1

POSTANAKPoçetak stvaranjaPo 1:1 U poçetku stvori Bog nebo i zemlju.Po 1:2 Zemlja bijaæe pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanomi Duh Boœji lebdio je nad vodama.Po 1:3 I reçe Bog: “Neka bude svjetlost!” I bi svjetlost.Po 1:4 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.Po 1:5 Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noø. Tako bude veçer,pa jutro - dan prvi.Po 1:6 I reçe Bog: “Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!”I bi tako.Po 1:7 Bog naçini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.Po 1:8 A svod prozva Bog nebo. Tako bude veçer, pa jutro - dan drugi.Po 1:9 I reçe Bog: “Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto ineka se pokaœe kopno!” I bi tako.Po 1:10 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bogda je dobro.Po 1:11 I reçe Bog: “Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom,stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donoseplod æto u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.Po 1:12 I nikne iz zemlje zelena trava æto se sjemeni, svaka premasvojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima æto u sebi nose svoje sjeme,svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.Po 1:13 Tako bude veçer, pa jutro - dan treøi.Po 1:14 I reçe Bog: “Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luçedan od noøi, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,Po 1:15 i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!” I bitako.Po 1:16 I naçini Bog dva velika svjetlila - veøe da vlada danom, manjeda vlada noøu - i zvijezde.Po 1:17 I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,Po 1:18 da vladaju danom i noøu i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidjeBog da je dobro.Po 1:19 Tako bude veçer, pa jutro - dan çetvrti.Po 1:20 I reçe Bog: “Neka povrvi vodom vreva œivih stvorova, i pticeneka polete nad zemljom, svodom nebeskim!” I bi tako.Po 1:21 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne œive stvorove æto milei vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.Po 1:22 I blagoslovi ih govoreøi: “Plodite se i mnoœite i napunite vodemorske! I ptice neka se namnoœe na zemlji!”Po 1:23 Tako bude veçer, pa jutro - dan peti.Po 1:24 I reçe Bog: “Neka zemlja izvede œiva biøa, svako prema svojojvrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!” I bi tako.Po 1:25 I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste.I vidje Bog da je dobro.Po 1:26 I reçe Bog: “Naçinimo çovjeka na svoju sliku, sebi sliçna, dabude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji- i svim gmizavcima æto puze po zemlji!”Po 1:27 Na svoju sliku stvori Bog çovjeka, na sliku Boœju on ga stvori,muæko i œensko stvori ih.Po 1:28 I blagoslovi ih Bog i reçe im: “Plodite se, i mnoœite, i napunitezemlju, i sebi je podloœite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku isvim œivim stvorovima æto puze po zemlji!”Po 1:29 I doda Bog: “Evo, dajem vam sve bilje æto se sjemeni, po svojzemlji, i sva stabla plodonosna æto u sebi nose svoje sjeme: neka vambudu za hranu!Po 1:30 A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima æto puze pozemlji u kojima je dah œivota - neka je za hranu sve zeleno bilje!” I bi tako.Po 1:31 I vidje Bog sve æto je uçinio, i bijaæe veoma dobro. Tako budeveçer, pa jutro - dan æesti.Po 2:1 Tako bude dovræeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.Po 2:2 I sedmoga dana Bog dovræi svoje djelo koje uçini. I poçinu usedmi dan od svega djela koje uçini.Po 2:3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poçinu od svegadjela svoga koje uçini.Po 2:4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.Drugi izvjeætaj o stvaranju - Raj zemaljski - Kad je Jahve, Bog, sazdaonebo i zemlju,

2Po 2:5 joæ nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, joæ ne bijaæe niklonikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, joæ ne pusti daœda na zemlju i nijebilo çovjeka da zemlju obraåuje.Po 2:6 Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu povræinu zemaljsku.Po 2:7 Jahve, Bog, napravi çovjeka od praha zemaljskog i u nosnice muudahne dah œivota. Tako postane çovjek œiva duæa.Po 2:8 I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u njega smjestiçovjeka koga je napravio.Po 2:9 Tada Jahve, Bog, uçini te iz zemlje nikoæe svakovrsna stabla -pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo œivota, nasred vrta, istablo spoznaje dobra i zla.Po 2:10 Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granalau çetiri kraka.Po 2:11 Prvom je ime Piæon, a optjeçe svom zemljom havilskom, u kojojima zlata.Po 2:12 Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.Po 2:13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjeçe svu zemlju Kuæ.Po 2:14 Treøa je rijeka Tigris, a teçe na istok od Aæura; çetvrta je Eufrat.Po 2:15 Jahve, Bog, uzme çovjeka i postavi ga u edenski vrt da gaobraåuje i çuva.Po 2:16 Jahve, Bog, zapovjedi çovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtuslobodno jedi,Po 2:17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji snjega okusiæ, zacijelo øeæ umrijeti!”Po 2:18 I reçe Jahve, Bog: “Nije dobro da çovjek bude sam: naçinit øumu pomoø kao æto je on.”Po 2:19 Tada Jahve, Bog, naçini od zemlje sve œivotinje u polju i sveptice u zraku i predvede ih çovjeku da vidi kako øe koju nazvati, pa kakokoje stvorenje çovjek prozove, da mu tako bude ime.Po 2:20 Çovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku iœivotinjama u polju. No çovjeku se ne naåe pomoø kao æto je on.Po 2:21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na çovjeka te on zaspa, pa muizvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.Po 2:22 Od rebra æto ga je uzeo çovjeku napravi Jahve, Bog, œenu pa jedovede çovjeku.Po 2:23 Nato çovjek reçe: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa odmesa mojega! Œenom neka se zove, od çovjeka kad je uzeta!”Po 2:24 Stoga øe çovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju œenui bit øe njih dvoje jedno tijelo.Po 2:25 A bijahu oboje goli - çovjek i njegova œena - ali ne osjeøahustida.Prvi çovjekov grijehPo 3:1 Zmija bijaæe lukavija od sve zvjeradi æto je stvori Jahve, Bog. Onareçe œeni: “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drvetau vrtu?”Po 3:2 Œena odgovori zmiji: “Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.Po 3:3 Samo za plod stabla æto je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga nistejeli! I ne dirajte u njega, da ne umrete!’”Po 3:4 Nato øe zmija œeni: “Ne, neøete umrijeti!Po 3:5 Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit øe vamse oçi, i vi øete biti kao bogovi koji razluçuju dobro i zlo.”Po 3:6 Vidje œena da je stablo dobro za jelo, za oçi zamamljivo, a zamudrost poœeljno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom muœu,koji bijaæe s njom, pa je i on jeo.Po 3:7 Tada se obadvoma otvore oçi i upoznaju da su goli. Spletusmokova liæøa i naprave sebi pregaçe.Po 3:8 Uto çuju korak Jahve, Boga, koji je æetao vrtom za dnevnogpovjetarca. I skriju se - çovjek i njegova œena - pred Jahvom, Bogom,meåu stabla u vrtu.Po 3:9 Jahve, Bog, zovne çovjeka: “Gdje si?” - reçe mu.Po 3:10 On odgovori: “Çuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer samgo, pa se skrih.”Po 3:11 Nato mu reçe: “Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla skojega sam ti zabranio jesti?”Po 3:12 Çovjek odgovori: “Œena koju si stavio uza me - ona mi je dala sastabla pa sam jeo.”Po 3:13 Jahve, Bog, reçe œeni: “Æto si to uçinila?” “Zmija me prevarila pasam jela”, odgovori œena.Po 3:14 Nato Jahve, Bog, reçe zmiji: “Kad si to uçinila, prokleta bilameåu svim œivotinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzatøeæ i zemlju jesti sveg œivota svog!

3Po 3:15 Neprijateljstvo ja zameøem izmeåu tebe i œene, izmeåu rodatvojeg i roda njezina: on øe ti glavu satirati, a ti øeæ mu vrebati petu.”Po 3:16 A œeni reçe: “Trudnoøi tvojoj muke øu umnoœit, u mukama djecuøeæ raåati. Œudnja øe te muœu tjerati, a on øe gospodariti nad tobom.”Po 3:17 A çovjeku reçe: “Jer si posluæao glas svoje œene te jeo sa stablas kojega sam ti zabranio jesti rekavæi: S njega da nisi jeo! - evo: Zemljaneka je zbog tebe prokleta: s trudom øeæ se od nje hraniti svega vijekasvog!Po 3:18 Raåat øe ti trnjem i korovom, a hranit øeæ se poljskim raslinjem.Po 3:19 U znoju lica svoga kruh svoj øeæ jesti dokle se u zemlju ne vratiæ:ta iz zemlje uzet si bio -prah si, u prah øeæ se i vratiti.”Po 3:20 Svojoj œeni çovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima œivima.Po 3:21 I naçini Jahve, Bog, çovjeku i njegovoj œeni odjeøu od krzna paih odjenu.Po 3:22 Zatim reçe Bog: “Evo, çovjek postade kao jedan od nas - znajuøidobro i zlo! Da ne bi sada pruœio ruku, ubrao sa stabla œivota pa pojeoi œivio navijeke!”Po 3:23 Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obraåuje zemljuiz koje je i uzet.Po 3:24 Istjera, dakle, çovjeka i nastani ga istoçno od vrta edenskog, papostavi kerubine i plameni maç koji se svjetlucao - da straœe nad stazomkoja vodi k stablu œivota.Kajin i AbelPo 4:1 Çovjek pozna svoju œenu Evu, a ona zaçe i rodi Kajina, pa reçe:“Muæko sam çedo stekla pomoøu Jahve!”Po 4:2 Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stoçar, a Kajinzemljoradnik.Po 4:3 I jednoga dana Kajin prinese Jahvi œrtvu od zemaljskih plodova.Po 4:4 A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu.Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu œrtvu,Po 4:5 a na Kajina i œrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajinveoma razljuti i lice mu se namrgodi.Po 4:6 I Jahve reçe Kajinu: “Zaæto si ljut? Zaæto ti je lice namrgoåeno?Po 4:7 Jer ako pravo radiæ, vedrinom odsijevaæ. A ne radiæ li pravo,grijeh ti je kao zvijer na pragu æto na te vreba; joæ mu se moœeæ oduprijeti.”Po 4:8 Kajin pak reçe svome bratu Abelu: “Hajdemo van!” I naæavæi sena polju, Kajin skoçi na brata Abela te ga ubi.Po 4:9 Potom Jahve zapita Kajina: “Gdje ti je brat Abel?” “Ne znam”,odgovori. “Zar sam ja çuvar brata svoga?”Po 4:10 Jahve nastavi: “Æto si uçinio? Sluæaj! Krv brata tvoga iz zemljek meni viçe.Po 4:11 Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta sruke tvoje krv brata tvoga!Po 4:12 Obraåivat øeæ zemlju, ali ti viæe neøe davati svoga roda. Vjeçniøeæ skitalica na zemlji biti!”Po 4:13 A Kajin reçe Jahvi: “Kazna je moja odviæe teæka da se snosi.Po 4:14 Evo me tjeraæ danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvogalica i biti vjeçni lutalac na zemlji - tko me god naåe, moœe me ubiti.”Po 4:15 A Jahve mu reçe: “Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostrukaosveta na njemu øe se izvræiti!” I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko,naæavæi ga, ne ubije.Po 4:16 Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istoçno od Edena,i ondje se nastani.Kajinovo potomstvoPo 4:17 Kajin pozna svoju œenu te ona zaçe i rodi Henoka. Podigao jegrad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok.Po 4:18 Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; odMehujaela poteçe Metuæael, od Metuæaela Lamek.Po 4:19 Lamek uzme dvije œene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila.Po 4:20 Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih æto pod æatorimaœive sa stokom.Po 4:21 Bratu mu bijaæe ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na lirui sviralu.Po 4:22 Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i œeljezo.Tubal-Kajinovoj sestri bijaæe ime Naama.Po 4:23 Lamek prozbori svojim œenama: “Ada i Sila, glas moj posluæajte!Œene Lamekove, çujte mi besjedu: Çovjeka sam ubio jer me ranio i dijetejer me udarilo.Po 4:24 Ako øe Kajin biti osveøen sedmerostruko, Lamek øe sedamde-set i sedam puta!” Set i njegovo potomstvo

4Po 4:25 Adam pozna svoju œenu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Set.Reçe ona: “Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.”Po 4:26 Setu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoæ. Tada se poçelozazivati ime Jahvino.Patrijarsi prije PotopaPo 5:1 Ovo je povijest Adamova roda.Kad je Bog stvorio çovjeka, napravio ga je na priliku svoju;Po 5:2 stvorio je muæko i œensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva- çovjek.Po 5:3 Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemusliçan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Set.Po 5:4 Po roåenju Setovu Adam je œivio osam stotina godina te mu serodilo joæ sinova i køeri.Po 5:5 Adam poœivje u svemu devet stotina i trideset godina. Potomumrije.Po 5:6 Kad je Setu bilo sto i pet godina, rodi mu se Enoæ.Po 5:7 Po roåenju Enoæevu Set je œivio osam stotina i sedam godina temu se rodilo joæ sinova i køeri.Po 5:8 Set poœivje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potomumrije.Po 5:9 Kad je Enoæu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan.Po 5:10 Po roåenju Kenanovu Enoæ je œivio osam stotina i petnaestgodina te mu se rodilo joæ sinova i køeri.Po 5:11 Enoæ poœivje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije.Po 5:12 Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel.Po 5:13 Po roåenju Mahalalelovu Kenan je œivio osam stotina i çetrdesetgodina te mu se rodilo joæ sinova i køeri.Po 5:14 Kenan poœivje u svemu devet stotina i deset godina. Potomumrije.Po 5:15 Kad je Mahalalelu bilo æezdeset i pet godina, rodi mu se Jered.Po 5:16 Po roåenju Jeredovu Mahalalel je œivio osam stotina i tridesetgodina te mu se rodilo joæ sinova i køeri.Po 5:17 Mahalalel poœivje u svemu osam stotina devedeset i pet godina.Potom umrije.Po 5:18 Kad je Jeredu bilo sto æezdeset i dvije godine, rodi mu se He-nok.Po 5:19 Po roåenju Henokovu Jered je œivio osam stotina godina te muse rodilo joæ sinova i køeri.Po 5:20 Jered poœivje u svemu devet stotina æezdeset i dvije godine.Potom umrije.Po 5:21 Kad je Henoku bilo æezdeset i pet godina, rodi mu se Metuæalah.Po 5:22 Henok je hodio s Bogom. Po roåenju Metuæalahovu Henok jeœivio trista godina te mu se rodilo joæ sinova i køeri.Po 5:23 Henok poœivje u svemu trista æezdeset i pet godina.Po 5:24 Henok je hodio s Bogom, potom iæçeznu; Bog ga uze.Po 5:25 Kad je Metuæalahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi muse Lamek.Po 5:26 Po roåenju Lamekovu Metuæalah je œivio sedam stotinaosamdeset i dvije godine te mu se rodilo joæ sinova i køeri.Po 5:27 Metuæalah poœivje u svemu devet stotina æezdeset i devetgodina. Potom umrije.Po 5:28 Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu sesin.Po 5:29 Nadjene mu ime Noa, govoreøi: “Ovaj øe nam pribavljati, utrudu i naporu naæih ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo.”Po 5:30 Po roåenju Noinu Lamek je œivio pet stotina devedeset i petgodina te mu se rodilo joæ sinova i køeri.Po 5:31 Lamek poœivje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedamgodina. Potom umrije.Po 5:32 Poæto je Noa proœivio pet stotina godina, rode mu se Æem, Hami Jafet.POTOP Pokvarenost ljudiPo 6:1 Kad su se ljudi poçeli æiriti po zemlji i køeri im se narodile,Po 6:2 opaze sinovi Boœji da su køeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebiza œene koje su god htjeli.Po 6:3 Onda Jahve reçe: “Neøe moj duh u çovjeku ostati dovijeka; çovjekje tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.”Po 6:4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Boœjisinovi opøili s ljudskim køerima pa im one raåale djecu. To su oni odstarine po snazi glasoviti ljudi.Po 6:5 Vidje Jahve kako je çovjekova pokvarenost na zemlji velika i

5kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloøa.Po 6:6 Jahve se pokaja i u svom srcu raœalosti æto je naçinio çovjeka nazemlji.Po 6:7 Reçe Jahve: “Ljude koje sam stvorio izbrisat øu s lica zemlje - odçovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao æto samih napravio.”Po 6:8 Ali je Noa naæao milost u oçima Jahvinim.Po 6:9 Ovo je povijest Noina:Noa je bio çovjek pravedan i neporoçan u svom vremenu. S Bogom jeNoa hodio.Po 6:10 Tri su se sina rodila Noi: Æem, Ham i Jafet.Noa sprema laåuPo 6:11 U oçima Boœjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.Po 6:12 I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - ta svako se biøe nazemlji izopaçilo -Po 6:13 reçe Bog Noi: “Odluçio sam da bude kraj svim biøima jer sezemlja napunila opaçinom; i evo, uniætit øu ih zajedno sa zemljom.Po 6:14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju naçini sprijekletima i obloœi je iznutra i izvana paklinom.Po 6:15 A pravit øeæ je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu,pedeset u æirinu, a trideset lakata u visinu.Po 6:16 Na korablji naçini otvor za svjetlo, zavræi ga jedan lakat od vrha.Vrata na korablji naçini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat.Po 6:17 Ja øu, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biøepod nebom, sve u çemu ima dah œivota: sve na zemlji mora poginuti.Po 6:18 A s tobom øu uçiniti Savez; ti øeæ uøi u korablju - ti i s tobom tvojisinovi, tvoja œena i œene tvojih sinova.Po 6:19 A od svega æto je œivo - od svih biøa - uvedi u korablju od svakogapo dvoje da s tobom preœivi, i neka budu muæko i œensko.Po 6:20 Od ptica prema njihovim vrstama, od œivotinja prema njihovimvrstama i od svih stvorova æto po tlu puze prema njihovim vrstama: podvoje od svega neka uåe k tebi da preœivi.Po 6:21 Sa sobom uzmi svega za jelo pa çuvaj da bude hrane tebi injima.”Po 6:22 Noa uçini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvræio.Po 7:1 Onda Jahve reçe Noi: “Uåi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer samuvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.Po 7:2 Uzmi sa sobom od svih çistih œivotinja po sedam parova: muœjakai njegovu œenku.Po 7:3 Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - muœjaka i œenku- da im se sjeme saçuva na zemlji.Po 7:4 Jer øu do sedam dana pustiti daœd po zemlji çetrdeset dana içetrdeset noøi te øu istrijebiti s lica zemlje svako œivo biøe æto sam ganaçinio.”Po 7:5 Noa uçini sve kako mu je Jahve naredio.Po 7:6 Noi bijaæe æest stotina godina kad je potop doæao na zemlju.Po 7:7 I pred vodama potopnim uåu s Noom u korablju njegovi sinovi,njegova œena i œene sinova njegovih.Po 7:8 Od çistih œivotinja i od œivotinja koje nisu çiste, od ptica, od svegaæto zemljom puzi,Po 7:9 uåe po dvoje - muœjak i œenka - u korablju s Noom, kako je Bognaredio Noi.Po 7:10 A sedmoga dana zapljuæte potopne vode po zemlji.PotopPo 7:11 U dan onaj - æestote godine Noina œivota, mjeseca drugog,dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore seustave nebeske.Po 7:12 I udari daœd na zemlju da pljuæti çetrdeset dana i çetrdeset noøi.Po 7:13 Onog dana uåe u korablju Noa i njegovi sinovi: Æem, Ham iJafet, Noina œena i tri œene Noinih sinova s njima;Po 7:14 oni, pa sve vrste œivotinja: stoka, gmizavci æto po tlu gmiœu,ptice i svakovrsna krilata stvorenja,Po 7:15 uåu u korablju s Noom, po dvoje od svih biøa æto u sebi imajudah œivota.Po 7:16 Æto uåe, sve bijaæe par, muœjak i œenka od svih biøa, kako je Bognaredio Noi.Onda Jahve zatvori za njim vrata.Po 7:17 Pljusak je na zemlju padao çetrdeset dana; vode sveudilj raslei korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje.Po 7:18 Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovilapovræinom.

6Po 7:19 Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako teprekriæe sva najviæa brda pod nebom.Po 7:20 Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda.Po 7:21 Izgiboæe sva biøa æto se po zemlji kreøu: ptice, stoka, zvijeri, svigmizavci i svi ljudi.Po 7:22 Sve æto u svojim nosnicama imaæe dah œivota - sve æto bijaæe nakopnu - izgibe.Po 7:23 Istrijebi se svako biøe s povræja zemaljskog: çovjek, œivotinje,gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade ioni æto bijahu s njim u korablji.Po 7:24 Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.Prestanak potopaPo 8:1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke æto bijaæe s njim ukorablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.Po 8:2 Zatvoriæe se izvori bezdanu i ustave nebeske, i daœd s nebaprestade.Po 8:3 Polako se povlaçile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset danavode su jenjale,Po 8:4 a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korabljase zaustavi na brdima Ararata.Po 8:5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvogadana desetog mjeseca pokaœu se brdski vrhunci.Po 8:6 Kad je izminulo çetrdeset dana, Noa otvori prozor æto ga je naçiniona korablji;Po 8:7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaæe i dolijetaæe dokse vode sa zemlje nisu isuæile.Po 8:8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.Po 8:9 Ali golubica ne naåe uporiæta nogama te se vrati k njemu ukorablju, jer voda joæ pokrivaæe svu povræinu; on pruœi ruku, uhvatigolubicu te je unese k sebi u korablju.Po 8:10 Poçeka joæ sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.Po 8:11 Prema veçeri golubica se vrati k njemu, i gle, u kljunu joj svjeœmaslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.Po 8:12 Joæ poçeka sedam dana pa opet pusti golubicu: viæe mu se nijevratila.Po 8:13 Æest stotina prve godine Noina œivota, prvoga mjeseca, prvogdana u mjesecu uzmakoæe vode sa zemlje.Noa skine pokrov s korablje i pogleda: povræina okopnjela.Po 8:14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemljabijaæe suha.Noa izlazi iz laåePo 8:15 Tada Bog reçe Noi:Po 8:16 “Iziåi iz korablje, ti, tvoja œena, tvoji sinovi i œene tvojih sinova stobom.Po 8:17 Sa sobom izvedi sva œiva biøa, sva stvorenja æto su s tobom:ptice, stoku i sve gmizavce æto zemljom puze; neka zemljom vrve, plodese i na zemlji mnoœe!”Po 8:18 I Noa iziåe, a s njime sinovi njegovi, œena njegova i œene sinovanjegovih.Po 8:19 Sve œivotinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi æto se zemljommiçu - iziåu iz korablje, vrsta za vrstom.Po 8:20 I podiœe Noa œrtvenik Jahvi; uze od svih çistih œivotinja i od svihçistih ptica i prinese na œrtveniku œrtve paljenice.Po 8:21 Jahve omirisa miris ugodni pa reçe u sebi: “Nikad viæe neøuzemlju u propast strovaliti zbog çovjeka, ta çovjeçje su misli opake odnjegova poçetka; niti øu ikad viæe uniætiti sva œiva stvorenja, kako samuçinio.Po 8:22 Sve dok zemlje bude, sjetve, œetve, studeni, vruøine, ljeta, zime,dani, noøi nikada prestati neøe.” Blagoslov i SavezPo 9:1 Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reçe im: “Plodite sei mnoœite i zemlju napunite.Po 9:2 Neka vas se boje i od vas strahuju sve œivotinje na zemlji, sveptice u zraku, sve æto se po zemlji kreøe i sve ribe u moru: u vaæe su rukepredane.Po 9:3 Sve æto se kreøe i œivi neka vam bude za hranu: sve vam dajem,kao æto vam dadoh zeleno bilje.Po 9:4 Samo ne smijete jesti mesa u kojem je joæ duæa, to jest njegovakrv.Po 9:5 A za vaæu krv, za vaæ œivot, traœit øu obraçun: traœit øu ga od svakeœivotinje; i od çovjeka za njegova druga traœit øu obraçun za ljudski œivot.Po 9:6 Tko prolije krv çovjekovu, njegovu øe krv çovjek proliti! Jer na

7sliku Boœju stvoren je çovjek!Po 9:7 A vi, plodite se, i mnoœite i zemlju napunite, i podloœite je sebi!”Po 9:8 Joæ reçe Bog Noi i njegovim sinovima s njim:Po 9:9 “A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vaæim potomstvomposlije vasPo 9:10 i sa svim œivim stvorovima æto su s vama: s pticama, sa stokom,sa zvijerima - sa svime æto je s vama iziælo iz korablje - sa svim œivimstvorovima na zemlji.Po 9:11 Drœat øu se ja svog Saveza s vama te nikada viæe vode potopneneøe uniætiti œiva biøa niti øe ikad viæe potop zemlju opustoæiti.”Po 9:12 I reçe Bog: “A ovo znamen je Saveza koji stavljam izmeåu sebei vas i svih œivih biøa æto su s vama, za naraætaje buduøe:Po 9:13 Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu izmeåumene i zemlje.Po 9:14 Kad oblake nad zemlju navuçem i duga se u oblaku pokaœe,Po 9:15 spomenut øu se Saveza svoga, Saveza izmeåu mene i vas istvorenja svakoga œivog: potopa viæe neøe biti da uniæti svako biøe.Po 9:16 U oblaku kad se pojavi duga, ja øu je vidjeti i vjekovnog øu sesjeøati Saveza izmeåu Boga i svake œive duæe, svakog tijela na zemlji.”Po 9:17 I reçe Bog Noi: “To neka je znak Saveza koji sam postavioizmeåu sebe i svih œivih biøa æto su na zemlji.”Noa i njegovi sinoviPo 9:18 Sinovi Noini, koji su iz korablje iziæli, bijahu: Æem, Ham i Jafet.Ham je praotac Kanaanaca.Po 9:19 Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.Po 9:20 Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd.Po 9:21 Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred æatora.Po 9:22 Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojicisvoje braøe vani.Po 9:23 Æem i Jafet uzmu ogrtaç, obojica ga prebace sebi preko ramenapa njime, iduøi natraæke, pokriju oçevu golotinju. Lica im bijahu okrenutana drugu stranu, tako te ne vidjeæe oca gola.Po 9:24 Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao æto mu je uçinio najmlaåisin, reçe:Po 9:25 “Neka je proklet Kanaanac, braøi svojoj najniœi sluga neka bude!”Po 9:26 Onda nastavi: “Blagoslovljen Jahve, Æemov Bog, Kanaanacneka mu je sluga!Po 9:27 Nek Bog raæiri Jafeta da prebiva pod æatorima Æemovim,Kanaanac neka mu je sluga!”Po 9:28 Poslije Potopa Noa poœivje trista pedeset godina.Po 9:29 U svemu poœivje Noa devet stotina pedeset godina; potomumrije.Napuçivanje zemljePo 10:1 Ovo je povijest Noinih sinova: Æema, Hama i Jafeta, kojima suse rodili sinovi poslije Potopa.Po 10:2 Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meæak,Tiras.Po 10:3 A sinovi su Gomerovi: Aækenaz, Rifat i Togarma.Po 10:4 Javanovi su opet sinovi: Eliæa, Taræiæ, Kitijci i Dodanci.Po 10:5 Od njih su se razgranali narodi po otocima.To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom- prema svojim plemenima i narodima.Po 10:6 Sinovi su Hamovi: Kuæ i Misrajim, Put i Kanaan.Po 10:7 Kuæevi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su:Æeba i Dedan.Po 10:8 Od Kuæa se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoœa na zemlji.Po 10:9 Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: “Kao Nimrod, silanlovac voljom Jahve.”Po 10:10 Glavno uporiæte njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek,Akad i Kalne, svi u zemlji Æinearu.Po 10:11 Iz ove je zemlje doæao Aæur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir,KalahPo 10:12 i Resen izmeåu Ninive i Kalaha (to je glavni grad).Po 10:13 Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci,Po 10:14 pa Patruæani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci.Po 10:15 Od Kanaana potjeçe Sidon, njegov prvenac, i Het.Po 10:16 Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgaæani,Po 10:17 Hivijci, Arkijci, Sinijci,Po 10:18 Arvaåani, Semarjani i Hamaøani. Poslije se kanaanskaplemena razgranaæe,Po 10:19 tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema

8Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu svedo Leæe.Po 10:20 To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, posvojim zemljama i narodima.Po 10:21 A i Æemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu- rodili se sinovi.Po 10:22 Æemovi su sinovi: Elam, Aæur, Arpakæad, Lud i Aram.Po 10:23 A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maæ.Po 10:24 Arpakæad rodi Æelaha, Æelah rodi Ebera.Po 10:25 Eberu su se rodila dva sina: jednomu bjeæe ime Peleg, jer seza njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.Po 10:26 Od Joktana se rodiæe: Almodad, Æelef, Hasarmavet, Jerah,Po 10:27 Hadoram, Uzal, Dikla,Po 10:28 Obal, Abimael, Æeba,Po 10:29 Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi.Po 10:30 Njihova se naselja protezahu od Meæe sve do Sefara, brdovitihkrajeva na istoku.Po 10:31 To su sinovi Æemovi prema svojim plemenima, jezicima izemljama, po svojim narodima.Po 10:32 To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima.Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.Babilonska kulaPo 11:1 Sva je zemlja imala jedan jezik i rijeçi iste.Po 11:2 Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiåu na jednu dolinu u zemljiÆinearu i tu se nastane.Po 11:3 Jedan drugome reçe: “Hajdemo praviti opeke te ih peøi daotvrdnu!” Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im sluœila za œbuku.Po 11:4 Onda rekoæe: “Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhomdo neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspræimo po svoj zemlji!”Po 11:5 Jahve se spusti da vidi grad i toranj æto su ga gradili sinoviçovjeçji.Po 11:6 Jahve reçe. “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve!Ovo je tek poçetak njihovih nastojanja. Sad im niæta neøe biti neostvarivoæto god naume izvesti.Po 11:7 Hajde da siåemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govorane razumije.”Po 11:8 Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaæe grada.Po 11:9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svimau onom kraju i odande ih je Jahve raspræio po svoj zemlji.Rodoslovlja od Æema do AbrahamaPo 11:10 Ovo su potomci Æemovi:Kad je Æemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu seArpakæad.Po 11:11 Po roåenju Arpakæadovu Æem je œivio petsto godina te mu serodilo joæ sinova i køeri.Po 11:12 Kad je Arpakæadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Æelah.Po 11:13 Po roåenju Æelahovu Arpakæad je œivio çetiri stotine i tri godinete mu se rodilo joæ sinova i køeri.Po 11:14 Kad je Æelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber.Po 11:15 Po roåenju Eberovu Æelah je œivio çetiri stotine i tri godine temu se rodilo joæ sinova i køeri.Po 11:16 Kad su Eberu bile trideset i çetiri godine, rodi mu se Peleg.Po 11:17 Po roåenju Pelegovu Eber je œivio çetiri stotine i trideset godinate mu se rodilo joæ sinova i køeri.Po 11:18 Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu.Po 11:19 Po roåenju Reuovu Peleg je œivio dvjesta i devet godina te muse rodilo joæ sinova i køeri.Po 11:20 Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug.Po 11:21 Po roåenju Serugovu Reu je œivio dvjesta i sedam godina temu se rodilo joæ sinova i køeri.Po 11:22 Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor.Po 11:23 Po roåenju Nahorovu Serug je œivio dvjesta godina te mu serodilo joæ sinova i køeri.Po 11:24 Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah.Po 11:25 Po roåenju Terahovu Nahor je œivio sto i devetnaest godina temu se rodilo joæ sinova i køeri.Po 11:26 Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram,Nahor i Haran.Po 11:27 Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor iHaran; a Haranu se rodio Lot.Po 11:28 Haran umrije za œivota svoga oca Teraha, u svome rodnom

9kraju, u Uru Kaldejskom.Po 11:29 Abram se i Nahor oœene. Abramovoj œeni bijaæe ime Saraja, aNahorovoj Milka; ova je bila køi Harana, oca Milke i Jiske.Po 11:30 Saraja bijaæe nerotkinja - nije imala poroda.Po 11:31 Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sinaHaranova, svoju snahu Saraju, œenu svoga sina Abrama, pa se zaputis njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana,ondje se nastane.Po 11:32 Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terahumrije u Haranu.Abrahamov poziv i seobaPo 12:1 Jahve reçe Abramu: “Idi iz zemlje svoje, iz zaviçaja i domaoçinskog, u krajeve koje øu ti pokazati.Po 12:2 Velik øu narod od tebe uçiniti, blagoslovit øu te, ime øu ti uzveliçati,i sam øeæ biti blagoslov.Po 12:3 Blagoslivljat øu one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli,njih øu proklinjati; sva plemena na zemlji tobom øe se blagoslivljati.”Po 12:4 Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot.Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otiæao iz Harana.Po 12:5 Abram uze sa sobom svoju œenu Saraju, svoga bratiøa Lota,svu imovinu æto su je namakli i svu çeljad koju su stekli u Haranu te svipoåu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,Po 12:6 Abram proåe zemljom do mjesta Æekema - do hrasta More.Kanaanci su onda bili u zemlji.Po 12:7 Jahve se javi Abramu pa mu reçe: “Tvome øu potomstvu datiovu zemlju.” Abram tu podigne œrtvenik Jahvi koji mu se objavio.Po 12:8 Odatle prijeåe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj æatorpostavi izmeåu Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne œrtvenikJahvi i zazva ime Jahvino.Po 12:9 Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.Abraham u EgiptuPo 12:10 Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat daondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom.Po 12:11 Kad je bio na ulazu u Egipat, reçe svojoj œeni Saraji: “Znam dasi lijepa œena.Po 12:12 Kad te Egipøani vide, reøi øe: ‘To je njegova œena’, i mene øeubiti, a tebe na œivotu ostaviti.Po 12:13 Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobroi da, iz obzira prema tebi, poætede moj œivot.”Po 12:14 Zbilja, kad je Abram uæao u Egipat, Egipøani vide da je œenaveoma lijepa.Po 12:15 Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu œenuna faraonov dvor.Po 12:16 Abramu poåe dobro zbog nje; steçe on stoke i goveda,magaraca, slugu i sluækinja, magarica i deva.Po 12:17 Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbogAbramove œene Saraje.Po 12:18 I faraon pozva Abrama pa reçe: “Æto si mi to uçinio? Zaæto minisi kazao da je ona tvoja œena?Po 12:19 Zaæto si rekao: ‘Ona mi je sestra’, pa je ja uzeh sebi za œenu?A sad, evo ti œene; uzmi je i hajde!”Po 12:20 Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovomœenom i sa svime æto bijaæe njegovo.Lot se dijeli od AbrahamaPo 13:1 Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom œenom i sa svimeæto je imao. I Lot bjeæe s njim.Po 13:2 Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom.Po 13:3 Od postaje do postaje iz Negeba iæao je do Betela,Po 13:4 do mjesta na kojem je bio postavio æator, izmeåu Betela i Aja,gdje je prije podigao œrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino.Po 13:5 I Lot, koji iåaæe s Abramom, imaæe ovaca, goveda i æatora,Po 13:6 tako da ih kraj ne bi izdrœavao kad bi zajedno ostali. Njihovo jeblago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti.Po 13:7 Svaåa je nastajala izmeåu pastira stoke Abramove i pastirastoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Periœani.Po 13:8 Zato Abram reçe Lotu: “Neka ne bude svaåe izmeåu mene itebe, izmeåu pastira mojih i tvojih - ta mi smo braøa!Po 13:9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneæ li tinalijevo, ja øu nadesno; ako øeæ ti nadesno, ja øu nalijevo.”Po 13:10 Lot podiœe oçi i vidje kako je dobro posvuda natapana svaJordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema

10Soaru. - Bilo je to prije nego æto je Jahve uniætio Sodomu i Gomoru.Po 13:11 Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako seodijele jedan od drugoga.Po 13:12 Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot œivio po mjestimau dolini i razapeo svoje æatore do Sodome.Po 13:13 A œitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami greænici protivJahve.Po 13:14 Jahve reçe Abramu, poæto se Lot od njega rastao: “Oçi svojepodigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku izapadu;Po 13:15 jer svu zemlju æto je moœeæ vidjeti dat øu tebi i tvome potomstvuzauvijek.Po 13:16 Potomstvo øu tvoje uçiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogneprebrojiti prah zemlje, i tvoje øe potomstvo moøi prebrojiti.Po 13:17 Na noge! Proåi zemljom uzduœ i poprijeko jer øu je tebi predati.”Po 13:18 Abram digne æatore i doåe pa se naseli kod hrasta Mamre, ætoje u Hebronu. Ondje podigne œrtvenik Jahvi.Vojna çetvorice velikih kraljevaPo 14:1 Kad Amrafel bijaæe kralj Æineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama, Tidal kralj Gojima,Po 14:2 povedoæe oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Biræe, kraljaGomore, Æinaba, kralja Adme, Æemebera, kralja Sebojima, i protiv kraljau Beli, to jest Soaru.Po 14:3 I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more.Po 14:4 Dvanaest su godina sluœili Kedor-Laomera, ali trinaeste godinedignu se na ustanak.Po 14:5 U çetrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bilis njim te potuku Refaimce u Aæterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijcena ravnici Kirjatajimu,Po 14:6 Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju.Po 14:7 Onda se povuku natrag i stignu u En Miæpat, to jest Kadeæ, ipokore sve krajeve Amaleçana i Amorejaca, koji su nastavali HasesonTamar.Po 14:8 Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kraljSebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih udolini Sidimu:Po 14:9 Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela,kralja Æineara, Arioka, kralja Elasara - çetiri kralja protiv pet.Po 14:10 Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljeviSodome i Gomore, na bijegu, u njih poskaçu, a ostali izmaknu u planine.Po 14:11 Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranupa odu.Po 14:12 Pograbe i Lota, Abramova bratiøa - i on je œivio u Sodomi - injegovo blago pa otiåu.Po 14:13 A bjegunac neki - roåak Eækola i Anera, Abramovih saveznika- donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta AmorejskeMamre.Po 14:14 Kad je Abram çuo da mu je bratiø zarobljen, skupi svojumomçad - roåenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa poåe upotjeru do Dana.Po 14:15 Podijeli svoje momke u dvije çete, napadne noøu te one potuçe.Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska.Po 14:16 Povrati sve blago, svoga bratiøa Lota i njegovo blago, œene iostali svijet.Po 14:17 Poæto se vratio, porazivæi Kedor-Laomera i kraljeve koji su bilis njim, u susret mu, u dolinu Æave, to jest u Kraljev dol, iziåe kralj Sodome.Po 14:18 A Melkisedek, kralj Æalema, iznese kruha i vina. On je biosveøenik Boga Sveviænjega.Po 14:19 Blagoslovi ga govoreøi: “Od Boga Sveviænjega, Stvoriteljaneba i zemlje, neka je Abramu blagoslov!Po 14:20 I Sveviænji Bog, æto ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!”Abram mu dade desetinu od svega.Po 14:21 Tada kralj Sodome reçe Abramu: “Meni daj ljude, a dobrauzmi sebi!”Po 14:22 Abram odgovori kralju Sodome: “Ruku uzdiœem pred Jahvom,Sveviænjim Stvoriteljem neba i zemlje,Po 14:23 da neøu uzeti ni konçiøa, ni remena od obuøe, niti iæta æto jetvoje da ne kaœeæ: na meni se Abram obogatio.Po 14:24 Ne, meni niæta, osim æto su moji momci upotrijebili; i dio zamomçad æto je sa mnom iæla: Aner, Eækol i Mamre, oni neka uzmu svojdio.”

11Obeøanje i SavezPo 15:1 Poslije tih dogaåaja Jahve uputi Abramu rijeç u ukazanju: “Neboj se, Abrame, ja sam ti zaætita; a nagrada tvoja bit øe vrlo velika!”Po 15:2 Abram odgovori: “Gospodine moj, Jahve, çemu mi tvoji darovikad ostajem bez poroda; kad je mojoj kuøi nasljednik EliezerDamaæçanin?Po 15:3 Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan øe, eto, odmojih ukuøana postati moj baætinik.”Po 15:4 Ali mu Jahve opet uputi rijeç: “Taj neøe biti tvoj baætinik, nego øeti baætinik biti tvoj potomak.”Po 15:5 Izvede ga van i reçe: “Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj akoih moœeæ prebrojiti.” A onda doda: “Toliko øe biti tvoje potomstvo.”Po 15:6 Abram povjerova Jahvi, i on mu to uraçuna u pravednost.Po 15:7 Tada mu on reçe: “Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Ka-ldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.”Po 15:8 A on odvrati: “Gospodine moj, Jahve, kako øu ja doznati da øuje zaposjesti?”Po 15:9 Odgovori mu: “Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine,ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubiøa.”Po 15:10 Sve mu to donese, rasjeçe na pole i metnu sve pole jednuprema drugoj; ptica nije rasijecao.Po 15:11 Ptice grabeœljivice obarale se na leæeve, ali ih je Abramrastjerivao.Po 15:12 Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, aonda se na njega spusti gust mrak pun jeze.Po 15:13 Tada Bog reçe Abramu: “Dobro znaj da øe tvoji potomci bitistranci u tuåoj zemlji; robovat øe i biti tlaçeni çetiri stotine godina,Po 15:14 ali narodu kojem budu sluœili ja øu suditi; i konaçno øe iziøi svelikim blagom.Po 15:15 A ti øeæ k ocima svojim u miru poøi, u sretnoj starosti bit øeæsahranjen.Po 15:16 Oni øe se ovamo vratiti za çetvrtog naraætaja, jer mjera sezlodjela amorejskih joæ nije navræila.”Po 15:17 Kad je sunce zaælo i pao gust mrak, pojavi se zadimljenœeravnjak i goruøa zublja te proåu izmeåu onih dijelova.Po 15:18 Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavæi:”Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od rijeke u Egiptu do Velike ri-jeke, rijeke Eufrata:Po 15:19 Kenijce, Keniœane, Kadmonce,Po 15:20 Hetite, Periœane, Refaimce,Po 15:21 Amorejce, Kanaance, Girgaæane, Jebusejce.”Jiæmaelovo roåenjePo 16:1 Abramova œena Saraja nije mu raåala djece. A imaæe onasluækinju Egipøanku - zvala se Hagara.Po 16:2 I reçe Saraja Abramu: “Vidiæ, Jahve me uçinio nerotkinjom.Hajde k mojoj sluækinji, moœda øu imati djece.” Abram posluæa rijeçSarajinu.Po 16:3 Tako, poæto je Abram proboravio deset godina u zemljikanaanskoj, njegova œena Saraja uzme Hagaru, Egipøanku, sluækinjusvoju, pa je dade svome muœu Abramu za œenu.Po 16:4 Uåe on k Hagari te ona zaçe. A kad je vidjela da je zaçela, sprezirom je gledala na svoju gospodaricu.Po 16:5 Tada reçe Saraja Abramu: “Nepravda æto se meni nanosi tvojaje krivnja! Prepustila sam svoju sluækinju tvome zagrljaju, ali otkako opazida je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!”Po 16:6 Nato Abram odvrati Saraji: “Tvoja je sluækinja u tvojoj ruci: kakoti se çini da je dobro, tako prema njoj postupi!” Saraja postupi prema njojtako loæe da ona od nje pobjeœe.Po 16:7 Anåeo Jahvin naåe je kod izvora u pustinji - uz vrelo æto je naputu prema Æuru -Po 16:8 pa je zapita: “Hagaro, sluækinjo Sarajina, odakle dolaziæ i kamoideæ?” “Bjeœim, evo, od svoje gospodarice Saraje”, odgovori ona.Po 16:9 Nato joj anåeo Jahvin reçe: “Vrati se svojoj gospodarici i pokorijoj se!”Po 16:10 Joæ joj reçe anåeo Jahvin: “Tvoje øu potomstvo silno umnoœiti;od mnoætva se neøe moøi ni prebrojiti.”Po 16:11 Dalje joj je anåeo Jahvin rekao: “Gle, zanijela si i rodit øeæ sina.Nadjeni mu ime Jiæmael, jer Jahve çu jad tvoj.Po 16:12 On øe biti kao divlje magare: ruka øe se njegova dizati nasvakoga i svaçija ruka na njega; i pred licem sve mu braøe on øe stansebi podiøi.”

12Po 16:13 A Jahvu koji joj govoraæe nazva: “Ti si El Roi - Svevid Bog”, jer- reçe ona - “vidjeh Boga i nakon viåenja - joæ œivim!”Po 16:14 Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac œivotvornogSvevida, a eno ga izmeåu Kadeæa i Bereda.Po 16:15 Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu æto mu ga rodi Hagaranadjene ime Jiæmael.Po 16:16 Abramu je bilo osamdeset i æest godina kad mu je Hagararodila Jiæmaela.Po 17:1 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu seJahve pa mu reçe: “Ja sam El Æadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putemi neporoçan budi.Po 17:2 A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno øu te razmnoœiti.”Po 17:3 Abram pade niçice dok mu Bog govoraæe dalje:Po 17:4 “A ovo je Savez moj s tobom: postat øeæ ocem mnogim narodima;Po 17:5 i neøeæ se viæe zvati Abram - veø Abraham øe ti ime biti, jernaroda mnogih ocem ja te postavljam.Po 17:6 Silno øu te rodnim uçiniti; narode øu iz tebe izvesti; i kraljevi øeod tebe izaøi.Po 17:7 Savez svoj sklapam izmeåu sebe i tebe i tvoga potomstva poslijetebe - Savez svoj za vjekove: ja øu biti Bogom tvojim i tvoga potomstvaposlije tebe.Po 17:8 Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviækao pridoælica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja øu bitinjihov Bog.”Po 17:9 Joæ reçe Bog Abrahamu: “A ti Savez çuvaj moj - ti i tvojepotomstvo poslije tebe u sve vijeke.Po 17:10 A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebekoji øeæ vræiti: svako muæko meåu vama neka bude obrezano.Po 17:11 Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza izmeåu mene i vas.Po 17:12 Svako muæko meåu vama, kroz vaæa pokoljenja, kad mu senavræi osam dana, neka bude obrezano; i rob, roåen u vaæem domu, ionaj æto bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaæe krvi.Po 17:13 Da, i rob roåen u tvome domu ili za novac kupljen mora seobrezati! Tako øe moj Savez na vaæem tijelu ostati vjeçnim Savezom.Po 17:14 Muæko koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda:takav je prekræio moj Savez.”Po 17:15 Joæ reçe Bog Abrahamu: “Tvojoj œeni Saraji nije viæe ime Saraja:Sara øe joj ime biti.Po 17:16 Nju øu ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov øu na njuizliti te øe se narodi od nje razviti; kraljevi øe narodima od nje poteøi.”Po 17:17 Abraham pade niçice pa se nasmija i reçe u sebi: “Onomekomu je stotinu godina, zar se moœe roditi dijete? Zar øe Sara udevedesetoj rod raåati!”Po 17:18 Abraham reçe Bogu: “Neka tvojom miloæøu Jiæmael poœivi!”Po 17:19 A Bog reçe: “Ipak øe ti tvoja œena Sara roditi sina; nadjeni muime Izak. Savez svoj s njime øu sklopiti, Savez vjeçni s njime i s njegovimpotomstvom poslije njega.Po 17:20 I za Jiæmaela usliæah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim øu gauçiniti i silno ga razmnoœiti; dvanaest øe knezova od njega postati i uvelik øe narod izrasti.Po 17:21 Ali øu drœati svoj Savez s Izakom, koga øe ti roditi Sara dogodineu ovo doba.”Po 17:22 Kad je zavræio razgovor s njim, od Abrahama Bog se podiœe.Po 17:23 Uzme zatim Abraham svoga sina Jiæmaela i sve robove koji subili roåeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve muækeukuøane - pa ih toga istog dana obreœe, kako mu je Bog rekao.Po 17:24 Abrahamu bijaæe devedeset i devet godina kad se obrezao,Po 17:25 a njegovu sinu Jiæmaelu bijaæe trinaest godina kad ga obreza.Po 17:26 Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sinJiæmael;Po 17:27 i svi muækarci njegova doma, roåeni u njegovoj kuøi ili za novackupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani.Abraham i tajanstveni posjetiociPo 18:1 Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazuu æator za dnevne œege.Po 18:2 Podigavæi oçi, opazi tri çovjeka gdje stoje nedaleko od njega.Çim ih spazi, potrça s ulaza æatora njima u susret. Pade niçice na zemljuPo 18:3 pa reçe: “Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim oçima,nemoj mimoiøi svoga sluge!Po 18:4 Neka se donese malo vode: operite noge i pod stablomotpoçinite.

13Po 18:5 Donijet øu kruha da se okrijepite prije nego poåete dalje. Ta ksvome ste sluzi navratili.” Oni odgovore: “Dobro, uçini kako si rekao!”Po 18:6 Abraham se poœuri u æator k Sari pa joj reçe: “Brzo! Tri mjericenajboljeg braæna! Zamijesi i prevrtu ispeci!”Po 18:7 Zatim Abraham otrça govedima, uhvati tele, mlado i debelo, idade ga momku da ga brœe zgotovi.Po 18:8 Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih,a sam stajaæe pred njima, pod stablom, dok su blagovali.Po 18:9 “Gdje ti je œena Sara?” - zapitaju ga. “Eno je pod æatorom”,odgovori.Po 18:10 Onda on reçe: “Vratit øu se k tebi kad isteçe vrijeme trudnoøe;a tvoja œena Sara imat øe sina.” Iza njega, na ulazu u æator, Sara jeprisluækivala.Po 18:11 Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaæeprestalo æto biva u œena.Po 18:12 Zato se u sebi Sara smijala i govorila: “Poæto sam uvenula,sad da spoznam nasladu? A joæ mi je i gospodar star!”Po 18:13 Onda Jahve upita Abrahama: “A zaæto se Sara smijala igovorila: ‘Kako øu rod roditi ja starica?’Po 18:14 Zar je Jahvi iæta nemoguøe? Navratit øu se k tebi kad isteçevrijeme trudnoøe: Sara øe imati sina.”Po 18:15 Sara se napravi nevjeætom govoreøi: “Nisam se smijala.” Jerse prestraæila. Ali on reçe: “Jesi, smijala si se!”Abraham posreduje za SodomuPo 18:16 Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham poåe s njima da ihisprati.Po 18:17 Jahve pomisli: “Zar da skrivam od Abrahama æto øu uçinitiPo 18:18 kad øe od Abrahama nastati velik i brojan narod te øe se svinarodi zemlje njim blagoslivljati?Po 18:19 Njega sam izluçio zato da pouçi svoju djecu i svoju buduøuobitelj kako øe hoditi putem Jahvinim, radeøi æto je dobro i pravedno,tako da Jahve mogne ostvariti æto je Abrahamu obeøao.”Po 18:20 Onda Jahve nastavi: “Velika je vika na Sodomu i Gomoru daje njihov grijeh preteœak.Po 18:21 Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tuœba æto je domene stigla. Œelim razvidjeti.”Po 18:22 Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham joæ stajaopred Jahvom.Po 18:23 Nato se Abraham primaçe bliœe i reçe: “Hoøeæ li iskorijeniti inevinoga s krivim?Po 18:24 Moœda ima pedeset nevinih u gradu. Zar øeæ uniætiti mjestoradije nego ga poætedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?Po 18:25 Daleko to bilo od tebe da ubijaæ nevinoga kao i krivoga, takoda i nevini i krivi proåu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudacsvega svijeta ne radi pravo?”Po 18:26 “Ako naåem u gradu Sodomi pedeset nevinih”, odvrati Jahve,“zbog njih øu poætedjeti cijelo mjesto.”Po 18:27 “Ja se, evo, usuåujem govoriti Gospodinu”, opet progovoriAbraham. - “Ja, prah i pepeo!Po 18:28 Da sluçajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uniætiosav grad zbog tih pet?” “Neøu ga uniætiti ako ih ondje naåem çetrdeseti pet”, odgovori.Po 18:29 “Ako ih se ondje moœda naåe samo çetrdeset?” - opet øeAbraham. “Neøu to uçiniti zbog çetrdesetorice”, odgovori.Po 18:30 “Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje naåemoœda samo trideset?” - opet øe on. “Neøu to uçiniti”, odgovori, “ako ihondje naåem samo trideset.”Po 18:31 “Evo se opet usuåujem govoriti Gospodinu”, nastavi dalje.“Ako ih se sluçajno ondje naåe samo dvadeset?” “Neøu ga uniætiti”,odgovori, “zbog dvadesetorice.”Po 18:32 “Neka se Gospodin ne ljuti”, on øe opet, “ako reçem joæ samojednom: Ako ih je sluçajno ondje samo deset?” “Neøu ga uniætiti zbognjih deset”, odgovori.Po 18:33 Kad je Jahve zavræio razgovor s Abrahamom, ode, a Abrahamse vrati u svoje mjesto.Po 19:1 Ona dva anåela stignu naveçer u Sodomu dok je Lot sjedio navratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i poåe im u susret. Naklonise licem do zemlje,Po 19:2 a onda im reçe: “Molim, gospodo, svrnite u kuøu svoga sluge danoø provedete i noge operete; a onda moœete na put rano.” A oni rekoæe:“Ne, noø øemo provesti na trgu.”

14Po 19:3 Ali ih on uporno navraøaæe, i oni se uvratiæe k njemu i uåoæe unjegovu kuøu. On ih ugosti, ispeçe pogaçu te blagovaæe.Po 19:4 Joæ ne bijahu legli na poçinak, kad graåani Sodome, mladi istari, sav narod do posljednjeg çovjeka, opkole kuøu.Po 19:5 Zovnu Lota pa mu reknu: “Gdje su ljudi æto su noøas doæli k tebi?Izvedi nam ih da ih se namilujemo?”Po 19:6 Lot iziåe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.Po 19:7 “Braøo moja,” reçe on, “molim vas, ne çinite toga zla!Po 19:8 Imam, evo, dvije køeri s kojima joæ çovjek nije imao dodira: njihøu vam izvesti pa çinite s njima æto œelite; samo ovim ljudima nemojteniæta uçiniti jer su doæli pod sjenu moga krova.”Po 19:9 “Odstupi odatle!” - rekoæe. - “Doæao kao dotepenac, a za sucase veø postavlja. Sad øemo mi s tobom gore nego s njima.” I nasrnuæena jadnika Lota i navaliæe na vrata da ih razbiju.Po 19:10 Ali ona dvojica pruœe ruke van, povukoæe Lota k sebi u kuøu izatvore vrata;Po 19:11 a ljude pred vratima, mlade i stare, zablijeæte tako da nisumogli naøi vrata.Po 19:12 Onda ona dvojica upitaju Lota: “Koga joæ ovdje imaæ: sinovei køeri, sve koje imaæ u gradu iz mjesta izvedi!Po 19:13 Jer mi øemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvompostala tolika te nas Jahve posla da ga uniætimo.”Po 19:14 Iziåe Lot da to kaœe svojima buduøim zetovima kojinamjeravahu uzeti njegove køeri te reçe: “Na noge! Odlazite iz ovogmjesta jer øe Jahve uniætiti grad!” Ali je u oçima svojih buduøih zetovaispao kao da zbija æalu.Po 19:15 Kako zora puçe, anåeli navale na Lota govoreøi: “Na noge!Uzmi svoju œenu i svoje dvije køeri koje su ovdje da ne budeæ zatrt kaznomgrada!”Po 19:16 Ali on oklijevaæe. Zato ga oni uzeæe za ruku, a tako i njegovuœenu i njegove dvije køeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoæeih i ostaviæe izvan grada.Po 19:17 Kad ih izvedoæe u polje, jedan progovori: “Bjeœi da œivot spasiæ!Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bjeœi u brdo da ne budeæzatrt!”Po 19:18 Ali Lot odvrati: “Nemoj, Gospodine!Po 19:19 Nego ako je tvoj sluga naæao milost u tvojim oçima - a tolikomilosråe veø si mi iskazao spasivæi mi œivot - ja ne mogu pobjeøi u brdoa da me nesreøa ne snaåe i ne poginem.Po 19:20 Eno onamo grada; dosta je blizu da u njega pobjegnem, amjesto je tako malo. Daj da onamo bjeœimo - mjesto je zbilja maleno -daj da œivot spasim!”Po 19:21 Odgovori mu: “Usliæat øu ti i tu molbu i neøu zatrti grada okojemu govoriæ.Po 19:22 Brzo! Bjeœi onamo, jer ne mogu niæta çiniti dok ti onamo nestigneæ.” Zato se onaj grad zove Soar.Po 19:23 Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,Po 19:24 Jahve zapljuæti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornimognjemPo 19:25 i uniæti one gradove i svu onu ravnicu, sve œitelje gradske i sveraslinstvo na zemlji.Po 19:26 A Lotova se œena obazre i pretvori se u stup soli.Po 19:27 Sutradan u rano jutro Abraham se poœuri na mjesto gdje jestajao pred Jahvom,Po 19:28 upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: ividje kako se diœe dim nad zemljom kao dim kakve peøi.Po 19:29 Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lotboravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.Po 19:30 Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije køeri ode goreiz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije køeri œivjeli su u peøini.Po 19:31 Starija reçe mlaåoj: “Otac nam ostarje, a muœa na zemlji nemada bude s nama, kako je obiçaj po svem svijetu.Po 19:32 Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leøi: tako øemo s ocemsaçuvati potomstvo.”Po 19:33 One noøi opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojimocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.Po 19:34 Sutradan starija reçe mlaåoj: “Sinoø sam, eto, leœala ja s naæimocem; napojimo ga vinom i noøas, pa idi ti i s njim lezi: tako øemo ocusaçuvati potomstvo.”Po 19:35 Opiju oca vinom i one noøi te mlaåa ode i s njim legne, a on nijeznao kad je legla ni kad je ustala.

15Po 19:36 Tako obje Lotove køeri zanesu s ocem.Po 19:37 Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac danaænjihMoabaca. 19:38 I mlaåa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On jepraotac danaænjih Amonaca.Abraham i Sara u GeraruPo 20:1 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se izmeåuKadeæa i Æura. Dok je boravio kao pridoælica u Geraru,Po 20:2 rekao je Abraham za svoju œenu Saru da mu je sestra. I Abimelek,kralj gerarski, uze Saru sebi.Po 20:3 Ali Bog doåe Abimeleku noøu u snu te mu reçe: “Zbog œene kojusi uzeo moraæ umrijeti, jer je ona œena udata.”Po 20:4 A nije se Abimelek k njoj pribliœavao. Zato reçe: “Gospodine,zar øeæ pravednika pogubiti?Po 20:5 Zar mi on nije rekao: ‘Ona mi je sestra.’ A ona mi je sama rekla:‘On je moj brat.’ Çiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo uçinio.”Po 20:6 Bog mu odvrati u snu: “Znam da si to uçinio çiste savjesti; i jasam te zadrœavao da protiv mene ne grijeæiæ; i nisam dopuætao da jedotakneæ.Po 20:7 Sada vrati çovjeku œenu njegovu; prorok je on; molit øe se zatebe da ostaneæ na œivotu. Ako je ne vratiæ, znaj da øeæ umrijeti, ti i svitvoji.”Po 20:8 Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kaœe imsve æto je bilo, a ljudi se veoma uplaæe.Po 20:9 Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reçe: “Æto si nam uçinio!Çime sam se ja ogrijeæio prema tebi da izloœiæ mene i moje kraljevstvovelikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja.Po 20:10 Æto si, dakle na umu imao”, upita dalje Abimelek, “kad si takoradio?”Po 20:11 Abraham uzvrati: “Zbilja sam drœao da nema Boœjeg straha uovome mjestu, pa øe me ljudi ubiti zbog moje œene.Po 20:12 A onda, ona je uistinu moja sestra: køi je moga oca, iako ne imoje majke, pa je poæla za me.Po 20:13 A kad me Bog udaljio od doma oçeva, rekoh joj: Ovu mi usluguuçini: kamo god doåemo, reci o meni da sam ti brat.”Po 20:14 Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluækinja pa ih dadeAbrahamu; vrati mu i njegovu œenu Saru.Po 20:15 Abimelek zatim reçe: “Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastanise gdje ti se svidi!”Po 20:16 A Sari reçe: “Evo tisuøu srebrnika æto ih dajem tvome bratu:neka ti budu koprenom pred oçima sviju æto su s tobom. Ti si svakakoopravdana.”Po 20:17 Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovuœenu i njegove sluækinje, tako te opet mogahu raåati.Po 20:18 Jer Jahve bijaæe zbog Sare, Abrahamove œene, zatvorio svakuutrobu u domu Abimelekovu.Izakovo roåenje, Hagara otjeranaPo 21:1 Jahve se sjeti Sare kako je rekao i uçini joj kako je obeøao:Po 21:2 Sara zaçe i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijemekoje je Bog oznaçio.Po 21:3 Abraham nadjene ime Izak svome sinu æto mu ga Sara rodi.Po 21:4 I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kakomu je Bog naredio.Po 21:5 Abrahamu bijaæe stotinu godina kad mu se rodio sin Izak.Po 21:6 Sara reçe: “Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to çujenasmijat øe mi se.”Po 21:7 Joæ doda: “Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu øe ti Sara dojiti!Ipak sina mu rodih u starosti”.Po 21:8 Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaæeod sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu.Po 21:9 Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipøanka HagaraAbrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom,Po 21:10 pa reçe Abrahamu: “Otjeraj tu sluækinju i njezina sina, jer sinsluækinje ne smije biti baætinik s mojim sinom - s Izakom!”Po 21:11 To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jiæmael bio njegov sin.Po 21:12 Ali Bog reçe Abrahamu: “Nemoj se uznemirivati zbog djeçakai zbog svoje sluækinje; sve æto ti kaœe Sara posluæaj, jer øe Izakovopotomstvo tebi ovjekovjeçiti ime.Po 21:13 I od sina tvoje sluækinje podiøi øu velik narod, jer je tvoj potomak.”Po 21:14 Rano ujutro Abraham uze kruha i mjeæinicu vode pa dadeHagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s djeçakom, te je otpusti.Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Æebe.

16Po 21:15 Potroæivæi vodu iz mjeæinice, ostavi dijete pod jednim grmom,Po 21:16 a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk moœe dobaciti.Govorila je u sebi: “Neøu da vidim kako dijete umire.” Sjedeøi tako, udariu jecanje.Po 21:17 Bog çu plaç djeçaka te anåeo Boœji zovne s neba Hagaru ireçe joj: “Æto ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog çuo plaç djeçaka unjegovoj nevolji.Po 21:18 Na noge! Digni djeçaka i utjeæi ga, jer od njega øu podiøi veliknarod.”Po 21:19 Tada joj Bog otvori oçi pa ona opazi studenac. Ode i napunivodom mjeæinicu pa napoji djeçaka.Po 21:20 Bog je bio s djeçakom te je rastao i odrastao. Œivio je u pustinjite postao vjeæt u strijeljanju iz luka.Po 21:21 Dom mu bijaæe u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobaviœenu iz zemlje egipatske.Abraham i Abimelek u Beer ÆebiPo 21:22 U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjedniknjegove vojske - reçe Abrahamu: “Bog je s tobom u svemu æto radiæ.Po 21:23 Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da neøeæ varati nimene ni moju rodbinu i prijatelje nego da øeæ se prema meni i premazemlji u kojoj sad boraviæ ponaæati poæteno, kao æto sam se ja prematebi ponio.”Po 21:24 “Kunem se”, odgovori Abraham.Po 21:25 Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode æto suga Abimelekove sluge bile prisvojile.Po 21:26 A Abimelek reçe: “Ne znam tko je to uçinio; ni ti me nisi o tomeobavijestio, niti sam ja o tome çuo, osim danas.”Po 21:27 Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njihdvojica sklope savez.Po 21:28 Potom Abraham razluçi napose sedam janjaca od stada.Po 21:29 Nato Abimelek zapita Abrahama: “Æto znaçi ovih sedamjanjaca koje si na stranu stavio?”Po 21:30 A on odgovori: “Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mibude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac.”Po 21:31 Zato se ono mjesto nazvalo Beer Æeba; jer se njih dvojicaondje zakleæe.Po 21:32 Poæto su sklopili savez kod Beer Æebe, Abimelek i zapovje-dnik njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca.Po 21:33 Abraham zasadi kod Beer Æebe tamarisku i ondje zazove imeJahve - Boga Vjeçnoga.Po 21:34 Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kaopridoælica.Po 22:1 Poslije tih dogaåaja Bog stavi Abrahama na kuænju. Zovnu ga:“Abrahame!” On odgovori: “Evo me!”Po 22:2 Bog nastavi: “Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiæ,i poåi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao œrtvu paljenicu na brdukoje øu ti pokazati.”Po 22:3 Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povededvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, poæto je prije nacijepao drva zaœrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog oznaçio.Po 22:4 Treøi dan Abraham podigne oçi i opazi mjesto izdaleka.Po 22:5 Abraham onda reçe slugama: “Vi ostanite ovdje uz magarca, aja i djeçak odosmo gore da se poklonimo, pa øemo se vratiti k vama”.Po 22:6 Abraham uzme drva za œrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka,a u svoju ruku uzme kremen i noœ. Tako poåu obojica zajedno.Po 22:7 Onda Izak reçe svome ocu Abrahamu: “Oçe!” “Evo me, sine!”- javi se on. “Evo kremena i drva,” opet øe sin, “ali gdje je janje za œrtvupaljenicu?”Po 22:8 “Bog øe veø providjeti janje za œrtvu paljenicu, sine moj!” - odgov-ori Abraham. I nastave put.Po 22:9 Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abrahampodigne œrtvenik, naslaœe drva, sveœe svog sina Izaka i poloœi ga podrvima na œrtvenik.Po 22:10 Pruœi sad Abraham ruku i uzme noœ da zakolje svog sina.Po 22:11 Uto ga zovne s neba anåeo Jahvin i poviçe: “Abrahame!Abrahame!” “Evo me!” - odgovori on.Po 22:12 “Ne spuætaj ruku na djeçaka”, reçe, “niti mu æto çini! Sad, evo,znam da se Boga bojiæ, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.”Po 22:13 Podiœe Abraham oçi i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovimase zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za œrtvupaljenicu mjesto svoga sina.

17Po 22:14 Onome mjestu Abraham dade ime “Jahve proviåa”. Zato sedanas veli: “Na brdu Jahvina proviåanja.”Po 22:15 Anåeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi putPo 22:16 i reçe: “Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si touçinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina,Po 22:17 svoj øu blagoslov na te izliti i uçiniti tvoje potomstvo brojnimpoput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji øe potomciosvajati vrata svojih neprijatelja.Po 22:18 Buduøi da si posluæao moju zapovijed, svi øe se narodi zemljeblagoslivljati tvojim potomstvom.”Po 22:19 Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno uputeu Beer Æebu. U Beer Æebi se Abraham nastani.Nahorovo koljenoPo 22:20 Poslije tih dogaåaja obavijeste Abrahama: “I tvome bratuNahoru Milka je porodila djecu:Po 22:21 njegova prvoroåenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - ocaAramova,Po 22:22 Keseda, Haza, Pildaæa, Jidlafa i Betuela.”Po 22:23 Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru,Abrahamovu bratu.Po 22:24 A i njegova suloœnica, kojoj bijaæe ime Reuma, rodila je Tebaha,Gahama, Tahaæa i Maaku.Grob patrijarhaPo 23:1 Duljina Sarina œivota bila je stotinu dvadeset i sedam godina.Po 23:2 Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj;i Abraham uåe u œalost za Sarom i naricaæe za njom.Po 23:3 Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozborisinovima Hetovim:Po 23:4 “Premda sam ja meåu vama doseljeni stranac, prodajte mizemljiæte za grob meåu vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu isahraniti je.”Po 23:5 A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu:Po 23:6 “Gospodine, sasluæaj nas! Ti si izabranik Boœji u naæoj sredini.Pokopaj svoju pokojnicu u naæem najbiranijem grobu. Nitko ti od nasneøe odbiti svoga groba da mogneæ sahraniti svoju pokojnicu.”Po 23:7 Nato se Abraham diœe pa se mjeætanima, sinovima Hetovim,duboko pokloniPo 23:8 te im reçe: “Ako se slaœete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim,çujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova,Po 23:9 da mi proda æpilju Makpelu æto njemu pripada a nalazi se nakraju njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u vaæoj nazoçnosti,proda u vlasniætvo za sahranjivanje.”Po 23:10 A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit,odgovori Abrahamu da ga çuju sinovi Hetovi svojim uæima - svi koji susjedili u vijeøu onoga grada:Po 23:11 “Ne, moj gospodine! Sasluæaj mene! Ja tebi dajem poljanu iæpilju æto je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahranisvoju pokojnicu.”Po 23:12 Abraham se duboko nakloni mjeætanima,Po 23:13 a onda progovori Efronu da mjeætani çuju na svoje uæi: “Daj mesamo posluæaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondjemogu sahraniti svoju pokojnicu!”Po 23:14 Efron odgovori Abrahamu:Po 23:15 “Çuj me, moj gospodine: zemljiæte u vrijednosti od çetiri stotinesrebrnika, æto je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!”Po 23:16 Abraham se sloœi s Efronom; isplati Abraham Efronu novacæto ga je spomenuo tako da su na svoje uæi çuli sinovi Hetovi - çetiristotine srebrnika trgovaçke mjere.Po 23:17 I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana,æpilja i sva stabla æto su bila na poljani -Po 23:18 prijeåe u vlasniætvo Abrahamovo u nazoçnosti sinova Hetovih,sviju koji su sjedili u vijeøu svoga grada.Po 23:19 A onda Abraham sahrani svoju œenu Saru u æpilji na poljaniMakpeli nasuprot Mamri - danas Hebronu - u zemlji kanaanskoj.Po 23:20 Tako je poljana i æpilja na njoj preæla od sinova Hetovih uvlasniætvo Abrahamovo za sahranjivanje.Izak i RebekaPo 24:1 Abraham bijaæe veø ostario, zaæao u godine, Jahve je Abra-hama blagoslovio u svemu.Po 24:2 Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kuøi, pod çijom jeupravom bilo sve njegovo: “Stavi svoju ruku pod moje stegno

18Po 24:3 da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da momesinu neøeæ nabaviti za œenu ni jednu od køeri Kanaanaca, meåu kojimaboravim,Po 24:4 nego øeæ otiøi u moj rodni kraj i dobaviti œenu mom sinu Izaku.”Po 24:5 A sluga mu reçe: “A æto ako œena ne htjedne za mnom iøi u ovuzemlju? Hoøu li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti doæao?”Po 24:6 Abraham mu odgovori: “Dobro pripazi da onamo ne vodiæ mogasina!Po 24:7 Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuøe moga oca i rodnogkraja i koji mi je pod zakletvom obeøao: ‘Tvome øu potomstvu dati ovuzemlju’, pred tobom øe poslati svog anåela, i odande øeæ ti dovesti œenumome sinu.Po 24:8 A ako œena ne bude htjela za tobom poøi, ti øeæ biti osloboåenod ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!”Po 24:9 Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svomgospodaru, te mu se zakune.Po 24:10 Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobomsvakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, uNahorov grad.Po 24:11 Pusti deve da polijeœu izvan grada, pokraj studenca. Bijaæeveçer, kad œene izlaze da crpu vodu.Po 24:12 Onda reçe: “Oh, Jahve, Boœe moga gospodara Abrahama,molim te, iziåi mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milostiskaœi!Po 24:13 Evo me kraj studenca, a køeri onih iz grada dolaze crpsti vodu;Po 24:14 pa neka djevojka kojoj ja reçem: ‘Molim te, spusti svoj vrç dase napijem’, a ona odgovori: ‘Pij! I deve øu ti napojiti’, bude ona koju siodredio za svoga slugu Izaka. Tako øu saznati da si iskazao milost momegospodaru.”Po 24:15 Tek æto on izreçe svoje, gle, doåe Rebeka, køi Betuelova; tajBetuel bijaæe sin Milke, œene Abrahamova brata Nahora. Doåe ona skrçagom na ramenu.Po 24:16 Djevojka je bila krasna, djevica koju muækarac nije dirnuo.Siåe ona k vrelu, napuni krçag i eto je opet gore.Po 24:17 Sluga joj potrça u susret i reçe: “Daj mi malo vode iz svogvrça!”Po 24:18 “Pij, gospodine!” - odgovori ona. Brzo spusti krçag na ruku idade mu piti.Po 24:19 Kad je njega napojila, reçe: “Nalit øu i tvojim devama da senapoje.”Po 24:20 Izlivæi brzo krçag u korito, otrça natrag zdencu da ponovozahvaøa, i tako nali svim njegovim devama.Po 24:21 Çovjek ju je æutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov putuspjeæno priveo kraju ili nije.Po 24:22 Kad su deve prestale piti, çovjek izvadi viticu od zlata, teækupol æekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatnenarukvice, teæke deset æekela.Po 24:23 Zatim reçe: “Kaœi mi çija si køi. Ima li u kuøi tvoga oca mjestaza nas da prenoøimo?”Po 24:24 Ona mu odgovori: “Ja sam køi Betuela, koga je Milka rodilaNahoru.”Po 24:25 Joæ mu doda: “Ima slame i pæiøe kod nas u obilju, a i mjesta zaprenoøiæte.”Po 24:26 Çovjek se onda duboko nakloni te iskaœe poætovanje JahviPo 24:27 i progovori: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospo-dara Abrahama, æto nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost momegospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuøu brata mogagospodara.”Po 24:28 Djevojka otrça i sve ovo ispripovjedi u kuøi svoje majke.Po 24:29 A Rebeka imala brata komu bijaæe ime Laban. Laban se poœurivan, k çovjeku kod studenca.Po 24:30 Çim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre teçuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: “Ovako mi je çovjek govorio”,on poåe onome koji je joæ stajao kod deva na studencu.Po 24:31 Reçe on: “Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Æto stojiævani kad sam ja spremio kuøu i mjesto za deve.”Po 24:32 Tako çovjek uåe u kuøu. Rastovare deve i dadu im slame ipæiøe, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge.Po 24:33 Ali kad su preda njega stavili hranu, reçe: “Neøu jesti dok nekaœem æto imam kazati.” A Laban mu reçe: “Onda kazuj!”Po 24:34 “Ja sam sluga Abrahamov”, poçe on.

19Po 24:35 “Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postaobogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluækinja,deva i magaradi.Po 24:36 Sara, œena moga gospodara, rodi mu sina poæto je ostarjela,i on mu ustupi sve svoje.Po 24:37 Potom mene moj gospodar zakune rekavæi: ‘Nemoj uzeti zaœenu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kaostranac,Po 24:38 nego otiåi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da naåeæ œenumome sinu.’Po 24:39 A ja rekoh svome gospodaru: ‘A æto ako œena za mnom nepoåe?’Po 24:40 On mi odgovori: ‘Jahve, pred çijim sam licem hodio, poslat øes tobom svog anåela i tvoje øe putovanje dovesti k cilju, a ti øeæ naøiœenu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca.Po 24:41 Jedino øeæ ovako biti osloboåen moje zakletve: ako doåeæ kmojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve osloboåen.’Po 24:42 Danas doåoh na studenac i rekoh: ‘Jahve, Boœe moga gospo-dara Abrahama, ako si voljan da uspjeæno zavræim putovanje æto samga poduzeo,Po 24:43 ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja doåe vodu crpstii ja joj reçem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrça!Po 24:44 i koja mi kaœe: Pij ti, a i tvojim øu devama zahvatiti! - ona nekabude œena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.’Po 24:45 Tek æto sam ja zavræio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebekas vrçem na ramenu; siåe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: ‘Daj mi da senapijem!’Po 24:46 Ona brzo spusti vrç i odvrati: ‘Pij! A napojit øu i tvoje deve.’Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve.Po 24:47 Pitao sam je: ‘Çija si køi?’ Odgovorila je: ‘Køi sam Betuela,koga je Nahoru rodila Milka.’ Tada joj stavim viticu na nos a narukvicena ruke.Po 24:48 Duboko se naklonim i ætovanje Jahvi iskaœem te blagoslovimJahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmemkøer brata moga gospodara njegovu sinu.Po 24:49 A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru,recite mi; ako li ne, to mi kaœite, tako da mogu krenuti bilo desno bilolijevo.”Po 24:50 Tada odgovore Laban i Betuel: “Od Jahve to dolazi; mi tu nemoœemo reøi ni da ni ne.Po 24:51 Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude œenomsinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao.”Po 24:52 Kad Abrahamov sluga çu njihov pristanak, do zemlje se nakloniJahvi.Po 24:53 Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dadeih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci.Po 24:54 Tada jedoæe i piæe on i ljudi koji su bili s njim i provedoæe noø.Kad su ujutro ustali, on reçe: “Pustite me da se vratim svome gospoda-ru!”Po 24:55 A njezin brat i majka odgovore: “Neka djevojka ostane s namajoæ desetak dana, pa poslije toga poåi!”Po 24:56 On im reçe: “Ne zadrœavajte me kad je Jahve moje putovanjeuspjeæno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!”Po 24:57 Oni odgovore: “Pozovimo djevojku i upitajmo æto ona misli!”Po 24:58 Dozovu Rebeku pa je upitaju: “Hoøeæ li poøi s ovim çovjekom?”Ona odgovori: “Hoøu.”Po 24:59 I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju sAbrahamovim slugom i njegovim ljudima.Po 24:60 Blagoslove Rebeku i reknu joj: “Sejo naæa, budi mati nebrojenimtisuøama, a duæmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!”Po 24:61 Onda se diœe Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaæe deve tepoåoæe za çovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode.Po 24:62 Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; œivio je, naime, u krajuNegeba.Po 24:63 U predveçerje iziåe Izak da se poljem proæeta; diœe oçi i ugledadeve gdje dolaze.Po 24:64 Kad Rebeka, podigavæi svoje oçi, opazi Izaka, sjaha s devePo 24:65 pa zapita slugu: “Tko je onaj çovjek æto poljem ide nama ususret?” A sluga odgovori: “Ono je moj gospodar.” Nato ona uze koprenute se pokri.Po 24:66 Sluga ispriça Izaku sve æto je uçinio.

20Po 24:67 Tada Izak uvede Rebeku u svoj æator i uze je sebi za œenu. Uljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.Keturini sinoviPo 25:1 Abraham je sebi uzeo joæ jednu œenu; zvala se Ketura.Po 25:2 Ona mu je rodila Zimrana, Jokæana, Medana, Midjana, Jiæbakai Æuaha.Po 25:3 A od Jokæana rodili se Æeba i Dedan. Dedanovi su potomci:Aæurci, Letuæci i Leumci.Po 25:4 Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su topotomci Keturini.Smrt AbrahamovaPo 25:5 Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka;Po 25:6 a sinovima od svojih suloœnica dade Abraham samo darove ijoæ ih za svoga œivota razaæalje po istoku - daleko od svog sina Izaka -u Istoçni kraj.Po 25:7 Ovo je duljina Abrahamova œivota æto ga je proœivio: stotinusedamdeset i pet godina.Po 25:8 Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina- te bi pridruœen svojim precima.Po 25:9 Njegovi sinovi, Izak i Jiæmael, sahrane ga u æpilji Makpeli, napoljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri:Po 25:10 to je poljana æto ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondjeje sahranjen Abraham i njegova œena Sara.Po 25:11 Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sinaIzaka. Izak je œivio blizu Beer Lahaj Roja.Potomci JiæmaeloviPo 25:12 Ovo je povijest Abrahamova sina Jiæmaela, koga je Abrahamurodila Sarina sluækinja, Egipøanka Hagara.Po 25:13 A ovo su sinovi Jiæmaelovi, svaki po svom imenu i po svomroåenju: Jiæmaelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam,Po 25:14 Miæma, Duma, Masa,Po 25:15 Hadad, Tema, Jetur, Nafiæ i Kedma.Po 25:16 To su Jiæmaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovimnaseljima i taboriætima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena.Po 25:17 A ovo je duljina Jiæmaelova œivota: stotinu trideset i sedamgodina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridruœen svojim precima.Po 25:18 Potomstvo mu se naselilo od Havile do Æura, koji je na istokEgiptu iduøi prema Aæuru. Nastaniæe se nasuprot svojoj braøi.Po 25:19 Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Ab-rahama.Po 25:20 Izaku je bilo çetrdeset godina kad se oœenio Rebekom, køerkomAramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana.Po 25:21 Izak se obrati Jahvi za svoju œenu jer je bila nerotkinja. Jahvega usliæa te njegova œena Rebeka zaçe.Po 25:22 No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu:“Ako je tako, zaæto øu œivjeti!” Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom.Po 25:23 I Jahve joj reçe: “Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva øe se narodaiz tvog krila odijeliti.Narod øe nad narodom gospodovati, stariji øe sluœiti mlaåemu.”Po 25:24 Doælo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi.Po 25:25 Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtaç. Stoga munadjenuæe ime Ezav.Po 25:26 Potom se pojavi njegov brat. Rukom se drœao Ezavu za petu.Zato mu nadjenuæe ime Jakov. Izaku je bilo æezdeset godina kad su oniroåeni.Po 25:27 Kad su djeçaci odrasli, Ezav postane vjeæt lovac, çovjekpustare. Jakov je bio çovjek krotak i boravio je u æatorima.Po 25:28 Izaku je Ezav bio draœi jer je volio divljaç, a Rebeka je viæevoljela Jakova.Po 25:29 Jednom Jakov kuhaæe jelo. Ezav stigne s polja, gladan.Po 25:30 Reçe Ezav Jakovu: “Daj mi toga crvenog variva da pojedemjer sam izgladnio.” Stoga mu je ime Edom.Po 25:31 A Jakov odgovori: “Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!”Po 25:32 Ezav reçe: “Evo me skoro na smrti; æto øe mi prvorodstvo!”Po 25:33 Jakov nastavi: “Prije mi se zakuni!” On mu se zakune, i takoproda Jakovu svoje prvorodstvo.Po 25:34 Tada Jakov dade Ezavu kruha i çorbe od soçivice. Jeo je i pio,onda se digao i otiæao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo.Izak u Geraru i Beer ÆebiPo 26:1 U zemlji zavlada glad, razliçita od prijaænje æto je bila za vrijemeAbrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru.

21Po 26:2 Jahve mu se ukaza i reçe: “Ne silazi u Egipat: boravi u zemljikoju øu ti oznaçiti.Po 26:3 U ovoj se zemlji nastani, ja øu s tobom biti i blagoslivljati te; tebii tvome potomstvu dat øu sve ove krajeve, da izvræim zakletvu kojomsam se zakleo tvome ocu Abrahamu.Po 26:4 Tvoje øu potomstvo umnoœiti kao zvijezde na nebesima i tvomeøu potomstvu predati sve ove krajeve, tako da øe se tvojim potomstvomblagoslivljati svi narodi zemlje;Po 26:5 a to zato æto je Abraham sluæao moj glas i pokoravao se mojimzapovijedima, mojim zakonima i odredbama!”Po 26:6 Tako Izak ostane u Geraru.Po 26:7 Kad su ga mjeætani pitali o njegovoj œeni, reçe: “Ona mi je sestra.”Bojao se reøi: “Ona mi je œena”, misleøi: “Mjeætani bi me mogli ubiti zbogRebeke jer je lijepa.”Po 26:8 Kako su se ondje duœe zadrœali, kralj Filistejaca Abimelek jednompogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju œenu Rebeku.Po 26:9 Nato Abimelek pozove Izaka te reçe: “Tako, ona ti je œena!Kako si mogao reøi da ti je sestra?” Izak mu odgovori: “Jer sam mislio dabih zbog nje mogao poginuti.”Po 26:10 Abimelek reçe: “Zaæto si nam to uçinio? Umalo netko od ljudinije legao s tvojom œenom. Tako bi na nas svalio krivnju.”Po 26:11 Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: “Tko se goddotakne ovog çovjeka i njegove œene, glavu øe izgubiti.”Po 26:12 Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko.Jahve ga blagoslivljaoPo 26:13 te je çovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat.Po 26:14 Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu sluœinçad, tako da sumu Filistejci zavidjeli.Po 26:15 Zato Filistejci zasuæe sve bunare æto su ih sluge njegova ocabile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniæe ih zemljom.Po 26:16 Onda Abimelek reçe Izaku: “Idi od nas jer si postao mnogomoøniji od nas!”Po 26:17 Tako Izak ode odande, postavi svoj æator u gerarskoj dolini inastani se ondje.Po 26:18 Izak opet iskopa bunare za vodu æto su bili iskopani u vrijemenjegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamovesmrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac.Po 26:19 Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje naælebunar sa œivom vodom,Po 26:20 pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreøi:“Naæa je voda!” Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili.Po 26:21 A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svaåali, nazvaga imenom Sitna.Po 26:22 Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisusvaåali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumaçi: “Jer nam je Jahvedao prostor da se na zemlji umnoœimo.”Po 26:23 Odande se popne u Beer Æebu.Po 26:24 Iste mu se noøi ukaœe Jahve i reçe: “Ja sam Bog oca tvogaAbrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit øu te, potomke tiumnoœit, zbog Abrahama, sluge svojega.”Po 26:25 Izak tu podigne œrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postaviondje svoj æator, a njegove sluge poçnu kopati bunar.Po 26:26 Uto mu doåe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikomAhuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske.Po 26:27 Izak ih upita: “Zaæto ste doæli k meni kad me mrzite i kad ste meotjerali od sebe?”Po 26:28 Oni odgovore: “Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stogapomislismo: neka zakletva bude veza izmeåu nas i tebe. Daj da s tobomsklopimo savez:Po 26:29 ti nama neøeæ zla nanositi, kao æto mi tebe nismo zlostavljali,nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslovJahvin bio nad tobom.”Po 26:30 On im priredi gozbu te su jeli i pili.Po 26:31 Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti ioni od njega odu u miru.Po 26:32 Toga istog dana doåu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaruæto su ga iskopali te mu reknu: “Naæli smo vodu.”Po 26:33 On ga prozva Æiba. Zato je ime onom gradu do danas - BeerÆeba.Po 26:34 Kad je Ezavu bilo çetrdeset godina, uzme za œenu Juditu, køerHetita Beerija, i Basematu, køer Hetita Elona.

22Po 26:35 One postadoæe izvor ogorçenja Izaku i Rebeki.Jakov prijevarom dobiva oçev blagoslovPo 27:1 Ostarje Izak, vid mu se oçinji gasio. Zato zovne svoga starijegsina Ezava i reçe mu: “Sine!” On mu odgovori: “Evo me!”Po 27:2 A on nastavi: “Vidiæ, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti.Po 27:3 Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru iulovi mi divljaçi.Po 27:4 Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi dablagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem.”Po 27:5 Rebeka je sluæala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kadje Ezav otiæao u pustaru da ulovi divljaçi svome ocu,Po 27:6 Rebeka reçe svome sinu Jakovu: “Upravo sam çula kako tvojotac govori tvome bratu Ezavu:Po 27:7 ‘Donesi mi divljaçi te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa date pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.’Po 27:8 A sad, sine moj, posluæaj me i uçini kako ti naredim.Po 27:9 Otiåi k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja øu od njihprirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli.Po 27:10 Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagoslovitiprije nego umre.”Po 27:11 Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: “E, ali moj je brat Ezavrunjav, a ja sam bez dlaka!Po 27:12 Moœda me se moj otac dotakne te øu u njegovim oçima ispastivaralicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov.”Po 27:13 Ali njegova mu majka odgovori: “Sine moj, tvoje prokletstvoneka padne na mene! Samo ti mene posluæaj, otiåi i donesi!”Po 27:14 Ode on, naåe i donese svojoj majci, a njegova majka prirediukusan obrok, kako je njegov otac volio.Po 27:15 Potom Rebeka uzme najljepæe odijelo svoga starijeg sinaEzava æto je u kuøi imala, pa u njega odjene svoga mlaåeg sina Jakova.Po 27:16 U koœu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata.Po 27:17 Stavi zatim ukusan obrok i kruh æto ga je pripravila na rukesvoga sina Jakova.Po 27:18 Ode on k ocu i reçe: “Oçe!” On odgovori: “Evo me. Koji si ti mojsin?”Po 27:19 A Jakov odgovori svome ocu: “Ja sam Ezav, tvoj prvoroåenac;uçinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da meonda mogneæ blagosloviti.”Po 27:20 Izak upita svoga sina: “Kako si tako brzo uspio, sine moj?” Onodgovori: “Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv.”Po 27:21 Potom Izak reçe Jakovu: “Primakni se, sine moj, da opipamjesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi.”Po 27:22 Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reçe:“Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove.”Po 27:23 Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegovabrata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti,Po 27:24 upita joæ jednom: “Jesi li ti zaista moj sin Ezav?” Odgovori on:“Jesam.”Po 27:25 Potom reçe Izak: “Stavi preda me da blagujem lovine svogasina pa da te blagoslovi duæa moja.” Jakov ga posluœi pa je jeo. Zatimmu donese i vina, pa je pio.Po 27:26 Poslije toga reçe mu njegov otac Izak: “Primakni se, sine moj,i poljubi me!”Po 27:27 Kad se primaçe i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeøe paga blagoslovi: “Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahveblagoslovi.Po 27:28 Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje œita imladoga vina.Po 27:29 Narodi ti sluœili, plemena ti se klanjala! Braøom svojomgospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tkotebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!”Po 27:30 Tek æto se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - poæto je Izakpodijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav doåe iz lova.Po 27:31 I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reçe svomeocu: “Ustani, oçe moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogneæblagosloviti!”Po 27:32 A njegov ga otac Izak zapita: “Tko si ti?” On odgovori: “Ja samtvoj prvoroåenac Ezav!”Po 27:33 Izak se silno prepadne: “Pa tko je onda bio onaj æto je divljaçiulovio i meni veø donio? Blagovao sam je prije nego si ti doæao; onogasam blagoslovio i blagoslovljen øe ostati.”

23Po 27:34 Kad je Ezav çuo rijeçi svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplakapa reçe svome ocu: “I mene blagoslovi, oçe!”Po 27:35 A on odvrati: “Brat tvoj doåe na prijevaru i odnese tvojblagoslov.”Po 27:36 “Zato valjda æto mu je ime Jakov, dvaput me veø prevario”,reçe Ezav. “Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov.”Onda doda: “Zar za me nisi saçuvao nikakva blagoslova?”Po 27:37 Izak odgovori Ezavu: “Njega sam veø postavio za tvogagospodara; njemu sam svu njegovu braøu predao za sluge; œitom samga i vinom opskrbio. A æto sad za te mogu uçiniti, sine moj?”Po 27:38 Ezav odgovori svome ocu: “Zar ti, oçe, raspolaœeæ samo jednimblagoslovom? Blagoslovi i mene, oçe moj!” Ezav jecaæe na sav glas.Po 27:39 Tada otac njegov Izak progovori i reçe: “Daleko od plodna tladom tvoj øe biti, daleko od rose s neba.Po 27:40 Od maça svoga øeæ œivjeti, brata svoga øeæ sluœiti. Ali jednom,kada se pobuniæ, jaram øeæ njegov stresti sa svog vrata.”Po 27:41 Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegovblagoslovio pa reçe u sebi: “Çim doåu dani œalosti za mojim ocem, ubitøu ja svoga brata Jakova.”Po 27:42 Kada su Rebeki javili te rijeçi æto ih je izrekao njezin stariji sinEzav, zovne ona svoga mlaåeg sina Jakova te mu reçe: “Pazi! Brat ti seEzav nosi miælju kako øe te ubiti.Po 27:43 Ali ti, sine moj, posluæaj mene: odmah bjeœi mome bratu Labanuu Haran.Po 27:44 Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na tejenja,Po 27:45 dok se srdœba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi æto simu uçinio. Ja øu onda po te poslati i odande te dovesti. Zaæto da vasobojicu izgubim u jedan dan!”Jakov ide LabanuPo 27:46 Potom Rebeka reçe Izaku: “Moj mi je œivot dosadio zbog ovihœena Hetitkinja. Ako se i Jakov oœeni kojom kao æto su ove uroåenice,Hetitkinjom, æto øe mi onda œivot!”Po 28:1 Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloœi: “Nemojuzimati œenu od kanaanskih djevojaka.Po 28:2 Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svojemajke, pa odande sebi uzmi œenu, od køeri Labana, brata svoje majke.Po 28:3 A Bog Svemoœni, El-Æadaj, neka te blagoslovi i neka te uçinirodnim i brojnim, tako da postaneæ mnoætvo naroda.Po 28:4 Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvojepotomstvo, tako da zaposjedneæ zemlju u kojoj boraviæ kao pridoælica,a koju je Bog predao Abrahamu!”Po 28:5 Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinuAramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.Po 28:6 Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga jeotpremao u Padan Aram da odande sebi uzme œenu, nareåujuøi mukad ga je blagoslivljao: “Ne smijeæ uzeti œenu od kanaanskih djevojaka”,Po 28:7 i da je Jakov posluæao svoga oca i svoju majku te otiæao u PadanAram,Po 28:8 Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocuIzaku.Po 28:9 Stoga ode k Jiæmaelu te se, uza œene koje veø imaæe, oœeniMahalatom, køerju Jiæmaela, sina Abrahamova, a sestromNebajotovom. Jakovljev san u BeteluPo 28:10 Jakov ostavi Beer Æebu i zaputi se u Haran.Po 28:11 Stigne u neko mjesto i tu prenoøi, jer sunce bijaæe veø zaælo.Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestulegne.Po 28:12 I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, ianåeli Boœji po njima se penju i silaze.Po 28:13 Uza njega je Jahve te mu govori: “Ja sam Jahve, Bog tvogapraoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj leœiæ dat øu tebi i tvomepotomstvu.Po 28:14 Tvojih øe potomaka biti kao i praha na zemlji; raæirit øete se nazapad, istok, sjever i jug; tobom øe se i tvojim potomstvom blagoslivljatisvi narodi zemlje.Po 28:15 Dobro znaj: ja sam s tobom; çuvat øu te kamo god poåeæ te øute dovesti natrag u ovu zemlju; i neøu te ostaviti dok ne izvræim æto samti obeøao.”Po 28:16 Jakov se probudi od sna te reçe: “Zaista se Jahve nalazi naovome mjestu, ali ja nisam znao!”

24Po 28:17 Potresen, uzviknu: “Kako je straæno ovo mjesto! Zaista, ovo jekuøa Boœja, ovo su vrata nebeska!”Po 28:18 Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen æto ga bijaæe stavio podglavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja.Po 28:19 Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije biloLuz.Po 28:20 Tada uçini zavjet: “Ako Bog ostane sa mnom i uæçuva me naovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblaçim,Po 28:21 te se zdravo vratim kuøi svoga oca, Jahve øe biti moj Bog.Po 28:22 A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit øe kuøa Boœja. Aod svega æto mi budeæ davao za te øu odlagati desetinu.”Po 29:1 Jakov nastavi put i doåe u zemlju istoçnu.Po 29:2 Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njegaplandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalaziostudencu na otvoru.Po 29:3 Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamens otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto,na otvor studenca.Po 29:4 “Odakle ste, braøo moja?” - zapita ih Jakov. “Iz Harana”,odgovore.Po 29:5 “Poznajete li”, pitaæe ih dalje, “Nahorova sina Labana?”“Poznajemo”, odgovore.Po 29:6 “Je li zdravo?” - opet ih upita. “Zdravo je; a evo mu dolazi køiRahela sa stadom”, odgovore.Po 29:7 “Joæ ima mnogo dana”, nastavi on, “nije vrijeme spraøati blago.Zaæto ga ne napojite i ne otjerate na paæu?”Po 29:8 “Ne moœemo dok se ne skupe svi pastiri”, odgovoriæe, “da odvalekamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce.”Po 29:9 Dok je on joæ s njima govorio, doåe Rahela s ovcama svogaoca. Bila je, naime, pastirica.Po 29:10 Kako Jakov ugleda Rahelu, køer Labana, brata svoje majke,sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primaçe i odvali kamen sotvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana.Po 29:11 Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plaç.Po 29:12 Potom Jakov kaza Raheli da je on sestriø njezina oca, sinRebekin. Nato ona otrça i obavijesti oca.Po 29:13 Kad je Laban çuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrça muu susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuøu. Ispriça Labanu sveæto mu se dogodilo.Po 29:14 A onda Laban reçe. “Zbilja si ti moja kost i moje meso!” Jakovse œeni Leom i RahelomPoæto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana,Po 29:15 Laban reçe Jakovu: “Zar øeæ me zato æto si mi sestriø badavasluœiti! Kaœi mi koliko øeæ traœiti za najam?”Po 29:16 A Laban imaæe dvije køeri. Starijoj bijaæe ime Lea, a mlaåojRahela.Po 29:17 Lea imala slabe oçi, a Rahela bila stasita i lijepa.Po 29:18 Kako je Jakov volio Rahelu, reçe: “Sluœit øu ti sedam godina zatvoju mlaåu køer Rahelu.”Po 29:19 Laban odvrati: “Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu.Ostani sa mnom!”Po 29:20 Tako je Jakov sluœio za Rahelu sedam godina, ali mu se uçinile,zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana.Po 29:21 Poslije toga Jakov reçe Labanu: “Daj mi moju œenu, jer semoje vrijeme navræilo pa bih htio k njoj.”Po 29:22 Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu.Po 29:23 Ali naveçer uzme svoju køer Leu pa nju uvede k Jakovu, i onpriåe k njoj.Po 29:24 Laban dade svoju sluækinju Zilpu svojoj køeri Lei za sluækinju.Po 29:25 Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reçe Labanu: “Zaætosi mi to uçinio! Zar te ja nisam sluœio za Rahelu? Zaæto si me prevario?”Po 29:26 Laban odgovori: “U naæem mjestu nije obiçaj da se mlaåaudaje prije starije.Po 29:27 Zavræi s njom ovu œenidbenu sedmicu, a onda øu ti dati i drugu,za drugih sedam godina sluœbe kod mene.” Jakov pristane: navræi onuœenidbenu sedmicu.Po 29:28 Onda mu Laban dade i svoju køer Rahelu za œenu.Po 29:29 Laban dade svoju sluækinju Bilhu svojoj køeri Raheli zasluækinju.Po 29:30 Jakov nato priåe Raheli. Rahelu je viæe volio nego Leu. I takoje sluœio Labana joæ sedam godina.

