Prof. dr. sc. Lana Mužinić

Suvremena rehabilitacija počela se razvijati nakon procesa deinstitucionalizacije. Ubrzo nakon otpusta dugotrajno hospitaliziranih bolesnika iz psihijatrijskih bolnica bilo je jasno da pacijenti ne mogu živjeti u zajednici bez rehabilitacije (Liberman 2008). Počele su su se otvarati različite službe za liječenje u zajednici i razvijati metode koje su pomogle oboljelima da žive što ravnopravniji život u zajednici.

Teorijski okvir psihobiosocijalni model bolesti- osnova za

razumijevanje i liječenje psihičkih bolesti te rehabilitaciju

mentalni poremećaji odražavaju kompleksnost interakcija između bioloških, psiholoških i socijalnih faktora vezano na nastanak, početak, tijek i ishod bolesti.

Psihijatrija u zajednici liječenje temelji na psihobiosocijalnom modelu i optimalnom korištenju bioloških, psihoterapijskih i psihosocijalnih metoda liječenja, naglasak je na izvanbolničkom liječenju.

Koristi se multidisciplinarni tim u liječenju i koristi se suradnja različitih službi: medicinske, socijalne, zapošljavanja, volontera, udruge korisnika i drugo.

Niz koordiniranih psihosocijalnih postupaka s ciljem poticanja razvoja niza vještina potrebnih za život u zajednici koje će oboljelima pomoći da što samostalnije funkcioniranju u socijalnim, radnim i drugim poslovima uz što manji stupanj profesionalne podrške.

Potiče oporavak, osnaživanje, integraciju u život zajednice i poboljšava kvalitetu života osobama kojima je dijagnosticiran psihički poremećaj koji dovodi do ozbiljnih poteškoća u socijalnom i radnom funkcioniraju nužnom za svakodnevni život.

Smanjuje potrebu za hospitalizacijom i pomaže oboljelima da se oporave i nakon dugotrajne bolesti.

Metode rehabilitacije koje su se pokazale učinkovitima:

-casemanagment (koordinirano liječenje)-trening socijalnih vještina -rad s obitelji -potpomognuto zapošljavanje-grupe podrške i dr.

Važno je napraviti individualni plan rehabilitacije

Službe za rehabilitaciju trebaju koristiti različite postupke u rehabilitaciji i biti dobro integrirane u cjelovit sustav liječenja

proces promjene vlastitih stavova, vrijednosti, ciljeva, vještina i uloga.

razvoj novog značenja i svrhe u životu i prerastanje doživljaja da je bolest učinila katastrofu u životu.

način življenja života kojim smo zadovoljni, koji otvara nadu, života u kojem možemo pridonijeti nešto životu čak i kada postoje ograničenja povezana sa bolesti.

objektivno: u promatranom razdoblju do dvije godine remisija simptoma ili simptomi na subkliničkoj razini koji nisu učestali niti ozbiljni, sudjelovanje u radu, školovanju, puno ili najmanje pola radnog vremena, samostalan život bez supervizije obitelji, odgovornost i sposobnost za održavanje dnevnih potreba poput postupanja s novcem, kupnje, uzimanja lijekova, pripreme hrane, zadovoljavajući odnosi, socijalna mreža.

subjektivno: nada i realističan optimizam u bolje mogućnosti koji dolazi od boljeg nošenja sa simptomima i dizabilitetom, obnavljanje pozivnog odnosa prema sebi

ne mora značiti potpuno povlačenje simptoma bolesti nego vođenje zdravog života usprkos bolesti, jer moguće je provoditi zdrav život s kroničnim stanjem

promjena stavova prema bolesti i sebi kao bolesnoj osobi

prepoznavanje i razvoj snage (vještina, kapaciteta) koju osoba posjeduje ili može razviti.

doživljaj kontrole ili vlastita određenja za ciljeve ili okolnosti koji su važni u životu

doživljaj samopouzdanja, samovrijednosti i aktivnog zastupanja vlastitih interesa.

mogućnost izgradnje vlastite neovisne socijalne mreže podrške, koristiti stručnu pomoć, sudjelovati u liječenju kao partner, koristiti sredstva cijele zajednice.

