rehabilitacija u psihijatriji

Prof. dr. sc. Lana Mužinić

Suvremena rehabilitacija počela se razvijati nakon procesa deinstitucionalizacije. Ubrzo nakon otpusta dugotrajno hospitaliziranih bolesnika iz psihijatrijskih bolnica bilo je jasno da pacijenti ne mogu živjeti u zajednici bez rehabilitacije (Liberman 2008). Počele su su se otvarati različite službe za liječenje u zajednici i razvijati metode koje su pomogle oboljelima da žive što ravnopravniji život u zajednici.

Teorijski okvir psihobiosocijalni model bolesti- osnova za

razumijevanje i liječenje psihičkih bolesti te rehabilitaciju

mentalni poremećaji odražavaju kompleksnost interakcija između bioloških, psiholoških i socijalnih faktora vezano na nastanak, početak, tijek i ishod bolesti.

Psihijatrija u zajednici liječenje temelji na psihobiosocijalnom modelu i optimalnom korištenju bioloških, psihoterapijskih i psihosocijalnih metoda liječenja, naglasak je na izvanbolničkom liječenju.

Koristi se multidisciplinarni tim u liječenju i koristi se suradnja različitih službi: medicinske, socijalne, zapošljavanja, volontera, udruge korisnika i drugo.

Niz koordiniranih psihosocijalnih postupaka s ciljem poticanja razvoja niza vještina potrebnih za život u zajednici koje će oboljelima pomoći da što samostalnije funkcioniranju u socijalnim, radnim i drugim poslovima uz što manji stupanj profesionalne podrške.

Potiče oporavak, osnaživanje, integraciju u život zajednice i poboljšava kvalitetu života osobama kojima je dijagnosticiran psihički poremećaj koji dovodi do ozbiljnih poteškoća u socijalnom i radnom funkcioniraju nužnom za svakodnevni život.

Smanjuje potrebu za hospitalizacijom i pomaže oboljelima da se oporave i nakon dugotrajne bolesti.

Metode rehabilitacije koje su se pokazale učinkovitima:

-casemanagment (koordinirano liječenje)-trening socijalnih vještina -rad s obitelji -potpomognuto zapošljavanje-grupe podrške i dr.

Važno je napraviti individualni plan rehabilitacije

Službe za rehabilitaciju trebaju koristiti različite postupke u rehabilitaciji i biti dobro integrirane u cjelovit sustav liječenja

proces promjene vlastitih stavova, vrijednosti, ciljeva, vještina i uloga.

razvoj novog značenja i svrhe u životu i prerastanje doživljaja da je bolest učinila katastrofu u životu.

način življenja života kojim smo zadovoljni, koji otvara nadu, života u kojem možemo pridonijeti nešto životu čak i kada postoje ograničenja povezana sa bolesti.

objektivno: u promatranom razdoblju do dvije godine remisija simptoma ili simptomi na subkliničkoj razini koji nisu učestali niti ozbiljni, sudjelovanje u radu, školovanju, puno ili najmanje pola radnog vremena, samostalan život bez supervizije obitelji, odgovornost i sposobnost za održavanje dnevnih potreba poput postupanja s novcem, kupnje, uzimanja lijekova, pripreme hrane, zadovoljavajući odnosi, socijalna mreža.

subjektivno: nada i realističan optimizam u bolje mogućnosti koji dolazi od boljeg nošenja sa simptomima i dizabilitetom, obnavljanje pozivnog odnosa prema sebi

ne mora značiti potpuno povlačenje simptoma bolesti nego vođenje zdravog života usprkos bolesti, jer moguće je provoditi zdrav život s kroničnim stanjem

promjena stavova prema bolesti i sebi kao bolesnoj osobi

prepoznavanje i razvoj snage (vještina, kapaciteta) koju osoba posjeduje ili može razviti.

doživljaj kontrole ili vlastita određenja za ciljeve ili okolnosti koji su važni u životu

doživljaj samopouzdanja, samovrijednosti i aktivnog zastupanja vlastitih interesa.

mogućnost izgradnje vlastite neovisne socijalne mreže podrške, koristiti stručnu pomoć, sudjelovati u liječenju kao partner, koristiti sredstva cijele zajednice.