25Jakovljeva djecaPo 29:31 Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je uçini plodnom, dokRahela ostade nerotkinja.Po 29:32 Lea zaçe i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znaçi, kakoje ona protumaçila: “Jahve je vidio moju nevolju i stoga øe me sada muœmoj ljubiti.”Po 29:33 Opet zaçe i rodi sina te izjavi: “Jahve je çuo da nisam voljena,stoga mi je dao i ovoga.” Zato mu nadjenu ime Æimun.Po 29:34 Opet zaçe i rodi sina te izjavi: “Sad øe se moj muœ meni prikloniti:tri sam mu sina rodila.” Zato mu nadjenu ime Levi.Po 29:35 A kad je joæ jednom zaçela i sina rodila, izjavi: “Ovaj put hvalitøu Jahvu.” Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade raåati.Jakovljeve œenePo 30:1 Vidjevæi Rahela da Jakovu ne raåa djece, postade zavidnasvojoj sestri pa reçe Jakovu: “Daj mi djecu! Inaçe øu svisnuti!”Po 30:2 Jakov se razljuti na Rahelu te reçe. “Zar sam ja namjesto Bogakoji ti je uskratio plod utrobe?”Po 30:3 A ona odgovori: “Evo moje sluækinje Bilhe: uåi k njoj, pa nekarodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj.”Po 30:4 Dade mu dakle svoju sluækinju Bilhu za œenu, i Jakov priåe knjoj.Po 30:5 Bilha zaçe te Jakovu rodi sina.Po 30:6 Tada Rahela reçe: “Jahve mi je dosudio pravo. Usliæao je mojglas i dao mi sina.” Stoga mu nadjenu ime Dan.Po 30:7 Rahelina sluækinja Bilha opet zaçe i rodi Jakovu drugoga sina.Po 30:8 Tada Rahela reçe: “Œestoko sam se borila sa sestrom, ali sampobijedila.” Tako mu nadjenu ime Naftali.Po 30:9 A vidjevæi Lea da je prestala raåati, uzme svoju sluækinju Zilpupa je dade Jakovu za œenu.Po 30:10 I kad je Leina sluækinja Zilpa rodila Jakovu sina,Po 30:11 Lea uskliknu: “Koje sreøe!” Tako mu nadjenu ime Gad.Po 30:12 Leina sluækinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina,Po 30:13 i Lea opet uskliknu: “Blago meni! Œene øe me zvati blaœenom!”Tako mu nadjenu ime Aæer.Po 30:14 Jednoga dana, u vrijeme pæeniçne œetve, namjeri se Ruben upolju na ljubavçice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reçe Lei: “Dajmi od ljubavçica svoga sina!”Po 30:15 A Lea odgovori: “Zar ti nije dosta æto si mi oduzela muœa pa joæhoøeæ da od mene uzmeæ i ljubavçice moga sina?” Rahela odgovori:“Pa dobro, neka s tobom noøas leœi u zamjenu za ljubavçice tvog sina.”Po 30:16 Kad je Jakov naveçer stigao iz polja, Lea mu iziåe u susret pareçe: “Treba da doåeæ k meni, jer sam te unajmila za ljubavçice mogasina.” One je noøi on s njom leœao.Po 30:17 Bog usliæa Leu; ona zaçe te Jakovu rodi petog sina.Po 30:18 Onda Lea reçe: “Bog mi je uzvratio nagradom æto sam ustupilasvoju sluækinju svome muœu.” Stoga sinu nadjenu ime Jisakar.Po 30:19 Lea opet zaçe i rodi Jakovu æestoga sina.Po 30:20 Onda Lea reçe: “Bog me obdari dragocjenim darom; sada øemi moj muœ dati darove: ta rodila sam mu æest sinova.” Tako mu nadjenuime Zebulun.Po 30:21 Zatim rodi køer te joj nadjenu ime Dina.Po 30:22 Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliæa i otvori njezinu utrobu.Po 30:23 Ona zaçe i rodi sina te reçe: “Ukloni Bog moju sramotu!”Po 30:24 Nadjene mu ime Josip, rekavæi: “Neka mi Jahve pridoda drugogsina!”Jakovljevo bogatstvoPo 30:25 Poæto je Rahela rodila Josipa, Jakov reçe Labanu: “Pusti meda idem u svoj zaviçaj!Po 30:26 Daj mi moje œene za koje sam te sluœio i moju djecu da moguotiøi: ta dobro znaæ kako sam te sluœio.”Po 30:27 A Laban mu odgovori: “Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da meJahve blagoslivljao zbog tebe.”Po 30:28 I nadoda: “Odredi plaøu koju œeliæ od mene, i dat øu ti.”Po 30:29 On mu odgovori: “Ti dobro znaæ æto je moja sluœba znaçila zate i kako je tvome blagu bilo sa mnom.Po 30:30 Malenkost æto si je imao prije nego sam ja doæao poveøala sevrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojimkoracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom.”Po 30:31 On upita: “Koliko da ti platim?” Jakov odgovori: “Nemoj miplatiti niæta! Ako mi uçiniæ ovo, opet øu na paæu goniti i çuvati tvoje stado.Po 30:32 Daj da proåem danas kroz tvoje stado i od njega izluçim svaku

26garavu ovcu i svaku æarenu ili napruganu kozu! Neka to bude mojaplaøa!Po 30:33 A ubuduøe kad budeæ svojim oçima provjeravao moju naplatu,moje øe poætenje biti svjedok za mene: naåe li se meåu mojim kozamaijedna koja ne bude æarena ili naprugana, ili meåu ovcama koja ne bibila garava, neka se smatra ukradenom!”Po 30:34 Laban reçe: “Dobro, neka bude kako si kazao.”Po 30:35 Ali toga dana Laban izluçi naprugane i æarene jarce i sve riåastei æarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce paih preda svojim sinovima.Po 30:36 I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udaljise za koja tri dana hoda.Po 30:37 A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana;na njima izreza bijele pruge, otkrivæi bjeliku na mladicama.Po 30:38 Pruøe tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stokanapajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila,Po 30:39 to su se jarci parili uz pruøe, pa su koze kozile prugaste, riåastei æarene kozliøe.Po 30:40 Tako je i ovce Jakov bio izluçio i glave im okrenuo premaprugastima ili posve garavima æto su bile u Labanovu stadu. Tako je zase namicao posebna stada koja nije mijeæao s Labanovim stadima.Po 30:41 Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bistavio pruøe u korita, baæ pred oçi œivine, tako da se pari pred pruøem.Po 30:42 Ali ga pred krœljavu marvu nije stavljao. Tako je krœljavazapadala Labana, a dobro razvijena Jakova.Po 30:43 Çovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge isluækinje, deve i magarad.Jakov bjeœi iz HaranaPo 31:1 Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: “Sve dobronaæega oca uze Jakov; i od onoga æto bi moralo pripasti naæem ocunamaknuo je sve ono bogatstvo.”Po 31:2 A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drœi prema njemukao prije.Po 31:3 Tada Jahve reçe Jakovu: “Vrati se u zemlju svojih otaca, u svojzaviçaj, i ja øu biti s tobom!”Po 31:4 Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu,Po 31:5 pa im reçe: “Ja vidim na licu vaæega oca da se on ne drœi premameni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio.Po 31:6 I same znate da sam vaæega oca sluœio koliko sam god mogao;Po 31:7 pa ipak je vaæ otac mene varao, deset mi je puta plaøu mijenjao.Ali Bog nije dopuætao da mi nanese ætetu.Po 31:8 Ako bi on rekao: ‘Svaka æarena neka bude tebi za naplatu’,onda bi cijelo stado mladilo æarene; ako bi opet rekao: ‘Prugasti nekabudu tebi za plaøu’, onda bi cijelo stado mladilo prugaste.Po 31:9 Tako je Bog uzimao blago od vaæeg oca pa ga meni davao.Po 31:10 Jednom, kad se stado oploåivalo, nenadano vidjeh u snu dasu jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimiçno bijeli i æareni.Po 31:11 Joæ u snu anåeo Boœji mene zovne: ‘Jakove!’ ‘Evo me,’ rekoh.Po 31:12 A on nastavi: ‘Primijeti dobro da su jarci u stadu æto se pareprugasti, mjestimiçno bijeli i æareni. Ja sam, naime, vidio sve æto ti jeLaban çinio.Po 31:13 Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazaostup i gdje si mi uçinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svojzaviçaj!’”Po 31:14 Nato mu Rahela i Lea odgovore: “Zar joæ imamo baætinskogdijela u svome oçinskom domu?Po 31:15 Zar nas otac nije smatrao tuåinkama? Ta on je nas prodao, aonda je pojeo novac æto ga je za nas dobio!Po 31:16 Sve bogatstvo æto je Bog oduzeo naæem ocu zbilja je naæe idjece naæe. Zato izvræi sve æto ti je Bog rekao!”Po 31:17 Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje œene;Po 31:18 pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra æto ih jestekao, stoku æto ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemljukanaansku, k svome ocu Izaku.Po 31:19 Laban bijaæe otiæao da striœe svoje ovce, pa Rahela prisvojikuøne kumire koji su pripadali njezinu ocu.Po 31:20 Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da øebjeœati.Po 31:21 I pobjegne sa svim æto je bilo njegovo. Ubrzo prijeåe Eufrat iupravi put prema brdu Gileadu.Laban u potjeri za Jakovom

27Po 31:22 Treøeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao.Po 31:23 On povede sa sobom svoje roåake te je za Jakovom iæao upotjeru sedam dana hoda; stiœe ga na brdu Gileadu.Po 31:24 Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noøu u snu, te mu reçe.“Pazi da protiv Jakova ne poduzimljeæ niæta, ni dobro ni zlo!”Po 31:25 Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaæe postavio svoj æator naGlavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu.Po 31:26 Onda Laban reçe Jakovu: “Æto si to htio zavaravajuøi me iodvodeøi mi køeri kao zarobljenice na maçu?Po 31:27 Zaæto si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi meobavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire.Po 31:28 Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje køeri i svoju unuçad! Zbiljasi ludo postupio.Po 31:29 U mojoj je ruci da s tobom loæe postupim. Ali Bog tvoga ocanoøas mi reçe: ‘Pazi da protiv Jakova ne poduzmeæ niæta, ni dobro nizlo!’Po 31:30 Sada dobro, otiæao si jer si çeznuo za svojim oçinskim domom;ali zaæto si mi kumire pokrao?”Po 31:31 Jakov odgovori Labanu: “Strepio sam od pomisli da bi mi mogaosilom oteti svoje køeri.Po 31:32 A kumire svoje u koga naåeæ, onaj neka pogine! Ovdje prednaæom braøom kaœi æto je tvoga pri meni i nosi!” Jakov nije znao da ih jeRahela prisvojila.Po 31:33 Tako Laban uåe u æator Jakovljev, pa u æator Lein, onda uæator dviju sluækinja, ali niæta ne naåe. Iziæavæi iz Leina æatora, uåe uæator Rahelin.Po 31:34 A Rahela bijaæe uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve,a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu æatoru, ali ih ne naåe.Po 31:35 Ona je, naime, rekla svome ocu: “Neka se moj gospodar neljuti æto ne mogu pred njim ustati jer imam ono æto je red kod œena.” I takoje pretraœivao, ali kumira nije naæao.Po 31:36 Sad se Jakov raœesti i zaåe u prepirku s Labanom. OtvorenoJakov reçe Labanu: “Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da meprogoniæ?Po 31:37 Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet naæaood svega svog kuøanstva? Poloœi ga tu pred moj i svoj rod pa neka onibudu suci meåu nama dvojicom.Po 31:38 Za ovih dvadeset godina æto sam ih s tobom proveo ni tvojeovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada.Po 31:39 Ono æto bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svogagubitak nadoknadio. Ti si to od mene traœio, bilo da je nestalo danju ili daje nestalo noøu.Po 31:40 Çesto sam danju skapavao od œeåi, a obnoø od studeni. Sanje bjeœao od mojih oçiju.Po 31:41 Od ovih dvadeset godina æto sam ih proveo u tvojoj kuøiçetrnaest sam ti godina sluœio za tvoje dvije køeri, a æest godina za tvojustoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta.Po 31:42 Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, StrahIzakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trudmojih ruku te je sinoø dosudio.”Po 31:43 Nato Laban odgovori Jakovu: “Køeri su moje køeri; djeca sumoja djeca; stada su moja stada, sve æto gledaæ moje je. Ali æto danasmogu uçiniti ovim svojim køerima ili djeci koju su rodile?Po 31:44 Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da budesvjedok izmeåu mene i tebe.”Po 31:45 Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup,Po 31:46 a onda reçe svojim ljudima: “Skupite kamenja!” Tako oninakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali.Po 31:47 Laban je nazva “Jegar sahaduta”, a Jakov je nazva “Gal-ed”.Po 31:48 Onda Laban izjavi: “Neka ova gomila danas bude svjedokizmeåu mene i tebe!” Stoga je nazvana Gal-ed,Po 31:49 ali i Mispa, jer je rekao. “Neka Jahve bude na vidu i tebi i menikad jedan drugog ne budemo gledali.Po 31:50 Ako budeæ loæe postupao prema mojim køerima, ili ako uzmeædruge œene uz moje køeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da øeBog biti svjedok izmeåu mene i tebe.”Po 31:51 Potom Laban reçe Jakovu: “Ovdje je, evo, gomila; ovdje jestup koji sam uspravio izmeåu sebe i tebe:Po 31:52 ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjerineøu iøi na te iza ove gomile i da ti neøeæ iøi na me iza ove gomile i ovogstupa.

28Po 31:53 Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naæi suci!” Jakovse zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka.Po 31:54 Poslije toga Jakov prinese œrtvu na Glavici i pozva svoje ljudeda blaguju. Poslije objeda proveli su noø na Glavici.Po 32:1 Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje køerite ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto.Po 32:2 Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izaåu anåeliBoœji.Po 32:3 Kad ih Jakov opazi, reçe: “Ovo je Boœje taboriæte!” Zato nazvaono mjesto Mahanajim.Jakovljeve pripreme za susret s EzavomPo 32:4 Jakov poæalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemljuSeir, u Edomsku pustaru,Po 32:5 i naloœi im: “Ovako øete reøi mome gospodaru Ezavu: ‘Slugatvoj Jakov poruçuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadrœao.Po 32:6 Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluækinja. Javljamto svome gospodaru, ne bih li naæao naklonost u njegovim oçima.’”Po 32:7 Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: “Bili smo kod tvoga brataEzava; on sam dolazi ti u susret sa çetiri stotine momaka.”Po 32:8 Jakov se silno uplaæi. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude,stada, krda i deve æto ih je sa sobom imao.Po 32:9 Raçunao je: ako Ezav naiåe na jedan tabor i napadne ga, drugibi se tabor mogao spasiti.Po 32:10 Onda se Jakov pomoli: “O Boœe oca moga Abrahama! Boœeoca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: ‘Vrati se u svoj rodni kraj,i ja øu ti biti dobrostiv!’Po 32:11 Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivaosvome sluzi. Ta samo sam sa svojim ætapom nekoø preæao ovaj Jor-dan, a sad sam narastao u dva tabora.Po 32:12 Izbavi me od æaka moga brata, od æaka Ezavovih! Inaçe sebojim da bi mogao doøi i umlatiti i mene, i majke, i djecu.Po 32:13 Ti si rekao: ‘Obilnim øu te dobrima obasipati i tvoje potomstvoumnoœiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog mnoœine.’”Po 32:14 Ondje provede onu noø; a onda, od onog æto je imao pri ruci,pripravi dar svome bratu Ezavu:Po 32:15 dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadesetovnova;Po 32:16 trideset deva dojilica s njihovim mladima; çetrdeset krava ideset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca.Po 32:17 Stado po stado preda svojim slugama. Onda reçe svojimslugama: “Idite preda mnom, ali drœite razmak meåu stadima!”Po 32:18 A prvom izda naredbu rekavæi: “Kad te sretne moj brat Ezav pate upita: ‘Çiji si ti? Kamo ideæ? Çije je ovo pred tobom?’Po 32:19 odgovori: ‘Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji æalje svomegospodaru Ezavu; on je tamo za nama.’”Po 32:20 Tako je naredio i drugome, pa treøemu i svima drugima koji suiæli za stadima: “Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneæ.Po 32:21 Joæ mu dodaj: ‘A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.’” Mislio jenaime: “Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njimsuoçim, moœda øe mi oprostiti.”Po 32:22 Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noøi u taboriætu.Borba s BogomPo 32:23 One noøi on ustane, uzme svoje obje œene, obje svoje sluæki-nje i svoje jedanaestero djece te prijeåe Jabok preko gaza.Po 32:24 Prebacivæi njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo ætobijaæe njegovo.Po 32:25 Jakov ostane sam. I neki se çovjek rvao s njim dok nije zorasvanula.Po 32:26 Videøi da ga ne moœe svladati, ugane mu bedro pri zglobu,tako da se Jakovu kuk iæçaæio dok su se rvali.Po 32:27 Potom reçe: “Pusti me jer zora sviøe!” Ali on odgovori: “Neøute pustiti dok me ne blagosloviæ.”Po 32:28 Nato ga onaj zapita: “Kako ti je ime?” Odgovori: “Jakov.”Po 32:29 Onaj reçe. “Viæe se neøeæ zvati Jakov nego Izrael, jer si sehrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si.”Po 32:30 Onda zapita Jakov: “Reci mi svoje ime!” Odgovori onaj: “Zamoje me ime ne smijeæ pitati!” I tu ga blagoslovi.Po 32:31 Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reçe - “VidjehBoga licem u lice, i na œivotu ostadoh.”Po 32:32 Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je proæao Penuel. Hramaoje zbog kuka.

29Po 32:33 Zato Izraelci do danaænjeg dana ne jedu kukovnu tetivu æto senalazi na bedrenom zglobu, buduøi da je Jakovljev bedreni zglob bioiæçaæen u kukovnoj tetivi.Susret Jakova i EzavaPo 33:1 Jakov podiœe oçi i opazi gdje dolazi Ezav i s njime çetiri stotineljudi. Onda on podijeli svoju djecu meåu Leu, Rahelu i dvije sluækinje;Po 33:2 postavi sluækinje i njihovu djecu na çelo; iza njih Leu i njezinudjecu; a Rahelu i Josipa straga.Po 33:3 Sam proåe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok sene primaçe svome bratu.Po 33:4 Ezav mu potrça u susret. Zagrli ga padnuvæi mu oko vrata,poljubi ga i zaplaka.Po 33:5 Onda podiœe oçi i vidje œene i djecu. “Tko su ovi s tobom?” -zapita. On odgovori: “Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu.”Po 33:6 Potom naprijed stupe sluækinje sa svojom djecom te se dubokonaklone.Po 33:7 Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni.Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone.Po 33:8 Ezav upita: “Æto kaniæ sa svom ovom povorkom æto sam jesreo?” Odgovori: “Naøi naklonost svoga gospodara.”Po 33:9 Ezav odgovori: “Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi ætoje tvoje.”Po 33:10 A Jakov reçe: “Nemoj tako! Ako sam naæao naklonost u tvojimoçima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, æto si me ljubezno primio, kaoda gledam lice Boœje.Po 33:11 Zato prihvati moj dar æto sam ti ga donio; Bog mi je bio sklonte imam svega.” Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati.Po 33:12 “Poåimo na put”, reçe Ezav, “i ja øu s tobom putovati.”Po 33:13 Ali mu on odvrati: “Zna moj gospodar da su djeca nejaka.Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi setjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale.Po 33:14 Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja øu iøi polako,uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svomegospodaru u Seir.”Po 33:15 Onda reçe Ezav: “Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se samnom nalaze.” Ali on odgovori: “^emu to? Neka ja samo naåem milostu oçima svoga gospodara!”Po 33:16 Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir,Po 33:17 dok je Jakov otiæao u Sukot, gdje sebi sagradi kuøu, a svomblagu podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot.Po 33:18 Doæavæi tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u gradÆekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj æator predgradom.Po 33:19 A komad zemlje na kojoj je postavio svoj æator kupi od sinovaHamora, Æekemova oca, za stotinu kesita.Po 33:20 Tu podiœe œrtvenik i nazva ga “El, Bog Izraelov”.Osramoøena DinaPo 34:1 Dina, køi koju je Lea rodila Jakovu, iziåe da posjeti neke œeneonoga kraja.Po 34:2 Opazi je Hivijac Æekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa jepograbi i na silu s njom leœe.Po 34:3 Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu køer, i on se u djevojkuzaljubi. Nastojao je pridobiti djevojçino srce.Po 34:4 Æekem je govorio i svom ocu Hamoru: “Onu mi djevojku uzmi zaœenu!”Po 34:5 Jakov sazna da je Æekem obeæçastio njegovu køer Dinu. Alikako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao niætadok oni ne doåu.Po 34:6 Uto doåe k Jakovu Æekemov otac Hamor da se s njimsporazumije,Po 34:7 upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraøali iz polja. Kad su çulivijest, ljudi su bili ojaåeni i vrlo ljuti. Æto je Æekem uçinio - legavæi sJakovljevom køeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti.Po 34:8 Hamor im reçe. “Moj se sin Æekem svom duæom zaljubio u vaæukøer. Dajte mu je za œenu!Po 34:9 Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje køeri, a naæe køeriuzimajte sebi!Po 34:10 Tako moœete œivjeti meåu nama; zemlja je pred vama da senaselite, u njoj se slobodno kreøete i stjeçete imovinu!”Po 34:11 Potom Æekem reçe njezinu ocu i njezinoj braøi: “Da naåemmilost u vaæim oçima, dat øu vam æto zatraœite.

30Po 34:12 Traœite od mene koliko hoøete: sve æto god zapitate dat øu,samo mi dajte djevojku za œenu.”Po 34:13 Jakovljevi sinovi odgovore Æekemu i njegovu ocu Hamoru -govorili su s prijevarom jer je obeæçastio njihovu sestru Dinu -Po 34:14 te im rekoæe: “Ne moœemo pristati da svoju sestru damo çovjekukoji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota.Po 34:15 Jedino øemo je dati ako postanete kao i mi, ako obreœete svesvoje muækarce.Po 34:16 Onda vam moœemo davati svoje køeri i uzimati vaæe sebi, svama se naseliti i biti jedan rod.Po 34:17 A ako ne pristajete na obrezanje, uzet øemo svoju køer i otiøi.”Po 34:18 Hamoru i Æekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev uçinipovoljan.Po 34:19 Mladiø nije çasio da zahtjev izvræi, jer je çeznuo za Jakovljevomkøeri; a bio je najuvaœeniji od svih u oçevu domu.Po 34:20 Tako Hamor i njegov sin Æekem doåu u svoje gradsko vijeøei obrate se svojim sugraåanima ovako:Po 34:21 “Ovaj je svijet prijazan; neka se meåu nama u zemlji nasele;neka se po njoj slobodno kreøu; ima dosta prostora u zemlji za njih;moœemo uzimati njihove køeri sebi za œene, a njima davati svoje.Po 34:22 No ljudi øe pristati da meåu nama œive i s nama budu jedan rodsamo ako se svi naæi muækarci obreœu kao æto su oni obrezani.Po 34:23 Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilonaæe? Pristanimo, pa neka se meåu nama nasele!”Po 34:24 Svi odrasli muækarci koji imaju pravo izaøi na gradska vrataposluæaæe Hamora i njegova sina Æekema, pa bude obrezan svakimuækarac - svaki koji ima pravo izaøi na gradska vrata.Osveta Æimuna i LevijaPo 34:25 A treøega dana, dok su oni joæ bili u bolovima, dva Jakovljevasina, Æimun i Levi, Dinina braøa, pograbe svaki svoj maç i nesmetanodoåu u grad te poubijaju sve muækarce.Po 34:26 Sasijeku maçem Hamora i njegova sina Æekema, uzmu Dinuiz Æekemove kuøe i odu.Po 34:27 Ostali Jakovljevi sinovi doåu na ubijene i opustoæe grad æto jenjihova sestra bila obeæçaæøena.Po 34:28 Æto je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju,otjeraju;Po 34:29 opljaçkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i œene - sve æto jebilo po kuøama - odvedu u roblje.Po 34:30 Jakov reçe Æimunu i Leviju: “Uveli ste me u nepriliku omrazivæime stanovnicima zemlje, Kanaancima i Periœanima. Ako se ujedineprotiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit øeme s mojim domom.”Po 34:31 Oni odgovore: “Zar da prema naæoj sestri postupaju kao premakakvoj bludnici?”Jakov u BeteluPo 35:1 Bog reçe Jakovu: “Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Naçiniondje œrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bjeœao od svoga brata Ezava!”Po 35:2 I Jakov reçe svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: “Odbacitetuåe kumire koji se nalaze u vaæoj sredini; oçistite se i preobucite.Po 35:3 Idemo gore u Betel; ondje øu naçiniti œrtvenik Bogu, koji meusliæao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio.”Po 35:4 Oni predaju Jakovu sve tuåe kumire æto su ih imali i nauæniceæto su bile o njihovim uæima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Æekema.Po 35:5 Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okoliæna mjesta,tako da nisu iæli u potjeru za Jakovljevim sinovima.Po 35:6 Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav pukæto je bio s njim.Po 35:7 Ondje sagradi œrtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondjeBog objavio kad on bjeœaæe pred svojim bratom Ezavom.Po 35:8 Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahraniæe pod Betelom,pod hrastom, koji se otad zove “Tuœni hrast”.Po 35:9 Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te gablagoslovi.Po 35:10 Bog mu reçe: “Ime ti je Jakov, ali se odsad neøeæ zvati Jakovnego øe Izrael biti tvoje ime.” Tako ga prozva Izraelom.Po 35:11 Onda mu Bog reçe: “Ja sam El Æadaj - Bog Svesilni! Budirodan i mnoœi se! Od tebe poteøi øe narod, mnoætvo naroda, i kraljevi iztvog øe izaøi krila.Po 35:12 Zemlju æto je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; ipotomstvu tvojem poslije tebe zemlju øu ovu dati.”

31Po 35:13 A onda Bog ode od njega gore.Po 35:14 Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stupod kamena; na njemu prinese œrtvu i izli ulja.Po 35:15 A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel.Benjaminovo roåenje i smrt RahelinaPo 35:16 Potom odu iz Betela. Joæ bijaæe malo puta do Efrate, a Rahelase naåe pri poroåaju. Napali je teæki trudovi.Po 35:17 Kad su joj poroåajni bolovi bili najteœi, reçe joj babica: “Ne bojse jer ti je i ovo sin!”Po 35:18 Kad se rastavljala s duæom - jer umiraæe Rahela - nadjenu sinuime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin.Po 35:19 Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betle-hem.Po 35:20 A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj æto je naRahelinu grobu do danas.Kratke biljeæke o Jakovljevoj obiteljiPo 35:21 Izrael krenu dalje te razape svoj æator s onu stranu Migdal-Edera.Po 35:22 Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom,prileœnicom svoga oca. Sazna za to Izrael.Izrael je imao dvanaest sinova.Po 35:23 S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvoroåenac, Æimuna,Levija, Judu, Jisakara i Zebuluna;Po 35:24 s Rahelom: Josipa i Benjamina;Po 35:25 s Bilhom, Rahelinom sluækinjom: Dana i Naftalija;Po 35:26 sa Zilpom, sluækinjom Leinom: Gada i Aæera. To su Jakovljevisinovi æto su mu se rodili u Padan Aramu.Po 35:27 Jakov doåe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to jeHebron - gdje su boravili Abraham i Izak kao pridoælice.Po 35:28 Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije.Po 35:29 Izak izdahne i umre, starac i godinama zasiøen, te budepridruœen svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov.Rodoslovlje EdomacaPo 36:1 Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom.Po 36:2 Ezav je uzeo sebi œene od kanaanskih djevojaka: Adu, køerHetita Elona; Oholibamu, køer Ane, unuku Sibeona Horijca;Po 36:3 i Basematu, køer Jiæmaelovu, sestru Nebajotovu.Po 36:4 Ada Ezavu rodi Elifaza, a Basemata rodi Reuela,Po 36:5 Oholibama rodi Jeuæa, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovikoji se rodiæe u zemlji kanaanskoj.Po 36:6 Ezav uzme svoje œene, svoje sinove, svoje køeri, svu çeljadsvoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu æto ju je namakaou zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brataJakova.Po 36:7 Njihov se, naime, posjed jako uveøao te nisu mogli ostatizajedno: kraj u kojem su boravili nije ih mogao izdrœavati zbog njihovablaga.Po 36:8 Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru.Po 36:9 Ovo je, dakle, potomstvo Ezava, praoca Edomaca, u brdskomkraju Seiru.Po 36:10 Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove œene Ade;Reuel, sin Ezavove œene Basemate.Po 36:11 Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz.Po 36:12 Timna je bila inoça Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu rodilaAmaleka. To su potomci Ezavove œene Ade.Po 36:13 A ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, Æama i Miza. Oni subili sinovi Ezavove œene Basemate.Po 36:14 A ovo su opet sinovi Ezavove œene Oholibame, Anine køeri,unuke Sibeonove; ona je Ezavu rodila Jeuæa, Jalama i Koraha.Po 36:15 Ovo su rodovske glave Ezavovih potomaka.Potomci Ezavova prvoroåenca Elifaza: knez Teman, knez Omar, knezSefo, knez Kenaz,Po 36:16 knez Korah, knez Gatam i knez Amalek. To su rodovski glavariElifazovi u zemlji edomskoj; to su potomci Adini.Po 36:17 A ovo su potomci Ezavova sina Reuela: knez Nahat, knezZerah, knez Æama i knez Miza. To su rodovski glavari Reuelovi u zemljiedomskoj; to su potomci Ezavove œene Basemate.Po 36:18 A ovo su potomci Ezavove œene Oholibame: knez Jeuæ, knezJalam i knez Korah. To su rodovski glavari Ezavove œene Oholibame,køeri Anine.Po 36:19 To su bili sinovi Ezava-Edoma, njihovi knezovi.

32Po 36:20 A ovo su sinovi Seira Horijca, œitelji one zemlje: Lotan, Æobal,Sibeon, Ana,Po 36:21 Diæon, Eser i Diæan. To su koljenoviøi Horijci, sinovi Seirovi, uzemlji edomskoj.Po 36:22 Lotanovi sinovi bili su: Hori i Hemam; a sestra Lotanova bila jeTimna.Po 36:23 Ovo su bili sinovi Æobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Æefo i Onam.Po 36:24 Sinovi Sibeonovi bijahu Aja i Ana. Ana je onaj koji je naæaovruøa vrela u pustari dok je çuvao magarad svoga oca Sibeona.Po 36:25 Ovo su bila djeca Ane: sin Diæon i Anina køi Oholibama.Po 36:26 Ovo su bili sinovi Diæonovi: Hemdan, Eæban, Jitran i Keran.Po 36:27 Ovo su bili sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan.Po 36:28 A sinovi Diæanovi bili su: Uz i Aran.Po 36:29 Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez Æobal, knez Sibeon,knez Ana,Po 36:30 knez Diæon, knez Eser i knez Diæan. To su bili knezovi Horijaca,glavar za glavarom, u zemlji seirskoj.Po 36:31 Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije nego jezavladao kralj sinova Izraelovih.Po 36:32 Beorov sin Bela vladao je u Edomu; njegov se grad zvaoDinhaba.Po 36:33 Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sinZeraha iz Bosre.Po 36:34 Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Huæam iztemanske zemlje.Po 36:35 Kad je umro Huæam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadovsin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju. Ime je njegovugradu bilo Avit.Po 36:36 Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla izMasreke.Po 36:37 Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Æaul izRehobota na Rijeci.Po 36:38 Kad umrije Æaul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin.Po 36:39 Kad je umro Baal Hanan, Akborov sin, vladaæe Hadad. Ime jenjegovu gradu bilo Pai. Œena mu se zvala Mehetabela. Bila je køiMatredova, iz Me Zahaba.Po 36:40 Ovo su imena Ezavovih knezova s njihovim nazivima porodovima i smjeætaju: knez Timna, knez Alva, knez Jetet,Po 36:41 knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,Po 36:42 knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar,Po 36:43 knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski, premanjihovim naseljima u zemlji koju su zaposjeli. To je Ezav, praotacEdomaca.Po 37:1 A Jakov se bijaæe nastanio u zemlji gdje je njegov otac boraviokao pridoælica - u zemlji kanaanskoj.Po 37:2 Evo nasljedstva Jakovljeva.Kao mladiø, u dobi od sedamnaest godina, Josip je çuvao stada sasvojom braøom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu œene njegova oca.Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima.Po 37:3 Izrael je volio Josipa viæe nego ijednog svoga sina jer je biodijete njegove staraçke dobi; i on mu napravi kiøenu haljinu.Po 37:4 Kako njegova braøa opaze da ga njihov otac voli viæe od svihdrugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu rijeçprogovoriti.Po 37:5 Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braøi, a oni ga zbog togajoæ viæe zamrze.Po 37:6 “Posluæajte”, reçe im, “san æto sam ga usnio!Po 37:7 Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednommoj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaæi snopovi okupe okolo i dubokose poklone mom snopu.”Po 37:8 Njegova ga braøa upitaæe: “Kaniæ li nad nama zakraljevati?Hoøeæ li nam biti gospodar?” I joæ ga viæe zamrze zbog njegova priçanjao snovima.Po 37:9 Usni on joæ jedan san te ga ispriça svojoj braøi: “Joæ sam jedansan usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi seklanjahu!”Po 37:10 Kad je to ispriçao svome ocu, ukori ga otac i reçe mu: “Ætoznaçi taj san æto si ga usnuo? Zar øemo doøi ja, tvoja majka i tvoja braøapa ti se do zemlje klanjati?”Po 37:11 I dok su braøa od zavisti bila ljuta na njega, njegov je otacrazmiæljao o svemu.

33Po 37:12 Jednom njegova braøa odu çuvati oçeva stada blizu Æekema.Po 37:13 Izrael reçe Josipu: “Tvoja braøa çuvaju stada kod Æekema, pahajde da te poæaljem k njima.” On mu odgovori: “Dobro, idem.”Po 37:14 Potom øe mu otac: “Hajde i vidi kako su ti braøa i stoka pa mijavi.” Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Æekem.Po 37:15 Neki çovjek naåe ga gdje luta poljem pa ga upita: “Æto traœiæ?”Po 37:16 “Traœim braøu”, odgovori. “Moœeæ li mi kazati gdje çuvajustada?”Po 37:17 A çovjek reçe: “Odavde su otiæli. Çuo sam ih gdje govore:‘Hajdemo u Dotan.’” Tako Josip ode za svojom braøom i naåe ih uDotanu.Po 37:18 Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se pribliœio, poçnu sedogovarati da ga ubiju.Po 37:19 I jedan drugom reçe: “Eno stiœe onaj sanjar!Po 37:20 Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu çatrnju! Moœemokazati da ga je proœdrla divlja zvijer. Vidjet øemo æto øe biti od njegovihsnova!”Po 37:21 Ali kad je to çuo Ruben, pokuæa da ga izbavi iz njihovih æaka.I reçe: “Nemojmo oduzimati njegova œivota!Po 37:22 Ne prolijevajte krvi” - dalje je govorio Ruben. “Bacite ga uçatrnju u pustari; ali ne diœite na njega ruke!” Htio ga je tako izbaviti iznjihovih æaka i odvesti ocu.Po 37:23 Ali kad je Josip stigao braøi, oni s Josipa svuku njegovu haljinu,haljinu kiøenu æto je bila na njemu;Po 37:24 pograbe ga i bace u çatrnju. Çatrnja je bila prazna; nije bilo unjoj vode.Po 37:25 Potom sjednu da ruçaju. Kako podignu svoje oçi, opazepovorku Jiæmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije,balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat.Po 37:26 Tada reçe Juda svojoj braøi: “Æto øemo postiøi ako ubijemosvog brata a krv njegovu skrijemo?Po 37:27 Hajde da ga prodamo Jiæmaelcima; ali ne diœimo na njegaruke. Ta on je naæ brat, naæe meso.” Braøa ga posluæaju.Po 37:28 Uto naiåu ljudi, midjanski trgovci. Braøa izvuku Josipa iz çatrnjei prodaju ga za dvadeset srebrnika Jiæmaelcima, a oni Josipa dovedu uEgipat.Po 37:29 Kad se Ruben vratio k çatrnji i vidio da Josipa nema u çatrnji,razdere svoju odjeøu.Po 37:30 A kad se vratio svojoj braøi, povika: “Djeçaka nema! Kamo øuja sad?”Po 37:31 A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinuzamoçe u krv.Po 37:32 Kiøenu haljinu otpreme ocu i poruçe: “Ovo smo naæli; gledaj jeli ovo haljina tvoga sina ili nije.”Po 37:33 Prepozna je on pa reçe: “Haljina je moga sina! Divlja ga jezvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!”Po 37:34 I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorniçku kostrijet okobokova i dugo vremena oplakivaæe svoga sina.Po 37:35 Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove køeri nastojali utjeæiti, alise on ne mogaæe utjeæiti. Govorio je: “Ne, siøi øu k svome sinu u Æeoltugujuøi!” Tako ga je oplakivao njegov otac.Po 37:36 A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu,zapovjedniku straœe.Juda i TamaraPo 38:1 Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje braøe te okrenu nekomAdulamcu komu ime bijaæe Hira.Po 38:2 Tu Juda zapazi køer jednog Kanaanca - zvao se Æua - i njomese oœeni. Priåe njojPo 38:3 te ona zaçe i rodi sina, komu dade ime Er.Po 38:4 Opet ona zaçe, rodi sina i dade mu ime Onan.Po 38:5 Joæ jednog sina rodi te mu nadjene ime Æela. Nalazila se uKezibu kad je njega rodila.Po 38:6 Juda oœeni svoga prvoroåenca Era djevojkom kojoj bijaæe imeTamara.Po 38:7 Ali Judin prvoroåenac Er uvrijedi Jahvu i Jahve ga pogubi.Po 38:8 Tada reçe Juda Onanu: “Priåi k udovici svoga brata, izvræi premanjoj djeversku duœnost i tako oçuvaj lozu svome bratu!”Po 38:9 Ali Onan, znajuøi da se sjeme neøe raçunati kao njegovo,ispuætaæe ga na zemlju kad god bi priæao bratovoj udovici, tako da nedade potomstva svome bratu.Po 38:10 To æto je çinio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi.

34Po 38:11 Onda Juda reçe svojoj nevjesti Tamari: “Ostani kao udovica udomu svoga oca dok poodraste moj sin Æela.” Bojao se, naime, da bi ion mogao umrijeti kao i njegova braøa. I tako Tamara ode da œivi uoçevu domu.Po 38:12 Dugo vremena poslije toga umre Æuina køi, Judina œena. Kadje proælo vrijeme œalosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljemAdulamcem Hirom, u Timnu da striœe svoje ovce.Po 38:13 Obavijeste Tamaru: “Eno ti je svekar”, rekoæe joj, “na putu uTimnu da striœe ovce.”Po 38:14 Ona svuçe udoviçko ruho, navuçe koprenu i zamota se pasjede na ulazu u Enajim, æto je na putu k Timni. Vidjela je, naime, da jeÆela odrastao, ali nju joæ ne udaæe za njega.Po 38:15 Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice.Po 38:16 Svrati se on k njoj i reçe: “Daj da ti priåem!” Nije znao da mu jenevjesta. A ona odgovori: “Æto øeæ mi dati da uåeæ k meni?”Po 38:17 “Spremit øu ti jedno kozle od svoga stada”, odgovori. “Trebada ostaviæ jamçevinu dok ga ne poæaljeæ.”Po 38:18 A on zapita: “Kakvu jamçevinu da ti ostavim?” Ona odgovori:“Svoj peçatnjak o vrpci i ætap æto ti je u ruci.” Dade joj jedno i drugo, aonda priåe k njoj i ona po njem zaçe.Po 38:19 Potom ona ustade i ode; skide sa sebe koprenu i opet seodjenu u svoje udoviçko ruho.Po 38:20 Uto Juda poæalje kozle po svom prijatelju Adulamcu da iskupijamçevinu iz ruku œene, ali je nije mogao naøi.Po 38:21 Upita ljude u mjestu: “Gdje je bludnica æto se nalazila uz put uEnajim?” Oni mu odgovore: “Ovdje nije nikad bilo bludnice.”Po 38:22 Tako se on vrati k Judi pa reçe: “Nisam je mogao naøi. Osimtoga, ljudi mi u mjestu rekoæe da ondje nije nikad bilo bludnice.”Po 38:23 Onda reçe Juda: “Da ne ostanemo za ruglo, neka ih drœi! Slaosam joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi naæao.”Po 38:24 Otprilike poslije tri mjeseca donesoæe vijest Judi: “Tvojanevjesta Tamara odala se bludniætvu; çak je u bludniçenju i zaçela.”“Izvedite je”, naredi Juda, “pa neka se spali!”Po 38:25 Dok su je izvodili, ona poruçi svekru: “Zaçela sam po çovjekuçije je ovo.” Joæ doda: “Vidi çiji je ovaj peçatnjak o vrpci i ovaj ætap!”Po 38:26 Juda ih prepozna pa reçe: “Ona je pravednija nego ja, koji jojnisam dao svoga sina Æelu.” Ali viæe s njom nije imao posla.Po 38:27 Kad joj je doælo vrijeme da rodi, pokaœe se da nosi blizance.Po 38:28 Dok je raåala, jedan od njih pruœi ruku van. Nato babica priveœeza njegovu ruku crven konac govoreøi: “Ovaj je iziæao prvi.”Po 38:29 Ali baæ tada on uvuçe ruku te iziåe njegov brat. A ona reçe:“Kakav li proder napravi!” Stoga mu nadjenu ime Peres.Po 38:30 Poslije iziåe njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac.Njemu dadoæe ime Zerah.Josipova kuænjaPo 39:1 Josipa dovedoæe u Egipat. Tu ga od Jiæmaelaca koji su gaonamo doveli kupi Egipøanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjedniknjegove tjelesne straœe.Po 39:2 Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreøu: Egipøaninga uzme k sebi u kuøu.Po 39:3 Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu æto muruka poduzme Jahve daje uspjeh;Po 39:4 zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upraviteljasvoga doma i povjeri mu sav svoj imetak.Po 39:5 I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka,blagoslovi Jahve dom Egipøaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaæena svemu æto je imao - u kuøi i u polju.Po 39:6 I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se viæe ni za æto nijebrinuo, osim za jelo æto je jeo. A Josip je bio mladiø stasit i naoçit.Po 39:7 Poslije nekog vremena œena njegova gospodara zagleda se uJosipa i reçe mu: “Legni sa mnom!”Po 39:8 On se oprije i reçe œeni svoga gospodara: “Gledaj! Otkako samja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za æto u kuøi; sve æto ima meni jepovjerio.Po 39:9 On u ovoj kuøi nema viæe vlasti negoli ja i niæta mi ne krati, osimtebe, jer si njegova œena. Pa kako bih ja mogao uçiniti tako veliku opaçinui sagrijeæiti protiv Boga!”Po 39:10 Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uznju legne; nije joj prilazio.Po 39:11 Jednog dana Josip uåe u kuøu na posao. Kako nikog odsluœinçadi nije bilo u kuøi,

35Po 39:12 ona ga uhvati za ogrtaç i reçe: “Legni sa mnom!” Ali on ostavisvoj ogrtaç u njezinoj ruci, otrœe se i pobjeœe van.Po 39:13 Vidjevæi ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrtaç i pobjegao van,Po 39:14 zovne svoje sluge te im reçe: “Gledajte! Trebalo je da namdovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni doåe da samnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula.Po 39:15 A çim je çuo kako viçem, ostavi svoj ogrtaç pokraj mene ipobjeœe van.”Po 39:16 Uza se je drœala njegov ogrtaç dok mu je gospodar doæao kuøi.Po 39:17 Onda i njemu kaza istu priçu: “Onaj sluga Hebrejac koga sinam doveo doåe k meni da sa mnom ljubaka!Po 39:18 Ali çim je çuo kako viçem, ostavi svoj ogrtaç pokraj mene ipobjeœe van.”Po 39:19 Kad je njegov gospodar çuo pripovijest svoje œene koja reçe:“Eto, tako sa mnom tvoj sluga”, razgnjevi se.Po 39:20 Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bilizatvoreni kraljevi utamniçenici. I osta u tamnici.Po 39:21 Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on naåemilost u oçima upravitelja tamnice.Po 39:22 Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sveutamniçenike koji su se nalazili u tamnici; i ondje se niæta nije radilo beznjega.Po 39:23 Buduøi da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledaoniæta æto je Josipu bilo povjereno: Jahve bijaæe s njim, i æto god bipoduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom.Josip tumaçi sne faraonovih sluguPo 40:1 Poslije toga peharnik se i pekar egipatskog kralja ogrijeæe osvoga gospodara, kralja egipatskog.Po 40:2 Faraon se razljuti na svoja dva dvoranina, glavnog peharnika iglavnog pekara,Po 40:3 te ih stavi u zatvor, u zgradu zapovjednika tjelesne straœe - uistu tamnicu gdje je i Josip bio zatvoren.Po 40:4 Zapovjednik tjelesne straœe odredi Josipa da ih posluœuje. Poætosu proveli u zatvoru neko vrijeme,Po 40:5 obojica njih - peharnik i pekar egipatskog kralja, utamniçenici -usnu san jedne te iste noøi. Svaki je usnuo svoj san; i svaki je san imaosvoje znaçenje.Po 40:6 Kad je Josip ujutro doæao k njima, opazi da su neraspoloœeni.Po 40:7 Upita faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u zgradinjegova gospodara: “Zaæto ste danas tako potiæteni?”Po 40:8 Odgovore mu: “Sne smo usnuli, ali nikog nema da nam ihprotumaçi.” Josip im reçe: “Zar tumaçenje ne spada na Boga? Dajte,priçajte mi!”Po 40:9 Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: “Sanjaosam da je preda mnom lozov trs.Po 40:10 Na trsu bile tri mladice. I tek æto je propupao, procvjeta i nanjegovim grozdovima sazru bobe.Po 40:11 Kako sam u ruci drœao faraonov pehar, uzmem groœåa,istijeætim ga u faraonov pehar, a onda stavim pehar u faraonovu ruku.”Po 40:12 Josip mu reçe: “Ovo ti je znaçenje: tri mladice tri su dana.Po 40:13 Poslije tri dana faraon øe te pomilovati i vratiti na tvoje mjesto;opet øeæ stavljati pehar faraonu u ruku, kao i prije, dok si mu bio peharnik.Po 40:14 Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sam i ja bio s tobom, pa miuçini ovu uslugu: spomeni me faraonu i pokuæaj me izvesti iz ove kuøe.Po 40:15 Jer, zbilja, bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja; ni ovdjenisam niæta skrivio, a baciæe me u tamnicu.”Po 40:16 Kad je glavni pekar vidio kako je Josip dao dobro tumaçenje,reçe mu: “Usnuh da su mi na glavi tri bijele koæare.Po 40:17 U najgornjoj bilo svakovrsna peciva æto ga pekar pripravljafaraonu, ali su ptice jele iz koæare povrh moje glave.”Po 40:18 Josip odgovori: “Ovo je znaçenje: tri koæare tri su dana.Po 40:19 Poslije tri dana faraon øe uzdiøi tvoju glavu i o drvo te objesitite øe ptice jesti meso s tebe.”Po 40:20 I zaista, treøega dana, kad je faraon priredio gozbu za svesvoje sluœbenike - bio mu je roåendan - iz sredine svojih sluœbenikaizluçi glavnog peharnika i glavnog pekara.Po 40:21 Vrati glavnog peharnika u peharniçku sluœbu te je i dalje stavljaopehar u faraonovu ruku,Po 40:22 a glavnog pekara objesi, kako je Josip protumaçio.Po 40:23 Ipak se glavni peharnik nije sjetio Josipa - zaboravio je nanjega.

36Po 41:1 Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila.Po 41:2 Iz Nila iziåe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po æaæu.Po 41:3 Ali odmah poslije njih iz Nila iziåe sedam drugih krava, ruœnih imræavih, te stanu uz one krave na obali Nila.Po 41:4 Ruœne i mræave krave poœderu ono sedam lijepih i pretilih, i utose faraon probudi.Po 41:5 Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasovaizraste na jednoj stabljici.Po 41:6 Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova æturih, istoçnjakomopaljenih.Po 41:7 Æturi klasovi proœdru sedam jedrih i punih klasova. I faraon seprobudi, i gle: bio je to san.Po 41:8 Ujutro faraon bijaæe uznemiren u duæi, pa pozva sve çarobnjakei sve mudrace egipatske: ispriça im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nijemogao protumaçiti.Po 41:9 Onda progovori faraonov glavni peharnik: “Moram danasspomenuti jedan svoj propust.Po 41:10 Jednom, kad se faraon razljutio na svoje sluœbenike, mene iglavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja.Po 41:11 Usnusmo san iste noøi, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo sandrugog znaçenja.Po 41:12 Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednikastraœe. Ispriçasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumaçi: kaza svakomznaçenje njegova sna.Po 41:13 Kako nam ih je protumaçio, tako nam se i dogodilo: menevratiæe na moje mjesto, a onoga objesiæe.”Po 41:14 Faraon odmah poæalje po Josipa; izvuku ga brœe-bolje iztamnice; oæiæaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona.Po 41:15 Onda faraon reçe Josipu: “Usnuo sam san, a nitko ga ne moœeprotumaçiti. Çuo sam o tebi da moœeæ protumaçiti san çim ga çujeæ.”Po 41:16 “Niæta ja ne mogu”, odgovori Josip faraonu, “nego øe Bog datipravi odgovor faraonu.”Po 41:17 Onda je faraon pripovjedao Josipu: “U svom snu stojim naobali Nila.Po 41:18 I gle! Iz Nila iziåe sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po æaæu.Po 41:19 Poslije njih izaåe drugih sedam krava. Bile su mræave, vrloruœne i koætunjave. Joæ nikad ne vidjeh onako ruœnih krava u svoj zemljiegipatskoj!Po 41:20 I sedam mræavih i ruœnih krava proœdru prvih sedam debelihkrava.Po 41:21 Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je æto u trbuhu: bilesu ruœne kao i prije. Uto se probudim.Po 41:22 Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedampunih i lijepih klasova.Po 41:23 Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrçenih, æturih,istoçnjakom opaljenih.Po 41:24 I æturi klasovi proœdru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovoi vraçarima, ali nema nikoga da mi razjasni.”Po 41:25 Onda Josip reçe faraonu: “Faraonov je san samo jedan: Bogjavlja faraonu æto kani uçiniti.Po 41:26 Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasovaopet je sedam godina. Tako je samo jedan san.Po 41:27 Sedam mræavih i ruœnih krava poslije njih, a tako i sedampraznih, istoçnjakom opaljenih klasova, oznaçuje sedam gladnih godina.Po 41:28 To je ono æto sam veø faraonu rekao: Bog objavljuje faraonuæto kani uçiniti.Po 41:29 Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj.Po 41:30 A poslije njih nastat øe sedam gladnih godina, kada øe sezaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj.Po 41:31 Kako glad bude harala zemljom, neøe se ni znati da je u zemljibilo obilje - zbog gladi koja øe doøi - jer øe biti vrlo velika.Po 41:32 A æto se faraonov san ponovio, znaçi da se Bog na to zaistaodluçio i da øe to uskoro provesti.Po 41:33 Zato neka faraon izabere sposobna i mudra çovjeka te gapostavi nad zemljom egipatskom.Po 41:34 Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika uzemlji koji øe kupiti petinu sve œetve u zemlji egipatskoj za sedam godinaobilja.Po 41:35 Neka skupljaju od svakog œita za sedam dobrih godina ætodolaze; neka s ovlaætenjem faraonovim sabiru œito za hranu i pohranjujuga po gradovima.

37Po 41:36 Neka zalihe sluœe za hranu u zemlji za sedam godina gladi ætoøe snaøi zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne.”Josip uzviæenPo 41:37 Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim sluœbenicima.Po 41:38 Zato faraon reçe svojim sluœbenicima: “Zar bismo mogli naøidrugoga kao æto je on, çovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Boœjim?”Po 41:39 A onda faraon reçe Josipu: “Otkako je sve to Bog tebi otkrio,nikoga nema sposobna i mudra kao æto si ti.Po 41:40 Ti øeæ biti upravitelj moga dvora: sav øe se moj narod pokoravatitvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja øu biti veøi od tebe.Po 41:41 Postavljam te, evo,” reçe faraon Josipu, “nad svom zemljomegipatskom.”Po 41:42 Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peçatni prsten i stavi gaJosipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjeøom od najljepæe tkanine, ao vrat mu objesi zlatan lanac.Po 41:43 Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu:“Abrek! Na koljena!” Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku.Po 41:44 Joæ faraon reçe Josipu: “Premda sam ja faraon, neøe nitko diøisvoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj.”Po 41:45 Faraon nazva Josipa “Safenat Paneah”, a za œenu mu dadeAsenatu, køer Poti-Fere, sveøenika u Onu. I Josip postade poznat pozemlji egipatskoj.Po 41:46 Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u sluœbu faraona,kralja egipatskog. A otiæavæi Josip ispred faraona, putovao je po svojzemlji egipatskoj.Po 41:47 Za sedam rodnih godina zemlja je raåala u obilju;Po 41:48 on je - u tih sedam godina æto ih je egipatska zemlja uœivala -kupio od razliçite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smjeætajuøi usvakom gradu urod iz okolnih polja.Po 41:49 Tako Josip nagomila mnogo œita, kao pijeska u moru, pa gaprestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaæe.Po 41:50 Dok joæ ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje murodi Asenata, køi Poti-Fere, sveøenika u Onu.Po 41:51 Prvoroåencu Josip nadjenu ime Manaæe, “jer Bog je”, reçe,“dao te sam zaboravio svoje teækoøe i svoj oçinski dom.”Po 41:52 Drugomu nadjenu ime Efrajim, “jer Bog me”, reçe, “uçiniorodnim u zemlji moje nevolje.”Po 41:53 Sedam godina obilja koje je uœivala zemlja egipatska doåekraju,Po 41:54 a primaçe se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao.U svim zemljama bijaæe glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaæe kruha.Po 41:55 A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonuza kruh; a faraon reçe Egipøanima: “Idite k Josipu i æto god vam rekne,çinite!”Po 41:56 Kad se glad proæiri po svoj zemlji, Josip rastvori skladiæta te jeEgipøane opskrbljivao œitom, jer je glad postala œestoka i u zemljiegipatskoj.Po 41:57 Sav je svijet iæao u Egipat k Josipu da kupuje œita, jer je straænaglad vladala po svem svijetu.Josipova braøa dolaze u EgipatPo 42:1 Kad je Jakov çuo da u Egiptu ima œita, reçe svojim sinovima:“Æto tu zurite jedan u drugoga?Po 42:2 Çujem da ima œita u Egiptu. Otiåite dolje te nam ga odandenabavite da ostanemo na œivotu i ne pomremo.”Po 42:3 Tako desetero Josipove braøe siåe da nabavi œita iz Egipta.Po 42:4 Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima.“Da ga ne bi zadesila kakva nesreøa”, govorio je.Po 42:5 Meåu onima koji su iæli nabavljati œito, jer u zemlji kanaanskojvladaæe glad, bijahu i sinovi Izraelovi.Po 42:6 Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio œito svemu svijetu.Doåu tako i Josipova braøa i poklone mu se licem do zemlje.Po 42:7 Josip prepozna braøu çim ih ugleda, ali se prema njima vladaokao stranac i oætro im govorio. Zapita ih: “Odakle dolazite?” Odgovore:“Iz zemlje kanaanske doæli smo da kupimo hrane.”Po 42:8 Iako je Josip prepoznao svoju braøu, oni njega nisu prepoznali.Po 42:9 Josip se sjeti snova æto ih je o njima sanjao. I reçe im: “Vi steuhode! Doæli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje.”Po 42:10 Oni mu odgovore: “Ne, gospodaru! Tvoje su sluge doæle danabave hrane.Po 42:11 Svi smo sinovi jednog oca; poæteni smo ljudi; sluge tvoje nikadnisu bile uhode.”

38Po 42:12 On øe im opet: “Ne, nego ste doæli da izvidite slaba mjesta ovezemlje.”Po 42:13 Nato oni uzvrate: “Nas, tvojih slugu, bijaæe dvanaestero braøe- sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlaåi je sad s ocem, ajednoga viæe nema.”Po 42:14 No Josip im dobaci: “Onako kako sam vam veø rekao: vi steuhode!Po 42:15 Ovako øu vas iskuæati: odavde, tako mi faraona, neøete iziøiako vaæ najmlaåi brat ne doåe ovamo!Po 42:16 Poæaljite jednoga izmeåu sebe da vam dovede brata, a viostali u zatvor! Tako øu iskuæati vaæe rijeçi i vidjeti je li u vas istina ili nije.Inaçe, tako mi faraona, vi ste uhode!”Po 42:17 Potom ih baci u zatvor na tri dana.Po 42:18 Treøi im dan reçe Josip: “Izvræite to, i ostat øete na œivotu, jersam ja çovjek bogobojazan.Po 42:19 Ako ste poæteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostaliidite i nosite œito svojim izgladnjelim domovima.Po 42:20 Poslije toga dovedite mi svoga najmlaåeg brata, tako da seobistine vaæe rijeçi te da ne izginete.” Oni pristanu.Po 42:21 Zatim je jedan drugom govorio: “Jao nama! Stiœe nas kaznazbog naæega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost,ali ga nismo usliæali. Stoga nas je ova nevolja snaæla.”Po 42:22 Ruben im odvrati: “Zar vam nisam govorio: Ne ogreæujte se omladiøa! Ali vi niste sluæali. Sad se traœi raçun za njegovu krv.”Po 42:23 Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovaralipreko tumaça.Po 42:24 On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovaraæe snjima. Onda izdvoji Æimuna izmeåu njih i naredi da bude svezan nanjihove oçi.Po 42:25 Potom Josip zapovjedi da im vreøe napune œitom; da svakomenjegov novac metnu u vreøu i da im daju poputninu. Tako im uçine.Po 42:26 Tada oni natovare œito na svoje magarce i krenu odande.Po 42:27 Kad na prenoøiætu jedan od njih otvori svoju vreøu da nahranimagarca, opazi svoj novac ozgo u vreøi.Po 42:28 “Moj je novac vraøen!” - povika braøi. - “Evo ga u mojoj vreøi!”Zadrhta srce u njima. Zgledaæe se, uplaæeni, i rekoæe: “Æto nam ovoBog uradi!”Po 42:29 Doæavæi k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kazaæe musve æto ih je snaælo.Po 42:30 “Çovjek koji je gospodar one zemlje”, rekoæe, “oætro nam jegovorio i optuœio nas kao uhode.Po 42:31 Poæteni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode.Po 42:32 Bilo nas je dvanaestero braøe, sinovi istog oca, ali jednogaviæe nema, dok se najmlaåi sad nalazi s naæim ocem u zemlji kanaanskoj.Po 42:33 Ali çovjek koji je gospodar one zemlje reçe nam: ‘Ovim øudoznati da ste poæteni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostaliuzmite æto vam treba za izgladnjele domove, pa idite.Po 42:34 Onda mi dovedite svoga najmlaåeg brata, tako da znam daniste uhode, nego poæteni ljudi. Poslije toga vratit øu vam vaæeg brata,i vi øete se moøi slobodno kretati u ovoj zemlji.’”Po 42:35 Kako su praznili svoje vreøe, svaki naåe u vreøi svoju kesu.Opazivæi to, zapadoæe u strah - i oni i njihov otac.Po 42:36 “Mene vi ostavljate bez djece!” - reçe im njihov otac. - “Josipaje nestalo, Æimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to name svaljuje!”Po 42:37 Onda Ruben reçe svome ocu: “Ubij moja dva sina ako ti ga janatrag ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja øu ti ga vratiti!”Po 42:38 “Moj sin neøe s vama!” - uzvrati on. - “Njegov je pravi brat veømrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji øete poøi snaælanesreøa, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u Æeol.”Drugi dolazak Jakovljevih sinova u EgipatPo 43:1 Straæna glad pritisla zemlju.Po 43:2 Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otacreçe: “Idite opet i nabavite nam malo hrane.”Po 43:3 Nato øe mu Juda: “Onaj nam je çovjek jasno rekao: ‘Ne smijetepreda me ako vaæ brat ne bude s vama.’Po 43:4 Ako si, dakle, voljan s nama poslati naæega brata, mi øemo otiøidolje i kupit øemo ti œita.Po 43:5 Ali ako njega ne pustiæ s nama, onda mi tamo i ne idemo, jernam je onaj zaprijetio: ‘Ne smijete preda me ako vaæ brat ne bude svama.’”

39Po 43:6 “Zaæto ste mi”, zapita Izrael, “nanijeli jad rekavæi onom çovjekuda imate joæ jednoga brata?”Po 43:7 Oni odgovore: “Çovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i onaæoj obitelji: ‘Je li vam joæ œiv otac? Imate li joæ kojega brata?’ Mi smomu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da øe reøi: ‘Doveditesvoga brata!’”Po 43:8 Potom Juda reçe svome ocu Izraelu: “Pusti djeçaka sa mnompa da se dignemo i krenemo; tako øemo preœivjeti, a ne pomrijeti, i mi,i ti, i naæa djeca.Po 43:9 Ja za njega jamçim; mene drœi odgovornim za njega. Ako gatebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit øu ti kriv svega vijeka.Po 43:10 Ta da nismo toliko oklijevali, mogli smo se veø i dvaput vratiti.”Po 43:11 Njihov otac Izrael reçe im: “Kad je tako, neka bude, ali uçiniteovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na daronom çovjeku: neæto balzama, neæto meda i mirodija, mirisne smole, paljeænjaka i badema.Po 43:12 Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac kojiste naæli u grlima svojih vreøa. Moœda je ono bila zabuna.Po 43:13 Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom çovjeku.Po 43:14 Neka Bog Svemoguøi, El Æadaj, potakne onog çovjeka namilosråe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja,moram li bez djece ostati, neka ostanem.”Po 43:15 Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, poveduBenjamina te siåu u Egipat i stupe pred Josipa.Po 43:16 Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reçe upravitelju svogakuøanstva: “Odvedi ljude u kuøu, zakolji jedno œivinçe i pripremi, jer øeovi ljudi blagovati sa mnom o podne!”Po 43:17 Çovjek uçini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom.Po 43:18 Ljudi se pobojaæe kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoæe:“Zbog novca koji se naæao u naæim vreøama prvi put vode nas unutratako da nas napadnu i zajedno s naæom magaradi uzmu za robove.”Po 43:19 Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazuu kuøu, reknu:Po 43:20 “Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimohrane;Po 43:21 i kad smo stigli na prenoøiæte i otvorili svoje vreøe, a to novacsvakoga od nas ozgo u njegovoj vreøi, naæ novac, ista svota. Sad smoga donijeli sa sobom.Po 43:22 A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamotko nam je stavio novac u naæe vreøe.”Po 43:23 “Budite mirni”, reçe im on. “Ne bojte se! Bog vaæ i Bog vaæegaoca stavio je blago u vaæe vreøe. Vaæ je novac k meni stigao.” Potom imizvede Æimuna.Po 43:24 Çovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuøu; dade im vode daoperu noge, a njihovoj magaradi baci pæiøe.Po 43:25 Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne,jer su çuli da øe ondje ruçati.Po 43:26 Kad je Josip doæao u kuøu, dadu mu darove koje su sa sobomdonijeli i do zemlje mu se poklone.Po 43:27 Upita ih on za zdravlje te øe dalje: “A je li dobro vaæ stari otaco kome ste mi govorili? Je li joæ dobra zdravlja?”Po 43:28 “Sluga tvoj, otac naæ, dobro je i joæ je dobra zdravlja”, odgovorei duboko se naklone iskazujuøi poætovanje.Po 43:29 Podigavæi svoje oçi, Josip opazi svoga brata Benjamina - sinasvoje majke - te upita: “Je li ovo vaæ najmlaåi brat o kome ste mi govorili?”Onda nastavi: “Bog ti bio milostiv, sine moj!”Po 43:30 Josip se poslije toga poœuri van jer mu se srce uzbudilo zbogbrata; bilo mu je da zaplaçe. Uåe u jednu sobu i tu se isplaka.Po 43:31 Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajuøi se, naredi:“Posluœite ruçak!”Po 43:32 Staviæe njemu napose, njima napose, a napose opetEgipøanima koji su s njim jeli. Egipøani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jerbi to Egipøanima bilo odvratno.Po 43:33 I kad posjedaæe pred njim, najstariji prema starosti svojoj, anajmlaåi prema mladosti svojoj, samo se zgledahu.Po 43:34 I nareåivaæe on da jela ispred njega nose njima, a obrokBenjaminov bijaæe pet puta veøi od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.Posljednja kuænjaPo 44:1 Onda Josip naredi upravitelju svoga kuøanstva: “Napuni vreøeovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlonjegove vreøe.

40Po 44:2 A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreøe najmlaåega,zajedno s njegovim novcem za œito.” On uçini kako mu je Josip naredio.Po 44:3 Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce.Po 44:4 Tek æto su iziæli iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josipreçe upravitelju svoga kuøanstva: “Na noge! Poåi za onim ljudima! Kadih stigneæ, kaœi im: ‘Zaæto uzvraøate zlo za dobro?Po 44:5 Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne çita iz njegaproricanje? Zlo ste uçinili!’”Po 44:6 Stigavæi ih, ponovi im te rijeçi.Po 44:7 Oni odgovore: “Zaæto nam gospodar govori tako? Daleko bilood slugu tvojih da uçine takvo æto!Po 44:8 Çak i novac koji smo naæli u svojim vreøama donijeli smo tinatrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ilizlata iz kuøe tvoga gospodara!Po 44:9 Onaj u koga se od tvojih slugu naåe, neka se usmrti, a mi drugipostat øemo robovi tvome gospodaru.”Po 44:10 “Premda je ono æto predlaœeæ pravo”, preuzme on, “ipak øesamo onaj u koga se ukradeno pronaåe biti moj rob, a ostali bit øeteslobodni.”Po 44:11 Brœe spustiæe vreøe na zemlju i svaki svoju otvori.Po 44:12 On je pretraœivao, poçevæi s najstarijim i zavræivæi s najmlaåim.Pehar se naåe u Benjaminovoj vreøi.Po 44:13 Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svogamagarca i vrate se u grad.Po 44:14 Kad su Juda i njegova braøa ponovo stupili u Josipov dom, joæje on bio ondje. Bace se preda njega na zemlju.Po 44:15 Onda im Josip reçe: “Kakvo je to djelo æto ste ga uçinili? Zar neznate da se çovjek kao æto sam ja bavi proricanjem?”Po 44:16 Nato Juda odgovori: “Æto bismo mogli reøi svome gospodaru?Æto moœemo kazati, çime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojihslugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog ukoga se naæao pehar.”Po 44:17 “Daleko od mene da uçinim tako!” - odgovori. “Nego, onaj ukoga se naæao pehar bit øe moj rob, a vi drugi poåite mirno k svomeocu!”Judino posredovanjePo 44:18 Onda mu se Juda primaçe i reçe: “Gospodaru moj, molim te,dopusti sluzi svojem da rekne rijeç uæima gospodara svojega i neka setvoja srdœba ne razlijeva na tvog slugu. Ta ti si ravan faraonu.Po 44:19 Pitao je moj gospodar svoje sluge: Imate li oca ili joæ kojegabrata?’Po 44:20 Svome smo gospodaru odgovorili: ‘Imamo stara oca; on joæima jednog sina, roåena u njegovoj staraçkoj dobi. Taj je najmlaåi. Njegovje pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov gaotac osobito voli.’Po 44:21 Potom si rekao svojim slugama: ‘Dovedite mi ga ovamo da gavide moje oçi?’Po 44:22 A mi smo odgovorili svome gospodaru: ‘Djeçak ne moœe ostavitioca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.’Po 44:23 Nato si rekao svojim slugama: ‘Ako vaæ najmlaåi brat s vamane doåe ovamo, viæe ne smijete preda me.’Po 44:24 Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijeçimoga gospodara.Po 44:25 Naæ nam je otac rekao: ‘Idite opet i nabavite nam malo hrane!’Po 44:26 Odgovorili smo: ‘Ne moœemo onamo. Samo ako s nama poåenaæ najmlaåi brat, siøi øemo, jer ne smijemo pred onoga çovjeka ako nebude s nama naæ najmlaåi brat.’Po 44:27 Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: ‘Kako znate, œena mi jerodila dva sina.Po 44:28 Jedan je nestao, te sam zakljuçio: sigurno je rastrgan! Odondaga viæe nisam vidio.Po 44:29 Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreøa snaåe,moju øete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u Æeol.’Po 44:30 Ako sad doåem k tvome sluzi, ocu svome, a mladiø - çiji je œivottako povezan s njegovim - ne bude s nama,Po 44:31 on øe svisnuti kad vidi da djeçaka nema s nama; tako øe tvojesluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca naæega, dolje u Æeol.Po 44:32 Jer tvoj je sluga zajamçio ocu svome za djeçaka, rekavæi: ‘Akoti ga ne vratim, bit øu kriv svome ocu svega vijeka.’Po 44:33 Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospo-daru, a djeçak neka ide natrag s braøom.

41Po 44:34 Jer, kako mogu k svome ocu ako djeçaka nema sa mnom! Nebih mogao gledati jad æto bi snaæao moga oca.”Josip se oçituje braøiPo 45:1 Josip se viæe nije mogo svladavati pred onima koji su gaokruœivali pa povika: “Neka svi odstupe!” Tako nitko nije ostao s Josipomkad se oçitovao svojoj braøi.Po 45:2 Briznuo je u glasan plaç, da su ga i Egipøani mogli çuti. Doznalose za to i na faraonovu dvoru.Po 45:3 “Ja sam Josip”, reçe Josip svojoj braøi. “Otac mi je, dakle, joæ naœivotu!” Ali mu braøa nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanjiæe prednjim.Po 45:4 Onda øe opet Josip svojoj braøi: “Primaknite se k meni!” Kad suse primakli, nastavi: “Ja sam Josip, vaæ brat; onaj koga ste prodali uEgipat.Po 45:5 Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati æto ste me ovamoprodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas odrœi u œivotu.Po 45:6 Dvije su veø godine æto je glad doæla na zemlju, a joæ pet godinaneøe biti ni oranja ni œetve u zemlji.Po 45:7 Zato me Bog poslao pred vama da vam se saçuva ostatak nazemlji te da vam œivot spasi velikim izbavljenjem.Po 45:8 Tako niste vi mene poslali ovamo nego Bog; on me postaviofaraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nadsvom zemljom egipatskom.Po 45:9 Œurite se k mome ocu te mu recite: ‘Ovo ti poruçuje tvoj sinJosip: Bog me postavio gospodarem nad svim Egiptom; siåi k meni bezoklijevanja.Po 45:10 Nastanit øeæ se u kraju Goæenu. Tako øeæ biti blizu mene: ti,tvoja djeca, tvoja unuçad, tvoje ovce i goveda i sve æto je tvoje.Po 45:11 Ondje øu se za te brinuti, jer øe glad potrajati joæ pet godina.Tako neøeæ oskudijevati ni ti, ni tvoja obitelj, niti itko tvoj.’Po 45:12 Ta svojim oçima moœete vidjeti, kao æto vidi i moj brat Benjamin,da vam to moja usta govore.Po 45:13 Pripovjedite ocu o mome visokom poloœaju u Egiptu i sve ætoste vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!”Po 45:14 Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je i Benjaminobisnuvæi mu oko vrata.Po 45:15 Izljubi zatim svu svoju braøu, u naruçju im se rasplaka. Poslijetoga njegova braøa zaåu s njim u razgovor.Faraon doziva Izraela u EgipatPo 45:16 Glas se proçuje u faraonovu dvoru: “Stigla Josipova braøa!”Bilo je to drago faraonu i njegovim dvoranima.Po 45:17 Onda faraon reçe Josipu: “Kaœi svojoj braøi neka uçine ovo:‘Natovarite svoje œivine i odmah se uputite u zemlju kanaansku.Po 45:18 Uzmite svoga oca i svoje obitelji i k meni doåite! Ja øu vam datinajbolju zemlju u Egiptu te øete uœivati od obilja ove zemlje.’Po 45:19 A naredi i ovo: ‘Ovako uçinite: Iz zemlje egipatske potjerajtekola za svoju djecu i svoje œene, uzmite oca i doåite.Po 45:20 Neka vam se oçi ne rastuœuju za vaæim stvarima, jer sve æto jeu Egiptu najbolje bit øe vaæe.’”Po 45:21 Sinovi Izraelovi tako uçine. Po faraonovoj zapovijedi Josip imdade kola i popudbinu.Po 45:22 Svakom od njih dade nove haljine, a Benjaminu dade tri stotinesrebrnika i petore haljine.Po 45:23 Isto tako poæalje svome ocu: deset magaraca natovarenihnajboljim plodovima egipatskim i deset magarica natovarenih œitom,kruhom i namirnicama ocu za put.Po 45:24 Isprativæi svoju braøu na put, reçe im: “Nemojte se putemsvaåati!”Po 45:25 I tako oni odoæe iz Egipta i stigoæe u zemlju kanaansku, ksvome ocu Jakovu.Po 45:26 Kad mu rekoæe: “Josip je œiv i çak vlada nad svom zemljomegipatskom!”, njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati.Po 45:27 Ali kad mu ispripovjediæe sve æto im je Josip rekao i kad vidjekola æto ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oœivje.Po 45:28 “Dosta”, reçe Izrael. “Sin moj Josip joæ je œiv! Moram poøi ividjeti ga prije nego umrem.”Jakov odlazi u EgipatPo 46:1 Tako Izrael krene na put sa svim æto bijaæe njegovo i stigne uBeer Æebu te prinese œrtvu Bogu svoga oca Izaka.Po 46:2 U noønom viåenju zovne Bog Izraela: “Jakove! Jakove!” Onodgovori: “Evo me!”

42Po 46:3 “Ja sam Bog, Bog tvoga oca. Ne boj se siøi u Egipat, jer øu ondjeod tebe proizvesti velik narod.Po 46:4 Ja øu siøi u Egipat s tobom i sam øu te vratiti ovamo; a Josip øeti svojom rukom oçi zaklopiti.”Po 46:5 I Jakov krene iz Beer Æebe. Sinovi Izraelovi postave svoga ocaJakova, svoju djecu i svoje œene u kola æto ih je faraon poslao da gaprevezu.Po 46:6 Uzmu sa sobom svoje blago i dobra æto ih bijahu stekli u zemljikanaanskoj te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat.Po 46:7 Sa sobom je u Egipat poveo svoje sinove i unuke, svoje køeri ikøeri svojih sinova, sve svoje potomstvo.Po 46:8 Ovo su imena Izraelaca - Jakova i njegovih potomaka - koji sustigli u Egipat: Jakovljev prvoroåenac Ruben.Po 46:9 Rubenovi sinovi: Henok, Falu, Hesron i Karmi.Po 46:10 Sinovi Æimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Æaul,sin Kanaanke.Po 46:11 Sinovi Levijevi: Geræon, Kehat i Merari.Po 46:12 Sinovi Judini: Er, Onan, Æela, Peres i Zerah. Er i Onan umrli suu zemlji kanaanskoj. Peresovi sinovi bili su Hesron i Hamul.Po 46:13 Sinovi Jisakarovi: Tola, Fuva, Jaæub i Æimron.Po 46:14 Sinovi Zebulunovi: Sered, Elon i Jahleel.Po 46:15 To su sinovi koje je Lea imala s Jakovom u Padan Aramu i joækøerka Dina. U svemu je, dakle, imao sinova i køeri trideset i troje.Po 46:16 Sinovi Gadovi: Sifjon, Hagi, Æuni, Esbon, Eri, Arodi i Areli.Po 46:17 Sinovi Aæerovi: Jimna, Jiæva, Jiævi, Berija i sestra im Serah.Sinovi Berijini: Heber i Malkiel.Po 46:18 To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj køeri Lei.Ona je tako rodila Jakovu æesnaest duæa.Po 46:19 Sinovi Jakovljeve œene Rahele: Josip i Benjamin.Po 46:20 Josipu su se u egipatskoj zemlji rodili Manaæe i Efrajim. Rodilamu ih je køi onskog sveøenika Poti-Fere.Po 46:21 Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, Aæbel, Gera, Naaman, Ehi,Roæ, Mupim, Hupim i Ard.Po 46:22 To su bili potomci Rahelini koje je rodila Jakovu - u svemu njihçetrnaest.Po 46:23 Danov je sin Huæim.Po 46:24 Sinovi Naftalijevi: Jahseel, Guni, Jeser i Æilem.Po 46:25 To su bili potomci Bilhe, koju je Laban dao svojoj køeri Raheli.Ona je Jakovu rodila sedam potomaka.Po 46:26 Tako je sve Jakovljeve çeljadi æto je od njega poteklo i u Egipatdoselilo - ne ukljuçujuøi œena Jakovljevih sinova - u svemu æezdeset iæest osoba.Po 46:27 I k tome dva sina Josipova æto su mu se rodila u Egiptu. Prematome, sve çeljadi Jakovljeva doma æto se naseli u Egiptu bijaæesedamdeset duæa.Po 46:28 Izrael posla Judu naprijed k Josipu da se pred njim pojavi uGoæenu. Kad stignu u goæenski kraj,Po 46:29 Josip upregne svoja kola i zaputi se u Goæen - u susret svomeocu Izraelu. Stupivæi preda njega, pade mu oko vrata i dugo je takoplakao.Po 46:30 Onda Izrael reçe Josipu: “Sada, poæto sam roåenim oçimavidio da si joæ œiv, mogu umrijeti.”Po 46:31 Zatim Josip reçe svojoj braøi i oçevoj obitelji: “Otiøi øu iobavijestiti faraona; reøi øu mu: ‘Moja braøa i obitelj moga oca, koji su biliu zemlji kanaanskoj, doæli su k meni.Po 46:32 Oni su ljudi pastiri, uvijek su se bavili stoçarstvom; dotjerali susa sobom svoja stada i sve æto im pripada.’Po 46:33 Tako, kad vas faraon pozove i zapita: ‘Çime se bavite?’Po 46:34 odgovorite: œeljudi smo, sluge tvoje, koji se od poçetka do sadbavimo stoçarstvom; i mi i naæi preci’, tako da se moœete naseliti ugoæenskom kraju. Svi su, naime, pastiri Egipøanima mrski.”Po 47:1 Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: “Moj otac i moja braøastigoæe sa svojim ovcama i govedima i sa svime æto imaju iz zemljekanaanske, i eno ih u goæenskom kraju.”Po 47:2 I uzevæi petoricu izmeåu svoje braøe, uvede ih faraonu.Po 47:3 Onda faraon zapita njegovu braøu: “Çime se bavite?” Odgovorefaraonu: “Tvoje su sluge stoçari, baæ kao æto su bili naæi preci.Po 47:4 Doæli smo da potraœimo kratak boravak u ovoj zemlji”, rekoæefaraonu, “jer je nestalo paæe za stada tvojih slugu, straæna glad pritiætekanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u goæenskomkraju.”

43Po 47:5 Faraon reçe Josipu: “Neka se, dakle, nastane u goæenskomkraju. A ako znaæ da meåu njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednikemoga osobnog blaga.”Po 47:6 Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoæe u Egipat i kad faraon,kralj egipatski, to çu, reçe Josipu: “Buduøi da su tvoj otac i tvoja braøadoæli k tebi, a egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga ocai svoju braøu u najboljem kraju.”Po 47:7 Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovifaraona.Po 47:8 A faraon upita Jakova: “Koliko ti je godina?”Po 47:9 Jakov odgovori faraonu: “Godina moga lutalaçkog œivljenja imastotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga œivota; nedostiœu brojem godine œivljenja na zemlji mojih otaca.”Po 47:10 Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega.Po 47:11 Tako Josip nastani svoga oca i svoju braøu davæi im u vlasniætvonajljepæi kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraonnaredio.Po 47:12 A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braøu i svu oçevuobitelj sve do najmanjega.Po 47:13 Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla straæna glad: izmuçi ona izemlju egipatsku i zemlju kanaansku.Po 47:14 Josip pobra sav novac æto se nalazio u zemlji egipatskoj izemlji kanaanskoj u zamjenu za œito koje se prodavalo i odnese novacu faraonov dvor.Po 47:15 Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj,svi Egipøani doåu k Josipu te mu reknu: “Daj nam kruha! Zaæto dapomremo pred tvojim oçima? Novca viæe nema.”Po 47:16 Josip odgovori: “Predajte svoju stoku pa øu vam dati œita uzamjenu za stoku kad je novca nestalo.”Po 47:17 Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davaæekruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ihje one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago.Po 47:18 Kad je ona godina proæla, doåu k njemu i druge godine te mureknu: “Ne moœemo skriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blagasu veø ustupljena gospodaru; drugo niæta ne preostaje da gospodaruustupimo nego sebe i svoje oranice.Po 47:19 Zaæto da uniætimo na tvoje oçi i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nasi naæe zemlje u zakup za kruh, i tako øemo zajedno sa svojom zemljompostati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preœivimo: da ne izginemo ida nam oranice ne postanu pustoæ!”Po 47:20 Tako Josip steçe faraonu u posjed sve egipatske oranice, jerje svaki Egipøanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako jezemlja postala faraonovo vlasniætvo,Po 47:21 a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem.Po 47:22 Jedino nije preuzeo sveøeniçkih imanja, jer je faraon davaosveøenicima odreåeni dio, i tako su œivjeli od prihoda æto im ga je faraondavao. Stoga nisu prodali svojih imanja.Po 47:23 Onda Josip reçe svijetu: “Buduøi da sam danas za faraonaprekupio i vas i vaæu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju.Po 47:24 A kad bude pobiranje ljetine, faraonu øete davati jednu petinu,dok øe çetiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vamai onima koji su u vaæim domovima i za hranu vaæoj djeci.”Po 47:25 Oni odgovore: “Œivot si nam spasio! Mi smo zahvalni svomegospodaru æto moœemo biti faraonovi robovi.”Po 47:26 Tako Josip napravi za Egipat zemljiæni zakon koji i danas vrijedi:petina pripada faraonu; jedino sveøeniçka imanja nisu preæla faraonu.Jakovljeva posljednja œeljaPo 47:27 Izraelci se nastaniæe u zemlji egipatskoj, u kraju goæenskom;u njem stekoæe vlasniætvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoœi.Po 47:28 U zemlji egipatskoj poœivje Jakov sedamnaest godina. Takoje duljina Jakovljeva œivota iznosila sto çetrdeset i sedam godina.Po 47:29 A kad se pribliœi vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sinaJosipa te mu reçe: “Ako mi œeliæ ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegnokao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu!Po 47:30 Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gorei sahrani me u njihovu grobnicu!” “Uçinit øu kako si rekao”, odgovori.Po 47:31 “Zakuni mi se!” - reçe. I on mu se zakle. Tada se Izrael dubokoprignu na uzglavlju.Jakov blagoslivlja Josipove sinove Efrajima i ManaæeaPo 48:1 Poslije nekog vremena jave Josipu: “Eno ti je otac obolio.” Natoon uzme sa sobom svoja dva sina, Manaæea i Efrajima.

44Po 48:2 Kad Jakovu rekoæe: “Evo ti je doæao sin Josip”, Izrael skupisvoje snage i sjede na postelju.Po 48:3 Reçe Jakov Josipu: “Bog Svemoœni, El Æadaj, objavi mi se uLuzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade,Po 48:4 a potom mi reçe: ‘Uçinit øu te rodnim i mnogobrojnim, uçinit øuda postaneæ skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat øu ovuzemlju u posjed zauvijek.’Po 48:5 Sad, oba tvoja sina æto su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prijenego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manaæeneka budu moji kao i Ruben i Æimun!Po 48:6 A djeca æto su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svomnasljedstvu neka se zovu po imenu svoje braøe.Po 48:7 Kad sam se, naime, vraøao iz Padana, na moju œalost, tvojamajka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u malojudaljenosti od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadaænjiBetlehem.”Po 48:8 Opazivæi Izrael Josipove sinove, zapita: “Tko su ovi?”Po 48:9 Josip odgovori svome ocu: “Sinovi su to moji koje mi je Bog daoovdje.” “Dovedi mi ih da ih blagoslovim”, reçe.Po 48:10 Izraelu oçi oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privedesinove, a on ih poljubi i zagrli.Po 48:11 Potom Izrael reçe Josipu: “Nisam oçekivao da øu joæ ikadavidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke.”Po 48:12 Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve dozemlje, nakloni.Po 48:13 Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelunalijevo, a Manaæea svojom ljevicom, Izraelu nadesno - te ih k njemuprimaçe.Po 48:14 Ali Izrael ispruœi svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu,premda je bio mlaåi, a svoju ljevicu na glavu Manaæeovu - tako je drœaoruke unakrst - iako je Manaæe bio prvoroåenac.Po 48:15 Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreøi: “Bog, çijim suputovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkakopostah pa do danas,Po 48:16 anåeo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu nekablagoslovi! Neka se ime moje i mojih preåa Abrahama i Izaka po njimaspominje! U mnoætva se mnogobrojna po zemlji razmnoœili!”Po 48:17 Kad je Josip vidio da je njegov otac poloœio desnicu naEfrajimovu glavu, njegovim se oçima to uçini krivo; zato posegne zarukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavuManaæeovu.Po 48:18 “Ne tako, oçe moj,” reçe Josip svome ocu, “jer ovo jeprvoroåenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!”Po 48:19 Ali njegov otac to odbije rekavæi: “Znam ja, sine moj, znam; i odnjega øe postati narod i bit øe velik. Ali njegov mlaåi brat bit øe veøi odnjega, a njegovo øe potomstvo biti mnoætvo.”Po 48:20 Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavæi: “Vama neka se Izraelblagoslivlja govoreøi: Kao æto je Efrajimu i Manaæeu, neka i tebi Boguçini!” Tako stavi Efrajima pred Manaæea.Po 48:21 Poslije Izrael reçe Josipu: “Ja øu, evo, naskoro umrijeti; noBog øe biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaæih otaca.Po 48:22 A tebi ostavljam Æekem, neæto viæe nego tvojoj braøi, æto samga svojim maçem i lukom osvojio od Amorejaca.” Jakovljeva oporukaPo 49:1 Jakov zatim sazva svoje sinove te reçe: “Skupite se da vamkaœem æto øe vas snaøi u kasnije vrijeme:Po 49:2 Okupite se, çujte, sinovi Jakovljevi, çujte oca svoga Izraela!Po 49:3 Ti Rubene, moj prvoroåençe, snaga ti si moja, prvenac mojemuækosti. Istiçeæ, se ponosom, snagom se istiçeæ,Po 49:4 no, poput vode nabujao, neøeæ viæe imati prvenstva, jer na leœajoca svog se pope,moj tad oskvrnu krevet.Po 49:5 Æimun i Levi braøa su prava! Maçevi im oruåe nasilja.Po 49:6 Na njihova vijeøanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjelane imao! U srdœbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili.Po 49:7 Prokleta im srdœba, jer je preœestoka! Prokleta im obijest, jer jepreokrutna! Razdijelit øu ih po Jakovu, Izraelom raspræiti.Po 49:8 Judo! Tvoja braøa slavit øe te; svagda ti je æaka na æiji duæmana,sinci oca tvoga tebi øe se klanjat.Po 49:9 Judo, laviøu mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava,poput lavice legao potrbuæke!Tko bi ga draœiti smio?

45Po 49:10 Od Jude œezlo se kraljevsko, ni palica vladalaçka od nogunjegovih udaljiti neøe dok ne doåe onaj kome pripada - kome øe senarodi pokoriti.Po 49:11 Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje zaçokot. U vinu on kupa svoju odjeøu svoju halju u krvi od groœåa.Po 49:12 Oçi su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka.Po 49:13 Zebulun øe stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit øebrodarima, uz bok njegov Sidon øe leœati.Po 49:14 Jisakar je koæçat magarac polegao meåu ogradama.Po 49:15 Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te leåa svoja podteret podmetnu i na tlaku pristade.Po 49:16 Dan øe narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo.Po 49:17 Neka Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze æto øe konjaza zglob ujesti, i njegov konjik nauznak øe pasti.Po 49:18 U spas tvoj se, Jahve, uzdam!Po 49:19 Gada øe pljaçkat razbojnici, pljaçkom øe im za petama biti.Po 49:20 U Aæera bit øe hrane, poslastica za kraljeve.Po 49:21 Naftali je koæuta lakonoga koja krasnu lanad mladi.Po 49:22 Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svojegrana preko zida.Po 49:23 Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljaçkali.Po 49:24 Ali luk mu çvrst ostaje, miæice mu ojaçale, rukom Jakog Jako-vljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela,Po 49:25 Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaœe, Svesilnim koji teblagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina,blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba!Po 49:26 Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, œeljavjeçnih breœuljaka - neka se oni spuste na Josipa, izmeåu braøeposveøenog!Po 49:27 Benjamin je vuk grabeœeljivi, lovinu on jutrom jede, a naveçerplijen dijeli.”Po 49:28 Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im jeotac rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovimblagoslovom.Posljednje upute i smrt JakovljevaPo 49:29 Poslije toga im dade ovu naredbu: “Naskoro øu se pridruœitisvojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca,Po 49:30 u æpilji æto se nalazi na polju Efrona, Hetita, u æpilji na poljuMakpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abrahamkupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja.Po 49:31 Ondje je sahranjen Abraham i njegova œena Sara; sahranjenisu ondje Izak i njegova œena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu.Po 49:32 Polje i æpilja na njemu kupljeni su od Hetita.”Po 49:33 Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuçe noge natragna postelju te izdahnu - pridruœi se svojim precima.Jakovljev pogrebPo 50:1 Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga.Po 50:2 Poslije toga Josip naredi lijeçnicima koji su se nalazili u njegovojsluœbi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraæe Izraela.Po 50:3 Trebalo je çetrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje.Sedamdeset su ga dana Egipøani oplakivali.Po 50:4 A kad je proælo vrijeme oplakivanja, Josip reçe onima u dvorufaraonovu: “Uçinite mi milost i prenesite faraonu ovo:Po 50:5 Moj me otac zakleo govoreøi: ‘Kad umrem, sahrani me u grobkoji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!’ Dopusti mi da odem gorei sahranim oca, a onda øu se vratiti.”Po 50:6 Faraon odgovori: “Otiåi gore i sahrani svoga oca kako si mu sezakleo.”Po 50:7 Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su poæli i svi faraonovisluœbenici - odliçnici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatskezemlje;Po 50:8 sva Josipova obitelj, njegova braøa i oçeva porodica. Jedino suu goæenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda.Po 50:9 S njim su iæla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka.Po 50:10 Stigavæi u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, odrœaæe ondjeveliko i sveçano naricanje. Josip odrœa sedmodnevnu œalost za ocem.Po 50:11 Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje uGoren Haatadu, rekoæe: “To ti je sveçano naricanje Egipøana!” Zatonazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana.Po 50:12 Jakovljevi sinovi uçine kako im je naredio otac:Po 50:13 odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u æpilji na polju

46Makpeli kod Mamre, polju æto ga je Abraham kupio od Hetita Efrona zasahranjivanje.Po 50:14 Poæto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on,njegova braøa i svi koji su s njim iæli da mu oca pokopaju.Od smrti Jakovljeve do smrti JosipovePo 50:15 Kad su Josipova braøa vidjela da im je otac umro, rekoæe: “Ætoako je Josip na nas ljut i pokuæa uzvratiti nam za sve zlo koje smo minjemu nanijeli?”Po 50:16 Stoga poruçe Josipu ovako: “Pred svoju smrt tvoj je otacnaredio:Po 50:17 ‘Ovako recite Josipu: Oprosti braøi svojoj zlo i grijeh æto suonako okrutno prema tebi postupili.’ Oprosti, dakle, uvredu slugamaBoga svoga oca!” Na te rijeçi Josip brizne u plaç.Po 50:18 Tada sama njegova braøa doåu k njemu, bace se preda njegate mu reknu: “Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!”Po 50:19 Josip im odvrati: “Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga!Po 50:20 Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bioono okrenuo na dobro: da uçini æto se danas zbiva - da spasi œivot velikomnarodu.Po 50:21 Zato se ne bojte! Ja øu se brinuti za vas i za vaæu djecu.”Tako ih je smirio ljubeznim rijeçima.Po 50:22 Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i oçevim. PoœivjeJosip stotinu i deset godina.Po 50:23 Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do treøeg koljena; araåala se djeca i Makiru, Manaæeovu sinu, na Josipovim koljenima.Po 50:24 Napokon reçe Josip svojoj braøi: “Ja øu, evo, naskoro umrijeti.Ali øe se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju ætoju je pod zakletvom obeøao Abrahamu, Izaku i Jakovu.”Po 50:25 Tada Josip zakune Izraelove sinove: “Bog øe se vas doistasjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!”Po 50:26 Josip umrije kad mu bijaæe sto i deset godina; balzamiraæe gai u Egiptu poloœiæe u lijes.

IZLAZAKNevolje Hebreja u EgiptuIzl 1:1 Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s Jakovom siæli u Egipat,svaki sa svojim domom:Izl 1:2 Ruben, Æimun, Levi i Juda;Izl 1:3 Jisakar, Zebulun i Benjamin;Izl 1:4 Dan i Naftali; Gad i Aæer.Izl 1:5 U svemu Jakovljevih potomaka bijaæe sedamdeset duæa. A Josipje veø bio u Egiptu.Izl 1:6 I umre Josip, a pomru i sva njegova braøa i sav onaj naraætaj.Izl 1:7 Ali su Izraelci bili rodni, namnoœili se i silno ojaçali, tako da sunapuçili zemlju.Izl 1:8 Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa.Izl 1:9 I reçe on svome puku: “Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojani moøniji od nas.Izl 1:10 Hajde, postupimo mudro s njima: sprijeçimo im porast, da se usluçaju rata ne pridruœe naæim neprijateljima, da ne udare na nas inapokon ne odu iz zemlje.”Izl 1:11 I postaviæe nad njima nadglednike da ih tlaçe teækim radovima.Tako su faraonu sagradili gradove-skladiæta: Pitom i Ramses.Izl 1:12 Ali æto su ih viæe tlaçili, oni se joæ viæe mnoœili, napredovali i æirilise, tako da su Egipøani strahovali od Izraelaca.Izl 1:13 I Egipøani se okrutno obore na Izraelce.Izl 1:14 Ogorçavali su im œivot teækim radovima: pravljenjem meljte iopeke, razliçitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje imnemilosrdno nametahu.Izl 1:15 Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih jednojbijaæe ime Æifra, a drugoj Pua, pa im naredi:Izl 1:16 “Kad u porodu pomaœete Hebrejkama, dobro pogledajte obakamena sjedala: ako je muæko dijete, ubijte ga; ako je œensko, neka œivi.Izl 1:17 Ali su se babice bojale Boga i nisu çinile kako im je naredioegipatski kralj, nego su ostavljale na œivotu muæku djecu.Izl 1:18 Stoga egipatski kralj pozove babice pa im rekne: “Zaæto ste takoradile i na œivotu ostavljale muæku djecu?”Izl 1:19 Nato babice odgovore faraonu: “Hebrejke nisu kao egipatske

47œene. One su œivotne. Prije nego babica doåe k njima, one veø rode.”Izl 1:20 Bog je to babicama za dobro primio. Narod se mnoœio i silnoporastao.Izl 1:21 A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom.Izl 1:22 Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: “Svako muækodijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na œivotu ostavite samoœensku djecu.”Roåenje MojsijevoIzl 2:1 Neki çovjek od Levijeva koljena ode i oœeni se djevojkom Levijkom.Izl 2:2 Œena zaçe i rodi sina. Vidjevæi kako je krasan, krila ga je tri mjeseca.Izl 2:3 Kad ga nije mogla viæe skrivati, nabavi koæaricu od papirusovetrstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i poloœi ga u trstikuna obali Rijeke.Izl 2:4 Njegova sestra stane podalje da vidi æto øe s njime biti.Izl 2:5 Faraonova køi siåe k Rijeci da se kupa, dok su njezine sluækinjeæetale uz obalu Rijeke. Opazi ona koæaricu u trstici, pa poæalje sluækinjuda je donese.Izl 2:6 Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Muæko çedo. Plakalo je. Njojse saœali na njega. “Bit øe to hebrejsko dijete”, reçe.Izl 2:7 Onda njegova sestra rekne faraonovoj køeri: “Hoøeæ li da tipotraœim dojilju meåu Hebrejkama da ti dijete doji?”Izl 2:8 “Idi!” - odgovori joj faraonova køi. Tako djevojka ode i pozovedjetetovu majku.Izl 2:9 “Uzmi ovo dijete”, rekne joj faraonova køi, “i odgoji mi ga, a ja øute plaøati.” Tako œena uzme dijete i othrani ga.Izl 2:10 Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj køeri, koja gaposini. Nadjene mu ime Mojsije, “jer sam ga”, reçe, “iz vode izvadila”.Mojsije bjeœi u zemlju MidjanIzl 2:11 Jednog dana, kad je Mojsije veø odrastao, doåe meåu svoj narodi vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipøanin tuçe jednogaHebrejca - brata njegova.Izl 2:12 Okrene se tamo-amo i, vidjevæi da nikoga nema, ubije Egipøaninai zatrpa ga u pijesak.Izl 2:13 Izaåe on i sutradan te zateçe dva Hebrejca kako se tuku. “Zaætotuçeæ svoga druga?” - rekne napadaçu.Izl 2:14 Ovaj odvrati: “Tko te postavi za starjeæinu i suca naæega? Kaniæli ubiti i mene kako si ubio onog Egipøanina?” Mojsije se uplaæi pa øe usebi: “Tako! Ipak se saznalo.”Izl 2:15 Kad je faraon to doçuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsijepobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne krajnekog studenca.Izl 2:16 Midjanski je sveøenik imao sedam køeri. Doåu one da zahvatevode i naliju pojila, da napoje stado svoga oca.Izl 2:17 Ali doåu i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane, obrani ih i stadoim napoji.Izl 2:18 Kad su se vratile svome ocu Reuelu, on ih zapita: “Kako ste sedanas tako brzo vratile?”Izl 2:19 One odgovore: “Neki Egipøanin obrani nas od pastira i joæ namzahvati vode i stado nam napoji.”Izl 2:20 “Gdje je?” - zapita on svoje køeri. “Zaæto ste ostavile toga çovjeka?Pozovite ga na objed.”Izl 2:21 Mojsije pristane da ostane kod toga çovjeka. On oœeni Mojsijasvojom køeri Siporom.Izl 2:22 A kad ona rodi sina, on mu nadjene ime Geræon, “jer sam”, reçe,“stranac u tuåoj zemlji”.Bog poziva Mojsija za voåu hebrejskom naroduIzl 2:23 Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su joæstenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoø sred ropstva uzlazioje k Bogu.Izl 2:24 Bog je çuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza sAbrahamom, Izakom i Jakovom.Izl 2:25 I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih.Goruøi grmIzl 3:1 Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga sveøenika.Goneøi tako stado po pustari, doåe do Horeba, brda Boœjega.Izl 3:2 Anåeo mu se Jahvin ukaœe u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma.On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.Izl 3:3 “Hajde da priåem,” reçe Mojsije, “i promotrim ovaj çudni prizor:zaæto grm ne sagorijeva.”Izl 3:4 Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne:“Mojsije! Mojsije!” “Evo me!” - javi se.

48Izl 3:5 “Ne prilazi ovamo!” - reçe. “Izuj obuøu s nogu! Jer mjesto nakojem stojiæ sveto je tlo.Izl 3:6 Ja sam”, nastavi, “Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov,Bog Jakovljev.” Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.Poziv MojsijevIzl 3:7 “Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu”, nastavi Jahve, “i çuo mutuœbu na tlaçitelje njegove. Znane su mi muke njegove.Izl 3:8 Zato sam siæao da ga izbavim iz æaka egipatskih i odvedem ga izte zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teçe med i mlijeko:u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Periœana, Hivijaca iJebusejaca.Izl 3:9 Vapaji sinova Izraelovih doprijeæe do mene. I sam vidjeh kako ihEgipøani tlaçe.Izl 3:10 Zato, hajde! Ja te æaljem faraonu da izbaviæ narod moj, Izraelce,iz Egipta.”Izl 3:11 “Tko sam ja da se uputim faraonu”, odgovori Mojsije Bogu, “iizvedem Izraelce iz Egipta!”Izl 3:12 “Ja øu biti s tobom”, nastavi. “I ovo øe ti biti znak da sam te japoslao: kad izvedeæ narod iz Egipta, Bogu øete iskazati ætovanje naovome brdu.”Bog objavljuje svoje imeIzl 3:13 Nato Mojsije reçe Bogu: “Ako doåem k Izraelcima pa im kaœem:‘Bog otaca vaæih poslao me k vama’, i oni me zapitaju: ‘Kako mu je ime?’- æto øu im odgovoriti?”Izl 3:14 “Ja sam koji jesam”, reçe Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovakokaœi Izraelcima: ‘Ja jesam’ posla me k vama.”Izl 3:15 Dalje je Bog Mojsiju rekao: “Kaœi Izraelcima ovako: ‘Jahve, Bogvaæih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me kvama.’ To mi je ime dovijeka, tako øe me zvati od koljena do koljena.”Mojsijevo poslanjeIzl 3:16 “Idi, skupi starjeæine Izraelaca pa im kaœi: ‘Jahve, Bog otaca -Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev - objavio mi se i rekao mi: Pohodiosam vas i razabrao æto vam se çini u Egiptu.Izl 3:17 Odluçio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca,Hetita, Amorejaca, Periœana, Hivijaca i Jebusejaca - u zemlju kojomteçe med i mlijeko!’Izl 3:18 Oni øe te posluæati. Onda poåi sa starjeæinama Izraelaca kegipatskom kralju i reci mu: ‘Objavio nam se Jahve, Bog Hebreja. Pustinas da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo œrtvu Jahvi,Bogu svojemu.’Izl 3:19 Znam ja da vas egipatski kralj neøe pustiti ako ne bude natjeranteækom æakom.Izl 3:20 Zato øu ja pruœiti svoju æaku i pritisnuti Egipat svakovrsnimçudesima æto øu ih u njemu izvesti. Poslije øe vas pustiti.Izl 3:21 Dobro øu raspoloœiti Egipøane prema ovome narodu, pa kadpoåete, neøete poøi praznih ruku.Izl 3:22 Svaka øe œena zatraœiti od svoje susjede i stanarke u svojoj kuøinakita srebrnog i zlatnog i odjeøe. To stavite na svoje sinove i køeri.Tako øete oplijeniti Egipøane.”Çudesni znaci Mojsijeva poslanstvaIzl 4:1 Mojsije uzvrati: “Ali ako mi ne povjeruju i ne posluæaju me, negomi reknu: ‘Jahve ti se nije objavio?’”Izl 4:2 “Æto ti je to u ruci?” - zapita ga Jahve. “Ætap”, odgovori.Izl 4:3 “Baci ga na zemlju!” - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, aætap se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmaçe.Izl 4:4 Onda Jahve reçe Mojsiju: “Pruœi ruku i uhvati je za rep.” I on seœerukom i uhvati je za rep, a ona opet postade ætap u njegovoj ruci.Izl 4:5 “Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, BogAbrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio.”Izl 4:6 Joæ mu Jahve rekne: “Uvuci ruku u njedra.” On uvuçe ruku unjedra. Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg.Izl 4:7 “Stavi opet ruku u njedra!” - naredi mu Jahve. On opet ruku unjedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio tijela.Izl 4:8 “Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja,povjerovat øe poruci drugoga znamenja.Izl 4:9 A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvativode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda æto je budeæ iz Rijeke uzeo nasuhu øe se u krv pretvoriti.”Izl 4:10 “Oprosti, Gospodine!” - nastavi Mojsije Jahvi. “Ja nikad nisambio çovjek rjeçit; ni prije ni sada kad govoriæ svome sluzi. Ja sam u govoruspor, a na jeziku teœak.”

49Izl 4:11 “Tko je dao çovjeku usta?” - reçe mu Jahve. “Tko ga çini nijemimi gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve!Izl 4:12 Idi, dakle! Ja øu biti s tobom kad budeæ govorio i kazivat øu ti ætoøeæ govoriti.”Izl 4:13 “Oprosti, Gospodine”, opet øe Mojsije, “ne bi li poslao kogadrugoga!”Izl 4:14 Razljuti se Jahve na Mojsija i reçe: “Zar Aron, Levijevac, nije tvojbrat? Znam da je on vrlo rjeçit. Evo, baæ ti izlazi u susret. Kad te vidi,obradovat øe se u srcu.Izl 4:15 Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj rijeçi. Ja øu biti i s tobomi s njime dok budete govorili; kazivat øu obojici æto øete raditi.Izl 4:16 Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on øe tebi biti mjestousta, a ti øeæ njemu biti mjesto Boga.Izl 4:17 Uzmi ovaj ætap u ruku. Njim izvodi znamenja.”Mojsijev povratak u EgipatIzl 4:18 Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reçe: “Pusti me dase vratim braøi u Egipat da vidim jesu li joæ na œivotu.” “Poåi u miru!” -reçe Jitro Mojsiju.Izl 4:19 I Jahve reçe Mojsiju u Midjanu: “Vrati se u Egipat, jer su pomrlisvi ljudi koji su traœili tvoj œivot.”Izl 4:20 Tako Mojsije posadi na magarca svoju œenu i sinove i ode uzemlju egipatsku. A u ruku Mojsije uze Boœji ætap.Izl 4:21 Jahve opet reçe Mojsiju: “Kad se vratiæ u Egipat, pobrini se dapred faraonom izvedeæ sva çudesa za koja sam ti dao moø, premda øuja tvrdim uçiniti njegovo srce, tako te neøe pustiti narod da ode.Izl 4:22 Tada reci faraonu: ‘Ovako kaœe Jahve: Izrael je moj prvoroåenac.Izl 4:23 Traœim od tebe da mi pustiæ sina da mi iskaœe ætovanje. Akoodbijeæ da ga pustiæ, ja øu ubiti tvoga prvoroåenca.’”Obrezanje Mojsijeva sinaIzl 4:24 Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoøi, navali na njegaJahve da ga ubije.Izl 4:25 Ali Sipora pograbi oætar kremen, obreza svoga sina i koœicom sedotakne Mojsijevih nogu: “Zaista si mi ti krvav muœ“, reçe.Izl 4:26 I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla “krvav muœ“.Izl 4:27 Onda rekne Jahve Aronu: “Zaputi se prema pustinji, u susretMojsiju!” On ode i s njim se sastane na Boœjem brdu. Poljubi ga.Izl 4:28 Mojsije pripovjedi Aronu sve æto mu je Jahve povjerio i svaznamenja koja mu je naredio da ih uçini.Izl 4:29 Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starjeæine Izraelaca.Izl 4:30 Aron izloœi sve æto je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvedeznamenja naoçigled naroda.Izl 4:31 Narod je bio uvjeren, i poæto çuæe da je Jahve pohodio Izraelcei pogledao na njihove jade, popadaæe niçice i pokloniæe se.Prvi susret s faraonomIzl 5:1 Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: “Ovako veliJahve, Bog Izraelov: ‘Pusti narod moj da ode i u moju çast slavisvetkovinu.’”Izl 5:2 “Tko je taj Jahve da ga ja posluæam”, odvrati faraon, “i pustimIzraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti øu pustiti Izraelce.”Izl 5:3 “Bog Hebreja objavio nam se”, rekoæe. “Zato nas pusti da odemotri dana hoda u pustinju i prinesemo œrtvu Jahvi, Bogu svome, da se nanas ne obori pomorom ili maçem.”Izl 5:4 Nato im odvrati egipatski kralj: “Mojsije i Arone, zaæto odvraøatesvijet od njegovih duœnosti? Idite na svoj posao.Izl 5:5 Sad kad se svjetina tako umnoœila”, nastavi faraon, “vi biste ih odposla odvratili?”Nove nevolje HebrejaIzl 5:6 Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i biljeœnicima:Izl 5:7 “Ne pribavljajte viæe ovome narodu slame kao do sada. Neka idusami i sebi je skupljaju.Izl 5:8 A zahtijevajte od njih istu koliçinu opeke koju su pravili i dosad. Nesmanjujte je! Lijençine su. Zato viçu: ‘Hajdemo prinijeti œrtvu Bogusvome!’Izl 5:9 Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraøaju paœnjeklevetama!”Izl 5:10 Sad doåu nadglednici naroda i njegovi biljeœnici te svijetu objave:“Ovako poruçuje faraon: ‘Neøu vam viæe nabavljati slame.Izl 5:11 Vi sami morate iøi i traœiti je gdje god je moœete naøi. Ali zatoneøu smanjiti vaæ posao.’”Izl 5:12 Stoga se narod raziåe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjikunamjesto slame.