Procjena pacijentovih poteškoća/potreba u kontekstu njegova života

Dijagnostička procjena Funkcionalna procjena (Kako bolest utječe

na život oboljelog? ) Procjenu rizika : suicidalni i agresivni Izbor terapijskih postupaka koji uključuju

lijekove, psihoterapiju i rehabilitaciju Različiti stručnjaci koje provode/sudjeluju

u planu liječenja Evaluaciju plana liječenja(prema prof. dr. sc. S. Štrkalj Ivezić)

trening socijalnih vještina koordinirano liječenje u zajednici zapošljavanje edukacija o bolesti s planom prevencije recidiva

bolesti rad sa stigmom rad s obitelji postupci boljeg suočavanja sa stresom radna terapija stanovanje socioterapija.

U planiranju rehabilitacije važno je procijeniti sposobnosti i nesposobnosti. Važna je motivacija koja se fokusira na ono što pacijent želi Proces rehabilitacijske procjene počinje s identifikacijom ciljeva. To pomaže pacijentu da dovede u vezu svoje osobne ciljeve sa postupcima u rehabilitaciji. Osoba treba uvidjeti svoj razlog zbog čega bi radila na problemu i surađivala u rehabilitaciji.

Rehabilitacijom se bave stručnjaci različitih

profila koji surađuju u multidisciplinarnom timu u bolničkim i izvanbolničkim institucijama osposobljeni za primjenu različitih metoda rehabilitacije.

cilj je povećati samostalnost osobe u svakodnevnim aktivnostima, reintegrirati je u obitelj i društvo, omogućiti da i dalje ima uloge u obitelji, na radnom mjestu i u društvu kako bi se osoba osjećala korisnom, produktivnom i zadovoljnom. Ciljevi radne terapije su identični ciljevima rehabilitacije, pomoći pojedincu postizanje maksimalne neovisnosti u svakodnevnim aktivnostima i poboljšati kvalitetu života.

radna terapija može se provoditi u različitim terapijskim sredinama u psihijatrijskom bolnicama, dnevnim centrima, domu korisnika, domovima za smještaj, zatvorima i drugdje. radna terapija primjerena je za oboljele od psihičke bolesti bez obzira na dijagnozu bolesti kada bolest utječe na aktivnosti važne za svakodnevni život.

učenje vještina i podizanje stupnja samostalnosti svakodnevnom životu.

Radna rehabilitacija i zapošljavanje- metode rehabilitacije koje su dokazale učinkovite u brojnim istraživanjima. Potpomognuto zapošljavanje pomaže u poboljšanju radnog funkcioniranja kod različitih mentalnih poremećaja. Osim što povećavaju radne sposobnosti, utječu na smanjenje hospitalizacije, povećavaju suradljivost, smanjuju psihopatologiju i povećavaju socijalno funkcioniranje. Pomoć pri zapošljavanju je jedna od metoda rehabilitacije koja kod nas nije razvijena.

Smještaj u domovima socijalne skrbi s velikim brojem oboljelih

Standard: male kuće ili stanovi s malim brojem korisnika

Eksperimentalni programi

(prema prof. dr. sc. S. Štrkalj Ivezić)

Za dobar ishod liječenja potrebna je farmakoterapija i psihosocijalne metode

Odnos terapeut pacijent koji se temelji na povjerenju Lijekovi Psihoterapjja Trening socijalnih vještina Rad s obitelji Edukacija o bolesti Casemanagment Postupak sa stresom i tjeskobom, Podrška , ne samo u obitelji, prijatelji, kolege, društvo u cjelini Stanovanje Posao Rehabilitacija okrenuta oporavku (prema prof. dr. sc. S. Štrkalj Ivezić)

Rehabilitacija pomože osobi u oporavku od psihičke bolesti osposobljavajući je za samostalni život i rad

Rehabilitacija se može primjenjivati u različitim službama za rehabilitaciju koja uključuje bolničke i izvanbolničke programe.

Psihijatrija u zajednici liječenje temelji na psihobiosocijalnom modelu i optimalnom korištenju bioloških, psihoterapijskih i psihosocijalnih metoda liječenja, naglasak je na izvanbolničkom liječenju.

Slađana Štrkalj Ivezić i sur.Rehabilitacija u psihijatriji, Psihobiosocijalni pristupUdžbenici Sveučilišta u Zagrebu, 2010.