Procjena pacijentovih poteškoća/potreba u kontekstu njegova života

Dijagnostička procjena Funkcionalna procjena (Kako bolest utječe

na život oboljelog? ) Procjenu rizika : suicidalni i agresivni Izbor terapijskih postupaka koji uključuju

lijekove, psihoterapiju i rehabilitaciju Različiti stručnjaci koje provode/sudjeluju

u planu liječenja Evaluaciju plana liječenja(prema prof. dr. sc. S. Štrkalj Ivezić)

trening socijalnih vještina koordinirano liječenje u zajednici zapošljavanje edukacija o bolesti s planom prevencije recidiva

bolesti rad sa stigmom rad s obitelji postupci boljeg suočavanja sa stresom radna terapija stanovanje socioterapija.

U planiranju rehabilitacije važno je procijeniti sposobnosti i nesposobnosti. Važna je motivacija koja se fokusira na ono što pacijent želi Proces rehabilitacijske procjene počinje s identifikacijom ciljeva. To pomaže pacijentu da dovede u vezu svoje osobne ciljeve sa postupcima u rehabilitaciji. Osoba treba uvidjeti svoj razlog zbog čega bi radila na problemu i surađivala u rehabilitaciji.

Rehabilitacijom se bave stručnjaci različitih

profila koji surađuju u multidisciplinarnom timu u bolničkim i izvanbolničkim institucijama osposobljeni za primjenu različitih metoda rehabilitacije.

cilj je povećati samostalnost osobe u svakodnevnim aktivnostima, reintegrirati je u obitelj i društvo, omogućiti da i dalje ima uloge u obitelji, na radnom mjestu i u društvu kako bi se osoba osjećala korisnom, produktivnom i zadovoljnom. Ciljevi radne terapije su identični ciljevima rehabilitacije, pomoći pojedincu postizanje maksimalne neovisnosti u svakodnevnim aktivnostima i poboljšati kvalitetu života.

radna terapija može se provoditi u različitim terapijskim sredinama u psihijatrijskom bolnicama, dnevnim centrima, domu korisnika, domovima za smještaj, zatvorima i drugdje. radna terapija primjerena je za oboljele od psihičke bolesti bez obzira na dijagnozu bolesti kada bolest utječe na aktivnosti važne za svakodnevni život.

učenje vještina i podizanje stupnja samostalnosti svakodnevnom životu.

Radna rehabilitacija i zapošljavanje- metode rehabilitacije koje su dokazale učinkovite u brojnim istraživanjima. Potpomognuto zapošljavanje pomaže u poboljšanju radnog funkcioniranja kod različitih mentalnih poremećaja. Osim što povećavaju radne sposobnosti, utječu na smanjenje hospitalizacije, povećavaju suradljivost, smanjuju psihopatologiju i povećavaju socijalno funkcioniranje. Pomoć pri zapošljavanju je jedna od metoda rehabilitacije koja kod nas nije razvijena.

Smještaj u domovima socijalne skrbi s velikim brojem oboljelih

Standard: male kuće ili stanovi s malim brojem korisnika

Eksperimentalni programi

(prema prof. dr. sc. S. Štrkalj Ivezić)

Za dobar ishod liječenja potrebna je farmakoterapija i psihosocijalne metode

Odnos terapeut pacijent koji se temelji na povjerenju Lijekovi Psihoterapjja Trening socijalnih vještina Rad s obitelji Edukacija o bolesti Casemanagment Postupak sa stresom i tjeskobom, Podrška , ne samo u obitelji, prijatelji, kolege, društvo u cjelini Stanovanje Posao Rehabilitacija okrenuta oporavku (prema prof. dr. sc. S. Štrkalj Ivezić)

Rehabilitacija pomože osobi u oporavku od psihičke bolesti osposobljavajući je za samostalni život i rad

Rehabilitacija se može primjenjivati u različitim službama za rehabilitaciju koja uključuje bolničke i izvanbolničke programe.

Psihijatrija u zajednici liječenje temelji na psihobiosocijalnom modelu i optimalnom korištenju bioloških, psihoterapijskih i psihosocijalnih metoda liječenja, naglasak je na izvanbolničkom liječenju.

Slađana Štrkalj Ivezić i sur.Rehabilitacija u psihijatriji, Psihobiosocijalni pristupUdžbenici Sveučilišta u Zagrebu, 2010.