50Izl 5:13 A nadglednici ih gonili: “Morate svakoga dana svræiti jednakoposla kao i onda dok ste slamu dobivali.”Izl 5:14 A biljeœnike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nadIzraelcima tukli su i korili: “Zaæto niste ni juçer ni danas napravili opekekoliko i prije?”Œalbe hebrejskih biljeœnikaIzl 5:15 Onda biljeœnici Izraelaca odu i potuœe se faraonu: “Zaæto ovakopostupaæ sa svojim slugama?Izl 5:16 Tvoje sluge viæe ne dobivaju slame, a ipak se od nas traœi:napravite opeku? Çak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!”Izl 5:17 “Lijençine ste vi! Lijençine!” - odgovori faraon. “Stoga i kaœete:‘Hajdemo da prinesemo œrtvu Jahvi!’Izl 5:18 Nosite se na posao! Slama vam se neøe davati, ali morate pravitiodreåene koliçine opeke.”Narod okrivljuje Mojsija i AronaIzl 5:19 Biljeœnici Izraelaca naåu se na muci zbog naredbe:“Svakodnevnu koliçinu opeke ne smijete smanjiti!”Izl 5:20 Otiæavæi od faraona, naiåu na Mojsija i Arona, koji su ih çekali.Izl 5:21 “Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!” - dobace im. “Omraziliste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im maç u ruke da naspobiju.”Izl 5:22 Mojsije se vrati Jahvi i reçe: “Zaæto, Gospodine, nanosiæ ætetusvome puku? Zaæto si me poslao?Izl 5:23 Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, onjoæ gore postupa s ovim narodom. A ti niæta ne poduzimaæ da izbaviæsvoj narod.”Izl 6:1 Jahve reçe Mojsiju: “Naskoro øeæ vidjeti kako øu ja s faraonom!Pod jakom rukom pustit øe ih da odu; pod jakom rukom sam øe ih izsvoje zemlje istjerati.”Izl 6:2 Joæ reçe Bog Mojsiju: “Ja sam Jahve.Izl 6:3 Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El Æadaj. Alinjima se nisam oçitovao pod svojim imenom - Jahve.Izl 6:4 I sklopio sam svoj Savez s njima da øu im dati kanaansku zemlju,zemlju gdje su œivjeli kao pridoælice.Izl 6:5 A sada, poæto sam çuo uzdisaje Izraelaca koje Egipøani drœe uropstvu, sjetih se svoga Saveza.Izl 6:6 Kaœi, dakle, Izraelcima da sam ja Jahve; da øu vas izbaviti odtereta æto su vam ga Egipøani nametnuli. Oslobodit øu vas od ropstva ukojem vas drœe; izbavit øu vas udarajuøi jako i kaœnjavajuøi strogo.Izl 6:7 Za svoj øu vas narod uzeti i bit øu vaæim Bogom. Tada øete znatida sam vas ja, Jahve, vaæ Bog, izbavio od egipatske tlake.Izl 6:8 Dovest øu vas u zemlju za koju sam se zakleo da øu je datiAbrahamu, Izaku i Jakovu i dat øu vam je u baætinu, ja, Jahve.”Izl 6:9 Mojsije to kazivaæe Izraelcima, ali ga ne htjedoæe sluæati: duhovisu im bili pomuøeni od teækoga ropstva.Izl 6:10 Onda Jahve reçe Mojsiju:Izl 6:11 “Idi i reci faraonu, kralju egipatskome, da otpusti Izraelce iz svojezemlje.”Izl 6:12 Mojsije prozbori Jahvi: “Kad me Izraelci nisu sluæali, kako øe me,spora u govoru, sasluæati faraon!”Izl 6:13 Ali je Jahve govorio Mojsiju i Aronu i slao ih sad k Izraelcima, asad k faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta.Mojsijevo i Aronovo rodoslovljeIzl 6:14 Ovo su glave njihovih domova.Sinovi Izraelova prvoroåenca Rubena: Henok, Palu, Hesron i Karmi.To su obitelji potekle od Rubena.Izl 6:15 A sinovi Æimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Æaul,sin Kanaanke. To su obitelji potekle od Æimuna.Izl 6:16 Ovo su imena Levijevih sinova s njihovim potomstvom: Geræon,Kehat i Merari. Levi je œivio sto trideset i sedam godina.Izl 6:17 Sinovi su Geræonovi: Libni i Æimi sa svojim obiteljima.Izl 6:18 Sinovi su Kehatovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Kehat jeœivio sto trideset i tri godine.Izl 6:19 Merarijevi su sinovi: Mahli i Muæi. To su Levijeve obitelji s njihovimpotomcima.Izl 6:20 Amram se oœeni svojom tetkom Jokebedom, koja mu rodi Aronai Mojsija. Amram je œivio sto trideset i sedam godina.Izl 6:21 Sinovi Jisharovi bijahu: Korah, Nefeg i Zikri.Izl 6:22 A sinovi su Uzielovi: Miæael, Elsafan i Sitri.Izl 6:23 Aron se oœeni Eliæebom, køerkom Aminadabovom, a sestromNahæonovom, koja mu rodi: Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara.

51Izl 6:24 Korahovi su sinovi: Asir, Elkana i Abiasaf. To su Korahovipotomci.Izl 6:25 Aronov sin Eleazar oœeni se jednom Putielovom køeri, koja murodi Pinhasa.To su glave Levijevih domova prema njihovim koljenima.Izl 6:26 To je onaj Aron i Mojsije kojima je Jahve zapovjedio da izveduIzraelce iz Egipta po njihovim çetama.Izl 6:27 To su oni isti, Mojsije i Aron, koji su govorili faraonu, kraljuegipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta.Nastavak izvjeætaja o MojsijevuposlanjuIzl 6:28 U dan kad je Jahve govorio s Mojsijem u egipatskoj zemlji,Izl 6:29 rekao mu je: “Ja sam Jahve. Izvijesti faraona, egipatskoga kralja,o svemu æto ti kaœem.”Izl 6:30 Mojsije se pred Jahvom ispriçavao: “Spor sam ja u govoru. Kakoøe me faraon posluæati?”Izl 7:1 Mojsiju je Jahve odgovorio: “Vidi! Faraonu øu te nametnuti kaoboœanstvo; tvoj brat Aron bit øe tvoj prorok.Izl 7:2 Ti kazuj sve æto ti nareåujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovida pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje.Izl 7:3 Ja øu uçiniti da otvrdne srce faraonu i umnoœit øu znakove i çudesau zemlji egipatskoj.Izl 7:4 Kako vas faraon neøe posluæati, ja øu staviti svoju ruku na Egipat:straæno kaœnjavajuøi, izbavit øu svoje çete, narod svoj, Izraelce, izegipatske zemlje.Izl 7:5 Kad pruœim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihovesredine, tada øe Egipøani spoznati da sam ja Jahve.”Izl 7:6 Mojsije i Aron posluæaæe: kako im je Jahve naredio, upravo takouçiniæe.Izl 7:7 Mojsiju je bilo osamdeset, a Aronu osamdeset i tri godine kad sufaraonu postavili svoje zahtjeve.Ætap pretvoren u zmijuIzl 7:8 Joæ doda Jahve Mojsiju i Aronu:Izl 7:9 “Kad faraon zatraœi od vas da izvedete kakvo znamenje, ti reciAronu da uzme svoj ætap i baci ga pred faraona, a ætap øe se pretvoritiu zmiju.”Izl 7:10 Doåu Mojsije i Aron pred faraona i uçine kako im je Jahve naredio.Aron baci pred faraona i njegove sluœbenike svoj ætap, koji se pretvori uzmiju.Izl 7:11 Zovne faraon mudrace i vraçare. I zaista, egipatski vraçari svojimvraçanjem uçine isto:Izl 7:12 svaki baci svoj ætap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov ætapproguta njihove ætapove.Izl 7:13 Faraon bijaæe tvrdokorna srca: ne htjede posluæati Mojsija iArona, kako je Jahve i kazao.Voda pretvorena u krvIzl 7:14 Tada Jahve reçe Mojsiju: “Faraonovo je srce okorjelo; odbija dapusti narod.Izl 7:15 Ujutro poåi k faraonu. Kad izaåe k vodi, stani preda njega naobali Rijeke. Uzmi u ruku ætap æto se bio u zmiju pretvorio.Izl 7:16 Reci mu: ‘Jahve, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom dapustiæ moj narod da mi iskaœe ætovanje u pustinji. Ali sve dosad ti nisiposluæao.Izl 7:17 Ovako Jahve poruçuje: Ovim øeæ spoznati da sam ja Jahve.Gledaj! Ætapom koji imam u ruci mlatnut øu po vodi u Rijeci i pretvorit øese u krv.Izl 7:18 Ribe øe u Rijeci pocrkati; Rijeka øe se usmrdjeti, i grstit øe seEgipøanima piti vodu iz Rijeke.’”Izl 7:19 Joæ Jahve reçe Mojsiju: “Reci Aronu da uzme svoj ætap i pruœisvoju ruku povrh egipatskih voda: njihovih rijeka, njihovih prokopa,njihovih jezeraca, svih njihovih vodenih stjeciæta, da se pretvore u krv;po svoj zemlji egipatskoj neka je krv, çak i u drvenim i kamenimposudama.”Izl 7:20 Mojsije i Aron uçiniæe kako im je Jahve naredio. Podiœe Aronsvoj ætap i naoçigled faraona i njegovih sluœbenika mlatnu po vodi uRijeci. Sva se voda u Rijeci prometnu u krv.Izl 7:21 Ribe u Rijeci pocrkaæe; Rijeka se usmrdje, tako da Egipøaninisu mogli piti vodu iz Rijeke; krv bijaæe po svoj zemlji egipatskoj.Izl 7:22 Ali egipatski vraçari svojim vraçanjem uçiniæe isto. Tako faraonostade tvrdokorna srca: nije htio posluæati Mojsija i Arona, kako je Jahvei kazao.

52Izl 7:23 Faraon se okrenu i ode u svoj dvor, ne uzimajuøi ni to k srcu.Izl 7:24 Svi su Egipøani poçeli kopati oko Rijeke traœeøi pitke vode jernisu mogli piti vode iz Rijeke.ŒabeIzl 7:25 Kad je proælo sedam dana kako je Jahve udario po Rijeci,Izl 7:26 opet Jahve reçe Mojsiju: “Poåi k faraonu i reci mu: ‘Ovako govoriJahve: Pusti moj narod da ode i ætovanje mi iskaœe.Izl 7:27 Ako odbijeæ da ih pustiæ, svu øu ti zemlju kazniti œabama.Izl 7:28 Rijeka øe vrvjeti œabama. One øe iziøi i prodrijeti u tvoj dvor, uloœnicu, u tvoju postelju, u kuøe tvojih sluœbenika i tvoga naroda, podsaçeve i naøve tvoje.Izl 7:29 Po tebi, po tvome narodu i svim tvojim sluœbenicima skakat øeœabe.’”Izl 8:1 Onda Jahve reçe Mojsiju: “Reci Aronu neka ispruœi svoju ruku saætapom povrh rijeka, prokopa i jezeraca i uçini da œabe navale naegipatsku zemlju.”Izl 8:2 Aron pruœi svoju ruku povrh egipatskih voda, i œabe iziåoæe iprekriæe zemlju egipatsku.Izl 8:3 Ali i vraçari uçiniæe tako svojim vraçanjem, te œabe navaliæe naegipatsku zemlju.Izl 8:4 Zovne sad faraon Mojsija i Arona i rekne: “Molite Jahvu da ukloniœabe od mene i moga puka, a ja øu pustiti narod da prinese œrtvu Jahvi.”Izl 8:5 Mojsije uzvrati faraonu: “Dostoj se odrediti mi kad hoøeæ da molimza te, za tvoje sluœbenike i za tvoj narod da se œabe odstrane od tebe itvojih domova i ostanu samo u Rijeci.”Izl 8:6 “Sutra”, reçe. “Neka bude kako kaœeæ“, odvrati Mojsije, “da znaækako nitko nije kao Jahve, Bog naæ.Izl 8:7 Œabe øe otiøi od tebe, od tvojih sluœbenika i tvoga naroda; ostat øesamo u Rijeci.”Izl 8:8 Mojsije i Aron odu od faraona, a onda Mojsije zazva Jahvu zbogœaba kojima je kaznio faraona.Izl 8:9 I Jahve usliæa Mojsija, te œabe pocrkaju po kuøama, dvoriætima injivama.Izl 8:10 Na hrpe su ih zgrtali, zemlja se njima usmrdjela.Izl 8:11 Kad je faraon vidio da je nastupilo olakæanje, srce mu otvrdnu tene posluæa Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao.KomarciIzl 8:12 Onda øe opet Jahve Mojsiju: “Reci Aronu neka zamahne svojimætapom i udari po prahu na tlu neka se pretvori u komarce po svoj zemljiegipatskoj.”Izl 8:13 I uçine tako: zamahne Aron rukom i ætapom te udari po prahu natlu. Komarci navale na ljude i œivotinje. Sav prah na tlu pretvori se ukomarce po svoj zemlji egipatskoj.Izl 8:14 Vraçari pokuæaæe da svojim vraçanjem stvore komarce, ali nisumogli. Ljudi i œivotinje postanu plijenom komaraca.Izl 8:15 Tada vraçari reknu faraonu: “To je prst Boœji!” Ali je faraonovosrce bilo okorjelo, pa nije posluæao Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao.Izl 8:16 Onda Jahve reçe Mojsiju: “Podrani ujutro, iziåi pred faraona kadkrene k vodi, i reci mu: ‘Ovako poruçuje Jahve: Pusti moj narod da odei da mi ætovanje iskaœe.Izl 8:17 Ako ne pustiæ moga naroda, pripustit øu obade na te, na tvojesluœbenike, na tvoj puk i tvoje domove. Egipatski domovi i samo tlo nakojem stoje vrvjet øe od obada.Izl 8:18 Ali øu toga dana izuzeti goæenski kraj, u kojem œivi moj narod, tese ondje obadi neøe pojaviti, tako da znaæ da sam ja Jahve u srediætuzemlje.Izl 8:19 Tu øu razliku napraviti izmeåu svoga i tvoga naroda. To øeznamenje biti sutra.’”Izl 8:20 I uçini Jahve tako. Rojevi obada nalete u faraonov dvor, nadomove njegovih sluœbenika i po svoj zemlji egipatskoj. Zemlja nastradaod obada.Izl 8:21 Sad faraon pozove Mojsija i Arona pa im rekne: “Idite, prinesiteœrtvu svome Bogu, ali u ovoj zemlji.”Izl 8:22 “Ne dolikuje da tako uçinimo”, odgovori Mojsije. “Œrtve koje miprinosimo Jahvi, Bogu svome, za Egipøane su svetogråe. Kad bismo,dakle, na njihove oçi prinosili œrtve koje su Egipøanima svetogrdne, zarnas ne bi kamenovali?Izl 8:23 Zato moramo u pustinju tri dana hoda te prinijeti œrtvu Jahvi,Bogu svome, kako nam je zapovjedio.”Izl 8:24 “Pustit øu vas da odete u pustinju”, odgovori faraon, “i prineseteœrtvu Jahvi, svome Bogu, ali ne odlazite predaleko. Molite za me!”

53Izl 8:25 Nato odvrati Mojsije: “^im odem od tebe, zazvat øu Jahvu dasutra nestane obada s faraona, njegovih sluœbenika i njegova puka. Alineka faraon viæe ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese œrtvu Jahvi.”Izl 8:26 Tako Mojsije ode od faraona i pomoli se Jahvi.Izl 8:27 I Jahve uçini kako je Mojsije traœio: s faraona, s njegovihsluœbenika i s njegova puka nestane obada - ni jedan jedini nije ostao.Izl 8:28 Ali opet ukruti faraon srce svoje i ne dopusti narodu da ode.Pomor stokeIzl 9:1 Tada Jahve reçe Mojsiju: “Idi k faraonu i reci mu: ‘Ovako poruçujeJahve, Bog Hebreja: Pusti moj narod da ode i da mi ætovanje iskaœe.Izl 9:2 Ako ga ne pustiæ, nego ga i dalje budeæ zadrœavao,Izl 9:3 ruka Jahvina udarit øe straænim pomorom po tvome blagu æto jeu polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci.Izl 9:4 Razlikovat øe Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipøana, tako daniæta æto pripada Izraelcima neøe stradati.’”Izl 9:5 Jahve je odredio i vrijeme, rekavæi: “Sutra øe Jahve izvesti ovo uzemlji.”Izl 9:6 Sutradan Jahve tako i uçini. Sva stoka Egipøana ugine, a odstoke Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo.Izl 9:7 Faraon je istraœivao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginuloni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdlo i nije pustio naroda.Izl 9:8 Reçe Jahve Mojsiju i Aronu: “Zagrabite pune pregræti pepela izpeøi, pa neka ga Mojsije pred faraonovim oçima baci prema nebu.Izl 9:9 Od toga øe nastati sitna praæina po svoj zemlji egipatskoj, i naljudima øe i na œivotinjama izazivati otekline i stvarati çireve s kraja nakraj Egipta.”Izl 9:10 Tako oni uzeæe pepela iz peøi i doåoæe pred faraona. OndaMojsije rasu pepeo prema nebu, a otekline s çirevima prekriæe ljude iœivotinje.Izl 9:11 Ni çarobnjaci se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem, jer su içarobnjaci, kao i ostali Egipøani, bili prekriveni çirevima.Izl 9:12 Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu, pa on ne posluæa Mojsija iArona, kako je Jahve Mojsiju i rekao.TuçaIzl 9:13 Tada Jahve reçe Mojsiju: “Podrani ujutro, iziåi pred faraona ireci mu: ‘Ovako poruçuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti narod da ode i dami ætovanje iskaœe.Izl 9:14 Ako ih ne pustiæ, sva zla svoja navalit øu ovaj put na te, na tvojesluœbenike i tvoj puk, tako da spoznaæ da nema nikoga na svoj zemljikao æto sam ja.Izl 9:15 Da sam ruku svoju spustio i udario tebe i tvoj puk pomorom,nestalo bi te sa zemlje.Izl 9:16 Poætedio sam te da ti pokaœem svoju moø i da se hvali moje imepo svoj zemlji.Izl 9:17 Ali se ti previæe uzdiœeæ nad mojim narodom i prijeçiæ mu da ode.Izl 9:18 Sutra u ovo doba pustit øu tuçu tako straænu kakve u Egiptu joænije bilo otkad je postao do sada.Izl 9:19 Zato naredi da pod krov utjeraju tvoje blago i sve æto je vani, naotvorenu. Sve æto se naåe u polju, bilo çovjek bilo œivinçe, ne bude liuvedeno unutra, poginut øe kad tuça zaspe po njima.’”Izl 9:20 Faraonovi sluœbenici, koji su se pobojali Jahvina govora, utjerajusvoje sluge i svoje blago unutra.Izl 9:21 Oni koji nisu marili za Jahvinu prijetnju ostave vani i svoje slugei stoku.Izl 9:22 Onda rekne Jahve Mojsiju: “Pruœi ruku prema nebu da udarituça po svoj zemlji egipatskoj: po ljudima, œivotinjama i svemu bilju uzemlji egipatskoj.”Izl 9:23 Mojsije diœe svoj ætap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuçu imunje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuçu po zemlji Egipøana.Izl 9:24 Tuça je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nijeoborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj.Izl 9:25 Tuça pobi po svem Egiptu sve æto je ostalo vani, ljude i œivotinje;uniæti sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi.Izl 9:26 Samo u goæenskom kraju, gdje su œivjeli Izraelci, nije bilo tuçe.Izl 9:27 Faraon posla po Mojsija i Arona pa im reçe: “Ovaj put priznajemda sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo.Izl 9:28 Molite Jahvu da ustavi gromove i tuçu, a ja øu vas pustiti daidete. Neøete viæe dugo ostati.”Izl 9:29 “Kad iziåem iz grada”, reçe mu Mojsije, “diøi øu ruke premaJahvi, pa øe gromovi prestati, a ni tuçe viæe neøe biti, tako da znaæ dazemlja pripada Jahvi.

54Izl 9:30 Ali ni ti ni tvoji dvorani, znam ja, joæ se ne bojite Boga Jahve.”Izl 9:31 I tako propade lan i jeçam: jer jeçam bijaæe u klasu, a lan u cvatu.Izl 9:32 Pæenica i raœ nisu nastradali jer su ozima œita.Izl 9:33 Otiæavæi od faraona, Mojsije iziåe iz grada i podigne ruke premaJahvi. Prestane grmljavina i tuça, a ni kiæa viæe nije padala na zemlju.Izl 9:34 Kad je faraon vidio da je prestala grmljavina, tuça i kiæa, opetpadne u grijeh: i on i njegovi sluœbenici opet otvrdnu srcem.Izl 9:35 Otvrdnu srce faraonu i ne pusti on Izraelce, kako je Jahve iprorekao preko Mojsija.SkakavciIzl 10:1 Reçe Jahve Mojsiju: “Idi k faraonu. Uçinio sam da njemu injegovim sluœbenicima otvrdne srce da izvedem svoja znamenja meåunjima;Izl 10:2 da moœeæ pripovjedati svome sinu i svome unuku æto sam uçinioEgipøanima i kakva sam znamenja izvodio meåu njima, kako biste znalida sam ja Jahve.”Izl 10:3 Tako Mojsije i Aron odu k faraonu i kaœu mu: “Ovako poruçujeJahve, Bog Hebreja: ‘Dokle øeæ odbijati da se preda mnom poniziæ?Pusti moj narod da mi iskaœe ætovanje.Izl 10:4 Jer ako ne pustiæ moga naroda, sutra øu navesti skakavce natvoju zemlju.Izl 10:5 Tako øe prekriti povræinu da se zemlja od njih neøe vidjeti. Pojestøe ono æto vam je iza tuçe ostalo; i ogolit øe vam sva stabla æto po poljurastu.Izl 10:6 Ispunit øe ti sav dvor, kuøe tvojih sluœbenika i domove svih ostalihEgipøana - takvo æto ne vidjeæe ni tvoji oçevi ni oçevi tvojih oçeva u ovojzemlji od svojih vremena do danas.’” Okrene se i ode od faraona.Izl 10:7 “Dokle øe nam ovaj çovjek biti stupica?” - rekoæe faraonu njegovisluœbenici. - “Pusti te ljude neka idu i iskaœu ætovanje Jahvi, svome Bogu!Zar ne vidiæ kako Egipat srlja u propast?”Izl 10:8 Dovedu Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im reçe: “Idite!Iskaœite ætovanje Jahvi, svome Bogu! A tko øe sve iøi?”Izl 10:9 “Svi idemo”, odgovori Mojsije, “i mlado i staro. Odlazimo sasvojim sinovima i svojim køerima; sa svojom krupnom i sitnom stokom,jer moramo odrœati sveçanost Jahvi.”Izl 10:10 “Jahve bio s vama isto kao æto i ja pustio da s vama poåu idjeca!” - odgovori im. “Oçito se vidi da vam nakana nije çista.Izl 10:11 Neøemo tako! Nego muækarci neka odu i ætovanje iskaœu Jahvi.To ste i traœili.” I otjeraju ih od faraona.Izl 10:12 Tada reçe Jahve Mojsiju: “Pruœi ruku povrh zemlje egipatskeda navale skakavci na egipatsku zemlju i pojedu sve bilje æto joæ ostadenakon tuçe!”Izl 10:13 Tako Mojsije podigne svoj ætap povrh egipatske zemlje, a Jahvenavrati istoçni vjetar po zemlji; puhao je toga cijelog dana i cijele noøi. Akad je jutro svanulo, vjetar nanio skakavce.Izl 10:14 Oni se razlete po svoj egipatskoj zemlji i padnu po svimkrajevima Egipta u silnoj gustoøi: toliko ih mnoætvo nikad prije nije biloniti øe kada biti.Izl 10:15 Pokriju sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje upolju i sve plodove sa stabala æto su bili ostali iza tuçe. Niæta se viæe nijezelenjelo: ni stabla ni poljska trava u svem Egiptu.Izl 10:16 Brœe-bolje dozva faraon Mojsija i Arona pa im reçe: “Sagrijeæiosam protiv Jahve, vaæega Boga, i vas!Izl 10:17 Oprostite mi uvredu joæ samo ovaj put i molite Jahvu, Bogasvoga, da samo otkloni od mene ovaj smrtonosni biç!”Izl 10:18 Kad je Mojsije otiæao od faraona, zazva JahvuIzl 10:19 i Jahve promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvatiskakavce i odnese prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavacnije ostao ni u kojem kraju Egipta.Izl 10:20 Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu i ne pusti on Izraelaca.TamaIzl 10:21 “Pruœi ruku prema nebu”, rekne Jahve Mojsiju, “pa neka setmina spusti na egipatsku zemlju, tmina koja øe se moøi opipati.”Izl 10:22 Mojsije pruœi ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svuzemlju egipatsku: tri je dana trajala.Izl 10:23 Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sasvoga mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci œivjeli sjalasvjetlost.Izl 10:24 Pozva onda faraon Mojsija i reçe: “Idi i ætovanje iskaœi Jahvi! Alivaæa stoka, krupna i sitna, neka ostane ovdje. Vaæa djeca neka idu svama!”

5510:25 “Ti nas sam moraæ opskrbiti prinosima i œrtvama paljenicama kojeøemo prinijeti Jahvi, Bogu svojemu”, odgovori Mojsije.Izl 10:26 “Zato øemo sa sobom potjerati i svoja stada. Ni papak neøeostati ovdje. Od njih nam valja izabrati za œrtvovanje Jahvi, Bogu naæemu,a ne znamo, dok onamo ne stignemo, æto moramo Jahvi prinijeti.”Izl 10:27 Jahve otvrdne faraonu srce i on ne pristane da odu.Izl 10:28 “Odlazi!” - vikne faraon na Mojsija. “I da mi viæe na oçi ne dolaziæ!Onoga dana kad mi se opet pojaviæ na oçi, zaglavit øeæ!”Izl 10:29 “Dobro si kazao!” - uzvrati Mojsije. “Lica tvoga viæe neøu vidjeti!”Najava smrti prvoroåenacaIzl 11:1 “Joæ øu samo jednom nedaøom udariti faraona i Egipat”, reçeJahve Mojsiju. “Poslije toga pustit øe vas odavde. I viæe: sam øe vasodavde potjerati.Izl 11:2 Kaœi svijetu neka svaki çovjek iæte od svoga susjeda i svakaœena od svoje susjede srebrnih i zlatnih dragocjenosti.”Izl 11:3 Jahve uçini te Egipøani bijahu naklonjeni narodu. Sam Mojsijepostane vrlo uvaœen u egipatskoj zemlji, u oçima faraonovih sluœbenikai u oçima naroda.Izl 11:4 A onda Mojsije navijesti: “Ovako poruçuje Jahve: ‘O ponoøi proøiøu Egiptom.Izl 11:5 Svaki øe prvoroåenac u egipatskoj zemlji umrijeti, odprvoroåenca faraonova, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, doprvoroåenca ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut øe i sveprvine od stoke.Izl 11:6 U svoj øe zemlji egipatskoj nastati veliki jauk, kakva nije bilo nitiøe kad poslije biti.Izl 11:7 Meåu Izraelcima ni pas neøe zalajati na œivo stvorenje: ni naçovjeka ni na œivotinju.’ Po tome øete znati da Jahve luçi Izraelca odEgipøanina.Izl 11:8 Onda øe svi ovi tvoji dvorani k meni doøi, preda me se baciti ivikati: Nosi se i ti i sav puk koji za tobom ide! Poslije toga øu otiøi.” Ignjevan ode od faraona.Izl 11:9 “Neøe vas faraon posluæati”, reçe Jahve Mojsiju, “a to da bi seumnoœila moja znamenja u zemlji egipatskoj.”Izl 11:10 Mojsije i Aron izveli su sva ta znamenja pred faraonom, ali jeJahve okorio srce faraonu, tako te on nije puætao Izraelaca da odu iznjegove zemlje.Izl 12:1 Jahve reçe Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj:Izl 12:2 “Ovaj mjesec neka vam bude poçetak mjesecima; neka vambude prvi mjesec u godini.Izl 12:3 Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovogamjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno œivinçe. Tako, jedno naobitelj.Izl 12:4 Ako je obitelj premalena da ga potroæi, neka se ona prikljuçisvome susjedu, najbliœoj kuøi, prema broju osoba. Podijelite œivinçeprema tome koliko koja osoba moœe pojesti.Izl 12:5 Œivinçe neka bude bez mane, od jedne godine i muæko. Moœeteizabrati bilo janje bilo kozle.Izl 12:6 Çuvajte ga do çetrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda nekaga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton.Izl 12:7 Neka uzmu krvi i poækrope oba dovratnika i nadvratnik kuøe ukojoj se bude blagovalo.Izl 12:8 Meso, peçeno na vatri, neka se pojede te iste noøi sa beskvasnimkruhom i gorkim zeljem.Izl 12:9 Da niæta sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego navatri peçeno: s glavom, nogama i ponutricom.Izl 12:10 Niæta od njega ne smijete ostaviti za sutradan: æto bi god dojutra ostalo, morate na vatri spaliti.Izl 12:11 A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obuøom na nogamai sa ætapom u ruci. Jedite ga œurno: to je Jahvina pasha.Izl 12:12 Te øu, naime, noøi ja proøi egipatskom zemljom i pobiti sveprvoroåence u zemlji egipatskoj - i çovjeka i œivotinju. Ja, Jahve, kaznitøu i sva egipatska boœanstva.Izl 12:13 Krv neka oznaçuje kuøe u kojima vi budete. Gdje god spazimkrv, proøi øu vas; tako øete vi izbjeøi biçu zatornomu kad se oborim nazemlju egipatsku.”Izl 12:14 “Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdanu çast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena.Izl 12:15 Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga veø dana uklonitekvasac iz svojih kuøa. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeoukvasan kruh, taj se ima iskorijeniti izmeåu Izraelaca.

56Izl 12:16 Prvoga dana drœite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana.Nikakva posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, æto kome treba, moœetepripraviti.Izl 12:17 Drœite blagdan beskvasnog kruha! Toga sam, naime, danaizveo vaæe çete iz zemlje egipatske. Drœite zato taj dan kao blagdan odkoljena do koljena: to je vjeçna naredba.Izl 12:18 Od veçeri çetrnaestoga dana prvoga mjeseca pa do veçeridvadeset prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasan kruh.Izl 12:19 Sedam dana ne smije biti kvasca u vaæim domovima. Tko bigod jeo bilo æto ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, biostranac ili domorodac.Izl 12:20 Niæta ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivaliætimajedite nekvasan kruh.”Propisi o PashiIzl 12:21 Zatim sazva Mojsije sve starjeæine Izraelaca te im reçe: “Iditei pribavite janje za svoje obitelji i œrtvujte Pashu.Izl 12:22 Onda uzmite kitu izopa, zamoçite je u krv æto je u zdjeli ipoækropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko neizlazi preko kuønih vrata do jutra.Izl 12:23 Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipøane, zapazit øe krv nanadvratniku i na oba dovratnika, pa øe mimoiøi ta vrata i neøe dopustitida Zatornik uåe u vaæe kuøe da hara.Izl 12:24 Ovu uredbu drœite u svim vremenima kao zakon za se i djecusvoju.Izl 12:25 I kad doåete u zemlju koju øe vam Jahve dati kako je obeøao,vræite ovaj obred.Izl 12:26 Kad vas vaæa djeca zapitaju: Æto vam taj obred oznaçuje?Izl 12:27 odgovorite im: Ovo je pashalna œrtva u çast Jahvi koji je prolaziomimo kuøe Izraelaca kad je usmrøivao Egipøane, a naæe kuøepoæteåivao.” Tada narod popada niçice i pokloni se.Izl 12:28 Potom Izraelci odu i posluæaju: kako je Jahve Mojsiju i Aronunaredio, tako i uçine.Smrt prvoroåenacaIzl 12:29 U ponoøi Jahve pobije sve prvoroåence po zemlji egipatskoj:od prvoroåenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, doprvoroåenca suœnja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke.Izl 12:30 Noøu ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipøani, jerse straæan jauk razlijegao Egiptom: ne bijaæe kuøe u kojoj nije leœaomrtvac.Izl 12:31 Faraon pozva u noøi Mojsija i Arona te im reçe: “Ustajte i odlaziteod moga naroda i vi i vaæi Izraelci! Idite! Odajte ætovanje Jahvi, kako stetraœili.Izl 12:32 Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: iditepa i mene blagoslovite!”Izl 12:33 Egipøani nagonili narod da brœe ide iz zemlje, “jer izgibosmosvi”, govorahu oni.Izl 12:34 Tako narod ponese svoje joæ neukislo tijesto; naøve, uvijene uogrtaçe, ponesoæe na ramenima.Izl 12:35 I uçiniæe Izraelci kako im je Mojsije bio rekao: zatraœiæe odEgipøana srebrnine, i zlatnine, i odjeøe.Izl 12:36 Jahve je uçinio te Egipøani bijahu naklonjeni narodu pa davahu.Tako su Egipøane oplijenili.Izlazak IzraelacaIzl 12:37 Poåu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko æeststotina tisuøa pjeæaka, osim œena i djece.Izl 12:38 A mnogo i drugoga svijeta poåe s njima, i mnoga stoka, krupnai sitna.Izl 12:39 Ispeku beskvasne prevrte od tijesta æto su ga iz Egipta ponijeli:nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgaåati,i tako nisu sebi spremili poputninu.Izl 12:40 Vrijeme æto su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je çetiri stotinei trideset godina.Izl 12:41 I kad se navræi çetiri stotine i trideset godina - toçno onogadana - sve çete Jahvine iziåoæe iz zemlje egipatske.Izl 12:42 Ona noø koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odondaje svima Izraelcima, u sve naraætaje njihove, noø bdjenja u çast Jahvi.Propisi o PashiIzl 12:43 Reçe Jahve Mojsiju i Aronu: “Neka je ovo pravilo za pashalnuœrtvu: ni jedan stranac ne smije od nje jesti!Izl 12:44 Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, moœe je jesti.Izl 12:45 Ni gost ni najamnik ne smiju je jesti!

5712:46 Blagujte je u jednoj te istoj kuøi; iz kuøe ne smijete iznositi mesaniti na œrtvi smijete koju kost slomiti.Izl 12:47 Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje!Izl 12:48 Ako bi stranac koji meåu vama boravi htio svetkovati Pashu uçast Jahvi, svi se njegovi muæki moraju obrezati. Tek tada neka pristupii slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije odnje jesti.Izl 12:49 Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i pridoælicu koji meåuvama boravi.”Izl 12:50 Svi Izraelci posluæaju: kako je Jahve naredio Mojsiju i Aronu,tako su i uçinili.Izl 12:51 Toga istog dana izbavio je Jahve Izraelce u njihovim çetama izzemlje egipatske.Izl 13:1 Jahve reçe Mojsiju:Izl 13:2 “Meni posvetite svakoga prvoroåenca! Prvenci materina krilakod Izraelaca, i od ljudi i od œivotinja, meni pripadaju!”Propis o beskvasnim hljebovimaIzl 13:3 A onda Mojsije reçe narodu: “Sjeøajte se ovoga dana u koji steizbavljeni iz Egipta, iz kuøe ropstva, jer vas Jahve izbavi odande svojomjakom miæicom. Ukvasani kruh neka se ne jede!Izl 13:4 Ovoga dana mjeseca Abiba vaæe je izbavljenje.Izl 13:5 Stoga: kad te Jahve uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita,Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim precima daøe ti je dati - zemlju kojom teçe med i mlijeko - ovoga mjeseca obaviovakav obred:Izl 13:6 sedam dana jedi nekvasan kruh, a sedmoga dana neka se slavisvetkovina u çast Jahvi.Izl 13:7 Sedam dana neka se jede nekvasan kruh; ukvasanog kruhaneka ne bude kod tebe; i neka se nigdje ne vidi kvasac na tvome podruçju.Izl 13:8 Svome sinu toga dana objasni: to je za ono æto mi je Jahve uçiniokad sam se iz Egipta izbavio.Izl 13:9 Neka ti bude kao znak na tvojoj ruci i kao opomena na tvomeçelu: da Jahvin zakon bude uvijek na tvojim ustima. Jer te rukom jakomJahve izbavio iz Egipta.Izl 13:10 Ovaj propis vræite svake godine u odreåeno vrijeme.”Izl 13:11 “A kada te Jahve dovede u zemlju Kanaanaca - kako vam sezakle, tebi i tvojim ocima - i kada ti je preda,Izl 13:12 ustupajte Jahvi prvoroåence materinjega krila, a tako i sveprvine æto ih tvoja stoka dade - svako muæko pripada Jahvi!Izl 13:13 Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je neotkupiæ, slomi joj vrat. A svakoga prvoroåenca izmeåu svoje djece otkupi.Izl 13:14 Kad te sin tvoj sutra zapita: Æto znaçi to? - odgovori mu: Rukomjakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kuøe ropstva.Izl 13:15 Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahveje poubijao sve prvoroåence u zemlji egipatskoj: prvoroåence ljudi iprvine stoke. Eto zato Jahvi œrtvujem svaku muæku prvinu materinjegakrila, a svakoga prvoroåenca od svojih sinova otkupljujem.Izl 13:16 Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao znamenje posredçela da nas je rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta.”Polazak IzraelacaIzl 13:17 Kad je faraon dopustio da narod ode, Bog ih nije poveo premafilistejskoj zemlji, iako je onuda bilo najbliœe. Bog je, naime, rekao:“Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat kad vidi ratovanje.”Izl 13:18 Stoga Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinjuprema Crvenome moru. Izraelci su napustili zemlju egipatsku naoruœaniod glave do pete.Izl 13:19 Mojsije ponese sa sobom Josipove kosti. Jer Josip bijaæe zakleoIzraelce rijeçima: “Bog øe se zacijelo za vas zauzeti. Tada i moje kostiodavde ponesite sa sobom!”Izl 13:20 Krenuvæi iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje.Izl 13:21 Jahve je iæao pred njima, danju u stupu od oblaka da im putpokazuje, a noøu u stupu od ognja da im svijetli. Tako su mogli putovatii danju i noøu.Izl 13:22 I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju ni stup odognja noøu.Izl 14:1 Jahve reçe Mojsiju:Izl 14:2 “Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, izmeåuMigdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovomemjestu, uz more.Izl 14:3 Faraon øe reøi: ‘Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ihzatvorila.’

58Izl 14:4 Ja øu otvrdnuti faraonu srce, i on øe za njima poøi u potjeru. Alija øu se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako øeEgipøani spoznati da sam ja Jahve.” Izraelci tako uçine.Egipøani u potjeri za IzraelcimaIzl 14:5 Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon injegovi dvorani predomisliæe se o narodu. “Æto ovo uçinismo!” - rekoæe.“Pustismo Izraelce i viæe nam neøe sluœiti.”Izl 14:6 Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku.Izl 14:7 Uze æest stotina svojih kola sve poizbor i ostala kola po Egiptu.I u svima bijahu ætitonoæe.Izl 14:8 Jahve otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu upotjeru za Izraelcima, koji su otiæli uzdignute pesnice.Izl 14:9 Egipøani, dakle, poåu za njima u potjeru. I dok su Izraelcitaborovali uz more, blizu Pi-Hahirota nasuprot Baal-Sefonu, stignu ihsvi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici.Izl 14:10 Kako se faraon pribliœavao, Izraelci pogledaju i opaze da suEgipøani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I poviçu IzraelciJahvi:Izl 14:11 “Zar nije bilo grobova u Egiptu”, reknu Mojsiju, “pa si nas izveoda pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu uçinio æto si nas izveo izEgipta!Izl 14:12 Zar ti nismo rekli baæ ovo u Egiptu: Pusti nas! Sluœit øemoEgipøane! Bolje nam je i njih sluœiti nego u pustinji poginuti.”Izl 14:13 “Ne bojte se!” - reçe Mojsije narodu. “Stojte çvrsto pa øetevidjeti æto øe vam Jahve uçiniti da vas danas spasi: Egipøane koje danasvidite nikad viæe neøete vidjeti.Izl 14:14 Jahve øe se boriti za vas. Budite mirni!”Prijelaz preko Crvenoga moraIzl 14:15 “Zaæto zapomaœete prema meni?” - reçe Jahve Mojsiju. “ReciIzraelcima da krenu na put.Izl 14:16 A ti podigni svoj ætap, ispruœi svoju ruku nad morem i razdijeliga nadvoje da Izraelci mogu proøi posred mora po suhu.Izl 14:17 Ja øu otvrdnuti srce Egipøana, i oni øe poøi za njima, a ja øu seonda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima ikonjanicima.Izl 14:18 Neka znaju Egipøani da sam ja Jahve kad se proslavim nadfaraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.”Izl 14:19 Anåeo Boœji, koji je iæao na çelu izraelskih çeta, promijeni mjestoi stupi im za leåa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade imza leåa.Izl 14:20 Smjesti se izmeåu vojske egipatske i vojske izraelske te postadeonima oblak taman, a ovima rasvjetljivaæe noø, tako te ne mogoæe jednidrugima priøi cijele noøi.Izl 14:21 Mojsije je drœao ruku ispruœenu nad morem dok je Jahve svunoø na stranu valjao vode jakim istoçnim vjetrom i more posuæio. Kad suse vode razdvojile,Izl 14:22 Izraelci siåoæe u more na osuæeno dno, a vode stajahu kaobedem njima nadesno i nalijevo.Izl 14:23 Egipøani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njimau more, u potjeru.Izl 14:24 Za jutarnje straœe pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka naegipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku.Izl 14:25 Zakoçi toçkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali.“Bjeœimo od Izraelaca!” - poviçu Egipøani, “jer Jahve se za njih bori protivEgipøana!” Tada øe Jahve Mojsiju:Izl 14:26 “Pruœi ruku nad more da se vode vrate na Egipøane, na njihovakola i konjanike.”Izl 14:27 Mojsije pruœi ruku nad more i u cik zore more se vrati u svojekorito. Kako su Egipøani, bjeœeøi, jurili prema moru, Jahve ih strmoglaviusred voda.Izl 14:28 Tako vode, slijevajuøi se natrag, potope kola, konjanike i svuvojsku faraonovu koja bijaæe poæla u potjeru za Izraelcima - u more. I neostade od njih ni jedan jedini.Izl 14:29 A Izraelci iæli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesnai slijeva.Izl 14:30 Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz æaka egipatskih, i vidjeIzrael pomorene Egipøane na morskome œalu.Izl 14:31 Osvjedoçi se Izrael i o silnoj moøi koju Jahve pokaza nadEgipøanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluziMojsiju.Zahvala za izbavljenje

59Izl 15:1 Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu:”U çast Jahvi zapjevat øu, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikomu more je survao.Izl 15:2 Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postaoizbaviteljem. On je Bog moj, njega ja øu slaviti, on je Bog oca moga,njega øu veliçati.Izl 15:3 Jahve je ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo.Izl 15:4 Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih ætitonoæaMore crveno proguta.Izl 15:5 Valovi ih prekriæe; poput kamena u morske potonuæe dubine.Izl 15:6 Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodiçi; desnica tvoja, Jahve,raskomada duæmana.Izl 15:7 Veliçanstvom svojim obaraæ ti protivnike; puætaæ svoj gnjev i onih kao slamu proœdire.Izl 15:8 Od daha iz tvojih nosnica vode narastoæe, valovi se u bedemuzdigoæe, u srcu mora dubine se stvrdnuæe.Izl 15:9 Mislio je neprijatelj: ‘Gonit øu ih, stiøi, plijen øu podijelit’, duæa øemoja sita ga biti; trgnut øu maç, uniætiti ih rukom svojom.’Izl 15:10 A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; kao olovopotonuæe silnoj vodi u bezdane.Izl 15:11 Tko je kao ti, Jahve meåu bogovima, tko kao ti sija u svetosti,u djelima straæan, divan u çudima?Izl 15:12 Desnicu si pruœio i zemlja ih proguta!Izl 15:13 Miloæøu svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetomtvom Stanu snagom si ga svojom upravio.Izl 15:14 Kada to çuæe, prodrhtaæe narodi; Filistejce muke spopadoæe.Izl 15:15 UŒas je srvao edomske glavare, trepet je obuzeo moapskeknezove i tresu se svi koji œive u Kanaanu.Izl 15:16 Strah i prepast na njih se obaraju; snaga tvoje ruke skamenilaih je dok narod tvoj, Jahve, ne proåe, dok ne proåe narod tvoj koji siotkupio.Izl 15:17 Dovest øeæ ih i posaditi na gori svoje baætine, na mjestu koje ti,Jahve, svojim uçini Boraviætem, Svetiætem, o Jahve, tvojom rukomsazidanim.Izl 15:18 Vazda i dovijeka Jahve øe kraljevati.”Izl 15:19 Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici saæli u more,Jahve je na njih povratio morske vode poæto su Izraelci proæli posredmora po suhu.Izl 15:20 Tada Aronova sestra, proroçica Mirjam, uze bubanj u ruku, asve œene pridruœe joj se s bubnjem u ruci i pleæuøi.Izl 15:21 Mirjam je zaçinjala pjesmu: “Zapjevajte Jahvi jer se slavomproslavio! Konja s konjanikom u more je survao.”Prva postaja: MaraIzl 15:22 Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i poåu na put krozpustinju Æur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu naæli.Izl 15:23 Doåu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka.Stoga se i zove Mara. Izl 15:24 Narod je mrmljao na Mojsija i govorio:“Æto øemo piti?”Izl 15:25 A on zazva Jahvu. Jahve mu pokaœe neko drvo. Baci on to drvou vodu i voda postane slatka.Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kuænju.Izl 15:26 Zatim reçe: “Budeæ li zduæno sluæao glas Jahve, Boga svoga,vræeøi æto je pravo u njegovim oçima; budeæ li pruœao svoje uho njegovimzapovijedima i drœao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustiona Egipøane na vas neøu puætati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje.”Izl 15:27 Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdesetpalma. Tu se, uz vodu, utabore.Mana i prepeliceIzl 16:1 Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica doåe u pustinjuSin, koja je izmeåu Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjesecanakon odlaska iz zemlje egipatske.Izl 16:2 U pustinji sva izraelska zajednica poçne mrmljati protiv Mojsijai Arona.Izl 16:3 “Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smosjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!” - rekoæe im. “Izveliste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoætvo gladom pomorite!”Izl 16:4 Tada reçe Jahve Mojsiju: “Uçinit øu da vam daœdi kruh s neba.Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako øu ihkuæati i vidjeti hoøe li se drœati moga zakona ili neøe.Izl 16:5 A æestoga dana, kad spreme æto su nakupili, bit øe dvaput onolikokoliko su skupljali za svaki dan.”

60Izl 16:6 Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: “Veçeras øetepoznati da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske,Izl 16:7 a ujutro øete vidjeti svojim oçima Jahvinu slavu, jer vas je çuoJahve kako ste protiv njega mrmljali. Æto smo mi da protiv nas mrmljate?Izl 16:8 Veçeras øe vam Jahve dati mesa da jedete”, nastavi Mojsije, “aujutro kruha do mile volje, jer je Jahve çuo vaæe mrmljanje protiv njega.Æto smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas nego protiv Jahve.”Izl 16:9 Poslije toga rekne Mojsije Aronu: “Reci svoj izraelskoj zajednici:‘Skupite se pred Jahvu, jer je çuo vaæe mrmljanje!’”Izl 16:10 I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenuprema pustinji, i gle, u oblaku pojavi se Jahvina slava.Izl 16:11 Onda se Jahve oglasi Mojsiju i reçe mu:Izl 16:12 “Çuo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: ‘Veçeras øetejesti meso, a ujutro øete se nasititi kruha. Tada øete poznati da sam jaJahve, Bog vaæ.’”Izl 16:13 I doista! Naveçer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutroobilna rosa sve orosila oko tabora.Izl 16:14 Kad se prevlaka rose digla, povræinom pustinje leœao tanaksloj, neæto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji.Izl 16:15 Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: “Æto je to?” Jernisu znali æto je. Onda im Mojsije reçe: “To je kruh koji vam je Jahvepribavio za hranu.Izl 16:16 A ovo je zapovijed koju je Jahve izdao: ‘Nakupite koliko kometreba za jelo - jedan gomer po osobi, svatko prema broju çlanova koji sumu u æatoru.’”Izl 16:17 Izraelci tako uradiæe. Neki nakupe viæe, neki manje.Izl 16:18 Kad su izmjerili na gomer, pokaza se da nije niæta pretekloonome koji bijaæe nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaæenakupio manje: svatko je nakupio koliko mu je trebalo za jelo.Izl 16:19 “Neka nitko ne ostavlja niæta za ujutro!” - rekne im Mojsije.Izl 16:20 Ali oni nisu posluæali Mojsija; neki ostave i za sutra. A to im seucrva i usmrdje. Mojsije se na njih razljuti.Izl 16:21 Tako su skupljali svako jutro koliko je kome trebalo za jelo. Ikad bi sunce ogrijalo, manna bi se rastopila.Izl 16:22 Onda æestoga dana nakupiæe dvostruku koliçinu hrane - podva gomera na svakoga. Kad su starjeæine zajednice doæle da izvijesteMojsija,Izl 16:23 on im reçe: “Ovo je zapovijed Jahvina: Sutra je dan potpunogodmora, subota Jahvi posveøena. Ispecite æto œelite peøi; skuhajte ætoœelite kuhati. Sve æto vam preteçe ostavite za sutra.”Izl 16:24 Ostave to oni za sutra, kako je Mojsije naredio, i niti se usmrdjeloniti su se crvi pojavili.Izl 16:25 “Jedite to danas”, reçe im Mojsije, “jer je ovaj dan subota u çastJahve; danas neøete naøi mane na polju.Izl 16:26 Æest je dana skupljajte, a sedmoga, u subotu, neøe je biti.”Izl 16:27 Bijaæe nekih koji su i sedmoga dana iæli da je nakupe, ali niætane naåoæe.Izl 16:28 Zato Jahve reçe Mojsiju: “Dokle øete odbijati da se pokoritemojim zapovijedima i mojim zakonima?Izl 16:29 Pogledajte! Zato æto vam je Jahve dao subotu, daje vam hraneæestoga dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko usedmi dan ne izlazi iz svoga stana.”Izl 16:30 Tako se sedmoga dana narod odmarao.Izl 16:31 Dom je Izraelov tu hranu prozvao manom. Bijaæe kao zrnokorijandra; bijela, a imala je ukus medenog kolaçiøa.Izl 16:32 Onda rekne Mojsije: “Ovo je zapovijed koju je izdao Jahve:Napunite tim jedan gomer i çuvajte ga za svoje potomke da vide hranukojom sam vas hranio u pustinji kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske.”Izl 16:33 I naredi Mojsije Aronu: “Uzmi jednu posudu; stavi u nju ciogomer mane, a onda je poloœi pred Jahvu da se saçuva za vaæepotomke.”Izl 16:34 Kako je Jahve naredio Mojsiju, Aron je stavi pred Svjedoçanstvona çuvanje.Izl 16:35 Izraelci su se hranili manom çetrdeset godina, sve dok nisudoæli u naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemljekanaanske.Izl 16:36 Gomer je deseti dio efe.Izl 17:1 Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje izpustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije.Izl 17:2 Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: “Daj namvode da pijemo!” A Mojsije im odgovori: “Zaæto se sa mnom prepirete?

61Zaæto kuæate Jahvu?”Izl 17:3 Ali je narod œeåao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio:“Zaæto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas œeåom pomoriæ, nas, naæudjecu i naæu stoku?”Izl 17:4 “Æto øu s ovim narodom!” - zazivao je Mojsije Jahvu. “Joæ malopa øe me kamenovati.”Izl 17:5 “Istupi pred narod!” - rekne Jahve Mojsiju. “Uzmi sa sobomnekoliko izraelskih starjeæina; uzmi u ruku ætap kojim si udario Rijeku ipoåi.Izl 17:6 A ja øu stajati pred tobom ondje, na peøini na Horebu. Udari popeøini: iz nje øe poteøi voda, pa neka se narod napije.” Mojsije uçini takonaoçigled izraelskih starjeæina.Izl 17:7 Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga æto su se Izraelciprepirali i kuæali Jahvu govoreøi: “Je li Jahve meåu nama ili nije?”Pobjeda nad AmaleçanimaIzl 17:8 Uto doåu Amaleçani i zarate s Izraelcima kod Refidima.Izl 17:9 A Mojsije reçe Joæui: “Odaberi momçad pa poåi i zapodjeniborbu s Amaleçanima. Ja øu sutra stati na vrh brda, sa ætapom Boœjimu ruci.”Izl 17:10 Joæua uçini kako mu je Mojsije rekao te zaåe u borbu sAmaleçanima, a Mojsije, Aron i Hur uzaåoæe na vrh brda.Izl 17:11 I dok bi Mojsije drœao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjaçavali; akad bi ruke spustio, nadjaçavali bi Amaleçani.Izl 17:12 Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeæe kamen, staviæe gapoda njega i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s drugestrane, drœahu ruke, tako da mu izdrœaæe do sunçanog zalaska.Izl 17:13 I Joæua oætricom maça svlada Amaleka i njegov narod.Izl 17:14 Onda Jahve reçe Mojsiju: “Zapiæi ovo u knjigu na sjeøanje iutuvi u uæi Joæui da øu ja spomen na Amaleçane sasvim izbrisati podnebom!”Izl 17:15 Podiœe zatim Mojsije œrtvenik i nazva ga: Jahve mi je stijeg!Izl 17:16 “Jer”, reçe, “Jahvin stijeg u ruku! Jahvin je boj protiv Amaleça-na od naraætaja do naraætaja!”Jitro i MojsijeIzl 18:1 A Jitro, midjanski sveøenik, tast Mojsijev, çu sve æto uçini BogMojsiju i svemu izraelskom narodu i kako Jahve izbavi Izraelce iz Egipta.Izl 18:2 Tada tast Mojsijev Jitro povede Siporu, Mojsijevu œenu - kojuMojsije bijaæe otpustio -Izl 18:3 i oba njezina sina. Jednomu je bilo ime Geræon, a to øe reøi:“Bijah doæljak u tuåoj zemlji.”Izl 18:4 Drugi se zvao Eliezer, to jest: “Bog oca moga bio mi je u pomoøii spasio me od faraonova maça.”Izl 18:5 Tako Mojsijev tast Jitro povede k Mojsiju u pustinju, gdje seMojsije bio utaborio na Boœjem brdu, njegove sinove i njegovu œenu.Izl 18:6 Poruçi on Mojsiju: “Ja, tvoj tast Jitro, dolazim k tebi s tvojomœenom i s oba njezina sina.”Izl 18:7 Izaåe Mojsije u susret svome tastu; duboko mu se nakloni izagrli ga. Poæto su se upitali za zdravlje, uåu pod æator.Izl 18:8 Mojsije je onda pripovijedao svome tastu o svemu æto je Jahveuçinio faraonu i Egipøanima zbog Izraelaca; o svim nezgodama æto suih snaæle na putu, ali ih je Jahve od njih izbavio.Izl 18:9 Jitro se radovao svemu dobru koje je Jahve uçinio Izraelcima iæto ih je oslobodio od egipatskih æaka.Izl 18:10 “Neka je hvaljen Jahve koji vas je izbavio od egipatskih æaka iod æaka faraonovih”, reçe Jitro.Izl 18:11 “Sada znam da je Jahve veøi od svih bogova jer je izbavionarod ispod egipatske vlasti kad su s njim okrutno postupali.”Izl 18:12 Zatim Jitro, Mojsijev tast, prinese Bogu œrtvu paljenicu i prinos.Uto doåe Aron i sve izraelske starjeæine da s Mojsijevim tastom blagujugozbu pred Bogom.Postavljanje sudacaIzl 18:13 Sutradan Mojsije sjede da kroji pravdu narodu. Narod je okonjega stajao od jutra do mraka.Izl 18:14 Vidjevæi Mojsijev tast sav trud æto ga on za narod çini, reknemu: “Æto to imaæ toliko s narodom? I zaæto ti sam sjediæ, a sav narod stojioko tebe od jutra do mraka?”Izl 18:15 “Narod dolazi k meni”, odgovori Mojsije, “da se s Bogomposavjetuje.Izl 18:16 Kad zaåu u prepirku, doåu k meni. Ja onda rasudim izmeåujednoga i drugoga; izloœim im Boœje zakone i odredbe.”Izl 18:17 “Nije dobro kako radiæ“, odgovori Mojsiju tast.

62Izl 18:18 “I ti i taj narod s tobom potpuno øete se iscrpsti. Taj je posao zate preteœak; sam ga ne moœeæ obavljati.Izl 18:19 Posluæaj me. Svjetovat øu te, i Bog øe biti s tobom! Ti zastupajnarod pred Bogom; podastiri Bogu njihove razmirice.Izl 18:20 Pouçavaj ih o zakonima i odredbama; svraøaj ih na put kojimmoraju iøi, upuøuj ih na djela koja moraju vræiti.Izl 18:21 Onda proberi izmeåu svega puka ljude sposobne, bogobojaznei pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisuønike,stotnike, pedesetnike i desetnike.Izl 18:22 Neka sude narodu u svako doba. Sve veøe sluçajeve nekapreda te iznose, a u manjima neka sami rasuåuju. Olakæaj sebi breme:neka ga oni s tobom nose.Izl 18:23 Ako tako uradiæ - i Bog ti to odobri - moøi øeæ izdrœati, a sav ovajnarod odlazit øe kuøi u miru.”Izl 18:24 Mojsije posluæa savjet svoga tasta i uçini sve kako ga svjetova.Izl 18:25 Probere Mojsije sposobnih ljudi od svih Izraelaca pa ih postaviza glavare narodu: tisuønike, stotnike, pedesetnike i desetnike.Izl 18:26 Oni su sudili narodu u svako doba. Teœe sluçajeve iznosili biMojsiju, a sve manje rjeæavali sami.Izl 18:27 Zatim Mojsije otpusti svoga tasta i on ode u svoju zemlju.Dolazak do SinajaIzl 19:1 Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana,stignu Izraelci u Sinajsku pustinju.Izl 19:2 Iduøi od Refidima, doåu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji.Postave Izraelci tabor tu pred brdom,Izl 19:3 a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne:“Ovako kaœi domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj:Izl 19:4 ‘Vi ste vidjeli æto sam uçinio Egipøanima; kako sam vas nosio naorlovskim krilima i k sebi vas doveo.Izl 19:5 Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i drœali moj Savez, viøete mi biti predraga svojina mimo sve narode - ta moj je sav svijet! -Izl 19:6 vi øete mi biti kraljevstvo sveøenika, narod svet.’ Tim rijeçimaoslovi Izraelce.”Izl 19:7 Mojsije se vrati i sazva narodne starjeæine te im izloœi sve æto muje Jahve naredio.Izl 19:8 A sav narod uzvrati jednoglasno: “Vræit øemo sve æto je Jahvenaredio.” Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi.Priprave za SavezIzl 19:9 Nato Jahve reçe Mojsiju: “Ja øu, evo, doøi k tebi u gustom oblakuda narod çuje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje.”Tako je Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda.Izl 19:10 “Poåi k narodu”, reçe Jahve Mojsiju, “i posveøuj ga danas isutra. Neka opere svoju odjeøu;Izl 19:11 neka bude gotov prekosutra, jer øe prekosutra siøi Jahve nabrdo Sinaj naoçigled svega puka.Izl 19:12 Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: ‘Pripazite dase na brdo ne penjete; da se ni podnoœja ne dotiçete! Tko se god brdadotakne, smrt øe ga snaøi.Izl 19:13 Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka budekamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio çovjek ili œivinçe, neka naœivotu ne ostane.’ Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju.”Izl 19:14 Mojsije siåe s brda k narodu i poçe posveøivati narod. Onioperu svoju odjeøu.Izl 19:15 “Budite gotovi za prekosutra!” - rekne Mojsije narodu. “Neprimiçite se œeni!”BogojavljenjeIzl 19:16 A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munjezasijevaæe, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zajeça truba, zadrhtasav puk koji bijaæe u taboru.Izl 19:17 Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoæe napodnoœju brda.Izl 19:18 Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja siæao nanjega. Dizao se dim kao dim iz peøi. Sve se brdo silno treslo.Izl 19:19 Zvuk trube bivao sve jaçi. Mojsije je govorio, a Bog mugrmljavinom odgovarao.Izl 19:20 Jahve siåe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsijana vrhunac brda. Mojsije se uspe.Izl 19:21 Sad Jahve reçe Mojsiju: “Siåi i opomeni narod da ne bi provalioprema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo.Izl 19:22 I sami sveøenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se oçistiti, daih Jahve ne uniæti.”

63Izl 19:23 “Narod se ne moœe popeti na brdo Sinaj”, odgovori MojsijeJahvi, “jer si nas sam ti opomenuo: ‘Postavi granice naokolo brda iproglasi ga svetim.’”Izl 19:24 “Siåi pa se opet popni zajedno s Aronom”, odgovori mu Jahve.“Ali neka sveøenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da neizginu.”Izl 19:25 Mojsije siåe k narodu i sve mu kaza.Deset zapovijediIzl 20:1 Onda Bog izgovori sve ove rijeçi:Izl 20:2 “Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske,iz kuøe ropstva.Izl 20:3 Nemoj imati drugih bogova uz mene.Izl 20:4 Ne pravi sebi lika ni obliçja bilo çega æto je gore na nebu, ili doljena zemlji, ili u vodama pod zemljom.Izl 20:5 Ne klanjaj im se niti im sluœi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog samljubomoran. Kaœnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci dotreøeg i çetvrtog koljena,Izl 20:6 a iskazujem milosråe tisuøama koji me ljube i vræe moje zapo-vijedi.Izl 20:7 Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne opraætaonome koji uzalud izgovara ime njegovo.Izl 20:8 Sjeti se da svetkujeæ dan subotni.Izl 20:9 Æest dana radi i obavljaj sav svoj posao.Izl 20:10 A sedmoga je dana subota, poçinak posveøen Jahvi, Bogutvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni køi tvoja, nisluga tvoj, ni sluækinja tvoja, ni œivina tvoja, niti doæljak koji se naåe unutartvojih vrata.Izl 20:11 Ta i Jahve je æest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve æto jeu njima, a sedmoga je dana poçinuo. Stoga je Jahve blagoslovio iposvetio dan subotni.Izl 20:12 Poætuj oca svoga i majku svoju da imadneæ dug œivot na zemljikoju ti da Jahve, Bog tvoj.Izl 20:13 Ne ubij!Izl 20:14 Ne uçini preljuba!Izl 20:15 Ne ukradi!Izl 20:16 Ne svjedoçi laœno na bliœnjega svoga!Izl 20:17 Ne poœeli kuøe bliœnjega svoga! Ne poœeli œene bliœnjega svoga;ni sluge njegova, ni sluækinje njegove, ni vola njegova, ni magarcanjegova, niti iæta æto je bliœnjega tvoga!”Izl 20:18 Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi çuæe zvuktrube i vidjeæe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje.Izl 20:19 Onda rekoæe Mojsiju: “Ti nam govori, a mi øemo sluæati. Nekanam Bog ne govori, da ne pomremo!”Izl 20:20 “Ne bojte se”, reçe Mojsije narodu. “Bog je doæao da vas samoiskuæa; da strah pred njim ostane s vama te da ne grijeæite.”Izl 20:21 Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje seBog nalazio.Izl 20:22 “Ovako reci Izraelcima”, progovori Jahve Mojsiju. “Sami stevidjeli da sam s vama govorio s neba.Izl 20:23 Ne pravite uza me kumira od srebra niti sebi pravite kumira odzlata.Izl 20:24 Naçini mi œrtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje œrtvepaljenice i œrtve priçesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na svakomemjestu koje odredim da se moje ime spominje ja øu doøi k tebi da teblagoslovim.Izl 20:25 Ako mi budeæ gradio kameni œrtvenik, nemoj ga graditi odklesanoga kamena, jer çim na njega spustiæ svoje dlijeto, oskvrnit øeæga.Izl 20:26 Ne uzlazi na moj œrtvenik po stepenicama, da se ne pokaœe nanjemu golotinja tvoja.”Zakon o robovimaIzl 21:1 “Ovo su propisi koje treba da im izloœiæ:Izl 21:2 Kad za roba kupiæ jednoga Hebreja, neka sluœi æest godina.Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan.Izl 21:3 Ako doåe sam, neka sam i ode; ako li je oœenjen, neka s njim idei njegova œena.Izl 21:4 Ako mu gospodar nabavi œenu, pa mu ona rodi bilo sinova bilokøeri, i œena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on nekaide sam.Izl 21:5 Ali ako rob otvoreno izjavi: ‘Volim svoga gospodara, svoju œenui svoju djecu, neøu da budem slobodan’,

64Izl 21:6 neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovedek vratima ili dovratku, neka mu gospodar æilom probuæi uho i neka mutrajno ostane u sluœbi.Izl 21:7 Kad çovjek proda svoju køer za ropkinju, neka se ona ne oslobaåakao i muæki robovi.Izl 21:8 Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio,neka joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad jojnije bio vjeran.Izl 21:9 A ako je odredi svome sinu, neka s njome postupa kao i sa køeri.Izl 21:10 Ako se oœeni drugom, ne smije prvoj uskraøivati hrane, odjeøeili njezinih braçnih prava.Izl 21:11 Ne bude li joj çinio ovo troje, neka je slobodna da ode bezotkupnine.”Izl 21:12 “Tko god udari çovjeka pa ga usmrti, neka se smrøu kazni.Izl 21:13 Ali ako to ne uçini hotimiçno, nego Bog pripusti da padne unjegovu æaku, odredit øu ti mjesto kamo moœe pobjeøi.Izl 21:14 Tko hotimiçno navali na svoga bliœnjega te ga podmuklo ubije,odvuci ga i s moga œrtvenika da se pogubi.Izl 21:15 Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrøu.Izl 21:16 Tko otme çovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlastizadrœi - neka se kazni smrøu.Izl 21:17 Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrøu.”TuçnjavaIzl 21:18 “Ako se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenomili æakom, ali ovaj ne pogine nego padne u postelju,Izl 21:19 ali poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa ætapom, ondaonome koji ga je udario neka je oproæteno, samo neka mu plati njegovgubitak vremena i pribavi mu posvemaænje izljeçenje.Izl 21:20 Ako tko udari batinom svoga roba ili svoju ropkinju te umru podnjegovom æakom, mora snositi osvetu.Izl 21:21 Ali ako rob preœivi dan-dva, neka se osveta ne provodi, jer jerob njegovo vlasniætvo.Izl 21:22 Ako se ljudi pobiju i udare trudnu œenu te ona pobaci, ali drugeætete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odætetu koju zatraœinjezin muœ. On neka plati kako suci odrede.Izl 21:23 Bude li drugog zla, neka je kazna: œivot za œivot,Izl 21:24 oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu,Izl 21:25 opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu.Izl 21:26 Udari li tko svoga roba ili svoju ropkinju u oko i upropasti ga,neka ga oslobodi zbog oka.Izl 21:27 Ako izbije zub svome robu - ili svojoj ropkinji - neka ga oslobodizbog zuba.”Izl 21:28 “Kad goveçe ubode çovjeka ili œenu pa ih usmrti, neka sekamenjem kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasnikunjegovu neka je oproæteno.Izl 21:29 Ali ako je to goveçe i prije bolo, a njegov vlasnik, iako opominjan,nije ga çuvao, pa ono usmrti çovjeka ili œenu, neka se to goveçekamenuje; a i njegov se vlasnik ima pogubiti.Izl 21:30 Ako se vlasniku oznaçi otkupna cijena da svoj œivot iskupi,neka plati koliko mu se odredi.Izl 21:31 Ubode li goveçe djeçaka ili djevojçicu, neka se prema njemupostupi isto prema ovome pravilu.Izl 21:32 Ako ubode roba ili ropkinju, neka vlasnik isplati njihovu gospo-daru trideset srebrnih æekela, a goveçe neka se kamenuje.Izl 21:33 Kad tko ostavi bunar otvoren, ili tko iskopa bunar a ne pokrijega, pa u njega upadne goveçe ili magare, vlasnik bunara ima datinaknadu:Izl 21:34 neka isplati vlasniku u novcu, a uginula œivotinja neka njemupripadne.Izl 21:35 Kad neçije goveçe ubode goveçe drugome te ono ugine, ondaneka prodaju œivo goveçe, a dobiveni novac neka podijele; i uginulogoveçe neka meåu sebe podijele.Izl 21:36 Ali ako se zna da je to goveçe i prije bolo, a njegov ga gospodarnije çuvao, onda mora nadoknaditi goveçe za goveçe, dok øe uginuloœivinçe biti njegovo.”KraåaIzl 21:37 “Tko ukrade goveçe ili marvinçe od sitne stoke, pa bilo da gazakolje, bilo da ga proda, onda za jedno goveçe neka se vrati peterogoveda, a za malo marvinçe çetvero marvinçadi.Izl 22:1 Ako se lopov zateçe gdje probija zid, pa mu se zada smrtanudarac, njegovu krv ne treba osveøivati.

65Izl 22:2 No ako je veø iziælo sunce, njegovu krv treba osvetiti. Lopovmora ætetu nadoknaditi. Ako nema niæta, njega za njegovu kraåu trebaprodati.Izl 22:3 Naåe li se ukradeno œivinçe œivo u njegovu vlasniætvu - goveçe,magare ili koja glava sitne stoke - treba da ga plati dvostruko.”Izl 22:4 “Tko opustoæi njivu ili vinograd pustivæi svoju stoku da obrstituåe, neka nadoknadi onim æto najbolje naåe na svojoj njivi i u svomevinogradu.Izl 22:5 Tko zapali vatru pa ona zahvati draç te izgori œito u snopu, uklasu ili na njivi, onaj tko je vatru zapalio mora ætetu nadoknaditi.Izl 22:6 Kad tko poloœi kod znanca novac ili stvari na çuvanje, pa budupokradene iz njegove kuøe, ako se lopov pronaåe, mora dvostruko platiti.Izl 22:7 Ako se lopov ne pronaåe, vlasnik kuøe neka se primakne kBogu, da se dokaœe kako on nije spustio svoje ruke na dobra svogabliœnjega.Izl 22:8 Za svaki prekræaj pronevjere - radilo se o goveçetu, magaretu,sitnoj stoci, odjeøi ili bilo kojoj izgubljenoj stvari za koju se ustvrdi: to jeono! - treba spor iznijeti pred Boga. Onaj koga Bog proglasi krivim nekaplati dvostruko drugome.Izl 22:9 Kad tko povjeri svome susjedu magare, goveçe, glavu sitnestoke ili bilo kakvo œivinçe, pa ono ugine, osakati se ili ga tko odvede ada ne bude svjedoka,Izl 22:10 zakletva pred Jahvom neka odluçi meåu obojicom je li çuvarposegao za dobrom svoga bliœnjega ili nije. Neka je vlasniku to dovoljno,a çuvar nije duœan da nadoknaåuje.Izl 22:11 Naåe li se da je on ukrao, mora ætetu nadoknaditi.Izl 22:12 Ako ga zvijer razdere, neka ga donese za dokaz, tako da zarazderano ne daje odætete.Izl 22:13 Kad tko posudi œivinu od svoga susjeda, pa se ona osakati iliugine dok joj vlasnik nije bio s njom, neka plati odætetu.Izl 22:14 Je li vlasnik bio s njom, odætete mu ne daje; ali ako je bilaunajmljena, neka doåe po svoju nadnicu.”Izl 22:15 “Ako tko zavede djevojku koja nije zaruçena i s njom legne,neka za nju dadne œenidbenu procjenu i uzme je za œenu.Izl 22:16 Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeritisrebra u vrijednosti œenidbene procjene za djevojku.Izl 22:17 Ne dopuætaj da vraçarica œivi!Izl 22:18 Tko bi god sa œivinom legao, treba ga kazniti smrøu.Izl 22:19 Tko bi prinosio œrtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom -neka bude izruçen prokletstvu, potpuno uniæten.Izl 22:20 Ne tlaçi pridoælicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bilipridoælice u zemlji egipatskoj.Izl 22:21 Ne cvilite udovice i siroçeta!Izl 22:22 Ako ih ucviliæ i oni zavape k meni, sigurno øu njihove vapajeusliæati.Izl 22:23 Moj øe se gnjev raspaliti i maçem øu vas pogubiti. Tako øe vamœene ostati udovice a djeca siroçad.Izl 22:24 Ako uzajmiæ novca kome od moga naroda, siromahu koji jekod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameøi mu kamata!Izl 22:25 Uzmeæ li svome susjedu ogrtaç u zalog, moraæ mu ga vratitiprije zalaza sunca.Izl 22:26 Ta to mu je jedini pokrivaç kojim omata svoje tijelo i u kojemmoœe leøi. Ako k meni zavapi, usliæat øu ga jer sam ja milostiv!Izl 22:27 Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda.Izl 22:28 Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svogamladog vina! Meni daj prvoroåenca od svojih sinova.Izl 22:29 Isto uçini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dananeka ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao!Izl 22:30 Budite narod meni posveøen! Zato nemojte jesti mesa odœivotinje koju je rastrgala zvjerad nego je bacite paæçadi!”Pravednost prema bliœnjemu i prema neprijateljuIzl 23:1 “Nemojte davati laœne izjave! Ne pomaœi zlikovcu svjedoçeøikrivo!Izl 23:2 Ne povodi se za mnoætvom da çiniæ zlo; niti svjedoçi u parnicistajuøi na stranu veøine protiv pravde.Izl 23:3 Ne smijeæ biti pristran prema siromahu u njegovoj parnici.Izl 23:4 Kad nabasaæ na zalutalo goveçe ili magare svoga neprijatelja,moraæ mu ga natrag dovesti.Izl 23:5 Ako opaziæ magarca onoga koji te mrzi kako je pao pod svojimtovarom, nemoj ga ostaviti: zajedno s njegovim gospodarom moraæ mupomoøi da se digne.

66Izl 23:6 Ne krnji prava svome siromahu u njegovoj parnici.Izl 23:7 Stoj daleko od laœne optuœbe; ne ubijaj neduœna i pravedna, jerja zlikovcu ne praætam.Izl 23:8 Ne primaj mita, jer mito zasljepljuje i one koji najjasnije gledajui upropaæøuje pravo pravednika.Izl 23:9 Ne ugnjetavaj pridoælicu! Ta znate kako je pridoælici; i sami stebili pridoælice u zemlji egipatskoj.”Subotna godina i subotaIzl 23:10 “Æest godina zasijavaj svoju zemlju i njezine plodove pobiri,Izl 23:11 a sedme je godine pusti da poçiva neobraåena. Neka se s njehrani sirotinja tvoga naroda, a æto njoj ostane, neka pojede poljska œivina.Radi tako i sa svojim vinogradom i svojim maslinikom.Izl 23:12 Æest dana obavljaj svoj posao, ali sedmoga dana od posalaodustani, da ti otpoçine vo i magarac i da odahne sin tvoje sluækinje ipridoælica.Izl 23:13 Pripazite na sve æto sam vam rekao. Ne spominjite imena drugihbogova. Neka se to i ne çuje iz tvojih usta.”BlagdaniIzl 23:14 “Triput na godinu odrœavaj u moju çast svetkovinu.Izl 23:15 Slavi Blagdan beskvasnoga kruha. U odreåeno vrijeme umjesecu Abibu - jer si u njemu iz Egipta iziæao - sedam dana jedibeskvasan kruh, kako sam ti naredio. Neka nitko ne stupa preda mepraznih ruku!Izl 23:16 Onda slavi Blagdan œetve - prvina æto ih donose polja kojazasijavaæ. Zatim Blagdan berbe na koncu godine, kad s polja pokupiæplodove svoga truda.Izl 23:17 Triput na godinu neka svi tvoji muæki stupe pred GospodaraJahvu.Izl 23:18 Krv œrtve koju u moju çast œrtvujeæ nemoj prinositi s ukvasanimkruhom; salo od œrtve prinesene na moju svetkovinu ne ostavljaj zasutradan.Izl 23:19 Donosi u kuøu Jahve, svoga Boga, najbolje prvine sa svojezemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke.”Upute za ulazak u zemlju kanaanskuIzl 23:20 “Æaljem, evo, svog anåela pred tobom da te çuva na putu idovede te u mjesto koje sam priredio.Izl 23:21 Poætuj ga i sluæaj! Ne buni se protiv njega, jer vam neøe opraætatiprekræaje: ta moje je ime u njemu.Izl 23:22 Ako mu se budeæ vjerno pokoravao i budeæ vræio sve æto samnaredio, ja øu biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojimprotivnicima.Izl 23:23 Anåeo øe moj iøi pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita,Periœana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uniætim.Izl 23:24 Nemoj se klanjati njihovim kumirima niti im iskazuj ætovanje; nepostupaj kako oni rade nego njihove kumire poruæi i stupove imporazbijaj.Izl 23:25 Iskazujte ætovanje Jahvi, Bogu svome, pa øu blagoslivati tvojkruh i tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest.Izl 23:26 U tvojoj zemlji neøe biti pometkinje; ja øu uçiniti punim brojtvojih dana.Izl 23:27 Pred tobom øu odaslati stravu svoju; u meteœ øu baciti savsvijet meåu koji dospijeæ i uçinit øu da svi tvoji neprijatelji bjeœe predtobom.Izl 23:28 Stræljene øu pred tobom odaæiljati da ispred tebe tjeraju u bijegHivijce, Kanaance i Hetite.Izl 23:29 Neøu ih otjerati ispred tebe u jednoj godini, da zemlja ne opustii divlje se œivotinje ne razmnoœe na tvoju ætetu.Izl 23:30 Tjerat øu ih ispred tebe malo-pomalo dok ti potomstvo neodraste, tako da zemlju zaposjedneæ.Izl 23:31 Postavit øu ti granicu: od Crvenoga do Filistejskoga mora, odpustinje pa do Rijeke. Predat øu, naime, stanovniætvo zemlje u tvojeæake, a ti ga ispred sebe tjeraj.Izl 23:32 Ne pravi savez ni s njima ni s njihovim kumirima.Izl 23:33 Neka ne ostanu u tvojoj zemlji da te ne navode na grijeh protivmene. Ako bi ætovao njihove kumire, to bi ti bila stupica.”Izl 24:1 Potom reçe Mojsiju: “Uzaåi k Jahvi - ti, Aron, Nadab i Abihu isedamdeset izraelskih starjeæina. Poklonite se izdaljega!Izl 24:2 Neka se sam Mojsije primakne k Jahvi! Oni neka se ne primiçu,a puk neka se s njim ne penje.”Izl 24:3 Doåe Mojsije i kaza narodu sve rijeçi Jahvine i sve odredbe. Asav puk odgovori u jedan glas: “Sve rijeçi æto ih Jahve reçe, vræit øemo.”

67Izl 24:4 Tada Mojsije popiæe sve rijeçi Jahvine. A ujutro podrani te podigneœrtvenik na podnoœju brda i dvanaest stupova za dvanaest plemenaIzraelovih.Izl 24:5 Zatim naloœi mladim Izraelcima da prinesu œrtve paljenice i daœrtvuju Jahvi junce kao œrtve priçesnice.Izl 24:6 Mojsije uhvati krv; polovinu krvi ulije u posude, a polovinu izlijepo œrtveniku.Izl 24:7 Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno proçita, anarod uzvrati: “Sve æto je Jahve rekao, izvræit øemo i posluæat øemo.”Izl 24:8 Mojsije potom uzme krvi te poækropi narod govoreøi: “Ovo je krvSaveza koji je Jahve s vama uspostavio na temelju svih ovih rijeçi.”Izl 24:9 Onda se uspne Mojsije s Aronom, Nadabom i Abihuom i sasedamdeset starjeæina Izraelovih.Izl 24:10 Oni vidjeæe Boga Izraelova: podnoœje njegovim nogama kaoda je bilo od dragoga kamena safira, sjajem nalik na samo nebo.Izl 24:11 Ni ruke svoje nije pruœio na izabranike Izraelaca: slobodno suBoga motrili i jeli i pili.Izl 24:12 Onda Jahve reçe Mojsiju: “Popni se k meni na brdo i priçekajondje. Dat øu ti kamene ploçe sa zakonom i zapovijedima koje sam zanjihovu pouku napisao.”Izl 24:13 Ustane Mojsije i njegov pomoønik Joæua te se Mojsije popnena brdo Boœje.Izl 24:14 A starjeæinama reçe: “Çekajte nas ovdje dok se ne vratimo. Etoje s vama Aron i Hur. Tko imadne kakvu razmiricu, neka se obrati nanjih.”Izl 24:15 Zatim Mojsije uzaåe na brdo, a onda oblak prekri brdo.Izl 24:16 Slava se Jahvina nastani na Sinajskom brdu i oblak ga obavijaæeæest dana. Sedmoga dana zovne Jahve Mojsija isred oblaka.Izl 24:17 Slava Jahvina na vrhuncu brda bijaæe oçima Izraelaca kaovatra koja saœiœe. Mojsije zaåe u oblak i uspne se na brdo.Izl 24:18 Çetrdeset dana i çetrdeset noøi boravio je Mojsije na brdu.Izl 25:1 Jahve reçe Mojsiju:Izl 25:2 “Reci Izraelcima da me darivaju, a vi primajte darove u mojuçast od svakoga koji daje od srca.Izl 25:3 A primajte ove darove: zlato, srebro i tuç;Izl 25:4 ljubiçasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan;Izl 25:5 uçinjene ovnujske koœe, pa fine koœe; bagremovo drvo;Izl 25:6 ulje za svjetlo; mirodije za ulje pomazanja i miomirisno kaåenje;Izl 25:7 oniks i drugo drago kamenje koje øe se umetnuti u opleøak inaprsnik.Izl 25:8 Neka mi sagrade Svetiæte da mogu boraviti meåu njima.Izl 25:9 Pri gradnji Prebivaliæta i svega u njemu postupi toçno premauzorku koji ti pokaœem.”Æator i njegov namjeætaj: KovçegIzl 25:10 “Od bagremova drva neka naprave Kovçeg: dva i po lakta dug,lakat i po æirok i lakat i po visok.Izl 25:11 Okuj ga çistim zlatom, okuj ga izvana i iznutra; a oko njegastavi naokolo zavræni pojas od zlata.Izl 25:12 Salij za njega çetiri zlatna koluta; prikuj ih za çetiri njegovenoge; dva koluta s jedne strane, a dva s druge.Izl 25:13 Od bagremova drva napravi i motke te ih u zlato okuj.Izl 25:14 Onda provuci motke kroz kolutove sa strana Kovçega da se nanjima Kovçeg nosi.Izl 25:15 Neka motke ostanu u kolutima Kovçega; neka se iz njih neizvlaçe.Izl 25:16 Svjedoçanstvo koje øu ti predati - u Kovçeg poloœi.”PomiriliæteIzl 25:17 “Pomiriliæte napravi takoåer od çistoga zlata. Neka bude dugodva i pol lakta, a æiroko lakat i pol.Izl 25:18 Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomiriliæta.Izl 25:19 Napravi jednoga kerubina za jedan kraj, a drugoga kerubinaza drugi kraj. Priçvrsti ih na oba kraja Pomiriliæta da s njim saçinjavajujedan komad.Izl 25:20 Kerubini neka dignu svoja krila uvis tako da svojim krilimazaklanjaju Pomiriliæte. Neka budu licem okrenuti jedan prema drugome,ali tako da lica kerubina gledaju u Pomiriliæte.Izl 25:21 Stavi na Kovçeg Pomiriliæte, a u Kovçeg poloœi ploçeSvjedoçanstva æto øu ti ih dati.Izl 25:22 Tu øu se ja s tobom sastajati i ozgo øu ti, iznad Pomiriliæta -izmeåu ona dva kerubina æto su na Kovçegu ploça Svjedoçanstva -saopøavati sve zapovijedi namijenjene Izraelcima.”

68Stol za prinesene kruhoveIzl 25:23 “Napravi od bagremova drva stol dva lakta dug, lakat æirok, alakat i pol visok.Izl 25:24 U çisto ga zlato obloœi i naçini mu naokolo zavræni pojas odzlata.Izl 25:25 Naokolo mu naçini obrub, podlanicu æirok, a onda po obrubustavi zavræni pojas od zlata.Izl 25:26 Nadalje, uspravi mu çetiri koluta od zlata pa mu ih priçvrsti nanjegova çetiri noœna ugla.Izl 25:27 Neka su kolutovi tik pod obrubom da sluœe kao kvake motkamaza noæenje stola.Izl 25:28 Motke napravi od bagremova drva i u zlato ih okuj. O njima øese stol nositi.Izl 25:29 Za njega onda napravi: zdjele, varjaçe, vrçeve i pehare zaizlijevanje prinosa. Naçini ih od çistoga zlata.Izl 25:30 Na stol svagda stavljaj pred moje lice prineseni kruh.”Izl 25:31 “Naçini svijeønjak od çistoga zlata. Svijeønjak neka budeskovan. Njegovo podnoœje, njegov stalak, njegove çaæe, çaæke i latice- sve neka bude od jednoga komada.Izl 25:32 Æest krakova neka mu izbija sa strana: tri kraka s jedne stranestalka, a tri kraka s druge strane stalka.Izl 25:33 Na jednome kraku neka budu tri çaæe u obliku bademova cvijeta,svaka s çaækom i laticama. Tako za svih æest krakova æto budu izbijali izstalka svijeønjaka.Izl 25:34 Na samome svijeønjaku neka budu çetiri çaæe u oblikubademova cvijeta, svaka s çaækom i laticama.Izl 25:35 Çaæka ispod dva kraka, saçinjavajuøi jedan komad s njime;onda çaæka ispod druga dva kraka, od jednoga komada s njime, paçaæka ispod dva posljednja kraka, od jednoga komada s njime. Tako zasvih æest krakova æto iz stalka budu izbijali.Izl 25:36 Njihove çaæke i njihovi krakovi saçinjavat øe jedan komad snjim - sve skovano u jednome komadu od çistoga zlata.Izl 25:37 Napravi i sedam svjetiljaka za njih. Svjetiljke neka tako budupostavljene da osvjetljuju prostor sprijeda.Izl 25:38 Usekaçi i pepeljare za njih neka su od çistoga zlata.Izl 25:39 Upotrijebi talenat çistoga zlata za svijeønjak i sav njegov pribor.Izl 25:40 Pazi! Naçini ih prema uzorku koji ti je na brdu pokazan.”Æator - PrebivaliæteIzl 26:1 “Prebivaliæte naçini od deset zavjesa: od ljubiçastog, crvenog itamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Na njima neka budu vezenilikovi kerubina - djelo umjetnika.Izl 26:2 Duœina svake zavjese neka je dvadeset i osam lakata, neka jojje æirina çetiri lakta. Sve zavjese neka su iste mjere.Izl 26:3 Pet zavjesa neka su sastavljene jedna s drugom, a drugih petzavjesa opet jedna s drugom.Izl 26:4 Napravi petlje od ljubiçaste vune pri rubu krajnje zavjese usastavljenom komadu.Izl 26:5 Napravi pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada odzavjesa, a pedeset pri rubu drugoga. Neka su petlje naçinjene jednaspram druge.Izl 26:6 Onda napravi pedeset kopça od zlata. Zavjese zatim kopçamasastavi jednu s drugom. Tako øe Prebivaliæte biti jedna cjelina.Izl 26:7 Naçini zatim zavjese od kostrijeti za Æator povrh Prebivaliæta.Naçini ih jedanaest.Izl 26:8 Neka duljina svake zavjese bude trideset lakata, a æirina svakezavjese çetiri lakta. Tih jedanaest zavjesa neka bude iste mjere.Izl 26:9 Sastavi pet zavjesa napose, a onda opet drugih æest zavjesanapose. Æestu zavjesu podvostruçi na proçelju Æatora.Izl 26:10 Uæij pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada odzavjesa, a pedeset na rubu drugoga.Izl 26:11 Izradi pedeset kopça od tuça, zapni kopçe za petlje da sastaviæÆator u cjelinu.Izl 26:12 A kako øe zavjese od Æatora pretjecati, neka se polovina zavjesaæto preostane spuæta na zadnjem dijelu Prebivaliæta.Izl 26:13 Od onoga æto preteçe na duœini æatorskih zavjesa neka pojedan lakat visi na obje strane svetoga Æatora da ga zaklanja.Izl 26:14 Napokon napravi Æatoru pokrov od uçinjenih i u crveno obojenihovnujskih koœa, a povrh njega pokrov od finih koœa.Izl 26:15 Trenice æto øe nauzgor stajati za Prebivaliæte napravi odbagremova drva.Izl 26:16 Svaka trenica neka bude deset lakata duga, a lakat i pol æiroka.

69Izlo 26:17 Svaka trenica neka ima dva klina da je uspravno drœe. Takonapravi na svakoj trenici za Prebivaliæte.Izl 26:18 Trenice za Prebivaliæte postavi: dvadeset trenica s juga, premapodnevu;Izl 26:19 onda pod dvadeset trenica napravi çetrdeset podnoœja odsrebra, dva podnoœja pod prvu trenicu za njezina dva klina, i tako redom,dva podnoœja za dva klina svake slijedeøe trenice.Izl 26:20 Za drugu stranu Prebivaliæta, sa sjevera: dvadeset trenicaIzl 26:21 i çetrdeset srebrnih podnoœja, dva podnoœja za dva klina prvetrenice, i tako redom, dva podnoœja za svaku trenicu.Izl 26:22 Na straœnjoj strani Prebivaliæta, sa zapada, postavi æest trenica.Izl 26:23 Napravi i dvije trenice za straœnje uglove Prebivaliæta.Izl 26:24 Neka budu rastavljene pri dnu, ali na vrhu kod prvoga kolutaneka budu sastavljene. Neka tako obadvije prave dva ugla.Izl 26:25 Neka dakle bude osam trenica s njihovim srebrnim podnoœjima:æesnaest podnoœja, dva podnoœja pod prvom trenicom, a dva opetpodnoœja pod svakom slijedeøom trenicom.Izl 26:26 Nadalje napravi prijeçnice od bagremova drva: pet njih zatrenice s jedne strane Prebivaliæta,Izl 26:27 a pet prijeçnica s druge strane Prebivaliæta; onda pet prijeçnicaza trenice Prebivaliæta straga prema zapadu.Izl 26:28 Srednja prijeçnica neka ide sredinom trenica s jednoga krajana drugi.Izl 26:29 Trenice obloœi zlatom, a i kolutove za njih, kroz koje øe seprijeçnice provlaçiti, naçini od zlata. Prijeçnice onda obloœi zlatom.Izl 26:30 Tako, dakle, podigni Prebivaliæte prema nacrtu koji ti je pokazanna brdu.”ZastorIzl 26:31 “Napravi zavjesu od ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenogprediva i prepredenog lana. Neka su na njoj izvezeni kerubini.Izl 26:32 Objesi je na çetiri stupa od bagremova drva, zlatom obloœena,s kopçama od zlata, a na çetiri podnoœja od srebra.Izl 26:33 Objesi zavjesu za kvake. Onda unesi Kovçeg svjedoçanstvatu za zavjesu. Neka ti tako zavjesa odjeljuje Svetiæte od Svetiæta nadsvetiætima.Izl 26:34 Stavi Pomiriliæte na Kovçeg svjedoçanstva u Svetinji nadsvetinjama.Izl 26:35 Postavi zatim stol van pred zavjesu, a svijeønjak na juœnu stranuPrebivaliæta, prema stolu. Stol stavi na sjevernu stranu.Izl 26:36 A na ulazu u Æator napravi zastorak od ljubiçastog, crvenog itamnocrvenog prediva i prepredenog lana - vezom izvezen.Izl 26:37 Za zastorak isteæi pet stupçiøa od bagrenova drva pa ih obloœizlatom. Kopçe za njih neka budu od zlata. Salij za njih pet podnoœja odtuça.”Œrtvenik za paljeniceIzl 27:1 “Naçini œrtvenik od bagremova drva, pet lakata dug, pet lakataæirok - prava çetvorina - i tri lakta visok.Izl 27:2 Na njegova çetiri ugla naçini rogove. Neka mu rogovi budu ujednome komadu s njim. I tuçem ga okuj.Izl 27:3 Dalje, naçini za œrtvenik posude za zgrtanje otpadaka: strugaçe,kotliøe, viljuæke i kadionike. Sve potrepætine za œrtvenik naçini od tuça.Izl 27:4 Onda naçini za njega reæetku od tuça, u obliku mreœice,Izl 27:5 a na çetiri ugla mreœicu ispod izboçine œrtvenika, tako da zahvatido sredine œrtvenika.Izl 27:6 Napravi zatim motke za œrtvenik, motke od bagremova drva, paih tuçem okuj.Izl 27:7 Neka se motke provuku kroz kolutove, tako da doåu na objestrane œrtvenika kad se nosi.Izl 27:8 Naçini ga æuplja, od dasaka: kako ti je pokazano na brdu, onakoneka je i napravljen.”DvoriæteIzl 27:9 “Napravi i dvoriæte Prebivaliæta. Na juœnoj strani napravi zavjeseod prepredenog lana, sto lakata u duœinu s te strane.Izl 27:10 Njihovih dvadeset stupova neka stoji na dvadeset podnoœja odtuça i neka imaju kopçe i æipke od srebra.Izl 27:11 Isto tako za sjevernu stranu naçini plahte sto lakata duge.Njihovih dvadeset stupova i dvadeset podnoœja od tuça, ali kopçe i æipkeneka su od srebra.Izl 27:12 Æirini dvoriæta sa zapadne strane trebat øe zavjese pedesetlakata duge, sa deset stupova i deset podnoœja.Izl 27:13 Æirina dvoriæta prema istoçnoj strani neka bude pedeset lakata.

70Izl 27:14 Nadalje, zavjese s jedne strane vrata neka su petnaest lakataduge, sa svoja tri stupa i njihova tri podnoœja.Izl 27:15 A s druge strane neka su zavjese opet petnaest lakata, sasvoja tri stupa i njihova tri podnoœja.Izl 27:16 Za dvoriæni ulaz: vezen zastor od dvadeset lakata, odljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; i sasvoja çetiri stupa i njihova çetiri podnoœja.Izl 27:17 Svi stupovi naokolo dvoriæta neka su povezani srebrnimæipkama. Neka su im kopçe od srebra, a podnoœja od tuça.Izl 27:18 Neka je dvoriæte u duljinu sto lakata, u æirinu pedeset, a u visinupet lakata. Neka su mu plahte od prepredenog lana, podnoœja od tuça.Izl 27:19 Sve potrepætine u Prebivaliætu za opøu upotrebu i svi njegovikoçiøi, a tako i koçiøi u dvoriætu, neka su od tuça.”Ulje za svijeøeIzl 27:20 “Nadalje, naredi Izraelcima da ti za svjetlo donose çistoga uljaod istupanih maslina, tako da svjetlo neprestano gori.Izl 27:21 Aron i njegovi sinovi neka ga postavljaju u Æator sastankaizvan zavjese æto zaklanja Svjedoçanstvo da gori pred Jahvom od veçerido jutra. Neka je to neopoziva naredba za izraelske naraætaje.”Sveøeniçko ruhoIzl 28:1 “A onda dovedi k sebi izmeåu Izraelaca svoga brata Aronazajedno s njegovim sinovima: Nadabom, Abihuom, Eleazarom iItamarom da mi sluœe kao sveøenici.Izl 28:2 Napravi svome bratu Aronu sveto ruho na çast i ukras.Izl 28:3 Obrati se svim vjeætacima koje sam obdario mudroæøu nekanaprave haljine Aronu da bi se posvetio i vræio sveøeniçku sluœbu umoju çast.Izl 28:4 Neka ovu odjeøu naprave: naprsnik, opleøak, ogrtaç, koæuljuresama obrubljenu, mitru i pas; neka naprave svetu odjeøu za tvogabrata Arona i njegove sinove da mi sluœe kao sveøenici.Izl 28:5 Stoga neka oni primaju zlato, ljubiçasto, crveno i tamnocrvenopredivo i prepredeni lan.”Opleøak - “efod”Izl 28:6 “Opleøak neka naprave od zlata, od ljubiçastog, crvenog itamnocrvenog prediva i od prepredenog lana - vjeæto izraåen.Izl 28:7 Neka na njemu budu dvije poramenice, priçvræøene za njegovekrajeve.Izl 28:8 Tkanica æto bude na njemu neka je napravljena kao i on: odzlata, od ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenoglana, a neka s njim saçinjava jedan komad.Izl 28:9 Zatim uzmi dva draga kamena oniksa i u njih ureœi imenaIzraelovih sinova:Izl 28:10 æest njihovih imena na jednome dragom kamenu, a preostalihæest imena na drugome dragom kamenu, prema njihovu roåenju.Izl 28:11 Kao æto rezbar dragulja urezuje peçate na prstene, tako ti ureœiimena Izraelovih sinova. Oko njih navezi zlatan obrub,Izl 28:12 pa priçvrsti oba draga kamena za poramenice opleøka da buduspomen-dragulji na Izraelove sinove. Tako neka Aron nosi njihova imenao svoja dva ramena pred Jahvom da ih se sjeøa.Izl 28:13 Naçini zlatne okvireIzl 28:14 i dva lançiøa od çistoga zlata. Naçini ih kao zasukane uzice ionda zasukane lançiøe priçvrsti za okvire.”Naprsnik za presuåivanjeIzl 28:15 “Naprsnik za presuåivanje izradi umjetniçki; izvedi to kao iposao na opleøku: od zlata, od ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenogprediva i od prepredenog lana.Izl 28:16 Neka bude çetvorinast i dvostruk; jedan pedalj neka mu jeduljina, a pedalj æirina.Izl 28:17 Na njemu poredaj çetiri reda dragulja. U prvome redu nekabude: rubin, topaz i alem;Izl 28:18 u drugome redu: smaragd, safir i ametist;Izl 28:19 u treøem redu: hijacint, ahat i ledac;Izl 28:20 a u çetvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis. Neka budu ukovani uzlatne okvire.Izl 28:21 Tih dragulja neka bude dvanaest, koliko i imena Izraelovihsinova. Neka budu urezani kao i peçati na prstenju, svaki s imenomjednoga od dvanaest plemena.Izl 28:22 Napravi za naprsnik lançiøe od çistoga zlata, zasukane kaouzice.Izl 28:23 Zatim napravi za naprsnik dva kolutiøa od zlata i priçvrsti ih nadva gornja ugla naprsnika.

