848.1852.) traži se nova himna
La Marseillaise se pjeva u cijeloj Europi
1852.1870. → Treće Carstvo (Napoleon III.) La Marseillaise zabranjena na javnim
prostorima. 1868. otvara se natječaj za novu himnu
1870. rat s Prusijom → La Marseillaise se opet pjeva, ali bez republikanskih elemenata
1870.1940. Treća Republika → narod opet pjeva La Marseillaise
U Prvom svjetskom ratu svi su bili okupljeni oko La Marseillaise
1935. socijalisti i komunisti je prihvaćaju
1940. Vichy Nijemci zabranjuju La Marseillaise
1944. nakon oslobođenja u svim školama se pjevala La Marseillaise
1948. postaje državna himna
Zaključak
Javlja se kada se države stvaraju i afirmiraju
nastajanje često kompleksno i puno transfera
potreba za kohezijom država je projekt
himne političko pitanje
mijenjaju se ovisno o politici
simbolička uloga
Recommended