71Izl 28:24 Onda priveœi dvije zlatne uzice za ta dva kolutiøa koja budupriçvræøena za uglove naprsnika.Izl 28:25 Druga dva kraja uzica priveœi za dva okvira. Sad ih tako priçvrstiza poramenice opleøka sprijeda.Izl 28:26 Napravi dva kolutiøa od zlata pa ih priçvrsti za dva donja uglanaprsnika, uz rub iznutra koji je okrenut prema opleøku.Izl 28:27 Napravi joæ dva kolutiøa od zlata i priçvrsti ih za donji, prednjikraj poramenice opleøka, uz njegov æav povrh tkanice opleøka.Izl 28:28 Neka se naprsnik sveœe za svoje kolutiøe s kolutiøima opleøkavrpcom od modroga grimiza, tako da naprsnik stoji iznad tkanice i da sene moœe odvajati od opleøka.Izl 28:29 Neka tako Aron, kada god ulazi u Svetiæte, na svome srcu nosiimena sinova Izraelovih na naprsniku za presuåivanje da ih uvijek dozivau sjeøanje pred Jahvom.Izl 28:30 U naprsnik za presuåivanje neka se stave i œurim’ i ‘Tumim’ dai oni budu na Aronovu srcu kad bude dolazio pred Jahvu. Tako nekaAron uvijek na svom srcu pred Jahvom nosi presudu sinova Izraelovih.”OgrtaçIzl 28:31 “Ogrtaç za opleøak sav napravi od ljubiçastog prediva.Izl 28:32 Prorez za glavu na njemu neka bude na sredini. Rub naokoloproreza neka bude opæiven kao ovratnik na oklopu, tako da se ogrtaç nepodere.Izl 28:33 Na njegovu rubu sve naokolo naçini æipke od ljubiçastog,crvenog i tamnocrvenog prediva, a izmeåu njih zvonca od zlata naokolo;Izl 28:34 zlatno zvonce pa æipak, zlatno zvonce pa æipak naokolo ogrtaçauz rub.Izl 28:35 Neka budu na Aronu dok vræi sluœbu, da se çuje kad ulazi uSvetiæte pred Jahvu i kad izlazi; tako neøe umrijeti.””Jahvi posveøen”Izl 28:36 “Napravi potom jednu ploçu od çistoga zlata i na njoj ureœi, kaoæto se urezuje na peçatnom prstenu: ‘Jahvi posveøen’.Izl 28:37 Za mitru je priveœi modrom vrpcom da stoji s proçelja mitre.Izl 28:38 Neka stoji na Aronovu çelu. Tako neka Aron na se preuzmenedostatke koji bi mogli okaljati sve svete prinose æto ih Izraelciposveøuju. Neka uvijek stoji na njegovu çelu da za njih stjeçeblagonaklonost Jahvinu.Izl 28:39 Koæulju s resama napravi od lana, od lana napravi i mitru, a pasvezom izvezi.Izl 28:40 I za Aronove sinove napravi haljine, pasove i turbane, njima naçast i ukras.Izl 28:41 U njih odjeni svoga brata Arona i njegove sinove; onda ihpomaœi, ispuni im ruke vlaæøu i posveti ih da mi sluœe kao sveøenici.Izl 28:42 Napravi za njih gaøice od lana da im pokriju golo tijelo. Nekaseœu od bedara do stegna.Izl 28:43 Neka ih nosi Aron i njegovi sinovi kad ulaze u Æator sastankaili kad se primiçu œrtveniku za sluœbu u Svetiætu da ne navuku na sekrivnju i umru. To neka bude vjeçna naredba za njega i za njegovopotomstvo poslije njega.”Posveøenje Arona i njegovih sinova PripremeIzl 29:1 “Ovo je obred koji øeæ obaviti na njima da ih posvetiæ za mojesveøenike: Uzmi jednog junca i dva ovna bez mane;Izl 29:2 onda beskvasnoga kruha, beskvasnih kolaça zamijeæenih uulju i beskvasnih prevrta uljem namazanih. Napravi ih od bijelogapæeniçnog braæna.Izl 29:3 Naslaœi ih u koæaricu i u koæarici prinesi ih s juncem i oba ovna.”Çiæøenje, oblaçenje i pomazanjeIzl 29:4 “Dovedi Arona i njegove sinove k ulazu u Æator sastanka i operiih u vodi.Izl 29:5 Zatim uzmi odijelo i obuci Arona u koæulju; stavi na njega ogrtaçopleøka, opleøak i naprsnik i opaæi ga tkanicom opleøka.Izl 29:6 Ustakni mu mitru na glavu; na mitru stavi sveti vijenac.Izl 29:7 Uzmi zatim ulja za pomazanje; izlij na njegovu glavu i pomaœiga.Izl 29:8 Onda dovedi njegove sinove; obuci ih u koæulje;Izl 29:9 opaæi ih u pasove i obvij im turbane. Sveøeniætvo neka im pripadavjeçnom uredbom. Tako posveti Arona i njegove sinove!”Izl 29:10 “Dovedi zatim junca pred Æator sastanka, pa neka Aron i njegovisinovi stave ruke juncu na glavu.Izl 29:11 Onda pred Jahvom, na ulazu u Æator sastanka, junca zakolji.Izl 29:12 Uzmi junçeve krvi i svojim je prstom stavi na rogove œrtvenika.Ostatak krvi izlij podno œrtvenika.

72Izl 29:13 Uzmi sav loj oko droba, privjesak na jetri i oba bubrega s lojemoko njih, pa spali na œrtveniku.Izl 29:14 Meso od junca, njegovu koœu i njegovu neçist spali na vatriizvan taboriæta. To je œrtva okajnica.Izl 29:15 Poslije toga uzmi jednoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovistave na njegovu glavu svoje ruke.Izl 29:16 Onda ovna zakolji, uhvati mu krvi i zapljusni njome œrtvenik sasvih strana.Izl 29:17 Isijeci zatim ovna u komade, operi mu drobinu i noge i poloœi ihna njegove ostale dijelove i glavu.Izl 29:18 I onda cijeloga ovna spali na œrtveniku. Œrtva je to paljenica uçast Jahvi, miris ugodan, œrtva ognjena.Izl 29:19 Uzmi onda drugoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stavesvoje ruke ovnu na glavu.Izl 29:20 Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome namaœi resicu desnogaAronova uha, resicu desnog uha njegovim sinovima, palac na njihovojdesnoj ruci pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom krvi zapljusniœrtvenik naokolo.Izl 29:21 Uzmi onda krvi æto je ostala na œrtveniku i ulja za pomazanje ipoækropi Arona i njegovo odijelo, njegove sinove i njihova odijela. Takoøe biti posveøen on i njegovo odijelo, njegovi sinovi i odijela njegovihsinova.”Uvoåenje sveøenikaIzl 29:22 “Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili rep, loj oko droba, privjesaks jetre, oba bubrega i loj oko njih; desno pleøe - jer je to ovan prinesenza sveøeniçko posveøenje -Izl 29:23 zatim jedan okrugli kruh, jedan kolaç na ulju i jednu prevrtu izkoæarice beskvasnoga kruha æto je pred Jahvom.Izl 29:24 Sve to stavi na ruke Arona i njegovih sinova i prinesi œrtvuprikaznicu pred Jahvom.Izl 29:25 Uzmi ih onda s njihovih ruku i spali na œrtveniku, povrh œrtvepaljenice, da bude Jahvi na ugodan miris. To je paljena œrtva u çastJahvi.Izl 29:26 Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo posveøenje iprinesi ih kao œrtvu prikaznicu pred Jahvom. Neka to bude tvoj dio.Izl 29:27 Posveti grudi æto su bile prinesene kao œrtva prikaznica i pleøeæto je bilo prineseno kao œrtva podizanica od ovna prinesena zaposveøenje Arona i njegovih sinova.Izl 29:28 Neka to bude pristojba Aronu i njegovim potomcima odIzraelaca za sva vremena. Ta to je ujam koji øe Izraelci davati od svojihpriçesnica - ujam koji Jahvi pripada.Izl 29:29 Aronova posveøena odijela neka pripadnu njegovim sinovimaposlije njega da u njima budu pomazani i posveøeni.Izl 29:30 Sin koji postane sveøenikom mjesto njega, kad uåe u Æatorsastanka da vræi sluœbu u Svetiætu, neka ih nosi sedam dana.”Sveto blagovanjeIzl 29:31 “Uzmi onda ovna za posveøenje i skuhaj njegovo meso naposveøenome mjestu.Izl 29:32 Aron i njegovi sinovi neka blaguju meso od toga ovna i kruh izkoæarice na ulazu u Æator sastanka.Izl 29:33 Neka jedu od onoga æto je posluœilo za njihovo oçiæøenje, da imse ruke ispune vlaæøu i da budu posveøeni. Nijedan svjetovnjak neka nejede od toga jer je posveøeno.Izl 29:34 Ako bi ostalo æto mesa od sveøeniçkog posveøenja ili æto odonoga kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti jer je posveøeno.”Posveta œrtvenika za paljeniceIzl 29:35 “Toçno tako uçini Aronu i njegovim sinovima kako sam tinaredio. Posveøuj ih sedam dana.Izl 29:36 Svakoga dana prinesi jednoga junca kao œrtvu okajnicu - zapomirenje. I prinesi œrtvu okajnicu za pomirenje oltara, zatim ga pomaœida bude posveøen.Izl 29:37 Sedam dana prinosi œrtvu pomirnicu za œrtvenik i posveøuj ga.Tako øe œrtvenik postati presvet, i sve æto se œrtvenika dotakne bit øeposveøeno.”Svakodnevna œrtva paljenicaIzl 29:38 “A ovo treba da prinosiæ na œrtveniku: dva janjca godinu danastara, svaki dan bez prijekida.Izl 29:39 Jedno janje œrtvuj ujutro, a drugo uveçer.Izl 29:40 Prinesi s prvim janjetom jednu desetinu efe bijeloga braænazamijeæena u çetvrtini hina istupanog ulja i œrtvu ljevanicu od çetvrtinehina vina.

73Izl 29:41 Drugo janje prinesi u suton. S njim prinesi œrtvu prinosnicu snjezinom œrtvom ljevanicom kao i izjutra - na ugodan miris, œrtvu u çastJahvi paljenu.Izl 29:42 Neka to bude trajna œrtva paljenica od koljena do koljena - naulazu u Æator sastanka, pred Jahvom. Tu øu se ja s tobom sastajati dati govorim.Izl 29:43 I s Izraelcima øu se tu sastajati, i moja øe ih slava posveøivati.Izl 29:44 Ja øu posvetiti Æator sastanka i œrtvenik; posvetit øu Arona injegove sinove da mi sluœe kao sveøenici.Izl 29:45 Ja øu prebivati meåu Izraelcima i biti njihov Bog.Izl 29:46 Upoznat øe oni tada da sam to ja, Jahve, Bog njihov koji ih jeizbavio iz zemlje egipatske da prebivam meåu njima - ja, Jahve, Bognjihov.”Izl 30:1 “Napravi i œrtvenik za paljenje tamjana; napravi ga od bagremovadrva.Izl 30:2 Neka bude lakat dug, lakat æirok, u pravokut, i dva lakta visok.Neka mu roæçiøi budu od jednoga komada s njim.Izl 30:3 Obloœi mu u çisto zlato: njegovu gornju plohu, njegove stranenaokolo i njegove roæçiøe. Naçini mu zlatan zavræni pojas naokolo.Izl 30:4 Naçini mu dva zlatna koluta. Priçvrsti mu ih s dviju suprotnihstrana ispod zavrænog pojasa. Kroz njih øe se provlaçiti motke zanoæenje.Izl 30:5 Motke naçini od bagremova drva i zlatom ih obloœi.Izl 30:6 Postavi œrtvenik pred zavjesu æto zastire Kovçeg Svjedoçanstva- nasuprot Pomiriliætu nad Svjedoçanstvom - gdje øu se ja s tobom sas-tajati.Izl 30:7 Neka na njemu Aron pali miomirisni tamjan svako jutro kadpriprema svjetla;Izl 30:8 neka ga Aron opet pali u suton kad svjetla zapaljuje, da to budesvagdaænje kadiono prinoæenje pred Jahvom u sve vaæe naraætaje.Izl 30:9 Ne prinosi na njemu ni neposveøenoga tamjana, ni paljenice, niprinosnice, ni ljevanice!Izl 30:10 Jednom u godini neka Aron obavi obred pomirenja na njegovimroæçiøima. Krvlju œrtve koja se prinosi za grijeh, jednom na godinu, nekaobavi obred pomirenja za œrtvenik. Tako çinite u sve naraætaje. Jer oltarje presveta svetinja Jahvina.”Izl 30:11 Nadalje Jahve reçe Mojsiju:Izl 30:12 “Kad budeæ pravio popis Izraelaca prilikom novaçenja, nekasvatko da Jahvi otkupninu za se kad se upiæe, da ih kakvo zlo ne snaåezbog novaçenja.Izl 30:13 Tko god potpada pod novaçenje, ovoliko neka dadne: polaæekela - prema hramskom æekelu, gdje je dvadeset gera u æekelu. Topola æekela neka bude kao prinos Jahvi.Izl 30:14 Tko god potpada pod novaçenje, od dvadeset godina starostipa naviæe, neka dadne prinos Jahvi.Izl 30:15 Bogataæ neka ne plaøa viæe niti siromah manje od pola æekelakad daju prinos Jahvi kao otkup za se.Izl 30:16 Uzimaj otkupni novac od Izraelaca i odreåuj ga za potrebeÆatora sastanka. Neka to bude Jahvi na spomen da se sjeøa Izraelacai da im bude milostiv.”UmivaonikIzl 30:17 Reçe Jahve Mojsiju:Izl 30:18 “Napravi umivaonik od tuça i podnoœje od tuça za umivanje.Postavi ga izmeåu Æatora sastanka i œrtvenika. Nalij u njega vodeIzl 30:19 pa neka Aron i njegovi sinovi peru svoje ruke i noge vodom iznjega.Izl 30:20 Kad moradnu ulaziti u Æator sastanka, ili kad se moradnuprimicati œrtveniku za sluœbu da spaljuju œrtve u çast Jahvi paljene, nekase vodom operu da ne poginu.Izl 30:21 Neka operu ruke svoje i noge svoje da izbjegnu smrti: to jetrajna naredba Aronu i njegovim potomcima u sve naraætaje.”Ulje za pomazanjeIzl 30:22 Joæ reçe Jahve Mojsiju:Izl 30:23 “Nabavi najboljih mirodija: pet stotina æekela smirne samotoka,pola te teœine - dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedesetmirisave trstike,Izl 30:24 pet stotina - prema hramskom æekelu - lovorike i jedan hinmaslinova ulja.Izl 30:25 Od toga napravi posveøeno ulje za pomazanje; da bude smjesakao da ju je pravio pomastar. Neka to bude posveøeno ulje zapomazanje.

74Izl 30:26 Time onda pomaœi: Æator sastanka i Kovçeg Svjedoçanstva;Izl 30:27 stol i sav njegov pribor; svijeønjak i sav njegov pribor; œrtvenikkadioni;Izl 30:28 œrtvenik za œrtve paljenice i sav njegov pribor; umivaonik i njegovstalak:Izl 30:29 posveti ih, i oni øe tako postati posveøeni; i æto god ih se dotakne,posveøeno øe postati.Izl 30:30 Pomaœi Arona i njegove sinove i posveti ih meni za sveøenike.Izl 30:31 Onda kaœi Izraelcima ovako: ‘Ovo je moje posveøeno ulje zapomazanje od koljena do koljena.Izl 30:32 Ne smije se polijevati po tijelu obiçnoga çovjeka; ne smijetepraviti drugoga ovakva sastava! To je posveøeno i neka vam bude sveto!Izl 30:33 Tko god takvo napravi, ili tko ga stavi na kojeg svjetovnjaka,neka se odstrani od svog naroda!’”Miomirisni kadIzl 30:34 Jahve joæ reçe Mojsiju: “Nabavi mirodija: natafe, æeheleta ihelebene. Od ovih mirodija i çistoga tamjana,Izl 30:35 sve u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kaåenje, smjesumirodija kakvu pravi pomastar, opranu, çistu, svetu.Izl 30:36 Od toga neæto smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedoçanstvo,u Æator sastanka, gdje øu se ja s tobom sastajati. Drœite ovu mirodijupresvetom!Izl 30:37 A miomiris koji napraviæ prema ovome sastavu za svojuupotrebu ne smijete praviti. To drœi za svetinju Jahvi!Izl 30:38 Tko sebi napravi æto takvo da mu miriæe, neka se iskorijeni izsvoga naroda.”Izl 31:1 Jahve reçe Mojsiju:Izl 31:2 “Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljenaHurova iz plemena Judina.Izl 31:3 Napunio sam ga duhom Boœjim koji mu je dao umjeænost,razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove:Izl 31:4 da zamiælja nacrte za radove od zlata, srebra i tuça;Izl 31:5 za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslovesvakakve.Izl 31:6 Dodao sam joæ Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena;vjeætinom sam obdario sve sposobne ljude da mognu napraviti sve ætosam ti naredio:Izl 31:7 Æator sastanka, Kovçeg Svjedoçanstva, povrh njega Pomiriliætei sav namjeætaj Æatora;Izl 31:8 stol i sav njegov pribor, çisti svijeønjak sa svim njegovim priborom;Izl 31:9 kadioni œrtvenik, œrtvenik za œrtve paljenice i njegov pribor, ondaumivaonik i njegovo podnoœje;Izl 31:10 odijela za sluœbu, posveøena odijela za sveøenika Arona i odijelaza njegove sinove, za njihovu sveøeniçku sluœbu;Izl 31:11 pa ulje za pomazanje i miomirisni tamjan za Svetiæte. Sve nekanaçine kako sam ti naredio.”Propis o subotiIzl 31:12 Jahve opet reçe Mojsiju:Izl 31:13 “Reci Izraelcima: Subote moje morate odrœavati, jer subota jeznak izmeåu mene i vas od naraætaja do naraætaja, da budete svjesnida vas ja, Jahve, posveøujem.Izl 31:14 Drœite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrneneka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani izsvoga naroda.Izl 31:15 Æest dana neka se vræe poslovi, ali sedmi dan neka bude danposvemaænjeg odmora, Jahvi posveøen. Tko bi u dan subotni obavljaokakav posao neka se pogubi.Izl 31:16 Stoga neka Izraelci drœe subotu - svetkujuøi je od naraætaja donaraætaja - kao vjeçni savez.Izl 31:17 Neka je ona znak, zauvijek, izmeåu mene i Izraelaca. Ta Jahveje za æest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditii odahnuo.”Mojsije prima ploçe SavezaIzl 31:18 Kad Jahve svræi svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu,dade mu dvije ploçe Svjedoçanstva, ploçe kamene, ispisane prstomBoœjim.Zlatno teleIzl 32:1 A narod, videøi gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se okoArona pa mu rekne: “Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred namaide! Ne znamo æto se dogodi s tim çovjekom Mojsijem koji nas izvede izzemlje egipatske.”

75Izl 32:2 “Poskidajte zlatne nauænice æto vise o uæima vaæih œena, vaæihsinova i vaæih køeri”, odgovori im Aron, “pa ih meni donesite.”Izl 32:3 Sav svijet skine zlatne nauænice æto ih je o uæima imao i doneseAronu.Izl 32:4 Primivæi zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i naçinisaliveno tele. A oni poviçu: “Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo izzemlje egipatske.”Izl 32:5 Vidjevæi to Aron, sagradi pred njim œrtvenik a onda najavi: “Sutraneka se priredi sveçanost u çast Jahvi!”Izl 32:6 Sutradan rano ustanu i prinesu œrtve paljenice i donesu œrtvepriçesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da sezabavlja.Prijetnja JahvinaIzl 32:7 “Poœuri se dolje!” - progovori Jahve Mojsiju. “Narod tvoj, koji siizveo iz zemlje egipatske, poæao je naopako.Izl 32:8 Brzo su zaæli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele odrastopljene kovine, preda njega pali niçice i œrtve mu prinijeli uz poklike:‘Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!’Izl 32:9 Dobro vidim”, reçe dalje Jahve Mojsiju, “da je ovaj narod tvrdeæije.Izl 32:10 Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim.Onda øu od tebe razviti velik narod.”Zagovor MojsijevIzl 32:11 Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio:“O Jahve! ̂ emu da gnjevom plamtiæ na svoj narod koji si izbavio iz zemljeegipatske silom velikom i rukom jakom!Izl 32:12 Zaæto bi Egipøani morali reøi: ‘U zloj ih je namjeri i odveo, takoda ih smakne u brdinama i izbriæe s lica zemlje!’ Smiri svoj gnjev i ljutinu;odustani od zla svome narodu!Izl 32:13 Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si sesamim sobom zakleo i obeøao im: ‘Razmnoœit øu vaæe potomstvo kaozvijezde na nebu i svu zemlju ovu æto sam obeøao dat øu vaæempotomstvu i ona øe zavazda biti njihova baætina.’”Izl 32:14 I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreøu kojom mubijaæe zaprijetio.Savez raskinut - razbijene ploçeIzl 32:15 Mojsije se okrene i siåe s brda. U rukama su mu bile dvije ploçeSvjedoçanstva, ploçe ispisane na objema plohama; ispisane i s jednei s druge strane.Izl 32:16 Ploçe su bile djelo Boœje; pismo je bilo pismo Boœje u ploçamaurezano.Izl 32:17 A Joæua çu viku naroda koji je buçio pa reçe Mojsiju: “Bojnavika u taboru!”Izl 32:18 Mojsije mu odgovori:”Niti viçu pobjednici, niti tuœe pobijeåeni: tu ja samo pjesmu çujem.”Izl 32:19 Çim se pribliœi taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi seMojsije. Baci iz ruku ploçe i razbije ih na podnoœju brda.Izl 32:20 Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prahsatre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju.Izl 32:21 “Æto ti je ovaj puk uçinio”, reçe Mojsije Aronu, “da si tako velikgrijeh na njega svalio?”Izl 32:22 “Neka se moj gospodar srdœbom ne raspaljuje”, odgovori Aron.“Sam dobro znaæ kako je ovaj narod na zlo sklon.Izl 32:23 Rekoæe mi: ‘Napravi nam boga pa neka pred nama ide! Neznamo æto se dogodi s tim çovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemljeegipatske.’Izl 32:24 Na to im ja rekoh: ‘Tko ima zlata, neka ga skine!’ Tako mi gadadoæe, a ja ga bacih u vatru te izaåe ovo tele.”Revnost levitaIzl 32:25 Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan - ta Aron ihje pustio da padnu u idolopoklonstvo meåu svojim neprijateljima -Izl 32:26 stade na taborskim vratima i povika: “Tko je za Jahvu, k meni!”Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega.Izl 32:27 On im reçe: “Ovako govori Jahve, Bog Izraela: ‘Neka svatkopripaæe maç o bedro i poåe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tkosvoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.’”Izl 32:28 Sinovi Levijevi izvræiæe Mojsijev nalog, i toga dana pade narodaoko tri tisuøe ljudi.Izl 32:29 “Danas ste se posvetili Jahvi za sluœbu”, reçe Mojsije, “tko uzcijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas dajeblagoslov.”

76Izl 32:30 Sutradan reçe Mojsije narodu: “Teœak ste grijeh poçinili. Ipakøu se Jahvi popeti. Moœda za vaæ grijeh oproætenje pribavim.”Izl 32:31 Mojsije se vrati Jahvi pa reçe: “Jao! Narod onaj teœak je grijehpoçinio napravivæi sebi boga od zlata.Izl 32:32 Ipak im taj grijeh oprosti... Ako neøeæ, onda i mene izbriæi izsvoje knjige koju si napisao.”Izl 32:33 Nato Jahve odgovori Mojsiju: “Onoga koji je protiv menesagrijeæio izbrisat øu iz svoje knjige.Izl 32:34 Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anåeo øe mojpred tobom iøi. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova øu ih grijehakazniti.”Izl 32:35 Udari Jahve po narodu pomorom zbog teleta æto im ga Aronnaçini.Izl 33:1 Jahve reçe Mojsiju: “Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo izzemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku iJakovu da øu je dati njihovim potomcima.Izl 33:2 Pred tobom øu poslati anåela; istjerat øu Kanaance, Amorejce,Hetite, Periœane, Hivijce i Jebusejce.Izl 33:3 Idite u zemlju kojom teçe mlijeko i med. Ja s vama neøu poøi - jerste narod tvrde æije - da vas putem ne istrijebim.”Izl 33:4 Kad narod çu ove oætre rijeçi, poçe tugovati. I nitko viæe ne stavina se svoga nakita.Izl 33:5 Jer reçe Jahve Mojsiju: “Kaœi Izraelcima: ‘Vi ste narod tvrde æije.Kad bih ja s vama iæao samo ças, uniætio bih vas. Stoga skinite svojnakit, a ja øu vidjeti æto øu s vama uçiniti.’”Izl 33:6 Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita.Æator sastankaIzl 33:7 Mojsije uze Æator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. Inazva ga Æator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, poæao bi kÆatoru sastanka, koji se nalazio izvan tabora.Izl 33:8 Kad bi god Mojsije poæao u Æator, sav bi se narod digao; svatkobi stajao kod ulaza u svoj æator i gledao za Mojsijem dok ne bi uæao uÆator.Izl 33:9 A kad bi Mojsije uæao u Æator, stup bi se oblaka spustio i ostajaona ulazu u Æator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao.Izl 33:10 Videøi kako stup oblaka stoji na ulazu Æatora, sav bi se narodtada dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga æatora.Izl 33:11 Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao ætoçovjek govori s prijateljem. Mojsije bi se poslije vratio u tabor, ali senjegov pomoønik Joæua, sin Nunov, mlaåarac, iz Æatora ne bi micao.Jahve - Suputnik IzraelovIzl 33:12 Mojsije oslovi Jahvu: “Vidi, ti si meni rekao: ‘Povedi ovaj narod’,ali mi nisi objavio koga øeæ sa mnom poslati. Joæ si mi rekao: ‘Znam tepo imenu, i ti uœivaæ moju blagonaklonost.’Izl 33:13 Stoga, ako uœivam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putoveda te shvatim i da dalje uœivam tvoju blagonaklonost. Promisli takoåerda je ova svjetina tvoj narod.”Izl 33:14 “Ja øu osobno s tobom poøi”, odgovori Jahve, “i poçinak tipriuætiti.”Izl 33:15 “Ako ti ne poåeæ“, nadoda Mojsije, “odavde nas i ne izvodi.Izl 33:16 Ta kako øe se znati da uœivamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod?Po tome æto ideæ s nama. Time øemo se samo razlikovati ja i tvoj narodmeåu svim narodima koji su na licu zemlje.”Izl 33:17 “I ovo æto si zatraœio, uçinit øu”, odgovori Jahve Mojsiju. “Ta tiuœivaæ moju blagonaklonost jer te po imenu poznajem.”Slava JahvinaIzl 33:18 “Pokaœi mi svoju slavu”, zamoli Mojsije.Izl 33:19 “Dopustit øu da ispred tebe proåe sav moj sjaj”, odgovori, “ipred tobom øu izustiti svoje ime Jahve. Bit øu milostiv kome hoøu damilostiv budem; smilovat øu se komu hoøu da se smilujem.Izl 33:20 A ti”, doda, “moga lica ne moœeæ vidjeti, jer ne moœe çovjekmene vidjeti i na œivotu ostati.Izl 33:21 Evo mjesta ovdje uza me”, nastavi Jahve. “Stani na peøinu!Izl 33:22 Dok moja slava bude prolazila, stavit øu te u pukotinu peøinei svojom te rukom zakloniti dok ne proåem.Izl 33:23 Onda øu ja svoju ruku maknuti, pa øeæ me s leåa vidjeti. Ali selice moje ne moœe vidjeti.”Obnova saveza - nove ploçeIzl 34:1 Reçe Jahve Mojsiju: “Okleæi dvije kamene ploçe kao i prijaænjepa øu ja na ploçe napisati rijeçi koje su bile na prvim ploçama æto si ihrazbio.

77Izl 34:2 Budi gotov do jutra. Onda, ujutro, popni se na brdo Sinaj i ondjeøeæ, navrh brda, stupiti preda me.Izl 34:3 Nitko drugi neka se s tobom ne penje; neka se nitko nigdje nabrdu ne pokaœe. Neka ni ovce ni goveda ne pasu podno brda.”Izl 34:4 Mojsije okleæe dvije kamene ploçe kao i prijaænje; rano jutromustane i popne se na Sinajsko brdo, uzevæi u ruke dvije kamene ploçe,kako mu je Jahve naredio.BogojavljenjeIzl 34:5 Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda njega i zazvaIme: “Jahve!”Izl 34:6 Jahve proåe ispred njega te se javi: “Jahve! Jahve! Bog milosrdani milostiv, spor na srdœbu, bogat ljubavlju i vjernoæøu,Izl 34:7 iskazuje milost tisuøama, podnosi opaçinu, grijeh i prijestup, alikrivca nekaœnjena ne ostavlja nego kaœnjava opaçinu otaca na djeci -çak na unuçadi do treøega i çetvrtog koljena.”Izl 34:8 Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se.Izl 34:9 Onda reçe: “Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost utvojim oçima, onda, o Gospodine, poåi s nama! Premda je narod tvrdeæije, oprosti naæe grijehe i naæe opaçine i primi nas za svoju baætinu!”SavezIzl 34:10 “Dobro”, odgovori, “sklapam Savez. Pred cijelim tvojim pukomçinit øu çudesa kakva se nisu dogaåala ni u kojoj zemlji, ni u kojemnarodu. Sav narod koji te okruœuje vidjet øe æto moœe Jahve, jer ono ætoøu s tobom uçiniti bit øe straæno.Izl 34:11 Vræi, dakle, æto ti danas nalaœem! Gle, protjerat øe ispred tebeAmorejce, Kanaance, Hetite, Periœane, Hivijce i Jebusejce.Izl 34:12 Çuvaj se da ne praviæ saveza sa stanovnicima zemlje u kojuideæ; da ne budu zamkom u tvojoj sredini.Izl 34:13 Nego poruæite njihove œrtvenike, oborite njihove stupove,poçupajte im aæere!Izl 34:14 Jer ne smijeæ se klanjati drugome bogu. Ta Jahve - ime mu jeLjubomorni - Bog je ljubomoran.Izl 34:15 Ne pravi saveza sa stanovnicima one zemlje da te oni, kad seodaju bludnosti sa svojim bogovima i œrtve im budu prinosili, ne bi pozivali,a ti pristao da jedeæ od prinesene œrtve;Izl 34:16 da ne bi uzimao njihove djevojke za œene svojim sinovima, daone - odajuøi se bludniætvu sa svojim bogovima - ne bi za sobom povelei tvoje sinove.Izl 34:17 Ne pravi sebi livenih bogova!Izl 34:18 Drœi Blagdan beskvasnoga kruha - jeduøi beskvasni kruh sedamdana, kako sam ti naredio - u odreåeno vrijeme u mjesecu Abibu, jer siu mjesecu Abibu iziæao iz Egipta.Izl 34:19 Svako prvoroåençe materinjega krila meni pripada: svakomuæko, svaki prvenac tvoga i sitnoga i krupnoga blaga.Izl 34:20 Prvenca od magarice otkupi jednim grlom sitne stoke. Ako gane otkupiæ, moraæ mu æijom zavrnuti. A sve prvoroåence od svojih sinovaotkupljuj.Neka nitko preda me ne stupa praznih ruku!Izl 34:21 Æest dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve ako je udoba oranja ili u vrijeme œetve.Izl 34:22 Svetkuj Blagdan sedmica - prvine pæeniçne œetve - i Blagdanberbe na prekretu godine.Izl 34:23 Triput na godinu neka se svi muækarci pojave pred GospodinomJahvom, Bogom Izraelovim.Izl 34:24 Jer øu protjerati narode ispred tebe i proæiriti tvoje meåe tenitko neøe hlepiti za tvojom zemljom kad triput u godini budeæ uzlazio dase pokaœeæ pred Jahvom, Bogom svojim.Izl 34:25 Od œrtve koju mi namjenjujeæ ne prinosi krvi ni s çim ukvasanim;niti ostavljaj œrtve prinesene na blagdan Pashe da prenoøi do jutra.Izl 34:26 U kuøu Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sasvoje zemlje.Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke.Izl 34:27 Zapiæi ove rijeçi”, reçe Jahve Mojsiju, “jer su one temelji nakojima sam s tobom i s Izraelom sklopio Savez.”Izl 34:28 Mojsije ostade ondje s Jahvom çetrdeset dana i çetrdeset noøi.Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploçe ispisao rijeçi Saveza -Deset zapovijedi.Mojsije silazi sa SinajaIzl 34:29 Napokon Mojsije siåe sa Sinajskog brda. Silazeøi s brda, nosioje u rukama ploçe Svjedoçanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbograzgovora s Jahvom, izbija svjetlost.

78Izl 34:30 Kad su Aron i svi Izraelci vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbijasvjetlost, ne usudiæe se k njemu pristupiti.Izl 34:31 Onda ih Mojsije zovnu. Tada k njemu doåoæe Aron i svestarjeæine zajednice. I Mojsije razgovaraæe s njima.Izl 34:32 Poslije k njemu doåoæe i svi Izraelci, pa im on priopøi sve ætomu je naloœio Jahve na Sinajskom brdu.Izl 34:33 Kad je Mojsije zavræio razgovor s njima, prevuçe preko svogalica koprenu.Izl 34:34 Kad bi god Mojsije ulazio pred Jahvu da s njim razgovara,koprenu bi skinuo dok opet ne bi iziæao. Kad bi izlazio da Izraelcimakaœe æto mu je nareåeno,Izl 34:35 Izraelci bi vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost. Tada biMojsije opet prevukao koprenu preko lica dok ne uåe da s Jahvom govori.Zakon subotnjeg poçinkaIzl 35:1 Mojsije sazva svu zajednicu sinova Izraelovih pa im reçe: “Ovovam je Jahve naloœio da çinite:Izl 35:2 Neka se posao obavlja æest dana. Sedmi dan neka vam budesveti dan, dan potpunog poçinka u çast Jahvi. Tko bi radio u taj dan nekase kazni smrøu.Izl 35:3 Na subotnji dan ni vatre ne loœite po svojim stanovima.”Prikupljanje graåeIzl 35:4 Nadalje Mojsije reçe svoj zajednici izraelskoj: “Ovo je Jahvenaredio:Izl 35:5 Meåu sobom pokupite prinos Jahvi! Tko god je plemenita srcaneka Jahvi donese prinos: zlata, srebra i tuça;Izl 35:6 ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana;Izl 35:7 uçinjenih ovnujskih koœa, onda finih koœa, bagremova drva,Izl 35:8 ulja za svjetlo, mirodija za ulje pomazanja i miomirisni tamjan;Izl 35:9 oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u opleøak inaprsnik.Izl 35:10 A svi koji su meåu vama vjeæti neka doåu praviti æto je Jahvenaredio:Izl 35:11 Prebivaliæte, njegov Æator i pokrov; njegove kuke i trenice,njegove prijeçnice i stupce; njegova podnoœja;Izl 35:12 njegov Kovçeg i motke; Pomiriliæte pa zavjesu za zaklon;Izl 35:13 stol s njegovim motkama i sve njegove potrepætine; prinesenehljebove;Izl 35:14 svijeønjak za svjetlo, njegov pribor i njegove svijeøe, onda uljeza svjetlo;Izl 35:15 kadioni œrtvenik i njegove motke; ulje za pomazanje i miomirisnitamjan; zastorak na ulazu u Prebivaliæte;Izl 35:16 œrtvenik za œrtve paljenice s njegovom reæetkom od tuça; motkeza njega i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak;Izl 35:17 zastore za dvoriæte; stupce i njihova podnoœja, pa zastor naulazu u dvoriæte;Izl 35:18 koçiøe za Prebivaliæte i koçiøe za dvoriæte s njihovim uzicama;Izl 35:19 sveçano ruho za vræenje sluœbe u Svetiætu - posveøena odijelaza sveøenika Arona i odijela za sveøeniçku sluœbu njegovih sinova.”Izl 35:20 Nato se sva izraelska zajednica povuçe ispred Mojsija.Izl 35:21 A onda svatko koga je srce vuklo i duæa poticala doåe noseøisvoj prinos u çast Jahvi za gradnju Æatora sastanka, za svaku sluœbu unjemu i za posveøena odijela.Izl 35:22 Strçaæe se muœevi i œene: svi koje je srce vuklo donesoæezapinjaça, nauænica, prstenja, narukvica, ogrlica i svakovrsna zlatnognakita; svi koji bijahu zavjetovali kakvu zlatninu u çast Jahvi.Izl 35:23 Svi kod kojih se naælo ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenogprediva i prepredenog lana, uçinjenih ovnujskih koœa ili finih koœa do-nesoæe svoje.Izl 35:24 Nadalje, svatko tko je mogao dati kakav dar u srebru ili tuçudonese to kao prinos u çast Jahvi. Svatko u koga se naælo bagremovadrva za upotrebu u bilo kojem poslu, donese ga.Izl 35:25 Sve œene koje su bile vjeæte prele su svojim rukama i donosileæto bijahu oprele: ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog prediva iprepredenog lana.Izl 35:26 Sve opet œene koje je njihovo srce poticalo zbog njihove vjeætineprele su kostrijet.Izl 35:27 Glavari su donosili oniksa i drugoga dragog kamenja zaumetanje u opleøak i naprsnik;Izl 35:28 pa mirodije i ulje za svjetlo, ulje za pomazanje i miomirisnitamjan.Izl 35:29 I tako Izraelci - svi ljudi i sve œene koje je srce poticalo da

79pridonesu bilo æto poslu koji je Jahve po Mojsiju naredio da se izvræi -donesoæe to kao dragovoljan prinos u çast Jahvi.Graditelji SvetiætaIzl 35:30 Potom reçe Mojsije Izraelcima: “Vidite! Jahve je po imenupozvao Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova a iz plemena Judina.Izl 35:31 Njega je napunio duhom Boœjim, dao mu umjeænost,sposobnost i razumijevanje u svim poslovima:Izl 35:32 da zamiælja nacrte i da radove izvodi od zlata, srebra i tuça;Izl 35:33 da reœe dragulje za umetanje; da urezuje u drvetu i da umjeænoradi svaki posao.Izl 35:34 Njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova,udijeli i sposobnost da pouçavaju druge.Izl 35:35 Obdari ih umjeætvom u svakom poslu rezbarskom, krojaçkom,veziljskom i tkalaçkom; oni tkaju tkanine od ljubiçastog, crvenog itamnocrvenog prediva i prepredenog lana, sposobni su u svakom poslui vjeæti u nacrtima.Izl 36:1 Stoga neka Besalel, Oholiab i svi vjeætaci koje je Jahve obdariovjeætinom i sposobnoæøu da vjeæto izvedu sve poslove oko podizanjaSvetiæta obave sve kako je Jahve naredio.”Viæe ne treba sabiratiIzl 36:2 Mojsije onda pozva Besalela, Oholiaba i sve one æto ih je Jahveobdario vjeætinom; sve koje je srce poticalo da se prihvate posla i izveduga.Izl 36:3 Oni preuzmu od Mojsija sve prinose koje Izraelci bijahu donijelida se izvedu poslovi oko podizanja Svetiæta. Ali kako su oni i dalje donosiliprinose jutro za jutrom,Izl 36:4 svi majstori koji su gradili Svetiæte doåu - svaki s posla na kojemje radio -Izl 36:5 i reknu Mojsiju: “Svijet donosi mnogo viæe nego æto je potrebnoza izvoåenje posla koji nam je Jahve naredio da izvedemo.”Izl 36:6 Zato Mojsije izda naredbu koju po taboru proglase: “Neka viæenijedan çovjek ni œena ne donosi nikakva priloga za Svetiæte!” Takoustave narod te nije donosio novih darova.Izl 36:7 Æto imahu bijaæe dosta da se izvede sve djelo; i joæ je pretjecalo.Prebivaliæte JahvinoIzl 36:8 I tako najvjeætiji ljudi meåu radnicima naprave Prebivaliæte.Naçine ga od deset zavjesa od prepredenog lana i ljubiçastog, crvenogi tamnocrvenog prediva. Na njima bijahu izvezeni likovi kerubina.Izl 36:9 Duœina je svake zavjese iznosila dvadeset osam lakata, a æirinasvake zavjese çetiri lakta. Sve su zavjese bile iste mjere.Izl 36:10 Pet zavjesa sastave jednu s drugom, a pet drugih zavjesasastave opet jednu s drugom.Izl 36:11 Na rubu posljednje od zavjesa sastavljenih u jedno naçinepetlje od modre vune; jednako ih naçine i na rubu posljednje zavjesedrugoga dijela;Izl 36:12 naçine pedeset petlji na jednome komadu, a pedeset na rubuzavjese drugoga komada. Petlje su stajale jedna spram druge.Izl 36:13 Onda naprave pedeset zlatnih kopça pa sastave zavjesekopçama jednu s drugom. Tako je Prebivaliæte bilo kao jedna cjelina.Izl 36:14 Zatim za Æator povrh Prebivaliæta naçine zavjese od kostrijeti;naçine ih jedanaest.Izl 36:15 Duœina svake zavjese bila je trideset lakata, a æirina çetiri lakta.Tih jedanaest zavjesa bilo je iste mjere.Izl 36:16 Sastave pet zavjesa za se, a æest drugih opet za se.Izl 36:17 Naprave pedeset petlji na rubu zavjese jednoga komada, apedeset naçine na rubu drugoga komada.Izl 36:18 Naçine i pedeset kopça od tuça da sastave Æator zajedno,tako da bude jedna cjelina.Izl 36:19 Zatim naprave pokrov za Æator od uçinjenih ovnujskih koœa, apovrh njega drugi, od finih koœa.Izl 36:20 Trenice nauzgor za Prebivaliæte izrade od bagremova drva.Izl 36:21 Duljina je svake trenice bila deset lakata, a æirina lakat i pol.Izl 36:22 Svaka je trenica imala dva klina da je drœe uspravno. To sunapravili na svakoj trenici za Æator.Izl 36:23 Trenice za Prebivaliæte napravili su ovako: dvadeset trenica zajuœnu stranu;Izl 36:24 napravili su çetrdeset podnoœja od srebra pod dvadeset trenica- dva podnoœja pod prvu trenicu za njezina dva klina i dva podnoœja podsvaku slijedeøu trenicu za njezina dva klina.Izl 36:25 Za drugu, sjevernu, stranu Prebivaliæta naprave dvadesettrenica

80Izl 36:26 i za njih çetrdeset podnoœja od srebra - dva podnoœja pod prvutrenicu, a po dva podnoœja pod svaku slijedeøu trenicu.Izl 36:27 Prebivaliætu straga, prema zapadu, napraviæe æest trenica.Izl 36:28 Naprave i dvije trenice za uglove Prebivaliæta straga.Izl 36:29 Pri dnu su bile rastavljene, ali su se pri vrhu, kod prvoga koluta,sastajale. Tako su ih obje postavili za dva ugla.Izl 36:30 Bilo je osam trenica s njihovim podnoœjima od srebra: æesnaestpodnoœja, pod svakom trenicom dva.Izl 36:31 Naçine prijeçnice od bagremova drva: pet njih za trenice sjedne strane Prebivaliæta,Izl 36:32 a pet opet prijeçnica za trenice s druge strane Prebivaliæta tepet prijeçnica za trenice Prebivaliætu straga, prema zapadu.Izl 36:33 Onda naçine srediænju prijeçnicu æto je prolazila sredinomtrenica s kraja na kraj.Izl 36:34 Trenice obloœe zlatom, a njihove kolutove, kroz koje suprijeçnice bile provuçene, naçine od zlata. I prijeçnice obloœe zlatom.ZavjesaIzl 36:35 Naprave zavjesu od ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenogprediva i prepredenog lana; naçine je s izvezenim kerubinima.Izl 36:36 Za nju naprave çetiri stupa od bagremova drva i obloœe ihzlatom. Kuke su im bile od zlata, a saliju im i çetiri podnoœja od srebra.Izl 36:37 Na ulazu u Æator naprave zavjesu od ljubiçastog, crvenog itamnocrvenog prediva i prepredenog lana, umjetniçki protkanu, i za njupet stupçiøa s njihovim kukama.Izl 36:38 Vrhove stupçiøa i njihove æipke obloœe zlatom, dok im petpodnoœja naprave od tuça.KovçegIzl 37:1 Besalel napravi Kovçeg od bagremova drva, dug dva i pol lakta,æirok lakat i pol, a lakat i pol visok.Izl 37:2 Iznutra ga i izvana okuje çistim zlatom. Naokolo mu napravizlatan zavræni pojas.Izl 37:3 I salije mu çetiri koluta na njegova çetiri ugla: dva koluta s jednestrane, a dva koluta s njegove druge strane.Izl 37:4 Napravi i motke od bagremova drva i u zlato ih okuje;Izl 37:5 onda provuçe motke kroz kolutove Kovçegu sa strane za noæenjeKovçega.Izl 37:6 Zatim napravi Pomiriliæte od çistoga zlata, dva i pol lakta dugo,a lakat i pol æiroko.Izl 37:7 Napravi i dva kerubina od kovanoga zlata, na dva krajaPomiriliæta:Izl 37:8 jednoga kerubina na jednome kraju, a drugoga kerubina nadrugome kraju. Kerubine na oba kraja naçini u jednome komadu sPomiriliætem.Izl 37:9 Kerubini imali uzdignuta i raæirena krila, zaklanjali njimaPomiriliæte. Bili su licem okrenuti jedan prema drugome, tako da su imlica gledala u Pomiriliæte.Stol s prinesenim hljebovimaIzl 37:10 Od bagremova drva naçini stol, dva lakta dug, lakat æirok, alakat i pol visok.Izl 37:11 Obloœi ga çistim zlatom i od zlata mu naokolo naçini zavrænipojas.Izl 37:12 I naçini mu obrub unaokolo, podlanicu æirok. A za obrub naokolonaçini zlatan zavræni pojas.Izl 37:13 Salije mu çetiri zlatna koluta. Kolutove onda priçvrsti za njegovaçetiri noœna ugla.Izl 37:14 Kolutovi su bili tik pod obrubom, kao kvake za motke, da se stolmoœe nositi.Izl 37:15 Motke za noæenje stola naçinio je od bagremova drva i zlatomih obloœio.Izl 37:16 A pribor æto se drœao na stolu - njegove zdjele, varjaçe, vrçevei pehare za izlijevanje prinosa - napravio je od çistoga zlata.SvijeønjakIzl 37:17 Od çistoga zlata naçini i svijeønjak. Svijeønjak - njegovopodnoœje i stalak - skova. Njegove çaæe - çaæke i latice - bile su u jednomekomadu s njim.Izl 37:18 Æest je krakova izbijalo s njegovih strana: tri kraka svijeønjakas jedne strane, a tri kraka svijeønjaka s druge strane.Izl 37:19 Na jednome kraku bile su tri çaæe u obliku bademova cvijeta,svaka sa svojom çaækom i laticama. Na drugome opet kraku bile su triçaæe u obliku bademova cvijeta, svaka s çaækom i laticama. Tako je bilona svih æest krakova æto izbijahu iz svijeønjaka.

81Izl 37:20 Na samome svijeønjaku bile su çetiri çaæe u obliku bademovacvijeta, svaka s çaækom i laticama:Izl 37:21 çaæka, u jednom komadu s njim, pod prva dva kraka; pa konaçnoçaæka, u jednom komadu s njim, pod zadnja dva kraka. Tako na svihæest krakova æto su iz njega izbijali.Izl 37:22 Njihove çaæke i njihove peteljke bile su u jednom komadu snjim; sve to od çistoga kovanog zlata.Izl 37:23 A od çistoga zlata napravi mu i sedam svjetiljaka, usekaçe ipepeljare.Izl 37:24 Svijeønjak i sav njegov pribor naçini od jednoga talenta çistogazlata.Kadioni œrtvenikIzl 37:25 Kadioni je œrtvenik napravio od bagremova drva, lakat dug,lakat æirok - u çetvorinu - a dva lakta visok. Roæçiøi su mu bili u jednomkomadu s njim.Izl 37:26 Obloœi mu çistim zlatom plohu, strane naokolo i njegove roæçiøe.Naçini mu naokolo zavræni pojas od zlata.Izl 37:27 Na njemu naçini i dva zlatna koluta na opreçnim stranama,ispod zavrænog pojasa, da sluœe motkama za kvake kad se na njimanosi.Izl 37:28 Motke naçini od bagremova drva pa ih obloœi zlatom.Izl 37:29 Onda pripravi posveøeno ulje za pomazanje i çisti kad mirisni,onako kako ga pravi pomastar.Œrtvenik za paljeniceIzl 38:1 Od bagremova drva napravi œrtvenik za œrtve paljenice, pet lakatadug, pet lakata æirok - u çetvorinu - a tri lakta visok.Izl 38:2 Na njegova çetiri ugla naçini mu çetiri roga. Rogovi su bili ujednom komadu s njim. Onda ga obloœi tuçem.Izl 38:3 A naçini i sav pribor za œrtvenik: lonce, strugaçe, kotliøe, viljuækei kadionike; sav mu je ovaj pribor naçinio od tuça.Izl 38:4 Za œrtvenik zatim naçini reæetku u obliku mreœice od tuça ispodizboçine; zahvaøala mu je do sredine.Izl 38:5 Salije çetiri koluta na çetiri ugla tuçane reæetke da sluœe kaokvake za motke.Izl 38:6 Motke naçini od bagremova drva pa ih obloœi tuçem.Izl 38:7 Onda provuçe motke kroz kolutove na objema stranamaœrtvenika da se na njima nosi. Napravio ga je æuplja - od dasaka.UmivaonikIzl 38:8 A zatim, od zrcala œena koje su posluœivale na vratima Æatorasastanka, naçini tuçani umivaonik i tuçani stalak za njega.DvoriæteIzl 38:9 Onda naçini dvoriæte. Na juœnoj strani dvoriæta bijahu zavjese odprepredenog lana, stotinu lakata duge.Izl 38:10 Njihovih dvadeset stupova sa dvadeset podnoœja bilo je odtuça, dok su kuke na stupovima i njihove æipke bile od srebra.Izl 38:11 Od stotinu lakata bile su zavjese i sa sjeverne strane. Njihovihdvadeset stupova sa dvadeset podnoœja bilo je od tuça, dok su kuke nastupovima i njihove æipke bile od srebra.Izl 38:12 Sa zapadne strane bijahu zavjese od pedeset lakata, sa desetstupova i deset njihovih podnoœja. Kuke su na stupovima i njihove æipkebile od srebra.Izl 38:13 Sprijeda, s istoka, zavjese od pedeset lakata.Izl 38:14 S jedne strane vrata zavjese su bile petnaest lakata, sa tristupca i njihova tri podnoœja.Izl 38:15 Tako i s druge strane - dakle, na obje strane dvoriænih vrata -bile su zavjese od petnaest lakata, sa tri stupca i njihova tri podnoœja.Izl 38:16 Sve su zavjese oko dvoriæta bile od prepredenog lana.Izl 38:17 Podnoœja za stupove bila su od tuça, a kuke na stupovima injihove æipke od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom obloœeni. Sveæipke na dvoriænim stupovima bijahu od srebra.Izl 38:18 Zavjesa na dvoriænim vratima - izvezena - bila je od ljubiçastog,crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Dvadeset je lakatabila duga; visoka, po æirini, pet lakata kao i dvoriæne zavjese.Izl 38:19 Bila su çetiri njihova stupa sa çetiri podnoœja od tuça. Kuke nastupovima bile su od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom obloœeni, anjihove æipke bile su srebrne.Izl 38:20 Svi koçiøi unutar Prebivaliæta bili su od tuça.Popis utroæenih stvariIzl 38:21 To je popis stvari za Prebivaliæte - Prebivaliæte Svjedoçanstva,koji je sastavljen na zapovijed Mojsijevu trudom levita pod vodstvomItamara, sina sveøenika Arona.

82Izl 38:22 Besalel, Urijev sin, iz koljena Hurova od plemena Judinanapravio je sve æto je Jahve Mojsiju naredio.Izl 38:23 S njim je bio Oholiab, sin Ahisamakov, iz plemena Danova,rezbar, krojaç i vezilac za ljubiçasto, crveno i tamnocrveno predivo iprepredeni lan.Izl 38:24 Sve zlato æto je utroæeno u radove oko Svetiæta - zlatoposveøeno prinosom - iznosilo je: dvadeset i devet talenata i sedamstotina trideset æekela u hramskim æekelima.Izl 38:25 A srebro, sabrano prigodom upisivanja zajednice -Izl 38:26 to jest beku po glavi, odnosno pola æekela prema hramskomæekelu, od svakoga koji je bio upisan, od dvadeset godina pa naprijed -iznosilo je: stotinu talenata i tisuøu sedam stotina sedamdeset i pet æekelau hramskim æekelima. Bilo je upisanih: æest stotina tri tisuøe i petstopedeset.Izl 38:27 Stotinu talenata srebra otiælo je za salijevanje podnoœja Svetiætui zavjesi: sto podnoœja od sto talenata - talenat za podnoœje.Izl 38:28 A od tisuøu sedam stotina sedamdeset i pet æekela naçinio jekuke za stupove, obloœio njihove vrhove i napravio æipke za njih.Izl 38:29 Tuç od œrtve prikaznice iznosio je sedamdeset talenata i dvijetisuøe çetiri stotine æekela.Izl 38:30 Od njega je naçinio: podnoœja za ulaz u Æator sastanka, œrtvenikod tuça s njegovom tuçanom reæetkom i sav pribor za œrtvenik;Izl 38:31 dalje, podnoœja oko dvoriæta, podnoœja za dvoriæni ulaz; svekoçiøe za Prebivaliæte i sve koçiøe oko dvoriæta.Odijelo velikog sveøenika i ostalih sveøenikaIzl 39:1 Od ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog prediva naprave lijepoizraåeno ruho za sluœbu u Svetiætu; naprave svetu odjeøu Aronu, kakoje Jahve naredio Mojsiju.Izl 39:2 Opleøak naprave od zlata, ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenogprediva i prepredenog lana.Izl 39:3 Skuju zlatne ploçice, a onda ih na niti izreœu da ih vjeætaçkiuvezu u ljubiçasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan.Izl 39:4 Za opleøak naprave poramenice koje su bile s njim sastavljenena svoja dva kraja;Izl 39:5 tkanica æto je na njemu stajala bila je napravljena od zlata,ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana kao ion, i u jednome komadu s njim, kako je Jahve naredio Mojsiju.Izl 39:6 Kamenje oniksa optoçe obrubom od zlata. Na njima su, kao ætose reœu peçati, bila urezana imena Izraelovih sinova.Izl 39:7 Njih stave na poramenice opleøka da budu spomen-kamenjesinovima Izraelovim, kako je Jahve naredio Mojsiju.NaprsnikIzl 39:8 I naprsnik izrade radovima vjeætaka kao i opleøak: od zlata,ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana.Izl 39:9 Naprsnik naçiniæe çetverouglast, dvostruk; bio je pedalj dug,pedalj æirok, a predvostruçen.Izl 39:10 Umetnu u njega çetiri reda dragulja. Prvi red bijaæe od rubina,topaza i alema;Izl 39:11 drugi red od smaragda, safira i ametista;Izl 39:12 treøi red od hijacinta, ahata i leca;Izl 39:13 a çetvrti red od krizolita, oniksa i jaspisa. Sve je bilo zlatomobrubljeno.Izl 39:14 Na kamenima su bila imena Izraelovih sinova. Na broj ih je bilodvanaest, kao i njihovih imena. Bila su urezana kao i peçati - svaki kamens imenom jednoga od dvanaest plemena.Izl 39:15 Za naprsnik naprave lançiøe od çistoga zlata kao zasukaneuzice.Izl 39:16 Naprave zatim dva zlatna okvira i dva zlatna kolutiøa pa priçvrsteoba kolutiøa za dva gornja ugla naprsnika.Izl 39:17 Sad priveœu ovdje zasukane uzice od zlata za dva kolutiøa ætosu bila priçvæøena za uglove naprsnika.Izl 39:18 Druga dva kraja zasukanih uzica priçvrste za dva okvira. Takoih poveœu za poramenice opleøka sprijeda.Izl 39:19 Potom naçine dva zlatna kolutiøa pa ih priçvrste za dva krajanaprsnika uz nutarnji rub, okrenut prema opleøku.Izl 39:20 Joæ naprave dva zlatna kolutiøa te ih priçvrste za donji, prednjikraj poramenice opleøka, pokraj mjesta gdje se veœe, povrh tkaniceopleøka.Izl 39:21 Sveœu kolutiøe naprsnika s kolutiøima opleøka modrom vrpcom,tako da naprsnik stoji nad tkanicom opleøka i da se s opleøka ne mogneodvojiti, kako je Jahve Mojsiju naredio.

83Izl 39:22 Naprave i ogrtaç za opleøak, sav satkan od ljubiçastog prediva.Izl 39:23 U sredini je ogrtaça bio prorez kao otvor na oklopu, proreznaokolo opæiven, da se ogrtaç ne podere.Izl 39:24 O donjem rubu ogrtaça naçine æipke od ljubiçastog, crvenog itamnocrvenog prediva i prepredenog lana.Izl 39:25 A naçine i zvonca od çistog zlata, pa zvonca priveœu meåuæipke; sve naokolo donjeg ruba ogrtaça izmeåu æipaka:Izl 39:26 zvonce pa æipak, zvonce pa æipak okolo donjeg ruba ogrtaçaza vræenje sluœbe, kako je Jahve naredio Mojsiju.Sveøeniçko odijeloIzl 39:27 Zatim od otkanog lana naçine koæulje Aronu i njegovim sinovi-ma;Izl 39:28 a naprave i mitru od lana i kape od lana; platnene gaøe naçineod prepredenog lana.Izl 39:29 I pasovi su bili od prepredenog lana i od ljubiçastog, crvenogi tamnocrvenog prediva, iglama izvezeni, kako je Jahve Mojsiju naredio.VijenacIzl 39:30 Naçine i ploçu, sveti vijenac, od çistoga zlata i na njoj ureœunatpis kako se urezuje na peçatnome prstenu: “Posveøen Jahvi.”Izl 39:31 Za nju priveœu modru vrpcu da je mogu svezati na vrhu mitre,kako je Jahve naredio Mojsiju.Izl 39:32 Tako su bili zavræeni svi radovi na Prebivaliætu, Æatoru sas-tanka. Izraelci su sve naçinili onako kako je Jahve Mojsiju naredio danaçine.Predaja napravljenih stvari MojsijuIzl 39:33 Onda donesu Mojsiju Prebivaliæte, Æator i sav njegov pribor:njegove kuke, njegove trenice, njegove prijeçnice, njegove stupove injegova podnoœja;Izl 39:34 pokrov od uçinjenih ovnujskih koœa, pokrov od finih koœa,zavjesu za zaklon;Izl 39:35 Kovçeg svjedoçanstva s njegovim motkama i Pomiriliætem;Izl 39:36 stol i sav njegov pribor, prinesene hljebove,Izl 39:37 svijeønjak od çistoga zlata s njegovim svijeøama - svijeøe veøu red stavljene - i sav njegov pribor i ulje za svjetlo;Izl 39:38 zlatni œrtvenik, ulje za pomazanje, miomirisni tamjan i zavjesuza ulaz Æatora;Izl 39:39 œrtvenik od tuça s tuçanom reæetkom; njegove motke i savnjegov pribor; umivaonik i njegov stalak;Izl 39:40 zavjese za dvoriæte; njihove stupove i njihova podnoœja, zavjesuza dvoriæni ulaz, njegova uœeta i njihove koçiøe - sav pribor za sluœbu uPrebivaliætu, za Æator sastanka;Izl 39:41 lijepo izraåeno ruho za sluœbu u Svetiætu - svetu odjeøu zasveøenika Arona i odijela za sveøeniçku sluœbu njegovih sinova.Izl 39:42 Upravo kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci savposao obavili.Izl 39:43 Mojsije pregleda sve radove i utvrdi da su ih dovræili: kako jeJahve naredio, onako su ih i napravili. I Mojsije ih blagoslovi.Postavljanje i posveta SvetiætaIzl 40:1 Reçe Jahve Mojsiju:Izl 40:2 “Na prvi dan prvoga mjeseca podigni Prebivaliæte, Æator sas-tanka.Izl 40:3 Ondje postavi Kovçeg svjedoçanstva, onda Kovçeg zaklonizavjesom.Izl 40:4 Potom unesi stol i æto na njega spada poredaj; unesi i svijeønjaki svijeøe mu pripremi.Izl 40:5 A zlatni œrtvenik za kaåenje postavi pred Kovçeg svjedoçan-stva. Onda objesi zastor nad ulazom u Prebivaliæte.Izl 40:6 Stavi œrtvenik za œrtve paljenice pred ulaz Prebivaliæta, Æatorasastanka.Izl 40:7 Izmeåu Æatora sastanka i œrtvenika smjesti umivaonik i u njeganalij vode.Izl 40:8 Naokolo napravi dvoriæte i objesi zastor nad dvoriænim ulazom.Izl 40:9 Zatim uzmi ulja za pomazanje pa pomaœi Prebivaliæte i sve ætoje u njemu; posveti ga i sav njegov pribor, pa øe svetim postati.Izl 40:10 Pomaœi potom œrtvenik za œrtve paljenice i sav njegov pribor;posveti œrtvenik i presvetim øe œrtvenik postati.Izl 40:11 Pomaœi umivaonik s njegovim stalkom: posveti ga!Izl 40:12 Dovedi zatim Arona i njegove sinove na ulaz Æatora sastankapa ih operi vodom.Izl 40:13 Stavi onda na Arona posveøenu odjeøu; pomaœi ga i posveti dami sluœi kao sveøenik.

84Izl 40:14 Dovedi i njegove sinove, na njih stavi koæuljeIzl 40:15 i pomaœi ih, kako si pomazao i njihova oca, da mi sluœe kaosveøenici. Njihovo pomazanje neka ih uvede u vjeçno sveøenstvo u svenjihove naraætaje.”Izl 40:16 Tako Mojsije uçini. Kako mu je Jahve naredio, sve je tako iuçinio.Izl 40:17 Prvoga dana prvoga mjeseca druge godine Prebivaliæte bipodignuto.Izl 40:18 Ovako Mojsije namjesti Prebivaliæte: razmjesti njegovapodnoœja, onda uspravi njegove trenice, zatim postavi prijeçnice i podiœestupove.Izl 40:19 Zatim raspne Æator nad Prebivaliæte, a povrh njega stavi pokrovÆatora, kako je Jahve Mojsiju naredio.Izl 40:20 Uze onda Svjedoçanstvo i stavi ga u Kovçeg; na Kovçeg postavimotke; onda stavi Pomiriliæte ozgo na Kovçeg.Izl 40:21 Potom unese Kovçeg u Prebivaliæte; objesi zavjesu za zaklon.Tako zastre Kovçeg svjedoçanstva, kako je Jahve i naredio Mojsiju.Izl 40:22 Zatim postavi stol u Æator sastanka, Prebivaliætu sa sjevernestrane, ali izvan zavjese.Izl 40:23 Po njemu poreda kruhove pred Jahvom, kako je Jahve naredioMojsiju.Izl 40:24 Onda smjesti svijeønjak u Æator sastanka naprama stolu, najuœnoj strani Prebivaliæta.Izl 40:25 I postavi svjetiljke pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju.Izl 40:26 Zlatni œrtvenik smjesti u Æator sastanka, pred zavjesu.Izl 40:27 Na njemu zapali miomirisnog tamjana, kako je Jahve naredioMojsiju.Izl 40:28 Poslije toga stavi zavjesu na ulaz u Prebivaliæte.Izl 40:29 Kod ulaza u Prebivaliæte, u Æator sastanka, postavi œrtvenik zaœrtve paljenice. Na njemu prinese œrtvu paljenicu i œrtvu od œita, kako jeJahve naredio Mojsiju.Izl 40:30 Izmeåu Æatora sastanka i œrtvenika smjesti umivaonik pa unjega ulije vode za pranje.Izl 40:31 Iz njega su Mojsije, Aron i njegovi sinovi prali svoje ruke i svojenoge.Izl 40:32 A prali su se kad su ulazili u Æator sastanka i kad su pristupalik œrtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju.Izl 40:33 Napokon Mojsije napravi dvoriæte oko Prebivaliæta i œrtvenikai postavi zavjesu na dvoriænim vratima. Tako Mojsije zavræi taj posao.Jahve prebiva posred IzraelaIzl 40:34 A onda oblak prekri Æator sastanka i slava Jahvina ispuniPrebivaliæte.Izl 40:35 Mojsije nije mogao uøi u Æator sastanka zbog oblaka koji je nanjemu stajao i slave Jahvine koja je ispunjala Prebivaliæte.Izl 40:36 Sve vrijeme njihova putovanja, kad god bi se oblak digao sPrebivaliæta, Izraelci bi krenuli;Izl 40:37 ali ako se oblak ne bi digao, ni oni ne bi na put polazili sve dodana dok se ne bi digao.Izl 40:38 Jer sve vrijeme njihova putovanja oblak Jahvin danju stajaæenad Prebivaliætem, a noøu bi se u oblaku pojavila vatra vidljiva svemudomu Izraelovu.

LEVITSKI ZAKONIKŒrtva paljenicaLZ 1:1 Zovnu Jahve Mojsija te mu iz Æatora sastanka reçe:LZ 1:2 “Govori Izraelcima i kaœi im: ‘Kad tko od vas œeli prinijeti Jahviœrtvu od stoke, prinijet øe je ili od krupne ili od sitne stoke.LZ 1:3 Ako njegov prinos za œrtvu paljenicu bude od krupne stoke, nekaprinese muæko bez mane. Neka ga dovede k ulazu u Æator sastanka dapred Jahvom bude primljen.LZ 1:4 Neka stavi svoju ruku na glavu œrtve paljenice da mu za njegovoispaætanje bude primljena.LZ 1:5 Neka zatim zakolje junca pred Jahvom. A Aronovi sinovi,sveøenici, neka prinesu krv. Neka njome zapljusnu sve strane œrtvenikakoji stoji pred ulazom u Æator sastanka.LZ 1:6 Potom neka se œrtva sadre i rasijeçe na dijelove.LZ 1:7 Neka sinovi Aronovi, sveøenici, naloœe vatru na œrtveniku i navatru metnu drva.

85LZ 1:8 Neka zatim sinovi Aronovi, sveøenici, naslaœu dijelove, s glavomi lojem, na drva æto su na vatri na œrtveniku.LZ 1:9 Drobina i noge neka se operu u vodi. A onda neka sveøenik svesaœeœe u kad na œrtveniku. To je œrtva paljenica, œrtva paljena Jahvi naugodan miris.’LZ 1:10 Ako bi htio prinijeti za œrtvu paljenicu od sitne stoke - od ovacaili koza - neka prinese muæko bez mane.LZ 1:11 Neka ga zakolje pred Jahvom, na œrtveniku sa sjeverne strane.Neka zatim Aronovi sinovi, sveøenici, zapljusnu œrtvenik krvlju sa svihstrana.LZ 1:12 Potom neka je rasijeku na dijelove, a sveøenik neka ih, s glavomi lojem, naslaœe na drva æto su na vatri na œrtveniku.LZ 1:13 Drobina i noge neka se operu u vodi. Onda sveøenik neka sveprinese i na œrtveniku saœeœe. To je œrtva paljenica, œrtva paljena Jahvina ugodan miris.LZ 1:14 Ako bi hto prinijeti Jahvi ptice kao œrtvu paljenicu, neka ondaprinese grlicu ili golubiøa.LZ 1:15 Neka ga sveøenik prinese k œrtveniku i, zavrnuvæi mu vratom,otkine glavu i na œrtveniku saœeœe. Zatim neka mu krv iscijedi œrtvenikusa strane.LZ 1:16 Neka mu guæu i perje ukloni i pobaca ih na istoçnu stranuœrtvenika, na mjesto za otpatke.LZ 1:17 Neka ga raspori duœ obaju krila, ali neka ih ne rastavlja. Ondaneka ga sveøenik na œrtveniku saœeœe na drvima æto su na vatri. To jeœrtva paljenica, œrtva paljena Jahvi na ugodan miris.”Œrtva prinosnicaLZ 2:1 “Kad tko œeli prinijeti Jahvi œrtvu prinosnicu, neka njegov darbude od najboljeg braæna; neka ga polije uljem i na njega stavi tamjana.LZ 2:2 Neka ga onda donese Aronovim sinovima, sveøenicima. Zatimneka zagrabi æaku od toga braæna i ulja i sav tamjan, pa neka sveøenikna œrtveniku to saœeœe u kad za spomen-œrtvu. To je œrtva paljena Jahvina ugodan miris.LZ 2:3 A æto od œrtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovimsinovima - najsvetije od œrtava Jahvi paljenih.LZ 2:4 Ako za œrtvu prinosnicu œeliæ prinijeti tijesta peçena u peøi, nekato budu beskvasne pogaçe od najboljeg braæna, zamijeæene u ulju, ilibeskvasne prevrte uljem namazane.LZ 2:5 Ako tvoj dar bude œrtva prinosnica peçena na tavi, neka bude odnajboljeg braæna, neukvasana i u ulju zamijeæena.LZ 2:6 U komade je izlomi i po njima ulja polij: œrtva je to prinosnica.LZ 2:7 Bude li tvoja prinosnica kuhana u kotluæi, neka bude od najboljegbraæna, pripravljena s uljem.LZ 2:8 Donosi Jahvi œrtvu prinosnicu tako pripravljenu! Neka se predasveøeniku, a on øe je polagati na œrtvenik.LZ 2:9 Neka sveøenik odvoji od œrtve prinosnice dio kao spomen-œrtvu,pa neka ga saœeœe u kad na œrtveniku - kao œrtvu paljenu Jahvi na ugodanmiris!LZ 2:10 A æto od œrtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovimsinovima - najsvetije od œrtava Jahvi paljenih.LZ 2:11 Nikakva œrtva prinosnica koju budeæ prinosio Jahvi neka nebude prireåivana s kvasom, jer ne smijeæ u kad saœigati ni kvasa nimeda kao œrtvu paljenicu.LZ 2:12 Prinosite ih Jahvi kao prvine plodova, ali neka se sa œrtvenikane viju na ugodan miris.LZ 2:13 Svaku svoju œrtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje œrtveprinosnice bez soli Saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosomprinesi i sol.LZ 2:14 Ako prinosiæ Jahvi œrtvu prinosnicu od prvina, prinesi tu œrtvu odprvina svojih plodova u obliku klasa prœena na vatri ili braæna odsamljevenog zrnja.LZ 2:15 Dodaj joæ ulja i na nju stavi tamjana. To je œrtva prinosnica.LZ 2:16 Onda neka sveøenik saœeœe u kad za spomen-œrtvu dio kruhai ulja i sav tamjan kao œrtvu Jahvi paljenu.”Œrtva priçesnicaLZ 3:1 Ako tko prinosi œrtvu priçesnicu te ako prinosi goveçe - œensko ilimuæko - neka je bez mane æto prinosi pred Jahvom.LZ 3:2 Neka stavi svoju ruku na glavu svoje œrtve i zakolje je na ulazu uÆator sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi, sveøenici, zapljusnu krvljusve strane œrtvenika.LZ 3:3 Od œrtve priçesne, kao œrtvu paljenu, neka prinese loj æto omotavadrobinu, sav loj æto je oko drobine;

86LZ 3:4 oba bubrega i loj æto je na njima i na slabinama; pa privjesak sjetre: neka i njega s bubrezima izvadi.LZ 3:5 Zatim neka Aronovi sinovi te dijelove saœegu na œrtveniku saœrtvom paljenicom koja bude na drvima na vatri. To neka je œrtva paljenaJahvi na ugodan miris.LZ 3:6 Ako tko prinosi za œrtvu priçesnicu od sitne stoke Jahvi, nekaprinese bez mane, bilo muæko ili œensko.LZ 3:7 Ako na dar prinosi ovcu, neka je prinese pred Jahvom.LZ 3:8 Neka stavi svoju ruku na glavu svoje œrtve i neka je zakolje predÆatorom sastanka. Zatim neka Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvljusve strane œrtvenika.LZ 3:9 Od œrtve priçesnice neka prinesu œrtvu paljenu Jahvi: njezin loj,cio pretili rep, otkinuvæi ga tik uz hrptenjaçu; loj æto omotava drobinu,sav loj æto je oko drobine;LZ 3:10 oba bubrega i loj æto je na njima i na slabinama; pa privjesak sjetre: neka i njega s bubrezima izvadi.LZ 3:11 Onda neka sveøenik to saœeœe na œrtveniku u kad - kao hranuvatre u çast Jahvi.LZ 3:12 Ako li prinosi kozu, neka je prinese pred Jahvom:LZ 3:13 neka stavi svoju ruku na glavu svoje œrtve i neka je zakolje predÆatorom sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvljusve strane œrtvenika.LZ 3:14 Onda neka od nje prinese, kao paljenu œrtvu Jahvi, loj ætoomotava drobinu, sav loj æto je oko drobine;LZ 3:15 oba bubrega i loj æto je na njima i na slabinama; pa privjesak sjetre; neka i njega s bubrezima izvadi.LZ 3:16 Onda neka ih sveøenik saœeœe na œrtveniku - œrtvu paljenu Jahvina ugodan miris. Sav loj pripada Jahvi.LZ 3:17 Neka ovo bude zakon za sva vremena svim vaæim naraætajimau kojem god mjestu budete boravili: nipoæto ne smijete jesti ni loja nikrvi.”LZ 4:1 Jahve reçe Mojsiju:LZ 4:2 “Ovako kaœi Izraelcima: ‘Ako se tko nehotice ogrijeæi o bilo kojuJahvinu zapovijed te uçini æto je zabranjeno çiniti:Okajnica za velikog sveøenikaLZ 4:3 Bude li to pomazanjem posveøeni sveøenik koji pogrijeæi i navuçetako krivnju na narod, onda za grijeh koji uçini neka prinese Jahvi jednogrlo krupne stoke, jednoga junca bez mane, kao œrtvu okajnicu.LZ 4:4 Neka junca dovede pred Jahvu do ulaza u Æator sastanka; nekajuncu na glavu poloœi svoju ruku i onda junca zakolje pred Jahvom.LZ 4:5 Zatim neka pomazanjem posveøeni sveøenik uzme krvi od juncai donese je u Æator sastanka.LZ 4:6 Onda neka sveøenik zamoçi svoj prst u krv i tom krvlju nekasedam puta poækropi prednju stranu zavjese Svetiæta, pred Jahvom.LZ 4:7 Potom neka sveøenik stavi te krvi na rogove œrtvenika zamiomirisni kad koji se dimi pred Jahvom u Æatoru sastanka. Svu ostalukrv od junca neka izlije podno œrtvenika za œrtve paljenice æto se nalazina ulazu u Æator sastanka.LZ 4:8 Iz junca æto ga prinosi kao œrtvu okajnicu neka izvadi: loj ætoomotava drobinu, sav loj æto je oko drobine;LZ 4:9 oba bubrega i loj æto je na njima i na slabinama, privjesak s jetre;neka i njega izvadi s bubrezima;LZ 4:10 onako kako se uzima dio iz vola œrtve priçesnice. Neka ih zatimsveøenik saœeœe u kad na œrtveniku za œrtve paljenice.LZ 4:11 Koœu od junca, sve meso od njega, njegovu glavu, njegovenoge, drobinu i njegovu neçistLZ 4:12 - svega junca - neka iznese na çisto mjesto izvan tabora gdje sepepeo izasiplje i neka ga spali na vatri od drva; tu na pepelu neka sejunac spali.’”Okajnica za svu zajednicuLZ 4:13 “Ako sva izraelska zajednica nehotiçno pogrijeæi poçinivæi ætogodæto je Jahve zabranio pa tako postanu krivi a ne budu svjesni krivnje,LZ 4:14 onda, kad se sazna za uçinjeni prijestup, neka zajednica prinesejedno grlo krupne stoke - jednoga junca bez mane - kao œrtvu okajnicu.Neka ga dovedu pred Æator sastanka.LZ 4:15 Tu pred Jahvom neka starjeæine zajednice poloœe svoje rukejuncu na glavu. Neka se onda junac zakolje pred Jahvom.LZ 4:16 Neka zatim pomazanjem posveøeni sveøenik donese krvi odjunca u Æator sastanka;LZ 4:17 neka sveøenik zamoçi svoj prst u krv i sedam puta poækropiprednju stranu zavjese, pred Jahvom.

87LZ 4:18 Neka zatim stavi krvi na rogove œrtvenika koji se nalazi predJahvom u Æatoru sastanka. Svu ostalu krv neka izlije podno œrtvenikaza œrtve paljenice æto se nalazi na ulazu u Æator sastanka.LZ 4:19 S junca neka skine sav loj i saœeœe ga u kad na œrtveniku.LZ 4:20 I s juncem neka uradi kako je uradio s onim juncem œrtve okajnice- tako neka uçini i s tim. I poæto sveøenik nad çlanovima zajednice izvræiobred pomirenja, bit øe im oproæteno.LZ 4:21 Neka odnese junca izvan tabora i spali ga kako je spalio i prvogajunca. To je œrtva za prijestup zajednice.”Okajnica za glavaraLZ 4:22 “Ako nehotiçno pogrijeæi glavar i uçini ætogod æto je Jahve, Bognjegov, zabranio i tako sagrijeæi,LZ 4:23 onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poçinio, neka kao svojprinos donese muæko jare bez mane.LZ 4:24 Poloœivæi svoju ruku jaretu na glavu, neka ga zakolje na mjestugdje se kolju pred Jahvom œrtve paljenice. To je œrtva okajnica.LZ 4:25 Sveøenik neka uzme na svome prstu krvi od œrtve okajnice paje stavi na rogove œrtvenika za œrtve paljenice. A svu ostalu krv nekaizlije podno œrtvenika za œrtve paljenice.LZ 4:26 Sav loj neka saœeœe u kad na œrtveniku kao i loj sa œrtvepriçesnice. Neka tako sveøenik nad glavarom izvræi obred pomirenja zanjegov grijeh, pa øe mu biti oproæteno.”Okajnica za pojedinca iz narodaLZ 4:27 “Ako tko od obiçnoga puka nehotiçno pogrijeæi uçinivæi ætogodæto je Jahve zabranio i tako sagrijeæi,LZ 4:28 onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poçinio, neka kao svojprinos za grijeh koji je poçinio donese œensko jare bez mane.LZ 4:29 Neka stavi svoju ruku na glavu okajnice i zakolje œrtvu okajnicuna mjestu za œrtve paljenice.LZ 4:30 Neka sveøenik uzme krvi na svome prstu pa je stavi na rogoveœrtvenika za œrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno œrtvenika.LZ 4:31 Neka zatim izvadi sav njezin loj kao æto se vadi loj iz œrtvepriçesnice; neka ga onda sveøenik saœeœe u kad na œrtveniku kaougodan miris Jahvi. Kad sveøenik izvræi nad tim çovjekom obredpomirenja, bit øe mu oproæteno.LZ 4:32 Ako bi tko htio dovesti janje kao œrtvu okajnicu, neka dovedeœensko bez mane.LZ 4:33 Poloœivæi svoju ruku na glavu œrtve okajnice, neka je zakolje kaoœrtvu okajnicu na mjestu gdje se kolju œrtve paljenice.LZ 4:34 Neka onda sveøenik uzme krvi od œrtve okajnice na svomeprstu pa je stavi na rogove œrtvenika za œrtve paljenice. A svu ostalu krvneka izlije podno œrtvenika.LZ 4:35 Neka zatim izvadi sav njezin loj kao æto se vadi loj iz œrtvepriçesnice. Neka to sveøenik saœeœe u kad povrh œrtava paljenih Jahviu çast. Neka tako sveøenik izvræi nad tim çovjekom obred pomirenja zagrijeh koji je poçinio, pa øe mu biti oproæteno.”LZ 5:1 “Zgrijeæi li tko tako æto çuje rijeçi proklinjanja a odbije da svjedoçiiako je mogao biti svjedokom jer je ili sam vidio ili doznao pa tako nosikrivnju na sebi;LZ 5:2 ili ako tko dirne kakav neçist predmet, strv neçiste zvijeri, strvneçista œivinçeta ili strv neçista puzavca - i u neznanju postane neçist iodgovoran;LZ 5:3 ili kad se tko dotakne neçistoøe çovjeçje, bilo to æto mu drago odçega se neçistim postaje i toga ne bude svjestan, kad dozna, bivaodgovoran;LZ 5:4 nadalje, kad tko nepromiæljeno izusti zakletvu na dobro ili zlo - naæto se veø çovjek nepromiæljeno zaklinje - i toga ne bude svjestan, onda,kad dozna, biva odgovoran;LZ 5:5 ako, dakle, tko postane odgovoran u bilo çemu od toga, nekaprizna poçinjeni grijeh.LZ 5:6 I neka prinese Jahvi kao œrtvu naknadnicu za poçinjeni grijehjednu œenku od sitne stoke, janje ili kozle, kao œrtvu okajnicu. Nekasveøenik izvræi nad njim obred pomirenja koji øe ga osloboditi od njegovagrijeha.”Okajnica siromahaLZ 5:7 “Ako mu sredstva ne dopuætaju da pribavi glavu sitne stoke, nekaJahvi, kao naknadnicu za poçinjeni grijeh, prinese dvije grlice ili dvagolubiøa; jedno kao œrtvu okajnicu, a drugo kao œrtvu paljenicu.LZ 5:8 Neka ih donese sveøeniku, a on neka najprije prinese ono æto jeodreåeno kao œrtva okajnica. Stisnuvæi ga za vrat, neka mu slomi æiju,ali neka glave ne otkida.

88LZ 5:9 Neka krvlju œrtve poækropi œrtvenik sa strane, a ostatak krvi nekase iscijedi podno œrtvenika. To je œrtva okajnica.LZ 5:10 Onda neka drugo prinese kao œrtvu paljenicu prema propisu.Neka tako sveøenik nad tim çovjekom izvræi obred pomirenja za grijehkoji je poçinio, i bit øe mu oproæteno.LZ 5:11 Ako mu sredstva ne dopuætaju da pribavi dvije grlice ili dvagolubiøa, neka Jahvi, u zadovoljætinu za poçinjeni grijeh, prinese jednudesetinu efe njaboljeg braæna. Ulja u njega neka ne ulijeva niti na njegatamjana stavlja jer je œrtva okajnica.LZ 5:12 Kada to donese sveøeniku, neka sveøenik zagrabi punu pregrætkao spomen-œrtvu i na œrtveniku saœeœe u çast Jahvi povrh paljenihœrtava. To je œrtva okajnica.LZ 5:13 Neka tako sveøenik izvræi nad tim çovjekom obred pomirenja zagrijeh koji je poçinio u bilo kojem od tih sluçajeva, pa øe mu biti oproæteno.Ono ostalo neka pripadne sveøeniku kao i od œrtve prinosnice.”Joæ o œrtvi naknadniciLZ 5:14 Joæ reçe Jahve Mojsiju:LZ 5:15 “Ako tko poçini pronevjerenje ogrijeæivæi se nehotiçno o svetestvari Jahvine, neka za naknadu, kao œrtvu naknadnicu, prinese Jahvi,iz svoga stada, ovna bez mane, vrijedna - po tvojoj procjeni - najmanjedva æekela srebra - prema cijeni hramskog æekela.LZ 5:16 Neka nadoknadi koliko se ogrijeæio o svete stvari i tome dodajoæ petinu i neka dadne sveøeniku. Neka sveøenik nad njim izvræi obredpomirenja ovnom œrtve naknadnice, i bit øe mu oproæteno.LZ 5:17 Ako tko i ne znajuøi pogrijeæi i uçini ætogod æto je Jahve zabranio,kriv je, pa neka snosi posljedice svoje krivnje.LZ 5:18 Neka sveøeniku dovede za naknadnicu iz svoga stada ovnabez mane, prema tvojoj procjeni. Neka sveøenik nad tim çovjekom izvræiobred pomirenja za pogreæku æto je poçinio u neznanju, i bit øe muoproæteno.LZ 5:19 To je œrtva naknadnica; on je doista bio odgovoran Jahvi.”LZ 6:1 Jahve joæ reçe Mojsiju:LZ 6:2 “Kad se tko ogrijeæi i poçini pronevjeru prema Jahvi prevarivæisvoga bliœnjega u pologu ili pohrani, a tako i kraåom ili iskoriætavanjemsvoga bliœnjega;LZ 6:3 ili, naåe li æto je bilo izgubljeno pa slaœe i krivo se zakune u bilokojem grijehu æto ga çovjek moœe uçiniti;LZ 6:4 ako tko tako pogrijeæi i kriv postane, onda ono æto je kraåomoduzeo ili æto je iskoriætavanjem namakao; ili polog æto mu je bio povjeren;ili izgubljenu stvar æto ju je naæao;LZ 6:5 ili ono za æto se bio krivo zakleo - neka u cijelosti vrati i, dodavæitome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad spoznasvoju krivnju.LZ 6:6 Neka potom sveøeniku za naknadu, kao œrtvu naknadnicu Jahvi,dovede iz svog stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni,LZ 6:7 a sveøenik neka nad tim çovjekom izvræi obred pomirenja predJahvom, i bit øe mu oproæteno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je krivac.”Œrtva paljenicaLZ 6:8 Jahve joæ reçe Mojsiju:LZ 6:9 “Naredi Aronu i njegovim sinovima: ‘Ovakav je obred za œrtvupaljenicu: œrtva paljenica neka ostane na œeravi na œrtveniku svu noø dojutra; i vatra neka neprestano gori na œrtveniku.LZ 6:10 Neka sveøenik stavi na se lanenu koæulju, na svoje tijelo nekanavuçe lanene gaøe; zatim neka zgrne zamaæøeni pepeo u æto je vatrapretvorila œrtvu paljenicu na œrtveniku i neka ga stavi pokraj œrtvenika.LZ 6:11 Potom neka svuçe svoje ruho i na se obuçe drugo te nekaodnese zamaæøeni pepeo na çisto mjesto izvan tabora.LZ 6:12 Vatra na œrtveniku mora uvijek gorjeti; ne smije se gasiti. Nekasvako jutro sveøenik na nju naloœi drva i onda na nju naslaœe œrtvupaljenicu. Tu neka u kad saœiœe loj sa œrtava priçesnica.LZ 6:13 Neka na œrtveniku trajno gori vatra; neka se ne gasi.’”LZ 6:14 “Ovo je obred za œrtvu prinosnicu: neka je Aronovi sinovi pronoseu nazoçnosti Jahve pred œrtvenikom.LZ 6:15 Poæto jedan od njih zagrabi pregræt najboljeg braæna i ulja saœrtve prinosnice i sav tamjan æto bude na njoj, poæto to saœeœe naœrtveniku kao spomen-œrtvu, ugodan miris Jahvi,LZ 6:16 neka ostatak u obliku beskvasnih kruhova pojedu Aron i njegovisinovi; neka ga jedu na posveøenu mjestu - u dvoriætu Æatora sastanka.LZ 6:17 Neka se ne peçe s kvascem. To je dio œrtava meni paljenih ætoim ga ja dajem - dio najsvetiji, jednako kao i œrtva okajnica i kao œrtvanaknadnica.

89LZ 6:18 Svaki muækarac Aronova potomstva moœe jesti taj dio od œrtavapaljenih Jahvi, i to je vjeçni zakon za sve vaæe naraætaje: i tko ih se goddotakne, bit øe posveøen.”LZ 6:19 Jahve joæ reçe Mojsiju:LZ 6:20 “Neka Aron i njegovi sinovi na dan svoga pomazanja prinesuJahvi ovaj prinos: desetinu efe najboljeg braæna kao redovitu œrtvuprinosnicu, polovinu ujutro, a polovinu uveçer.LZ 6:21 Neka bude pripravljena u tavi na ulju. Donesi je dobro namoçenui prinesi Jahvi kao ugodan miris, kao œrtvu prinosnicu od viæe komada.LZ 6:22 Neka je tako pripravi sveøenik koji od njegovih sinova budepomazan da ga naslijedi. To je vjeçni zakon. Neka se ta œrtva Jahvi svasaœeœe!LZ 6:23 Svaka sveøeniçka œrtva prinosnica treba da bude posvespaljena; neka se od nje ne jede.”Œrtva okajnicaLZ 6:24 Joæ reçe Jahve Mojsiju:LZ 6:25 “Kaœi Aronu i njegovim sinovima: ‘Ovo je obred œrtvovanja zagrijeh: œrtva okajnica neka se zakolje pred Jahvom na mjestu gdje sekolje œrtva paljenica - presveta je!LZ 6:26 Sveøenik koji prinosi tu œrtvu okajnicu neka od nje i jede; nekase ona jede na posveøenu mjestu, u dvoriætu Æatora sastanka.LZ 6:27 Tko se god dotakne njezina mesa bit øe posveøen; ako krvpoætrapa odijelo, poætrapani dio neka se ispere na posveøenu mjestu.LZ 6:28 A posuda od ilovaçe u kojoj bude meso kuhano neka se razbije;a ako bude kuhano u posudi od tuça, neka se istare i vodom ispere.LZ 6:29 Svaki muæki od sveøeniçke loze moœe od nje jesti - presveta je!LZ 6:30 Ali nijedna œrtva okajnica od koje je krv donesena u Æator sas-tanka za obred pomirenja u Svetiætu neka se ne jede, nego na vatrispali.’”LZ 7:1 “Ovo je obred za œrtvu naknadnicu.LZ 7:2 Nadasve je sveta! Neka se œrtva naknadnica zakolje na mjestugdje se kolju œrtve paljenice, a njezinom krvlju neka sveøenik zapljusnesve strane œrtvenika.LZ 7:3 Zatim neka prinese sav loj s nje: pretili rep, loj æto omotava drobinu,LZ 7:4 oba bubrega i loj æto je na njima i na slabinama; pa privjesak sjetre: neka i njega izvadi s bubrezima!LZ 7:5 Neka ih sveøenik saœeœe na œrtveniku kao œrtvu u çast Jahvipaljenu. To je œrtva naknadnica.LZ 7:6 Svaki muæki od sveøeniçke loze moœe od nje jesti. Neka je jeduna posveøenu mjestu - presveta je!LZ 7:7 Kakva je œrtva okajnica, takva je i œrtva naknadnica; jedno jepravilo za njih: neka pripadne sveøeniku koji njome vræi obred pomirenja.LZ 7:8 Tako isto koœa od œrtve koju tko preda sveøeniku da budeprinesena za œrtvu paljenicu neka pripadne sveøeniku.LZ 7:9 Nadalje, svaka œrtva prinosnica æto bude peçena u peøi, kao isvaka æto bude zgotovljena u kotluæi ili na tavi, neka pripadne sveøenikukoji je prinosi.LZ 7:10 A svaka œrtva prinosnica, zamijeæena s uljem ili nasuho, nekapripadne svim Aronovim sinovima bez razlike!”LZ 7:11 “Ovo je obred za œrtvu priçesnicu koja øe se prinositi Jahvi.LZ 7:12 Ako se prinosi u zahvalu, neka se zajedno sa œrtvomzahvalnicom prinesu i beskvasne pogaçe uljem zamijeæene; beskvasneprevrte uljem namazane i kolaçi od najboljeg braæna, zamijeæeni uljem.LZ 7:13 Ovaj prinos, nadopunjen kolaçima od ukvasanoga tijesta, nekase prinosi zajedno sa œrtvom priçesnicom u zahvalu.LZ 7:14 Od svake ovakve œrtve neka se prinese po jedan kolaç na darJahvi. To neka bude za sveøenika koji zapljuskuje krv od œrtve priçesnice.LZ 7:15 A meso œrtve priçesnice neka se pojede istoga dana kad budeœrtvovana; neka se od nje ne ostavlja niæta za sutradan.ZavjetnicaLZ 7:16 A bude li prinos œrtva zavjetnica ili œrtva dragovoljna, neka sejede na dan kad se œrtva prinosi. Æto ostane od nje neka se jede sutradan.LZ 7:17 A æto joæ mesa od œrtve preteçe, neka se treøi dan na vatri spali.”Opøi propisiLZ 7:18 “Ako bi tko jeo meso œrtve priçesnice i treøi dan, œrtva neøe bitiprimljena niti øe onome koji je prinosi biti uraçunata. To je meso kvarno,i onaj koji od toga jede neka i posljedice krivnje snosi!LZ 7:19 Meso koje se dotakne bilo çega neçista neka se ne jede negona vatri spali! Inaçe, tko je god çist moœe jesti meso.LZ 7:20 A tko bi neçist jeo mesa od œrtve priçesnice æto je bila Jahviprinesena takav neka se iskorijeni iz svoga naroda.

90LZ 7:21 Kad se tko dotakne bilo çega neçista - bila to neçist çovjeçja,kakva neçista œivotinja ili bilo kakvo neçisto stvorenje - pa pojede mesaod œrtve priçesnice koja je prinesena Jahvi takav neka se iskorijeni izsvoga naroda!”LZ 7:22 Reçe Jahve Mojsiju:LZ 7:23 “Ovako kaœi Izraelcima: ‘Ne jedite loja ni volujskoga, ni ovçjega,ni kozjega.LZ 7:24 Loj sa œivotinje koja ugine, ili koju divlje zvijeri razderu, moœe seupotrijebiti za bilo æto, ali ga ne smijete jesti.LZ 7:25 Tko god jede loj od œivotinje koja se moœe prinijeti Jahvi kaoœrtva paljenica takav neka se iskorijeni iz svoga naroda.LZ 7:26 Ne smijete uœivati krvi ni od ptica ni od stoke ni u kojem svomeprebivaliætu.LZ 7:27 Tko bi god uœivao bilo kakvu krv neka se iskorijeni iz svoganaroda.’”Dijelovi za sveøenikeLZ 7:28 Jahve joæ reçe Mojsiju:LZ 7:29 “Ovako kaœi Izraelcima: ‘Prinos Jahvi od œrtve priçesnice moradonijeti onaj koji Jahvi prinosi œrtvu priçesnicu.LZ 7:30 Svojim vlastitim rukama neka prinese Jahvi œrtvu paljenicu;neka prinese loj i grudi; grudi neka se prinesu pred Jahvom kao œrtvaprikaznica.LZ 7:31 Neka sveøenik saœeœe loj na œrtveniku, a grudi neka pripadnuAronu i njegovim sinovima.LZ 7:32 Desno pleøe od svojih œrtava priçesnica dajte sveøeniku na dar.LZ 7:33 Onome Aronovu sinu koji bude prinosio krv i loj sa œrtvepriçesnice neka u dio pripadne desno pleøe.LZ 7:34 Jer ja uzimam od Izraelaca grudi od œrtava priçesnica æto seprinose kao œrtva prikaznica i pleøe œrtve podizanice te ih predajemsveøeniku Aronu i njegovim sinovima. To je trajna odredba za Izraelce.LZ 7:35 To je dohodak Aronov i njegovih sinova od œrtava paljenih uçast Jahvi; dodjeljuje im se od onog dana kad se dovedu da vræesveøeniçku sluœbu u çast Jahvi.LZ 7:36 Jahve je naredio da im se od dana kad budu pomazani to dajekao pristojbina od Izraelaca. To je trajna odredba za njihove naraætaje’.”LZ 7:37 To je obred za œrtvu paljenicu, prinosnicu, okajnicu, naknadnicu,œrtvu posvetnicu i œrtvu priçesnicuLZ 7:38 koji je Jahve naredio Mojsiju na Sinajskom brdu kad je zapo-vjedio Izraelcima da Jahvi u Sinajskoj pustinji prinose œrtve.Obred sveøeniçkog posveøenjaLZ 8:1 Jahve reçe Mojsiju:LZ 8:2 “Uzmi Arona, a s njim i njegove sinove; ruho, ulje pomazanja,junca œrtve okajnice, dva ovna i koæaru beskvasnih kruhovaLZ 8:3 te skupi svu zajednicu na ulazu u Æator sastanka.”LZ 8:4 Mojsije uçini kako mu je Jahve naredio, i zajednica se skupi naulazu u Æator sastanka.LZ 8:5 Tada Mojsije progovori zajednici: “Ovo je Jahve zpovjedio da seuçini.”LZ 8:6 Izvede zatim Mojsije Arona i njegove sinove pa ih u vodi opra.LZ 8:7 Obuçe na njega haljinu, opasa ga pojasom, ogrnu ga ogrtaçemi stavi mu opleøak. Zatim ga opasa tkanicom opleøka i njome pritegnuuza njega opleøak.LZ 8:8 Stavi mu naprsnik, a u naprsnik metnu Urim i Tumim.LZ 8:9 Na glavu mu stavi mitru, a sprijeda na mitru postavi zlatnu ploçicu- sveti vijenac - kako je Jahve naredio Mojsiju.LZ 8:10 Uzme zatim Mojsije ulje pomazanja te pomaœe Prebivaliæte isve æto je u njemu da ih posveti.LZ 8:11 Sedam puta poækropi njime œrtvenik te pomaœe œrtvenik i savnjegov pribor, umivaonik s njegovim stalkom da ih posveti.LZ 8:12 Izlije ulja pomazanja Aronu na glavu te ga pomaœe da ga posveti.LZ 8:13 Potom Mojsije dovede Aronove sinove; na njih obuçe haljine,pasovima ih opaæe i poveze im zavije, kako je Jahve Mojsiju naredio.LZ 8:14 Dovede potom junce œrtve okajnice. Aron i njegovi sinovi stavesvoje ruke na glavu juncu œrtve okajnice.LZ 8:15 Zatim ga Mojsije zakolje. Onda uzme krvi pa je svojim prstomstavi na rogove oko œrtvenika. Tako œrtvenik oçisti. Zatim izlije krv podnoœrtvenika; posveti ga, izvræivæi na njemu obred pomirenja.LZ 8:16 Zatim Mojsije uzme sav loj æto je bio oko drobine, privjesak sjetre, oba bubrega i njihov loj, pa to saœeœe u kad na œrtveniku.LZ 8:17 A koœu od junca, njegovo meso i njegovu neçist spali u vatriizvan tabora, kako je Jahve naredio Mojsiju.

91LZ 8:18 Dovede potom ovna za œrtvu paljenicu. Aron i njegovi sinovistave svoje ruke ovnu na glavu.LZ 8:19 Sad ga Mojsije zakolje. Onda krvlju zapljusne œrtvenik sa svihstrana.LZ 8:20 Poæto isijeçe ovna na dijelove, Mojsije saœeœe u kad glavu,dijelove i loj.LZ 8:21 U vodi opere drobinu i noge pa u kad saœeœe na œrtveniku svegaovna. Bila je to œrtva paljenica na ugodan miris - œrtva u çast Jahvi paljena- kako je Jahve naredio Mojsiju.LZ 8:22 Zatim dovede drugoga ovna, ovna za œrtvu posvetnicu. Aron injegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu.LZ 8:23 Mojsije ga zakolje. Onda uzme krvi pa stavi na resu Aronovadesnog uha, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desnenoge.LZ 8:24 Potom Mojsije dovede Aronove sinove, pa im stavi iste krvi naresu desnog uha, na palac desne ruke i na palac desne noge. ZatimMojsije krvlju zapljusne œrtvenik sa svih strana.LZ 8:25 Poslije toga uzme loj, pretili rep, loj æto je bio oko drobine,privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj - i desno pleøe;LZ 8:26 a iz koæare beskvasnih kruhova, æto je stajala pred Jahvom,uzme jednu beskvasnu pogaçu, jednu prevrtu s uljem i jedan kolaç ipostavi ih na loj i desno pleøe.LZ 8:27 Sve to poloœi na ruke Arona i na ruke njegovih sinova pa toprinese kao œrtvu prikaznicu pred Jahvom.LZ 8:28 Potom Mojsije opet to uzme s njihovih ruku i saœeœe u kad naœrtveniku povrh œrtve paljenice. Bila je to œrtva posvetnica na ugodanmiris, œrtva u çast Jahvi paljena.LZ 8:29 Naposljetku Mojsije uzme grudi i prinese ih kao œrtvu prikaznicupred Jahvom. To je bila pristojbina Mojsiju od ovna œrtve posvetnice,kako je Jahve Mojsiju naredio.LZ 8:30 Zatim Mojsije uze ulja za pomazanje i krvi æto je bila na œrtvenikute poækropi Arona i njegove haljine, a tako i njegove sinove i njihovehaljine. Tako posveti Arona i njegove haljine; njegove sinove i njihovehaljine.LZ 8:31 Onda reçe Mojsije Aronu i njegovim sinovima: “Skuhajte to mesona ulazu u Æator sastanka i ondje ga blagujte s kruhom æto je u koæari zaœrtvu posvetnicu, kako sam naredio. Neka ga jedu Aron i njegovi sinovi!LZ 8:32 A æto od mesa i kruha ostane, spalite na vatri.LZ 8:33 Sedam dana ne odlazite s ulaza Æatora sastanka - do dana kadse navræi rok vaæega sveøeniçkog posveøenja. Jer sedam dana trebaza vaæe posveøenje.LZ 8:34 Kako se radilo danas, Jahve je naredio da se tako radi dalje, dase nad vama izvræi obred pomirenja.LZ 8:35 Zato ostanite na ulazu Æatora sastanka sedam dana, danju inoøu vræeøi æto je Jahve naredio, da ne pomrete. Takvu sam ja zapovijeddobio.”LZ 8:36 Aron i njegovi sinovi uçiniæe sve æto je Jahve naredio prekoMojsija.Nastup u sveøeniçku sluœbuLZ 9:1 Osmoga dana Mojsije pozva Arona, njegove sinove i starjeæineIzraeloveLZ 9:2 i reçe Aronu: “Uzmi jedno tele za œrtvu okajnicu, jednoga ovna zaœrtvu paljenicu, oboje bez mane, i dovedi ih pred Jahvu.LZ 9:3 A Izraelcima reci ovako: ‘Uzmite jednoga jarca za œrtvu okajnicu,tele i janje od godine, oboje bez mane, za œrtvu paljenicu;LZ 9:4 a junca i ovna za œrtvu priçesnicu da œrtvujete pred Jahvom;napokon prinosnicu, s uljem zamijeæenu; jer øe vam se danas Jahveukazati.’”LZ 9:5 Dovedu oni pred Æator sastanka æto je Mojsije naredio; naprijedstupi sva zajednica i stane pred Jahvu.LZ 9:6 “Ovo je zapovijed”, reçe Mojsije, “koju je Jahve izdao. Izvræite je,da vam se pokaœe slava Jahvina.”LZ 9:7 Zatim Mojsije reçe Aronu: “Stupi k œrtveniku, prinesi svoju œrtvuokajnicu i svoju œrtvu paljenicu i tako izvræi obred pomirenja za se i svojdom; onda prinesi dar naroda i za njega izvræi obred pomirenja, kako jeJahve naredio.”LZ 9:8 Aron se primaçe œrtveniku i zakla tele œrtve za svoj vlastiti grijeh.LZ 9:9 Zatim mu Aronovi sinovi donesu krvi. On u nju zamoçi svoj prsti stavi je na rogove œrtvenika. Potom ostalu krv izli podno œrtvenika.LZ 9:10 A loj, bubrege i privjesak s jetre œrtve okajnice saœeœe u kad naœrtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju.

92LZ 9:11 Meso i koœu spali na vatri izvan tabora.LZ 9:12 Zakolje poslije toga œrtvu paljenicu, od koje mu sinovi Aronovipruœe krv. On njome zapljusne œrtvenik sa svih strana.LZ 9:13 Dodaju mu i œrtvu paljenicu, dio po dio, a tako i glavu, i on jesaœeœe u kad na œrtveniku.LZ 9:14 Drobinu i noge opere pa i njih na œrtveniku saœeœe u kad povrhœrtve paljenice.LZ 9:15 Zatim prinese dar naroda. Uze jarca œrtve okajnice za grijehenaroda, zakla ga i prinese kao œrtvu okajnicu, isto onako kao i prijaænju.LZ 9:16 Donese potom œrtvu paljenicu i prinese je prema propisu.LZ 9:17 Donijevæi poslije toga œrtvu prinosnicu, od nje zagrabi pregræt isaœeœe na œrtveniku u kad povrh jutarnje œrtve paljenice.LZ 9:18 Napokon zakolje junca i ovna kao œrtvu priçesnicu za narod.Aronovi mu sinovi pruœe krv, a on zapljusne œrtvenik sa svih strana;LZ 9:19 dodaju mu i loj s junca i ovna, pretili rep, loj oko drobine, bubregei privjesak s jetre.LZ 9:20 Metnuvæi te masne dijelove na grudi, saœga ih u kad na œrtveniku.LZ 9:21 A grudi i desno pleøe Aron prinese kao œrtvu prikaznicu predJahvom, kako je Mojsije naredio.LZ 9:22 Tada Aron podiœe ruke spram naroda i blagoslovi ga. Poætoprinese œrtvu okajnicu, paljenicu i priçesnicu, siåe.LZ 9:23 Poslije toga Mojsije i Aron uåoæe u Æator sastanka. Kad iziåoæe,blagosloviæe narod. Slava Jahvina pokaza se svemu narodu.LZ 9:24 Ispred Jahve izbi oganj i saœga œrtvu paljenicu i masne komadena œrtveniku. A sav narod, vidjevæi to, viknu od veselja i pade niçice.Vjernost obrednim propisimaLZ 10:1 A sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzmu svaki svoj kadionik; staveu njega vatre i na nju metnu tamjana da prinesu pred Jahvomneposveøenu vatru, koju im on ne bijaæe propisao.LZ 10:2 Ali izbije plamen ispred Jahve te ih proguta - poginuæe oni predJahvom.LZ 10:3 Nato øe Mojsije Aronu: “To je ono æto je Jahve navijestio:Po onima koji su mi blizu svetim øu se pokazati; pred svim øu se pukomproslaviti.” Aron je æutio.LZ 10:4 Mojsije zovnu Miæaela i Elsafana, sinove Aronova strica Uziela,pa im reçe: “Doåite i odnesite svoju braøu ispred Svetiæta u polje izvantabora!”LZ 10:5 Oni doåu i odnesu ih u njihovim koæuljama u polje izvan tabora,kako je Mojsije rekao.LZ 10:6 Poslije toga Mojsije reçe Aronu i njegovim sinovima, Eleazarui Itamaru: “Ne raæçupavajte svoje kose niti razdirite svojih haljina da nepoginete i da se On ne razljuti na svekoliku zajednicu. Vaæa braøa i savdom Izraelov neka oplakuje one koje je vatra Jahvina saœegla.LZ 10:7 Ne smijete odlaziti s ulaza u Æator sastanka da ne pomrete, jerna vama je Jahvino ulje pomazanja.” Oni uçine po rijeçi Mojsijevoj.LZ 10:8 Jahve reçe Aronu:LZ 10:9 “Kad ulazite u Æator sastanka, nemojte piti vina niti opojnogapiøa, ni ti ni tvoji sinovi s tobom! Tako neøete poginuti. To je trajan zakonza vaæe naraætaje;LZ 10:10 da moœete luçiti posveøeno od obiçnoga, çisto od neçistoga;LZ 10:11 da moœete uçiti Izraelce svim zakonima æto ih je Jahve predaopreko Mojsija.”Dijelovi œrtava za sveøenikeLZ 10:12 Onda Mojsije rekne Aronu i njegovim preœivjelim sinovima,Eleazaru i Itamaru: “Uzimajte od œrtve prinosnice æto preostaje nakonprinesene œrtve u çast Jahvi paljene i beskvasnu je uza œrtvenik jeditejer je vrlo sveta.LZ 10:13 Blagujte je u svetom mjestu, jer to je - tako je meni nareåeno- pristojbina tvoja i pristojbina tvojih sinova od œrtava paljenih u çastJahvi.LZ 10:14 A grudi œrtve prikaznice i pleøe œrtve podizanice ti i tvoji sinovii tvoje køeri s tobom jedite na bilo kojem çistom mjestu. Jer to jedodijeljeno za pristojbinu tebi i tvojim sinovima od izraelskih œrtavapriçesnica.LZ 10:15 Pleøe œrtve podizanice i grudi œrtve prikaznice æto se donosezajedno s lojem, na vatri paljenim - poæto budu prineseni za œrtvuprikaznicu pred Jahvom - neka pripadnu tebi i tvojim sinovima s tobom.To je, kako je Jahve naredio, trajan zakon.”LZ 10:16 Potom se Mojsije potanje raspita o jarcu œrtve okajnice. Veø jebio spaljen. On se razljuti na Eleazara i Itamara, Aronove preœivjelesinove, pa rekne:

93LZ 10:17 “Zaæto ste jeli œrtvu okajnicu na svetome mjestu? Vrlo ja sveta!To vam je dao Jahve da uklanjate krivnju sa zajednice vræeøi nad njomobred pomirenja pred Jahvom.LZ 10:18 Buduøi da krv œrtve nije bila unesena unutar Svetiæta, moraliste je blagovati u Svetiætu, kako mi je bilo zapovjeåeno.”LZ 10:19 Nato øe Aron Mojsiju: “Danas su, eto, prinijeli svoju œrtvuokajnicu i svoju œrtvu paljenicu pred Jahvom! Æto bi se meni dogodilo dasam ja danas jeo od œrtve okajnice? Bi li to bilo milo Jahvi?”LZ 10:20 Kad Mojsije to çu, odobri.Kopnene œivotinjeLZ 11:1 Jahve reçe Mojsiju i Aronu:LZ 11:2 “Ovako kaœite Izraelcima: ‘Ovo su œivotinje koje izmeåu svihçetveronoœaca na zemlji moœete jesti:LZ 11:3 svaku koja ima papke, ali papke razdvojene, i koja preœivamoœete jesti.LZ 11:4 Ali ove, iako preœivaju ili papke imaju, ne smijete jesti: devu, jeriako preœiva, razdvojena papka nema - za vas je neçista;LZ 11:5 svisca, jer iako preœiva, razdvojena papka nema - za vas jeneçist;LZ 11:6 arnebeta, iako preœiva, razdvojena papka nema - za vas jeneçist.LZ 11:7 A svinja, iako ima papak, i to papak razdvojen, ne preœiva - zavas je neçista.LZ 11:8 Njihova mesa nemojte jesti niti se njihove strvine doticati - zavas su one neçiste.’”Vodene œivotinjeLZ 11:9 Od svih vodenih œivotinja ove moœete jesti: sve æto œivi u vodi,bilo u morima, bilo u rijekama, a ima peraje i ljuske moœete jesti.LZ 11:10 A æto u morima i rijekama nema peraja i ljusaka - sve œivotinjiceu vodi, sva œiva vodena biøa - neka su vam odvratnaLZ 11:11 i odvratna neka vam ostanu! Mesa od njih nemojte jesti, anjihove strvine drœite za odvratnost.LZ 11:12 Sve, dakle, æto je u vodi a nema peraja i ljusaka neka je za vasodvratno.”LZ 11:13 “Od ptica neka su vam ove odvratne i neka se ne jedu -odvratnost su: orao, orao strvinar i jastreb,LZ 11:14 tetrijeb i sokol bilo koje vrste;LZ 11:15 gavran svih vrsta;LZ 11:16 noj, kobac i galeb; lastavica svake vrste;LZ 11:17 sova, gnjurac, uæara,LZ 11:18 labud, pelikan, droplja;LZ 11:19 roda, çaplja svake vrste; pupavac i æiæmiæ.”Ostale krilate œivotinjeLZ 11:20 “Svi krilati kukci æto hodaju çetveronoæke neka su vam odvratni!LZ 11:21 Od svih tih krilatih kukaca æto hodaju çetveronoæke moœetejesti samo one koji imaju na svojim noœicama listove za skakutanje pozemlji.LZ 11:22 Od njih moœete jesti: svaku vrstu skakavaca, cvrçaka izrikavaca.LZ 11:23 A svi drugi krilati kukci na çetiri noœice neka su vam odvratni!LZ 11:24 I od njih øete se oneçistiti: tko se god dotakne njihove crkotine,neka je neçist do veçeri;LZ 11:25 tko god ponese crkotinu bilo koje od njih, neka opere svojuodjeøu i neçistim se smatra do veçeri;LZ 11:26 i œivotinje s nerazdvojenim papkom æto ne preœivaju za vas suneçiste, i tko ih se dotakne neka je neçist!LZ 11:27 Onda, çetveronoœne œivotinje koje hodaju na çetiri æape zavas su neçiste. Tko se dotakne njihova strva, neka je neçist do veçeri.LZ 11:28 A onaj koji ponese njihov strv, neka opere svoju odjeøu i budeneçist do veçeri. Za vas su one neçiste.”LZ 11:29 “Od œivotinja æto po zemlji gmiœu neka su za vas ove neçiste:krtica, miæ i svaka vrsta guætera;LZ 11:30 zidni macaklin, kameleon, daœdevnjak, zelembaø i tinæamet.LZ 11:31 Te su œivotinje od svih æto gmiœu za vas neçiste. Tko ih semrtvih dotakne neka je neçist do veçeri.LZ 11:32 A na æto koja od njih mrtva padne, neka je oneçiæøeno: bio tokakav drveni predmet ili odjeøa, koœa ili vreøa. Svaki takav predmet kojise upotrebljava neka se zamoçi u vodu i ostane neçist do veçeri. Ondaøe postati çist.LZ 11:33 Upadne li æto od njih u kakvu zemljanu posudu, razbijte je; sveje u njoj oneçiæøeno.

94LZ 11:34 A bilo kakva hrana æto se jede, ako na nju kapne voda iz teposude, bit øe oneçiæøena. Svaka tekuøina æto se pije u svakoj takvojposudi neka se smatra neçistom.LZ 11:35 A sve na æto padne bilo æto od njihove crkotine neka je neçisto;bude li to peø ili ognjiæte, neka se sruæe: oneçiæøeni su za vas i nekaneçisti budu.LZ 11:36 A vrelo ili çatrnja koja drœi vodu neka se smatraju çistima. Alitko dirne strvinu œivotinje neka je neçist.LZ 11:37 Ako æto od njihova strva padne na œitno sjemenje æto øe sesijati, ono ostaje çisto;LZ 11:38 ali ako se sjemenje nakvasi vodom, a onda na njega padne ætood njihove crkotine, neka je za vas neçisto.LZ 11:39 Ako ugine koja œivotinja æto vam sluœi za hranu, onaj koji dotaknenjezinu strvinu neka je neçist do veçeri;LZ 11:40 a koji pojede od njezine strvine neka opere svoju odjeøu i budeneçist do veçeri; koji ponese njezinu strvinu neka opere svoju odjeøu ibude neçist do veçeri.LZ 11:41 Svaka œivotinja æto po tlu gmiœe odvratna je. Neka se ne jede!LZ 11:42 Niæta æto puœe na trbuhu, niæta æto god ide na çetiri noge ili naviæe nogu - nikakve puzavce æto po tlu gmiœu nemojte jesti jer su odvratni!LZ 11:43 Nemojte sami sebe poganiti svim tim puzavcima æto gmiœu; neprljajte se njima, da i vi zbog njih ne postanete neçisti.LZ 11:44 Ta ja - Jahve - Bog sam vaæ! Posveøujte se, dakle, da svetibudete, jer svet sam ja! Nijednim se puzavcem æto po tlu gmiœe ne prljajte!LZ 11:45 Jest, ja sam Jahve; izveo sam vas iz zemlje egipatske da vambudem Bog. Budite, dakle, sveti jer sam svet ja!”ZakljuçakLZ 11:46 To je odredba koja se odnosi na ptice i sva œiva biøa æto se uvodi kreøu i na sve stvorove koji po zemlji gmiœu.LZ 11:47 Svrha joj je da se razlikuje neçisto od çistoga; œivotinja koja semoœe jesti od œivotinje koja se ne smije jesti.Oçiæøenje œene poslije porodaLZ 12:1 Jahve reçe Mojsiju:LZ 12:2 “Kaœi Izraelcima: ‘Kad koja œena zatrudni i rodi muæko çedo,neka je neçista sedam dana, kako je neçista u vrijeme svoga mjeseçnogpranja.LZ 12:3 Osmoga dana neka se dijete obreœe.LZ 12:4 A ona neka ostane joæ trideset i tri dana da se oçisti od svoje krvi;ne smije dirati niæta posveøeno niti dolaziti u Svetiæte dok se ne navræivrijeme njezina çiæøenja.LZ 12:5 Ako rodi œensko çedo, neka je neçista dva tjedna, kao za svogamjeseçnog pranja, i neka ostane joæ æezdeset i æest dana da se oçisti odsvoje krvi.LZ 12:6 A kad se navræi vrijeme njezina çiæøenja - bilo za sinçiøa, bilo zakøerkicu - neka donese sveøeniku na ulaz u Æator sastankajednogodiænje janje za œrtvu paljenicu i jednoga golubiøa ili grlicu zaœrtvu okajnicu.LZ 12:7 Neka on to prinese pred Jahvom i nad njom izvræi obredpomirenja. Tako øe ona biti oçiæøena od svoga krvarenja. To je odredbakoja se odnosi na œenu kad rodi bilo muæko bilo œensko çedo.LZ 12:8 Ali ako ne moœe da naåe dovoljno sredstava za grlo od sitnogastada, neka onda uzme dvije grlice ili dva golubiøa - jedno za œrtvupaljenicu, a drugo za œrtvu okajnicu. Neka sveøenik izvræi nad njomobred pomirenja, i ona øe biti oçiæøena’.”LZ 13:1 Reçe Jahve Mojsiju i Aronu:LZ 13:2 “Ako se kome na koœi pojavi oteklina ili liæaj ili bjelkasta pjega ætobi bila nagovjeætaj gube na koœi njegova tijela, neka se takav dovedesveøeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova sveøenika.LZ 13:3 Neka sveøenik pregleda zaraœeno mjesto na koœi njegova tijela.Ako je dlaka na zaraœenom mjestu postala bijela i uçini se da je onodublje od koœe njegova tijela, onda je to guba. Poæto ga sveøenikpregleda, neka ga proglasi neçistim.LZ 13:4 Ali ako se pokaœe da bjelkasta pjega na koœi njegova tijela nijedublja nego i koœa, a dlaka na njoj nije pobijeljela, neka onda sveøenikbolesnika osami sedam dana.LZ 13:5 Neka ga sedmoga dana opet sveøenik pregleda. Ako ustanovisvojim oçima da zaraza joæ postoji, ali da se po koœi dalje ne æiri, nekaga osami joæ sedam dana.LZ 13:6 Sedmoga dana neka ga opet pregleda. Bude li zaraœeno mjestomanje upadno, a bolest se koœom ne bude proæirila, neka ga proglasiçistim: to je samo liæaj. Poæto opere svoje haljine, bit øe çist.

95LZ 13:7 Ali ako se liæaj koœom proæiri, poæto je sveøenik bolesnikapregledao i proglasio ga çistim, neka se ponovo pokaœe sveøeniku.LZ 13:8 Neka ga sveøenik pregleda. Bude li se liæaj proæirio po koœi,neka ga sveøenik proglasi neçistim: to je guba.LZ 13:9 Ako se na çovjeku pokaœe guba, neka ga dovedu sveøeniku.LZ 13:10 Neka ga sveøenik pregleda. Ako po koœi bude bjelkasta oteklinas pobijeljelom dlakom i napetim çirom,LZ 13:11 to je duboko ukorijenjena guba po koœi njegova tijela. Neka gasveøenik proglasi neçistim. Ne treba ga osamljivati, jer je sigurno neçist.LZ 13:12 Ako guba izbije po koœi tako da bolesniku prekrije svu koœu odglave do pete - sve æto sveøenikove oçi vide -LZ 13:13 neka sveøenik obavi pregled. Bude li guba prekrila sve njegovotijelo, neka ga proglasi çistim. Buduøi da je sav pobijelio, çist je.LZ 13:14 Ali onog dana kad se na njemu pokaœe çir, bit øe neçist.LZ 13:15 Kad sveøenik vidi taj çir, neka bolesnika proglasi neçistim: çirje neçista stvar, to je guba.LZ 13:16 Ali ako se çir promijeni u bijelo, neka çovjek doåe k sveøeniku.LZ 13:17 Sveøenik neka ga pregleda. Bude li rana postala bijela, nekasveøenik proglasi bolesnika çistim - çist i jest.”LZ 13:18 “Kad se kome na koœi napne çir i zacijeli,LZ 13:19 i ondje gdje je bio çir pojavi se bjelkasta oteklina ili mjestoizblijedi i postane bjelkasto, ili izbije bijelocrvenkasta pjega, neka se tajçovjek pokaœe sveøeniku.LZ 13:20 Neka ga sveøenik pregleda. Pronaåe li da je tu koœa udubljenijaa dlaka pobijeljela, neka ga sveøenik proglasi neçistim - to je onda gubaæto je izbila u çiru.LZ 13:21 Ali ako sveøenik ustanovi da tu dlaka nije pobijeljela, da koœanije udubljenija nego drugdje, da mjesto tamni, neka bolesnika osamisedam dana.LZ 13:22 Proæiri li mu se bolest po koœi, neka ga sveøenik proglasineçistim - to je guba.LZ 13:23 Ako pjega ostane na mjestu i ne proæiri se, to je oœiljak od çira.Neka toga çovjeka sveøenik proglasi çistim.”OpeklinaLZ 13:24 “Kome na koœi bude opeklina, pa mjesto opekline postanepjega bijelocrvenkasta ili bjelkasta,LZ 13:25 neka to sveøenik pregleda. Ako dlaka na mjestu bude pobijeljelai uçini se da je to mjesto udubljenije od koœe, onda je to guba æto je uopeklini izbila. Neka ga sveøenik proglasi neçistim; to je guba.LZ 13:26 Ali ako sveøenik ustanovi da dlaka nije pobijeljela, da mjestonije udubljenije od koœe i da tamni, neka ga osami sedam dana.LZ 13:27 Sedmoga dana neka ga pregleda. Ako se pjega po koœi proæiri,neka ga sveøenik proglasi neçistim: to je guba.LZ 13:28 Ostane li ozljeda na mjestu i proæiri se po koœi, to je ondaoteklina od opekline. Neka çovjeka sveøenik proglasi çistim: to je oœiljakod opekline.”LZ 13:29 “Ako se na glavi ili na bradi kojega çovjeka ili œene pokaœebolest,LZ 13:30 neka sveøenik bolest pregleda. Ustanovi li se da je dublje odkoœe i da je tu dlaka poœutjela i otançala, neka bolesnika sveøenik proglasineçistim. To je æuga, to jest guba na glavi ili na bradi.LZ 13:31 Ali ako sveøenik, pregledavæi oboljelo mjesto, ustanovi da nijedublje od koœe, ali da tu ipak nema crne dlake, neka sveøenik odstraniæugavca sedam dana.LZ 13:32 Sedmoga dana neka ga sveøenik pregleda. Ako se æuga nijeproæirila niti dlaka poœutjela, te ako se çini da æuga nije dublja od koœe,LZ 13:33 neka se bolesnik obrije - ali oæugano mjesto da ne brije! - i nekaga sveøenik odstrani od drugih sedam dana.LZ 13:34 Sedmoga dana neka opet sveøenik pregleda æugavo mjesto.Ako se æuga koœom ne bude proæirila i uçini se da nije dublja od koœe,neka tog bolesnika sveøenik proglasi çistim. On neka opere svoju odjeøui bude çist.LZ 13:35 Proæiri li se æuga po koœi poæto je bio çistim proglaæen,LZ 13:36 neka ga sveøenik ponovo pregleda. Ako se æuga koœom budeproæirila - sveøenik neka viæe i ne traœi œute dlake - bolesnik ja neçist.LZ 13:37 Ali ako opazi da je æuga stala i da je nikla crna dlaka, æuga jezacijeljela - on je çist. Neka ga sveøenik proglasi çistim.”LZ 13:38 “Ako se na koœi kojeg çovjeka ili œene pokaœu pjege te ako sute pjege bijele,LZ 13:39 neka ih sveøenik pregleda. Ako te pjege po koœi budutamnobijele, onda je to osip æto je izbio po koœi: bolesnik je çist.”

96LZ 13:40 “Ako çovjeku opadne kosa s glave, oøelavio mu je zatiljak, alije çist.LZ 13:41 Ako mu sprijeda opadne kosa s glave, oøelavio je na çelu, alije çist.LZ 13:42 Ali ako se po øelavu zatiljku ili po oøelavljelu çelu pojavicrvenkastobijela bolest, to je guba æto je izbila po njegovu øelavomzatiljku ili oøelavljelu çelu.LZ 13:43 Neka ga sveøenik pregleda. Ako ustanovi da je osip na øelavuzatiljku ili po oøelavljelu çelu bjelkastocrvenkast - naizgled kao i guba nakoœi tijela -LZ 13:44 çovjek se ogubavio, neçist je. Sveøenik ga mora proglasitineçistim - guba mu je na glavi.”Propisi za gubavceLZ 13:45 “Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeøu;kosa neka mu je raæçupana; gornju usnu neka prekrije i viçe: “Neçist!Neçist!”LZ 13:46 Sve dok na njemu bude bolest, neka neçistim ostane, a kakoje neçist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora.”LZ 13:47 “Kad se zaraza gube pokaœe na odijelu, bilo vunenu bilo lanenu,LZ 13:48 na osnovi ili na potki od lana ili vune; ili na koœi; ili na bilo kakvupredmetu od koœe;LZ 13:49 pa ako mrlja na odijelu ili koœi, na osnovi ili na potki, ili na bilokakvu predmetu od koœe, bude zelenkasta ili crvenkasta, to je guba ineka se sveøeniku pokaœe.LZ 13:50 Neka sveøenik, poæto pregleda æto je zaraœeno, to stavi naosamu sedam dana.LZ 13:51 Onda neka sedmoga dana zarazu pregleda. Ako se zarazaproæiri po odijelu, po osnovi ili potki, ili po koœi, ili po kakvu god predmetuod koœe, to je zarazna guba. Stvar je neçista.LZ 13:52 To odijelo - bilo osnova bilo potka, od vune ili lana - ili kakavkoœni predmet za koji je zaraza prionula, gubom se zarazio; neka navatri izgori.LZ 13:53 Ali ako sveøenik opazi da se zaraza nije proæirila na odijelu - naosnovi ni na potki - niti na bilo kakvu koœnom predmetu,LZ 13:54 onda neka naredi da se zaraœena stvar opere. Neka je zatimstavi nasamo drugih sedam dana.LZ 13:55 A ako, poæto je stvar bila oprana, sveøenik opazi da se zaraœenomjesto nije promijenilo, ipak, mada se bolest nije raæirila, stvar je neçista.Neka se na vatri spali: trula je i iznutra i izvana.LZ 13:56 Opazi li sveøenik da se bolest smanjuje nakon pranja, neka tomjesto izreœe, bilo ono na odijelu ili na koœi, na osnovi ili na potki.LZ 13:57 Ako se na odijelu opet pojavi, u osnovi ili potki, ili bilo kakvukoœnom predmetu, onda je to zaraza, i zaraœeni predmet neka u vatriizgori.LZ 13:58 Ako li bolest nestane s odijela - osnove ili potke - ili bilo kakvakoœnoga predmeta poæto je bio opran, neka se opere opet, pa neka jeçist.”LZ 13:59 To su propisi za bolest gube na odijelu od vune ili lana - uosnovi ili potki - ili bilo kakvu predmetu od koœe da se proglase çistim ilineçistim.LZ 14:1 Jahve reçe Mojsiju:LZ 14:2 “Neka ovo bude obred za gubavca na dan njegova çiæøenja:neka se dovede sveøeniku;LZ 14:3 neka sveøenik iziåe iz tabora i obavi pregled. Ako ustanovi daje gubavac od gube ozdravio,LZ 14:4 neka naredi da se za çovjeka koji se ima çistiti uzmu dvije ptice,çiste i œive, cedrovine, grimiznog prediva i izopa.LZ 14:5 Neka zatim sveøenik naredi da se jedna ptica zakolje nad œivomvodom u zemljanoj posudi.LZ 14:6 Potom neka uzme œivu pticu, a onda zajedno œivu pticu,cedrovinu, grimizno predivo i izop zamoçi u krv ptice æto je bila zaklanapovrh œive vode.LZ 14:7 Sada neka sedam puta poækropi onoga koji se od gube çisti, aonda ga çistim proglasi. Poslije toga neka pusti œivu pticu na otvorenupolju.LZ 14:8 Onaj koji se çisti neka opere svoju odjeøu, obrije sve svoje dlakei u vodi se okupa. Tako neka je çist. Poslije toga neka uåe u tabor, alisedam dana neka stanuje izvan svoga æatora.LZ 14:9 Sedmi dan neka obrije sve svoje dlake: kosu, bradu i obrve;neka obrije sve ostale svoje dlake. Poæto u vodi opere svoju odjeøu iokupa se, neka je çist.

97LZ 14:10 Osmoga dana neka uzme muæko janje bez mane, jedno œenskojanje od godine dana, takoåer bez mane, tri desetine efe najboljeg braænazamijeæena u ulju za œrtvu prinosnicu i jedan log ulja.LZ 14:11 Sveøenik koji vræi çiæøenje neka ih stavi pred Jahvu na ulazuu Æator sastanka s çovjekom koji se ima çistiti.LZ 14:12 Neka zatim sveøenik uzme jedno muæko janje pa ga s ono uljau logu prinese kao œrtvu naknadnicu. Neka ih prinese pred Jahvom kaoœrtvu prikaznicu.LZ 14:13 Neka janje zakolje ondje gdje se kolju œrtve okajnice i œrtvepaljenice - na svetome mjestu, jer œrtva naknadnica kao i okajnica pripadasveøeniku: vrlo je sveta!LZ 14:14 Potom neka sveøenik uzme krvi od œrtve naknadnice, pa nekanjome namaœe resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desnenoge onoga koji se çisti.LZ 14:15 Poslije toga neka uzme log s uljem i izlije na dlan svoje lijeveruke.LZ 14:16 Zamoçivæi sveøenik svoj desni prst u ulje na svojoj lijevoj ruci,neka uljem sa svoga prsta obavi ækropljenje pred Jahvom sedam puta.LZ 14:17 Od ulja æto mu preostane u ruci neka sveøenik, po krvi od œrtvenaknadnice, pomaœe resicu desnoga uha, palac desne ruke i palacdesne noge onoga koji se çisti.LZ 14:18 Ostatak ulja sa svoje ruke neka sveøenik metne na glavu onogakoji se çisti. Tako øe sveøenik nad njim izvræiti obred pomirenja predJahvom.LZ 14:19 Neka sveøenik poslije toga prinese œrtvu okajnicu i nad onimkoji se çisti neka obavi obred pomirenja za njegovu neçistoøu. Napokonneka zakolje œrtvu paljenicu,LZ 14:20 a onda neka sveøenik œrtvu paljenicu i œrtvu prinosnicu podignena œrtvenik. Kad tako sveøenik nad njim obavi obred pomirenja, neka jeçist.LZ 14:21 Ako bude siromaæan te ne mogne to priskrbiti, neka uzmesamo jedno muæko janje za œrtvu naknadnicu i neka se ono prinese kaoœrtva prinosnica da se nad tim çovjekom izvræi obred pomirenja. I nekauzme samo desetinu efe najboljeg braæna zamijeæena u ulju za œrtvuprinosnicu, jedan log ulja,LZ 14:22 k tome dvije grlice ili dva golubiøa - prema svojim moguønostima- jedno za œrtvu okajnicu, a drugo za œrtvu paljenicu.LZ 14:23 Osam dana nakon svoga oçiæøenja neka ih donese sveøenikuna ulaz u Æator sastanka pred Jahvu.LZ 14:24 Neka sveøenik uzme janje za œrtvu naknadnicu i log s uljem paih prinese pred Jahvom kao œrtvu prikaznicu.LZ 14:25 Neka se onda zakolje janje œrtve naknadnice, a sveøenik nekauzme njegove krvi i neka njome namaœe resicu desnoga uha, palacdesne ruke i palac desne noge onoga koji se çisti.LZ 14:26 Poslije toga neka sveøenik izlije ulje na dlan svoje lijeve ruke.LZ 14:27 A onda neka od ulja æto mu je na dlanu lijeve ruke obaviækropljenje sedam puta prstom svoje desne ruke pred Jahvom.LZ 14:28 Od ulja iz svoje ruke neka sveøenik, po krvi œrtve naknadnice,namaœe resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge onogakoji se çisti.LZ 14:29 Ostatak ulja æto bude na dlanu neka sveøenik stavi na glavuonoga koji se çisti, vræeøi nad njim obred pomirenja pred Jahvom.LZ 14:30 Neka zatim prinese jednu od dviju grlica ili jednoga od dvajugolubiøa - æto je veø mogao pribaviti -LZ 14:31 kao œrtvu okajnicu, a drugu kao œrtvu paljenicu zajedno saœrtvom prinosnicom. Neka tako sveøenik izvræi obred pomirenja predJahvom nad onim koji se çisti.”LZ 14:32 To je propis za onoga koji je gubom zaraœen a ne moœe priskrbitisve za svoje oçiæøenje.Kuøna gubaLZ 14:33 Jahve reçe Mojsiju i Aronu:LZ 14:34 “Kad uåete u kanaansku zemlju koju øu vam dati u posjed, aja pustim gubu na koju kuøu u zemlji æto je budete zaposjeli,LZ 14:35 onda onaj çija je kuøa neka doåe sveøeniku i kaœe: ‘Çini mi seda je moja kuøa zaraœena gubom.’LZ 14:36 Neka sveøenik naredi da se kuøa isprazni prije nego on doåeda bolest pregleda, da ne bi sve æto je u kuøi bilo proglaæeno neçistim;poslije toga neka sveøenik uåe da kuøu pregleda.LZ 14:37 Ako nakon pregleda zapazi da je bolest na kuønim zidovimaod zelenkastih ili crvenkastih udubina i priçini mu se da idu dublje odpovræine zida,

98LZ 14:38 neka sveøenik iziåe iz kuøe na kuøna vrata i neka kuøu zatvorisedam dana.LZ 14:39 Sedmi dan neka sveøenik opet doåe i pregleda: ako se bolestbude proæirila po zidovima kuøe,LZ 14:40 neka sveøenik naredi da se povadi zaraœeno kamenje i bacina koje neçisto mjesto izvan grada.LZ 14:41 Zatim neka zapovjedi da se svi unutarnji zidovi kuøe ostruœui da se sastrugani prah baci na koje neçisto mjesto izvan grada.LZ 14:42 Onda neka se uzme drugo kamenje i umetne namjesto onogakamenja. Potom neka se uzme druga œbuka i kuøa ponovo oœbuka.LZ 14:43 Ako se poæast na kuøi opet pojavi poæto je kamenje bilopovaåeno i kuøa ostrugana i opet oœbukana,LZ 14:44 neka sveøenik ode da pregleda: bude li se bolest po kuøiproæirila, to je onda u kuøi zarazna guba; kuøa je neçista.LZ 14:45 Neka se kuøa poruæi, a njezino kamenje, njezina drvena graåai sva œbuka s kuøe neka se odnese izvan grada na koje neçisto mjesto.LZ 14:46 Tko uåe u kuøu dok je zatvorena, neka je neçist do veçeri.LZ 14:47 Tko u kuøi legne, mora oprati svoju odjeøu. I tko u kuøi objeduje,mora svoju odjeøu oprati.LZ 14:48 Ako li sveøenik doåe i vidi da se bolest po kuøi nije proæirilapoæto je kuøa opet bila oœbukana, neka sveøenik kuøu proglasi çistom,jer se bolest izlijeçila.LZ 14:49 A za oçiæøenje kuøe neka uzme: dvije ptice, cedrovine, grimiznaprediva i izopa.LZ 14:50 Jednu od ptica neka zakolje nad œivom vodom u zemljanojposudi.LZ 14:51 Potom neka uzme: cedrovinu, izop, grimizno predivo i pticuœivu te ih zamoçi u krv ptice zaklane i u œivu vodu pa kuøu poækropisedam puta. LZ 14:52 Oçistivæi tako od grijeha kuøu krvlju ptice, œivomvodom, œivom pticom, cedrovinom, izopom i grimiznim predivom,LZ 14:53 neka pticu œivu pusti izvan grada na otvorenu polju. Kad takoobavi obred pomirenja nad kuøom, bit øe çista.”LZ 14:54 To je propis za svaku vrst gube i æuge,LZ 14:55 za gubu odjeøe ili kuøe,LZ 14:56 za otekline, liæaje ili pjege.LZ 14:57 On odreåuje vrijeme neçistoøe i çistoøe.To je zakon o gubi.Spolna neçistoøa muækarcaLZ 15:1 Jahve reçe Mojsiju i Aronu:LZ 15:2 “Govorite Izraelcima i kaœite im: ‘Kad koji çovjek imadne izljeviz svoga tijela, njegov je izljev neçist.LZ 15:3 Evo u çemu je njegova neçistoøa ako ima taj izljev: ispusti linjegovo tijelo izljev ili ga zadrœi, on je neçist.LZ 15:4 Svaka postelja na koju legne onaj koji ima izljev neka je neçista;i svaki predmet na koji sjedne neka je neçist.LZ 15:5 A svaki koji se dotakne njegove posteljine neka opere svojuodjeøu, u vodi se okupa i neçistim ostane do veçeri.LZ 15:6 Tko god sjedne na predmet na kojemu je sjedio onaj koji je imaoizljev neka opere svoju odjeøu, u vodi se okupa i neçistim ostane doveçeri.LZ 15:7 Tko se dotakne tijela onoga koji je imao izljev neka opere svojuodjeøu, u vodi se okupa i do veçeri neçistim ostane.LZ 15:8 Ako onaj koji ima izljev pljune na koga tko je çist neka taj operesvoju odjeøu, u vodi se okupa i neçistim ostane do veçeri.LZ 15:9 Neka je neçisto i svako sjedalo na koje za voœnje sjedne onajkoji ima izljev;LZ 15:10 i tko se dotakne çega æto je pod tim bolesnikom bilo neka jeneçist do veçeri. Tko ponese ætogod takvo neka svoju odjeøu opere, uvodi se okupa i ostane neçistim do veçeri.LZ 15:11 A svaki koga se onaj koji ima izljev dotakne neopranih rukuneka svoju odjeøu opere, u vodi se okupa i ostane neçistim do veçeri.LZ 15:12 Zemljana posuda koje se dotakne onaj s izljevom neka serazbije, a svaki drveni sud neka se vodom ispere.LZ 15:13 Kad se onaj koji ima izljev od toga izlijeçi, neka onda nabrojisedam dana za svoje oøiæøenje; neka opere svoju odjeøu, okupa se uœivoj vodi i neka je çist.LZ 15:14 Osmoga pak dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiøa,doåe pred Jahvu na ulaz u Æator sastanka pa ih sveøeniku preda.LZ 15:15 Neka ih sveøenik prinese jedno kao œrtvu okajnicu, a drugokao œrtvu paljenicu. Time øe sveøenik izvræiti obred pomirenja nad timçovjekom za njegov izljev.

99LZ 15:16 Kad çovjek imadne sjemeni izljev, neka u vodi okupa cijelosvoje tijelo i ostane neçistim do veçeri.LZ 15:17 Svaka haljina i svaka koœa na koju dospije takav sjemeni izljevneka se u vodi opere i ostane neçistom do veçeri.LZ 15:18 Ako koja œena legne s kojim çovjekom i on ispusti sjeme, nekase okupaju u vodi i budu neçisti do veçeri’.”LZ 15:19 “Kad œena imadne krvarenje, izljev krvi iz svoga tijela, nekaostane u svojoj neçistoøi sedam dana; tko se god nje dotakne neka jeneçist do veçeri.LZ 15:20 Na æto god bi legla za svoje neçistoøe neka je neçisto; na ætogod sjedne neka je neçisto.LZ 15:21 Tko se dotakne njezine posteljine neka opere svoju odjeøu, uvodi se okupa i do veçeri ostane neçistim.LZ 15:22 Tko god dotakne bilo koji predmet na kojemu je ona sjedilaneka svoju odjeøu opere, u vodi se okupa i neçist ostane do veçeri.LZ 15:23 A ako bi se dotakao çega æto je bilo na njezinoj postelji ili napredmetu na kojem je ona sjedila, neka je neçist do veçeri.LZ 15:24 Ako koji çovjek s njom legne, njezina neçistoøa za njega prianja,pa neka je neçist sedam dana. Svaka postelja na koju on legne neka jeneçista.LZ 15:25 Ako œena imadne krvarenje dulje vremena izvan svogamjeseçnog pranja, ili ako se njezino mjeseçno pranje produœuje, nekase smatra neçistom sve vrijeme krvarenja kao da su dani njezinamjeseçnog pranja.LZ 15:26 Svaka postelja na koju legne za sve vrijeme svoga krvarenjabit øe joj kao i postelja za njezina mjeseçnog pranja. I svaki predmet nakoji sjedne neka postane neçistim kao æto bi bio neçist u vrijeme njezinamjeseçnog pranja.LZ 15:27 A svatko tko ih se dotakne neka je neçist; neka opere svojuodjeøu, okupa se u vodi i ostane neçistim do veçeri.LZ 15:28 Ako ozdravi od svog krvarenja, neka namiri sedam dana, aposlije toga neka je çista.LZ 15:29 Osmoga dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiøa te ihdonese sveøeniku na ulaz u Æator sastanka.LZ 15:30 Neka jedno sveøenik prinese kao œrtvu okajnicu, a drugo kaoœrtvu paljenicu. Tako øe sveøenik obaviti pred Jahvom obred pomirenjanad njom, za njezino neçisto krvarenje.”LZ 15:31 “Odvraøajte Izraelce od njihovih neçistoøa, da ne bi zbog njihpomrli oskvrnjujuøi moje Prebivaliæte koje se nalazi meåu njima.LZ 15:32 To je propis za çovjeka koji ima izljev; za onoga koga çinineçistim sjemeni izljev;LZ 15:33 za œenu u vrijeme neçistoøe njezina mjeseçnog pranja; zasvakoga - bilo muæko bilo œensko - tko imadne izljev, a tako i za çovjekakoji legne s oneçiæøenom œenom.”LZ 16:1 Poslije smrti dvojice Aronovih sinova, koji su poginuli prinoseøipred Jahvom neposveøenu vatru, progovori Jahve Mojsiju.LZ 16:2 Jahve reçe Mojsiju: “Kaœi svome bratu Aronu da ne ulazi u svakodoba u Svetiæte iza zavjese, pred Pomiriliæte koje se nalazi na Kovçegu,da ne pogine. Jer ja øu se pojavljivati nad Pomiriliætem u oblaku.LZ 16:3 Neka Aron ulazi u Svetiæte ovako: s juncem za œrtvu okajnicu iovnom za œrtvu paljenicu.LZ 16:4 Neka se obuçe u posveøenu koæulju od lana; na svoje tijeloneka navuçe gaøe od lana; neka se opaæe lanenim pasom, a na glavustavi mitru od lana. To je posveøeno ruho koje ima obuøi poæto se okupau vodi.LZ 16:5 Od zajednice izraelske neka primi dva jarca za œrtvu okajnicu ijednoga ovna za œrtvu paljenicu.LZ 16:6 Poæto Aron prinese junca za œrtvu okajnicu za svoj grijeh i izvræiobred pomirenja za se i za svoj dom,LZ 16:7 neka uzme oba jarca i postavi ih pred Jahvu na ulaz u Æatorsastanka.LZ 16:8 Neka Aron baci kocke za oba jarca te jednoga odredi kockomJahvi, a drugoga Azazelu.LZ 16:9 Jarca na kojega je kocka pala da bude Jahvi neka Aron prineseza œrtvu okajnicu.LZ 16:10 A jarac na kojega je kocka pala da bude Azazelu neka sesmjesti œiv pred Jahvu, da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremiAzazelu u pustinju.LZ 16:11 Zatim neka Aron prinese junca za œrtvu okajnicu za svoj grijeh;i obavi obred pomirenja za se i za svoj dom: i neka zakolje toga junca zaœrtvu okajnicu za svoj grijeh.

100LZ 16:12 Potom neka uzme kadionik pun uœarena ugljevlja sa œrtvenikaispred Jahve i dvije pune pregræti miomirisnoga tamjana u prahsmrvljenoga. Neka to unese iza zavjese.LZ 16:13 Sad neka stavi tamjan na vatru pred Jahvom da oblak odtamjana zastre Pomiriliæte æto je na Svjedoçanstvu. Tako neøe poginuti.LZ 16:14 Poslije toga neka uzme krvi od junca i svojim prstom poækropiistoçnu stranu Pomiriliæta; a ispred Pomiriliæta neka svojim prstompoækropi sedam puta tom krvlju.LZ 16:15 Neka potom zakolje jarca za œrtvu okajnicu za grijeh naroda;neka unese njegovu krv za zavjesu te s njegovom krvi uçini kako jeuçinio s krvlju od junca: neka njome poækropi po Pomiriliætu i pred njim.LZ 16:16 Tako øe obaviti obred pomirenja nad Svetiætem zbog neçistoøaIzraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha. A tako nekauçini i za Æator sastanka æto se meåu njima nalazi, sred njihovihneçistoøa.LZ 16:17 Kad on uåe da obavi obred pomirenja u Svetiætu, neka nikogadrugog ne bude u Æatoru sastanka dok on ne iziåe.Obavivæi obred pomirenja za se, za svoj dom i za svu izraelsku zajednicu,LZ 16:18 neka ode k œrtveniku koji se nalazi pred Jahvom te nadœrtvenikom obavi obred pomirenja. Neka uzme krvi od junca i krvi odjarca pa stavi na rogove oko œrtvenika.LZ 16:19 Neka svojim prstom poækropi œrtvenik istom krvlju sedam puta.Tako øe ga oçistiti od neçistoøa Izraelaca i posvetiti.LZ 16:20 Kad svræi obred pomirenja Svetiæta, Æatora sastanka i œrtvenika,neka primakne jarca œivoga.LZ 16:21 Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim is-povjedi sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe.Poloœivæi ih tako jarcu na glavu, neka ga poæalje u pustinju s jednimprikladnim çovjekom.LZ 16:22 Tako øe jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u pusti kraj.Otpremivæi jarca u pustinju,LZ 16:23 neka se Aron vrati u Æator sastanka, sa sebe svuçe lanenuodjeøu u koju se bio obukao kad je ulazio u Svetiæte i neka je ondjeostavi.LZ 16:24 Neka potom opere svoje tijelo vodom na posveøenu mjestu,na se obuçe svoju odjeøu te iziåe da prinese svoju œrtvu paljenicu i œrtvupaljenicu naroda i obavi obred pomirenja za se i za narod.LZ 16:25 Loj sa œrtve okajnice neka saœeœe u kad na œrtveniku.LZ 16:26 Onaj koji je odveo jarca Azazelu neka opere svoju odjeøu,svoje tijelo u vodi okupa i poslije toga moœe opet doøi u tabor.LZ 16:27 A junca œrtve okajnice i jarca œrtve okajnice od kojih je krv biladonesena u Svetiæte da se obavi obred pomirenja neka odnesu izvantabora pa neka na vatri spale njihove koœe, njihovo meso i njihovu neçist.LZ 16:28 Tko ih bude spaljivao, neka opere svoju odjeøu, svoje tijelookupa u vodi i poslije toga moœe opet doøi u tabor.LZ 16:29 Ovaj zakon neka za vas trajno vrijedi.U sedmom mjesecu, deseti dan toga mjeseca, postite i ne obavljajtenikakva posla: ni domorodac ni stranac koji meåu vama boravi.LZ 16:30 Jer toga dana nad vama se ima izvræiti obred pomirenja da seoçistite od svih svojih grijeha te da pred Jahvom budete çisti.LZ 16:31 Neka je to za vas subotnji poçinak kad postite. Trajan je tozakon.LZ 16:32 Neka obred pomirenja obavi onaj sveøenik koji bude pomazani posveøen za vræenje sveøeniçke sluœbe namjesto svoga oca. Neka seobuçe u posveøeno laneno ruho;LZ 16:33 on neka obavi obred pomirenja za posveøeno Svetiæte, zaÆator sastanka i za œrtvenik. Zatim neka izvræi obred pomirenja nadsveøenicima i nad svim narodom zajednice.LZ 16:34 Tako neka to bude za vas trajan zakon; jednom na godinuneka se nad Izraelcima obavi obred pomirenja za sve njihove grijehe.”Mojsije je uçinio kako mu je Jahve naredio.Jedno Prebivaliæte - jedan œrtvenikLZ 17:1 Jahve reçe Mojsiju:LZ 17:2 “Govori Aronu, njegovim sinovima i svima Izraelcima te im reci:‘Evo æto je zapovjedio Jahve:LZ 17:3 svaki onaj od Izraelova doma koji u taboru ili izvan tabora zakoljevola, ili ovcu, ili kozu,LZ 17:4 a ne donese ih na ulaz u Æator sastanka da se prinesu na darJahvi pred njegovim Prebivaliætem, svaki takav neka je odgovoran: prolioje krv i neka se odstrani iz svoga naroda.’LZ 17:5 Zato neka Izraelci svoje œrtve koje bi htjeli klati vani u polju

101dovedu na ulaz u Æator sastanka, k sveøeniku, i neka ih prinose kaoœrtve priçesnice.LZ 17:6 Neka sveøenik izlije krv po Jahvinu œrtveniku koji se nalazi naulazu u Æator sastanka, a loj spali na ugodan miris Jahvi,LZ 17:7 tako da ubuduøe ne prinose svojih œrtava klanica jarcima s kojimase odaju bludu. Neka je ovo trajan zakon za njih i njihove naraætaje.LZ 17:8 I kaœi im: ‘Svaki pojedinac od Izraelova doma, ili stranac kojimeåu vama boravi, koji prinese paljenicu ili klanicuLZ 17:9 a ne donese je na ulaz u Æator sastanka da se prinese Jahvi, tajneka se odstrani iz svoga naroda.’”Zabrana blagovanja krviLZ 17:10 “Nadalje, protiv svakoga pojedinca od Izraelova doma, a takoi protiv svakoga pridoælice meåu vama koji bi blagovao bilo kakvu krv, jaøu se okrenuti, svakoga tko blaguje krv odstranit øu iz njegova naroda.LZ 17:11 Jer je œivot œivoga biøa u krvi. Tu krv ja sam vama dao da naœrtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje œivote. Jer krv jeono æto ispaæta za œivot.LZ 17:12 Zato sam kazao Izraelcima: neka nitko od vas ne jede krvi;neka ni stranac koji meåu vama bude ne jede krvi.LZ 17:13 Tko god, Izraelac ili stranac koji meåu vama boravi, uhvati ulovu kakvu zvijer ili pticu æto se moœe jesti neka joj prolije krv i zatrpazemljom.LZ 17:14 Jer œivot svakoga œivog biøa jest njegova krv. Zato sam i rekaoIzraelcima: ne smijete jesti krvi ni od kakva œivog biøa, jer œivot svakogaœivog biøa jest njegova krv. Tko god je bude jeo, neka se odstrani.LZ 17:15 Tko bi god, Izraelac ili stranac, jeo æto je uginulo ili æto su zvijerirastrgale neka opere svoju odjeøu, u vodi se okupa i ostane neçistim doveçeri. Tada øe postati çist.LZ 17:16 Ali ako je ne opere i ne okupa svoga tijela, neka snosi posljedicesvoje krivnje.”Svetost braçnih odnosaLZ 18:1 Jahve reçe Mojsiju:LZ 18:2 “Govori Izraelcima i reci im: ‘Ja sam Jahve, Bog vaæ.LZ 18:3 Nemojte raditi kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili;niti radite kako se radi u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim; ne povoditese za njihovim obiçajima!LZ 18:4 Vræite moje naredbe; vræite moje zapovijedi; prema njima hodite.Ja sam Jahve, Bog vaæ.LZ 18:5 Zato drœite moje zakone i moje naredbe; tko ih vræi - u njima øenaøi œivot. Ja sam Jahve!LZ 18:6 Neka se nitko od vas ne pribliœuje svojoj krvnoj rodbini da otkrivanjezinu golotinju. Ja sam Jahve!LZ 18:7 Ne otkrivaj golotinje svoga oca ni golotinje svoje majke. Majkati je, ne otkrivaj njezine golotinje!LZ 18:8 Ne otkrivaj golotinje œene svoga oca! I to je golotinja tvoga oca!LZ 18:9 Ne otkrivaj golotinje svoje sestre - køeri svoga oca ili køeri svojemajke - bila roåena u kuøi ili izvan nje!LZ 18:10 Ne otkrivaj golotinje køeri svoga sina niti golotinje køeri svojekøeri! Ta njihova je golotinja tvoja vlastita golotinja.LZ 18:11 Ne otkrivaj golotinje køeri œene svoga oca! Jer, roåena od tvogoca, ona ti je sestra.LZ 18:12 Ne otkrivaj golotinje sestre svoga oca! Ona je krv tvoga oca.LZ 18:13 Ne otkrivaj ni golotinje sestre svoje majke! Ta i ona je krv tvojemajke!LZ 18:14 Ne otkrivaj golotinje svoga strica! To jest, nemoj se pribliœavatinjegovoj œeni. Ta ona je tvoja strina.LZ 18:15 Ne otkrivaj golotinje svoje snahe! Ona je œena tvoga sina. Neotkrivaj golotinje njezine.LZ 18:16 Ne otkrivaj golotinje œene svoga brata! Ta to je golotinja tvogabrata.LZ 18:17 Ne otkrivaj golotinje koje œene i njezine køeri! Nemoj se œenitikøerju njezina sina niti køerju njezine køeri te im golotinju otkrivati. Onisu krvna rodbina. To bi bila pokvarenost.LZ 18:18 Ne uzimaj sebi koju œenu u isto vrijeme kad i njezinu sestru daje ljubomorom œalostiæ otkrivajuøi golotinju ovoj preko nje za njezinaœivota!LZ 18:19 Ne pribliœuj se ni jednoj œeni kad je u neçistoøi svoga mjeseçnogpranja da joj otkrivaæ golotinju!LZ 18:20 Ne lijegaj sa œenom bliœnjega svoga; od nje bi postao neçist.LZ 18:21 Ne smijeæ dopuætati da koje tvoje dijete bude œrtvovano Moleku;ne smijeæ tako obeæçaæøivati ime Boga svoga. Ja sam Jahve!

102LZ 18:22 Ne lijegaj s muækarcem kako se lijeœe sa œenom! To bi bilagrozota.LZ 18:23 Da nisi legao ni s jednom œivotinjom - od nje bi postao neçist.Œena ne smije stati pred œivotinju da se s njom pari. To bi bila krajnjaopaçina.LZ 18:24 Niçim se od toga nemojte oneçiæøavati! Ta svim su se timoneçiæøavali narodi koje ja ispred vas tjeram.LZ 18:25 I zemlja je postala neçista. Zato øu kazniti njezinu opaçinu, izemlja øe ispljuvati svoje stanovnike.LZ 18:26 Vi pak drœite moje zakone i moje naredbe: ni jedne od tih opaçinanemojte poçinjati - ni vi ni stranac koji meåu vama boravi.LZ 18:27 Sve je te zloøe poçinjao svijet koji je bio u toj zemlji prije vas teje zemlja postala neçista.LZ 18:28 Neøe li, ako je uçinite neçistom, zemlja ispljuvati i vas kako jeispljuvala narod koji je bio prije vas?LZ 18:29 Jest, svi koji bi poçinili bilo koju od tih zloøa bit øe odstranjeniiz svoga naroda.LZ 18:30 Zato drœite moje zapovijedi; nemojte se podavati ni jednomeod onih odvratnih obiçaja æto su se odrœavali prije vas; tako se njimaneøete oneçistiti. Ja sam Jahve, Bog vaæ!’””Budite sveti!”LZ 19:1 Jahve reçe Mojsiju:LZ 19:2 “Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: ‘Sveti budite! Jer samsvet ja, Jahve, Bog vaæ!LZ 19:3 Svoje se majke i svoga oca svaki bojte!Subote moje drœite! Ja sam Jahve, Bog vaæ!LZ 19:4 Ne obraøajte se na niætavila! Ne pravite sebi lijevanih kumira! Jasam Jahve, Bog vaæ!LZ 19:5 Kad prinosite Jahvi œrtvu priçesnicu, prinesite je tako da budeteprimljeni.LZ 19:6 Neka se pojede na dan kad je prinosite ili sutradan. Æto preostaneza prekosutra neka se spali na vatri.LZ 19:7 Kad bi se jelo od toga jela treøi dan, bilo bi odvratno i œrtva ne bibila primljena.LZ 19:8 A onaj koji je ipak jede neka snosi posljedice svoje krivnje. Buduøida je oskvrnuo ono æto je Jahvi posveøeno, neka se takav odstrani izsvoga naroda.LZ 19:9 Kad œetvu œanjete po svojoj zemlji, ne œanjite dokraja svojenjive; niti pabirçite ostatke poslije svoje œetve.LZ 19:10 Ne paljetkuj svoga vinograda; ne kupi po svom vinogradupalih boba nego ih ostavljaj sirotinji i strancu! Ja sam Jahve, Bog vaæ.LZ 19:11 Nemojte krasti; nemojte lagati i varati svoga bliœnjega.LZ 19:12 Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati imesvoga Boga. Ja sam Jahve!LZ 19:13 Ne iskoriæøuj svoga bliœnjega niti ga pljaçkaj! Radnikova zaradaneka ne ostane pri tebi do jutra.LZ 19:14 Nemoj psovati gluhoga niti pred slijepca stavljaj zapreku. Svogase Boga boj! Ja sam Jahve!LZ 19:15 Ne poçinjajte nepravde u osudama! Ne budi pristran premaneznatnome, niti popuætaj pred velikima; po pravdi sudi svome bliœnjemu!LZ 19:16 Ne raznosi klevete meåu svojim narodom; ne izvrgavaj pogiblikrv svoga bliœnjega. Ja sam Jahve!LZ 19:17 Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Duœnost ti je koriti svogasunarodnjaka. Tako neøeæ pasti u grijeh zbog njega.LZ 19:18 Ne osveøuj se! Ne gaji srdœbe prema sinovima svoga naroda.Ljubi bliœnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve!LZ 19:19 Drœite moje zapovijedi!Ne daj svome blagu da se pari s drugom vrstom. Svoga polja ne zasijavajdvjema vrstama sjemena. Ne stavljaj na se odjeøe od dvije vrste tkanine.LZ 19:20 Ako bi tko legao s ropkinjom koja je zaruçena za drugoga, aona ne bude ni otkupljena ni osloboåena, treba ga kazniti, ali ne smrøu,jer ona nije slobodna.LZ 19:21 Neka on na ulazu u Æator sastanka prinese Jahvi œrtvunaknadnicu, to jest jednoga ovna kao œrtvu naknadnicu.LZ 19:22 Neka sveøenik tim ovnom œrtve naknadnice izvræi nad timçovjekom obred pomirenja pred Jahvom za poçinjeni grijeh. I grijeh kojije poçinio bit øe mu oproæten.LZ 19:23 Kad uåete u zemlju i zasadite bilo kakvu voøku, smatrajtenjezine plodove za neobrezane. Tri godine neka vam budu neobrezani:neka se ne jedu.LZ 19:24 Çetvrte godine neka se svi njezini plodovi posvete na

103svetkovinu zahvale Jahvi.LZ 19:25 Istom pete godine jedite njezin plod i ubirite sebi njezin urod.Ja sam Jahve, Bog vaæ!LZ 19:26 Niæta s krvlju nemojte jesti! Ne gatajte! Ne çarajte!LZ 19:27 Ne zaokruœujte kose na svojim sljepooçnicama; ne æiæajteokrajka svoje brade.LZ 19:28 Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebiusijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve!LZ 19:29 Ne obeæçaæøuj svoje køeri dajuøi je za javnu bludnicu. Tako sezemlja neøe podati bludnosti niti øe se napuniti pokvarenoæøu.LZ 19:30 Drœite moje subote; ætujte moje Svetiæte. Ja sam Jahve!LZ 19:31 Ne obraøajte se na zazivaçe duhova i vraçare; ne pitajte ih zasavjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog vaæ!LZ 19:32 Ustani pred sijedom glavom; poætuj lice starca; boj se svogaBoga. Ja sam Jahve!LZ 19:33 Ako se stranac nastani u vaæoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati.LZ 19:34 Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak;ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Jasam Jahve, Bog vaæ.LZ 19:35 Ne poçinjajte nepravde u osudama, u mjerama za duljinu,teœinu i obujam.LZ 19:36 Neka su vam mjerila toçna; utezi jednaki; efa prava; prav hin.Ja sam Jahve, Bog vaæ, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske.LZ 19:37 Drœite sve moje zakone i sve moje naredbe; vræite ih. Ja samJahve!’”Kazne za nedopuæteni obredLZ 20:1 Jahve reçe Mojsiju:LZ 20:2 “Kaœi Izraelcima: ‘Tko god, Izraelac, ili stranac koji œivi sIzraelcima, ustupi svoje çedo Moleku, mora se smaknuti; narod zemljeneka ga kamenuje.LZ 20:3 Ja øu se okrenuti protiv toga çovjeka i odstraniti ga iz njegovanaroda, jer je on, ustupivæi svoje çedo Moleku, okaljao moje Svetiæte iobeæçastio moje sveto ime.LZ 20:4 A ako narod zatvori svoje oçi nad tim çovjekom kad svoje çedoustupi Moleku te ga ne smakne,LZ 20:5 ja øu se suprotstaviti tome çovjeku i njegovoj obitelji; odstranitøu ih iz njihova naroda, njega i sve koji poslije njega poåu za Molekomda se podaju bludu s Molekom.LZ 20:6 Ako se tko obrati na zazivaçe duhova i vraçare da se za njimapoda javnom bludu, ja øu se okrenuti protiv takva çovjeka i odstranit øuga iz njegova naroda.LZ 20:7 Posveøujte se da budete sveti! Ta ja sam Jahve, Bog vaæ.LZ 20:8 Drœite moje zakone i vræite ih. Ja, Jahve, posveøujem vas’.”Kazne za grijehe protiv obiteljiLZ 20:9 “Tko god prokune svoga oca i svoju majku, neka se smakne.Jer je oca svoga i majku svoju prokleo, neka njegova krv padne na njega.LZ 20:10 Çovjek koji poçini preljub sa œenom svoga susjeda neka sekazni smrøu - i preljubnik i preljubnica.LZ 20:11 Çovjek koji bi legao sa œenom svoga oca - otkrio bi golotinjusvoga oca - neka se oboje kazne smrøu, krv njihova neka padne na njih.LZ 20:12 Legne li tko sa svojom snahom, neka se oboje kazne smrøu.Uçinili su rodoskvrnuøe i neka krv njihova padne na njih.LZ 20:13 Ako bi muækarac legao s muækarcem kao æto se lijeœe sa œenom,obojica bi poçinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova nekapadne na njih.LZ 20:14 Çovjek koji se oœeni køerju i njezinom majkom - krajnja je topokvarenost! - neka se u vatri spali i on i one, da meåu vama ne budepokvarenosti.LZ 20:15 Çovjek koji bi spolno opøio sa œivotinjom ima se smaknuti.Œivotinju ubijte!LZ 20:16 Ako bi se œena primakla bilo kakvoj œivotinji da se s njom pari,ubij i œenu i œivotinju. Neka se smaknu i njihova krv neka padne na njih.LZ 20:17 Çovjek koji bi se oœenio svojom sestrom, køerju svoga oca ilikøerju svoje majke te vidio njezinu golotinju, a ona vidjela njegovu -pogrdno je to djelo! - neka se istrijebe pred oçima naroda. Otkrio jegolotinju svoje sestre, pa neka snosi i posljedice svoje krivnje.LZ 20:18 Çovjek koji bi legao sa œenom za njezina mjeseçnog pranja teotkrio njezinu golotinju - razgolio izvor njezine krvi i ona sama otkrilaizvor svoje krvi - neka se oboje odstrane iz svoga naroda.LZ 20:19 Ne otkrivaj golotinje sestre svoje majke niti sestre svoga oca- to je otkrivanje golotinje svoga roda, neka snose posljedice svoje krivnje.

104LZ 20:20 Çovjek koji bi legao sa svojom strinom otkrio bi golotinju svogastrica. Neka snose posljedice svoga grijeha: neka umru bez poroda.LZ 20:21 Çovjek koji bi se oœenio œenom svoga brata - golotinju bi svogabrata otkrio - i to je neçisto. Neka ostanu bez poroda.”Svetost i vjernost ZakonuLZ 20:22 “Zato drœite sve moje zakone, sve moje naredbe i vræite ih davas ne ispljune zemlja u koju vas vodim da se u njoj nastanite.LZ 20:23 Nemojte œivjeti po zakonima naroda koje ja ispred vas tjeram.Ta oni su çinili sve to, i zato mi se zgadili.LZ 20:24 A vama sam ja rekao: vi øete zaposjesti njihovu zemlju; vamaøu je predati u posjed - zemlju kojom teçe mlijeko i med.Ja sam Jahve, vaæ Bog, koji sam vas odvojio od tih naroda.LZ 20:25 Pravite, dakle, razliku izmeåu çiste œivotinje i neçiste; izmeåuçiste ptice i neçiste. Nemojte sami sebe opoganjivati ni œivotinjom, nipticom, ni bilo çim æto zemljom puœe: æto sam vam ja odluçio kao neçisto.LZ 20:26 Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvojiood tih naroda da budete moji.LZ 20:27 Çovjek ili œena koji meåu vama postanu zazivaçi duhova ilivraçari neka se kazne smrøu; neka se kamenuju i neka njihova krv padnena njih.”Sveøeniçka svetostLZ 21:1 Jahve joæ reçe Mojsiju: “Govori sveøenicima, Aronovim sinovi-ma, i reci im: Neka se nitko ne okalja dodirom pokojnika u svome narodu,LZ 21:2 osim svoje najbliœe rodbine: svoje majke, svoga oca, svogasina, svoje køeri i svojega brata.LZ 21:3 I svojom sestrom, djevicom, koja mu je takoåer najbliœa, jer nijebila udata, moœe se okaljati.LZ 21:4 Ali neka se ne okalja svojom svojtom i tako se oskvrne.LZ 21:5 Neka ne briju glave; neka ne æiæaju okrajke svojih brada nitiprave ureze na svome tijelu.LZ 21:6 Neka budu posveøeni svome Bogu; neka ne oskvrnjuju imesvoga Boga, jer oni prinose œrtve u çast Jahvi paljene, hranu Boga svoga.Zato moraju biti sveti.LZ 21:7 Neka se ne œene javnom bludnicom i obeæçaæøenom œenom;niti se smiju œeniti onom koju je njezin muœ otpustio. Jer je sveøenikposveøen svome Bogu.LZ 21:8 Svetim ga drœi, jer on prinosi hranu tvoga Boga. Neka ti je svet,jer sam svet ja, Jahve, koji vas posveøujem.LZ 21:9 Ako se køi kojeg sveøenika oskvrne podavæi se javnombludniætvu, ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti.”Propisi za velikog sveøenikaLZ 21:10 “A sveøenik koji je najveøi meåu svojom braøom, na çiju jeglavu bilo izliveno ulje pomazanja i koji je posveøen da nosi svetu odjeøu,neka ne ide raæçupane kose niti razdire svoje odjeøe.LZ 21:11 Neka ne ulazi nijednom mrtvacu; ne smije se okaljati ni zasvojim ocem ni za svojom majkom.LZ 21:12 Neka ne izlazi iz Svetiæta, tako da ne oskvrne Svetiæte svogaBoga, jer na sebi nosi posveøenje uljem pomazanja Boga svoga. Jasam Jahve!LZ 21:13 Neka za œenu uzme djevicu.LZ 21:14 Udovicom, otpuætenicom, obeæçaæøenom i bludnicom ne smijese œeniti. Jedino djevicom izmeåu svoga naroda neka se œeni;LZ 21:15 tako neøe oskvrnuti svoga potomstva meåu svojim narodom,jer ja, Jahve, njega posveøujem.”Tjelesna besprijekornost sveøenikaLZ 21:16 Jahve reçe Mojsiju:LZ 21:17 “Reci Aronu: ‘Nitko od tvojih potomaka, za njihovih naraætaja,koji imadne kakvu tjelesnu manu ne smije se primaknuti da prinosi hranusvoga Boga.LZ 21:18 Ni jedan na kome bude mane ne smije se primaknuti: nitko kojije slijep ili sakat; nitko izobliçen ili iznakaœena kojeg uda;LZ 21:19 nitko tko ima slomljenu nogu ili ruku;LZ 21:20 ni poguren, ni krœljav, ni bolesnih oçiju, ni liæajav, ni krastav, nitiuækopljenik.LZ 21:21 Dakle, ni jedan od potomaka sveøenika Arona koji imadnemanu neka se ne primiçe da prinosi u çast Jahvi paljenu œrtvu; buduøida ima manu, neka se ne primiçe da prinosi hranu svoga Boga.LZ 21:22 Moœe blagovati hranu svoga Boga i od œrtava presvetih, i svetih,LZ 21:23 ali neka ne dolazi k zavjesi niti se œrtveniku primiçe jer imamanu. Neka ne skvrne mojih svetih stvari, jer sam ih ja, Jahve, posvetio.’”LZ 21:24 Mojsije to kaza Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima.

105LZ 22:1 Jahve reçe Mojsiju:LZ 22:2 “Reci Aronu i njegovim sinovima da sveto postupaju sa svetimprinosima Izraelaca; neka ne oskvrnjuju moje sveto ime koje oni - tamoje je! - moraju svetiti. Ja sam Jahve!LZ 22:3 Reci im: ‘Ako se ikad tko od vaæih naraætaja primakne u stanjuneçistoøe k svetim prinosima æto ih Izraelci posveøuju Jahvi, taj øe bitiuklonjen od moje nazoçnosti. Ja sam Jahve!’LZ 22:4 Neka nitko od Aronovih potomaka koji bude gubav ili imadneizljev ne blaguje svetih prinosa dok ne postane çist. Onaj koji se dotaknebilo çega æto je mrtvo tijelo okaljalo ili onaj koji iz sebe prospe sjemeniizljev;LZ 22:5 onaj koji se dotakne kakva puzavca koji ga oneçisti; ili çovjekaod kojega se okalja bilo kakvom neçistoøom -LZ 22:6 onaj koji se dotakne çega takva neka je neçist do veçeri i nekane blaguje svetih prinosa dok ne okupa svoje tijelo u vodi.LZ 22:7 Çim sunce zaåe, çist je. Poslije toga moœe blagovati od svetihprinosa jer mu je to hrana.LZ 22:8 Neka ne jede ni strva ni æto je zvjerad rastrgla. Time bi se okaljao.LZ 22:9 Neka drœe moje naredbe, da ne navuku na se krivnju i zbog nje,oskvrnuvæi se, ne poginu. Ta ja, Jahve, njih posveøujem.”SvjetovnjaciLZ 22:10 “Neka nijedan svjetovnjak ne blaguje od prinosa; ni ukuøaninni sveøenikov sluga ne smije jesti od svetoga prinosa.LZ 22:11 Ali ako sveøenik steçe koga novcem u svoje vlasniætvo, taj tomoœe jesti kao onaj æto se rodi u njegovoj kuøi; oni mogu jesti od njegovehrane.LZ 22:12 Ako se sveøenikova køi uda za svjetovnjaka, ne smije blagovatiod podizanih svetih prinosa.LZ 22:13 Ali ako sveøenikova køi obudovi ili bude otpuætena, a nemadjece pa se vrati u oçevu kuøu, moœe se hraniti oçevom hranom kao usvojoj mladosti. Nikakav svjetovnjak ne smije æto od toga jesti.LZ 22:14 Bude li tko iz neznanja jeo sveti prinos, neka ga nadoknadisveøeniku dodajuøi petinu.LZ 22:15 Neka ne oskvrnjuju svetih prinosa æto ih Izraelci Jahvi podiœu.LZ 22:16 Jeduøi ih, navukli bi na se krivnju koja bi ih obvezivala nanadoknadu, jer ja, Jahve, posvetio sam te prinose.”Besprijekornost œivotinja za œrtvuLZ 22:17 Jahve reçe Mojsiju:LZ 22:18 “Govori Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima i reci im:‘Svaki çovjek doma Izraelova ili stranac u Izraelu koji donosi svoj prinoskao zavjet ili kao dragovoljan dar da se prinese Jahvi kao œrtva paljenica- da bude primljen -LZ 22:19 mora prinijeti muæko bez mane, bilo to goveçe, ovca ili koza.LZ 22:20 Nikakvo s manom na njemu nemojte prinositi jer vam to neøebiti primljeno.LZ 22:21 Ako tko prinosi Jahvi œrtvu priçesnicu da izvræi kakav zavjet iliuçini dragovoljan prinos, bilo od krupne ili sitne stoke, ta œivotinja, dabude primljena, mora biti bez mane; nikakve mane na njoj ne smije biti.LZ 22:22 Nikakvu slijepu, ili hromu, ili osakaøenu, guæavu, æugavu ilikrastavu œivotinju, nikakvu takvu Jahvi nemoj prinositi niti ikakvu takvuna œrtvenik kao paljenu œrtvu Jahvi polagati.LZ 22:23 Junca ili ovcu s kakvim udom protegnutim ili prikaøenim moœeæprinijeti kao dragovoljan prinos, ali kao œrtva zavjetnica neøe bitiprimljena.LZ 22:24 Jahvi nemojte prinositi œivotinje sa zgnjeçenim, stuçenim,rastrgnutim ili odsjeçenim moænjama. To u svoj zemlji ne çiniteLZ 22:25 niti takvo æto primajte od stranca da to prinesete kao hranusvoga Boga. S manom su jer su osakaøene. Zato vam neøe bitiprimljene.’”LZ 22:26 Jahve reçe Mojsiju:LZ 22:27 “Kad se tele oteli, janje se ojanji ili se kozle okozi, sedam dananeka ostane uza svoju majku. Od osmoga dana moœe biti primljeno kaopaljena œrtva Jahvi.LZ 22:28 Ne koljite krave ni ovce u isti dan s njezinim mladim.LZ 22:29 Kad Jahvi œrtvujete œrtvu zahvalnicu, œrtvujte je tako da budeteprimljeni.LZ 22:30 Neka se œrtva blaguje onoga istog dana; od nje niæta neostavljajte za ujutro. Ja sam Jahve!”LZ 22:31 “Moje zapovijedi drœite i vræite ih. Ja sam Jahve!LZ 22:32 Ne oskvrnjujte moga svetog imena, nego neka budemproglaæen svetim meåu Izraelcima - ja, Jahve, koji vas posveøujem.

106LZ 22:33 Ja koji sam vas izbavio iz zemlje egipatske da budem vaæ Bog,ja, Jahve.”LZ 23:1 Jahve reçe Mojsiju:LZ 23:2 “Kaœi Izraelcima i reci im: Blagdani Jahvini koje imate sazivatijesu sveti zborovi. Ovo su moji blagdani:SubotaLZ 23:3 Æest dana neka se posao obavlja, a sedmi je dan subota - danpotpunog odmora, dan svetoga zbora, kad ne smijete raditi nikakvaposla. Gdje god boravili, subota je Jahvina.”Pasha i Blagdan beskvasnih kruhovaLZ 23:4 “A ovo su blagdani Jahvini - sveti zborovi - koje imate proglasitiu njihovo odreåeno vrijeme:LZ 23:5 U prvom mjesecu çetrnaestoga dana u suton jest Pasha u çastJahvi;LZ 23:6 petnaestoga dana toga mjeseca jest Blagdan beskvasnihkruhova u çast Jahvi - sedam dana jedite beskvasan kruh.LZ 23:7 Prvoga dana neka vam bude sveti zbor; nikakva teœaçkog poslanemojte raditi.LZ 23:8 Sedam dana prinosite paljenu œrtvu u çast Jahvi, a sedmogadana neka opet bude sveti zbor; nikakva teœaçkog posla ne radite.”Prva œetvaLZ 23:9 Jahve reçe Mojsiju:LZ 23:10 “Kaœi Izraelcima i reci im: ‘Kad uåete u zemlju koju vam dajemi u njoj œetvu poœanjete, prvi snop svoje œetve donesite sveøeniku.LZ 23:11 Neka ga on prinese kao œrtvu prikaznicu pred Jahvom dabudete primljeni. Sutradan po suboti neka ga sveøenik prinese kao œrtvuprikaznicu.LZ 23:12 A u dan kad budete prinosili snop kao œrtvu prikaznicu, prinesiteJahvi jednogodiænjeg janjca bez mane kao œrtvu paljenicu.LZ 23:13 Uz to œrtva prinosnica neka bude: dvije desetine efe najboljegbraæna zamijeæena u ulju, kao paljena œrtva Jahvi na ugodan miris; a snjom ljevanica od vina neka bude çetvrt hina.LZ 23:14 Prije toga dana - dok ne donesete prinose svoga Boga - nesmijete jesti ni kruha, ni prœena zrnja, ni svjeœa klasja. To je trajan zakonza vaæe naraætaje gdje god vi boravili.’”Blagdan sedmicaLZ 23:15 “A poçevæi od sutraænjega dana po suboti - dana u koji donesetesnop za œrtvu prikaznicu - nabrojte punih sedam tjedana.LZ 23:16 Onda na dan po sedmoj suboti, na Pedesetnicu, prinesiteJahvi novu œrtvu.LZ 23:17 Donesite iz svojih stanova po dva kruha za œrtvu prikaznicu.Neka svaki bude od dvije desetine efe najboljeg braæna; neka buduispeçeni ukvas, kao prvine Jahvi.LZ 23:18 S kruhom prinesite sedam jednogodiænjih janjaca bez mane,jednoga junca i dva ovna kao œrtvu paljenicu Jahvi zajedno sa œrtvomprinosnicom i ljevanicom, œrtvom paljenom na ugodan miris Jahvi.LZ 23:19 Prinesite i jednoga jarca kao œrtvu okajnicu, a dva janjca odgodine dana za œrtvu priçesnicu.LZ 23:20 Neka ih sveøenik prinese pred Jahvom kao œrtvu prikaznicupovrh kruha od prvina. Uz oba janjca, i ovo je Jahvi sveto i neka pripadnesveøeniku.LZ 23:21 Toga istog dana sazovite zbor. Neka vam to bude posveøenzbor - nikakva teœaçkog posla ne radite. To je trajan zakon za vaæenaraætaje gdje god vi boravili.LZ 23:22 Kad budete œeli œetvu sa svoje zemlje, nemoj œeti dokrajasvoje njive niti pabirçiti poslije svoje œetve. Ostavi to sirotinji i strancu. Jasam Jahve, Bog vaæ.”Prvi dan sedmoga mjesecaLZ 23:23 Jahve reçe Mojsiju:LZ 23:24 “Govori Izraelcima i reci: ‘Sedmoga mjeseca, prvoga dana umjesecu, neka vam je potpun odmor, proglaæen glasom trube, svetizbor.LZ 23:25 Nikakva teækog posla ne radite; u çast Jahvi paljenu œrtvuprinesite.’”LZ 23:26 Reçe Jahve Mojsiju:LZ 23:27 “Povrh toga, u deseti dan toga sedmog mjeseca pada Danpomirenja. Neka vam to bude prigoda za sveti zbor; postite i prinesite uçast Jahvi paljenu œrtvu.LZ 23:28 Toga dana nemojte raditi nikakva posla. To je, naime, Danpomirenja, kada øe se za vas obaviti obred pomirenja pred Jahvom,Bogom vaæim.

107LZ 23:29 Jest, tko god ne bude postio toga dana, neka se odstrani izsvoga naroda.LZ 23:30 A tko bi god radio kakav posao na taj dan, toga øu ja istrijebitiiz njegova naroda.LZ 23:31 Nikakva posla nemojte raditi. To je trajan zakon za vaæenaraætaje gdje god vi boravili.LZ 23:32 Neka vam je to subotnji poçinak. Postite! Naveçer devetogadana u mjesecu - od veçeri do veçeri - prestanite raditi.”Blagdan sjenicaLZ 23:33 Jahve reçe Mojsiju:LZ 23:34 “Reci Izraelcima: ‘Od petnaestoga dana toga sedmog mjesecaneka se sedam dana drœi Blagdan sjenica u çast Jahvi.LZ 23:35 Prvoga dana, u dan svetoga zbora, nikakva teœaçkog poslanemojte raditi.LZ 23:36 Sedam dana prinosite paljenu œrtvu u çast Jahvi. Osmi danneka vam bude sveti zbor, kada øete u çast Jahvi prinijeti paljenu œrtvu.To je sveçani zbor; nikakva teœaçkog posla nemojte obavljati.’”LZ 23:37 “To su blagdani Jahvini koje imate sazvati - sveti zboroviodreåeni za prinoæenje œrtava u çast Jahvi; œrtava paljenica, prinosnica,œrtava klanica i ljevanica; svaku na njezin pravi dan,LZ 23:38 povrh Jahvinih subota, povrh vlastitih prinosa, povrh svojihzavjetnih i dragovoljnih darova koje inaçe prinosite Jahvi.”Joæ o Blagdanu sjenicaLZ 23:39 “Osim toga, petnaestoga dana mjeseca sedmoga, poætopokupite sa zemlje plodove, svetkujte Jahvin blagdan sedam dana. Naprvi dan i na osmi dan neka je potpun poçinak.LZ 23:40 Uzmite veø prvoga dana lijepih plodova, palmovih grana,grançica s lisnatih drveta i potoçne vrbovine pa se veselite u nazoçnostiJahve, Boga svoga, sedam dana.LZ 23:41 Svetkujte tako blagdan u çast Jahvi sedam dana svake godine.Neka je to trajan zakon za vaæe naraætaje. Svetkujte taj blagdan sedmogamjeseca.LZ 23:42 Sedam dana stanujte u sjenicama. Svi Izraelovi domorocineka proborave u sjenicama,LZ 23:43 da vaæi potomci znaju kako sam ja uçinio da Izraelci œive usjenicama kad sam ih izbavio iz zemlje egipatske. Ja sam Jahve, Bogvaæ.”LZ 23:44 I tako Mojsije objavi Izraelcima Jahvine blagdane.Vjeçna vatraLZ 24:1 Jahve reçe Mojsiju:LZ 24:2 “Naredi Izraelcima da ti za svijeønjak donose çistoga ulja odistupanih maslina, da se uvijek odrœava svjetlo.LZ 24:3 Neka ga Aron svagda sprema pred Jahvom od veçeri do jutrau Æatoru sastanka, pred zavjesom Svjedoçanstva. Neka je ovo trajanzakon vaæim naraætajima.LZ 24:4 Neka Aron neprekidno odrœava svjetlila na çistome svijeønjakupred Jahvom.”Kruhovi na zlatnom œrtvenikuLZ 24:5 “Potom uzmi najboljeg braæna i od njega ispeci dvanaest pogaça.Neka u svakoj pogaçi budu dvije desetine efe.LZ 24:6 Onda ih poredaj u dva reda - po æest u redu - na çistome stoluæto je pred Jahvom.LZ 24:7 Na svaki red stavi çistoga tamjana. Neka to bude hranaprinesena kao spomen - paljena œrtva Jahvi.LZ 24:8 Svake subote, bez prijekida, neka se postavljaju pred Jahvu.To neka Izraelci vræe zbog vjeçnoga Saveza.LZ 24:9 Neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. Oni ih imaju blagovatina posveøenu mjestu. To je njemu vrlo svet dio Jahvinih paljenih œrtava.To neka bude trajna odredba.”Psovka i zakon odmazdeLZ 24:10 A sin jedne Izraelke, komu otac bijaæe Egipøanin, iziåe meåuIzraelce i zametne u taboru svaåu s nekim Izraelcem.LZ 24:11 Uto sin Izraelke pogrdi Ime i opsuje ga. Tada ga dovedu Mojsiju.- Mati mu se zvala Æelomit, a bila je køi Dibrijeva iz plemena Danova. -LZ 24:12 Stave ga u zatvor dok im se ne oçituje volja Jahvina.LZ 24:13 Onda Jahve reçe Mojsiju:LZ 24:14 “Izvedi psovaça iz tabora. Potom svi oni koji su ga çuli nekastave svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednicakamenuje.LZ 24:15 Poslije toga øeæ ovako prozboriti Izraelcima: Tko god opsujeBoga svoga neka snosi svoju krivnju;

108LZ 24:16 tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne - neka ga svazajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino,mora mrijeti.LZ 24:17 Ako çovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti.LZ 24:18 Tko usmrti œivinçe mora ga nadomjestiti: œivot za œivot.LZ 24:19 Tko ozlijedi svoga bliœnjega neka mu se uçini kako je on uçinio:LZ 24:20 lom za lom, oko za oko, zub za zub - rana koju je on zadaodrugome neka se zada i njemu.LZ 24:21 Tko usmrti œivinçe mora ga nadoknaditi, ali tko ubije çovjekamora umrijeti.LZ 24:22 Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja sam Jahve,Bog vaæ.”LZ 24:23 Poæto je Mojsije to izloœio Izraelcima, oni izvedu psovaça izvantabora i zaspu ga kamenjem. Uçine, dakle, Izraelci kako je Jahve Mojsijunaredio.Sedma godinaLZ 25:1 Jahve reçe Mojsiju na Sinajskom brdu:LZ 25:2 “Govori Izraelcima i kaœi im:Kad uåete u zemlju koju vam dajem, neka ta zemlja odrœava Jahvinsubotni poçinak.LZ 25:3 Æest godina zasijavaj svoju njivu, æest godina svoj vinogradobrezuj i beri njegov plod.LZ 25:4 Ali sedme godine neka i zemlja uœiva subotnji poçinak, Jahvinusubotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda.LZ 25:5 Æto samo od sebe uzraste na tvojoj njivi nemoj œeti niti berigroœåe s neobrezane loze. Neka to bude zemlji godina poçivanja.LZ 25:6 Zemljiæni poçinak neka vam priskrbi prehranu: tebi, tvome sluzi,tvojoj sluækinji, tvome najamniku koji s tobom œivi;LZ 25:7 a i tvojoj stoci i zvjeradi u tvojoj zemlji neka njezini plodovi sluœeza hranu.”Jubilejska godinaLZ 25:8 “Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedamgodina. Sedam sedmica godina iznosit øe ti çetrdeset devet godina.LZ 25:9 A onda zaori u trubu! U sedmome mjesecu, desetoga danatoga mjeseca, na Dan pomirenja, zatrubite u trubu æirom svoje zemlje.LZ 25:10 Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasiteoslobaåanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej,oprosna godina. Neka se svatko vaæ vrati na svoju oçevinu; neka sesvatko vrati k svome rodu!LZ 25:11 Ta pedesetogodiænjica neka vam je jubilejska godina: nemojtesijati, nemojte œeti æto samo od sebe uzraste niti berite groœåe sneobrezane loze.LZ 25:12 Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim æto njiva doneseod sebe.LZ 25:13 Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju oçevinu.LZ 25:14 Zato, kad prodajete imanje svome sunarodnjaku ili kupujeteod svoga sunarodnjaka, nemojte nanositi ætete svome bratu!LZ 25:15 Od svoga sunarodnjaka kupuj, odbivæi samo broj godina poslijejubileja, a on neka ti proda prema broju proizvodnih godina.LZ 25:16 Æto viæe godina, viæe i cijenu povisi; æto manje godina, neka jei cijena manja. Jer, ono æto ti on prodaje jest broj ljetina.LZ 25:17 Neka nitko od vas ne nanosi ætete svome sunarodnjaku, negose boj Boga svoga! Jer ja sam Jahve, Bog vaæ.LZ 25:18 Vræite moje zakone i moje naredbe; vjerno ih provodite u djelopa øete u sigurnosti œivjeti na zemlji.LZ 25:19 Zemlja øe davati svoj rod, jest øete do sitosti i œivjet øete usigurnosti.LZ 25:20 Ako biste rekli: ‘Çime øemo se hraniti te sedme godine kad nebudemo ni sijali ni brali plodova?’LZ 25:21 evo, blagoslov øu svoj pustiti na vas: æesta godina rodom øeroditi za tri godine.LZ 25:22 Kad budete sijali osme godine, hranit øete se starim prihodomsve do devete godine; dok ne doåe njezin prihod, jest øete stari.”Vraøanje vlasniætvaLZ 25:23 “Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni,dok ste vi samo stranci i gosti kod mene.LZ 25:24 Zato u svakome kraju gdje imate zemljiæne posjede moratedopustiti otkupljivanje zemlje.LZ 25:25 Ako tvoj brat zapadne u ækripac te moradne prodati dio svojeoçevine, neka doåe njegov najbliœi izbavitelj i otkupi æto je njegov bratprodao.

109LZ 25:26 Ako nema koga da mu ga otkupi, a poslije i sam postane imuøante stekne sredstva da je otkupi,LZ 25:27 neka prebroji godine od prodaje, isplati kupcu svotu zapreostalo vrijeme i vrati se na svoju oçevinu.LZ 25:28 Ako nema sredstava da je vrati, onda prodano neka ostane urukama kupca do jubilejske godine. A stupivæi u jubilej, neka se vrati nasvoju oçevinu.LZ 25:29 Ako tko proda stojnu kuøu u gradu zidom obzidanu, moœe jeotkupiti dokle se ne navræi godina poslije prodaje; otkupni rok neka je,dakle, jedna godina.LZ 25:30 Ako je ne otkupi u roku od godine, onda kuøa u gradu zidomopasana prelazi potpuno kupcu i njegovim potomcima: ni za jubilejaneka se ne vraøa.LZ 25:31 Ali kuøe po selima æto nemaju zidova oko sebe neka se smatrajukao posjedi u polju; mogu se otkupljivati. U jubileju kupac mora iz njihiziøi.LZ 25:32 Kuøe koje u levitskim gradovima pripadaju levitima mogu levitiotkupiti u svako vrijeme.LZ 25:33 Ako se koji levit ne posluœi svojim pravom otkupa, onda øekuøa æto bude prodana u gradu njegova vlasniætva biti za jubileja vraøena.Jer kod Izraelaca kuøe u gradovima levita njihovo su vlasniætvo.LZ 25:34 Neograåena zemlja oko njihovih gradova ne moœe se prodati,jer je ona njihovo vlasniætvo za sva vremena.”LZ 25:35 “Ako tvoj brat zapadne u ækripac i ne mogne odrœavati svojeodnose s tobom, primi ga; i neka s tobom œivi kao stranac ili gost.LZ 25:36 Ne uzimaj od njega ni lihve ni kamata. Boga se svoga boj, ineka tvoj brat œivi s tobom!LZ 25:37 Ne uzajmljuj mu novac na kamate niti mu lihvarski davaj svojuhranu.LZ 25:38 Ja, Jahve, Bog vaæ, izbavio sam vas iz zemlje egipatske davam dadem zemlju kanaansku i budem vaæ Bog.LZ 25:39 Ako li tvoj brat padne u ækripac dok je s tobom u urednimodnosima te se moradne tebi prodati, nemoj ga prisiliti da sluœi kao rob;neka bude kod tebe kao najamnik ili nadniçar.LZ 25:40 Neka sluœi kod tebe do jubilejske godine.LZ 25:41 Onda neka bude slobodan da ode od tebe - i on i njegova djecas njim; neka ide natrag svome rodu i opet zaposjedne svoju djedovinu.LZ 25:42 Ta oni su moji sluœbenici, ja sam ih izbavio iz zemlje egipatske;oni se ne smiju prodavati kao robovi.LZ 25:43 Nemoj s njim grubo postupati! Boga se svoga boj!LZ 25:44 A robove i ropkinje, budeæ li ih htio imati, moœete kupiti, i muækei œenske, od naroda koji su oko vas.LZ 25:45 Moœete ih kupovati i od pridoælica koji s vama borave; od njihovihobitelji æto œive s vama i roåeni su u vaæoj zemlji. Takvi mogu postativaæim vlasniætvom.LZ 25:46 Njih moœete predati u nasljedstvo svojoj djeci da ih zavazdanaslijede u baætinu. Prema njima moœete postupati kao prema robovima.Ali prema svojoj braøi, Izraelcima, nitko ne smije grubo postupati.LZ 25:47 Ako se stranac s tobom nastanjen obogati, a tvoj brat, u svojimodnosima prema njemu, zapadne u ækripac te se proda strancu koji jes tobom nastanjen ili kojemu god potomku strançeve obitelji,LZ 25:48 on ima pravo i nakon prodaje biti otkupljen. Neka ga otkupinetko od njegove braøe;LZ 25:49 ili neka ga otkupi njegov stric, njegov roåak ili bilo tko od njegoveobitelji koji bude od njegove krvi. Ili, ako ima sredstava, neka se samotkupi.LZ 25:50 Sa svojim kupcem neka proraçuna vrijeme od godine kad muse prodao do jubilejske godine. Cijena za njegovo osloboåenje nekabude prema broju godina. Vrijeme æto ga je proveo sa svojim vlasnikomneka se procijeni kao vrijeme jednog najamnika.LZ 25:51 Ako ostaje joæ mnogo godina, neka isplati za svoju otkupninuu omjeru svoje prodajne svote.LZ 25:52 A ako ostaje samo nekoliko godina do jubilejske godine, nekaizraçuna pa isplati za svoj otkup prema godinama sluœbe.LZ 25:53 Prema njemu neka bude kao prema najamniku koji seiznajmljuje od godine na godinu. Neka se na tvoje oçi s njim ne postupagrubo.LZ 25:54 Ne bude li iskupljen ovako, onda i on i njegova djeca s njimneka odu u jubilejskoj godini.LZ 25:55 Jer Izraelci su moji sluœbenici; oni su moji sluœbenici koje samja izveo iz zemlje egipatske, ja, Jahve, Bog vaæ.”

110LZ 26:1 “Ne pravite sebi kumira; ne podiœite sebi ni kipa ni spomen-stupa; ne postavljajte u svojoj zemlji kamenja s likovima da pred njihpadate.LZ 26:2 Odrœavajte moje subote; poætujte moje Svetiæte - jer ja samJahve, Bog vaæ.”LZ 26:3 “Budete li œivjeli prema mojim zakonima, odrœavali moje zapo-vijedi i u djelo ih provodili,LZ 26:4 davat øu vam kiæe u pravo vrijeme te øe zemlja raåati rodom astabla po polju donositi plodove.LZ 26:5 Vræidba øe vam stizati berbu, a berba stizati sjetvu. Jest øetekruh svoj do sitosti i u svojoj øete zemlji œivjeti u sigurnosti.LZ 26:6 Zemlji øu dati mir; tako øete poçivati a da vas nitko ne plaæi.Ætetne øu œivotinje iz zemlje ukloniti; maç neøe prolaziti vaæom zemljom.LZ 26:7 U bijeg øete nagoniti svoje neprijatelje, a oni øe padati predvama od maça.LZ 26:8 Petorica vas nagonit øe u bijeg stotinu njih, a stotina vas nagonitøe u bijeg deset tisuøa njih. Da, vaæi øe neprijatelji padati pred vama odmaça.LZ 26:9 K vama øu se okrenuti te vas rodnima çiniti i razmnaœati. Drœatøu svoj Savez s vama.LZ 26:10 Starom øete se zalihom hraniti; ætoviæe, trebat øe vam zaliheispraœnjavati da mognete sasipati novo œito.LZ 26:11 Meåu vama øu postaviti svoje Prebivaliæte i neøu vas odbaciti;LZ 26:12 meåu vama øu hoditi i bit øu vam Bog, a vi øete mi biti narod.LZ 26:13 Ja, Jahve, Bog vaæ, izveo sam vas iz zemlje egipatske da imviæe ne budete roblje; polomio sam palice vaæih jarmova i uçinio dahodate uspravno.”ProkletstvoLZ 26:14 “Ali ako me ne posluæate i u djelo ne provedete sve ove mojezapovijedi;LZ 26:15 ako odbacite moje zakone, pogazite moje naredbe i prekræitemoj Savez, ne provodeøi u djelo sve moje zapovijedi,LZ 26:16 evo æto øu ja uçiniti vama: podvrgnut øu vas strepnji,iznemoglosti i groznici æto oçi troæe a œivot gase.LZ 26:17 Sjetve øete svoje uzalud sijati - neprijatelji vaæi njima øe sehraniti. Ja øu se protiv vas okrenuti, a vaæi øe vas neprijatelji ameticetuøi. Oni koji vas mrze gospodarit øe nad vama. Bjeœat øete i onda kadvas nitko ne bude progonio.LZ 26:18 Pa ako me i unatoç tome ne posluæate, ja øu vas sedmerostrukokaœnjavati za vaæe grijehe.LZ 26:19 Slomit øu ja vaæu drsku silu. Vaæa øu nebesa uçiniti poputgvoœåa, a zemlju vaæu poput tuça.LZ 26:20 Uzalud øe se troæiti vaæa snaga. Zemlja vam viæe neøe davatisvoga roda niti øe stabla na zemlji donositi svojih plodova.LZ 26:21 Budete li se joæ i dalje protivili, ne htjednete li me posluæati,sedmerostruko øu joæ na vama povisiti rane za vaæe grijehe.LZ 26:22 Na vas øu pustiti æumsku zvjerad da vas liæi djece, blago vampodavi a vas prorijedi tako da vam putovi postanu pusti.LZ 26:23 Ako vas ni to ne popravi nego nastavite œivljenje koje se meniprotivi,LZ 26:24 onda øu se i ja suprotstaviti vama i sam øu vas joæsedmerostruko udariti za vaæe grijehe.LZ 26:25 Na vas øu dovesti maç neka se iskali osvetom za Savez. A kadse zbijete u svoje gradove, poslat øu na vas kugu i bit øete predani u rukeneprijatelju.LZ 26:26 Joæ kad vam obustavim namicanje kruha, deset œena moøi øevam peøi kruh u jednoj peøi i na mjeru øe vam kruh davati. Jest øete, alise neøete nasititi.LZ 26:27 Ako me ni tada ne posluæate nego mi se dalje budetesuprotstavljali,LZ 26:28 i ja øu se vama suprotstaviti - sedmerostruko øu vas kazniti zavaæe grijehe.LZ 26:29 Jest øete meso od svojih sinova, jest øete meso od svojihkøeri.LZ 26:30 Poruæit øu vaæe idolske uzviæice; oborit øu vaæe kadioneœrtvenike, zgrnut øu vaæa mrtva trupla na trupla vaæih kumira i odbacit øuvas.LZ 26:31 Gradove øu vaæe pretvoriti u ruæevine; svetiæta øu vaæaopustoæiti, vaæ ugodni miris neøu viæe mirisati.LZ 26:32 Zemlju øu ja pretvoriti u zgariæte tako da øe se vaæi neprijateljikoji se u njoj nastane zaprepastiti nad njom.

111LZ 26:33 Vas øu rasijati po narodima; izvuøi øu protiv vas maç iz koricatako da øe vam se zemlja pretvoriti u pustaru a gradovi u ruæevine.LZ 26:34 Tada øe zemlja namiriti svoje subote za sve vrijeme dok budepusta i vi budete u zemlji svojih neprijatelja. Otpoçinut øe tada zemlja imoøi øe namiriti svoje subote.LZ 26:35 Sve dok bude pusta, imat øe poçinak koji nije imala za vaæihsubota dok ste vi u njoj stanovali.LZ 26:36 A onima od vas koji na œivotu ostanu po zemljama svojihneprijatelja, njima øu strah u srce utjerati. U bijeg øe ih nagoniti æuætajlista æto zatrepti. Bjeœat øe kao æto se bjeœi od maça; padat øe, iako ihnitko neøe progoniti.LZ 26:37 Spoticat øe se jedan o drugoga kao kad se bjeœi ispred maça,premda ih nitko neøe progoniti. Neøete se odrœati pred svojim neprija-teljima;LZ 26:38 izginut øete meåu narodima - proœdrijet øe vas zemlja vaæihneprijatelja.LZ 26:39 A koji od vas preœive venut øe u zemljama svojih neprijateljazbog svojih opaçina; venut øe i zbog opaçina svojih otaca.LZ 26:40 Priznat øe tada svoju opaçinu i opaçinu svojih otaca æto su jeprotiv mene poçinili izdajom, æto su mi se protivili.LZ 26:41 I ja sam sa morao suprotstaviti njima i odvesti ih u zemljunjihovih neprijatelja. Onda øe se napokon njihovo tvrdokorno srceponiziti; ispaætat øe oni svoju krivnju.LZ 26:42 Tada øu se ja sjetiti svoga Saveza s Jakovom i svoga Savezas Izakom; sjetit øu se svoga Saveza s Abrahamom - zemlje øu se sjetiti.LZ 26:43 Zemlja øe, ostavljena od njih, namiriti svoje subote kad ostanepusta zbog njih. A oni øe ispaætati svoju krivnju æto su odbacili mojezapovijedi; æto su prezreli moje zakone.LZ 26:44 Ali ni onda dok budu u zemlji svojih neprijatelja, neøu ih zabacitiniti øu ih prezreti tako da ih posve uniætim i da prekræim svoj Savez snjima. Ta ja sam Jahve, Bog njihov.LZ 26:45 Radi njih sjetit øu se Saveza s njihovim precima koje samizveo iz zemlje egipatske naoçigled naroda da budem njihov Bog, jaJahve.”LZ 26:46 To su odredbe, uredbe i zakoni koje je Jahve uglavio izmeåusebe i Izraelaca po Mojsiju na Sinajskome brdu.Otkup zavjetovanih osoba i stvariLZ 27:1 Jahve reçe Mojsiju:LZ 27:2 “Govori Izraelcima i reci im: ‘Ako tko zaœeli podmiriti Jahvi zavjetæto vrijedi koliko çovjek,LZ 27:3 neka ti je mjerilo: muækarca od dvadeset do æezdeset godinastarosti procijeni pedeset æekela u srebru, prema hramskom æekelu,LZ 27:4 a œensku procijeni trideset æekela.LZ 27:5 A za dob od pet do dvadeset godina neka tvoja procjena bude:za muækarca dvadeset æekela, a za œensku deset æekela.LZ 27:6 Je li dob od jednoga mjeseca do pet godina, neka ti je procjena:za muæko pet æekela u srebru, a procjena za œensko tri æekela u srebru.LZ 27:7 Bude li u starosti od æezdeset godina ili viæe, neka ti je procjena:za muækarca petnaest æekela, a za œensku deset æekela.LZ 27:8 Ali ako je tko siromaæan te ne moœe platiti svoju cijenu, neka gadovedu pred sveøenika i neka ga sveøenik procijeni. Ali neka sveøenikprocijeni prema onome æto zavjetovalac moœe dati.LZ 27:9 Ako zavjetovani prinos bude od œivotinja koje se mogu Jahviprinositi, svaki takav prinos Jahvi bit øe posveøena stvar.LZ 27:10 Neka se ne nadomjeæta niti zamjenjuje za æto drugo - bilodobro za loæe, bilo loæe za dobro. Ako li se napravi zamjena jednogaœivinçeta za drugo, onda øe i zavjetovano i ono koje ga je zamijenilo bitiposveøena stvar.LZ 27:11 Bude li zavjetovani prinos od neçiste œivotinje koja se ne moœeJahvi prinositi, neka se takvo œivinçe dovede k sveøenikuLZ 27:12 pa neka ga on procijeni. Bilo skupo, bilo jeftino, kako sveøenikprocijeni, neka tako bude.LZ 27:13 Zaœeli li ga tko otkupiti, neka doda njegovoj procjeni jednupetinu.LZ 27:14 Ako tko posveti svoju kuøu zavjetovavæi je Jahvi, neka sveøenikprocijeni da li je dobra ili loæa. Kako sveøenik prosudi, neka tako ostane.LZ 27:15 Ako onaj koji je svoju kuøu zavjetovao zaœeli da je otkupi, nekadometne jednu petinu svoti na koju je procijenjena pa neka bude njegova.LZ 27:16 Ako tko zavjetuje Jahvi dio zemljiæta od svoga vlasniætva,procijeni ga prema njegovu usjevu: za jedan homer jeçmena sjemenapedeset æekela u srebru.

112LZ 27:17 Zavjetuje li zemljiæte za jubilejske godine, neka ostane premaovoj procjeni.LZ 27:18 Ali ako zemljiæte zavjetuje poslije jubilejske godine, nekasveøenik proraçuna cijenu prema godinama æto preostaju do jubilejskegodine i prema tome smanji procjenu.LZ 27:19 Ako onaj tko je zemljiæte zavjetovao zaœeli da ga otkupi, nekadoda jednu petinu svoti na koju je procijenjeno pa neka mu ostane.LZ 27:20 Ako zemljiæte ne otkupi nego ga proda drugome, ne moœe seviæe otkupiti.LZ 27:21 Kad zemljiæte bude osloboåeno u jubilejskoj godini, neka seposveti Jahvi kao zavjetovano zemljiæte i postane sveøenikov posjed.LZ 27:22 Zavjetuje li tko Jahvi kupljeno zemljiæte koje nije dio njegoveoçevine,LZ 27:23 neka mu sveøenik proraçuna razmjernu procjenu do jubilejskegodine. I toga istog dana neka isplati iznos kao stvar posveøenu Jahvi.LZ 27:24 U jubilejskoj godini zemljiæte se ima vratiti onome od koga jekupljeno - kome pripada zemljiæno vlasniætvo.LZ 27:25 Svaka procjena neka se vræi prema hramskom æekelu:dvadeset gera jedan æekel.LZ 27:26 Ali neka nitko ne zavjetuje prvinu od stoke. Ta prvina ionakopripada Jahvi - Jahvina je, pa bila od sitnoga bila od krupnoga blaga.LZ 27:27 Bude li od neçiste stoke, moœe se otkupiti prema procjeni,dometnuvæi petinu cijene. Ako se ne otkupi, neka se prema procjeniproda.LZ 27:28 Ali niæta od ‘herema’, od onog æto je Jahvi izruçeno, bio toçovjek ili œivinçe ili njegovo baætinjeno zemljiæte, niæta æto je tko Jahvizavjetom posvetio, ne moœe se niti prodati niti otkupiti. Svaka zavjetomposveøena stvar najveøa je Jahvina svetinja.LZ 27:29 Nijedno ljudsko biøe koje bude ‘heremom’ - prokletstvom -udareno ne smije se otkupljivati: mora se smaknuti.LZ 27:30 Svaka desetina sa zemljiæta, bilo od poljskih usjeva bilo odplodova sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posveøeno.LZ 27:31 Ako bi tko htio otkupiti koji dio svoje desetine, mora tome dodatijednu petinu cijene.LZ 27:32 Svaka desetina od krupnoga i sitnoga blaga, to jest svakodeseto od svega æto prolazi ispod pastirskog ætapa, neka budeposveøeno Jahvi.LZ 27:33 Neka se ne gleda je li dobro ili råavo; i neka se ne zamjenjuje.Ako se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo posveøeno i ne smijese otkupljivati.’”LZ 27:34 To su zapovijedi koje je Jahve izdao Mojsiju za Izraelce naSinajskome brdu.

BROJEVINaredba za popisBro 1:1 U Sinajskoj pustinji, u Æatoru sastanka, reçe Jahve Mojsiju prvogadana drugoga mjeseca, druge godine po izlasku iz zemlje egipatske:Bro 1:2 “Obavite popis sve zajednice izraelske po rodovima i porodica-ma, navodeøi imena svih muækaraca, glavu po glavu.Bro 1:3 Od dvadeset godina naviæe, za borbu sposobne u Izraelu, ti iAron pobiljeœite prema njihovim jedinicama.Bro 1:4 Neka s vama bude po jedan çovjek od svakoga plemena, glavarisvoga pradjedovskog doma.Bro 1:5 Ovo su imena ljudi koji øe vam pomagati: Elisur, sin Æedeurov,za pleme Rubenovo;Bro 1:6 Æelumiel, sin Suriæadajev, za pleme Æimunovo;Bro 1:7 Nahæon, sin Aminadabov, za pleme Judino;Bro 1:8 Netanel, sin Suarov, za pleme Jisakarovo;Bro 1:9 Eliab, sin Helonov, za pleme Zebulunovo.Bro 1:10 Za Josipove sinove: Eliæama, sin Amihudov, za plemeEfrajimovo; Gamliel, sin Pedahsurov, za pleme Manaæeovo;Bro 1:11 Abidan, sin Gidonijev, za pleme Benjaminovo;Bro 1:12 Ahiezer, sin Amiæadajev, za pleme Danovo;Bro 1:13 Pagiel, sin Okranov, za pleme Aæerovo;Bro 1:14 Elijasaf, sin Deuelov, za pleme Gadovo;Bro 1:15 Ahira, sin Enanov, za pleme Naftalijevo.”Bro 1:16 To bijahu sazivaçi zajednice, knezovi pradjedovskih plemenai glavari rodova izraelskih.

113Bro 1:17 Mojsije i Aron onda uzmu one ljude æto su po imenu bili odreåeniBro 1:18 te prvoga dana drugoga mjeseca sazovu svu zajednicu. Tadase u popis prema rodovima i porodicama po redu unosio broj osobastarijih od dvadeset godina.Bro 1:19 Kako je Jahve naredio Mojsiju, tako ih je on pobiljeœio u Sina-jskoj pustinji.Bro 1:20 Kad se utvrdi potomstvo Rubena, Izraelova prvoroåenca,prema njegovim rodovima i porodicama, pribiljeœiæe, glavu po glavu,imena svih muækaraca od dvadeset godina naviæe, svih za borbusposobnih.Bro 1:21 Popisanih od Rubenova plemena bilo je çetrdeset i æest tisuøai pet stotina.Bro 1:22 Bili su popisani Æimunovi potomci prema njihovim rodovima iporodicama: pribiljeœiæe se, glava po glava, imena svih muækaraca oddvadeset godina naviæe, svih za borbu sposobnih.Bro 1:23 Popisanih od Æimunova plemena bilo je pedeset i devet tisuøai tri stotine.Bro 1:24 Kad se utvrdi potomstvo sinova Gadovih prema njihovimrodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih oddvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.Bro 1:25 Popisanih od Gadova plemena bilo je çetrdeset i pet tisuøa iæest stotina i pedeset.Bro 1:26 Kad se utvrdi potomstvo sinova Judinih prema njihovimrodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih oddvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.Bro 1:27 Popisanih od Judina plemena bilo je sedamdeset i çetiri tisuøei æest stotina.Bro 1:28 Kad se utvrdi potomstvo sinova Jisakarovih prema njihovimrodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih oddvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.Bro 1:29 Popisanih od Jisakarova plemena bilo je pedeset i çetiri tisuøei çetiri stotine.Bro 1:30 Kad se utvrdi potomstvo sinova Zebulunovih prema njihovimrodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih oddvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.Bro 1:31 Popisanih od Zebulunova plemena bilo je pedeset i sedamtisuøa i çetiri stotine.Bro 1:32 Josipovi sinovi: Kad se utvrdi potomstvo sinova Efrajimovih,prema njihovim rodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava,imena onih od dvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.Bro 1:33 Popisanih od Efrajimova plemena bilo je çetrdeset tisuøa i petstotina.Bro 1:34 Kad se utvrdi potomstvo sinova Manaæeovih, prema njihovimrodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih oddvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.Bro 1:35 Popisanih od Manaæeova plemena bilo je trideset i dvije tisuøei dvjesta.Bro 1:36 Kad se utvrdi potomstvo sinova Benjaminovih, prema njihovimrodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih oddvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.Bro 1:37 Popisanih od Benjaminova plemena bilo je trideset i pet tisuøai çetiri stotine.Bro 1:38 Kad se utvrdi potomstvo sinova Danovih, prema njihovimrodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih oddvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.Bro 1:39 Popisanih od Danova plemena bilo je æezdeset i dvije tisuøe isedam stotina.Bro 1:40 Kad se utvrdi potomstvo sinova Aæerovih, prema njihovimrodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih oddvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.Bro 1:41 Popisanih od Aæerova plemena bila je çetrdeset i jedna tisuøai pet stotina.Bro 1:42 Kad se utvrdi potomstvo sinova Naftalijevih, prema njihovimrodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih oddvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.Bro 1:43 Popisanih od Naftalijeva plemena bilo je pedeset i tri tisuøe içetiri stotine.Bro 1:44 To su oni koje popisaæe Mojsije i Aron sa dvanaest knezovaizraelskih, po jedan na svaki pradjedovski dom.Bro 1:45 Bili su popisani svi Izraelci, prema pradjedovskim domovima,od dvadeset godina i viæe, svi za borbu sposobni u Izraelu.

114Bro 1:46 Bilo je, dakle, svih popisanih æest stotina i tri tisuøe i pet stotinai pedeset.Bro 1:47 Meåu te nisu se ubrojili Levijevci prema svojem pradjedovskomplemenu.Bro 1:48 Jahve je, naime, rekao Mojsiju:Bro 1:49 “Nipoæto nemoj popisivati Levijeva plemena niti ga unosi upopis Izraelaca.Bro 1:50 Nego ti sam odredi Levijevce za sluœbu u Prebivaliætusvjedoçanstva; za sav njegov namjeætaj i sve æto na njega spada; nekaoni nose Prebivaliæte i sav njegov namjeætaj; neka oni u njemu posluœujui oko njega tabore.Bro 1:51 Kad se Prebivaliæte mora premjeætati, neka ga Levijevci rastave;a kad se s Prebivaliætem treba utaboriti, neka ga Levijevci opet podignu.Svjetovnjak koji bi mu se primakao neka se pogubi.Bro 1:52 Neka Izraelci logoruju svatko u svome taboru; svatko kod svojezastave, po çetama.Bro 1:53 Levijevci neka borave oko Prebivaliæta svjedoçanstva, da segnjev ne obori na izraelsku zajednicu. Neka tako Levijevci straœu straœeoko Prebivaliæta svjedoçanstva.”Bro 1:54 Izraelci uçine kako je Jahve Mojsiju naredio. U svemu takourade.Bro 2:1 Jahve reçe Mojsiju i Aronu:Bro 2:2 “Neka Izraelci logoruju svatko kod svoje zastave, pod znakovimasvojih pradjedovskih domova; neka se utabore oko Æatora sastanka, alimalo podalje.Bro 2:3 Sprijeda, s istoçne strane, zastava Judina tabora, prema njihovimçetama. Glavar je Judinih potomaka Nahæon, sin Aminadabov.Bro 2:4 Njegova vojska broji sedamdeset i çetiri tisuøe i æest stotinapopisanih.Bro 2:5 Do njega neka taboruje Jisakarovo pleme. Glavar je Jisakarovihpotomaka Netanel, sin Suarov.Bro 2:6 Njegova vojska broji pedeset çetiri tisuøe i çetiri stotine popisanih.Bro 2:7 Onda pleme Zebulunovo. Glavar je Zebulunovih potomaka Eliab,sin Helonov.Bro 2:8 Njegova vojska broji pedeset i sedam tisuøa i çetiri stotinepopisanih.Bro 2:9 Prema njihovim çetama, svih je upisanih u Judinu taboru stoosamdeset i æest tisuøa i çetiri stotine. Neka oni prvi stupaju!Bro 2:10 S juga je zastava tabora Rubenova, prema njihovim çetama.Glavar je Rubenovih potomaka Elisur, sin Æedeurov.Bro 2:11 Njegova vojska broji çetrdeset i æest tisuøa i pet stotinapopisanih.Bro 2:12 Do njega neka taboruje pleme Æimunovo. Glavar je Æimunovihpotomaka Æelumiel, sin Suriæadajev.Bro 2:13 Njegova vojska broji pedeset i devet tisuøa i tri stotine popisanih.Bro 2:14 Onda pleme Gadovo. Glavar je Gadovih potomaka Elijasaf,sin Deuelov.Bro 2:15 Njegova vojska broji çetrdeset i pet tisuøa æest stotina i pedesetpopisanih.Bro 2:16 Prema njihovim çetama, svih je upisanih u taboru Rubenovusto pedeset i jedna tisuøa çetiri stotine i pedeset. Neka oni stupaju drugi!Bro 2:17 Potom neka ide Æator sastanka, tako da tabor levitski budeusred drugih tabora. Kako taboruju, onako neka i stupaju: svatko podsvojom zastavom.Bro 2:18 Sa zapada, zastava tabora Efrajimova, prema njihovim çetama.Glavar je Efrajimovih potomaka Eliæama, sin Amihudov.Bro 2:19 Njegova vojska broji çetrdeset tisuøa i pet stotina popisanih.Bro 2:20 Do njega je pleme Manaæeovo. Glavar je Manaæeovihpotomaka Gamliel, sin Pedahsurov.Bro 2:21 Njegova vojska broji trideset i dvije tisuøe i dvjesta popisanih.Bro 2:22 Onda je pleme Benjaminovo. Glavar je potomaka BenjaminovihAbidan, sin Gidonijev.Bro 2:23 Njegova vojska broji trideset i pet tisuøa i çetiri stotine popisanih.Bro 2:24 Prema njihovim çetama, svih je upisanih u Efrajimovu taborusto i osam tisuøa i sto. Oni neka stupaju treøi!Bro 2:25 Sa sjevera, zastava tabora Danova, prema njihovim çetama.Glavar je Danovih potomaka Ahiezer, sin Amiæadajev.Bro 2:26 Njegova vojska broji æezdeset i dvije tisuøe i sedam stotinapopisanih.Bro 2:27 Do njega neka se utabori pleme Aæerovo. Glavar je Aæerovihpotomaka Pagiel, sin Okranov.

115Bro 2:28 Njegova vojska broji çetrdeset i jednu tisuøu i pet stotinapopisanih.Bro 2:29 Onda pleme Naftalijevo. Glavar je Naftalijevih potomaka Ahira,sin Enanov.Bro 2:30 Njegova vojska broji pedeset i tri tisuøe i çetiri stotine popisanih.Bro 2:31 Svih je popisanih u taboru Danovu sto pedeset i sedam tisuøai æest stotina. Neka oni stupaju posljednji pod svojim zastavama.”Bro 2:32 To su popisani Izraelci prema pradjedovskim domovima. Svihje upisanih u taborima, po njihovim çetama, æest stotina i tri tisuøe i petstotina i pedeset.Bro 2:33 Levijevci nisu bili upisivani s Izraelcima, kako je Jahve naredioMojsiju.Bro 2:34 U svemu su Izraelci uçinili kako je Jahve naredio Mojsiju. Takosu taborovali pod svojim zastavama i tako iæli, svatko prema svom rodui porodici.SveøeniciBro 3:1 Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo iz vremena kad je JahveMojsiju govorio na Sinajskom brdu.Bro 3:2 Ovo su bila imena Aronovih sinova: prvoroåenac Nadab, zatimAbihu, Eleazar i Itamar.Bro 3:3 To su imena Aronovih sinova, sveøenika pomazanih, zasveøeniætvo posveøenih.Bro 3:4 Ali Nadab i Abihu umrijeæe pred Jahvom kad su u Sinajskojpustinji pred njim prinosili neposveøenu vatru. Kako nisu imali sinova,to su Eleazar i Itamar sluœili kao sveøenici u nazoçnosti svoga oca Arona.Leviti. Njihove duœnostiBro 3:5 Jahve reçe Mojsiju:Bro 3:6 “Dozovi pleme Levijevo neka stane pred sveøenika Arona. Nekamu posluœuju;Bro 3:7 neka vræe njegovu duœnost i duœnost sve zajednice pred Æatoromsastanka, sluœeøi Prebivaliætu.Bro 3:8 Neka se brinu za sav namjeætaj u Æatoru sastanka, za duœnostsinova Izraelovih, i obavljaju sluœbu u Prebivaliætu.Bro 3:9 Podaj levite Aronu i njegovim sinovima. Neka mu ih Izraelcipotpuno daruju.Bro 3:10 Arona i njegove sinove postavi da vræe svoju sveøeniçku sluœbu.A svjetovnjak koji bi se tome pribliœio neka se pogubi.”Bro 3:11 Jahve reçe Mojsiju:Bro 3:12 “Ja, evo, uzimam Levijevce izmeåu Izraelaca namjesto svihprvoroåenaca - onih koji otvaraju materinju utrobu kod Izraelaca. Mojisu, dakle, Levijevci!Bro 3:13 Meni, naime, pripada svaki prvoroåenac. Onoga dana kadsam pobio sve prvence u zemlji egipatskoj, sebi sam posvetio sveprvoroåence u Izraelu - i od ljudi i od stoke. Oni su moji. Ja sam Jahve.”Popis LevijevacaBro 3:14 Jahve reçe Mojsiju u Sinajskoj pustinji:Bro 3:15 “Popiæi Levijevce po njihovim porodicama i rodovima; popiæisve muækarce od jednoga mjeseca i viæe.”Bro 3:16 Na zapovijed Jahvinu Mojsije ih popisa, kako mu je bilonareåeno.Bro 3:17 Ovo su poimenice bili sinovi Levijevi: Geræon, Kehat i Merari.Bro 3:18 A ovo su imena Geræonovih sinova po njihovim rodovima: Libnii Æimi.Bro 3:19 A sinovi su Kehatovi po svojim rodovima: Amram, Jishar,Hebron i Uziel.Bro 3:20 Sinovi su Merarijevi po svojim rodovima: Mahli i Muæi. To suLevijevi rodovi po svojim porodicama.Bro 3:21 Od Geræona lozu vuçe rod Libnijev i rod Æimijev. To su rodoviGeræonovaca.Bro 3:22 Njih je u popisu svih muækaraca od jednoga mjeseca naviæeubiljeœeno sedam tisuøa i pet stotina.Bro 3:23 Rodovi Geræonovaca taborovali su za Prebivaliætem premazapadu.Bro 3:24 Glava porodice Geræonovaca bijaæe Elijasaf, sin Laelov.Bro 3:25 Geræonovci su se u Æatoru sastanka brinuli za Prebivaliæte, zaÆator i njegov krov, za zavjese na ulazu u Æator sastanka;Bro 3:26 onda za dvoriæne zavjese, za zavjesu na ulazu u dvoriæte ætoje oko Prebivaliæta i œrtvenika, za njihova uœeta i za sve æto spada na tusluœbu.Bro 3:27 Od Kehata potjeçe rod Amramov, rod Jisharov, rod Hebronovi rod Uzielov. To su rodovi Kehatovaca.

116Bro 3:28 Kad se popisaæe svi muækarci od jednoga mjeseca naviæe, biloih je osam tisuøa i æest stotina. Oni su se brinuli za Svetiæte.Bro 3:29 Rodovi Kehatovaca taborovali su s juœne strane Prebivaliæta.Bro 3:30 Glava rodova u domu Kehatovu bijaæe Elisafan, sin Uzielov.Bro 3:31 Oni su se brinuli za Kovçeg, stol, svijeønjak, œrtvenik i svetipribor kojim su se sluœili i, konaçno, za zavjesu i za sve æto joj pripada.Bro 3:32 Vrhovni poglavar levita bio je Eleazar, sin sveøenika Arona.On je vræio nadzor nad onima koji su se brinuli za Svetiæte.Bro 3:33 Od Merarija potjeçe rod Mahlijev i rod Muæijev. To su Merarijevirodovi.Bro 3:34 Njih je u popisu svih muækaraca od jednoga mjeseca i viæeubiljeœeno æest tisuøa i dvije stotine.Bro 3:35 Glava rodova u domu Merarijevu bijaæe Suriel, sin Abihajilov.Oni su taborovali sa sjeverne strane Prebivaliæta.Bro 3:36 Merarijevci su se brinuli za trenice Prebivaliæta, za njegoveprijeçnice, za stupce i njihova podnoœja, za sav njegov pribor i za sve ætospada na njegovu sluœbu.Bro 3:37 Povrh toga, za stupove uokolo predvorja, njihova podnoœja,koçiøe i uœeta.Bro 3:38 Pred Prebivaliætem prema istoku, pred Æatorom sastanka sistoçne strane, utaborivali se Mojsije, Aron i njihovi sinovi, kojima je uime Izraelaca bila povjerena sluœba u Svetiætu. Svjetovnjak koji bi sepribliœio imao se pogubiti.Bro 3:39 Svih popisanih Levijevaca od jednoga mjeseca naviæe, koje jena Jahvinu zapovijed po njihovim rodovima popisao Mojsije i Aron, bijaæedvadeset i dvije tisuøe.Bro 3:40 Jahve rekne Mojsiju: “Popiæi sve muæke prvoroåence izraelskeod jednoga mjeseca naviæe te naçini popis njihovih imena.Bro 3:41 I levite dodijeli meni - ja sam Jahve - namjesto svih prvoroåenacaizraelskih, a stoku levitsku namjesto sve prvençadi stoke izraelske.”Bro 3:42 Tako Mojsije popiæe sve prvoroåence izraelske, kako mu jeJahve naredio.Bro 3:43 Svih muækih prvoroåenaca od jednoga mjeseca naviæe bijaæeu popisu imena dvadeset i dvije tisuøe i dvije stotine sedamdeset i tri.Bro 3:44 Tada Jahve reçe Mojsiju:Bro 3:45 “Uzmi levite namjesto svih prvoroåenaca izraelskih, a stokulevitsku namjesto stoke njihove; leviti neka budu moji. Ja sam Jahve.Bro 3:46 A za otkupninu dvjesta sedamdeset i triju izraelskihprvoroåenaca æto ih je viæe nego levita,Bro 3:47 uzmi pet æekela po glavi, uzmi ih prema hramskom æekelu:dvadeset gera - jedan æekel.Bro 3:48 Onda podaj taj novac Aronu i njegovim sinovima za otkupninuonih kojih je odviæe.”Bro 3:49 Tako Mojsije primi taj novac kao otkupninu za prvoroåencekoji su nadilazili broj onih koje su leviti otkupili.Bro 3:50 Od izraelskih je prvoroåenaca primio u srebru tisuøu tristaæezdeset i pet æekela hramske mjere.Bro 3:51 Po nalogu Jahvinu Mojsije predade novac te otkupnine Aronui njegovim sinovima, kako je Jahve Mojsiju naredio.Bro 4:1 Jahve reçe Mojsiju i Aronu:Bro 4:2 “Izdvojite izmeåu sinova Levijevih glavare Kehatovih sinova porodovima i porodicama njihovim:Bro 4:3 od trideset godina naviæe, sve do pedeset godina - sve koji moguuøi u red da vræe sluœbe u Æatoru sastanka.Bro 4:4 A sluœba je Kehatovih sinova u Æatoru sastanka: briga za svetinjenad svetinjama.Bro 4:5 Kad se tabor diœe na put, neka uåu Aron i njegovi sinovi te skinuzaætitnu zavjesu i njom pokriju Kovçeg svjedoçanstva.Bro 4:6 Neka onda na njega stave pokrivalo od fine koœe, a po njemuneka razastru platno, potpuno ljubiçasto. Potom neka Kovçegu namjestemotke.Bro 4:7 Po stolu prinoæenja neka prostru ljubiçasto platno. Onda nekana njega stave zdjele, ‘lice, krçage i vrçeve za ljevanice. Kruhneprekidnog prinoæenja neka takoåer bude na njemu.Bro 4:8 To neka prekriju tamnocrvenim platnom, a preko njega nekaprebace pokrivalo od fine koœe. Potom neka stolu namjeste motke.Bro 4:9 Neka zatim uzmu ljubiçasto platno i pokriju svijeønjak za svjetloi njegove svjetiljke, njegove usekaçe, njegove lugare i sve posude zaulje kojima se ono posluœuje.Bro 4:10 Neka ga stave sa svim njegovim priborom na pokrivalo od finekoœe pa poloœe na nosiljku.

117Bro 4:11 Po zlatnom œrtveniku neka razastru ljubiçasto platno i prekrijuga pokrivalom od fine koœe. Potom neka mu namjeste motke.Bro 4:12 Neka sad uzmu sav pribor æto se upotrebljava za sluœbu uSvetiætu pa ga stave na ljubiçasto platno i onda prekriju pokrivaçem odfine koœe. Zatim neka sve to poloœe na nosiljku.Bro 4:13 Neka pometu pepeo sa œrtvenika i po njemu razastru crvenoplatno.Bro 4:14 Na njega neka postave sav pribor æto se upotrebljava za sluœbu:kadionike, viljuæke, lopatice i zdjele - sve posuåe za œrtvenik. Po njemuonda neka razastru pokrivalo od fine koœe. Zatim neka namjeste motke.Bro 4:15 Poæto Aron i njegovi sinovi zavræe pokrivanje Svetiæta i svegasvetog posuåa, u çasu kad imadne tabor krenuti na put, neka doåupotomci Kehatovi da to ponesu. No svetih se predmeta ne smiju doticatida ne poginu.To je duœnost Kehatovih potomaka u Æatoru sastanka.Bro 4:16 A Eleazar, sin sveøenika Arona, neka se brine za uljesvijeønjaka, za mirisni kad, za trajnu prinosnicu i za ulje pomazanja;neka se brine za sve Prebivaliæte, za sve æto je u njemu - za Svetiæte injegovo posuåe.”Bro 4:17 Jahve reçe Mojsiju i Aronu:Bro 4:18 “Ne dopustite da nestane pleme rodova Kehatovih izmeåulevita.Bro 4:19 Ovako postupajte s njima, da œive i ne izginu primiçuøi senajveøim svetinjama: neka doåu Aron i njegovi sinovi da postavesvakoga od njih na njegovu sluœbu i uz njegovu duœnost.Bro 4:20 Oni neka ne ulaze ni da zaças pogledaju Svetiæte da ne bipoginuli.”GeræonovciBro 4:21 Jahve reçe Mojsiju:Bro 4:22 “Popiæi i Geræonove sinove po njihovim porodicama i njihovimrodovima, od trideset godina naviæe, sve do pedesete godine;Bro 4:23 popiæi ih sve koji mogu iøi u red da vræe sluœbu u Æatoru sas-tanka.Bro 4:24 A ovo je sluœba rodova Geræonovaca pri radu i prenoæenju:Bro 4:25 neka nose zavjese Prebivaliæta, Æator sastanka s njegovimkrovom, pokrivalo od fine koœe æto je povrh njega, i zavjesu na ulazu uÆator sastanka;Bro 4:26 onda, dvoriæne zavjese, zavjesu s vrata na ulazu u predvorjeæto opkoljuje Prebivaliæte i œrtvenik, konopce i sav pribor za njihovusluœbu; æto god treba oko tih stvari raditi, neka uçine.Bro 4:27 Neka Geræonovci obavljaju sve svoje duœnosti - sve æto imajunositi i sve æto imaju raditi - po nalogu Arona i njegovih sinova. Njihovojbrizi povjerite sve æto treba da nose.Bro 4:28 To je sluœba rodova Geræonovaca u Æatoru sastanka. Njihovasluœba neka bude pod vodstvom Itamara, sina sveøenika Arona.”MerarijevciBro 4:29 “Sinove Merarijeve popiæi po rodovima i porodicama njihovim.Bro 4:30 Popiæi ih od trideset godina naviæe, sve do pedeset godina, kojimogu uøi u red da vræe sluœbu u Æatoru sastanka.Bro 4:31 Za sve njihove sluœbe u Æatoru sastanka duœnost im je da nosetrenice za Prebivaliæte, njegove prijeçnice, njegove stupce i njegovapodnoœja;Bro 4:32 stupce æto okruœuju predvorje, njihova podnoœja, njihove koçiøe,njihove konopce, sa svim priborom za njihovu sluœbu. Poimeniçnopopiæite predmete æto su im povjereni da ih nose.Bro 4:33 To je sluœba rodova Merarijevaca u svemu æto imaju çiniti uÆatoru sastanka pod vodstvom Itamara, sina sveøenika Arona.”Broj popisanih levitaBro 4:34 Mojsije, Aron i glavari zajednice popisali su Kehatove sinovepo njihovim rodovima i porodicama -Bro 4:35 sve koji mogu uøi u red da vræe sluœbu u Æatoru sastanka, odtrideset godina naviæe, sve do pedeset godina.Bro 4:36 I popisanih po njihovim rodovima bijaæe dvije tisuøe sedamstotina i pedeset.Bro 4:37 To je popis rodova Kehatovaca, svih koji su sluœili u Æatorusastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na zapovijed æto je Jahve dadeMojsiju.Bro 4:38 Popisanih sinova Geræonovih po njihovim rodovima i porodi-cama,Bro 4:39 od trideset godina naviæe, sve do pedeset godina, svih kojimogu uøi u red da vræe sluœbu u Æatoru sastanka -

118Bro 4:40 popisanih, dakle, po njihovim rodovima i porodicama bijaæedvije tisuøe æest stotina i pedeset.Bro 4:41 To je popis rodova Geræonovaca, svih koji su sluœili u Æatorusastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na Jahvinu zapovijed.Bro 4:42 Popis rodova Merarijevih sinova po njihovim rodovima i poro-dicama,Bro 4:43 od trideset godina naviæe, sve do pedeset godina, svih kojimogu uøi u red da vræe sluœbu u Æatoru sastanka -Bro 4:44 popisanih, dakle, po njihovim rodovima bijaæe tri tisuøe dvjesta.Bro 4:45 To je popis Merarijevaca æto su ga sastavili Mojsije i Aron nazapovijed koju je Jahve dao Mojsiju.Bro 4:46 Svih, dakle, popisanih levita koje su popisali Mojsije, Aron iglavari izraelski po njihovim rodovima i porodicama, od trideset godinanaviæe do pedeset godina -Bro 4:47 svih koji su uæli u sluœbu posluœivanja i sluœbu prenoæenja uÆatoru sastanka -Bro 4:48 bilo je osam tisuøa pet stotina i osamdeset.Bro 4:49 Na zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju svakoga su unijeli upopis prema onom u çemu je sluœio i æto je prenosio. Popisali su ih kakoje Jahve zapovjedio Mojsiju.Iskljuçenje neçistihBro 5:1 Jahve reçe Mojsiju:Bro 5:2 “Naredi Izraelcima da iz tabora odstrane svakoga gubavca,svakoga koji imadne izljev i svakoga koji se oneçisti mrtvim tijelom.Bro 5:3 Odstranite i muæke i œenske! Izvan tabora ih istjerajte da neoneçiste svoje tabore u kojima ja boravim meåu njima.”Bro 5:4 Izraelci tako uçine: istjeraju ih iz tabora. Kako je Jahve rekaoMojsiju, tako Izraelci uçine.Bro 5:5 Jahve reçe Mojsiju:Bro 5:6 “Kaœi Izraelcima: Kad koji çovjek ili œena poçini bilo kakav grijehna ætetu çovjeka ogrijeæivæi se protiv Jahve, i osjeti se krivim,Bro 5:7 neka prizna poçinjeni grijeh, nadoknadi ætetu æto bolje moœe tejoæ doda tome petinu i dadne onome kome je nanio nepravdu.Bro 5:8 Ako çovjek ne bi imao bliœeg roåaka kome bi se nadoknadamogla uruçiti, duœna nadoknada pripada Jahvi za sveøenika, neraçunajuøi u to pomirbenoga ovna kojim øe sveøenik izvræiti nad krivcemobred pomirenja.Bro 5:9 I svaka podizanica od svih posveøenih stvari æto ih Izraelcisveøeniku donose njemu pripada.Bro 5:10 Svakome idu stvari koje je posvetio; i neka sveøeniku budeono æto njemu tko dadne.”LjubomoraBro 5:11 Jahve reçe Mojsiju:Bro 5:12 “Govori Izraelcima i reci im: Ako nekome œena poåestranputicom te mu se iznevjeriBro 5:13 i netko s njom legne, ali to ostane skriveno oçima njezina muœai œena ostane neotkrivena iako se oskvrnula te protiv nje ne budesvjedoka buduøi da u çinu nije bila uhvaøena -Bro 5:14 i sad muœa obuzme duh ljubomore i on postane ljubomoran nasvoju œenu koja se oskvrnula; ili ako ga spopadne duh ljubomore tepostane ljubomoran na svoju œenu a da se ona nije oskvrnula -Bro 5:15 neka taj muœ dovede svoju œenu sveøeniku. Neka za nju doneseprinos: desetinu efe jeçmenog braæna. Neka po njemu ne polijeva uljaniti na njega stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru, spomen-prinosnica da podsjeti na grijeh.Bro 5:16 Neka sveøenik povede tu œenu i postavi je pred Jahvu.Bro 5:17 Sad neka sveøenik uzme posveøene vode u kakvu zemljanuposudu i, uzevæi praæine æto je na podu Prebivaliæta, neka je sveøenikubaci u vodu.Bro 5:18 Poæto je sveøenik postavio œenu pred Jahvu, neka joj otkrijeglavu a na njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest œitnu prinosnicuza ljubomoru, s sveøenik neka drœi u ruci vodu gorçine i prokletstva.Bro 5:19 Zatim neka sveøenik œenu zakune. Neka joj reçe: ‘Ako nikadçovjek s tobom nije leœao te ako nisi iæla stranputicom i oskvrnula se doksi bila pod vlaæøu svoga muœa, budi poæteåena od ove vode gorçine iprokletstva!Bro 5:20 Ali ako si iæla stranputicom dok si bila pod vlaæøu svoga muœate se oskvrnula; ako je koji çovjek osim tvoga muœa legao s tobom ...’Bro 5:21 Ovdje neka sveøenik zakune œenu ovom kletvom: neka jojrekne: Jahve te postavio za prokletstvo i kletvu meåu tvojim narodom,uçinio da ti uvene rodnica i da ti se utroba nadme!

119Bro 5:22 Neka ova voda prokletstva zaåe u tvoju utrobu! Trbuh ti se odnje naduo, a rodnica uvenula! - A œena neka poprati: Amen! Amen!Bro 5:23 Potom neka ta prokletstva sveøenik napiæe na list pa ih ispereu vodu gorçine.Bro 5:24 Onda neka œenu napoji vodom gorçine i prokletstva, da bi sevoda gorçine po njoj raziæla i napunila je gorkoæøu.Bro 5:25 Neka sveøenik onda uzme iz œenine ruke prinosnicu zaljubomoru, prinese je pred Jahvom kao œrtvu prikaznicu te je donese naœrtvenik.Bro 5:26 Zagrabivæi od prinosnice punu pregræt kao spomen-œrtvu, nekato saœeœe u kad na œrtveniku. Napokon, neka œenu napoji vodom.Bro 5:27 Poæto je napoji vodom, bude li oskvrnuta iznevjerivæi se svomemuœu, voda prokletstva uøi øe u nju i napunit øe je gorçinom; njezina øese utroba naduti a rodnica uvenuti - ta øe œena postati prokletstvom usvome narodu.Bro 5:28 A ako œena ne bude oskvrnuta nego nevina, neøe joj biti niætai imat øe djece.Bro 5:29 To je obred u sluçaju ljubomore, kad œena poåe stranputicomi oskvrne se dok je pod vlaæøu svoga muœa;Bro 5:30 ili kad kojega çovjeka obuzme duh ljubomore te postaneljubomoran na svoju œenu. Neka, dakle, postavi svoju œenu pred Jahvu,a sveøenik neka nad njom izvræi sav ovaj obred.Bro 5:31 Neka je muœ slobodan od krivnje, a œena neka snosi svojukrivnju.”Bro 6:1 Jahve reçe Mojsiju:Bro 6:2 “Govori Izraelcima i reci im: ‘Ako tko, bilo çovjek ili œena, poloœinazirejski zavjet te se posveti Jahvi,Bro 6:3 neka se suzdrœava od vina i svakoga opojnog piøa. Neka ne pijeni ukiseljena vina niti ukiseljena opojnog piøa; a niti kakva soka od groœåaneka ne pije; neka ne jede groœåa, ni svjeœa ni suha.Bro 6:4 Sve vrijeme svoga nazireata ne smije jesti niæta æto raåa lozovtrs - od zelena groœåa do komine.’Bro 6:5 Sve dok traje njegov nazirejski zavjet, neka britva ne prelazipreko njegove glave; dok se ne navræi vrijeme æto ga je Jahvi zavjetovao,neka bude posveøen i pusti kose da mu slobodno rastu na glavi.Bro 6:6 Za sve vrijeme svoga zavjeta Jahvi neka se ne primiçe nikakvumrtvacu.Bro 6:7 Neka se ne oneçiæøuje ni zbog svoga oca, ni zbog svoje majke,svoga brata ili svoje sestre ako bi umrli, jer na svojoj glavi nosi posveøenjesvoga Boga.Bro 6:8 Sve vrijeme svoga nazireata on je posveøen Jahvi.Bro 6:9 Umre li tko nenadanom smrøu pokraj njega, oneçistivæi takonjegovu posveøenu glavu, neka na dan svoga oçiæøenja obrije svojuglavu - neka je obrije sedmoga dana.Bro 6:10 A osmoga dana neka donese sveøeniku, na ulazu u Æatorsastanka, dvije grlice ili dva golubiøa.Bro 6:11 Neka sveøenik prinese jedno kao œrtvu okajnicu, a drugo kaoœrtvu paljenicu, zatim neka nad njim izvræi obred pomirenja zbog ljagekojom se okaljao uz mrtvaca. Toga dana neka posveti svoju glavu;Bro 6:12 neka zavjetuje Jahvi dane svoga nazireata; neka donesejednogodiænjeg janjca kao œrtvu naknadnicu. Prijaænje vrijeme neka sene raçuna, jer je njegov nazireat bio oskvrnjen.Bro 6:13 Ovo je obred za nazirejca: na dan kad se navræi vrijeme njegovanazireata, neka ga dovedu na ulaz Æatora sastanka.Bro 6:14 Kao svoj prinos neka Jahvi donese: jednogodiænjeg janjca bezmane za œrtvu paljenicu; jednogodiænje œensko janje, bez mane, za œrtvuokajnicu; jednoga ovna, bez mane, za œrtvu priçesnicu;Bro 6:15 nadalje, koæaru neukvasanih pogaça od najboljeg braæna, uulju zamijeæenih i neukvasanih kolaça, namazanih uljem, s njihovimprinosnicama i ljevanicama.Bro 6:16 Sveøenik, poæto to donese pred Jahvu, neka prinese njegovuokajnicu i paljenicu.Bro 6:17 Zatim neka prinese ovna Jahvi kao œrtvu priçesnicu zajedno skoæarom neukvasanih pogaça. I njegovu prinosnicu i njegovu ljevanicuneka prinese sveøenik.Bro 6:18 Na ulazu u Æator sastanka neka nazirejac obrije svojuposveøenu glavu i, uzevæi uvojke sa svoje posveøene glave, neka ihstavi na vatru æto gori pred œrtvom priçesnicom.Bro 6:19 Zatim neka sveøenik uzme kuhano pleøe ovna, jednuneukvasanu pogaçu iz koæare i jedan neukvasani kolaç i stavi to na rukenazirejcu poæto ovaj obrije svoje posveøene kose.

120Bro 6:20 Neka to sveøenik prinese kao œrtvu prikaznicu pred Jahvom.To je svetinja æto pripada sveøeniku, osim grudi prikaznice i stegnapodizanice. Poslije toga nazirejac moœe piti vina.”Bro 6:21 Ovo je obred nazirejca, ne raçunajuøi ono æto bi joæ moglaprinijeti njegova ruka. Ako je povrh svoga nazireata obeøao kakav dar,neka povrh obreda svoga nazireata uçini kako je zavjetovao.Sveøeniçki blagoslovBro 6:22 Jahve reçe Mojsiju:Bro 6:23 “Reci Aronu i njegovim sinovima: ‘Ovako blagoslivljajte Izraelcegovoreøi im:Bro 6:24 Neka te blagoslovi Jahve i neka te çuva!Bro 6:25 Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude!Bro 6:26 Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!’ Tako nekastavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja øu ih blagoslivljati.”Prinos kola i volovaBro 7:1 U onaj dan kad Mojsije zavræi podizanje Prebivaliæta i kad gapomaza i posveti sa svim njegovim posuåem, a tako i œrtvenik sa svimnjegovim priborom,Bro 7:2 pristupe glavari izraelski, starjeæine njihovih pradjedovskihdomova, to jest knezovi plemenski koji su vodili popisivanje,Bro 7:3 i dovedu svoje prinose pred Jahvu: æestora teretna kola idvanaest volova - jedna kola za dvojicu glavara i vola za svakogapojedinoga. Dovedu ih pred Prebivaliæte.Bro 7:4 Tada Jahve progovori Mojsiju:Bro 7:5 “Primi to od njih za upotrebu pri sluœbi u Æatoru sastanka; ondato podaj svakome levitu prema njegovoj sluœbi.”Bro 7:6 Mojsije uze kola i volove pa ih dade levitima.Bro 7:7 Dvoja kola i çetiri vola dade Geræonovcima prema njihovoj sluœbi,Bro 7:8 a çetvera kola i osam volova dade Merarijevcima prema njihovojsluœbi pod vodstvom Itamara, sina sveøenika Arona.Bro 7:9 Kehatovcima nije dao niæta, jer je njihova zadaøa bila nositiposveøene predmete na ramenima.Prinos za posvetu œrtvenikaBro 7:10 Tada glavari prinesu prinos za posvetu œrtvenika na dan njegovapomazanja. Dok su glavari prinosili svoje prinose pred œrtvenik,Bro 7:11 Jahve progovori Mojsiju: “Svakoga dana neka po jedan glavardonese svoj prinos za posvetu œrtvenika!”Bro 7:12 Prvoga dana donese svoj prinos Nahæon, sin Aminadabov, odplemena Judina.Bro 7:13 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto tridesetæekela i jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskomæekelu; jedno i drugo bijaæe napunjeno najboljim braænom, zamijeæenimu ulju, za prinosnicu.Bro 7:14 Onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;Bro 7:15 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana zapaljenicu;Bro 7:16 jedan jarac za œrtvu okajnicu,Bro 7:17 a za œrtvu priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i petjednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Nahæona, Aminadabova sina.Bro 7:18 Drugoga dana donese svoj prinos Netanel, sin Suarov, glavarJisakarovaca.Bro 7:19 Za svoj prinos donio je: jednu srebrnu zdjelu teæku sto tridesetæekela, jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskomæekelu; oboje puno najboljeg braæna, zamijeæena u ulju, za prinosnicu;Bro 7:20 onda jednu zlatnu posudicu od deset æekela punu tamjana;Bro 7:21 jednog junca, jednoga ovna, jedno janje od godinu dana zapaljenicu;Bro 7:22 jednog jarca za okajnicu,Bro 7:23 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i petjednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Netanela, Suarova sina.Bro 7:24 Treøega dana donese svoj prinos glavar Zebulunovaca, Eliab,sin Helonov.Bro 7:25 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto tridesetæekela i jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskomæekelu; oboje puno najboljeg braæna, zamijeæena u ulju, za prinosnicu;Bro 7:26 jedna zlatna posudica puna tamjana;Bro 7:27 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana zapaljenicu;Bro 7:28 jedan jarac za okajnicu,Bro 7:29 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i petjednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Eliaba, Helonova sina.

121Bro 7:30 Çetvrtog dana donese svoj prinos glavar Rubenovaca, Elisur,sin Æedeurov.Bro 7:31 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto tridesetæekela, jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskomæekelu; oboje puno najboljeg braæna, zamijeæena u ulju, za prinosnicu;Bro 7:32 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;Bro 7:33 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana zapaljenicu;Bro 7:34 jedan jarac za okajnicu,Bro 7:35 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i petjednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Elisura, Æedeurova sina.Bro 7:36 Petoga dana donese svoj prinos glavar Æimunovaca, Æelumiel,sim Suriæadajev.Bro 7:37 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto tridesetæekela, jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskomæekelu; oboje napunjeno najboljim braænom, zamijeæenim u ulju, zaprinosnicu;Bro 7:38 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;Bro 7:39 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana zapaljenicu;Bro 7:40 jedan jarac za okajnicu,Bro 7:41 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i petjednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Æelumiela, Suriæadajeva sina.Bro 7:42 Æestoga dana donese svoj prinos glavar Gadovaca, Elijasaf,sin Deuelov.Bro 7:43 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto tridesetæekela, jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskomæekelu; oboje napunjeno najboljim braænom, zamijeæenim u ulju, zaprinosnicu;Bro 7:44 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;Bro 7:45 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana zapaljenicu;Bro 7:46 jedan jarac za okajnicu,Bro 7:47 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i petjednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Elijasafa, Deuelova sina.Bro 7:48 Sedmoga dana donese svoj prinos glavar Efrajimovaca,Eliæama, sin Amihudov.Bro 7:49 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto tridesetæekela i jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskomæekelu; oboje puno najboljeg braæna, zamijeæena u ulju, za prinosnicu;Bro 7:50 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;Bro 7:51 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana zapaljenicu,Bro 7:52 jedan jarac za okajnicu,Bro 7:53 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i petjednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Eliæama, Amihudova sina.Bro 7:54 Osmoga dana donese svoj prinos glavar Manaæeovaca,Gamliel, sin Pedahsurov.Bro 7:55 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto tridesetæekela i jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskomæekelu; oboje napunjeno najboljim braænom, zamijeæenim u ulju, zaprinosnicu;Bro 7:56 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;Bro 7:57 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana zapaljenicu;Bro 7:58 jedan jarac za okajnicu,Bro 7:59 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i petjednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Gamliela, Pedahsurova sina.Bro 7:60 Devetoga dana donese svoj prinos glavar Benjaminovaca,Abidan, sin Gidonijev.Bro 7:61 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto tridesetæekela i jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskomæekelu; oboje napunjeno najboljim braænom, zamijeæenim u ulju, zaprinosnicu;Bro 7:62 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana,Bro 7:63 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana zapaljenicu;Bro 7:64 jedan jarac za okajnicu,Bro 7:65 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i petjednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Abidana, Gidonijeva sina.Bro 7:66 Desetoga dana donese svoj prinos glavar Danovaca, Ahiezer,

122sin Amiæadajev.Bro 7:67 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto tridesetæekela i jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskomæekelu; oboje napunjeno najboljim braænom, zamijeæenim u ulju, zaprikaznicu;Bro 7:68 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;Bro 7:69 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana zapaljenicu;Bro 7:70 jedan jarac za okajnicu,Bro 7:71 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i petjednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Ahiezera, Amiæadajeva sina.Bro 7:72 Jedanaestoga dana donese svoj prinos glavar Aæerovaca,Pagiel, sin Okranov.Bro 7:73 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto tridesetæekela i jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskomæekelu; oboje napunjeno najboljim braænom, zamijeæenim u ulju, zaprinosnicu;Bro 7:74 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;Bro 7:75 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana zapaljenicu;Bro 7:76 jedan jarac za okajnicu,Bro 7:77 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i petjednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Pagiela, Okranova sina.Bro 7:78 Dvanaestoga dana donese svoj prinos glavar Naftalijevaca,Ahira, sin Enanov.Bro 7:79 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto tridesetæekela i jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskomæekelu; oboje napunjeno najboljim braænom, zamijeæenim u ulju, zaprinosnicu;Bro 7:80 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;Bro 7:81 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana zapaljenicu;Bro 7:82 jedan jarac za okajnicu,Bro 7:83 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i petjednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Ahire, Enanova sina.Bro 7:84 To su bili prinosi glavara izraelskih za posvetu œrtvenika na dankad bijaæe pomazan: dvanaest srebrnih zdjela, dvanaest srebrnih kotliøai dvanaest zlatnih posudica.Bro 7:85 Svaka srebrna zdjela teœila je sto trideset æekela; svaki kotliøsedamdeset æekela. Svega srebra u posuåu bilo je dvije tisuøe i çetiristotine hramskih æekela.Bro 7:86 Zlatnih posudica punih tamjana bilo je dvanaest, svakaposudica teœila je deset hramskih æekela. Sve zlato u posudicama teœiloje sto dvadeset æekela.Bro 7:87 Sve stoke za paljenicu: dvanaest junaca, dvanaest ovnova,dvanaest jednogodiænjih janjaca s njihovim prinosima. Za okajnicudvanaest jaraca.Bro 7:88 Sve stoke za priçesnicu: dvadeset i çetiri vola, æezdeset ovnova,æezdeset kozliøa i æezdeset janjaca od godine dana.To je bio prinos za posvetu œrtvenika poæto bijaæe pomazan.Bro 7:89 Kad bi Mojsije ulazio u Æator sastanka da razgovara s Njim,sluæao bi glas kako mu govori ozgo s Pomiriliæta æto je bilo na Kovçegusvjedoçanstva, meåu dva kerubina. Tada bi mu govorio.Zlatni svijeønjakBro 8:1 Jahve reçe Mojsiju:Bro 8:2 “Govori Aronu i reci mu: ‘Kad budeæ palio svjetionice, neka sedamsvjetionica svijetli na prednjoj strani svijeønjaka.’”Bro 8:3 Aron i uçini tako: smjesti svjetionice na prednju stranu svijeønjaka,kako je Jahve Mojsiju naredio.Bro 8:4 Svijeønjak bijaæe skovan od zlata; skovan od svoga podnoœjado svoje çaæke. Svijeønjak je bio napravljen prema uzorku æto ga jeJahve pokazao Mojsiju.Bro 8:5 Jahve reçe Mojsiju:Bro 8:6 “Uzmi levite izmeåu Izraelaca i oçisti ih!Bro 8:7 Ovako s njima postupi da ih oçistiæ: poækropi ih vodom zaokajavanje; a oni neka se obriju po svemu svome tijelu, neka operusvoju odjeøu i bit øe çisti.Bro 8:8 Neka zatim uzmu jednog junca i prinosnicu od najboljeg braæna,zamijeæena u ulju. A ti uzmi drugog junca za okajnicu.Bro 8:9 Dovedi onda levite pred Æator sastanka i skupi svu izraelskuzajednicu.

123Bro 8:10 Kad dovedeæ levite pred Jahvu, neka Izraelci stave na njihsvoje ruke.Bro 8:11 Neka zatim Aron prinese levite, kao prikaznicu pred Jahvom,u ime Izraelaca. Tako øe njihov posao biti da sluœe Jahvi.Bro 8:12 Neka potom leviti stave svoje ruke juncima na glave; ondajednoga prinesi kao okajnicu, a drugoga kao paljenicu Jahvi, da se izvræiobred pomirenja nad levitima.Bro 8:13 Stavivæi levite pred Arona i njegove sinove, prikaœi ih Jahviœrtvom prikaznicom.Bro 8:14 Odvoji tako levite izmeåu Izraelaca da budu moji.Bro 8:15 Poslije toga, poæto ih oçistiæ i prineseæ œrtvom prikaznicom,neka leviti uåu u sluœbu Æatora sastanka.Bro 8:16 Jer oni su izmeåu Izraelaca meni potpuno darovani; njih samsebi uzeo namjesto svih koji otvaraju majçinu utrobu, svih izraelskihprvoroåenaca.Bro 8:17 Svako, naime, prvoroåençe meåu Izraelcima, kako çedo takoi œivinçe, moje je; sebi sam ih posvetio onoga dana kad sam pobio svuprvoroåençad u zemlji egipatskoj.Bro 8:18 Tako sam uzeo levite namjesto svih izraelskih prvoroåenaca.Bro 8:19 I predao sam levite izmeåu Izraelaca kao dar Aronu i njegovimsinovima da mjesto Izraelaca obavljaju sluœbu u Æatoru sastanka; danad njima obavljaju obred pomirenja, tako da kakva nedaøa ne bipogodila Izraelce æto bi se pribliœili Svetiætu.”Bro 8:20 Mojsije, Aron i sva izraelska zajednica uçine tako s levitima;kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako im Izraelci i uçine.Bro 8:21 Leviti se oçiste i operu svoju odjeøu; onda ih Aron prinese predJahvu œrtvom prikaznicom. Aron nad njima obavi obred pomirenja da ihoçisti.Bro 8:22 Poslije toga uåu leviti u sluœbu u Æator sastanka, u nazoçnostiArona i njegovih sinova. Kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako sus njima i uradili.Dob za sluœbu u ÆatoruBro 8:23 Jahve reçe Mojsiju:Bro 8:24 “I ovo se tiçe levita: od dvadeset i pet godina naviæe neka levitipo redu preuzimaju sluœbu u Æatoru sastanka.Bro 8:25 A kad kome bude pedeset godina, neka istupi iz sluœbe i nekaviæe ne sluœi.Bro 8:26 Ali moœe pomagati svojoj braøi u vræenju njihovih duœnosti uÆatoru sastanka, no sam ne mora vræiti sluœbe. Tako postupi premalevitima za njihove duœnosti!”Vrijeme PasheBro 9:1 Prvoga mjeseca druge godine nakon izlaska iz zemlje egipatskeJahve reçe Mojsiju u Sinajskoj pustinji:Bro 9:2 “Neka Izraelci slave Pashu u njezino vrijeme.Bro 9:3 Slavite je u njezino vrijeme, u suton, çetrnaestoga dana ovogamjeseca; slavite je prema svim njezinim propisima i obiçajima.”Bro 9:4 Tako Mojsije reçe Izraelcima da slave Pashu.Bro 9:5 I oni su je slavili u Sinajskoj pustinji, u suton, prvoga mjeseca,çetrnaestoga dana u mjesecu. Kako je god Jahve Mojsiju naredio, takosu Izraelci i uçinili.Bro 9:6 A bijaæe ljudi oneçiæøenih mrtvacem; ti nisu mogli slaviti Pashuonoga dana. Doåu tako pred Mojsija i Arona istoga danaBro 9:7 pa reknu: “Mrtvacem smo se oneçistili; ipak, zaæto bi nam bilouskraøeno prinositi Jahvi œrtvu u njezino vrijeme usred Izraelovihsinova?”Bro 9:8 Mojsije im reçe: “Strpite se da çujem æto øe Jahve za vas odrediti.”Bro 9:9 I Jahve reçe Mojsiju:Bro 9:10 “Ovako kaœi Izraelcima: ‘Kad se tko izmeåu vas ili vaæihpotomaka oneçisti mrtvacem ili je na daleku putu, neka ipak slavi PashuJahvi.Bro 9:11 Neka je slave u suton çetrnaestog dana drugoga mjeseca.Neka je blaguju s neukvasanim kruhom i gorkim zeljem;Bro 9:12 neka niæta od nje ne ostavljaju za ujutro; neka ni jedne kosti nanjoj ne lome. Neka je slave prema propisima Pashe.Bro 9:13 Onaj koji je çist a ne bude na putovanju pa ipak propusti proslavitiPashu, neka se iskorijeni iz svoga naroda. Buduøi da nije prinio Jahviœrtve u njezino vrijeme, takav neka snosi svoju krivnju.Bro 9:14 Ako s vama boravi stranac i Pashu prinosi Jahvi, neka je prinosiprema propisima i obiçajima njezinim. Neka bude jedan zakon za vas,bio to stranac ili domorodac.’”Ognjeni oblak

124Bro 9:15 Na dan kad je podignuto Prebivaliæte oblak prekri Prebivaliæte,Æator svjedoçanstva. Od veçeri do jutra stajao je u obliku ognja nadPrebivaliætem.Bro 9:16 Tako ga je oblak neprestano zaklanjao, a noøu bijaæe poputognja.Bro 9:17 Kad bi se god oblak digao sa Æatora, Izraelci bi poslije togakrenuli. A gdje bi oblak stao, tu bi se i Izraelci utaborili.Bro 9:18 Na zapovijed Jahvinu Izraelci su kretali na put i na Jahvinu sezapovijed utaborivali. Sve vrijeme æto bi oblak stajao nad Prebivaliætemoni su taborovali.Bro 9:19 Ako bi oblak dugo stajao nad Prebivaliætem, Izraelci su sluæaliJahvin nalog i ne bi polazili na put.Bro 9:20 Ali ako bi se dogodilo da oblak ostane nad Prebivaliætem malovremena, oni bi se na Jahvinu zapovijed utaborili i na Jahvinu zapovijedopet krenuli na put.Bro 9:21 Ako bi se oblak digao poæto se zadrœao od veçeri do jutra, onibi tada ujutro krenuli na put. Danju ili noøu, kad bi se oblak digao, oni bikrenuli na put.Bro 9:22 Dva dana ili mjesec ili godinu - dok bi oblak ostajao nadPrebivaliætem - Izraelci su taborovali, ne kreøuøi na put, a çim bi sedigao, oni bi krenuli.Bro 9:23 Po zapovijedi Jahvinoj stajahu u taboru i po zapovijedi Jahvinojkretahu na put. Drœali su se Jahvina naloga, kako Jahve bijaæe zapo-vjedio Mojsiju.Srebrne trubeBro 10:1 Jahve reçe Mojsiju:Bro 10:2 “Napravi sebi dvije trube; napravi ih od kovana srebra. Neka tisluœe za sazivanje zajednice i za pokretanje tabora.Bro 10:3 Kad se u njih zatrubi, neka se sva zajednica skupi k tebi naulazu u Æator sastanka.Bro 10:4 Ako li se zatrubi u jednu, neka se k tebi skupe glavari izraelski,tisuønici.Bro 10:5 Kad popratite trubljenje bojnim poklikom, neka krenu logoriutaboreni na istoçnoj strani.Bro 10:6 Kad popratite trubljenje bojnim poklikom po drugi put, nekakrenu logori utaboreni s juœne strane: neka se trubljenje poprati bojnimpoklikom da oni krenu.Bro 10:7 Trubite i da skupite zajednicu, ali bez bojnog poklika.Bro 10:8 Neka u trube trube sveøenici, sinovi Aronovi. Neka vam tobude trajnom uredbom za vaæe naraætaje.Bro 10:9 Kad u svojoj zemlji poåete u rat na neprijatelja koji vas pritisne,zaorite na trube s bojnim poklikom, i Jahve, Bog vaæ, sjetit øe se vas i bitøete izbavljeni od svojih neprijatelja.Bro 10:10 Na dan svoje sveçanosti, svojih blagdana ili svojih mjeseçevihmlaåaka, dok prinosite svoje paljenice i priçesnice, trubite u trube. Nekato za vas bude spomen pred Bogom vaæim. Ja sam Jahve, Bog vaæ.”Polazak sa SinajaBro 10:11 Druge godine drugoga mjeseca dvadesetog dana u mjesecudiœe se oblak iznad Prebivaliæta svjedoçanstva.Bro 10:12 Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoja putovanja.Oblak se zaustavi u pustinji Paranu.Bro 10:13 Tako na Jahvinu zapovijed danu Mojsiju krenuæe prvi put.Bro 10:14 Prva je krenula zastava tabora Judinih sinova u svojim çetama.Nad njihovom vojskom bijaæe Nahæon, sin Aminadabov;Bro 10:15 nad vojskom plemena Jisakarovaca stajaæe Netanel, sinSuarov,Bro 10:16 a nad vojskom plemena Zebulunovaca bijaæe Eliab, sinHelonov.Bro 10:17 Zatim, poæto je rastavljeno Prebivaliæte, krenuæe Geræonovcii Merarijevci noseøi Prebivaliæte.Bro 10:18 Potom krenu zastava tabora Rubenova u svojim çetama.Nad njihovom vojskom bijaæe Elisur, sin Æedeurov;Bro 10:19 nad vojskom plemena Æimunovaca stajao je Æelumiel, sinSuriæadajev;Bro 10:20 nad vojskom plemena Gadovaca bio je Elijasaf, sin Deuelov.Bro 10:21 Potom krenuæe Kehatovci noseøi posveøene predmete. Takoje Prebivaliæte bilo podignuto prije njihova dolaska.Bro 10:22 Onda krenu zastava tabora Efrajimovaca u svojim çetama.Nad njihovom vojskom bijaæe Eliæama, sin Amihudov,Bro 10:23 nad vojskom plemena Manaæeovaca stajaæe Gamliel, sinPedahsurov;

125Bro 10:24 nad vojskom plemena Benjaminovaca bijaæe Abidan, sinGidonijev.Bro 10:25 A kao zalazna straœa za sve tabore krenu, u svojim çetama,zastava tabora Danovaca. Nad njihovom je vojskom stajao Ahiezer, sinAmiæadajev.Bro 10:26 Nad vojskom plemena Aæerovaca bio je Pagiel, sin Okranov;Bro 10:27 a nad vojskom plemena Naftalijevaca bio je Ahira, sin Enanov.Bro 10:28 Takav je bio red putovanja Izraelaca svrstanih u svoje çete.Tako su putovali.Mojsijev prijedlog HobabuBro 10:29 Mojsije reçe Hobabu, sinu Midjanca Reuela, Mojsijeva tasta:“Zaputili smo se u kraj o kojemu je Jahve rekao: ‘Dat øu vam ga!’ Poåi snama i dobro øemo ti çiniti, jer je Jahve obeøao sreøu Izraelu.”Bro 10:30 “Ne idem”, odgovori mu, “nego se vraøam u svoju zemlju; ksvojima se vraøam.”Bro 10:31 “Molim te, ne ostavljaj nas!” - reçe. “Buduøi da znaæ gdje namse treba u pustinji utaboriti, valjat øeæ nam kao oçi.Bro 10:32 Ako s nama poåeæ, dobroçinstva koja nam Jahve bude udijelios tobom øemo dijeliti.”OdlazakBro 10:33 Od Jahvina brda putovali su tri dana hoda. Kovçeg Jahvinasaveza iæao je pred njima ta tri dana hoda da im potraœi mjesto odmora.Bro 10:34 Danju je opet Jahvin oblak bio nad njima, kako bi se iz taborazaputili.Bro 10:35 Kad bi Kovçeg polazio, Mojsije bi rekao: “Ustani, Jahve!Neprijatelji tvoji neka se raspræe! Koji tebe mrze neka bjeœe pred tobom!”Bro 10:36 A kad bi se zaustavljao, popratio bi: “Vrati se, o Jahve! Izraeluti si tisuøe bezbrojne!”Bro 11:1 I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uæi. Kad to çu Jahve,planu gnjevom. Jahvin oganj izbi meåu njima i spali jedan kraj tabora.Bro 11:2 Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj seutiæa.Bro 11:3 Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondjezaplamtio na njih.Jadanje zbog maneBro 11:4 Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom.Izraelci se opet upuste u jadikovanje govoreøi: “Tko øe nas nasititimesom?Bro 11:5 Sjeøamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca,dinje, porog luka i çeænjaka.Bro 11:6 Sad nam œivot vene; nema niçega, osim mane, pred naæimoçima.”Bro 11:7 Mana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij.Bro 11:8 Narod iæao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom nakamenoj ploçi ili stupao u stupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolaçe.Okus joj bijaæe kao okus kolaça zgotovljena u ulju.Bro 11:9 Kad bi se noøu spuætala rosa po taboriætu, s njome bi se spustilai nana.Mojsije posreduje kod JahveBro 11:10 Mojsije je sluæao kako jadikuje narod u svojim obiteljima,svatko na ulazu u svoj æator. Gnjev Jahvin œestoko planu i Mojsije seraœalosti.Bro 11:11 “Zaæto zlostavljaæ slugu svoga?” - upravi Mojsije rijeç Jahvi.“Zaæto nisam stekao milost u tvojim oçima kad si na me uprtio teretsvega ovog naroda?Bro 11:12 Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio,kad veliæ: ‘Nosi ga u svome krilu, kao æto dojilja nosi dojençe, u zemljuæto sam je pod zakletvom obeøao njihovim oçevima!’Bro 11:13 Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plaçeoko mene govoreøi: ‘Daj nam mesa da jedemo!’Bro 11:14 Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteæko je to za me.Bro 11:15 Ako øeæ ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako samstekao milost u tvojim oçima, da viæe ne gledam svoga jada.”Jahvin odgovorBro 11:16 Onda Jahve reçe Mojsiju: “Skupi mi sedamdeset muœevaizmeåu starjeæina izraelskih za koje znaæ da su starjeæine narodu i njegovinadglednici. Dovedi ih u Æator sastanka pa neka ondje zauzmu svojamjesta s tobom.Bro 11:17 Ja øu siøi i ondje s tobom govoriti; uzet øu neæto duha koji jena tebi i stavit øu ga na njih. Tako øe s tobom nositi teret naroda da gane nosiæ sam.

126Bro 11:18 Nadalje, kaœi narodu: Za sutra se posvetite i jest øete mesa,jer ste mrmljali u uæi Jahvi govoreøi: ‘Tko øe nas nasititi mesa? U Egiptunam je bilo dobro.’ Jahve øe vam, dakle, dati mesa da jedete.Bro 11:19 Neøete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, nideset dana, ni dvadeset dana,Bro 11:20 nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadivam se, jer ste odbacili Jahvu koji je meåu vama mrmljajuøi pred njimrijeçima: ‘Zaæto smo uopøe odlazili iz Egipta!’”Bro 11:21 “Naroda u kojemu se nalazim”, odgovori Mojsije, “ima æeststotina tisuøa pjeæaka, a ti kaœeæ: ‘Mesa øu im dati da jedu mjesec dana.’Bro 11:22 Moœe li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane?Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?”Bro 11:23 Jahve reçe Mojsiju: “Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad øeævidjeti hoøe li se obistiniti moja rijeç ili neøe.”Duh nad starjeæinamaBro 11:24 Mojsije izaåe i kaza narodu Jahvine rijeçi. Onda skupi se-damdeset muœeva izmeåu narodnih starjeæina i smjesti ih oko Æatora.Bro 11:25 Jahve siåe u oblaku i poçe s njim govoriti. Zatim uze od duhakoji bijaæe na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starjeæina. Kad duhpoçinu na njima, poçeæe prorokovati, ali to viæe nikad ne uçiniæe.Bro 11:26 Dvojica ostadoæe u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, adrugome Medad. Duh je i na njima poçinuo - bili su i oni meåu upisanima,premda nisu doæli u tabor - te poçeæe u taboru prorokovati.Bro 11:27 Neki mladiø otrça te javi Mojsiju: “Eldad i Medad”, reçe,“prorokuju u taboru!”Bro 11:28 Joæua, sin Nunov, koji je posluœivao Mojsija od svoje mladosti,prozbori i reçe: “Mojsije, gospodaru moj, uæutkaj ih!”Bro 11:29 Mojsije mu odgovori: “Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bisav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!”Bro 11:30 Potom se Mojsije i starjeæine izraelske vrate u tabor.PrepeliceBro 11:31 Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepeliceod mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, nadva lakta iznad zemlje.Bro 11:32 Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noø i cio sutraænjidan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je desethomera.Bro 11:33 Zatim ih razastrijeæe oko tabora. Meso joæ bijaæe meåunjihovim zubima - joæ ga nisu proœvakali - kadli planu Jahvin gnjev protivnaroda: Jahve udari narod straænim pomorom.Bro 11:34 Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopalione koji se bijahu polakomili.Bro 11:35 Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se uHaserotu.Mirjam i Aron rogoboreprotiv MojsijaBro 12:1 A Mirjam i Aron uzeæe rogoboriti protiv Mojsija zbog œeneKuæanke kojom se oœenio; jer bijaæe uzeo za œenu jednu Kuæanku.Bro 12:2 “Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?” - rekoæe mu. “Zar i namanije govorio?” Jahve to çu.Bro 12:3 Mojsije je bio veoma skroman çovjek, najskromniji çovjek nazemlji.Jahvin odgovorBro 12:4 I odmah reçe Jahve Mojsiju, Aronu i Mirjami: “Vas se trojepojavite u Æatoru sastanka.” Njih se troje pojavi.Bro 12:5 U stupu oblaka siåe Jahve te stade na ulazu u Æator. ZovnuArona i Mirjamu. Kad njih dvoje istupi naprijed,Bro 12:6 reçe Jahve: “Sasluæajte rijeçi moje:Naåe li se meåu vama prorok, u viåenju njemu ja se javljam, u snu njemuprogovaram.Bro 12:7 Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kuøi mojojnajvjerniji je on.Bro 12:8 Iz usta u usta njemu ja govorim, oçevidnoæøu, a nezagonetkama, i lik Jahvin on smije gledati. Kako se onda niste bojaligovoriti protiv sluge moga Mojsija?”Bro 12:9 Uskipjevæi gnjevom na njih, Jahve ode.Bro 12:10 Çim se od æatora oblak udaljio, gle! Mirjam ogubavi, kaosnijegom posuta. Aron se okrenu prema Mirjami, a to guba na njoj.Mojsije posreduje za MirjamuBro 12:11 Tada rekne Aron Mojsiju: “Gospodaru moj, ne svaljuj na naskazne za grijeh koji smo u ludosti poçinili i kojega smo krivci.

127Bro 12:12 Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je veø na izlaskuiz majçine utrobe meso napol uniæteno!”Bro 12:13 Tada zavapi Mojsije Jahvi: “Boœe, molim te, ozdravi je!”Bro 12:14 “Da joj je otac njezin pljunuo u lice”, reçe Jahve Mojsiju, “zarse ne bi morala stidjeti sedam dana? Neka i ona bude odvojena izvantabora sedam dana, pa neka se poslije opet pripusti.”Bro 12:15 Tako je Mirjam bila odvojena izvan tabora sedam dana. Narodnije na put polazio dok Mirjam nije opet bila pripuætena.Bro 12:16 Poslije toga narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinjiParanu.Bro 13:1 Jahve reçe Mojsiju:Bro 13:2 “Poæalji ljude, po jednoga çovjeka iz pojedinog pradjedovskogplemena, da izvide kanaansku zemlju, koju dajem Izraelcima. Poæaljitesve njihove glavare!”Bro 13:3 Na Jahvinu zapovijed Mojsije ih posla iz pustinje Parana. Sviti ljudi bijahu glavari Izraelaca.Bro 13:4 A ovo su njihova imena:Æamua, sin Zakurov, od plemena Rubenova;Bro 13:5 Æafat, sin Horijev, od plemena Æimunova;Bro 13:6 Kaleb, sin Jefuneov, od plemena Judina;Bro 13:7 Jigal, sin Josipov, od plemena Jisakarova;Bro 13:8 Hoæea, sin Nunov, od plemena Efrajimova;Bro 13:9 Palti, sin Rafuov, od plemena Benjaminova;Bro 13:10 Gadiel, sin Sodijev, od plemena Zebulunova;Bro 13:11 Gadi, sin Susijev, od plemena Josipova, od plemenaManaæeova;Bro 13:12 Amiel, sin Gemalijev, od plemena Danova;Bro 13:13 Setur, sin Mikaelov, od plemena Aæerova;Bro 13:14 Nahbi, sin Vofsijev, od plemena Naftalijeva;Bro 13:15 Geuel, sin Makijev, od plemena Gadova.Bro 13:16 To su imena ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju. AHoæeu, sina Nunova, Mojsije prozva Joæuom.Bro 13:17 Posla ih Mojsije da izvide kanaansku zemlju pa im reçe: “Iditegore u Negeb, onda se popnite na brdo.Bro 13:18 Razgledajte zemlju kakva je. Je li narod koji u njoj œivi jak ilislab, malobrojan ili mnogobrojan?Bro 13:19 Kakva je zemlja u kojoj œivi: dobra ili råava? Kakvi su gradoviu kojima borave: otvoreni ili utvråeni?Bro 13:20 Kakvo je tlo: plodno ili mræavo? Ima li po njemu drveøa ilinema? Odvaœni budite i ponesite plodova te zemlje.”Bilo je upravo vrijeme ranog groœåa.Bro 13:21 Odu oni gore da izvide zemlju od pustinje Sina do Rehoba,koji je na ulazu u Hamat.Bro 13:22 Popnu se u Negeb i doåu do Hebrona, gdje su se nalaziliAhiman, Æeæaj i Talmaj, Anakovi potomci. - Hebron je osnovan sedamgodina prije nego Soan u Egiptu. -Bro 13:23 Kada stigoæe u Dolinu Eækol, odrezaæe ondje lozu s grozdomi ponesoæe ga, udvoje, na motki; ponesoæe i mogranja i smokava.Bro 13:24 Ono se mjesto prozva Dolina Eækol zbog grozda koji su ondjeIzraelci odrezali.Bro 13:25 Nakon çetrdeset dana vrate se iz zemlje koju su izviåali.Bro 13:26 Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kadeæ, uParanskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvjeætaj, a onda impokaœu plodove zemlje.Bro 13:27 Izvijeste ga oni: “Iæli smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaistanjome teçe med i mlijeko. Evo njezinih plodova.Bro 13:28 Ali je jak narod koji u onoj zemlji œivi, gradovi su utvråeni i vrloveliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove.Bro 13:29 Amaleçani borave u negepskom kraju: Hetiti, Jebusejci iAmorejci œive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i duœ Jordana.”Bro 13:30 Kaleb uæutka narod oko Mojsija i progovori: “Krenimo neoklijevajuøi i zauzmimo je, jer je moœemo nadvladati!”Bro 13:31 Ali ljudi æto su s njim iæli odvratiæe: “Ne moœemo iøi na onajnarod jer je jaçi od nas.”Bro 13:32 I poçnu ozloglaæivati Izraelcima zemlju koju su izviåali: “Zemljakroz koju smo proæli da je izvidimo zemlja je æto proœdire svojestanovniætvo. Sav narod æto ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa.Br0 13:33 Vidjesmo ondje i divove - Anakovo potomstvo od divova.Çinilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima.”Bro 14:1 Tada zagraja sva zajednica i poçe vikati. I te noøi narod plakaæe.Bro 14:2 Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica

128govorila: “Kamo sreøe da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smopomrli u ovoj pustinji!Bro 14:3 Zaæto nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od maça a œenenaæe i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo uEgipat!”Bro 14:4 Jedan je drugome govorio: “Postavimo sebi voåu i vratimo seu Egipat!”Bro 14:5 Mojsije i Aron padoæe niçice pred svom okupljenom izraelskomzajednicom.Bro 14:6 A Joæua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu meåuonima æto su izviåali zemlju, razderaæe svoju odjeøu.Bro 14:7 Zatim rekoæe svoj zajednici izraelskoj: “Zemlja kroz koju smoproæli da je istraœimo izvanredno je dobra.Bro 14:8 Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu øe nas zemlju dovesti i datøe nam je. To je zemlja u kojoj teçe med i mlijeko.Bro 14:9 Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda onezemlje: ta on je zalogaj za nas. Oni su bez zaætite, a s nama je Jahve! Nebojte ih se!”Bro 14:10 I dok je sva zajednica veø mislila da ih kamenuje, pokaza seSlava Jahvina u Æatoru sastanka svima sinovima Izraelovim.Bro 14:11 Tada reçe Mojsiju: “Dokle øe me taj narod prezirati? Dokle mineøe vjerovati unatoç svim znamenjima æto sam ih meåu njima izvodio?Bro 14:12 Udarit øu ih pomorom i istrijebiti, a od tebe øu uçiniti narodveøi i moøniji od njega.”Bro 14:13 Onda Mojsije reçe Jahvi: “Egipøani su shvatili da si ti, svojommoøi, izveo ovaj narod izmeåu njih.Bro 14:14 Oni su to kazali œiteljima one zemlje. Veø su saznali da si ti,Jahve, usred ovog naroda, kojemu se oçitujeæ licem u lice, i da ti, Jahve,u oblaku stojiæ nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoø u stupuod ognja ideæ pred njima.Bro 14:15 Zato, ako pobijeæ ovaj narod kao jednoga çovjeka, narodi kojisu çuli glas o tebi reøi øe:Bro 14:16 ‘Jahve je bio nemoøan da dovede ovaj narod u zemlju kojumu je pod zakletvom obeøao, i zato ih je poubijao u pustinji.’Bro 14:17 Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najaviorekavæi:Bro 14:18 ‘Jahve je spor na srdœbu, a bogat milosråem; podnosi opaçinui prijestup, ali krivca ne ostavlja nekaœnjena, nego opaçinu otacakaœnjava na djeci do treøega i çetvrtog koljena.’Bro 14:19 Oprosti krivnju ovome narodu po veliçini svoga milosråa, kaoæto si vodio ovaj narod od Egipta dovde.”Bro 14:20 “Opraætam po rijeçi tvojoj”, reçe Jahve.Bro 14:21 “Ali ipak, tako ja œiv bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja,Bro 14:22 ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja æto samih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskuæavali veø deset puta nehoteøi posluæati moj glas,Bro 14:23 neøe vidjeti zemlje æto sam je pod zakletvom obeøao njihovimocima; nitko od onih koji me preziru neøe je vidjeti.Bro 14:24 A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukçiji duh i jer mi bijaæeposluæan, njega øu ja dovesti u zemlju u koju je iæao i njegovi øe je potomcizaposjesti! Neka Amaleçani i Kanaanci samo ostanu u dolini.Bro 14:25 Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora.”Jahvina kaznaBro 14:26 Joæ reçe Jahve Mojsiju i Aronu:Bro 14:27 “Dokle øe ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Çuo samtuœbe æto ih Izraelci na me diœu.Bro 14:28 Kaœi im: Tako ja œiv bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje uæigovorili, tako øu vam i uçiniti.Bro 14:29 U ovoj pustinji popadat øe vaæa mrtva tijela: svih vas koji steubiljeœeni u bilo koji vaæ popis od dvadeset godina pa naprijed, koji sterogoborili protiv mene.Bro 14:30 Neøete uøi u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njojnastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Joæue, sina Nunova.Bro 14:31 A vaæu djecu, o kojoj kaœete da bi postala roblje, njih øu uvestida nastane zemlju æto ste je vi prezreli.Bro 14:32 A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji!Bro 14:33 Vaæi sinovi neka lutaju pustinjom çetrdeset godina, neka trpezbog vaæe nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji.Bro 14:34 Prema broju dana u koje ste istraœivali zemlju - dana çetrdeset,za svaki dan jednu godinu - ispaætajte svoje opaçine çetrdeset godina.Iskusite æto znaçi mene napustiti.

129Bro 14:35 Ja, Jahve, to kaœem: tako øu postupiti s ovom opakom zaje-dnicom æto se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka zavræi! Tuneka izgine.”Joæua i Kaleb poæteåeniBro 14:36 A oni ljudi koje Mojsije bijaæe poslao da istraœe zemlju i koji sunakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njegaozloglaæujuøi zemlju;Bro 14:37 oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomorenipred Jahvom.Bro 14:38 Od onih ljudi koji su iæli da istraœe zemlju ostadoæe na œivotujedino Joæua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov.Uzaludan pokuæaj IzraelacaBro 14:39 Kad je Mojsije prenio te rijeçi svim Izraelcima, narod se uvelikeraœalosti.Bro 14:40 I uranivæi ujutro poçnu se uspinjati na vrh brda govoreøi. “Evouzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgrijeæili.”Bro 14:41 A Mojsije rekne: “Zaæto kræite zapovijed Jahvinu? Neøeteuspjeti.Bro 14:42 Ne penjite se, da vas ne potuku vaæi neprijatelji, jer Jahve nijemeåu vama.Bro 14:43 Ta ondje se pred vama nalaze Amaleçani i Kanaanci te øeteod maça pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve neøe biti s vama.”Bro 14:44 Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Kovçegsaveza Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora.Bro 14:45 Amaleçani i Kanaanci koji su œivjeli na onome brdu spuste se,udare po njima i raspræe ih sve do Horme.Prinosi i œrtveBro 15:1 Jahve reçe Mojsiju:Bro 15:2 “Govori Izraelcima i reci im: ‘Kad uåete u zemlju gdje øeteboraviti i koju vam ja dajem,Bro 15:3 pa budete prinosili Jahvi paljenu œrtvu, paljenicu ili klanicu,zavjetnicu ili dragovoljnu œrtvu, ili œrtvu prigodom svojih svetkovina -praveøi tako od krupne ili sitne stoke ugodan miris Jahvi -Bro 15:4 neka prinositelj prinese svoj dar Jahvi: prinosnicu od desetineefe najboljeg braæna, zamijeæena u çetvrtini hina ulja.Bro 15:5 Uz paljenicu ili uz klanicu prinesi çevrtinu hina vina za ljevanicuna svako janje.Bro 15:6 Povrh ovna prinesi kao prinosnicu dvije desetine efe najboljegbraæna, zamijeæena u jednoj treøini hina ulja;Bro 15:7 i vina za ljevanicu prinesi treøinu hina na ugodan miris Jahvi.Bro 15:8 Ako Jahvi prinosiæ junca kao paljenicu ili kao klanicu da izvræiæzavjet ili kao priçesnicu,Bro 15:9 neka se onda uz junca prinesu tri desetine efe najboljeg braæna,zamijeæena u pola hina ulja,Bro 15:10 a za ljevanicu prinesi pola hina vina kao paljenu œrtvu naugodan miris Jahvi.Bro 15:11 Neka se tako postupi uza svakoga vola i uza svakoga ovna,uza svaku glavu sitne stoke, ovce ili koze:Bro 15:12 koliko ih god prinesete, za svako pojedino tako uçinite, veøprema njihovu broju.Bro 15:13 Svaki domorodac neka postupa ovako kad prinosi œrtvupaljenu na ugodan miris Jahvi.Bro 15:14 I ako koji stranac koji œivi meåu vama, ili øe biti meåu vaæimpotomcima, htjedne prinijeti œrtvu paljenu na ugodan miris Jahvi, nekaradi kako i vi radite.Bro 15:15 Neka je jedan zakon i za vas i za stranca koji s vama boravi.To je trajan zakon za vaæe naraætaje: pred Jahvom, kako je s vama, takoneka bude i sa strancem.Bro 15:16 Jedan zakon i jedno pravo neka vrijedi za vas i za stranca kojis vama boravi.’”Prinos prvog kruhaBro 15:17 Jahve reçe Mojsiju:Bro 15:18 “Govori Izraelcima i reci im: ‘Kad doåete u zemlju u koju vasvodimBro 15:19 i budete jeli kruh te zemlje, prinesite podizanicu Jahvi.Bro 15:20 Kao prvinu iz svojih naøava prinesite jedan kolaç kaopodizanicu; prinesite ga kao i podizanicu s gumna.Bro 15:21 Od prvine svojih naøava davajte Jahvi podizanicu od naraætajado naraætaja.’”Bro 15:22 “Ako nehotice pogrijeæite te ne budete obdrœavali koju odzapovijedi æto ih je Jahve objavio po Mojsiju -

130Bro 15:23 sve æto vam je Jahve zapovjedio po Mojsiju, odonda kad vamje izdao zapovijedi pa dalje od koljena do koljena -Bro 15:24 onda: ako je to poçinjeno nepaœnjom zajednice, neka svazajednica prinese jednoga junca kao paljenicu na ugodan miris Jahvi spropisanom prikaznicom i ljevanicom i jednoga jarca kao okajnicu.Bro 15:25 Neka sveøenik obavi obred pomirenja nad svom izraelskomzajednicom, pa øe im biti oproæteno. Bila je samo nepaœnja, a oni suprinijeli svoj dar - paljenu œrtvu Jahvi - i okajnicu pred Jahvom za svojunepaœnju.Bro 15:26 Bit øe oproæteno svoj izraelskoj zajednici, a tako i strancu kojimeåu njima boravi, jer se sav narod iz nepaœnje ogrijeæio.Bro 15:27 Pogrijeæi li iz nepaœnje pojedinac, neka prinese jedno œenskokozle od godine dana kao okajnicu.Bro 15:28 Neka sveøenik obavi obred pomirenja pred Jahvom nadosobom koja je nehotice pogrijeæila od nepaœnje. Kad nad njom obaviobred pomirenja, bit øe joj oproæteno.Bro 15:29 Kada tko pogrijeæi nepaœnjom, neka vam jedan zakon vrijedii za domoroca i za stranca koji boravi meåu vama.Bro 15:30 Ali onaj koji neæto uçini naumice, bio on domorodac ili stranac,taj na Jahvu huli. Takav neka se istrijebi izmeåu svoga narodaBro 15:31 jer je prezreo Jahvinu rijeç i prekræio njegovu zapovijed. Nekase takav iskorijeni. Neka njegova krivnja padne na njega!”Povreda suboteBro 15:32 Kad su Izraelci bili u pustinji, naåu çovjeka kako kupi drva usubotnji dan.Bro 15:33 I oni koji su ga naæli da kupi drva dovedu ga Mojsiju i Aronu isvoj zajednici.Bro 15:34 Stave ga pod straœu, jer joæ nije bilo odreåeno æto treba s njimuçiniti.Bro 15:35 “Toga çovjeka treba pogubiti!” - reçe Jahve Mojsiju. “Neka gakamenjem zaspe izvan tabora sva zajednica.”Bro 15:36 Sva ga zajednica izvede izvan tabora i zasu ga kamenjem teon poginu, kako je Jahve zapovjedio Mojsiju.Noæenje resa na odijeluBro 15:37 Reçe Jahve Mojsiju:Bro 15:38 “Govori Izraelcima i reci im: neka od naraætaja do naraætajaprave rese na skutovima svojih haljina, a za resu svakoga skuta nekaprivezuju ljubiçastu vrpcu.Bro 15:39 Imat øete rese zato da vas pogled na njih sjeøa svih Jahvinihzapovijedi. Vræite ih, a ne zanosite se svojim srcem i svojim oçima, ætovas tako lako zavode na bludnost.Bro 15:40 Tako øete se sjeøati svih mojih zapovijedi, vræit øete ih i bitøete posveøeni svome Bogu.Bro 15:41 Ja sam Jahve, Bog vaæ, koji sam vas izveo iz zemlje egipatskeda vam budem Bogom. Ja, Jahve, Bog vaæ.”Pobuna Koraha, Datana i AbiramaBro 16:1 Korah, sin Jisharov, sin Kehatov, sin Levijev, pa Datan i Abiram,sinovi Eliabovi, i On, sin Peletov - potomci Rubenovi -Bro 16:2 ustanu protiv Mojsija zajedno sa dvjesta pedeset Izraelaca,glavara zajednice, uglednih na skupætini i ljudi na glasu.Bro 16:3 Oni se sjate oko Mojsija i Arona govoreøi im: “Vi prelazite mjeru!Sva je zajednica, svi njezini çlanovi, posveøena i meåu njima je Jahve.Zaæto se onda uzvisujete iznad zajednice Jahvine!”Bro 16:4 Kad to çu Mojsije, pade niçice.Bro 16:5 Zatim reçe Korahu i svoj njegovoj druœini: “Sutra øe Jahvepokazati tko je njegov i tko je posveøen, kome dopuæta da mu se pribliœi.Koga sebi izabere, k sebi øe ga i pustiti.Bro 16:6 Uçinite ovo: uzmite kadionike, Korah i sva njegova druœina;Bro 16:7 sutra stavite u njih vatre i metnite odozgo tamjana pred Jahvom.Koga Jahve odabere, taj neka bude posveøen. Vi prelazite mjeru,Levijevci!”Bro 16:8 Potom Mojsije reçe Korahu: “Posluæajte, Levijevci!Bro 16:9 Zar vam je malo æto vas je Bog Izraelov izdvojio iz Izraelovezajednice da vas pribliœi k sebi te da vræite sluœbu u Jahvinu prebivaliætui da stojite pred zajednicom sluœeøi joj?Bro 16:10 Promaknuo je tebe i s tobom svu tvoju braøu Levijevce, a vijoæ traœite i sveøeniætvo!Bro 16:11 Ti i sva tvoja druœina, dakle, sjatili ste se protiv Jahve; jer ætoje Aron da protiv njega rogoborite?”Bro 16:12 Zatim posla Mojsije po Datana i Abirama, sinove Eliabove, alioni odgovore: “Neøemo doøi!

131Bro 16:13 Zar je malo æto si nas odveo iz zemlje kojom teçe med i mlijekoda nas pobijeæ u ovoj pustinji, pa hoøeæ da nasilno zagospodariæ nadnama?Bro 16:14 Nisi nas uveo u zemlju kojom teçe med i mlijeko i nisi nam daou posjed njive i vinograde! Misliæ li iskopati oçi ovim ljudima? Neøemodoøi!”Bro 16:15 Mojsije se vrlo razljuti i reçe Jahvi: “Ne obaziri se na njihovuprinosnicu! Ni jednoga njihova magarca nisam prisvojio niti sam ijednogaod njih oætetio.”KaznaBro 16:16 Zatim Mojsije reçe Korahu: “Ti i sva tvoja druœina stupite sutrapred Jahvu; ti, i oni, i Aron.Bro 16:17 Neka svaki uzme svoj kadionik, stavi u njega tamjana i nekasvaki donese svoj kadionik pred Jahvu - dvjesta i pedeset kadionika. Ai ti i Aron donesite svaki svoj kadionik.”Bro 16:18 Svaki uzme svoj kadionik, stavi u njega vatre, onda odozgometne tamjana i stane s Mojsijem i Aronom kod ulaza u Æator sastanka.Bro 16:19 Kad, naprama njima, skupi Korah svu zajednicu na ulazu uÆator sastanka, onda se svoj zajednici pokaza slava Jahvina.Bro 16:20 I reçe Jahve Mojsiju i Aronu:Bro 16:21 “Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem!”Bro 16:22 Oni popadoæe niçice i povikaæe: “Boœe! Boœe œivotnog duhau svakome tijelu! Zar øeæ se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samojedan sagrijeæio!”Bro 16:23 Onda Jahve reçe Mojsiju:Bro 16:24 “Reci toj zajednici: ‘Uklonite se iz okolice prebivaliæta Koraha,Datana i Abirama!’”Bro 16:25 Mojsije ustade i poåe k Datanu i Abiramu. Za njim krenuæeizraelske starjeæine.Bro 16:26 Zatim ovako progovori zajednici: “Odstupite od æatora tihopakih ljudi! Ne dotiçite se niçega æto je njihovo, da ne budete uniætenizbog svih njihovih grijeha.”Bro 16:27 Tako se oni udalje iz okolice prebivaliæta Korahova, Datanovai Abiramova. Uto izaåu Datan i Abiram te stanu na ulazu svojih æatora sasvojim œenama, svojim sinovima i svojom nejaçadi.Bro 16:28 “Po ovom øete vidjeti”, reçe Mojsije, “da me Jahve poslao davræim sva ova djela, a da ih ne çinim sam od sebe:Bro 16:29 ako ovi ljudi umru kao æto umru i svi ljudi; ako ih pohodi sudbinakakva pohodi sve ljude, onda me Jahve nije poslao.Bro 16:30 Ali ako Jahve uçini neçuveno: ako zemlja rastvori svoje raljei proguta ih sa svim æto je njihovo te œivi siåu u Æeol, onda znajte da suovi ljudi prezreli Jahvu.”Bro 16:31 A kad on zavræi sve te rijeçi, tlo se pod njima raspukne;Bro 16:32 zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih s njihovim domovima,sa svim Korahovim ljudima i svim njihovim imanjem.Bro 16:33 Œivi siåu u Æeol, oni i sve njihovo. Onda se nad njima zemljazatvori i oni iæçeznu iz zbora.Bro 16:34 Na njihov vrisak svi Izraelci æto su stajali oko njih pobjegoæegovoreøi: “Da i nas zemlja ne proguta!”Bro 16:35 Ali sukne oganj od Jahve te proœdre dvjesta i pedeset ljudi kojisu prinosili tamjan.KadioniciBro 17:1 Jahve reçe Mojsiju:Bro 17:2 “Kaœi Eleazaru, sinu sveøenika Arona, da ukloni kadionike - jersu posveøeni - iz toga zgariæta, a neposveøenu vatru iz njih neka razaspepodalje.Bro 17:3 Kadionici onih koji su sagrijeæili i grijehom œivot pokopali nekase prekuju u ploçice za oblaganje œrtvenika. Doneseni su, naime, predJahvu, pa su posveøeni. Neka budu opomenom Izraelcima!”Bro 17:4 Tako sveøenik Eleazar uze kadionike od tuça æto su ih prinosilioni koji izgorjeæe; prekovaæe ih u ploçice za oblaganje œrtvenika.Bro 17:5 One su opomena Izraelcima da se nitko nepozvan - nitko tkonije od Aronova potomstva - ne smije pribliœiti da pali tamjan predJahvom, kako mu se ne bi dogodilo kao Korahu i njegovoj druœini, premaonom æto je kazao Jahve po Mojsiju.Narod rogobori - Aron posredujeBro 17:6 Sutradan je sva zajednica rogoborila protiv Mojsija i Arona.“Pobili ste Jahvin narod!” - govorili su.Bro 17:7 Dok se zajednica skupljala protiv Mojsija i Arona, oni seokrenuæe prema Æatoru sastanka, i gle, oblak ga prekri i slava se Jahvinapokaza.

132Bro 17:8 Tada Mojsije i Aron odoæe pred Æator sastanka.Bro 17:9 I Jahve reçe Mojsiju:Bro 17:10 “Udaljite se od te zajednice; u tili øu je ças uniætiti!”Oni padoæe niçice.Bro 17:11 Zatim Mojsije reçe Aronu: “Uzmi kadionik, stavi u njega vatresa œrtvenika, metni tamjana, a onda se œuri do zajednice da obaviæ nadnjom obred pomirenja. Gnjev je Jahvin veø izbio i zlo je poçelo!”Bro 17:12 Aron uze æto mu je Mojsije rekao te otrça usred zbora, a kadtamo: pomor meåu narodom veø poçeo. Stavi tamjana te obavi obredpomirenja nad narodom.Bro 17:13 Zatim stade izmeåu mrtvih i œivih i zlo se ustavi.Bro 17:14 Bilo ih je mrtvih od toga zla çetrnaest tisuøa i sedam stotina,osim onih koji su poginuli zbog Koraha.Bro 17:15 Aron se vrati k Mojsiju na ulaz u Æator sastanka: pomor seustavi.Bro 17:16 Jahve reçe Mojsiju:Bro 17:17 “Razloœi Izraelcima te od njih uzmi po jedan ætap za svakipredjedovski dom; uzmi od svih njihovih starjeæina za njihovepradjedovske domove dvanaest ætapova. Ime svakoga napiæi nanjegovu ætapu.Bro 17:18 A kako ima po jedan ætap za svakoga starjeæinu pradjedovskihdomova, Aronovo ime napiæi na Levijevu ætapu.Bro 17:19 Onda ih pohrani u Æator sastanka pred Svjedoçanstvo; ondjegdje se s tobom sastajem.Bro 17:20 Ætap onoga çovjeka koga izaberem propupat øe. Tako øumaknuti od sebe rogoborenje Izraelaca kojim prigovaraju vama.”Bro 17:21 Mojsije tako kaza Izraelcima. Sve njihove starjeæine dadoæemu ætap, po jedan ætap za svakoga starjeæinu - dakle, dvanaest ætapovaza njihove pradjedovske domove. Meåu njihovim ætapovima bio je i ætapAronov.Bro 17:22 Mojsije pohrani ætapove pred Jahvu u Æatoru svjedoçanstva.Bro 17:23 Kad sutradan Mojsije uåe u Æator svjedoçanstva, gle: ætapArona iz doma Levijeva propupao! Potjerala mladica, procvjetao cvijeti sazreli bademi.Bro 17:24 Tada iznese Mojsije ispred Jahve sve ætapove sinovimaIzraelovim. Oni ih razgledaæe, a onda svatko uze svoj ætap.Bro 17:25 Jahve reçe Mojsiju: “Opet stavi Aronov ætap predSvjedoçanstvo, neka se çuva za znak buntovnim sinovima. Dokonçajtako njihovo rogoborenje protiv mene, da ne izginu.”Bro 17:26 I uçini Mojsije: kako mu je Jahve zapovjedio, tako uçini.Bro 17:27 “Izgibosmo!” - rekoæe Izraelci Mojsiju. “Propadosmo! Sviodreda propadosmo!Bro 17:28 Tko god priåe Jahvinu prebivaliætu, umire ... Zar øemo sviizginuti?”Bro 18:1 Tada Jahve reçe Aronu: “Ti, tvoji sinovi i tvoj pradjedovski doms tobom bit øete odgovorni za grijehe u Svetiætu; ti i tvoji sinovi s tobombit øete odgovorni za grijehe svoga sveøeniætva.Bro 18:2 Pridruœi k sebi i svoju braøu od Levijeva plemena - tvogapradjedovskog doma - neka ti se prikljuçe da ti posluœuju, tebi i tvojimsinovima s tobom, pred Æatorom svjedoçanstva.Bro 18:3 Neka stoje na sluœbu tebi i svemu Æatoru, ali neka se ne pribliœujupokuøstvu u Svetiætu niti œrtveniku, da ne poginu i oni i vi.Bro 18:4 Neka su, dakle, tebi pridruœeni i neka preuzmu brigu za Æatorsastanka, svaku sluœbu oko Æatora. I neka se ni jedan svjetovnjak nepribliœuje vama,Bro 18:5 a vi vræite sluœbu u Svetiætu i sluœbu oko œrtvenika da se viæe neizlijeva gnjev na Izraelce.Bro 18:6 Uzeh, evo, vaæu braøu levite izmeåu Izraelaca vama za dar;kao darovani pripadaju Jahvi da obavljaju sluœbu oko Æatora sastanka.Bro 18:7 Ti i tvoji sinovi s tobom preuzmite sveøeniçke poslove okosvega æto spada na œrtvenik i iza zavjese. Sluœbu koju dajem na darvaæem sveøeniætvu vi obavljajte. A svjetovnjak koji se primakne neka sepogubi.”Prava sveøenikaBro 18:8 Joæ reçe Jahve Aronu: “Tebi, evo, povjeravam brigu o onomæto se meni prinosi. Sve æto Izraelci posveøuju dodjeljujem tebi i tvojimsinovima kao baætinu trajnim zakonom.Bro 18:9 Ovo neka pripadne tebi od svetinja nad svetinjama: od paljenihœrtava svi njihovi darovi, za sve njihove prinosnice, za sve njihoveokajnice i za sve njihove naknadnice æto ih budu meni uzvraøali; ta vrlosveta stvar neka pripadne tebi i tvojim sinovima!

133Bro 18:10 Blagujte ih kao najveøe svetinje! Svaki muækarac moœe ihjesti. Neka ti budu svete!Bro 18:11 I ovo neka bude za te: ono æto se uzima od izraelskih prinosada se prinese kao prikaznica - trajnim zakonom predajem tebi, tvojimsinovima i tvojim køerima s tobom. Svatko tko u tvome domu bude çistmoœe od toga jesti.Bro 18:12 Najbolje od novoga ulja i najbolje od novoga vina i œita - prvinekoje se prinose Jahvi - predajem tebi.Bro 18:13 Prvi rodovi svega u njihovoj zemlji æto ih budu donosili Jahvineka budu tvoji. Tko je god çist u tvome domu moœe ih jesti.Bro 18:14 Sve æto u Izraelu bude odreåeno za ‘herem’ neka je tvoje.Bro 18:15 Svako prvoroåençe svih biøa - kako ljudi tako i œivotinja - ætose prinose Jahvi neka bude tvoje. Samo pusti da se otkupi prvenac odljudi i prvençe od neçiste stoke.Bro 18:16 Kad budu stari mjesec dana, pusti da ih otkupljuju. A njihovuotkupnu cijenu odredi: pet srebrnih æekela, prema hramskom æekelu, ato je dvadeset gera.Bro 18:17 Ali prvençe kravlje, prvençe ovçje i prvençe kozje neka se neotkupljuje. Oni su svetinja. Krv njihovu izlij na œrtvenik, a pretilinu njihovusaœeœi u kad kao œrtvu spaljenu na ugodan miris Jahvi.Bro 18:18 Njihovo meso neka pripadne tebi; kao i grudi œrtve prikaznicei desno pleøe.Bro 18:19 Sve posveøene prinose æto ih Izraelci podiœu Jahvi predajemtrajnim zakonom tebi, tvojim sinovima i tvojim køerima s tobom. To jesavez osoljen, trajan pred Jahvom, tebi i tvome potomstvu s tobom.”Bro 18:20 “Nemoj imati baætine u zemlji njihovoj”, reçe Jahve Aronu,“niti sebi stjeçi posjeda meåu njima! Ja sam tvoj dio i tvoja baætina meåuIzraelcima.”Bro 18:21 “Levijevim sinovima, evo, predajem u baætinu sve desetine uIzraelu za njihovu sluœbu - za sluœbu æto je obavljaju u Æatoru sastanka.Bro 18:22 A Izraelci neka se viæe ne primiçu Æatoru sastanka, da nenavuku na se grijeh i ne poginu.Bro 18:23 Neka samo leviti obavljaju sluœbu u Æatoru sastanka; i nekaoni budu odgovorni za svoj grijeh. Trajna je to odredba za vaæe nara-ætaje; meåu Izraelcima neka nemaju posjeda,Bro 18:24 jer ja im predajem u posjed desetine æto ih Izraelci prinose nadar Jahvi. Stoga sam za njih rekao: neka oni nemaju posjeda meåuIzraelcima.”DesetineBro 18:25 Jahve reçe Mojsiju:Bro 18:26 “Levitima govori i reci im: ‘Kad od Izraelaca primate desetinu,koju ja od njih dajem vama u baætinu, od toga onda vi prinesite podizanicuJahvi: desetinu od desetine.Bro 18:27 Prinos øe vam biti zaraçunan kao da je prinos s gumna i “otokaiz badnja.Bro 18:28 Tako isto prinosite podizanicu Jahvi i od svih svojih desetinaæto ih primate od Izraelaca. Od toga davajte podizanicu Jahvinusveøeniku Aronu.Bro 18:29 Od svih darova koje budete primali podiœite podizanicu Jahvi;od svega ono najbolje - onaj dio koji treba posveøivati.’Bro 18:30 Joæ im reci: ‘Poæto od toga prinesete najbolji dio, neka se tolevitima uraçuna kao prihod s gumna i prihod iz badnja.Bro 18:31 Na svakome ga mjestu moœete jesti, i vi i vaæi ukuøani, jer tovam je nagrada za vaæu sluœbu u Æatoru sastanka.Bro 18:32 Poæto prinesete njegov najbolji dio, neøete navuøi na segrijeha; svetinja Izraelaca neøete oskvrnjivati te neøete ginuti.’”Voda oçiæøenjaBro 19:1 Jahve reçe Mojsiju i Aronu:Bro 19:2 “Ovo je zakonska odredba æto ju je Jahve naredio: ReciIzraelcima neka ti dovedu crvenu junicu, zdravu, na kojoj nema mane ina koju joæ nije stavljan jaram.Bro 19:3 A vi je predajte sveøeniku Eleazaru. Neka se zatim izvedeizvan tabora i zakolje pred njim.Bro 19:4 Sveøenik Eleazar neka uzme njezine krvi na svoj prst pa njomepoækropi sedam puta prema proçelju Æatora sastanka.Bro 19:5 Neka se onda junica spali na njegove oçi; neka joj se spale:koœa, meso, krv i neçist.Bro 19:6 Potom neka sveøenik uzme cedrovine, izopa i crvenoga predivapa ih baci usred vatre gdje se krava spaljuje.Bro 19:7 Neka sveøenik opere svoju odjeøu, a svoje tijelo u vodi okupa.Poslije toga neka se sveøenik vrati u tabor, ali neka je neçist do veçeri.

134Bro 19:8 I onaj koji ju je spaljivao neka svoju odjeøu opere i okupa svojetijelo u vodi te bude neçist do veçeri.Bro 19:9 A jedan çist çovjek neka pokupi pepeo od junice pa ga pohraniizvan tabora na çisto mjesto da se çuva izraelskoj zajednici za voduoçiæøenja. To je œrtva okajnica.Bro 19:10 I onaj koji skupi pepeo od junice neka opere svoju odjeøu ibude neçist do veçeri. Neka to bude trajan zakon i za Izraelce i za strancakoji meåu njima boravi.”Opøi postupak oçiæøenjaBro 19:11 “Tko se dotakne mrtva ljudskog tijela neka je neçist sedamdana.Bro 19:12 Takav neka se opere tom vodom treøega dana i sedmogadana pa øe biti çist. Ako se ne opere treøega dana i sedmoga dana,neøe biti çist.Bro 19:13 Tko se dotakne mrtvaca, tijela preminula çovjeka, a ne operese, oskvrnjuje Jahvino prebivaliæte. Takav neka se iskorijeni iz Izraela.Buduøi da vodom za oçiæøenje nije bio poliven, neçist je; njegova jeneçistoøa joæ na njemu.”Posebna pravila oçiæøenjaBro 19:14 “Ovo je zakon kad koji çovjek umre u æatoru; tko god uåe uæator i tko god bude u æatoru neka je neçist sedam dana.Bro 19:15 Svaka otvorena posuda koja ne bude zatvorena poklopcemneka je neçista.Bro 19:16 A na otvorenu polju tko se god dotakne poginuloga od maça,ili mrtvaca, ili ljudskih kostiju, ili groba neka je neçist sedam dana.Bro 19:17 Neka se za onoga koji se oneçistio uzme pepela od œivotinjespaljene za okajnicu i na njega, u kakvu sudu, nalije œive vode.Bro 19:18 Onda neka çist çovjek uzme izopa, zamoçi ga u vodu tepoækropi po æatoru, po svemu posuåu, po ljudima koji su tu bili, po onomekoji se dotakao kostiju, ili ubijenoga, ili preminuloga, ili groba.Bro 19:19 Neka çisti çovjek ækropi neçistoga treøega i sedmoga dana.Tako øe ga na sedmi dan oçistiti. Taj onda neka opere svoju odjeøu,okupa se u vodi i neka je naveçer çist.Bro 19:20 A bude li tko neçist pa se ne oçisti, neka se iskorijeni izzajednice, jer je oskvrnuo Jahvino svetiæte; vodom za oçiæøenje nije biopoliven; neçist je!Bro 19:21 Neka im i ovo bude trajnim zakonom: i onaj koji je ækropiovodom za oçiæøenje neka opere svoju odjeøu; i onaj koji je dirnuo voduza oçiæøenje neka je neçist do veçeri.Bro 19:22 Çega se god neçisti dotakne neka je neçisto; a osoba koja senjega dotakne neka je neçista do veçeri.”Mirjamina smrt. Voda iz peøineBro 20:1 Potom stigoæe Izraelci, sva zajednica, u pustinju Sin u prvomemjesecu. Narod se nastani u Kadeæu. Ondje umrije Mirjam i ondje jesahraniæe.Bro 20:2 Nije bilo vode za zajednicu. Stoga se udruœe protiv Mojsija iprotiv Arona.Bro 20:3 Narod se poçe svaåati s Mojsijem i govoriti: “Da smo bar izginulikad su nam i braøa poginula pred Jahvom!Bro 20:4 Zaæto ste doveli Jahvinu zajednicu u ovu pustinju da ovdjepomremo i mi i naæa stoka?Bro 20:5 Zaæto ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete u ovo nesretnomjesto; mjesto u kojem nema ni œita, ni smokava, ni loze, ni mogranja?Nema ni vode da pijemo.”Bro 20:6 Mojsije i Aron odu ispred zajednice do ulaza u Æator sastankai padnu niçice. Tada im se pokaza slava Jahvina.Bro 20:7 I Jahve reçe Mojsiju:Bro 20:8 “Uzmi ætap pa ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu. Onda, nanjihove oçi, progovorite peøini da ustupi svoje vode. Iz peøine im izvedivodu te napoj zajednicu i njezino blago.”Bro 20:9 Mojsije uzme ætap ispred Jahve kako mu je naredio.Bro 20:10 Zatim Mojsije i Aron skupe zbor pred peøinu pa im Mojsijerekne: “Çujte, buntovnici! Hoøemo li vam iz ove peøine izvesti vodu?”Bro 20:11 Zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari ætapom o peøinu:voda provali u obilju, pa su mogli piti i zajednica i njezino blago.Kazna Mojsija i AronaBro 20:12 Potom øe Jahve Mojsiju i Aronu: “Buduøi da se niste pouzdavaliu me i niste me svetim oçitovali u oçima sinova Izraelovih, neøete uvestiovaj zbor u zemlju koju im dajem.”Bro 20:13 To su Meripske vode, kraj njih su se Izraelci prepirali s Jahvom,a on se pokazao svetim.

135Bro 20:14 Iz Kadeæa poæalje Mojsije glasnike: “Kralju Edoma. Ovakoveli tvoj brat Izrael: ‘Ti znaæ sve jade koji su nas snaæli.Bro 20:15 Naæi se preci spustiæe u Egipat. U Egiptu smo proboravilimnogo vremena. Egipøani su s nama i s naæim precima loæe postupali.Bro 20:16 Stoga smo vapili Jahvi, i on çu naæ glas i posla anåela koji nasizbavi iz Egipta. Evo nas sad u Kadeæu, gradu uz rub tvoga podruçja.Bro 20:17 Pusti nas da proåemo kroz tvoju zemlju. Neøemo iøi prekopolja ni vinograda niti øemo piti vodu iz bunara; iøi øemo Kraljevskimputem, ne skreøuøi ni desno ni lijevo, dok ne proåemo tvoje podruçje.”Bro 20:18 Edom mu odgovori: “Ne prolazi preko moje zemlje, jer eto mes maçem preda te!”Bro 20:19 “Iøi øemo utrenikom”, rekoæe Izraelci, “a budemo li pili tvojevode, mi i naæa stada, za to øemo ti platiti. Niæta viæe, samo da proåemopjeæice.”Bro 20:20 “Ne prolazi!” - odgovori.I Edom mu izaåe u susret s mnogo ljudi i s velikom silom.Bro 20:21 Tako Edom nije dopustio Izraelu da proåe kroz njegovopodruçje i Izrael se okrenu od njega.Aronova smrtBro 20:22 Zaputivæi se od Kadeæa, stigoæe Izraelci, sva zajednica, kbrdu Horu.Bro 20:23 Kod brda Hora, uz meåu edomsku, reçe Jahve Mojsiju i Aronu:Bro 20:24 “Neka se Aron pridruœi svojim precima! Neøe uøi u zemljukoju dajem Izraelcima, jer ste se oprli mojoj zapovijedi kod Meripskihvoda.Bro 20:25 Uzmi Arona i njegova sina Eleazara, pa ih izvedi na brdo Hor.Bro 20:26 I svuci Aronu njegove haljine pa ih obuci njegovu sinuEleazaru. Aron øe se pridruœiti precima, umrijet øe ondje.”Bro 20:27 Mojsije uçini kako naredi Jahve. Pred svom zajednicompopeæe se na brdo Hor.Bro 20:28 Mojsije svuçe s Arona njegove haljine te ih obuçe njegovusinu Eleazaru. Ondje navrh brda umrije Aron. Zatim se Mojsije i Eleazarspustiæe s brda.Bro 20:29 Sva zajednica vidje da je Aron preminuo i sav dom Izraelovoplakivaæe Arona trideset dana.Pobjeda kod HormeBro 21:1 Kralj Arada, Kanaanac koji je œivio u Negebu, çu da Izraeldolazi Atarimskim putem, pa navali na Izraela i neke njegove zarobi.Bro 21:2 Tada se Izrael ovako zavjetova Jahvi: “Ako u moje ruke izruçiæovaj narod, potpuno øu uniætiti njegove gradove.”Bro 21:3 Jahve usliæa glas Izraela i predade mu Kanaance. A Izrael njihi njihove gradove ‘heremom’ uniæti. Stoga se ono mjesto prozva Horma.Mjedena zmijaBro 21:4 Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiåuzemlju edomsku. Narod putem postane nestrpljiv.Bro 21:5 I poçne govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: “Zaæto nasizvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nemavode, a to bijedno jelo veø se ogadilo duæama naæim.”Bro 21:6 Onda Jahve poæalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, takote pomrije mnogo naroda u Izraelu.Bro 21:7 Doåe narod k Mojsiju pa reçe: “Sagrijeæili samo kad smo govoriliprotiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!” Mojsijese pomoli za narod,Bro 21:8 i Jahve reçe Mojsiju: “Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tkogod bude ujeden, ostat øe na œivotu ako je pogleda.”Bro 21:9 Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi kogaujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.Na putu prema JordanuBro 21:10 Poåu Izraelci i utabore se u Obotu.Bro 21:11 Potom se zapute iz Obota i utabore se kraj Ije-Abarima, upustinji æto je nasuprot Moabu, sa strane sunçeva izlaska.Bro 21:12 Odande otputuju te se utabore u dolini Zaredu.Bro 21:13 Odande krenu i utabore se s onu stranu Arnona, koji je upustinji a izvire u podruçju Amorejaca. Jer je Arnon granica moapskaizmeåu Moabaca i Amorejaca.Bro 21:14 Zato se veli u “Knjizi Jahvinih vojni”: “Vaheb kod Sufe i dolinearnonskeBro 21:15 i padine doline æto se naginjeprema mjestu Aru i naslanja sena granicu moapsku ...”Bro 21:16 Odande odoæe u Beer. To je bunar o kojem je Jahve rekaoMojsiju: “Skupi narod da im dam vode!”

136Bro 21:17 Tada Izrael zapjeva ovu pjesmu: “Prokljuçaj, studençe! A viga uznosite:Bro 21:18 knezovi ga iskopali, prvaci narodni izdubli œezlom, ætapomsvojim.”Iz pustinje odu u Matanu,Bro 21:19 iz Matane u Nahaliel, a iz Nahaliela u Bamot;Bro 21:20 iz Bamota u dolinu æto se stere u moapskom polju, premavrhuncu Pisge, s koje se pruœa vidik na pustaru.Pobjeda nad AmorejcimaBro 21:21 Sad Izrael posla glasnike Sihonu, amorejskome kralju, sporukom:Bro 21:22 “Pusti da proåem preko tvoje zemlje. Neøemo zalaziti u poljai u vinograde, niti øemo piti vode iz bunara. Iøi øemo Kraljevskim putemdok ne proåemo tvoje podruçje.”Bro 21:23 Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proåe njegovim podruçjem,nego skupi sav svoj narod te izaåe u pustinju da presretne Izraelce.Stigavæi do Jahze, zavojuje na Izraela.Bro 21:24 Ali ga Izrael potuçe oætrim maçem i osvoji njegovu zemlju odArnona do Jaboka, do Amonaca, jer je Az leœao na granici Amonaca.Bro 21:25 Izrael zauzme sve one gradove i Izrael se nastani u svimonim gradovima Amorejaca; u Heæbonu i svim njegovim naseljima.Bro 21:26 Kako je Heæbon bio glavni grad Sihona, amorejskog kralja,koji je ratovao protiv prijaænjega moapskoga kralja te osvojio svu njegovuzemlju do Arnona,Bro 21:27 kaœu zato pjesnici: “Hrabro, o Heæbone, dobro sazdani, çvrstoposaåeni grade Sihonov!Bro 21:28 Iz Heæbona oganj suknu, plamen iz grada Sihonova, saœgaAr moapski, proœdrije visove arnonske.Bro 21:29 Teæko tebi, Moabe! Propao si, narode Kemoæev! Od sinovabjegunce uçini, a od køeri svojih ropkinje Sihonu, kralju amorejskom.Bro 21:30 Pobili smo ih; propao je Heæbon do Dibona: sve smo razorilido Nofaha, æto je blizu Medebe ...”Bro 21:31 Tako se Izrael nastani u zemlji Amorejaca.Bro 21:32 Mojsije se uputi da izvidi Jazer. Potom zauzmu njegova naseljaa rastjeraju Amorejce koji bijahu ondje.Pobjeda nad OgomBro 21:33 Okrenu se onda i poåu prema Baæanu. A baæanski kralj Ogpresrete ih sa svim svojim narodom da zapodjene boj kod Edreja.Bro 21:34 Ali Jahve reçe Mojsiju: “Ne boj ga se! Predao sam u tvoje rukenjega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Postupi s njim kako si postupios amorejskim kraljem Sihonom koji je boravio u Heæbonu.”Bro 21:35 I potukoæe ga, i sinove njegove, i sav njegov narod, tako danitko ne uteçe. Potom zaposjedoæe njegovu zemlju.Moapski kralj Balak poziva u pomoøvraça BileamaBro 22:1 Poslije toga Izraelci otputuju i utabore se na Moapskimpoljanama, s onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu.Bro 22:2 Balak, sin Siporov, vidje sve æto Izrael uçini Amorejcima.Bro 22:3 Moab se uvelike poboja toga naroda jer je bio brojan.Moaba obuze strah od Izraelaca.Bro 22:4 Zato reçe Moab midjanskim starjeæinama: “Sad øe ova ruljaoko nas sve popasti kao æto vol popase travu po polju.”Balak, sin Siporov, bijaæe moapski kralj u ono vrijeme.Bro 22:5 On poæalje glasnike Bileamu, sinu Beorovu, u Petoru, koji senalazi na Rijeci, u zemlji Amonaca. Pozove ga rekavæi: “Evo je doæaoneki narod iz Egipta; evo je prekrio lice zemlje i naselio se uza me.Bro 22:6 Zato doåi i prokuni mi ovaj narod jer je jaçi od mene. Tako øuga moøi svladati i istjerati iz zemlje. A znam da je blagoslovljen onajkoga blagosloviæ, a proklet onaj koga prokuneæ.”Bro 22:7 Starjeæine moapske i starjeæine midjanske krenu s nagradomza vraçanje u svojim rukama. Stignu Bileamu i prenesu mu Balakovuporuku.Bro 22:8 On im rekne: “Prenoøite ovdje te øu vam odgovoriti premaonome æto mi Jahve kaœe.” Tako moapski knezovi ostanu kod Bileama.Bro 22:9 Bog doåe Bileamu i upita: “Tko su ti ljudi s tobom?” Bileamodgovori Bogu:Bro 22:10 “Poslao ih k meni Balak, sin Siporov, moapski kralj, s porukom:Bro 22:11 ‘Evo je neki narod doæao iz Egipta i prekrio lice zemlje. Doåida ga prokuneæ. Tako øu ga moøi svladati i protjerati.’”Bro 22:12 Ali Bog reçe Bileamu: “Nemoj iøi s njima! Nemoj proklinjationaj narod jer je blagoslovljen.”

137Bro 22:13 Ujutro Bileam ustane te øe Balakovim knezovima: “Odlaziteu svoju zemlju jer mi ne da Jahve da poåem s vama.”Bro 22:14 Moapski se knezovi dignu, odu Balaku pa mu reknu: “Bileamnije htio poøi s nama.”Bro 22:15 Balak opet poæalje knezove, brojnije i uglednije od prvih.Bro 22:16 Oni doåu Bileamu i reknu mu: “Ovako je poruçio Balak, sinSiporov: ‘Ne skanjuj se nego doåi k meni.Bro 22:17 Bogato øu te nagraditi i uçinit øu sve æto mi kaœeæ. Doåi, molimte, i prokuni mi ovaj narod!’”Bro 22:18 Ali Bileam odgovori Balakovim slugama: “Da mi Balak dadnesvoju kuøu punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijedi Jahve,Boga svoga, da uçinim iæta, bilo veliko bilo malo.Bro 22:19 Ali provedite ovdje i vi noø da doznam æto øe mi Jahve joækazati.”Bro 22:20 Noøu Bog doåe Bileamu pa mu rekne: “Ako su ti ljudi doæli date pozovu, ustani, poåi s njima! Ali da çiniæ samo æto ti ja reknem!”Bileamova magaricaBro 22:21 Ustane Bileam ujutro, osamari svoju magaricu i ode smoapskim knezovima.Bro 22:22 No Boœja srdœba usplamtje æto je on poæao. Zato anåeo Jahvinstade na put da ga sprijeçi. On je jahao na svojoj magarici, a pratila ganjegova dva momka.Bro 22:23 Kad magarica opazi anåela Jahvina kako stoji na putu sisukanim maçem u ruci, skrene sa staze i poåe preko polja. Bileampoçe tuøi magaricu da je vrati na put.Bro 22:24 Anåeo Jahvin tada stade na uskom prolazu, meåuvinogradima, a bijaæe ograda i s ove i s one strane.Bro 22:25 Magarica, spazivæi Jahvina anåela, stisne se uza zid i o zidpritisne Bileamovu nogu. On je opet poçe tuøi.Bro 22:26 Anåeo Jahvin poåe naprijed te stade na usko mjesto gdje nijebilo prostora da se provuçe ni desno ni lijevo.Bro 22:27 Kad je magarica ugledala Jahvina anåela, legne podBileamom. Bileam pobjesni i poçe tuøi magaricu ætapom.Bro 22:28 Tada Jahve otvori usta magarici te ona progovori Bileamu:“Æto sam ti uçinila da si me tukao tri puta?”Bro 22:29 Bileam odgovori magarici: “Æto sa mnom zbijaæ æalu! Da mi jemaç u ruci, sad bih te ubio!”Bro 22:30 A magarica uzvrati Bileamu: “Zar ja nisam tvoja magarica nakojoj si jahao svega svoga vijeka do danas? Jesam li ti obiçavala ovako?”- “Nisi!” - odgovori on.Bro 22:31 Tada Jahve otvori oçi Bileamu i on opazi anåela Jahvina kakostoji na putu s golim maçem u ruci. Pognu on glavu i pade niçice.Bro 22:32 Onda øe mu anåeo Jahvin: “Zaæto si tukao svoju magaricuveø tri puta? Ta ja sam istupio da te sprijeçim, jer te put meni naoçigledvodi u propast.Bro 22:33 Magarica me opazila i preda mnom se uklonila sva tri puta.Da mi se nije uklanjala, veø bih te ubio, a nju ostavio na œivotu.”Bro 22:34 Onda øe Bileam anåelu Jahvinu: “Sagrijeæio sam! Nisam znaoda ti preda mnom stojiæ na putu. Ali sad, ako je zlo u tvojim oçima, ja øuse vratiti.”Bro 22:35 Ali anåeo Jahvin odvrati Bileamu: “Idi s tim ljudima, ali samoono govori æto ti ja kaœem.” Tako Bileam ode s Balakovim knezovima.Bileam i BalakBro 22:36 Kad je Balak çuo da Bileam dolazi, iziåe mu u susret do gradaMoaba æto se nalazi na granici Arnona, na kraju podruçja.Bro 22:37 “Zar nisam uporno po te slao i pozivao te? Zaæto mi nisi doæao?”reçe Balak Bileamu. “Zar te zaista ne mogu bogato nagraditi?”Bro 22:38 “Evo sam ti doæao”, reçe Bileam Balaku. “Ali hoøu li ti moøisada æto kazati? Samo æto mi Bog stavi na jezik, to øu govoriti.”Bro 22:39 Poåe zatim Bileam s Balakom i doåoæe u Kirjat Husot.Bro 22:40 Œrtvova Balak i krupne i sitne stoke te od toga pruœi Bileamui knezovima koji su ga pratili.Bro 22:41 Sutradan uze Balak Bileama i odvede ga gore na Bamot-Baal, odakle mogaæe vidjeti krajnji dio naroda.Bro 23:1 I Bileam reçe Balaku: “Ovdje mi naçini sedam œrtvenika; ovdjemi pripravi sedam junaca i sedam ovnova.”Bro 23:2 Balak uçini kako je Bileam rekao. A onda Balak i Bileam prinesupo jednoga junca i ovna na svakome œrtveniku.Bro 23:3 Potom øe Bileam Balaku: “Ti stoj kod svoje paljenice, a ja idemne bih li se sreo s Jahvom, pa æto mi oçituje, kazat øu ti.” I ode naosamljeno mjesto.

138Bileamovo proroçanstvoBro 23:4 I Bog srete Bileama, koji mu reçe: “Sedam sam œrtvenikapodigao i prinio na svakome po jednoga junca i ovna.”Bro 23:5 A Jahve stavi rijeçi u usta Bileamu te mu zapovjedi: “Vrati seBalaku i ovako govori.”Bro 23:6 Bileam se vrati k njemu, a on stajaæe uza svoju paljenicu i s njimsvi knezovi moapski.Bro 23:7 Tada on poçe svoju pjesmu i reçe: “Iz Arama dovede me Balak,kralj Moaba, iz strana istoçnih: ‘Doåi, prokuni mi Jakova, doåi, gromomudri Izraela!’Bro 23:8 Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje? Kako gromomudarati koga Jahve ne udara?Bro 23:9 Jer s vrha hridi ja ga gledam, s visoka ga motrim brijega. Glenaroda koji odvojeno œivi, meåu narode on se ne broji.Bro 23:10 Prah Jakovljev tko øe prebrojiti; pijesak Izraela tko øe izmjeriti!O, da mi je umrijeti smrøu pravednika!O, da svræetak moj bude kao njegov!”Bro 23:11 “Æto mi to uradi!” - reçe Balak Bileamu. “Dovedoh te daprokuneæ moje neprijatelje, a kad tamo, ti ih blagoslovom obasu!”Bro 23:12 On odgovori: “Zar mi nije duœnost kazati æto mi Jahve stavljau usta?”Bro 23:13 “Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga moœeæ svegavidjeti” zamoli ga Balak. “Odavde mu vidiæ samo jedan kraj, a ne vidiæ gasvega. Odande mi ga prokuni!”Bro 23:14 Povede ga zatim na Sede Sofim, na vrh Pisge. Tu sagradisedam œrtvenika i na svakom œrtveniku prinese po jednoga junca i ovna.Bro 23:15 Bileam tada rekne Balaku: “Stoj ovdje kraj svoje paljenice, aja odoh onamo na susret Bogu.”Bro 23:16 Jahve sretne Bileama; stavi rijeçi u njegova usta te mu zapo-vjedi: “Vrati se k Balaku i tako govori!”Bro 23:17 I vrati se on Balaku, koji stajaæe uza svoju paljenicu i s njimmoapski knezovi. Balak ga zapita: “Æto je Jahve rekao?”Bro 23:18 Tada Bileam zapoçe svoju pjesmu i reçe: “Ustani, Balaçe, iposluæaj!Uhom me posluhni, sine Siporov!Bro 23:19 Bog nije çovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao.Zar on kada rekne, a ne uçini, zar obeøa, pa ne ispuni?Bro 23:20 Gle, primih od Boga da blagoslovim, blagoslovit øu i povuøineøu blagoslova.Bro 23:21 U Jakovu nesreøe ne nazreh, niti nevolje vidjeh u Izraelu.Jahve, Bog njegov, s njime je, poklik kralju u njemu odzvanja.Bro 23:22 Iz Egipta Bog ga je izveo, on je njemu kao rozi bivola.Bro 23:23 Gatanja nema protiv Jakova niti protiv Izraela vraçanja. I kadabudu rekli Jakovu i Izraelu: ‘Æto radi Bog?’Bro 23:24 gle, ustat øe narod kao lavica, diøi øe se poput lava: leøi neøedok plijen ne proguta, dok ne popije krv pobijenih.”Bro 23:25 Zatim Balak reçe Bileamu: “Nemoj ga ni kletvom kleti, ali niblagoslovom blagoslivljati.”Bro 23:26 Bileam odvrati Balaku. “Zar ti nisam rekao: sve æto Jahvekaœe, to øu çiniti.”Bro 23:27 Potom Balak reçe Bileamu: “Hajde! Odvest øu te na drugomjesto. Moœda øe Bogu biti pravo da mi ga odande prokuneæ.”Bro 23:28 I odvede Balak Bileama na vrh Peora, odakle se pruœa vidikna pustaru.Bro 23:29 “Sagradi mi ovdje sedam œrtvenika”, reçe Bileam Balaku.“Nadalje, pripremi mi ovdje sedam junaca i sedam ovnova.”Bro 23:30 Balak uçini kako je Bileam rekao i prinese po jednoga juncai ovna na svakome œrtveniku.Bro 24:1 Kad opazi Bileam da je Jahvi drago æto on blagoslivlja Izraela,ne htjede viæe ni iøi kao prije u potragu za znamenjima, nego se licemokrenu prema pustari.Bro 24:2 Bileam podiœe oçi i vidje Izraela utaborena po njegovimplemenima. Na njega siåe Duh BoœjiBro 24:3 i on poçe svoju pjesmu te reçe: “Proroçanstvo Bileama, sinaBeorova,proroçanstvo çovjeka pronicava pogleda,Bro 24:4 proroçanstvo onoga koji rijeçi Boœje sluæa, koji vidi viåenjaSvesilnoga, koji pada i oçi mu se otvaraju.Bro 24:5 Kako su lijepi ti æatori, Jakove, i stanovi tvoji, Izraele!Bro 24:6 Kao dolovi æto se steru, kao vrtovi uz obalu rijeke, kao aloje ætoih Jahve posadi, kao cedri pokraj voda!

139Bro 24:7 Iz potomstva junak mu izlazi, nad mnogim on vlada narodima.Kralj øe njegov nadvisiti Agaga, uzdiœe se kraljevstvo njegovo.Bro 24:8 Iz Egipta Bog ga izveo, on je njemu kao rozi bivola. On proœdirenarode duæmanske, on njihove kosti drobi.Bro 24:9 Skupio se, polegao poput lava, poput lavice:tko ga podiøi smije? Blagoslovljen bio tko te blagoslivlje, proklet da jetko tebe proklinje!”Bro 24:10 I usplamtje srdœbom Balak na Bileama i udari rukom o ruku.“Pozvao sam te da prokuneæ moje neprijatelje”, reçe Balak Bileamu, “akad tamo, ti ih blagoslovi evo triput!Bro 24:11 Nosi se odmah u svoj kraj. Bio sam rekao: dostojno øu tepoçastiti! A eto, Jahve te liæi çasti.”Bro 24:12 Nato Bileam odgovori Balaku: “Zar nisam rekao i tvojimglasnicima koje si k meni poslao:Bro 24:13 ‘Da mi Balak dadne svoju kuøu punu srebra i zlata, ne bihmogao prestupiti zapovijed Jahvinu i po svojoj volji çiniti bilo dobro, bilozlo; ono æto kaœe Jahve, to øu i ja reøi.’Bro 24:14 A sada, kad, evo, odlazim k svome narodu, hajde da ti objavimæto øe ovaj narod uçiniti tvome narodu u buduønosti!”Bro 24:15 I poçe svoju pjesmu i reçe: “Proroçanstvo Bileama, sinaBeorova, proroçanstvo çovjeka pronicava pogleda,Bro 24:16 proroçanstvo onoga koji rijeçi Boœje sluæa, koji poznajemudrost Sveviænjega, koji vidi viåenja Svesilnoga, koji pada i oçi mu seotvaraju.Bro 24:17 Vidim ga, ali ne sada: motrim ga, ali ne iz blizine: od Jakovazvijezda izlazi, od Izraela œezlo se diœe. On Moabu razbija bokove i svudjecu Setovu zatire!Bro 24:18 Edom øe njegovim postati posjedom, a Seir zemljomosvojenom. Razvija snagu svoju Izrael,Bro 24:19 Jakov vlada nad neprijateljima i uniætava preœivjele iz Ira.”Bro 24:20 Bileam se zagleda u Amaleka te poçe svoju pjesmu i reçe:“Amalek je prvenac meåu narodima, ali vjeçna propast njegov jesvræetak.”Bro 24:21 Onda se zagleda u Kenijce te poçe svoju pjesmu i reçe: “Tvrdje stan tvoj, Kajine, na timoru ti gnijezdo savijeno!Bro 24:22 Ali gnijezdo pripada Beoru; dokle øeæ Aæuru robovati?”Bro 24:23 Opet poçe svoju pjesmu i reçe: “Narodi pomorski skupljaju sesa sjevera,Bro 24:24 a brodovlje od strane Kitima. Podjarmljuju Aæur, podjarmljujuHeber, pa i njega øe propast stiøi vjeçita.”Bro 24:25 Potom ustade Bileam te se uputi natrag u svoj kraj. A i Balakode svojim putem.Duhovna i tjelesna lutanja IzraelacaBro 25:1 Dok je Izrael boravio u Æitimu, narod se upusti u blud sMoapkama.Bro 25:2 One pozivahu narod na œrtvovanje svojim bogovima, a narodsudjelovaæe u njihovim gozbama i klanjaæe se njihovim bogovima.Bro 25:3 Tako se Izrael osramoti s Baalom peorskim. I Jahve planugnjevom na Izraela.Bro 25:4 “Pokupi sve narodne glavare”, reçe Jahve Mojsiju. “Objesi ihJahvi usred bijela dana da se Jahvin gnjev odvrati od Izraela.”Bro 25:5 Onda Mojsije rekne izraelskim sucima: “Neka svatko pobijeone svoje ljude koji su se osramotili s Baalom peorskim.”Bro 25:6 Baæ tada neki Izraelac doåe i dovede k svojoj braøi jednuMidjanku naoçigled Mojsija i naoçigled sve izraelske zajednice kojazaplaka na ulazu u Æator sastanka.Bro 25:7 Kad to opazi Pinhas, sin Eleazara, sina sveøenika Arona, ustadeispred zajednice: uze koplje u rukuBro 25:8 i poåe za Izraelcem u odaje i probode ih oboje, Izraelca i œenu;nju kroza slabine. Tako pomor Izraelaca prestade.Bro 25:9 A onih koji su od pomora pomrli bilo je dvadeset i çetiri tisuøe.Bro 25:10 Jahve reçe Mojsiju:Bro 25:11 “Pinhas, sin Eleazara, sina sveøenika Arona, odvratio je mojgnjev od Izraelaca, obuzet meåu njima mojim revnovanjem. Zato usvome revnovanju nisam istrijebio izraelskoga naroda.Bro 25:12 Kaœi mu dakle: ‘S njime, evo, sklapam savez mira.Bro 25:13 Neka to bude za njega i njegove potomke poslije njega savezvjeçnoga sveøeniætva, jer je revnovao za svoga Boga i izvræio pomirenjeza izraelski narod.’”Bro 25:14 Ime Izraelcu koji je bio ubijen - onome æto je ubijen s Midjankom- bijaæe Zimri. Bio je sin Salua, glavara jedne od Æimunovih porodica.

140Bro 25:15 A ime ubijene œene Midjanke bijaæe Kozbi. Bila je køi Surova.Sur je bio glavar jednog plemena, jedne porodice u Midjanu.Bro 25:16 Jahve reçe Mojsiju:Bro 25:17 “Navali na Midjance i potuci ih,Bro 25:18 jer su i oni navaljivali na vas svojim lukavætinama kad su lukavoradili protiv vas u sluçaju Peora i svoje sestre Kozbi, køeri glavaramidjanskoga, koja je zaglavila u vrijeme pomora nastalog zbog Peora.”Bro 26:1 Poslije toga zla Jahve reçe Mojsiju i Eleazaru, sinu sveøenikaArona:Bro 26:2 “Obavite popis sve zajednice sinova Izraelovih, po njihovimporodicama, popiæite sve, od dvadeset godina pa naviæe, koji su u Izraelusposobni za borbu.”Bro 26:3 Mojsije, dakle, i sveøenik Eleazar popiæu ih na Moapskimpoljanama, uz Jordan blizu Jerihona,Bro 26:4 sve od dvadeset godina pa naviæe, kako je Jahve naredioMojsiju i Izraelcima. Sinovi Izraelovi koji su izaæli iz zemlje egipatske bilisu:Bro 26:5 Izraelov prvoroåenac Ruben. Sinovi Rubenovi: od Henoka rodHenokovaca; od Palua rod Paluovaca;Bro 26:6 od Hesrona rod Hesronovaca i od Karmija rod Karmijevaca.Bro 26:7 To su rodovi Rubenovaca. Njih je bilo çetrdeset i tri tisuøesedam stotina i trideset.Bro 26:8 Paluov sin bijaæe Eliab,Bro 26:9 a sinovi Eliabovi: Nemuel, Datan i Abiram. Taj Datan i Abirambijahu ugledni çlanovi zajednice koji se podigoæe protiv Mojsija i Aronau buni Korahovoj, kad se pobuniæe protiv Jahve.Bro 26:10 Nato je zemlja rastvorila svoje ralje i progutala ih zajedno sKorahom, kad je smrt pograbila tu skupinu i oganj proœdro dvjesta ipedeset ljudi. Tako su postali opomenom.Bro 26:11 No sinovi Korahovi ne izginuæe.Bro 26:12 Sinovi Æimunovi po svojim rodovima: od Nemuela rodNemuelovaca; od Jamina rod Jaminovaca; od Jakina rod Jakinovaca;Bro 26:13 od Zeraha rod Zerahovaca i od Æaula rod Æaulovaca.Bro 26:14 To su rodovi Æimunovaca, njih dvadeset i dvije tisuøe i dvjesta.Bro 26:15 Sinovi Gadovi po svojim rodovima: od Sefona rod Sefonovaca;od Hagija rod Hagijevaca; od Æunija rod Æunijevaca;Bro 26:16 od Oznija rod Oznijevaca; od Erija rod Erijevaca;Bro 26:17 od Aroda roda Arodovaca i od Arelija rod Arelijevaca.Bro 26:18 To su rodovi Gadovih potomaka. Njih je upisano çetrdesettisuøa i pet stotina.Bro 26:19 Judini sinovi: Er i Onan. I Er i Onan umrijeæe u zemljikanaanskoj.Bro 26:20 Sinovi Judini po svojim rodovima bijahu: od Æele rod Æelinaca;od Peresa rod Peresovaca i od Zeraha rod Zerahovaca.Bro 26:21 Peresovi su sinovi opet bili: od Hesrona rod Hesronovaca i odHamula rod Hamulovaca.Bro 26:22 To su Judini rodovi. Njih je upisano sedamdeset i æest tisuøai petsto.Bro 26:23 Sinovi Jisakarovi, prema svojim rodovima: od Tole rodTolinaca; od Puve rod Puvinaca;Bro 26:24 od Jaæuba rod Jaæubovaca i od Æimrona rod Æimronovaca.Bro 26:25 To su Jisakarovi rodovi. Njih je upisano æezdeset i çetiri tisuøei trista.Bro 26:26 Sinovi Zebulunovi, po svojim rodovima: od Sereda rodSeredovaca; od Elona rod Elonovaca i od Jahleela rod Jahleelovaca.Bro 26:27 To su rodovi Zebulunovaca. Njih je upisano æezdeset tisuøai pet stotina.Bro 26:28 Sinovi Josipovi, po svojim rodovima: Manaæe i Efrajim.Bro 26:29 Sinovi Manaæeovi: od Makira rod Makirovaca. Makiru se rodioGilead. Od Gileada rod Gileadovaca.Bro 26:30 Ovo su bili sinovi Gileadovi: od Jezera rod Jezerovaca; odHeleka rod Helekovaca;Bro 26:31 od Asriela rod Asrielovaca; od Æekema rod Æekemovaca;Bro 26:32 od Æemide rod Æemidinaca i od Hefera rod Heferovaca.Bro 26:33 Heferov sin Selofhad nije imao sinova, nego køeri. ImenaSelofhadovih køeri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa.Bro 26:34 To su Manaæeovi rodovi. Njih je upisano pedeset i dvije tisuøei sedam stotina.Bro 26:35 Ovo su opet sinovi Efrajimovi, po svojim rodovima: od Æutelaharod Æutelahovaca; od Bekera rod Bekerovaca i od Tahana rodTahanovaca.

141Bro 26:36 Ovo su sinovi Æutelahovi: od Erana rod Eranovaca.Bro 26:37 To su rodovi Efrajimovih sinova. Njih je upisano trideset i dvijetisuøe i pet stotina. To su sinovi Josipovi, po svojim rodovima.Bro 26:38 Sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima: od Bele rod Belinaca;od Aæbela rod Aæbelovaca; od Ahirama rod Ahiramovaca;Bro 26:39 od Æefufama rod Æefufamovaca i od Hufama rod Hufamovaca.Bro 26:40 Belini sinovi bili su: Ard i Naaman. I tako, od Arda rod Ardovaca,a od Naamana rod Naamanovaca.Bro 26:41 To su sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima. Njih je upisanoçetrdeset i pet tisuøa i æest stotina.Bro 26:42 Ovo su sinovi Danovi, po svojim rodovima: od Æuhama rodÆuhamovaca. To su sinovi Danovi, prema svojim rodovima.Bro 26:43 Od svih rodova Æuhamovaca bilo je upisano æezdeset i çetiritisuøe i çetiri stotine.Bro 26:44 Sinovi Aæerovi, po svojim rodovima: od Jimne rod Jimninaca;od Jiævija rod Jiævijevaca i od Berije rod Berijevaca.Bro 26:45 Od sinova Berijinih: od Hebera rod Heberovaca i od Malkielarod Malkielovaca.Bro 26:46 Aæerovoj køeri bilo je ime Serah.Bro 26:47 To su rodovi Aæerovih sinova. Njih je upisano pedeset i tritisuøe i çetiri stotine.Bro 26:48 Sinovi Naftalijevi, po svojim rodovima: od Jahseela rodJahseelovaca; od Gunija rod Gunijevaca;Bro 26:49 od Jesera rod Jeserovaca i od Æilema rod Æilemovaca.Bro 26:50 To su rodovi Naftalijevaca. Po njihovim rodovima upisano ihje çetrdeset i pet tisuøa i çetiri stotine.Bro 26:51 Bilo je, dakle, upisanih Izraelaca æest stotina i jedna tisuøa isedam stotina i trideset.Bro 26:52 Jahve reçe Mojsiju:Bro 26:53 “Tima neka se razdijeli zemlja u baætinu prema broju osoba.Bro 26:54 Veøem broju poveøaj njegovu baætinu, a manjem smanjinjegovu baætinu; neka se svakomu dadne njegova baætina prema brojuupisanih.Bro 26:55 Ali zemlja neka se podijeli kockom: neka se primi u baætinuprema djedovskim plemenskim imenima.Bro 26:56 Baætina se ima podijeliti kockom svakom plemenu premanjegovoj veliçini.”Popis LevijevacaBro 26:57 Ovo je popis Levijevaca, po njihovim rodovima: od Geræonarod Geræonovaca; od Kehata rod Kehatovaca i od Merarija rodMerarijevaca.Bro 26:58 Ovo su rodovi Levijevaca: rod Libnijevaca, rod Hebronovaca,rod Mahlijevaca, rod Muæijevaca i rod Korahovaca. Kehatu se rodioAmram.Bro 26:59 Amramovoj œeni bijaæe ime Jokebeda. Bila je køi Levijeva,koja se Leviju rodila u Egiptu. Ona je Amramu rodila: Arona, Mojsija injihovu sestru Mirjam.Bro 26:60 Aronu se rodili: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar.Bro 26:61 Nadab i Abihu poginuli su kad su prinosili neposveøenu vatrupred Jahvom.Bro 26:62 Svih je popisanih muækaraca od jednog mjeseca pa naviæebilo dvadeset i tri tisuøe. Oni nisu bili popisani s Izraelcima i nije im biladodijeljena baætina meåu Izraelcima.Osvrt na popisBro 26:63 To su, dakle, oni koje je popisao Mojsije i sveøenik Eleazar;oni su obavili ovaj popis Izraelaca uz Jordan, na Moapskim poljanamanasuprot Jerihonu.Bro 26:64 Meåu njima nije bilo ni jednoga od onih koje su popisali Mojsijei sveøenik Aron kad su popisivali Izraelce u Sinajskoj pustinji.Bro 26:65 Jer Jahve bijaæe za njih rekao: “Neka pomru u pustinji i nekanitko od njih ne ostane, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Joæue, sinaNunova!”Zakon œenskog naslijeåaBro 27:1 Tada pristupiæe køeri Selofhada, sina Heferova, sina Gileadova,sina Makirova, sina Manaæeova iz roda Josipova sina Manaæea. A imenakøeri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa.Bro 27:2 One stanu pred Mojsija, pred sveøenika Eleazara, pred glavarei svu zajednicu na ulazu u Æator sastanka pa reknu:Bro 27:3 “Naæ je otac umro u pustinji. Nije pripadao druœini æto se pobunilaprotiv Jahve - Korahovoj druœini - nego je umro od svoga vlastitogagrijeha. Sinova nije imao.

142Bro 27:4 Zaæto bi se odstranilo ime naæega oca iz njegova roda? Buduøida nije imao sina, daj nama posjed meåu braøom naæega oca!”Bro 27:5 Mojsije iznese njihov sluçaj pred Jahvu.Bro 27:6 A Jahve reçe Mojsiju:Bro 27:7 “Selofhadove køeri pravo kaœu. Treba svakako da im dadneæposjed koji øe biti njihova baætina meåu braøom njihova oca. Prenesi nanjih baætinu njihova oca.Bro 27:8 Nadalje, reci Izraelcima: ‘Kad koji çovjek umre a ne imadnesina, prenesite njegovu baætinu na njegovu køer.Bro 27:9 Ne imadne li ni køeri, predajte baætinu njegovoj braøi.Bro 27:10 Ako ne imadne ni braøe, njegovu baætinu podajte braøi njegovaoca.Bro 27:11 Ako mu otac ne imadne braøe, baætinu njegovu podajtenajbliœem roåaku njegova roda: neka je on uzme u posjed.’ Neka tobude zakonska odredba Izraelcima, kako je Jahve naredio Mojsiju.”Izbor Joæue za voåu zajedniceBro 27:12 Jahve reçe Mojsiju: “Popni se na ovo brdo Abarim i razgledajzemlju koju dajem Izraelcima.Bro 27:13 A kad budeæ razgledao, pridruœit øeæ se svojim precima i ti,kako se pridruœio i tvoj brat Aron.Bro 27:14 Jer ste se u pobuni zajednice u pustinji Sin usprotivili mojimustima umjesto da vodom oçitujete moju svetost pred njihovim oçima.”(To su Meripske vode kod Kadeæa u Sinskoj pustinji.)Bro 27:15 A Jahvi Mojsije progovori ovako:Bro 27:16 “Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi çovjekanad ovom zajednicomBro 27:17 koji øe pred njom izlaziti; koji øe pred njom stupati; koji øe jeizvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado æto nemapastira.”Bro 27:18 “Uzmi Joæuu, sina Nunova!” - reçe Jahve Mojsiju. “To je çovjeku kome ima duha. Na njega poloœi ruku svoju!Bro 27:19 Onda ga odvedi pred sveøenika Eleazara i pred svu zajednicute mu na njihove oçi daj naredbe!Bro 27:20 Predaj mu dio svoje vlasti da ga sluæa sva zajednica sinovaIzraelovih.Bro 27:21 Neka pristupa k sveøeniku Eleazaru, koji øe za njega traœitiodluke Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijed neka izlaze i nanjegovu zapovijed neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva zajednica.”Bro 27:22 Mojsije uçini kako mu je Jahve naredio: uzme Joæuu te gapostavi pred sveøenika Eleazara i pred svu zajednicu.Bro 27:23 Poloœi zatim na njega svoje ruke i dade mu svoje naredbe,kako je Jahve zapovjedio preko Mojsija.Svakodnevne œrtveBro 28:1 Jahve reçe Mojsiju:Bro 28:2 “Naredi Izraelcima i reci im: ‘Toçno u odreåeno vrijeme prinositemi moje prinose, moju hranu - œrtve paljene meni na ugodan miris.’Bro 28:3 Reci im: Ovo su œrtve paljene koje øete prinositi Jahvi:Svaki dan dva jednogodiænja janjca bez mane kao trajnu paljenicu.Bro 28:4 Jedno janje prinosite jutrom, a drugo janje prinosite u suton.Bro 28:5 A za prinosnicu desetinu efe najboljeg braæna, zamijeæena uçetvrtini hina çistoga ulja.Bro 28:6 Trajna je to paljenica koja je veø bila prinesena na Sinajskombrdu - œrtva spaljena na ugodan miris Jahvi.Bro 28:7 Njezina ljevanica neka se sastoji od çetvrtine hina za svakojanje. Ljevanica vina neka se Jahvi izlijeva u Svetiætu.Bro 28:8 Drugo janje prinosite u suton. Prinosi ga kao i jutarnju prinosnicui njezinu ljevanicu: kao œrtvu spaljenu Jahvi na ugodan miris.”Subotnje œrtveBro 28:9 “Na subotnji dan: dva jednogodiænja janjeta bez mane i dvijedesetine efe najboljeg braæna, zamijeæena s uljem, za prinosnicu, snjezinom ljevanicom.Bro 28:10 Neka se subotnja paljenica svake subote dodaje trajnojpaljenici i njezinoj ljevanici.”Œrtve na mlaåakBro 28:11 “Na poçetku vaæih mjeseci prinosite Jahvi za paljenicu: dvajunca, jednoga ovna i sedam jednogodiænjih janjaca bez mane.Bro 28:12 Za pojedinog junca kao prinosnicu: tri desetine najboljegbraæna zamijeæena s uljem; za svakog ovna kao prinosnicu: dvijedesetine efe najboljeg braæna zamijeæena s uljem.Bro 28:13 Za svako janje jednu desetinu efe najboljeg braæna zamijeæenas uljem kao prinosnicu. To je paljenica spaljena na ugodan miris Jahvi.

143Bro 28:14 Njihove ljevanice neka budu: na junca polovica hina vina; naovna treøina hina; na janje çetvrtina hina. To neka bude mjeseçnapaljenica na mlaåak svakog mjeseca u godini.Bro 28:15 Povrh trajne paljenice neka se Jahvi prinosi jedan jarac kaookajnica s njezinom ljevanicom.”Œrtve na Blagdan beskvasnih hljebovaBro 28:16 “Prvoga mjeseca, çetrnaestoga dana u mjesecu, Jahvina jePasha,Bro 28:17 a petnaestoga dana toga mjeseca jest blagdan. Neka sesedam dana jedu beskvasni hljebovi.Bro 28:18 Prvog dana neka bude sveti saziv. Nikakva teœaçkog poslanemojte raditi.Bro 28:19 Prinesite Jahvi œrtvu paljenu, œrtvu paljenicu: dva junca,jednoga ovna i sedam jednogodiænjih janjaca. Neka vam budu bez mane.Bro 28:20 Njihova prinosnica, od najboljeg braæna zamijeæena s uljem,neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovna,Bro 28:21 a na svakoga od onih sedam janjaca neka bude jedna desetinaefe.Bro 28:22 Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvræiobred pomirenja.Bro 28:23 Ovo prinosite povrh jutarnje paljenice, koje se prinosi kaotrajna paljenica.Bro 28:24 Tako çinite svaki dan za sedam dana; to je hrana, œrtva paljenana ugodan miris Jahvi. To neka se prinosi povrh trajne paljenice i njezineljevanice.Bro 28:25 Sedmoga dana neka vam bude sveti savez. Nikakva teœaçkogposla nemojte raditi!”Bro 28:26 “I na Dan prvina - na svoj Blagdan sedmica - kad budete Jahviprinosili prinosnicu, imajte sveti saziv: nikakva teœaçkog posla nemojteraditi.Bro 28:27 Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite dva junca,jednoga ovna i sedam jednogodiænjih janjaca.Bro 28:28 Njihova prinosnica, od najboljeg braæna zamijeæena s uljem,neka bude: na pojedinog junca tri desetine efe, na pojedinoga ovnadvije desetine efe,Bro 28:29 a jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca.Bro 28:30 Neka bude i jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvræiobred pomirenja.Bro 28:31 Prinosite ih povrh trajne paljenice i njezine prinosnice, a nekavam budu bez mane one i njihove ljevanice.”Œrtva na Blagdan sazivaBro 29:1 “U sedmome mjesecu, na prvi dan mjeseca, imajte sveti saziv.Nikakva teœaçkog posla nemojte raditi. Neka vam to bude Dan sazivanja.Bro 29:2 Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite: jednoga junca,jednoga ovna i sedam jednogodiænjih janjaca bez mane.Bro 29:3 Njihova prinosnica, od najboljeg braæna zamijeæena s uljem,neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovnaBro 29:4 i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca.Bro 29:5 Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvræiobred pomirenja.Bro 29:6 Neka to bude povrh paljenice o mlaåaku mjesecu i njezineprinosnice, povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i povrh njihovihpropisanih ljevanica, œrtva spaljena na ugodan miris Jahvi.”Œrtve na Dan pomirenjaBro 29:7 “A desetoga dana toga sedmog mjeseca imajte sveti saziv.Postite i nemojte raditi nikakva posla.Bro 29:8 Prinesite paljenicu Jahvi na ugodan miris: jednoga junca,jednoga ovna i sedam jednogodiænjih janjaca. Neka su vam bez mane.Bro 29:9 Njihova prinosnica, od najboljeg braæna zamijeæena s uljem,neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine na jednoga ovnaBro 29:10 i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca.Bro 29:11 Jedan jarac neka se prinese kao okajnica. To je povrh okajnicena Dan pomirenja, povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i njihovihljevanica.”Œrtve na Blagdan sjenicaBro 29:12 “Na petnaesti dan sedmoga mjeseca imajte sveti saziv.Nikakva teœaçkog posla nemojte raditi. Sedam dana svetkujte sveçanostJahvi.Bro 29:13 A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite:trinaest junaca, dva ovna i çetrnaest jednogodiænjih janjaca. Neka subez mane.

144Bro 29:14 Njihova prinosnica, od najboljeg braæna zamijeæena s uljem,neka bude: tri desetine efe na svakoga od trinaest junaca, dvije desetineefe na svakoga od dvaju ovnovaBro 29:15 i jedna desetina efe na svako pojedino od çetrnaestero janjadi.Neka se nadoda jedan jarac kao okajnica.Bro 29:16 To neka bude povrh trajne paljenice, njezine prinosnice injezine ljevanice.Bro 29:17 Drugog dana: dvanaest junaca, dva ovna, çetrnaestjednogodiænjih janjaca bez mane.Bro 29:18 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno premabroju junaca, ovnova i janjaca.Bro 29:19 Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice,njezine prinosnice i njezinih ljevanica.Bro 29:20 Treøeg dana: jedanaest junaca, dva ovna, çetrnaestjednogodiænjih janjaca bez mane.Bro 29:21 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno premabroju junaca, ovnova i janjaca.Bro 29:22 Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice,njezine prinosnice i njezine ljevanice.Bro 29:23 Çetvrtog dana: deset junaca, dva ovna, çetrnaestjednogodiænjih janjaca bez mane.Bro 29:24 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno premabroju junaca, ovnova i janjaca.Bro 29:25 Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice,njezine prinosnice i njezine ljevanice.Bro 29:26 Petog dana: devet junaca, dva ovna, çetrnaest jednogodiænjihjanjaca bez mane.Bro 29:27 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno premabroju junaca, ovnova i janjaca.Bro 29:28 Prinesite jednog jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice,njezine prinosnice i njezine ljevanice.Bro 29:29 Æestog dana: osam junaca, dva ovna, çetrnaestjednogodiænjih janjaca bez mane.Bro 29:30 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno premabroju junaca, ovnova i janjaca.Bro 29:31 Jednoga jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice,njezine prinosnice i njezinih ljevanica.Bro 29:32 Sedmog dana: sedam junaca, dva ovna, çetrnaestjednogodiænjih janjaca bez mane.Bro 29:33 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno premabroju junaca, ovnova i janjaca.Bro 29:34 Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice,njezine prinosnice i njezine ljevanice.Bro 29:35 Osmog dana imajte sveçani zbor. Nikakva teœaçkog poslanemojte raditi.Bro 29:36 A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite:jednog junca, jednoga ovna i sedam jednogodiænjih janjaca bez mane.Bro 29:37 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno premabroju junaca, ovnova i janjaca.Bro 29:38 Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice,njezine prinosnice i njezine ljevanice.Bro 29:39 Na svoje odreåene blagdane prinesite to Jahvi osim svojihzavjetnica i svojih dragovoljnih œrtava, svojih paljenica, prinosnica,ljevanica i svojih priçesnica.”Bro 30:1 Sve kako mu je Jahve naredio Mojsije kaza Izraelcima.Dragovoljni zavjetiBro 30:2 Zatim reçe Mojsije glavarima plemena Izraelovih: “Ovo je Jahvenaredio.Bro 30:3 Ako koji çovjek uçini zavjet ili se uz zakletvu obveœe da øe seneçega odreøi, neka ne kræi svoje rijeçi; neka izvræi sve æto iz njegovihusta izaåe!Bro 30:4 Ako koja œena uçini Jahvi zavjet ili se obveœe da øe se neçegaodreøi dok je joæ mlada, u oçevu domu,Bro 30:5 a otac joj sazna za zavjet i obeøanje kojim se obvezala pa jojniæta ne rekne, tada su valjani svi njezini zavjeti i valjano je svakoobeøanje kojim se obvezala.Bro 30:6 Ali ako joj se otac usprotivi kad sazna, nikakav njezin zavjet ninjezino obeøanje kojim se vezala ne vrijedi. Jahve øe joj oprostiti jer jojse otac usprotivio.Bro 30:7 Ako se uda dok je pod svojim zavjetima ili pod obeøanjem kojeje nepromiæljeno iziælo iz njezinih usta,

145Bro 30:8 pa njezin muœ sazna i poæto je saznao niæta joj ne rekne, tadavrijede njezini zavjeti i vrijede obeøanja kojima se obvezala.Bro 30:9 No ako se njezin muœ usprotivi kad o tom sazna, ukida se timenjezin zavjet i obeøanje æto je nepromiæljeno iziælo iz njezinih usta. IJahve øe joj oprostiti.Bro 30:10 A zavjet udovice ili œene otpuætene i sve obveze koje je na sepreuzela vrijede za nju.Bro 30:11 Ako se zavjetuje ili se obveœe zakletvom na obeøanje dok jeu kuøi svoga muœa,Bro 30:12 pa njezin muœ sazna i niæta joj ne rekne, ne usprotivi joj se,svaki je njezin zavjet valjan i valjano je svako obeøanje kojim se obvezala.Bro 30:13 Ali ako ih njezin muœ proglasi niætetnim kad o njima sazna,tada niæta æto je iziælo iz njezinih usta, njezini zavjeti ili preuzete obvezeneøe vrijediti. Muœ ih je njezin poniætio, i Jahve øe joj oprostiti.Bro 30:14 Svaki zavjet i svaku zakletvu koja obvezuje œenu na nekomrtvenje njezin muœ moœe uzdrœati na snazi ili poniætiti.Bro 30:15 Ako joj muœ od dana do dana niæta ne rekne, time potvråujesve njezine zavjete i sva njezina obeøanja kojima se obvezala; on ih jeuçinio valjanima ako niæta nije rekao kad je o njima çuo.Bro 30:16 Ali ako ih poniæti kasnije, poæto je o njima veø çuo, neka snosinjezinu krivnju.”Bro 30:17 To su uredbe koje je Jahve Mojsiju izdao za muœa i njegovuœenu i za oca i njegovu køer, koja, joæ mlada, œivi u kuøi oçevoj.Bro 31:1 Jahve reçe Mojsiju:Bro 31:2 “Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima, a poslije toga pridruœitøeæ se svojim precima.”Bro 31:3 A Mojsije reçe narodu: “Opremite ljude izmeåu sebe za pohodna Midjance,Bro 31:4 da na Midjancima izvræe Jahvinu osvetu. Na vojnu opremite pojednu tisuøu od svakoga izraelskog plemena!”Bro 31:5 I tako su iz izraelskih porodica - tisuøu po plemenu - za vojnuskupili dvanaest tisuøa.Bro 31:6 Posla ih Mojsije - tisuøu po plemenu - na vojnu zajedno sPinhasom, sinom sveøenika Eleazara. On je nosio posveøene stvari itrube.Bro 31:7 Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju, ipobiju sve muækarce.Bro 31:8 Meåu ostalima pobili su i midjanske kraljeve: Evija, Rekema,Sura, Hura i Rebu - pet midjanskih kraljeva. Maçem pogube i Bileama,Beorova sina.Bro 31:9 Odvedu tada Izraelci u ropstvo midjanske œene s njihovomdjecom i svu njihovu stoku, krupnu i sitnu, i zaplijene sve njihovo blago.Bro 31:10 Ognjem spale sve gradove njihove u kojima se œivjeli i svanjihova naselja,Bro 31:11 a sve njihovo uzmu za plijen i pljaçku, i ljude i œivotinje.Bro 31:12 Onda u tabor na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprotJerihonu, dovedu Mojsiju, sveøeniku Eleazaru i svoj izraelskoj zajednicizarobljenike, plijen i pljaçku.Bro 31:13 Mojsije, sveøenik Eleazar i svi glavari zajednice izaåu im ususret izvan tabora.Bro 31:14 Mojsije se razljuti na zapovjednike vojske, tisuønike i satnike,koji se bijahu vratili s toga bojnog pohoda.Bro 31:15 Reçe im: “Æto! Na œivotu ste ostavili sve œenskinje!Bro 31:16 A baæ su œene, po nagovoru Bileamovu, zavele Izraelce da uPeorovu sluçaju istupe protiv Jahve. Tako doåe pomor na Jahvinuzajednicu.Bro 31:17 Stoga svu muæku djecu pobijte! A ubijte i svaku œenu koja jepoznala muækarca!Bro 31:18 A sve mlade djevojke koje nisu poznale muækarca ostavite naœivotu za se.Bro 31:19 Vi pak proboravite izvan tabora sedam dana; svi vi koji stekoga ubili i koji ste se ubijenoga dotakli. Çistite se i vi i vaæi zarobljenicitreøega i sedmoga dana;Bro 31:20 oçistite svu odjeøu, sve mjeæine, sve od kostrijeti napravljenoi sve drvene predmete.”Bro 31:21 Zatim sveøenik Eleazar progovori borcima koji su se vratili izboja: “Ovo je odredba koju je izdao Jahve Mojsiju:Bro 31:22 ‘Zlato, srebro, bakar, gvoœåe, mjed i olovo -Bro 31:23 sve æto podnosi vatru - provucite kroz vatru i bit øe oçiæøeno.’Ipak, neka se oçisti i vodom oçiæøenja. A sve æto ne podnosi vatruprovucite kroz vodu.

146Bro 31:24 Sedmoga dana operite svoju odjeøu i bit øete çisti. Poslijetoga moœete se vratiti u tabor.”Dijeljenje plijenaBro 31:25 Jahve reçe Mojsiju:Bro 31:26 “Ti, sveøenik Eleazar i obiteljske starjeæine zajednice napravitepopis ratnoga plijena, ljudstva i stoke,Bro 31:27 a onda ratni plijen podijeli napola: na borce koji su iæli u borbui na svu ostalu zajednicu.Bro 31:28 Od boraca koji su iæli u borbu ustavi ujam za Jahvu: jednuglavu od svakih pet stotina, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ilisitne stoke.Bro 31:29 Uzmi to od njihove polovice i podaj sveøeniku Eleazaru kaopodizanicu za Jahvu.Bro 31:30 A od polovice æto zapadne druge Izraelce uzmi po glavu odpedeset, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke - od svihœivotinja - pa ih podaj levitima koji vode brigu o Jahvinu prebivaliætu.”Bro 31:31 Mojsije i sveøenik Eleazar uçine kako je Jahve naredio Mojsiju.Bro 31:32 Ratnoga je plijena bilo, osim pljaçke æto su vojnici napljaçkali:æest stotina sedamdeset i pet tisuøa grla sitne stoke,Bro 31:33 sedamdeset i dvije tisuøe grla krupne stoke,Bro 31:34 æezdeset i jedna tisuøa magaradi,Bro 31:35 a ljudskih duæa - œena koje nisu poznale muækarca - bijaæe usvemu trideset i dvije tisuøe.Bro 31:36 Prema tome, polovica æto je dodijeljena onima koji su iæli uborbu bila je: tri stotine trideset i sedam tisuøa i pet stotina grla sitnestoke;Bro 31:37 ujam za Jahvu od sitne stoke æest stotina sedamdeset i petgrla;Bro 31:38 krupne je stoke bilo trideset i æest tisuøa grla, a njihov ujam zaJahvu sedamdeset i dva grla;Bro 31:39 magaradi je bilo trideset tisuøa i pet stotina, a njihov ujam zaJahvu æezdeset i jedno.Bro 31:40 Ljudskih je duæa bilo æesnaest tisuøa, a njihov ujam za Jahvutrideset i dvije osobe.Bro 31:41 Ujam predade Mojsije sveøeniku Eleazaru za podizanicuJahvi, kako je Jahve naredio Mojsiju.Bro 31:42 A od polovice koja je zapala druge Izraelce i koju Mojsijeodijeli od one æto je pripala ljudima koji su se borili -Bro 31:43 dakle, polovica æto je pripala zajednici iznosila je: trista trideseti sedam tisuøa i pet stotina grla sitne stoke,Bro 31:44 a krupne stoke trideset i æest tisuøa grla;Bro 31:45 magaradi trideset tisuøa i pet stotina,Bro 31:46 a ljudskih duæa æesnaest tisuøa.Bro 31:47 Tako, od polovice æto je pripala Izraelcima Mojsije ostavi pojedno od pedeset, i od ljudstva i od stoke, te ih predade levitima koji suse brinuli o Jahvinu prebivaliætu, kako je Jahve naredio Mojsiju.Bro 31:48 Onda pristupiæe k Mojsiju vojniçki zapovjednici, tisuønici isatnici,Bro 31:49 i rekoæe mu: “Tvoje sluge prebrojile su borce æto bijahu podnaæim zapovjedniætvom i od nas nitko nije izgubljen.Bro 31:50 Uz to smo donijeli svoje darove Jahvi: narukvica, orukvica,prstenja, nauænica i ogrlica - na kakvu je tko zlatninu veø naiæao - da senad nama obavi obred pomirenja pred Jahvom.”Bro 31:51 Mojsije i sveøenik Eleazar prime od njih to zlato, to jest sve teizraåene predmete.Bro 31:52 Bilo je svega zlata æto su kao svoju podizanicu Jahvi donijelitisuønici i satnici: æesnaest tisuøa sedam stotina i pedeset æekela.Bro 31:53 Svaki je vojnik za se zadrœao svoj plijen.Bro 31:54 Tako Mojsije i sveøenik Eleazar uzmu zlato od tisuønika isatnika te ga donesu u Æator sastanka na spomen Izraelcima predJahvom.Razdioba podruçja preko JordanaBro 32:1 Rubenovci i Gadovci imaåahu mnogo, vrlo mnogo blaga.Opaze, meåutim, da je zemlja jazerska i zemlja gileadska pogodna zastoçarstvo.Bro 32:2 Zato Gadovci i Rubenovci doåu k Mojsiju, sveøeniku Eleazarui glavarima zajednice pa reknu:Bro 32:3 “Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Heæbon, Eleale, Sebam, Nebo iBeon -Bro 32:4 kraj æto ga Jahve osvoji pred izraelskom zajednicom - kraj jepogodan za stoçarstvo; a sluge tvoje bave se stoçarstvom.

147Bro 32:5 Ako smo stekli blagonaklonost u tvojim oçima”, nastave, “nekase ovaj kraj dade u posjed tvojim slugama. Ne æalji nas preko Jordana!”Bro 32:6 Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: “Zar da vaæabraøa idu u rat, a vi da ostanete ovdje?Bro 32:7 Zaæto odvraøate srca Izraelaca da ne prijeåu u zemlju koju imje Jahve predao?Bro 32:8 Tako su uçinili i vaæi oçevi kad sam ih poslao iz Kadeæ Barneeda izvide zemlju.Bro 32:9 Popeli su se do Eækola i razgledali zemlju, ali su onda ubilisrçanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao.Bro 32:10 Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reçe:Bro 32:11 ‘Ljudi æto su iziæli iz Egipta, kojima je dvadeset ili viæe godina,jer me nisu vjerno slijedili, nikad neøe vidjeti zemlju æto sam je podzakletvom obeøao Abrahamu, Izaku i Jakovu!’Bro 32:12 Jahvu su jedino vjerno slijedili Keniœanin Kaleb, sin Jefuneov,i sin Nunov Joæua.Bro 32:13 Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjompovlaçio çetrdeset godina, sve dok ne pomrije sav naraætaj æto je u oçimaJahvinim zlo postupio.Bro 32:14 A sad vi - grijeæni naraætaj - ustajete namjesto svojih oçeva dajoæ poveøate srdœbu Jahvinu na Izraela.Bro 32:15 Ako se od njega odvratite, on øe joæ produœiti vaæ boravak upustinji; tako øete upropastiti sav taj narod.”Bro 32:16 Onda se oni primaknu k njemu i reknu: “Mi bismo ovdje podiglitorove za svoje blago i gradove za svoju nejaçad,Bro 32:17 a sami øemo pograbiti oruœje i poøi na çelu Izraelaca dok ih nedovedemo na njihovo mjesto. Naæa nejaçad neka ostane - zbogstanovniætva ove zemlje - u utvråenim gradovima.Bro 32:18 Mi se svojim kuøama neøemo vraøati sve dok svaki Izraelacne zaposjedne svoju baætinu.Bro 32:19 S njima neøemo dijeliti svoje posjede s onu stranu Jordananiti dalje, jer øe nas zapasti naæa baætina s ovu stranu, na istok odJordana.”Bro 32:20 Mojsije im reçe: “Ako tako uradite, ako poåete pred Jahvomu boj;Bro 32:21 ako vi svi naoruœani prijeåete Jordan pred Jahvom dok on nerastjera ispred sebe svoje neprijatelje:Bro 32:22 tada, kad zemlja bude pokorena Jahvi, vi øete se moøi vratiti.Tako øete biti osloboåeni odgovornosti prema Jahvi i prema Izraelu, aova øe zemlja postati pred Jahvom vaæe vlasniætvo.Bro 32:23 Ali ako tako ne uradite, sagrijeæit øete protiv Jahve i znajte daøe vas stiøi kazna za vaæ grijeh.Bro 32:24 Sazidajte, dakle, gradove za svoju nejaçad i torove za svojustoku, ali izvræite æto ste obeøali.”Bro 32:25 Gadovci i Rubenovci odgovore Mojsiju: “Tvoje øe sluge uçinitikako gospodar naæ nalaœe.Bro 32:26 Naæa nejaçad, naæe œene, naæa stoka i sve naæe blago nekaostanu ondje u gileadskim gradovima,Bro 32:27 a tvoje sluge, svi koji su za boj sposobni, poøi øe pred Jahvomu boj, kako naæ gospodar nalaœe.”Bro 32:28 Tada za njih Mojsije izda nalog sveøeniku Eleazaru, Nunovusinu Joæui i glavarima obitelji izraelskih plemena.Bro 32:29 I reçe im Mojsije: “Ako Gadovci i Rubenovci, svi oni koji noseoruœje, s vama prijeåu Jordan da se bore pred Jahvom i zemlja budepokorena vama, onda im dajte gileadsku zemlju u vlasniætvo.Bro 32:30 Ali ako ne prijeåu naoruœani s vama, neka dobiju baætinumeåu vama u zemlji kanaanskoj.”Bro 32:31 Nato odgovore Gadovci i Rubenovci: “Æto je god Jahve rekaotvojim slugama, to øemo uçiniti.Bro 32:32 Mi øemo naoruœani prijeøi pred Jahvom u zemlju kanaansku,ali neka nam bude posjed naæe baætine s ove strane Jordana.”Bro 32:33 I tako njima - Gadovcima, Rubenovcima i polovici plemenaManaæea, sina Josipova - dadne kraljevstvo amorejskoga kralja Sihonai kraljevstvo baæanskoga kralja Oga, zemlju s gradovima u njihovimgranicama, gradove okolne zemlje.Bro 32:34 Gadovci sagrade: Dibon, Atarot i Aroer,Bro 32:35 Atrot Æofan, Jazer, Jogbohu,Bro 32:36 Bet Nimru i Bet Haran, utvråene gradove i torove za stada.Bro 32:37 Rubenovci sagrade: Heæbon, Eleale, Kirjatajim,Bro 32:38 Nebo, Baal Meon - nazivi su izmijenjeni - i Æibmu. Oni prozovusvojim imenima gradove koje su oni podigli.

148Bro 32:39 Sinovi Makira, sina Manaæeova, odu u Gilead, osvoje ga iprotjeraju Amorejce koji bijahu ondje.Bro 32:40 Mojsije preda Gilead Manaæeovu sinu Makiru, i on se u njemunastani.Bro 32:41 A Manaæeov sin Jair ode te zauzme njihova sela pa ih prozva“Jairova sela”.Bro 32:42 Potom ode Nobah i zauzme Kenat i njegova podruçja te ganazove svojim imenom “Nobah”.Bro 33:1 Ovo su postaje Izraelaca æto ih prijeåoæe kad iziåoæe iz zemljeegipatske u svojim çetama pod vodstvom Mojsijevim i Aronovim.Bro 33:2 Na zapovijed Jahvinu Mojsije je biljeœio polazne toçke njihovaputovanja. Ovo su njihove postaje prema njihovim polaznim toçkama.Bro 33:3 Iz Ramsesa krenuæe u prvome mjesecu. Bio je petnaesti danprvoga mjeseca - sutradan poslije Pashe - kad se Izraelci zaputiæeuzdignutih ruku i naoçigled sviju Egipøana,Bro 33:4 dok su Egipøani pokopavali one koje je Jahve izmeåu njihpobio, to jest sve prvoroåence, i tako nad njihovim boœanstvima izvræiopravdu.Od Ramsesa do SinajaBro 33:5 Krenu dakle Izraelci iz Ramsesa i utabore se u Sukotu.Bro 33:6 Zatim odu iz Sukota i utabore se u Etamu, baæ na rubu pustinje.Bro 33:7 Poåu iz Etama, a onda okrenu prema Pi Hahirotu, koji se nalazinasuprot Baal Sefona. Tabore postave pred Migdolom.Bro 33:8 Krenu od Pi Hahirota i prijeåu posred mora u pustinju. Iæli su tridana pustinjom Etanom, a onda se utabore u Mari.Bro 33:9 Zatim odu iz Mare i stignu u Elim. U Elimu je bilo dvanaestizvor-voda i sedamdeset palma. Tu su se utaborili.Bro 33:10 Potom krenu iz Elima te se utabore uz Crveno more.Bro 33:11 A otiæavæi od Crvenog mora, utabore se u pustinji Sinu.Bro 33:12 Potom odu iz pustinje Sina i postave tabore u Dofki.Bro 33:13 Otiæavæi iz Dofke, utabore se u Aluæu.Bro 33:14 Krenu iz Aluæa i utabore se u Refidimu. Tu narod nije imaovode da pije.Bro 33:15 Odu iz Refidima te se utabore u Sinajskoj pustinji.U pustinjiBro 33:16 Krenu iz Sinajske pustinje te se utabore u Kibrot Hataavi.Bro 33:17 Odu iz Kibrot Hataave te se utabore u Haserotu.Bro 33:18 Onda odu iz Haserota i utabore se u Ritmi.Bro 33:19 Krenu iz Ritme i utabore se u Rimon Peresu.Bro 33:20 Odu iz Rimon Peresa i utabore se u Libni.Bro 33:21 Iz Libne odu i utabore se u Risi.Bro 33:22 Odu iz Rise te se utabore u Kehelati.Bro 33:23 Odu iz Kehelate i utabore se na brdu Æeferu.Bro 33:24 Odu s brda Æefera i utabore se u Haradi.Bro 33:25 Odu iz Harade i utabore se u Makhelotu.Bro 33:26 Odu iz Makhelota te se utabore u Tahatu.Bro 33:27 Odu iz Tahata i utabore se u Tarahu.Bro 33:28 Iz Taraha odu i utabore se u Mitki.Bro 33:29 Odu iz Mitke i utabore se u Haæmoni.Bro 33:30 Iz Haæmone odu i utabore se u Moserotu.Bro 33:31 Odu iz Moserota i utabore se u Bene Jaakanu.Bro 33:32 Odu iz Bene Jaakana i utabore se u Hor Gidgadu.Bro 33:33 Odu iz Hor Gidgada i utabore se u Jotbati.Bro 33:34 Odu iz Jotbate i utabore se u Abroni.Bro 33:35 Iz Abrone odu i utabore se u Esion Geberu.Bro 33:36 Iz Esion Gebera odu i utabore se u pustinji Sinu, to jest uKadeæu.Bro 33:37 Iz Kadeæa krenu te se utabore na brdu Horu, na granici zemljeedomske.Bro 33:38 Na zapovijed Jahvinu sveøenik se Aron pope na brdo Hor i tuumre na prvi dan petoga mjeseca, u çetrdesetoj godini nakon izlaskaIzraelaca iz egipatske zemlje.Bro 33:39 Aronu je bilo stotinu dvadeset i tri godine kad je preminuo nabrdu Horu.Bro 33:40 Aradski kralj, Kanaanac, koji je œivio u kanaanskom krajuNegebu, çuo je o dolasku Izraelaca.Bro 33:41 S brda Hora odu te se utabore u Salmoni.Bro 33:42 Odu iz Salmone i utabore se u Punonu.Bro 33:43 Odu iz Punona i utabore se u Obotu.Bro 33:44 Odu iz Obota i utabore se na moapskom podruçju u Ije-Abar-imu.

149Bro 33:45 Odu iz Ije-Abarima i utabore se u Dibon Gadu.Bro 33:46 Iz Dibon Gada odu i utabore se u Almon Diblatajimu.Bro 33:47 Iz Almon Diblatajima odu i utabore se na Abarimskimbregovima, pred Nebom.Bro 33:48 Odu s Abarimskih bregova i utabore se na Moapskimpoljanama, uz Jordan, nasuprot Jerihonu;Bro 33:49 taborovali su uz Jordan od Bet Hajeæimota sve do AbelHaæitima na Moapskim poljanama.Bro 33:50 Na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, Jahvereçe Mojsiju:Bro 33:51 “Ovako reci Izraelcima: ‘Kad prijeåete preko Jordana u zemljukanaansku,Bro 33:52 potjerajte ispred sebe sve stanovnike te zemlje, uniætite svenjihove slike; uniætite sve njihove salivene kumire i sve njihove uzviæiceporuæite.Bro 33:53 Onda zaposjednite zemlju i u njoj se nastanite, jer sam vamje predao da je zaposjednete.Bro 33:54 Zemlju razdijelite kockom meåu svoje rodove. Brojnijempoveøajte dio, a manjem smanjite. Gdje god kocka padne, bilo za koga,neka je to njegovo, a prema otaçkim plemenima dijelite im baætinu.Bro 33:55 Ako stanovnike zemlje ispred sebe ne potjerate, onda øe onikoje od njih na œivotu ostavite biti trnje u vaæim oçima i bodljike u vaæimbokovima; dosaåivat øe vam u zemlji u kojoj budete œivjeliBro 33:56 i postupit øu s vama kako sam mislio postupiti s njima.’”Bro 34:1 Jahve reçe Mojsiju:Bro 34:2 “Izdaj Izraelcima naredbu i reci im: ‘Kad uåete u kanaanskuzemlju, ta øe vam zemlja pripasti u baætinu, zemlja kanaanska sa svojimgranicama.Bro 34:3 Juœna strana protezat øe vam se od pustinje Sina uz Edom.Juœna øe vam granica poçeti s kraja Slanog mora na istoçnoj strani.Bro 34:4 Onda øe vam granica skrenuti na jug, prema Akrabimskojstrmini, i nastaviti se preko Sina. Doprijet øe na jugu do Kadeæ Barnee;zatim øe izaøi prema Hasar Adaru i nastaviti se do Asmone.Bro 34:5 Od Asmone granica øe skrenuti prema Egipatskom potoku iizaøi øe na more.Bro 34:6 Zapadna granica bit øe vam Veliko more; neka vam je to granicaprema zapadu.Bro 34:7 A ovo øe vam biti sjeverna granica: od Velikog mora povucitecrtu na brdo Hor;Bro 34:8 s brda Hora onda potegnite crtu do ulaza u Hamat; zavræetakgranice bit øe Sedada.Bro 34:9 Onda øe se granica protegnuti do Zifrona i zavræiti u HasarEnanu. To øe vam biti sjeverna granica.Bro 34:10 Za svoju istoçnu granicu povucite crtu od Hasar Enana doÆefama.Bro 34:11 Granica øe se spuætati od Æefama do Rible, istoçno od Ajina.Odande øe se granica spustiti i doprijeti do istoçne obale Kineretskogjezera.Bro 34:12 Iza toga spustit øe se granica niz Jordan da zavræi u Slanomemoru.To øe biti vaæa zemlja sa svojim granicama naokolo.’”Bro 34:13 Tada Mojsije naredi Izraelcima: “To je zemlja koju øete kockomdobiti u baætinu, a za koju je zapovjedio Jahve da je dobije devet plemenai polovica jednog plemena.Bro 34:14 Jer pleme Rubenovaca prema svojim porodicama, zatimpleme Gadovaca prema svojim porodicama veø primiæe svoju baætinu,kao æto je svoju baætinu primila i polovica plemena Manaæeova.Bro 34:15 Ta dva plemena i pol primila su svoje baætine s one straneJordana, nasuprot Jerihonu, s istoçne strane.”Odreåeni djelitelji zemljeBro 34:16 Jahve reçe Mojsiju:Bro 34:17 “Ovo su imena ljudi koji øe vam zemlju podijeliti: sveøenikEleazar i Nunov sin Joæua;Bro 34:18 i od svakoga plemena uzmi po jednoga glavara za razdiobuzemlje.Bro 34:19 Ovo su imena tih ljudi: Kaleb, sin Jefuneov; od plemena Judina;Bro 34:20 Æemuel, sin Amihudov, od plemena Æimunova;Bro 34:21 Elidad, sin Kislonov, od plemena Benjaminova;Bro 34:22 knez Buki, sin Joglijev, od plemena Danovaca.Bro 34:23 Od sinova Josipovih: knez Haniel, sin Efodov, od plemenaManaæeovaca;

150Bro 34:24 knez Kemuel, sin Æiftanov, od plemena Efrajimovaca;Bro 34:25 knez Elisafan, sin Parnakov, od plemena Zebulunovaca;Bro 34:26 knez Paltiel, sin Azanov, od plemena Jisakarovaca;Bro 34:27 knez Ahihud, sin Æelomijev, od plemena Aæerovaca;Bro 34:28 knez Pedahel, sin Amihudov, od plemena Naftalijevaca.”Bro 34:29 To su oni kojima je Jahve naloœio da Izraelcima izdijele baætinuu zemlji kanaanskoj.Bro 35:1 Reçe Jahve Mojsiju na Moapskim poljanama kod Jordana,nasuprot Jerihonu:Bro 35:2 “Naredi Izraelcima da ustupe levitima od baætine koju posjedujugradove gdje øe stanovati i paænjake oko gradova. To dajte levitima.Bro 35:3 Neka gradovi budu njima za stanovanje, a okolni paænjaci nekabudu za njihova goveda, njihovo blago i sve njihove œivotinje.Bro 35:4 Paænjaci uz gradove koje ustupite levitima neka zahvate odgradskih zidina van do tisuøu lakata naokolo.Bro 35:5 Izmjerite od grada van dvije tisuøe lakata s istoçne strane, dvijetisuøe lakata s juœne strane, dvije tisuøe lakata sa zapadne strane i sasjeverne strane dvije tisuøe lakata, tako da grad bude u sredini. To nekaim budu gradski paænjaci.Bro 35:6 Od gradova koje budete dali levitima æest øe ih biti gradovi-utoçiæta, koje øete ustupiti da ubojica moœe tamo pobjeøi. Ovima dodajtejoæ çetrdeset i dva grada.Bro 35:7 Tako øe svih gradova koje ustupite levitima biti çetrdeset iosam gradova s njihovim paænjacima.Bro 35:8 A gradove koje budete izdvajali od vlasniætva Izraelaca, odonih koji ih imaju mnogo uzmite viæe, a manje od onih koji imaju malo.Neka svatko ustupi gradove levitima prema omjeru baætine koju budeprimio.”Bro 35:9 Nadalje reçe Jahve Mojsiju:Bro 35:10 “Govori Izraelcima i reci im: ‘Kad prijeåete preko Jordana uzemlju kanaansku,Bro 35:11 oznaçite sebi gradove koji øe vam sluœiti kao gradovi-utoçiæta,kamo moœe pobjeøi ubojica koji nehotice koga ubije.Bro 35:12 Ti gradovi neka vam budu utoçiæte od osvetnika, tako daubojica ne moradne poginuti dok ne stane na sud pred zajednicu.Bro 35:13 Od gradova koje ustupite bit øe vam æest gradova za utoçiæte.Bro 35:14 Dodijelite tri grada s onu stranu Jordana, a tri grada u zemljikanaanskoj. Neka to budu gradovi-utoçiæta.Bro 35:15 Tih æest gradova neka budu za utoçiæte kako Izraelcima takoi strancu i doæljaku koji meåu njima borave, kamo moœe pobjeøi tko godubije koga nehotice.Bro 35:16 Ali ako tko udari koga gvozdenim predmetom te ga usmrti, toje onda ubojica. Ubojica mora glavom platiti.Bro 35:17 Udari li ga iz ruke kamenom od kojega çovjek moœe poginutii zbilja pogine, to je opet ubojica. Ubojica mora glavom platiti.Bro 35:18 Ili ako ga udari iz ruke kakvim drvenim predmetom od kojegamoœe umrijeti i zbilja umre, i to je ubojica. Ubojica mora glavom platiti.Bro 35:19 Krvni osvetnik mora sam ubojicu usmrtiti. Kad ga sretne, nekaga ubije.Bro 35:20 Nadalje, ako tko koga gurne iz mrœnje ili na njega neæto bacinamjerno te ga usmrti,Bro 35:21 ili ga udari rukom iz zlobe te udareni umre, napadaç morazaglaviti - on je ubojica. Krvni osvetnik neka ubojicu ubije çim ga sretne.Bro 35:22 No gurne li ga sluçajno, ne iz neprijateljstva, ili neæto na njegabaci, ali ne iz zasjede,Bro 35:23 ili iz nepaœnje na njega obori kakav kamen od kojega çovjekmoœe poginuti te ga usmrti, a nije mu bio neprijatelj niti mu je zlo œelio -Bro 35:24 tada neka zajednica prosudi izmeåu ubojice i krvnog osvetnikaprema ovim pravilima:Bro 35:25 Zajednica mora izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika; ondaneka ga zajednica vrati u grad-utoçiæte kamo je pobjegao; tu neka onostane do smrti velikoga sveøenika koji je bio pomazan svetim uljem.Bro 35:26 Ali ako ubojica ikad izaåe izvan granice utoçiæta kamo jepobjegao,Bro 35:27 pa na njega nabasa krvni osvetnik izvan granica njegovagrada-utoçiæta te krvni osvetnik ubije ubojicu, to mu se ne raçuna ukrvoproliøe,Bro 35:28 jer ubojica mora ostati u gradu-utoçiætu do smrti velikogasveøenika. A poslije smrti velikoga sveøenika moœe se vratiti na svojposjed.

151Bro 35:29 Neka vam takvi budu sudbeni postupci od naraætaja donaraætaja svuda gdje budete boravili.Bro 35:30 Za svako ubojstvo çovjeka kazna smrti nad ubojicom moœese izvræiti na dokaz svjedoka. Nitko se ne moœe smrøu kazniti na dokazsamo jednog svjedoka.Bro 35:31 Ne smijete primati otkupnine za œivot ubojice koji je zasluœiosmrt: on mora umrijeti.Bro 35:32 Niti smijete primati otkupnine od bilo koga koji, poæto jepobjegao u svoj grad-utoçiæte, hoøe da se vrati i da œivi na svome tluprije smrti velikoga sveøenika.Bro 35:33 Nemojte oskvrnjivati zemlje u kojoj œivite. A krvoproliøemzemlja se oskvrnjuje. Za zemlju na kojoj je krv prolivena pomirenje se nemoœe pribaviti, osim krvlju onoga koji ju je prolio.Bro 35:34 Ne smije se obeæçaæøivati zemlja u kojoj œivite i usred koje jaboravim, jer ja, Jahve, prebivam meåu sinovima Izraelovim.’”Bro 36:1 Tada pristupe obiteljski glavari od roda sinova Gileada, sinaMakirova, sina Manaæeova, jednoga roda Josipovih sinova, te predMojsijem i starjeæinama, glavarima obitelji,Bro 36:2 reknu: “Jahve je naredio naæemu gospodaru da kockom dadeovu zemlju u baætinu Izraelcima; nadalje, naæem je gospodaru naredioJahve da baætinu naæega brata Selofhada dade njegovim køerima.Bro 36:3 Ali ako se one udaju za koga iz drugog izraelskoga plemena,onda øe njihova baætina biti otrgnuta od naæe djedovske baætine i bitiprikljuçena baætini plemena kojemu one pripadnu. Tako øe se okrnjitibaætina koja kockom pripadne nama.Bro 36:4 A kada nastupi jubilej Izraelcima, baætina øe se tih œena dodatibaætini plemena kojemu pripadnu. Tako øe njihova baætina biti oduzetaod baætine naæega pradjedovskog plemena.”Bro 36:5 I po zapovijedi Jahvinoj Mojsije naredi Izraelcima: “PlemeJosipovih sinova pravo govori.Bro 36:6 Ovo nareåuje Jahve za Selofhadove køeri: Neka se one udajuza onoga koji im se uçini dobar, samo neka se udaju u rod svogaoçinskoga plemena.Bro 36:7 Baætina Izraelaca ne smije se prenositi iz jednoga plemena udrugo; i svaki Izraelac mora ostati privezan uz pradjedovsku baætinusvoga plemena.Bro 36:8 Zato se svaka djevojka koja steçe baætinu u izraelskimplemenima mora udati za nekoga u plemenu kojemu pripada rod jojoçev, tako da bi svaki Izraelac saçuvao baætinu svoga oca.Bro 36:9 Tako se baætina neøe prenositi iz jednoga plemena u drugo,nego øe svako izraelsko pleme prianjati uza svoju baætinu.”Bro 36:10 Kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su i uçinile køeriSelofhadove:Bro 36:11 Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, køeri Selofhadove, udaæese za sinove svojih striçeva.Bro 36:12 Kako su se udale u rod potomstva Manaæea, Josipova sina,njihova je baætina ostala u plemenu kojemu pripadaæe rod im oçev.Bro 36:13 To su zapovijedi i zakoni koje je Jahve preko Mojsija izdaoIzraelcima na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu.

PONOVLJENI ZAKONPZ 1:1 Ovo su rijeçi æto ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranuJordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, izmeåu Parana i Tofela,Labana, Hazerota i Di Zahaba -PZ 1:2 od Horeba do Kadeæ Barnee, Seirskom gorom, jedanaest danahoda.PZ 1:3 Bilo je to godine çetrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga,kad Mojsije reçe Izraelcima sve æto mu je Jahve za njih nareåivao.PZ 1:4 Poæto je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je œivio uHeæbonu, i baæanskoga kralja Oga, koji je œivio u Aætarotu i Edreju,PZ 1:5 dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poçe Mojsijerazlagati ovaj Zakon. Govoraæe on:Boœja zapovijed i Boœje obeøanjePZ 1:6 “Jahve, Bog naæ, reçe nam na Horebu: ‘Dosta ste boravili naovome brdu.PZ 1:7 Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda,u Arabu, u Gorje, u Æefelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemljukanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata.

152PZ 1:8 Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemljuza koju se Jahve zakle ocima vaæim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da øeje dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.’Ureåenje zajednicePZ 1:9 Tada sam vam rekao: ‘Ne mogu vas voditi sam.PZ 1:10 Jahve, Bog vaæ, toliko vas je razmnoœio da vas danas ima kaozvijezda na nebu.PZ 1:11 Neka vas Jahve, Bog vaæih otaca, umnoœi joæ tisuøu puta! Nekavas blagoslivlja kako vam je obeøao!PZ 1:12 Ali kako bih ja sam mogao nositi vaæ teret, vaæe breme i vaæesporove?PZ 1:13 Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne iugledne da vam ih postavim za poglavare.’PZ 1:14 Vi ste mi odgovorili: ‘Dobro je æto predlaœeæ.’PZ 1:15 Zato sam uzeo prvake iz vaæih plemena, ljude pametne iugledne, te ih postavio za poglavare: tisuønike, stotnike, pedesetnike,desetnike i vaæe plemenske nadglednike.PZ 1:16 U to isto vrijeme naloœio sam i vaæim sucima: ‘Sasluæajte svojubraøu; sudite pravedno izmeåu çovjeka i njegova brata ili pridoælice.PZ 1:17 U suåenju nemojte biti pristrani; sasluæavajte maloga kao ivelikoga. Ne bojte se nikoga! Ta sud je Boœji! Ako vam koji sluçaj budepreteœak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.’PZ 1:18 Tako sam vam onda naloœio sve æto vam je çiniti.Nevjera u KadeæuPZ 1:19 Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca,kako nam je naredio Jahve, Bog naæ, prijeåosmo svu onu veliku i straænupustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kadeæ Barneu.PZ 1:20 Tada vam rekoh: ‘Doæli ste u gorski kraj Amorejaca, koji namJahve, Bog naæ, daje.PZ 1:21 Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj!Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Nestrahuj!’PZ 1:22 Svi ste onda doæli k meni i rekli: ‘Poæaljimo pred sobom ljude daizvide zemlju i jave nam o putu kojim øemo iøi i o gradovima u koje øemodoøi.’PZ 1:23 Svidje mi se æto rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi izmeåu vas,po jednoga iz svakog plemena.PZ 1:24 Krenuli su na pogorje, stigli do Eækolske doline te izvidjeli kraj.PZ 1:25 I nabraæe plodova one zemlje, donesoæe ih k nama i javiæe:‘Zemlja koju nam daje Jahve, Bog naæ, dobra je.’PZ 1:26 Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve,Boga svoga.PZ 1:27 Rogoborili ste u svojim æatorima i govorili: ‘U svojoj mrœnji nanas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u rukeAmorejaca, kako bi nas posve uniætili.PZ 1:28 Kamo da idemo? Naæa su braøa ubila u nama srçanost kadrekoæe: Narod je i veøi i jaçi nego mi; gradovi su veliki, i zidine im seœudo nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.’PZ 1:29 ‘Ne bojte se!’ - rekoh vam. - ‘Ne plaæite ih se!PZ 1:30 Jahve, Bog vaæ, koji ide pred vama, borit øe se za vas kako jeto uçinio na vaæe oçi u Egiptu.’PZ 1:31 A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijelogaputa æto ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao ætoçovjek nosi svoga sinçiøa.PZ 1:32 Ali, unatoç tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga,PZ 1:33 u onoga koji je na putu iæao pred vama da vam potraœi mjestoza taborovanje - u ognju obnoø da vam osvijetli put kojim øete iøi, aobdan u oblaku.PZ 1:34 Jahve çu graju vaæu i zakle se u svojoj srdœbi:PZ 1:35 ‘Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog naraætaja, neøevidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da øu je dati vaæim ocima.PZ 1:36 Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On øe je vidjeti; njemu injegovim potomcima dat øu zemlju kojom je iæao, jer je vjerno slijedioJahvu.’PZ 1:37 Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: ‘Ni ti onamoneøeæ uøi.PZ 1:38 Uøi øe onamo Joæua, sin Nunov, koji te sluœi. Njega ti osokoli,jer øe on uvesti Izraela u posjed.PZ 1:39 A i vaæi maliæani, o kojima rekoste da øe postati roblje, sinovivaæi koji joæ ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni øe u nju uøi; njima øu jeu posjed dati.

153PZ 1:40 A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!’PZ 1:41 Vi ste mi tada odgovorili rijeçima: ‘Sagrijeæili smo protiv Jahve.Poøi øemo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog naæ, zapovjedio.’Svaki od vas dohvati svoje oruœje i nepromiæljeno poåe gore u brda.PZ 1:42 Onda mi Jahve reçe: ‘Kaœi im: Ne idite gore i ne stupajte u borbuda vas ne poraze vaæi neprijatelji jer ja nisam meåu vama.’PZ 1:43 Tako sam vam i govorio, ali niste posluæali. Oprli ste se zapo-vijedi Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda.PZ 1:44 Ali Amorejci, koji œive u onome gorju, udariæe na vas, pognaæevas, za vama se natisnuæe kao pçele te su vas tukli od Seira do Horme.PZ 1:45 Vrativæi se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije sluæao vaæegajauka niti je okrenuo svoga uha k vama.PZ 1:46 U Kadeæu vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko steveø ostali.PZ 2:1 Onda se okrenusmo i poåosmo u pustinju prema Crvenomemoru, kako mi je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira.PZ 2:2 I reçe mi Jahve:PZ 2:3 ‘Dosta ste se vrtjeli oko ovoga brda. Okrenite prema sjeveru!’PZ 2:4 I narodu naloœi ovako: ‘Sad øete proøi preko podruçja svoje braøe,potomaka Ezavovih, koji œive u Seiru. Oni se vas boje, ali vi dobropripazite;PZ 2:5 s njima ne zameøite boja jer vam neøu dati ni stope njihove zemlje:goru Seir predao sam Ezavu u vlasniætvo.PZ 2:6 Hranu od njih kupujte za novac da imate æto jesti; i vodu za piøekupujte od njih za novac.’PZ 2:7 Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; onje bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih çetrdesetgodina Jahve, Bog tvoj, bijaæe s tobom i niæta ti nije nedostajalo.PZ 2:8 Tako smo svoju braøu, potomke Ezavove æto œive u Seiru, zaobiæliputem æto vodi u Arabu, Elat i Esjon Geber, a onda udarismo premaMoapskoj pustinji.PZ 2:9 Tada mi zapovjedi Jahve: ‘Nemoj uznemirivati Moapce niti snjima zameøi boja, jer niæta od njihove zemlje neøu dati u tvoje vlasniætvo:Lotovim sinovima predao sam Ar u posjed.’PZ 2:10 Prije su ondje œivjeli Emijci. Bio je to moøan narod i brojan;krupna stasa kao i Anakovci.PZ 2:11 Poput Anakovaca, i njih smatraju Refaimcima, ali ih Moapcinazivaju Emijcima.PZ 2:12 Isto su tako u Seiru œivjeli prije Horijci, ali su ih Ezavovi potomciizvlastili, istrijebili ih i naselili se na njihovo, kako je, uostalom, uçinioIzrael sa zemljom - baætinom svojom - koju mu je Jahve predao.PZ 22:13 ‘A sada ustanite i prijeåite preko potoka Zereda!’I prijeåosmo potok Zered.PZ 22:14 Vrijeme æto smo iæli od Kadeæ Barnee pa dok smo preæli prekopotoka Zereda iznosilo je trideset i osam godina - sve dok nije izumro iztabora sav onaj naraætaj ljudi sposobnih za borbu, kako im se Jahve izakleo.PZ 22:15 I zbilja! Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je isredtabora dok ih nije nestalo.PZ 22:16 I tako, kad je smrt istrijebila iz naroda sve ljude sposobne zaborbu,PZ 22:17 reçe mi Jahve:PZ 2:18 ‘Danas prelaziæ moapsku zemlju Ar.PZ 2:19 A onda øeæ se pribliœiti Amoncima. Nemoj ih uznemirivati niti snjima zameøi boja. Niæta, naime, od zemlje Amonaca neøu ustupiti tebiu vlasniætvo jer sam je veø predao u posjed Lotovim potomcima.’PZ 2:20 I nju smatraju refaimskom zemljom. U njoj su prije œivjeliRefaimci, koje Amonci zovu Zamzumijcima.PZ 2:21 Bio je to narod moøan i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. NoJahve ih uniæti pred Amoncima - koji ih izvlastiæe i naseliæe se na njihovo,PZ 2:22 kako je, uostalom, uçinio i potomcima Ezavovim, koji sunastanjeni u Seiru, kad je pred njima uniætio Horijce, koje su oni otjeralis posjeda i do danas œive na njihovim mjestima.PZ 2:23 I Avijce, koji su œivjeli po zaseocima sve do Gaze, istrijebiæeKaftorci koji su doæli iz Kaftora te se naseliæe na njihovo mjesto.PZ 2:24 ‘Ustajte! Na put krenite i prijeåite preko potoka Arnona. U ruketi, eto, predajem Amorejca Sihona, kralja heæbonskoga, i njegovu zemlju.Poçni s osvajanjem; izazovi ga na boj!PZ 2:25 Od danas poçinjem ugoniti strah i trepet pred tobom u narodekoji su pod svim nebesima, tako da øe strepiti i tresti se pred tobom kadgod çuju glas o tebi.’

154PZ 2:26 Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju heæbonskomSihonu s miroljubivim rijeçima:PZ 2:27 ‘Pusti da proåem preko tvoje zemlje. Samo øu proøi putem, neskreøuøi ni desno ni lijevo.PZ 2:28 Hranu mi prodavaj za novac da mogu jesti; i vodu za piøe davajmi za novac. Pusti me samo da pjeæice proåem,PZ 2:29 da prijeåem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bognaæ - kao æto su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci,æto œive u Aru.’PZ 2:30 Ali heæbonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jerJahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvojeæake, gdje je i danas.PZ 2:31 Tada mi reçe Jahve: œeto sam poçeo da ti izruçujem Sihona injegovu zemlju. Poçni osvajanje da mu zemljom zagospodariæ.’PZ 2:32 Kod Jahasa presrete nas Sihon.PZ 2:33 Navali on i sav njegov narod. Ali Jahve, Bog naæ, predade namga, tako da potukosmo njega, njegove sinove i sav njegov narod.PZ 2:34 Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom udarismosve gradove s ljudima, œenama i djecom, niæta ne ætedeøi,PZ 2:35 izuzev stoke, koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom izgradova æto smo ih osvojili.PZ 2:36 Od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada kojije u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio: svenam ih je Jahve, Bog naæ, predao.PZ 2:37 Jedino se nisi primicao zemlji Amonaca, kraju uz potok Jabok,i gradovima u pogorju, kako je Jahve, Bog naæ, odredio.PZ 3:1 Tada se okrenusmo i poåosmo prema Baæanu. Presrete nasbaæanski kralj Og sa svim svojim narodom i nametnu nam boj kod Edreja.PZ 3:2 Tada mi Jahve reçe: ‘Ne boj ga se! Ta u tvoje sam ruke predaonjega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Uçini s njim kako si uçinio saSihonom, kraljem amorejskim, koji je œivio u Heæbonu.’PZ 3:3 Tako je Jahve, Bog naæ, u ruke naæe predao i baæanskoga kraljaOga sa svim njegovim narodom. Tukli smo ga tako da mu nitko na œivotunije ostao.PZ 3:4 Osvojili smo tada sve njegove gradove. Nije bilo grada koji imnismo oteli - æezdeset gradova, zapravo svu argopsku krajinu, Ogovokraljevstvo u Baæanu.PZ 3:5 Svi su oni gradovi bili utvråeni visokim zidinama, vratima iprijevornicama. Uz njih je bilo veoma mnogo otvorenih zaselaka.PZ 3:6 Udarismo ih prokletstvom - kako smo uçinili i sa Sihonom, kraljemheæbonskim - zatrvæi svaki grad, ljude, œene i djecu.PZ 3:7 A svu stoku i plijen po tim gradovima zadrœasmo za se.PZ 3:8 Tako smo u ono vrijeme iz ruku dvaju amorejskih kraljeva uzelizemlju æto se nalazi s onu stranu Jordana, od potoka Arnona do brdaHermonaPZ 3:9 (Sidonci zovu Hermon Sirjon, a Amorejci ga zovu Senir):PZ 3:10 sve gradove po Visoravni, sav Gilead i sav Baæan, sve do Salkei Edreja - gradove Ogova kraljevstva u Baæanu.PZ 3:11 (Baæanski kralj Og jedini je od preostalih Refaimovaca. Krevetnjegov, odar od œeljeza, joæ se nalazi u Rabi, gradu sinova Amonovih:deset je lakata - obiçnih lakata - dug, a çetiri lakta æirok.)Zemlja je dar BoœjiPZ 3:12 To je, dakle, bila zemlja koju smo zauzeli u ono vrijeme, poçevod Aroera, koji je na potoku Arnonu. Polovicu gileadskog pogorja snjegovim gradovima dao sam Rubenovcima i Gadovcima.PZ 3:13 Ostatak Gileada i sav Baæan, Ogovo kraljevstvo, dodijelio sampolovini Manaæeova plemena. (Sva argopska krajina i sav Baæan zovese zemlja refaimska.PZ 3:14 Manaæeov sin Jair zauzeo je svu argopsku krajinu do meåeGeæurovaca i Maakinovaca. On ta mjesta baæanska nazva svojimimenom, pa se joæ i danas zovu Jairova Sela.)PZ 3:15 Makiru sam dodijelio Gilead.PZ 3:16 Rubenovcima i Gadovcima dao sam od Gileada do potokaArnona - sredina potoka jest meåa - i do potoka Jaboka, amonskegranice.PZ 3:17 A granicom su sluœile Araba i Jordan od Kinereta do mora uzArabu - Slanog mora - na podnoœju obronaka Pisge prema istoku.Posljednje upute MojsijevePZ 3:18 U ono vam vrijeme naredih: ‘Jahve, Bog vaæ, daje vam ovuzemlju u posjed. Svi vi koji ste od boja poåite naoruœani pred svojombraøom Izraelcima.

155PZ 3:19 Jedino œene vaæe, djeca vaæa i stoka vaæa - znam da imatemnogo stoke - neka ostanu u vaæim gradovima æto vam ih dodijelihPZ 3:20 dokle Jahve ne dadne miran boravak i vaæoj braøi kao i vama;tako da i oni zauzmu zemlju æto im je Jahve, Bog vaæ, daje s onu stranuJordana. Istom onda neka se svaki od vas vrati na posjed æto sam vamga dodijelio.’PZ 3:21 U ono sam vrijeme naredio Joæui: ‘Svojim si oçima vidio æto jesve Jahve, Bog vaæ, uçinio onoj dvojici kraljeva. Tako øe Jahve uçiniti sasvim kraljevstvima preko kojih budeæ prelazio.PZ 3:22 Ne bojte se njih! Ta Jahve, Bog vaæ, bori se za vas.’PZ 3:23 Tada zamolih milost u Jahve:PZ 3:24 ‘Gospodine moj, Jahve! Ti si poçeo pokazivati svome sluzi svojuveliçajnost i svoju moø. Ta koji bog, na nebu ili na zemlji, moœe izvestitakva djela i çudesa kao æto su tvoja!PZ 3:25 Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu blaœenu zemljupreko Jordana, onaj krasni gorski kraj i Libanon!’PZ 3:26 Ali je Jahve, zbog vas, bio na me ljut, pa me nije usliæao. ‘Dosta’,reçe mi Jahve, ‘ne govori mi viæe o tom!PZ 3:27 Popni se na vrhunac Pisge i upri oçi svoje na zapad, sjever, jugi istok. Razmotri dobro oçima svojim, jer preko Jordana neøeæ prijeøi.PZ 3:28 Uputi Joæuu, osokoli ga i ohrabri! On neka ide na çelu ovoganaroda; neka ih on uvede u posjed zemlje koju vidiæ.’PZ 3:29 Tako smo ostali u toj dolini kraj Bet Peora.”Izraelci treba da sluæaju JahvuPZ 4:1 “A sada, Izraele, posluæaj zakone i uredbe kojima vas uçim dabiste ih vræili i tako poœivjeli te uniæli i zaposjeli zemlju koju vam dajeJahve, Bog otaca vaæih.PZ 4:2 Niti æto nadodajite onome æto vam zapovijedam niti æto od togaoduzimljite; vræite zapovijedi Jahve, Boga svoga, æto vam ih dajem.PZ 4:3 Vidjeli ste svojim oçima æto je Jahve uçinio s Baal Peorom: jerJahve, Bog tvoj, iskorijenio je iz tvoje sredine svakoga koji je slijedioBaal Peora.PZ 4:4 A svi vi koji se çvrsto drœite Jahve, Boga svoga, œivi ste i danas.PZ 4:5 Ja sam vas, eto, pouçio o zakonima i uredbama, kako mi jeJahve, Bog moj, naredio da ih vræite u zemlji u koju idete da jezaposjednete.PZ 4:6 Drœite ih i vræite: to øe u oçima naroda biti vaæa mudrost i vaæarazboritost. Kad oni çuju za sve ove zakone, reøi øe: ‘Samo je jedannarod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.’PZ 4:7 Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao ætoje Jahve, Bog naæ, nama kad god ga zazovemo?PZ 4:8 Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravednekao æto je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim?PZ 4:9 Zato pazi i dobro se çuvaj da ne zaboraviæ dogaåaje æto si ihsvojim oçima vidio; neka ti ne iæçeznu iz srca ni jednoga dana tvogaœivota; naprotiv, pouçi o njima svoje sinove i sinove svojih sinova.PZ 4:10 Onog dana kad si stajao na Horebu pred Jahvom, Bogom svojim,Jahve mi je rekao: ‘Skupi mi narod! Hoøu da çuju moje rijeçi, da me senauçe bojati sve vrijeme æto budu œivjeli na zemlji te da o njima pouçe isvoju djecu.’PZ 4:11 Vi ste se onda primakli i stali pod brdo. S usplamtjeloga brdaplamen je sukljao do sred neba zamraçena tmastim oblakom.PZ 4:12 Isred ognja Jahve je govorio vama; çuli ste zvuk rijeçi, ali likaniste nazreli - niæta osim glasa.PZ 4:13 Objavio vam je svoj Savez i naloœio vam da ga vræite - Desetzapovijedi, æto ih ispisa na dvije kamene ploçe.PZ 4:14 A meni je Jahve naredio da vas pouçim o zakonima i uredbamaæto øete ih vræiti u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete.Pogibao idolopoklonstvaPZ 4:15 Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog vaæ, govorioisred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika,PZ 4:16 da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesanalika, kipa muækoga ili œenskoga obliçja,PZ 4:17 ni obliçja kakve œivotinje æto je na zemlji, ni obliçja kakve pticeæto pod nebom lijeta,PZ 4:18 ni obliçja bilo çega æto po zemlji gmiœe, ni obliçja kakve ribe ætoje u vodi pod zemljomPZ 4:19 i da se ne bi, kad digneæ svoje oçi prema nebu te vidiæ sunce,mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanjaæ ida im iskazujeæ ætovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima,svugdje pod nebom.

156PZ 4:20 A vas je uzeo Jahve i izveo vas iz Egipta - iz one peøi raœarene- da postanete narod njegove baætine, to æto ste danas.PZ 4:21 Ali se zbog vas Jahve na me razljutio i zakleo da ja neøu prijeøipreko Jordana i uniøi u blaœenu zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje ubaætinu.PZ 4:22 Tako, ja øu umrijeti u ovoj zemlji; ja preko Jordana neøu prijeøi.A vi øete prijeøi i zaposjesti onu krasnu zemlju.PZ 4:23 Zato pazite da ne zaboravljate Saveza æto ga je Jahve, Bogvaæ, sklopio s vama te sebi ne pravite klesanih likova bilo çega æto jeJahve, Bog tvoj, zabranio.PZ 4:24 Jer Jahve, Bog tvoj, oganj je æto proœdire; on je Bog ljubomoran.PZ 4:25 Kad budete izrodili djecu i unuçad i budete dulje u onoj zemljiproboravili, a pokvarite se praveøi sebi bilo kakve klesane likove i çineøizlo u oçima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srdœbu izazovete,PZ 4:26 znajte - uzimam za svjedoke protiv vas nebesa i zemlju - da øevas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je zaposjednete:neøete dugo u njoj œivjeti nego øete biti iskorijenjeni.PZ 4:27 Jahve øe vas raspræiti po narodima i ostat øe vas samo malenbroj meåu narodima meåu koje vas Jahve odvede.PZ 4:28 Ondje øete se klanjati bogovima æto su ih ljudske ruke naçinileod drveta i kamena, bogovima koji ne mogu ni vidjeti ni çuti, ni jesti nimirisati.PZ 4:29 Ondje øeæ traœiti Jahvu, Boga svoga. I naøi øeæ ga ako ga budeætraœio svim srcem svojim i svom duæom svojom.PZ 4:30 U nevolji tvojoj snaøi øe te sve to, ali u posljednje vrijeme ti øeæse obratiti Jahvi, Bogu svomu, i posluæati njegov glas.PZ 4:31 Ta Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; neøe te on zapustiti niupropastiti niti øe zaboraviti Saveza æto ga je pod zakletvom sklopio socima tvojim.Jahve je pravi BogPZ 4:32 Ispitaj samo prijaænja vremena æto su protekla prije tebe, sveotkad je Bog stvorio çovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesado drugoga, bilo ovako veliçanstvena dogaåaja? Je li se æto takvo çulo?PZ 4:33 Je li ikad koji narod çuo glas Boga gdje govori isred ognja kaoæto si ti çuo i na œivotu ostao?PZ 4:34 Ili, pokuæa li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isreddrugog naroda kuænjama, znakovima, çudesima i ratom, jakom rukomi ispruœenom miæicom, uza silne strahote, kao æto je sve to, na vaæe oçi,uçinio za vas Jahve, Bog vaæ, u Egiptu?PZ 4:35 Tebi je to pokazano da znaæ da je Jahve pravi Bog i da nemadrugoga uz njega.PZ 4:36 S neba ti se oglasio svojim glasom da te pouçi; dopustio ti je davidiæ njegov veliki oganj na zemlji; i isred ognja çuo si njegove rijeçi.PZ 4:37 Zbog toga æto je ljubio oçeve tvoje, izabrao je poslije njih njihovopotomstvo; on, glavom, izveo te iz Egipta svojom silnom moøi;PZ 4:38 ispred tebe rastjerao je narode, i brojnije i jaçe od tebe, da tedovede u njihovu zemlju i preda je tebi u baætinu, kao æto je i danas.PZ 4:39 Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gorena nebu i ovdje na zemlji - drugoga nema.PZ 4:40 Drœi njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danasda dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poœiviæ na zemljikoju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek.”Gradovi-utoçiætaPZ 4:41 Tada Mojsije izabra tri grada preko Jordana, na istoçnoj strani,PZ 4:42 kamo øe se moøi skloniti ubojica koji nehotice ubije svogabliœnjega a da prije nije imao mrœnje prema njemu: da bi, bjeœeøi u kojiod ovih gradova, mogao spasiti svoj œivot.PZ 4:43 To su: Bezer u pustinji, u zemlji Miæoru, za Rubenovce; Ramotu Gileadu za Gadovce, i Golan u Baæanu za Manaæeovce.PZ 4:44 Ovo je Zakon æto ga je Mojsije postavio pred Izraelce;PZ 4:45 ovo su upute, zakoni i uredbe æto ih je Mojsije dao Izraelcimakad su iziæli iz Egipta,PZ 4:46 s one strane Jordana, u dolini nasuprot Bet Peoru, u zemljiamorejskoga kralja Sihona, koji je œivio u Heæbonu i koga su potukliMojsije i Izraelci poæto iziåoæe iz Egipta.PZ 4:47 Njegovu su zemlju zauzeli i zemlju baæanskoga kralja Oga,dvaju amorejskih kraljeva koji su œivjeli preko Jordana na istoku,PZ 4:48 od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, do brda Sirjona,to jest Hermona, PZ 4:49 i svu Arabu preko Jordana, s istoka do morau Arabi, pod obroncima Pisge.Deset zapovijedi

157PZ 5:1 Mojsije sazva sav Izrael te im reçe: “Çuj, Izraele, naredbe i zapo-vijedi æto ih danas izriçem u tvoje uæi! Nauçite ih, drœite i vræite.PZ 5:2 Jahve, Bog naæ, sklopio je s nama Savez na Horebu.PZ 5:3 Nije Jahve sklopio taj Savez s naæim oçevima, nego baæ s namasvima koji smo danas ovdje œivi.PZ 5:4 Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja.PZ 5:5 Ja sam u ono vrijeme stajao izmeåu Jahve i vas da vam objavimJahvine rijeçi, jer se vi, u strahu od ognja, niste htjeli peti na brdo. Rekaoje:PZ 5:6 ‘Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, izkuøe ropstva.PZ 5:7 Nemoj imati drugih bogova uz mene!PZ 5:8 Ne pravi sebi lika ni obliçja bilo çega æto je gore na nebu, ili doljena zemlji, ili u vodama pod zemljom.PZ 5:9 Ne klanjaj im se niti im sluœi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog samljubomoran. Kaœnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci dotreøeg i çetvrtog koljena,PZ 5:10 a iskazujem milosråe tisuøama koji me ljube i vræe moje zapo-vijedi.PZ 5:11 Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve neopraæta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.PZ 5:12 Dan subotnji obdrœavaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bogtvoj.PZ 5:13 Æest dana radi i obavljaj sav svoj posao.PZ 5:14 A sedmoga je dana subota, poçinak posveøen Jahvi, Bogutvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni køi tvoja, nisluga tvoj, ni sluækinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo œivinçetvoje, niti doæljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpoçinuti isluga tvoj, i sluækinja tvoja kao i ti.PZ 5:15 Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavioJahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruœenom miæicom. Zato ti je zapo-vjedio Jahve, Bog tvoj, da drœiæ dan subotnji.PZ 5:16 Poætuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, za-povjedio, da dugo œiviæ i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj,daje.PZ 5:17 Ne ubij!PZ 5:18 Ne uçini preljuba!PZ 5:19 Ne ukradi!PZ 5:20 Ne svjedoçi laœno na bliœnjega svoga!PZ 5:21 Ne poœeli œene bliœnjega svoga! Ne poœeli kuøe bliœnjega svoga,ni njive njegove, ni sluge njegova, ni sluækinje njegove, ni vola njegova,ni magarca njegova, niti iæta æto je bliœnjega tvoga.’PZ 5:22 Te je rijeçi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakimglasom upravio Jahve svemu vaæem zboru. Niæta nije dodavao nego ihje ispisao na dvije kamene ploçe te ih predao meni.PZ 5:23 A onda, kad çuste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju,k meni pristupiæe svi vaæi plemenski glavari i vaæe starjeæinePZ 5:24 pa rekoæe: ‘Jahve, Bog naæ, oçitovao nam je, eto, svoju slavui svoju veliçajnost; çuli smo njegov glas isred ognja; danas smo vidjelida çovjek moœe ostati na œivotu iako mu Bog govori.PZ 5:25 A sad, zaæto da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogaoproœdrijeti; budemo li dalje sluæali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismoumrijeti.PZ 5:26 Jer, koji je smrtnik ikad sluæao glas Boga œivoga kako govoriisred ognja - kao mi - i ostao na œivotu?PZ 5:27 Ti se primakni i sluæaj sve æto øe ti reøi Jahve, Bog naæ. A ondati nama kaœi sve æto tebi Jahve, Bog naæ, rekne, i mi øemo to posluæatii izvræiti.’PZ 5:28 Jahve je çuo vaæe rijeçi kad ste mi govorili pa mi reçe: ‘Çuo samrijeçi æto ih je taj narod tebi upravio. Sve æto su rekli dobro je.PZ 5:29 Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drœesve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo!PZ 5:30 Hajde, reci im: Vratite se u svoje æatore!PZ 5:31 A ti ostani ovdje kod mene; kazat øu ti sve zapovijedi, zakonei uredbe kojima øeæ ih pouçiti i koje øe oni vræiti u zemlji æto im je dajemu posjed.’PZ 5:32 Pazite, dakle, da radite kako vam je Jahve, Bog vaæ, naloœio!Ne skreøite ni desno ni lijevo.PZ 5:33 Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog vaæ, oznaçio, datako uzmognete œivjeti, imati sreøu i dug œivot u zemlji koju øetezaposjesti.

158PZ 6:1 Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve, Bog vaæ, za-povjedi da vas u njima pouçim, kako biste ih vræili u zemlji u koju odlaziteda je zaposjednete;PZ 6:2 da se svega svog vijeka bojiæ Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sintvoga sina, vræeøi sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove æto ti ihdanas propisujem, pa da imaæ dug œivot.PZ 6:3 Sluæaj, Izraele, drœi ih i vræi da ti dobro bude i da se razmnoœiæ uzemlji kojom teçe med i mlijeko, kao æto ti je obeøao Jahve, Bog otacatvojih.Ljubav prema Bogu - srœ ZakonaPZ 6:4 Çuj, Izraele! Jahve je Bog naæ, Jahve je jedan!PZ 6:5 Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom duæomsvojom i svom snagom svojom!PZ 6:6 Rijeçi ove æto ti ih danas nareåujem neka ti se ureœu u srce.PZ 6:7 Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediæ usvojoj kuøi i kad ideæ putem; kad lijeœeæ i kad ustajeæ.PZ 6:8 Priveœi ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis meåuoçima!PZ 6:9 Ispiæi ih na dovratnicima kuøe svoje i na vratima svojim!PZ 6:10 A kad te Jahve, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleotvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da øe je tebi dati - u velike ilijepe gradove kojih nisi zidao;PZ 6:11 u kuøe pune svakog dobra kojih nisi punio; na iskopane çatrnjekojih nisi kopao; u vinograde i maslinike kojih nisi sadio - i sit se najedeæ:PZ 6:12 pazi da ne zaboraviæ Jahvu koji te izveo iz zemlje egipatske, izkuøe ropstva.PZ 6:13 Boj se Jahve, Boga svoga; njemu iskazuj ætovanje; njegovimimenom polaœi prisegu.PZ 6:14 Ne idite za drugim bogovima izmeåu bogova drugih naroda ætosu oko vas.PZ 6:15 Jer je Jahve, Bog tvoj, æto stoji u sredini tvojoj, ljubomoran Bog;gnjev bi Jahve, Boga tvoga, usplamtio protiv tebe i istrijebio te sa zemlje.PZ 6:16 Ne iskuæavajte Jahvu, Boga svoga, kao æto ste ga iskuæavalikod Mase.PZ 6:17 Toçno vræite zapovijedi Jahve, Boga svoga, upute njegove izakone njegove koje je izdao.PZ 6:18 Çini æto je pravo i dobro u oçima Jahve da ti dobro bude i da sedomogneæ dobre zemlje za koju se Jahve zakleo tvojim ocimaPZ 6:19 da øe iz nje protjerati sve tvoje neprijatelje ispred tebe; tako jeobeøao Jahve.Pouka djecePZ 6:20 A kad te sutra zapita tvoj sin: æto su te upute, zakoni i uredbe ætoih je Jahve, Bog naæ, vama propisao -PZ 6:21 kaœi svome sinu: ‘Bili smo faraonovi robovi u Egiptu, ali nas jeJahve izveo iz Egipta jakom rukom.PZ 6:22 Na naæe je oçi Jahve uçinio velike i straæne znakove i çudesaprotiv Egipta, protiv faraona i protiv svega doma njegova,PZ 6:23 a nas je odande izveo da nas dovede i dade nam zemlju koju jezakletvom obeøao ocima naæim.PZ 6:24 I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vræimo ustrahopoætovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretnii da œivimo kao æto je to danas.’PZ 6:25 Naæa øe, dakle, pravednost biti: drœati i vræiti sve ove zapovijedipred Jahvom, Bogom naæim, kako nam je naredio.Drœanje prema poganstvuPZ 7:1 Kad te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideæ da jezaposjedneæ i kad ispred tebe otjera mnoge narode: Hetite, Girgaæane,Amorejce, Kanaance, Periœane, Hivijce i Jebusejce - sedam narodabrojnijih i jaçih od tebe -PZ 7:2 te kad ih Jahve, Bog tvoj, preda tebi i ti ih poraziæ, udari ihprokletstvom; nemoj sklapati s njima saveza niti im iskazuj milosti.PZ 7:3 Ne sklapaj œenidbe s njima, ne udavaj svoje køeri za njihova sinaniti œeni svoga sina njihovom køeri;PZ 7:4 jer bi ona odvratila od mene sina tvoga; drugim bi bogovima onsluœio; Jahve bi se razgnjevio protiv vas i brzo bi te istrijebio.PZ 7:5 Nego ovako uçinite prema njima: poruæite njihove œrtvenike,porazbijajte njihove stupove, njihove aæere poçupajte a njihove kumirespalite.PZ 7:6 Ta ti si narod posveøen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bogtvoj, izabrao da meåu svim narodima koji su na zemlji budeæ njegovpredragi vlastiti narod.

159PZ 7:7 Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato æto biste vi bili brojniji odsvih naroda - vi ste zapravo najmanji -PZ 7:8 nego zato æto vas Jahve ljubi i drœi zakletvu kojom se zakleovaæim ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas izkuøe ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga.PZ 7:9 Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drœisvoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuøu koljena onima koji ga ljubei drœe njegove zapovijedi.PZ 7:10 A onima koji ga mrze uzvraøa izravno njima samima; uniætavabez odgaåanja onoga koji ga mrzi: uzvraøa izravno njemu samomu.PZ 7:11 Stoga drœi zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas nalaœemda ih vræiæ.Nagrada za vjernostPZ 7:12 A za nagradu - budeæ li sluæao ove naloge, drœao ih te izvræavao- Jahve, Bog tvoj, drœat øe ti Savez svoj i milost za koje se zakleo tvojimocima.PZ 7:13 Ljubit øe te, blagoslivljati i razmnaœati; blagoslivljat øe plod utrobetvoje i rod zemlje tvoje: œito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje, mlad krava tvojihi prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da øe je tebidati.PZ 7:14 Bit øeæ blagoslovljen nad sve narode; neøe u tebe biti ni neplodnani neplodne, ni meåu tvojom çeljadi ni meåu stokom tvojom.PZ 7:15 Jahve øe od tebe maknuti svaku bolest; neøe na te pustiti nijedno od straænih zala egipatskih za koja znaæ nego øe njima pritiskatione koji te mrze.PZ 7:16 Uniætavaj sve narode koje ti Jahve, Bog tvoj, bude predavao.Neka ih ne saœaljuje oko tvoje. Nemoj se klanjati njihovim kumirima, jerbi ti to bilo zamkom.Jahve - snaga IzraelovaPZ 7:17 Moœda øeæ u svome srcu reøi: ‘Oni su narodi brojniji od mene,kako øu ih onda protjerati?’PZ 7:18 Ne boj ih se! Sjeti se æto je Jahve, Bog tvoj, uçinio faraonu isvemu Egiptu!PZ 7:19 Pomisli na velike kuænje æto si ih vidio na svoje oçi; na oneznakove i çudesa pa na jaku ruku i ispruœenu miæicu kojima te Jahve,Bog tvoj, izveo. Tako øe Jahve, Bog tvoj, uçiniti sa svim narodima kojihse plaæiæ.PZ 7:20 Povrh toga, meåu njih øe Jahve, Bog tvoj, slati stræljene dok neizginu koji bi preostali i skrili se pred tobom.PZ 7:21 Ne strepi, dakle, pred njima! Ta Jahve, Bog tvoj, u sredini jetvojoj, Bog silan i strahovit.PZ 7:22 Malo øe pomalo Jahve, Bog tvoj, ispred tebe uniætiti one narode;i neøeæ ih moøi ujedanput sve istrijebiti da se zvijeri ne bi protiv teberazmnoœile.PZ 7:23 Ali Jahve, Bog tvoj, tebi øe ih predati i meåu njih unositi stravudok ne budu uniæteni.PZ 7:24 I njihove øe kraljeve predati u tvoje ruke da zatreæ ime njihovopod nebom. Nijedan se neøe odrœati pred tobom dok ih ne uniætiæ.PZ 7:25 Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom æto jena njima; ne uzimlji ga da ne budeæ njime zaveden; jer bi to bilo gadnoJahvi, Bogu tvome.PZ 7:26 Ne unosi gnusobe u svoju kuøu da ne budeæ udarenprokletstvom kao i ona; duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta.Stega je potrebna i korisnaPZ 8:1 Drœite i vræite sve zapovijedi koje vam danas nareåujem da bisteœivjeli i raznmoœili se i da biste uæli i zaposjeli zemlju koju je Jahve podzakletvom obeøao ocima vaæim.PZ 8:2 Sjeøaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinjiovih çetrdeset godina da te ponizi, iskuæa i dozna æto ti je u srcu: hoøeæli drœati zapovijedi njegove ili neøeæ.PZ 8:3 Poniœavao te i glaåu morio, a onda te hranio manom - za koju nisiznao ni ti ni tvoji oci - da ti pokaœe kako çovjek ne œivi samo o kruhu negoda çovjek œivi o svemu æto izlazi iz usta Jahvinih.PZ 8:4 Tvoja se odjeøa na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovihçetrdeset godina.PZ 8:5 Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja ipopravlja, kao æto çovjek odgaja sina svoga.PZ 8:6 I drœi zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeøi putovima njegovimi bojeøi se njega!PZ 8:7 Ta Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potoka i vrela,dubinskih voda æto izviru u dolinama i bregovima;

160PZ 8:8 zemlju pæenice i jeçma, loze, smokava i æipaka, zemlju meda imaslina;PZ 8:9 zemlju u kojoj neøeæ sirotinjski jesti kruha i gdje ti niæta neøenedostajati; zemlju gdje kamenje ima œeljeza i gdje øeæ iz njezinih brdinavaditi mjed.PZ 8:10 Do sita øeæ jesti i blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobrezemlje koju ti je dao.PZ 8:11 Çuvaj se da ne zaboraviæ Jahvu, Boga svoga, zanemarujuøinjegove zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danasdajem.PZ 8:12 I poæto se najedeæ do sitosti, posagradiæ lijepe kuøe i u njima senastaniæ;PZ 8:13 kad ti se krupna i sitna stoka namnoœi; kad se nakupiæ srebra izlata i kada sve tvoje uznapreduje,PZ 8:14 nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviæ Jahvu, Bogasvoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuøe ropstva;PZ 8:15 koji te proveo kroz onu veliku i straænu pustinju, kroz zemljuplamenih zmija i ætipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveovodu iz stijene tvrde kao kremen;PZ 8:16 koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, date ponizi i da te iskuæa te da na kraju budeæ sretan.PZ 8:17 Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moøi i snagom svojihruku sebi namakao ovo bogatstvo.PZ 8:18 Sjeti se Jahve, Boga svoga! Ta on ti je dao snagu da stjeçeæbogatstvo da tako ispuni - kao æto je danas - svoj Savez za koji se zakleotvojim ocima.PZ 8:19 Ako li zaboraviæ Jahvu, Boga svoga, i poåeæ za drugim bogovimate njima budeæ iskazivao ætovanje, njima se klanjao, kunem vam sedanas da øete zacijelo izginuti;PZ 8:20 poput naroda koje øe Jahve pogubiti pred vama, tako øe i vasnestati jer niste posluæali glasa Jahve, Boga svoga.Pobjeda i spasenje dolazi od Boga, a ne od çovjekaPZ 9:1 Sluæaj, Izraele! Danas prelaziæ preko Jordana da sebi podvrgneænarode i veøe i brojnije nego æto si ti; velike gradove, s utvrdama donebesa;PZ 9:2 narod velik i gorostasan poput Anakovaca, koje veø poznajeæ io kojima si sluæao: ‘Tko da odoli Anakovcima?’PZ 9:3 Znaj dakle danas da Jahve, Bog tvoj, ide pred tobom. On je vatraæto proœdire; on øe ih oboriti, tebi ih podvrgnuti. A ti øeæ ih onda rastjeratii ubrzo pobiti, kako ti je Jahve i rekao.PZ 9:4 Poæto ih otjera ispred tebe Jahve, Bog tvoj, nemoj reøi u srcusvome: ‘Jahve me uveo da zaposjednem ovu zemlju zbog mojepravednosti.’ Naprotiv, zbog opaçina onih naroda Jahve ih tjera ispredtebe.PZ 9:5 Ne ideæ ti da zaposjedneæ njihovu zemlju zbog svoje pravednostii çestitosti svoga srca, nego zato æto Jahve, Bog tvoj, zbog opaçine onihnaroda tjera njih ispred tebe da tako odrœi rijeç kojom se zakleo tvojimocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.PZ 9:6 Znaj, dakle, da ti Jahve, Bog tvoj, ne daje ovu dobru zemlju uposjed zbog tvoje pravednosti, jer si ti narod tvrde æije!Najçeæøi i najopasniji oblik idolopoklonstvaPZ 9:7 Sjeøaj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji ljutio Jahvu, Bogasvoga. Od dana kad ste izaæli iz zemlje egipatske do dolaska na ovomjesto, Jahvi ste se opirali.PZ 9:8 Na Horebu ste rasrdili Jahvu i Jahve je na vas tako planuo da vasje htio uniætiti.PZ 9:9 Popeo sam se na brdo da primim kamene ploçe, ploçe Savezaæto ga s vama sklopi Jahve. Na brdu sam ostao çetrdeset dana i çetrdesetnoøi: niti sam jeo kruha niti pio vode.PZ 9:10 I dade mi Jahve dvije kamene ploçe, ispisane prstom Boœjim,na kojima bijahu sve rijeçi æto vam ih je Jahve isred ognja na brdu rekaona dan zbora.PZ 9:11 Kad je proælo çetrdeset dana i çetrdeset noøi, Jahve mi dadedvije kamene ploçe - ploçe Saveza.PZ 9:12 I reçe mi Jahve: ‘Ustaj! Œurno siåi odavde, jer se pokvario narodtvoj koji si izveo iz Egipta. Brzo su zaæli s puta koji sam im oznaçio: veøsu sebi napravili livenog kumira.’PZ 9:13 Joæ mi reçe Jahve: ‘Promatrao sam taj narod. Zbilja je to narodtvrde æije!PZ 9:14 Pusti me da ih uniætim i njihovo ime izbriæem pod nebesima, aod tebe da uçinim narod i jaçi i brojniji nego æto je ovaj!’

161PZ 9:15 Okrenuh se i siåoh niz brdo, a brdo svejednako plamtjelo uognju. Dvije ploçe Saveza bijahu mi u rukama.PZ 9:16 Pogledah: zbilja ste sagrijeæili protiv Jahve, Boga svoga. Saliliste sebi tele od kovine. Tako ste brzo zaæli s puta æto vam ga Jahvebijaæe oznaçio.PZ 9:17 Pograbih dvije ploçe te ih bacih od sebe objema rukama - razbihploçe pred vaæim oçima.PZ 9:18 Onda se niçice bacih pred Jahvu. Çetrdeset dana i çetrdesetnoøi - kao i prije - niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha kojeste poçinili radeøi zlo u oçima Jahve i srdeøi ga.PZ 9:19 Jer se bojah srdœbe i gnjeva kojim je Jahve usplamtio na vas davas zatre. Ali me i tada Jahve usliæa.PZ 9:20 I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga uniætiti. Tada se zauzehi za Arona.PZ 9:21 Vaæ grijeh, tele æto bijaste naçinili, uzeh i saœegoh ga u vatri. Uprah ga satrh i prah mu bacih u potok æto teçe s brda.PZ 9:22 Kod Tabere, kod Mase i Kibrot Hataave srdili ste Jahvu.PZ 9:23 Kad vas je Jahve slao od Kadeæ Barnee govoreøi: ‘Idite gore iuzmite zemlju koju sam vam dao’, pobunili ste se protiv rijeçi Jahve,Boga svoga; u njega se niste pouzdavali niti ste sluæali njegov glas.PZ 9:24 Nepokorni bijaste Jahvi otkad vas poznajem.Mojsijev zagovorPZ 9:25 Zato sam pao niçice i leœao pred Jahvom çetrdeset dana içetrdeset noøi, jer Jahve bijaæe rekao da øe vas uniætiti.PZ 9:26 Jahvu sam molio i rekao: ‘Gospodine moj, Jahve! Ne uniætavajnaroda svoga, baætine svoje koju si izbavio u svojoj veliçajnosti i svojommoønom rukom izveo iz Egipta.PZ 9:27 Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri sena tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opaçinu, na grijeh njegov,PZ 9:28 da se ne rekne u zemlji iz koje si nas izbavio: Jahve ih nijemogao uvesti u zemlju koju im je obeøao, ili ih je mrzio pa ih je zatoodveo da ih pomori u pustinji.PZ 9:29 A oni su tvoj narod, tvoja baætina, oni koje si izveo svojom velikommoøi i ispruœenom miæicom.’Dvije kamene ploçePZ 10:1 U to vrijeme Jahve mi reçe: ‘Iskleæi dvije kamene ploçe kao iprijaænje pa se popni k meni na brdo; a napravi i drveni kovçeg.PZ 10:2 Na ploçe øu napisati rijeçi koje su bile na prvim ploçama æto siih razbio. A onda ih poloœi u kovçeg.’PZ 10:3 Naçinih kovçeg od bagremovine, isklesah dvije kamene ploçekao æto bijahu prve, pa se, s dvjema ploçama u ruci, popeh na brdo.PZ 10:4 I napisa na te ploçe, kao i prije, Deset rijeçi koje vam je Jahverekao na brdu, isred ognja, na dan zbora. Onda ih Jahve dade meni.PZ 10:5 Okrenuh se i siåoh s brda. Poloœih ploçe u kovçeg koji bijahnapravio. I stadoæe ondje, kako mi je Jahve naredio.PZ 10:6 Od Beerota sinova Jaakanovih odoæe Izraelci u Moseru. Ondjeumrije Aron i ondje bi pokopan. Sveøenikom mjesto njega postadenjegov sin Eleazar.PZ 10:7 Odande odoæe u Gudgodu; iz Gudgode u Jotbatu, u kraj bogatpotocima.PZ 10:8 U to vrijeme odvoji Jahve pleme Levijevo da nosi Kovçeg savezaJahvina; da pred Jahvom stoji u njegovoj sluœbi te da u njegovo imeblagoslivlja, kako radi i danas.PZ 10:9 Stoga Levi nema udjela ni baætine sa svojom braøom: Jahve jenjegova baætina, kako mu je Jahve, Bog tvoj, i rekao.PZ 10:10 Na brdu sam ostao, kao i prvi put, çetrdeset dana i çetrdesetnoøi. I usliæa me Jahve i taj put; nije htio da te uniæti,PZ 10:11 nego mi Jahve reçe: ‘Ustaj! Idi pred ovim narodom da uåu izaposjednu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da øu im jedati.’”Obreœite srce svoje”PZ 10:12 Dakle, Izraele, æto od tebe traœi Jahve, Bog tvoj? Samo to dase bojiæ Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiæ; da galjubiæ i sluœiæ Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom duæomsvojom;PZ 10:13 da drœiæ Jahvine zapovijedi i njegove zakone æto ti ih danas zatvoje dobro dajem.PZ 10:14 Evo, Jahvi, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima,zemlja i sve æto je na njoj.PZ 10:15 Ali Jahvi samo vaæi oci omiljeæe i poslije njih izabrao je vas,potomke njihove, izmeåu svih naroda, kako je i danas.

162PZ 10:16 Srce svoje obreœite; æiju viæe ne ukruøujte!PZ 10:17 Jer Jahve, Bog vaæ, Bog je nad bogovima, Gospodar nadgospodarima, Bog velik, jak i straæan, koji nije pristran i ne da se podmititi;PZ 10:18 daje pravdu siroti i udovici; ljubi pridoælicu, daje mu hranu iodjeøu.PZ 10:19 Ljubite i vi pridoælicu, jer ste i sami bili pridoælice u zemljiegipatskoj.PZ 10:20 Boj se Jahve, Boga svojeg; njemu sluœi; uza njega se priljubi;njegovim imenom priseœi.PZ 10:21 On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe uçinio velika içudesna djela æto su ih vidjele tvoje oçi.PZ 10:22 Tvojih otaca, kad su se spustili u Egipat, bjeæe samo sedam-deset, a sad je Jahve, Bog tvoj, uçinio te vas ima kao zvijezda na nebu.Posluænost pribavlja baætinuPZ 11:1 Ljubi, dakle, Jahvu, Boga svoga, i vræi u sve dane njegovenaredbe, njegove zakone, uredbe i zapovijedi.PZ 11:2 Vi, a ne vaæi sinovi, koji nisu ni upoznali ni vidjeli pouke Jahve,Boga vaæega, danas ste se osvjedoçili o njegovoj veliçajnosti, o njegovojmoønoj ruci, ispruœenoj miæici,PZ 11:3 o znamenjima njegovima i o djelima æto ih uçini usred Egipta nafaraonu, kralju egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj;PZ 11:4 æto je uçinio egipatskoj vojsci, njihovim konjima i kolima; kakoih je preplavio vodama Crvenog mora kad su vas progonili i kako ih jezatro do danaænjeg dana;PZ 11:5 æto je za vas radio u pustinji dok ne stigoste do ovoga mjesta;PZ 11:6 æto je uçinio s Datanom i Abiramom, sinovima Eliaba, Rubenovapotomka, kad zemlja rastvori ralje svoje te ih proguta sred svega Izraela,njih i njihove obitelji, njihove æatore i sve æto imahu.PZ 11:7 Vaæe su oçi vidjele sva ta velika djela æto ih je Jahve uçinio.PZ 11:8 Zato drœite sve zapovijedi æto vam ih danas nareåujem da budetejaki te uzmete u posjed zemlju u koju idete da je osvojite;PZ 11:9 napokon, da dugo œivite u zemlji za koju se zakleo Jahve ocimavaæim da øe je dati njima i njihovu potomstvu - zemlju kojom teçe medi mlijeko. PZ 11:10 Jer zemlja u koju ideæ da je zaposjedneæ nije kaozemlja egipatska iz koje ste izaæli, gdje si, posijavæi sjeme, morao svojusjev svojom nogom natapati kao æto se natapa povrtnjak.PZ 11:11 Zemlja u koju idete da je zaposjednete zemlja je bregova idolova i natapa je daœd nebeski;PZ 11:12 zemlja nad kojom Jahve, Bog tvoj, bdi; na kojoj oçi Jahve,Boga tvoga, uvijek poçivaju, od poçetka do svræetka godine.PZ 11:13 Zato, ako doista posluæate zapovijedi koje vam danas izdajemi budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i sluœili mu svim srcem svojim i svomduæom svojom,PZ 11:14 davat øu vaæoj zemlji kiæu u pravo vrijeme: u jesen i u proljeøe,i moøi øeæ skupljati svoje œito, svoje vino i svoje ulje;PZ 11:15 travu øu davati po tvome polju tvome blagu. Tako øeæ jesti i bitisit.PZ 11:16 Pazite da se vaæe srce ne zavede, da ne poåete stranputicom,da drugim bogovima ne iskazujete ætovanje i da im se ne klanjate.PZ 11:17 Jer tada bi na vas Jahve usplamtio gnjevom: nebesa bi zatvorio;kiæe ne bi bilo; zemlja ne bi davala roda i vas bi brzo nestalo s te dobrezemlje koju vam Jahve daje.PZ 11:18 Utisnite ove moje rijeçi u svoje srce i svoju duæu; kao znak ihpriveœite na svoju ruku; neka vam budu kao zapis meåu oçima!PZ 11:19 Pouçite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojojkuøi i kad idete putem; kad lijeœete i kad ustajete.PZ 11:20 Ispiæite ih na dovratnike svoje kuøe i na svoja vrataPZ 11:21 da vaæi dani i dani vaæih sinova u zemlji za koju se Jahvezakleo vaæim ocima da øe im je dati - budu brojni kao dani nebesa nadzemljom.PZ 11:22 Ako budete vjerno drœali sve ove zapovijedi koje vamnareåujem, vræili ih i ljubili Jahvu, Boga svoga, hodili svim njegovimputovima i çvrsto se priljubili uz njega,PZ 11:23 Jahve øe ispred vas protjerati sve te narode i vi øete s posjedaodagnati narode brojnije i jaçe od sebe.PZ 11:24 Svako mjesto na koje stupi vaæa noga bit øe vaæe; od pustinjei Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata, do Zapadnog mora sterat øe sevaæe podruçje.PZ 11:25 Nitko se neøe odrœati pred vama; strah i trepet raæirit øe Jahve,Bog vaæ, po svoj zemlji u koju stupite, kako vam je rekao.Blagoslov i prokletstvo

163PZ 11:26 Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo:PZ 11:27 blagoslov, budete li sluæali zapovijedi Jahve, Boga svoga,koje vam danas dajem;PZ 11:28 a prokletstvo, ne budete li sluæali zapovijedi Jahve, Boga svoga,nego saåete s puta koji vam danas odreåujem te poåete za drugimbogovima kojih niste poznavali.PZ 11:29 Kada te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideæ da jezaposjedneæ, tada nad gorom Gerizimom izreci blagoslov, a prokletstvonad gorom Ebalom.PZ 11:30 Te se gore izdiœu, kako znate, s onu stranu Jordana, za putomprema zapadu, u zemlji Kanaanaca, koji œive u Arabi, nasuprot Gilgalu,uz Hrast More.PZ 11:31 Eto øete prijeøi preko Jordana da zaposjednete zemlju kojuvam daje Jahve, Bog vaæ. Zaposjednite je i nastanite se u njoj.PZ 11:32 Ali drœite i vræite sve zakone i uredbe koje vam danas izlaœem.Jedinstvo bogosluœjaPZ 12:1 Ovo su zakoni i uredbe æto vam ih valja drœati i vræiti u zemlji kojuvam Jahve, Bog otaca vaæih, daje u posjed za sve dane æto budeteœivjeli na zemlji.PZ 12:2 Sravnite sa zemljom sva mjesta na kojima su narodi koje øeteprotjerati iskazivali ætovanje svojim bogovima, nalazila se ona na visokimbrdima, na humovima ili pod kakvim zelenim drvetom.PZ 12:3 Poruæite njihove œrtvenike, porazbijajte njihove stupove, spaliteim aæere; smrvite kipove njihovih bogova, zatrite im imena s onih mjesta.PZ 12:4 Jahvi, Bogu svome, nemojte onako iskazivati ætovanje.PZ 12:5 Jahvu, Boga svoga, traœite jedino na mjestu koje je on odabrao,sred svih vaæih plemena, da ondje stavi svoje ime i da ondje prebiva;PZ 12:6 onamo donosite svoje paljenice i svoje klanice, svoje desetinei darove svojih ruku, svoje zavjetne i dragovoljne prinose i prvine odsvoga krupnoga i sitnoga blaga.PZ 12:7 Blagujte ondje, vi i vaæe obitelji, u nazoçnosti Jahve, Boga svoga;veselite se svime æto su vaæe ruke namaknule i æto vam je Jahve, Bogvaæ, blagoslovom udijelio.PZ 12:8 Nemojte raditi çak ni kako radimo ovdje danas - svatko æto senjemu çini dobro -PZ 12:9 jer joæ niste stigli u Poçivaliæte, u baætinu koju ti daje Jahve, Bogtvoj.PZ 12:10 Ali kad prijeåete preko Jordana i nastanite se u zemlji kojuvam Jahve, Bog vaæ, daje u baætinu, kad vas smiri od svih neprijateljakoji budu oko vas te budete œivjeli bez straha,PZ 12:11 onda øete donositi sve æto vam nareåujem: svoje paljenice,svoje klanice, svoje desetine, darove svojih ruku i sve svoje izabranezavjetnice koje budete zavjetovali Jahvi - na mjesto koje Jahve, Bogvaæ, odabere da ondje nastani svoje ime.PZ 12:12 Veselite se tada pred Jahvom, Bogom svojim, vi, vaæi sinovii køeri, vaæe sluge i sluækinje i levit koji bude u vaæim gradovima, jer onnema s vama udjela ni baætine.PZ 12:13 Pazi da ne prinosiæ svojih œrtava paljenica na bilo kojem mjestuæto ga zamijetiæ,PZ 12:14 nego samo na mjestu æto ga odabere Jahve, u jednome odtvojih plemena. Tu prinosi svoje paljenice i tu obavljaj sve æto tinareåujem.PZ 12:15 Ali svaki put kad ti srce zaœeli, moœeæ zaklati i jesti mesa u svimsvojim gradovima, prema blagoslovu koji ti Jahve, Bog tvoj, bude davao.I neçist i çist moœe ga jesti, kao da je od srne ili jelena.PZ 12:16 Ali krvi nemojte blagovati; istoçite je na zemlju kao vodu.PZ 12:17 Po svojim gradovima nemojte jesti desetine svoga œita, svogavina, svoga ulja ni prvine svoga krupnog ili sitnog blaga; niti iæta od svojihzavjetovanih i od svojih dragovoljnih prinosa, ni od prinosa svojih ruku,PZ 12:18 nego øeæ to blagovati pred Jahvom, Bogom svojim, u mjestukoje Jahve, Bog tvoj, odabere, ti, tvoj sin, tvoja køi, tvoj sluga, tvojasluækinja i levit koji bude u tvojim gradovima. Proveseli se u nazoçnostiJahve, Boga svoga, svime æto ti ruka namakne.PZ 12:19 Pazi da nikad ne zaboraviæ levita dok si na svojoj zemlji.PZ 12:20 Kad ti Jahve, Bog tvoj, proæiri tvoje podruçje, kao æto ti je rekao,i ti rekneæ: ‘Ja bih jeo mesa’ - jer œeliæ jesti mesa - moœeæ ga jesti kolikoti duæa œeli.PZ 12:21 Bude li mjesto koje Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu svojeime smjesti daleko od tebe, onda moœeæ zaklati bilo æto od svoje krupneili sitne stoke æto ti je Jahve dadne - kako sam ti veø naredio - te jesti ubilo kojem svome gradu koliko ti duæa œeli.

164PZ 12:22 Jedi ga ipak onako kako se jede srna ili jelen: neka ga jeduzajedno çisti i neçisti.PZ 12:23 Samo, pazi da ne jedeæ krvi! Ta krv je œivot. Ne smijeæ jestiœivot s mesom.PZ 12:24 Ne blaguj je; istoçi je na zemlju kao vodu.PZ 12:25 Ne smijeæ je jesti, da bude dobro i tebi i tvojim sinovima poslijetebe kad çiniæ æto je pravo u oçima Jahvinim.PZ 12:26 Ali svoje posveøene prinose i svoje zavjetne prinose uzmi inosi na mjesto koje Jahve odabere.PZ 12:27 Tu prinesi svoje paljenice, meso i krv, na œrtveniku Jahve,Boga svoga. Ali krv od svojih klanica istoçi na œrtvenik Jahve, Bogasvoga, a meso pojedi.PZ 12:28 Drœi i vræi sve ove naredbe æto ti ih propisujem, da bude dobrozauvijek tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad çiniæ æto je dobro ipravedno u oçima Jahve, Boga svoga.PZ 12:29 A kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode na koje ideæ da ih otjeraæs posjeda ispred sebe i kad ih otjeraæ te se u njihovoj zemlji nastaniæ,PZ 12:30 çuvaj se da ne padneæ u zamku; ne poåi za njima poæto buduuniæteni ispred tebe. Ne istraœuj o njihovim bogovima i ne govori: ‘Kakosu oni narodi ætovali svoje bogove, tako øu i ja.’PZ 12:31 Nemoj onako postupati prema Jahvi, Bogu svome. Ta Jahvije zazorno i mrsko sve æto su oni çinili svojim bogovima. Çak su svojesinove i køeri spaljivali u çast svojim bogovima.Protiv idolopoklonstvaPZ 13:1 Sve æto vam nareåujem drœite; tomu niæta ne domeøi i niæta neoduzimaj.PZ :2 Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili çovjek sa snoviåenjimapa ti iznese kakvo znamenje ili çudo;PZ 13:3 i to se znamenje ili çudo o kojem ti je govorio ispuni i onda ti onrekne: ‘Poåimo sad za drugim bogovima kojih dosad ne poznajeæ i njimaiskazujmo ætovanje’,PZ 13:4 nemoj sluæati rijeçi toga proroka ni sne toga sanjaça: ta to vasiskuæava Jahve, Bog vaæ; hoøe da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Bogasvoga, svim srcem svojim i svom duæom svojom.PZ 13:5 Idite samo za Jahvom, Bogom svojim; njega se bojte; njegovezapovijedi vræite; njegov glas sluæajte; njemu ætovanje iskazujte; uz njegase priljubite.PZ 13:6 A onaj prorok ili sanjaç neka se pogubi jer je poticao na otpadod Jahve, Boga vaæega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupiovas iz kuøe ropstva. Onaj te htio zavesti s puta kojim ti je Jahve, Bog tvoj,naredio da ideæ. Tako treba da iskorijeniæ zlo iz svoje sredine.PZ 13:7 Kad bi te brat tvoj, sin majke tvoje, ili sin tvoj vlastiti, køi tvoja,œena u tvom naruçju ili prijatelj tvoj koji ti je kao i œivot, potajno zavodiogovoreøi: ‘Hajde da iskazujemo ætovanje drugim bogovima’, kojih nepoznajeæ ni ti niti su ih poznavali tvoji oci,PZ 13:8 bogovima onih naroda æto oko vas budu, bilo tebi blizu bilo odtebe daleko, od jednoga kraja zemlje do drugoga -PZ 13:9 nemoj pristati niti ga sluæaj! Neka ga tvoje oko ne saœaljuje; neætedi ga i ne skrivaj gaPZ 13:10 nego ga ubij! Neka se najprije tvoja ruka digne na njega da gausmrtiæ, a onda ruka svega naroda.PZ 13:11 Zaspi ga kamenjem dok ne umre, jer je kuæao da te odvrati odJahve, Boga tvoga, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kuøe ropstva.PZ 13:12 Sav øe se Izrael, kad to çuje, napuniti strahom te viæe neøepoçinjati takva zla u tvojoj sredini.PZ 13:13 Ako u kojem tvome gradu æto ti ga Jahve, Bog tvoj, dadne dase u njemu nastaniæ, çujeæ gdje govore:PZ 13:14 ‘Pojavile se niætarije iz tvoje sredine i zavedoæe œitelje svogagrada kazujuøi: Hajde da sluœimo drugim bogovima! - kojih vi inaçe nepoznajete -PZ 13:15 tada dobro istraœi, raspitaj se i temeljito izvidi. Bude li istina idoista se ta grozota uçinila u tvojoj sredini,PZ 13:16 onda posijeci oætrim maçem stanovniætvo toga grada, izvræinad njim kleto uniætenje i nad svime æto bude u njemu.PZ 13:17 Snesi onda sav plijen nasred trga te spali grad sa svim plijenomkao paljenicu Jahvi, Bogu svome. Neka zauvijek ostane ruæevina i nekase viæe nikada ne sazida.PZ 13:18 Od onoga æto je bilo prokletstvom udareno neka niæta ne prioneza tvoju ruku, da Jahve odustane od œestine svoga gnjeva; da ti iskaœemilosråe, smiluje ti se i razmnoœi te, kako se zakleo tvojim ocimaPZ 13:19 ako ti budeæ sluæao glas Jahve, Boga svoga, drœeøi sve njegove

165zapovijedi koje ti danas nareåujem i vræeøi æto je pravo u oçima Jahve,Boga tvoga.Protiv jednoga poganskog obiçajaPZ 14:1 Vi ste sinovi Jahve, Boga svoga. Nemojte na sebi praviti urezani podstriga na çelu za pokojnikom.PZ 14:2 Ta ti si narod posveøen Jahvi, Bogu svome; Jahve je odabraotebe izmeåu svih naroda na zemlji da budeæ njegov narod, njegovapredraga svojina.Çista i neçista hranaPZ 14:3 Niæta odvratno nemojte jesti.PZ 14:4 Ovo su œivotinje koje moœete jesti: vol, ovca, koza,PZ 14:5 jelen, srna, srndaø, kozorog, antilopa, bivol i divokoza;PZ 14:6 moœete jesti svaku œivotinju koja ima razdvojene papke - nadvojeposve razdvojene - i koja preœiva.PZ 14:7 Samo od preœivaça ili od œivotinja s razdvojenim çaporcima nemoœete jesti ove: devu, arnebeta i svisca. Te, naime, iako preœivaju,nemaju razdvojenih papaka; neka su za vas neçiste.PZ 14:8 A svinja, premda ima papke razdvojene, ne preœiva: neka je zavas neçista. Njezina mesa nemojte jesti niti se njezina strva doticati.PZ 14:9 A od svega æto u vodi œivi ovo moœete jesti: æto god ima ljuskei peraje, moœete jesti.PZ 14:10 A æto nema ljusaka i peraja, ne smijete jesti. To neka je za vasneçisto.PZ 14:11 Svaku çistu pticu moœete jesti.PZ 14:12 Ali ovih ne smijete jesti: orla strvinara i jastreba,PZ 14:13 tetrijeba, sokola bilo koje vrste;PZ 14:14 gavrana bilo koje vrste;PZ 14:15 noja, kopca, galeba ni kraguja bilo koje vrste;PZ 14:16 sove, jejine i labuda;PZ 14:17 pelikana, bijelog strvinara i gnjurca;PZ 14:18 rode, çaplje bilo koje vrste; pupavca i æiæmiæa.PZ 14:19 Svi krilati kukci neka su za vas neçisti - ne smijete ih jesti.PZ 14:20 Sve krilato çisto moœete jesti.PZ 14:21 Ne smijete jesti niæta æto crkne. Daj to pridoælici koji boravi utvojim gradovima neka jede ili pak prodaj tuåincu. Jer ti si narod posveøenJahvi, Bogu svome. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke!DesetinaPZ 14:22 Odvajaj desetinu dohotka svake godine od svega æto tvojusjev u polju donese.PZ 14:23 A onda blaguj desetine svoga œita, svoga vina, svoga ulja iprvine svoje krupne i sitne stoke u nazoçnosti Jahve, Boga svoga, namjestu koje on odabere da svoje ime ondje nastani; da se tako nauçiæzauvijek bojati se Jahve, Boga svoga.PZ 14:24 Bude li ti put predug te ne mogneæ donijeti desetine - jer jemjesto æto ga Jahve odabere da u njemu nastani svoje ime previæedaleko od tebe - tada, kad te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi,PZ 14:25 prodaj to za novac, uzmi novac u ruku pa idi u mjesto æto gaodabere Jahve, Bog tvoj.PZ 14:26 Ondje za novac kupi æto œeliæ: goveçe, sitno œivinçe, vino iliopojno piøe - æto god ti duæa zaœeli. Ondje u nazoçnosti Jahve, Bogasvoga, blaguj i veseli se ti i tvoji ukuøani.PZ 14:27 Ne zanemaruj levita koji bude u tvojim gradovima, jer on nemaudjela ni baætine s tobom.PZ 14:28 Na kraju svake treøe godine iznesi svu desetinu svoga prihodaod te godine i poloœi je na svoja vrata.PZ 14:29 Pa neka doåe levit - jer nema udjela ni baætine s tobom - doæljak,sirota i udovica koji budu œivjeli u tvom gradu i neka jedu i neka se nasite.Tako øe te blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svim poslovima æto ih tvojaruka poduzme.Godina oproætenjaPZ 15:1 Na zavræetku sedme godine opraætaj dugove.PZ 15:2 Ovako neka bude opraætanje: neka svatko oprosti duœniku svojepotraœivanje; neka ne utjeruje duga od svoga bliœnjega ni od svoga bratakad se jednom proglasi Jahvino otpuætanje dugova.PZ 15:3 Moœeæ traœiti od tuåina, ali ono æto se tvoga naåe kod tvogabrata treba da otpustiæ,PZ 15:4 da ne bude siromaha kod tebe. Ta Jahve øe te obilnoblagoslivljati u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baætinu da jezaposjedneæ,PZ 15:5 samo ako budeæ dobro sluæao glas Jahve, Boga svoga, drœeøii vræeøi sve ove zapovijedi æto ti ih danas nareåujem.

166PZ 15:6 Jahve, Bog tvoj, blagoslivljat øe te kako ti je obeøao te øeæ moøizajmove davati mnogim narodima, a sam ih neøeæ morati uzimati; i nadmnogim øeæ narodima vladati, dok oni nad tobom neøe gospodariti.PZ 15:7 Naåe li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje braøe ukojem god gradu u zemlji æto ti je Jahve, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrdasrca niti zatvaraj svoje ruke prema svome siromaænome bratu,PZ 15:8 nego mu æirom rastvori svoju ruku i spremno mu daj æto munedostaje.PZ 15:9 Çuvaj se da ti se u srcu ne porodi opaka misao te rekneæ: ‘Sedmase godina, godina otpuætanja dugova, veø pribliœuje’ - i da prijekim okompogledaæ svoga siromaænog brata i niæta mu ne dadneæ. On bi zazvaoJahvu protiv tebe i grijeh bi bio na tebi.PZ 15:10 Daj mu rado, a ne da ti srce bude zlovoljno kad mu dajeæ, jerøe te zbog toga blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svakom poslu tvome i usvakom pothvatu ruku tvojih.PZ 15:11 Kako siromaha nikad neøe nestati iz zemlje, zapovijedam ti:æirom otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu uzemlji svojoj.PZ 15:12 Ako se tebi proda brat tvoj - Hebrejac ili Hebrejka - neka ti sluœiæest godina, a sedme ga godine otpusti od sebe slobodna.PZ 15:13 Kad ga slobodna od sebe otpustiæ, ne æalji ga praznih ruku.PZ 15:14 Daruj ga çime izmeåu stoke svoje, s gumna svoga i iz badnjasvoga; çime te veø Jahve, Bog tvoj, blagoslovio, od toga i njemu daj.PZ 15:15 Sjeøaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj i kako te Jahve,Bog tvoj, otkupio. Zato ti ovo zapovijedam danas.PZ 15:16 Ali ako ti on kaœe: ‘Neøu da odlazim od tebe’, jer voli tebe i domtvoj i jer mu je kod tebe bilo dobro -PZ 15:17 uzmi tada æilo i probuæi mu uho na vratima, i neka ti buderobom zauvijek! Tako isto uçini i sa svojom sluækinjom.PZ 15:18 Kad ga budeæ otpuætao od sebe slobodna, neka ti ne budeteæko, jer je zavrijedio dvostruku najamniçku plaøu za æest godina æto tije sluœio. Zato øe te Jahve, Bog tvoj, blagosloviti u svemu æto budeæradio.PZ 15:19 Sve muæke prvine æto ih omladi tvoja krupna i sitna stoka posvetiJahvi, Bogu svome! Stoga vola prvenca nemoj uprezati niti striøi prvencaod svoje sitne stoke.PZ 15:20 Blaguj ga ti i tvoj dom svake godine u nazoçnosti Jahve, Bogasvoga, u mjestu æto ga odabere Jahve.PZ 15:21 Ali ako bi imali kakvu manu, ako bi bili hromi ili slijepi ili imalikakvu god ruœnu manu, nemoj ih œrtvovati Jahvi, Bogu svomu!PZ 15:22 Pojedi ih u svojoj kuøi. I neçist i çist mogu ih jesti, kao srnu ijelena.PZ 15:23 Jedino krvi njihove ne smijeæ jesti! Istoçi je na zemlju kaovodu.PashaPZ 16:1 Drœi mjesec Abib i slavi Pashu u çast Jahvi, Bogu svome, jer teJahve, Bog tvoj, u mjesecu Abibu izveo noøu iz Egipta.PZ 16:2 Kao pashu u çast Jahvi, Bogu svome, œrtvuj ovce i goveda umjestu koje Jahve odabere da u njemu nastani ime svoje.PZ 16:3 Niæta ukvasano nemoj s njome jesti; nego sedam dana jedibeskvasan kruh - kruh nevoljniçki - buduøi da si u œurbi iziæao iz zemljeegipatske: da se svega svog vijeka sjeøaæ dana kad si iziæao iz zemljeegipatske.PZ 16:4 Neka se sedam dana u tebe ne vidi kvasac na svemu tvomepodruçju i niæta od mesa œrtve æto je zakoljeæ naveçer prvoga dana nesmije ostati preko noøi do jutra.PZ 16:5 Nije ti dopuæteno œrtvovati pashu u bilo kojem gradu æto ti gadadne Jahve, Bog tvoj,PZ 16:6 nego u mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj, da ondje nastaniime svoje; samo tu œrtvuj pashu u predveçerje, o zalasku sunca, jer u tosi vrijeme iziæao iz Egipta.PZ 16:7 Skuhaj je i pojedi na mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj. Ujutrose onda okreni i zaputi svojim æatorima.PZ 16:8 Æest dana jedi beskvasan kruh, a sedmoga dana neka budesveçani zbor u çast Jahvi, Bogu tvome. Posla nikakva ne radi!Svetkovina œetvePZ 16:9 Nabroj sedam tjedana; a tih sedam tjedana uzmi brojiti kad srppoçne œeti klasje.PZ 16:10 Tada drœi Blagdan sedmica u çast Jahvi, Bogu svome,prinoseøi dragovoljni prinos iz svoje ruke, kako te veø Jahve, Bog tvoj,bude blagoslovio.

167PZ 16:11 I proveseli se tada u nazoçnosti Jahve, Boga svoga - na mjestuæto ga Jahve, Bog tvoj, odabere da ondje nastani ime svoje - ti, sin tvoji køi tvoja, sluga tvoj i sluækinja tvoja, levit koji bude u tvome gradu,doæljak, sirota i udovica æto budu kod tebe.PZ 16:12 Sjeøaj se da si i sam bio rob u Egiptu. Zato drœi i vræi oveuredbe.Svetkovina sjenicaPZ 16:13 Blagdan sjenica slavi sedam dana poæto pokupiæ plodove sasvoga gumna i iz svoga badnja.PZ 16:14 Proveseli se na svoj blagdan ti, sin tvoj, køi tvoja, sluga tvoj,sluækinja tvoja, levit i doæljak, sirota i udovica æto se naåe u tvome gradu.PZ 16:15 Svetkuj u çast Jahvi, Bogu svome, sedam dana na mjestukoje odabere Jahve, jer øe te Jahve, Bog tvoj, blagoslovom obasipati usvim tvojim œetvama, u svakom poslu ruku tvojih, da budeæ potpunoveseo.PZ 16:16 Triput u godini neka se pokaœu svi tvoji muækarci pred Jahvom,Bogom tvojim, na mjestu koje on odabere: na Blagdan beskvasnogkruha, na Blagdan sedmica i na Blagdan sjenica. Ali neka nitko ne doåepred Jahvu praznih ruku,PZ 16:17 nego neka svatko prinese æto moœe, prema blagoslovu koji tije udijelio Jahve, Bog tvoj.SuciPZ 16:18 U svakom gradu koji ti dade Jahve, Bog tvoj, postavi suce inadglednike za svoja plemena da narodom pravedno upravljaju.PZ 16:19 Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer mitozasljepljuje oçi mudrih, a ugroœava stvar pravednih.PZ 16:20 Teœi za samom pravdom, da dugo œiviæ i zaposjedneæ zemljukoju ti Jahve, Bog tvoj, daje.PZ 16:21 Ne postavljaj aæere ni od kakva drveta oko œrtvenika Jahve,Boga svoga, koji podigneæ;PZ 16:22 i ne podiœi stupova, jer su na zazor Jahvi, Bogu tvome.PZ 17:1 Ne œrtvuj Jahvi, Bogu svome, ni vola ni ovna koji bi na sebi imaomanu ili kakvo zlo, jer bi to bilo ruœno pred Jahvom, Bogom tvojim.PZ 17:2 Ako se u tvojoj sredini - u bilo kojem tvojem gradu æto ti ga dadeJahve, Bog tvoj - naåe çovjek ili œena da uçini æto je zlo u oçima Jahve,Boga tvoga, i kræi njegov Savez:PZ 17:3 otiæavæi da iskazuje ætovanje drugim bogovima te se pokloninjima, suncu, mjesecu ili bilo çemu od nebeske vojske, a æto sam jazabranio,PZ 17:4 i tebi se to javi i ti to çujeæ, onda pomno istraœi; i bude li istina idoista se ta grozota uçinila u Izraelu,PZ 17:5 onda toga çovjeka ili tu œenu koji uçiniæe takvu opaçinu izvedina gradska vrata te ih kamenuj da poginu.PZ 17:6 Na smrt osuåeni neka se pogubi na iskaz dvojice ili trojicesvjedoka. Na rijeç jednoga svjedoka ne smije se pogubiti.PZ 17:7 Neka najprije svjedoci dignu ruku na njega da ga smaknu, aposlije toga neka je digne sav narod. Tako øeæ iskorijeniti zlo iz svojesredine.PZ 17:8 Bude li ti preteæko ætogod rasuditi: ubojstvo, sukob o pravima,kakvu ozljedu ili svaåu u tvome gradu, tada ustani i poåi u mjesto æto gaodabere Jahve, Bog tvoj.PZ 17:9 Obrati se sveøenicima, levitima i sucu koji bude za ono vrijeme.Njih pitaj, oni øe ti rasuditi.PZ 17:10 I uçini onako kako ti budu kazali u mjestu koje Jahve odabere.Pazi: sve uçini kako te upute.PZ 17:11 Uradi prema uputi koju ti dadnu i prema presudi koju donesu.Od presude koju ti kaœu ne odstupaj ni desno ni lijevo.PZ 17:12 Ako bi se tko drsko odupro i ne bi posluæao ni sveøenika kojiondje stoji da sluœi Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj çovjek pogubi.Tako øeæ iskorijeniti zlo iz Izraela,PZ 17:13 a sav øe se narod, kad sazna, bojati i viæe se neøe drskoodupirati.PZ 17:14 Kad stigneæ u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje; kad jezaposjedneæ i u njoj se nastaniæ, pa onda kaœeæ: ‘Œelim da nad sobompostavim kralja, kako ga imaju svi drugi narodi oko mene’ -PZ 17:15 tada øeæ onoga koga Jahve, Bog tvoj, odabere, sebi postavitiza kralja. Nekoga od svoje braøe postavi sebi za kralja, a ne smijeæpostavljati nad sobom tuåina koji ti nije brat.PZ 17:16 Samo neka ne drœi mnogo konja i ne æalje naroda u Egipat dapoveøa broj konja. Jer vam je Jahve rekao: ‘Ovim se putem nikada viæene vraøajte!’

168PZ 17:17 I neka nema mnogo œena da mu srce ne poåe stranputicom;i neka sebi ne gomila srebra ni zlata!PZ 17:18 A kad sjedne na kraljevsko prijestolje, neka sebi na svitakprepiæe ovaj Zakon od sveøenika Levijevaca.PZ 17:19 Neka ga drœi uza se; neka ga çita sve vrijeme svoga œivota danauçi bojati se Jahve, Boga svoga, drœati sve rijeçi ovoga Zakona i vræitiove odredbe;PZ 17:20 da se svojim srcem ne uzdigne iznad svoje braøe i da neskrene od ove zapovijedi ni desno ni lijevo, kako bi dugo kraljevao, oni sinovi njegovi, u Izraelu.SveøeniciPZ 18:1 Sveøenici Levijevci - sve pleme Levijevo - neka nemaju udjelani baætine s Izraelom; neka œive od œrtava paljenih Jahvi i od njegovebaætine.PZ 18:2 Neka, dakle, nemaju baætine meåu svojom braøom: Jahve jenjihova baætina, kako im je i rekao.PZ 18:3 Ovo neka bude sveøeniçka pristojba od naroda - od onih kojiœrtve prinose, bilo to goveçe ili æto od sitne stoke: sveøeniku treba datipleøe, vilice i œeludac.PZ 18:4 Davaj mu i prvine od svoga œita, od svoga vina, od svoga ulja iprvine od vune svojih ovaca,PZ 18:5 jer je njega odabrao Jahve, Bog tvoj, od svih tvojih plemena;njega i njegove sinove, da zauvijek stoje pred Jahvom, Bogom tvojim,te da obavljaju sluœbu i blagoslivljaju u ime Jahve.PZ 18:6 Ako bi koji levit æto boravi u nekom tvome gradu, bilo gdje uIzraelu, svom duæom zaœelio da doåe u mjesto æto ga Jahve odabere,PZ 18:7 moœe tu sluœbovati u ime Jahve, Boga svoga, kao i druga njegovabraøa Levijevci koji stoje ondje pred Jahvom.PZ 18:8 Neka jede jednak dio kao i drugi, bez obzira na prodanu oçevinu.PZ 18:9 Kad uåeæ u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj sepriuçavati na odvratne çine onih naroda.PZ 18:10 Neka se kod tebe ne naåe nitko tko bi kroz oganj gonio svogasina ili svoju køer; tko bi se bavio gatanjem, çaranjem, vraçanjem içarobnjaætvom;PZ 18:11 nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duæe predaka ili se obraøaona pokojnike.PZ 18:12 Jer tko god takvo æto çini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnostinjih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj.PZ 18:13 Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome.PZ 18:14 Narodi koje øeæ naskoro otjerati s posjeda sluæaju vraçare igatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopuæta.PZ 18:15 Proroka kao æto sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braøe,podignut øe ti Jahve, Bog tvoj: njega sluæajte!PZ 18:16 Posve onako kako si i traœio od Jahve, Boga svoga, na Horebu,na dan zbora, kada si govorio: ‘Neøu viæe da sluæam glas Jahve, Bogasvoga, niti œelim viæe gledati taj silni oganj da ne poginem!’PZ 18:17 Nato mi reçe Jahve: ‘Pravo su rekli.PZ 18:18 Podignut øu im proroka izmeåu njihove braøe, kao æto si ti.Stavit øu svoje rijeçi u njegova usta da im kaœe sve æto mu zapovjedim.PZ 18:19 A ne bude li tko posluæao mojih rijeçi æto ih prorok bude govoriou moje ime, taj øe odgovarati preda mnom.PZ 18:20 A prorok koji bi se usuåivao govoriti æto u moje ime æto ja nebudem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takavprorok neka se pogubi.’PZ 18:21 Moœda øeæ reøi u svome srcu: ‘Kako øemo raspoznati rijeçkoju Jahve nije izrekao?’PZ 18:22 Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i rijeç se neispuni, onda je to rijeç koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorokgovorio. Nemoj od njega strahovati.PZ 19:1 Kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode çiju zemlju tebi daje te kadih istjeraæ i nastaniæ se u njihovim gradovima i domovima,PZ 19:2 u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baætinu, odvoji tri grada.PZ 19:3 Naçini put onamo, a onda podruçje zemlje koju ti Jahve, Bogtvoj, daje u baætinu podijeli natroje, tako da svaki ubojica moœe onamouteøi.PZ 19:4 Ovo je sluçaj u kojemu ubojica moœe onamo pobjeøi i spasitisvoj œivot: kad tko ubije svoga bliœnjega nehotice, a da ga prije nije mrzio;PZ 19:5 primjerice, kad ode sa svojim bliœnjim u æumu da sijeçe drva,zamahne sjekirom u ruci da obori drvo, gvoœåe odleti s drœalice i pogodinjegova druga te on pogine: takav ubojica neka uteçe u jedan od tihgradova i spasit øe œivot.

169PZ 19:6 Inaçe bi krvni osvetnik, progoneøi u svom bijesu ubojicu - kadbi put bio predug - mogao gonjenoga stiøi i pogubiti ga, iako taj nijezasluœio smrt buduøi da ubijenoga nije otprije mrzio.PZ 19:7 Stoga ti nalaœem: tri grada odvoji!PZ 19:8 A kad Jahve, Bog tvoj, proæiri tvoje podruçje, kao æto se zakleoocima tvojim, i dadne ti svu zemlju koju je obeøao tvojim ocima,PZ 19:9 budeæ li drœao i vræio sve ove zapovijedi æto ti ih danas nalaœemi ljubio Jahvu, Boga svoga, te hodio njegovim putovima sve vrijeme -onda ovim gradovima dodaj joæ tri grada:PZ 19:10 tako se neøe prolijevati neduœna krv u tvojoj zemlji koju ti Jahvedaje u baætinu i neøeæ se krvlju okaljati.PZ 19:11 Ali ako tko mrzi svoga bliœnjega i vreba ga, skoçi na njega iubije ga, a zatim pobjegne u jedan od tih gradova,PZ 19:12 onda neka starjeæine onoga grada izvedu ubojicu i predaju gau ruke krvnom osvetniku da ga pogubi.PZ 19:13 Neka ga oko tvoje ne saœaljuje! Tako øeæ u Izraelu iskorijenitiprolijevanje neduœne krvi i bit øeæ sretan.MeåaPZ 19:14 Nemoj pomicati susjedova meåaæa kojim su stari razmeåaæilitvoj posjed æto øeæ ga naslijediti u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje ubaætinu.Krivo svjedoçanstvoPZ 19:15 Neka ne ustaje jedan jedini svjedok protiv çovjeka ni za kojukrivnju i ni za kakav zloçin. Kakav god bio prekræaj, neka presuda poçivana iskazu dvojice ili trojice svjedoka.PZ 19:16 Ako kakav krivi svjedok ustane protiv koga optuœujuøi ga zapobunu,PZ 19:17 onda obojica koja se parbe neka stupe pred Jahvu, predsveøenika i suce koji budu vræili sluœbu u to vrijeme.PZ 19:18 Neka suci provedu temeljitu istragu. Bude li se pokazalo da jesvjedok laœan i da je laœno svjedoçio protiv svoga brata,PZ 19:19 uçinite mu onako kako je on kanio svome bratu. Iskorijeni zloiz svoje sredine!PZ 19:20 Drugi øe, kad o tome çuju, pobojati se te viæe neøe çiniti takvazla u tvojoj sredini.PZ 19:21 Neka ti se oko ne saœaljuje! Œivot za œivot; oko za oko; zub zazub; ruka za ruku; noga za nogu.PripravaPZ 20:1 Ako poåeæ u rat na svoje neprijatelje te vidiæ konje, kola i narodbrojniji od sebe, ne boj ih se! Ta s tobom je Jahve, Bog tvoj, koji te izveoiz zemlje egipatske.PZ 20:2 Prije boja neka sveøenik istupi i govori narodu.PZ 20:3 Neka im kaœe: ‘Çuj, Izraele! Danas polazite u boj na neprijateljesvoje. Neka vam srca ne klonu! Ne plaæite se! Ne bojte se! Ne dræøitepred njima!PZ 20:4 Ta Jahve, Bog vaæ, ide s vama da se bori za vas protiv vaæihneprijatelja i da vas spasi.’PZ 20:5 Potom neka narodu progovore nadglednici:’Ima li koga da je sagradio novu kuøu a nije se u nju uselio? Neka se vratikuøi svojoj da ne pogine u boju pa da se tko drugi u nju ne useli.PZ 20:6 Ima li koga da je zasadio vinograd a joæ ga nije brao? Neka sevrati domu svome da u boju ne pogine te da mu drugi roda ne obere.PZ 20:7 Ima li koga da se zaruçio a nije se oœenio? Neka se vrati domusvome da u boju ne pogine te da mu tko drugi zaruçnice ne odvede.’PZ 20:8 Neka nadglednici nastave te narodu kaœu: ‘Tko se boji i komesrce trne, neka se vrati domu svome da ne trne srce njegovoj braøi kaonjemu.’PZ 20:9 Kad nadglednici zavræe govor narodu, neka vojni zapovjednicistanu na çelo naroda.Zauzimanje gradaPZ 20:10 Kada doåeæ pod koji grad da na njega navaliæ, najprije muponudi mir.PZ 20:11 Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata svoja, sav narod æto senaåe u njemu podvrgni tlaki neka za te radi.PZ 20:12 Ali ako odbije tvoj mir i zarati s tobom, opsjedni ga.PZ 20:13 Kad ti ga Jahve, Bog tvoj, preda u ruke, sve njegove muækarcepobij oætrim maçem!PZ 20:14 A œene, djecu, stoku, sve æto bude u gradu - sav plijen - uzmisebi i uœivaj plijen od svojih neprijatelja æto ti ga daje Jahve, Bog tvoj.PZ 20:15 Tako çini sa svim gradovima koji budu vrlo daleko od tebe, kojine budu gradovi ovih naroda odavde.

170PZ 20:16 U gradovima onih naroda koje ti Jahve, Bog tvoj, preda ubaætinu niæta ne ostavljaj na œivotuPZ 20:17 nego ih udari ‘heremom’ - kletim uniætenjem: Hetite i Amorejce,Kanaance i Periœane, Hivijce i Jebusejce, kako ti je Jahve, Bog tvoj,naredio,PZ 20:18 tako da vas ne nauçe çiniti sve one odvratnosti æto ih çinesvojim bogovima te da ne sagrijeæite protiv Jahve, Boga svoga.PZ 20:19 Kad navaliæ na kakav grad pa ga moradneæ dugo opsjedati daga osvojiæ, nemoj uniætavati njegovih stabala zasijecajuøi u njih sjekirom.Moœeæ im jesti plod, a nemoj ih sjeøi. Jer poljska stabla nisu ljudi da biispred tebe mogla bjeœati u utvrdu.PZ 20:20 Jedino stabla za koja znaæ da nisu voøke moœeæ niætiti; njihmoœeæ sjeøi i od njih praviti naprave za opsadu grada koji je u ratu protivtebe dok ne padne.Ako je ubojica nepoznatPZ 21:1 Ako se u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje da je zaposjedneænaåe tko ubijen gdje u polju leœi - a ne zna se tko ga je ubio -PZ 21:2 onda neka odu tvoje starjeæine i suci te izmjere udaljenost odubijenoga do okolnih gradova.PZ 21:3 Tako øe ustanoviti koji je grad najbliœe ubijenom. Starjeæinetoga grada neka tada uzmu junicu æto joæ nije radila: æto joæ pod jarmomnije vukla.PZ 21:4 Neka zatim starjeæine onoga grada stjeraju junicu u kakavnepresuæni potok, na mjesto koje se ne obraåuje i ne zasijava, i ondje,na potoku, neka junicu zakolju.PZ 21:5 Zatim neka doåu sveøenici, potomci Levijevi. Jer njih je odabraoJahve, Bog tvoj, da mu sluœe i da u ime Jahvino blagoslivljaju; na njihovuse rijeç rjeæava svaki spor i svako nasilje.PZ 21:6 Zatim sve starjeæine iz onoga grada koji bude najbliœi ubijenomeneka operu ruke u potoku nad zaklanom junicom.PZ 21:7 Potom neka izjave: ‘Naæe ruke nisu prolile ove krvi niti smosvojim oçima iæta vidjeli.PZ 21:8 Zakrili, Jahve, svoj narod Izrael koji si oslobodio; ne dopusti dase prolijeva neduœna krv u tvome izraelskom narodu!’ Tako øe bitizaætiøeni od krvi.PZ 21:9 A ti øeæ ukloniti prolijevanje neduœne krvi iz svoje sredine akouçiniæ æto je pravo u Jahvinim oçima.Postupak sa zarobljenicimaPZ 21:10 Kad odeæ u rat na svoje neprijatelje pa ih Jahve, Bog tvoj,preda u ruke tvoje te ih zarobiæ,PZ 21:11 ako meåu zarobljenicima opaziæ lijepu œenu i u nju se zagledaæ,moœeæ je uzeti za œenu.PZ 21:12 Dovedi je svojoj kuøi pa neka obrije glavu, obreœe noktePZ 21:13 i odbaci haljine u kojima je zarobljena. Neka provede mjesecdana u tvome domu oplakujuøi svoga oca i svoju majku. Poslije togamoœeæ joj pristupiti kao muœ i neka ti postane œenom.PZ 21:14 Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je kuda joj drago. Za novacje ne smijeæ prodati niti s njom postupiti kao s ropkinjom jer ti je bila œena.Pravo prvorodstvaPZ 21:15 Ako koji çovjek imadne dvije œene: jednu koja mu je draga, adrugu koja mu je mrska, te mu i draga i mrska rode sinove, ali prvoroåenacbude od one koja mu je mrska,PZ 21:16 onda, kad doåe dan da podijeli svoju imovinu meåu svojesinove, ne smije postupiti prema prvoroåencu od drage na ætetu sina odmrske, koji je prvenac,PZ 21:17 nego mora za prvoroåenca priznati sina od mrske i njemu datidvostruk dio od svega æto ima. Jer on je prvina njegove snage - njemupripada pravo prvorodstva.Nevaljali sinPZ 21:18 Ako tko imadne opaka i nepokorna sina koji neøe da sluæa nioca ni majke - pa ni onda poæto ga kazne -PZ 21:19 neka ga njegov otac i njegova mati odvedu starjeæinama svogagrada, na vrata svoga mjesta,PZ 21:20 i neka kaœu gradskim starjeæinama: ‘Ovaj naæ sin opak je inepokoran; neøe da nas sluæa; niætarija je i pijanica.’PZ 21:21 Potom neka ga svi ljudi, njegovi sugraåani, kamenjem zasipljudok ne pogine. Tako øeæ iskorijeniti zlo iz svoje sredine: sav øe Izrael toçuti i bojat øe se.Tijelo objeæenikaPZ 21:22 Ako tko uçini grijeh koji zasluœuje smrt te bude pogubljenvjeæanjem o stablo,

171PZ 21:23 njegovo mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko noøi negoga pokopaj istoga dana, jer je objeæeni prokletstvo Boœje. Tako neøeæokaljati svoje zemlje, koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baætinu.Propisi o tuåem vlasniætvuPZ 22:1 Kad vidiæ kako luta vol ili ovca tvoga brata, nemoj proøi mimonjih nego ih otjeraj svome bratu.PZ 22:2 Ako ti brat nije blizu ili ga ne znaæ, kuøi ih svojoj dotjeraj pa nekaostanu kod tebe dokle brat tvoj ne doåe po njih. Tada mu ih vrati.PZ 22:3 Tako çini s njegovim magarcem, s njegovim ogrtaçem i sa svimeæto brat tvoj izgubi, a ti naåeæ. Nije ti dopuæteno prolaziti mimo njegovo.PZ 22:4 Kad opaziæ kako se magarac tvoga brata ili njegov vol svalio naputu, ne kloni se nego mu pomozi da ih podigne.PZ 22:5 Œena ne smije na se stavljati muæke odjeøe, a muækarac se nesmije oblaçiti u œenske haljine. Tko bi to çinio bio bi odvratan Jahvi,Bogu svome.PZ 22:6 Ako putem naiåeæ na ptiçje gnijezdo sa ptiøima ili s jajima, nastablu ili na zemlji, a majka bude leœala sa ptiøima ili na jajima, nemojuzimati majke sa ptiøima:PZ 22:7 pusti majku na slobodu, a ptiøe uzmi. Tako øeæ imati sreøu i dugœivot.PZ 22:8 Kad gradiæ novu kuøu, na krovu naçini ogradu da svoju kuøu,kad bi tko s nje pao, ne okaljaæ krvlju.PZ 22:9 Po svome vinogradu nemoj sijati drugog usjeva da ne bi bilaposveøena çitava ljetina: i plod sjemena i rod vinograda.PZ 22:10 Ne upreœi u plug vola i magarca zajedno.PZ 22:11 Ne oblaçi se u tkaninu otkanu od vune i lana zajedno.PZ 22:12 Na çetiri roglja ogrtaça kojim se zaogrøeæ napravi rese.Dobar glas mlade œenePZ 22:13 Ako koji çovjek uzme œenu i uåe k njoj, ali je potom zamrzi,PZ 22:14 pripiæe joj ruœnoøe i ozloglasi je govoreøi: ‘Oœenih se njome, alikad joj priåoh, ne naåoh u nje znakova djeviçanstva’ -PZ 22:15 neka tada djevojçin otac i majka uzmu dokaz djevojçinadjeviçanstva te ga iznesu pred gradske starjeæine na vrata.PZ 22:16 Potom neka progovori starjeæinama djevojçin otac: ‘Ovomesam çovjeku dao svoju køer za œenu, ali mu je omrzla.PZ 22:17 Stoga joj pripisuje svaæta ruœno i tvrdi: nisam u tvoje køerinaæao znakove djeviçanstva. Ali evo djeviçanskih znakova moje køeri!’I neka razastru plahtu pred gradskim starjeæinama.PZ 22:18 Neka tada starjeæine onoga grada uzmu muœa pa ga kazne;PZ 22:19 neka ga, zato æto je pronio ruœan glas o jednoj izraelskoj djevici,udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade œene. I nekamu ona i dalje bude œenom da je ne moœe pustiti dok je œiv.PZ 22:20 Ali ako optuœba - da se na mladoj œeni nije naælo djeviçanstvo- bude istinita,PZ 22:21 neka djevojku izvedu na kuøna vrata njezina oca pa neka jeljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je poçinilabesramnost u Izraelu odajuøi se bludu u oçevu domu. Tako øeæiskorijeniti zlo iz svoje sredine.Preljub i bludnostPZ 22:22 Ako se koji çovjek zateçe gdje leœi sa œenom udatom zadrugoga, neka oboje - i çovjek koji je leœao sa œenom i sama œena - budusmaknuti. Tako øeæ iskorijeniti zlo iz Izraela.PZ 22:23 Ako mladu djevicu zaruçenu za nekoga u gradu sretne drugiçovjek i s njom legne,PZ 22:24 oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljitedok ne umru: djevojku æto nije zvala u pomoø u gradu, a çovjeka æto jeoskvrnuo œenu bliœnjega svoga. Tako øeæ iskorijeniti zlo iz svoje sredine.PZ 22:25 Ako çovjek u polju naiåe na zaruçenu djevojku i silom legne snjom, onda neka se pogubi samo taj æto je s njom legao;PZ 22:26 a djevojci nemoj niæta: nema na njoj krivnje kojom bi zasluœivalasmrt. Jer to je kao da navali tko na bliœnjega svoga i ubije ga.PZ 22:27 On ju je zatekao u polju; i premda je zaruçena djevojkazapomagala, nije bilo nikoga da joj priskoçi u pomoø.PZ 22:28 Ako çovjek naiåe na mladu djevicu koja nije zaruçena te jepograbi i s njom legne, pa budu uhvaøeni na djelu,PZ 22:29 tada çovjek koji je s njom leœao neka djevojçinu ocu dadepedeset srebrnika. A buduøi da ju je oskvrnuo, neka je uzme za œenu daje ne moœe pustiti dok je œiv.PZ 23:1 Neka se nitko ne œeni œenom oca svoga i neka ne odgrøe oçevapokrivaça.Iskljuçeni iz zajednice

172PZ 23:2 Neka se u Jahvinu zajednicu ne prima onaj komu je stuçenamoænjica ili odrezano udo.PZ 23:3 Ni mjeæanac neka se ne prima u Jahvinu zajednicu; neka senjegovi ne primaju u zajednicu Jahvinu ni do desetog koljena.PZ 23:4 Neka ne ulazi u Jahvinu zajednicu ni Amonac ni Moabac; nitkood njihovih, çak ni u deseto koljeno, ne smije nikad u zajednicu Jahvinu.PZ 23:5 A sve zato æto nisu izaæli pred vas s kruhom i vodom kad bijastena putu iziæavæi iz Egipta; i æto su za novce najmili sina Beorova, Bileamaiz Petora u Aram Naharajimu, da te prokune.PZ 23:6 Ali Jahve, Bog tvoj, ne htjede usliæati Bileama nego ti Jahve,Bog tvoj, prometnu prokletstvo u blagoslov jer te ljubi Jahve, Bog tvoj.PZ 23:7 Nikad ne promiçi njihovo blagostanje i njihovo dobro u sve danesvoje dovijeka.PZ 23:8 Nemoj prezirati Edomca, jer je on brat tvoj. Ne preziri niEgipøanina, jer si bio doæljak u zemlji njegovoj.PZ 23:9 Njihovi potomci u treøem naraætaju mogu se primiti u Jahvinuzajednicu.Çistoøa vojske u taboruPZ 23:10 Kad poåeæ s taborom na svoje neprijatelje, çuvaj se od svakogazla.PZ 23:11 Ako je meåu tvojima tko postao neçist zbog noønog izljeva,neka iziåe iz tabora i neka se ne vraøa u njega.PZ 23:12 A predveçer neka se u vodi opere te u smiraje moœe opet utabor.PZ 23:13 Imaj izvan tabora mjesto gdje øeæ iøi napolje.PZ 23:14 Sa svojom opremom nosi i lopaticu: njome øeæ, kad ideænapolje, iskopati rupu i poslije zatrpati svoju neçist.PZ 23:15 Ta Jahve, Bog tvoj, ide posred tvoga tabora da te ætiti i da tipredaje neprijatelje. Stoga i tvoj tabor treba da bude svet: neka Jahvene zapazi u tebe niæta nedoliçno, da se ne bi odvratio od tebe.Zaætita slabihPZ 23:16 Ne smijeæ gospodaru izruçivati roba koji je od svoga gospoda-ra utekao k tebi.PZ 23:17 Neka boravi s tobom u tvojoj sredini, u mjestu æto ga odabereu jednome od tvojih gradova gdje mu se svidi. Nemoj s njime loæepostupati.PZ 23:18 Neka ne bude svetiæne bludnice meåu izraelskim køerima ineka ne bude svetiænog bludnika meåu izraelskim sinovima!PZ 23:19 Ne donosi u Dom Jahve, Boga svoga, ni za kakav zavjetbludniçine plaøe ni pasjeg novca, jer je oboje odvratno Jahvi, Bogutvome.PZ 23:20 Ne traœi kamata od svoga brata, niti kamata za novac, nitikamata na jestvine, niti kamata na bilo æto gdje se obiçno traœe.PZ 23:21 Od tuåinca moœeæ traœiti kamate, ali ih od svoga brata nemojtraœiti, da ti Jahve, Bog tvoj, udijeli blagoslov u svakom pothvatu tvojeruke u zemlji u koju ideæ da je zaposjedneæ.PZ 23:22 Kad zavjetujeæ kakav zavjet Jahvi, Bogu svome, ne oklijevajda ga ispuniæ. Zacijelo øe ga Jahve, Bog tvoj, od tebe traœiti; i bio bi tigrijeh.PZ 23:23 Ako se ne zavjetujeæ, neøe ti biti grijeh.PZ 23:24 Ali ispuni ono æto prijeåe preko tvojih usana, zavjet koji sisvojim ustima slobodno uçinio Jahvi, Bogu svome.PZ 23:25 Ako uåeæ u vinograd svoga susjeda, slobodno ti je zobatigroœåa do mile volje, ali u svoj sud ne smijeæ stavljati.PZ 23:26 Ako uåeæ u œito svoga susjeda, moœeæ kidati klasove rukom,ali ne smijeæ prinositi srpa susjedovu œitu.RastavaPZ 24:1 Kada tko uzme œenu i s njome postupi kao muœ, a potom na njojotkrije æto ruœno te ona viæe ne nalazi milosti u njegovim oçima i on jojnapiæe otpusno pismo, uruçi joj ga i potjera je iz svoje kuøe,PZ 24:2 a ona izaåe iz njegove kuøe, ode i poåe za drugogaPZ 24:3 pa omrzne i tome drugomu te joj i on napiæe otpusno pismo,uruçi joj ga i otjera je iz svoje kuøe - ili pak umre taj koji ju je drugi uzeo-PZ 24:4 tada je, poæto se tako oskvrnula, ne moœe opet uzeti za œenuonaj prvi muœ koji je bijaæe otpustio. Bilo bi to odvratno pred Jahvom; nesmijeæ uvaljivati u grijeh zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baætinu.Praviçnost i çovjeçnostPZ 24:5 Kad se tko netom oœeni, neka ne ide u vojsku; neka mu se nedodjeljuje nikakva sluœba, nego, osloboåen, neka ostane kod kuøegodinu dana da razveseljuje œenu koju je doveo.

173PZ 24:6 Neka se ne uzima u zalog œrvanj, ni gornji ni donji: ta time bi seu zalog uzimao sam œivot.PZ 24:7 Ako se naåe tko da otme koga izmeåu svoje braøe Izraelaca tepostupi s njim kao s robom ili ga proda, taj otmiçar neka se smakne!Tako øeæ iskorijeniti zlo iz svoje sredine.PZ 24:8 Javi li se guba, pazi da briœno drœiæ i vræiæ sve æto vas pouçelevitski sveøenici. Drœite i vræite æto njima naredim.PZ 24:9 Sjeøaj se æto je Jahve, Bog tvoj, uçinio Mirjami na putu kad steiziæli iz Egipta.PZ 24:10 Kada bliœnjemu svome dajeæ bilo kakav zajam, nemoj ulazitiu njegovu kuøu da mu uzmeæ zalog.PZ 24:11 Stoj vani, a çovjek komu si dao zajam neka ti iznese zalog van.PZ 24:12 A ako on bude siromah, nemoj lijegati s njegovim zalogom;PZ 24:13 o zalasku sunca moraæ mu vratiti zalog da on mogne spavatiu svome ogrtaçu i tebe blagoslivljati. To øe ti biti dobro djelo pred Jahvom,Bogom tvojim.PZ 24:14 Nemoj zakidati jadnoga i bijednog najamnika, bio on tvojsunarodnjak ili doæljak iz kojega grada u tvojoj zemlji.PZ 24:15 Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zaåe, jer je siromahi za njom uzdiæe. Tako neøe na te vapiti Jahvi i neøeæ sagrijeæiti.PZ 24:16 Neka se oçevi ne osuåuju na smrt zbog sinova ni sinovi zbogoçeva; neka svatko za svoj grijeh gine.PZ 24:17 Ne izvrøi pravice doæljaku ni siroti i ne uzimaj u zalog haljineudovici.PZ 24:18 Sjeøaj se da si bio rob u Egiptu i da te odande izbavio Jahve,Bog tvoj; zato ti nalaœem da ovu zapovijed vræiæ.PZ 24:19 Kad œanjeæ œito na svojoj njivi pa zaboraviæ koji snop na njivi,ne vraøaj se po njega; neka ostane doæljaku, siroti i udovici da te Jahve,Bog tvoj, blagoslovi u svakom pothvatu ruku tvojih.PZ 24:20 Kad jednom omlatiæ svoje masline, viæe iza sebe ne pretraœuj;neka to ostane doæljaku, siroti i udovici.PZ 24:21 Kad obereæ svoj vinograd, ne paljetkuj iza sebe; neka to budeza doæljaka, sirotu i udovicu.PZ 24:22 Sjeøaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj; zato ti nareåujemda ovu zapovijed vræiæ.PZ 25:1 Kad nastane svaåa meåu ljudima i doåu na sud da im se sudi,neka se dade pravo onome koji je prav, a krivac neka se osudi.PZ 25:2 Ako krivac zasluœi da bude iæiban, neka mu sudac naredi dalegne i tu pred njim neka mu odbroje onoliko udaraca koliko odgovaranjegovoj krivnji.PZ 25:3 Do çetrdeset udaraca moœe mu se dati, ali ne viæe, da modricane bi bila prevelika te se ne bi ponizio tvoj brat pred tobom kad bi muudarali viæe udaraca.PZ 25:4 Ne zavezuj usta volu kad vræe.Zakon levirataPZ 25:5 Kad braøa stanuju zajedno pa jedan od njih umre a da nije imaosina, œena pokojnoga neka se ne preudaje izvan kuøe, nego neka k njojpristupi njezin djever i uzme je sebi za œenu te izvræi djeversku duœnost.PZ 25:6 A prvi sin koga ona rodi neka ostane na ime njegova pokojnogabrata da njegovo ime ne izumre u Izraelu.PZ 25:7 Ako, meåutim, onaj çovjek ne œeli da se oœeni svojom snahom,onda njegova snaha neka doåe na vrata pred starjeæine i kaœe: ‘Neøedjever moj da saçuva ime bratu svome u Izraelu; neøe da mi uçinidjeversku duœnost.’PZ 25:8 Neka ga pozovu starjeæine njegova grada i pitaju. Bude li uporani kaœe: ‘Ne œelim se njom œeniti’,PZ 25:9 neka njegova snaha k njemu pristupi na oçi starjeæine pa muskine s noge sandalu, pljune mu u lice i kaœe ove rijeçi: ‘Ovako se radiçovjeku koji neøe da podigne doma svome bratu!’PZ 25:10 Taj neka se prozove u Izraelu ‘Dom bosoga’.DodaciPZ 25:11 Ako se dvojica potuku, pa œena jednoga poåe da izbavi svogamuœa iz æaka onoga koji ga tuçe i pruœi ona svoju ruku i onoga uhvati zasram,PZ 25:12 odsijeci joj ruku i neka je ne saœaljuje oko tvoje.PZ 25:13 U torbi nemoj nositi dvojak uteg, veøi i manji.PZ 25:14 U svojoj kuøi opet nemoj drœati dvojaku efu: veøu i manju.PZ 25:15 Neka ti je uteg potpun i toçan i neka ti je efa potpuna i toçna,da dugo œiviæ na zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj.PZ 25:16 Ta Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to çini, tko god çininepravdu.

174PZ 25:17 Sjeøaj se onoga æto ti je uçinio Amalek dok ste bili na putupoæto ste iziæli iz Egipta;PZ 25:18 kako te doçeka na putu i pobi u tvom zaleåu sve nemoøne kadsi bio umoran i iscrpljen jer se nije Boga bojao.PZ 25:19 I zato kad te Jahve, Bog tvoj, smiri od svih tvojih neprijateljanaokolo u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baætinu, izbriæi pod nebomspomen na Amaleka. Ne zaboravi!Prigodom prinoæenja prvih plodovaPZ 26:1 Kad stigneæ u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baætinu, kadje zaposjedneæ i u njoj se nastaniæ,PZ 26:2 uzmi neæto prvina od svakoga ploda æto ga budeæ dobivao odzemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje: stavi ih u koæaru, otiåi u mjesto ætoga Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu nastani svoje ime.PZ 26:3 Stupi k sveøeniku koji bude tada vræio sluœbu i reci: ‘Priznajemdanas pred Jahvom, Bogom svojim, da sam stigao u zemlju za koju seJahve zakleo naæim ocima da øe je nama dati.’PZ 26:4 Zatim øe sveøenik uzeti iz tvoje ruke koæaru i poloœiti je predœrtvenik Jahve, Boga tvoga.PZ 26:5 Ti onda nastavi i reci pred Jahvom, Bogom svojim: ‘Moj je otacbio aramejski lutalac koji je sa malo çeljadi siæao u Egipat da se skloni.Ali je ondje postao velikim, brojnim i moønim narodom.PZ 26:6 Egipøani su s nama postupali loæe; tlaçili su nas i nametnulinam teæko ropstvo.PZ 26:7 Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je çuo vapaj naæ;vidje naæ jad, naæu nevolju i naæu muku.PZ 26:8 Iz Egipta nas izvede Jahve moønom rukom i ispruœenommiæicom, velikom strahotom, znakovima i çudesima.PZ 26:9 I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemljukojom teçe med i mlijeko.PZ 26:10 I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla æto si mi ga, Jahve,dao.’ Stavi ih pred Jahvu, Boga svoga, i pred Jahvom, Bogom svojim,duboko se nakloni.PZ 26:11 A onda zajedno s levitom i doæljakom koji bude kod tebe uœivajsva dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj.Prigodom trogodiænje desetinePZ 26:12 A kad treøe godine - godine desetine - zavræiæ odjeljivanje svedesetine od svoga prihoda i dadeæ levitu, doæljaku, siroti i udovici potvojim gradovima da jedu do sitosti,PZ 26:13 tada pred Jahvom, Bogom svojim, izjavi: ‘Iz kuøe sam uklonioono æto je bilo posveøeno. Dao sam joæ i levitu, doæljaku, siroti i udovici,prema svim tvojim zapovijedima koje si mi izdao. Ni jedne tvoje zapovi-jedi nisam prekræio ni zaboravio.PZ 26:14 Od toga nisam niæta jeo u œalosti; od toga nisam niæta œrtvovaou neçistoøi, niti sam od toga æto dao mrtvacu; sluæao sam glas Jahve,Boga svoga; u svemu sam uçinio kako si mi naredio.PZ 26:15 Pogledaj s nebesa, iz svoga svetog prebivaliæta, i blagoslovinarod svoj izraelski i zemlju koju si nam dao, zemlju kojom teçe med imlijeko - kako si se zakleo ocima naæim.’PZ 26:16 Jahve, Bog tvoj, nareåuje ti danas da vræiæ ove zakone i uredbe.Drœi ih, dakle, i vræi svim srcem svojim i svom duæom svojom.PZ 26:17 Danas si ugovorio s Jahvom da øe ti on biti Bog, a ti da øeæ iøinjegovim putovima, drœati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegoveuredbe i sluæati njegov glas.PZ 26:18 Danas je Jahve ugovorio s tobom da øeæ ti biti njegov narod,njegova predraga svojina, kako ti je obeøao, i da øeæ drœati sve njegovezapovijedi.PZ 26:19 On øe te uzvisiti çaæøu, imenom i slavom nad sve narode kojeje stvorio; i ti øeæ biti narod posveøen Jahvi, Bogu svome, kako ti jerekao.”Uspostava zakonaPZ 27:1 Potom Mojsije i starjeæine izraelske naloœe narodu: “Vræite svezapovijedi æto vam ih danas nareåujem.PZ 27:2 Onog dana kad prijeåete preko Jordana u zemlju æto ti je dajeJahve, Bog tvoj, podigni sebi veliko kamenje; kreçom ga okreçiPZ 27:3 i na njemu ispiæi sve rijeçi ovoga Zakona u trenutku kad budeæulazio u zemlju æto ti je daje Jahve, Bog tvoj, u zemlju kojom teçe medi mlijeko, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih.PZ 27:4 Kada, dakle, prijeåeæ preko Jordana, onda to kamenje, kako tidanas zapovijedam, podigni na brdu Ebalu i okreçi ga kreçom.PZ 27:5 Ondje sagradi i œrtvenik Jahvi, Bogu svome - œrtvenik od kamenjana koje nisi spuætao gvoœåa.

175PZ 27:6 Œrtvenik Jahvi, Bogu svome, sagradi od neklesana kamena.Na njemu prinosi paljenice Jahvi, Bogu svome.PZ 27:7 Prinosi i priçesnice i ondje ih blaguj, radujuøi se pred Jahvom,Bogom svojim.PZ 27:8 Ispiæi na tom kamenju sve rijeçi ovoga Zakona: ureœi ih dobro.”PZ 27:9 Zatim Mojsije i levitski sveøenici rekoæe svemu Izraelu: “Pozor,Izraele, i sluæaj! Danas si postao narodom Jahve, Boga svoga.PZ 27:10 Zato sluæaj glas Jahve, Boga svoga, i vræi zapovijedi njegovei zakone njegove koje ti danas nareåujem.”PZ 27:11 Onoga dana naredi Mojsije narodu:PZ 27:12 “Kad prijeåete preko Jordana, neka ova plemena: Æimun,Levi, Juda, Jisakar, Josip i Benjamin stanu na brdu Gerizimu dablagoslivljaju narod.PZ 27:13 A ova neka stanu na brdu Ebalu da proklinju: Ruben, Gad,Aæer, Zebulun, Dan i Naftali.PZ 27:14 Neka onda Levijevci preuzmu rijeç i jakim glasom reknu svimIzraelcima:PZ 27:15 ‘Proklet bio tko naçini kumira, klesana ili livena - zazor Jahvi,djelo rukotvorca, sve ako ga stavi i na potajno mjesto.’ - I sav narod nekaodgovori: ‘Amen!’PZ 27:16 ‘Proklet bio koji vrijeåa oca svoga i majku svoju!’ - I sav narodneka reçe: ‘Amen!’PZ 27:17 ‘Proklet bio koji pomakne meåaæ susjedov!’ - I sav narod nekareçe: ‘Amen!’PZ 27:18 ‘Proklet bio koji slijepca zavede na stranputicu!’ - I sav narodneka reçe: ‘Amen!’PZ 27:19 ‘Proklet bio koji krnji prava doæljaka, sirote i udovice!’ - I savnarod neka reçe: ‘Amen!’PZ 27:20 ‘Proklet bio koji legne sa œenom oca svoga, jer je razgrnuopokrivaç oca svoga!’- I sav narod neka reçe: ‘Amen!’PZ 27:21 ‘Proklet bio koji legne s bilo kakvom œivotinjom!’ - I sav narodneka reçe: ‘Amen!’PZ 27:22 ‘Proklet bio koji legne sa svojom sestrom, bila ona køi njegovaoca ili køi njegove majke.’ - I sav narod neka reçe: ‘Amen!’PZ 27:23 ‘Proklet bio koji legne s punicom svojom!’ - I sav narod nekareçe: ‘Amen!’PZ 27:24 ‘Proklet bio koji ubije bliœnjega svoga iz potaje!’ - I sav narodneka reçe: ‘Amen!’PZ 27:25 ‘Proklet bio koji primi mito da smrt donese nevinome!’ - I savnarod neka reçe: ‘Amen!’PZ 27:26 ‘Proklet bio koji ne bude drœao rijeçi ovoga Zakona i vræio ih!’- I sav narod neka reçe: ‘Amen!’BlagosloviPZ 28:1 Ako zbilja posluæaæ glas Jahve, Boga svoga, drœeøi i vræeøi svenjegove zapovijedi æto ti ih danas nareåujem, Jahve, Bog tvoj, uzvisit øete nad sve narode na zemlji.PZ 28:2 Svi ovi blagoslovi siøi øe na te i stiøi øe te ako budeæ sluæao glasJahve, Boga svoga.PZ :3 Blagoslovljen øeæ biti u gradu, blagoslovljen u polju.PZ :4 Blagoslovljen øe biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod blagatvoga: mlad krava tvojih i prirast stada tvoga.PZ :5 Blagoslovljen øe biti tvoj koæ i naøve tvoje.PZ 28:6 Blagoslovljen øeæ biti kad ulaziæ, blagoslovljen kad izlaziæ.PZ 28:7 Neprijatelje tvoje koji se dignu protiv tebe Jahve øe poloœitipreda te potuçene; jednim øe putem izaøi na te, a na sedam putovarazbjeœat øe se ispred tebe.PZ 28:8 Jahve øe narediti da blagoslov bude s tobom u œitnicama tvojimi u svakom pothvatu ruke tvoje i blagoslivljat øe te u zemlji koju ti Jahve,Bog tvoj, daje.PZ 28:9 Jahve øe od tebe uçiniti narod sebi posveøen, kako ti se zakleo,ako budeæ drœao zapovijedi Jahve, Boga svoga, i hodio njegovim pu-tovima.PZ 28:10 Svi narodi zemlje vidjet øe da je nada te zazvano ime Jahvinote øe strahovati od tebe.PZ 28:11 Jahve øe te obasuti obilnim dobrima: porodom utrobe tvoje,priraætajem blaga tvoga i rodom s tla tvoga u zemlji za koju se Jahvezakleo ocima tvojim da øe ti je dati.PZ 28:12 Jahve øe ti otvoriti svoju bogatu riznicu - nebo - da daje kiæutvojoj zemlji u pravo vrijeme i blagoslovi svaki pothvat ruku tvojih. Mnogimøeæ narodima u zajam davati, a sam neøeæ uzimati u zajam.PZ 28:13 Jahve øe te drœati na proçelju, a ne u zaçelju; uvijek øeæ biti na

176vrhu, nikad na dnu, ako budeæ sluæao zapovijedi Jahve, Boga svoga,æto ti ih danas nareåujem da ih drœiæ i vræiæ.PZ 28:14 Ni od jedne rijeçi æto vam je danas nalaœem nemoj odstupatini desno ni lijevo iduøi za drugim bogovima i iskazujuøi im ætovanje.ProkletstvaPZ 28:15 Ali ako ne budeæ sluæao glasa Jahve, Boga svoga, ne drœeøii ne vræeøi svih njegovih zapovijedi i svih njegovih zakona æto ti ih danasnareåujem, sva øe ova prokletstva doøi na te i stiøi øe te:PZ 28:16 Proklet øeæ biti u gradu, proklet u polju.PZ 28:17 Proklet øe biti koæ tvoj i naøve tvoje.PZ 28:18 Proklet øe biti plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje, mlad kravatvojih i priraætaj stada tvoga.PZ 28:19 Proklet øeæ biti kad ulaziæ, proklet kad izlaziæ.PZ 28:20 Jahve øe na te puætati prokletstvo, zabunu i kletvu u svemu naæto pruœiæ ruku svoju da uradiæ, sve dok ne budeæ satrt i brzo nepropadneæ zbog zloøe svojih djela kojima si me napustio.PZ 28:21 Kugu øe Jahve za te privezati dok te ne nestane sa zemlje ukoju ideæ da je zaposjedneæ.PZ 28:22 Jahve øe te udariti suæicom, groznicom, upalom, œegom isuæom, medljikom i snijeti; to øe te goniti dok te ne nestane.PZ 28:23 Nebesa nad tvojom glavom postat øe mjedena, a tlo pod tvojimnogama postat øe gvozdeno.PZ 28:24 Kiæu tvoje zemlje Jahve øe pretvarati u pijesak i praæinu da nate pada s nebesa dok te ne uniæti.PZ 28:25 Jahve øe od tebe uçiniti pobijeåenoga pred tvojim neprijatelji-ma; jednim øeæ putem prema njima izlaziti, a na sedam putova bjeœatøeæ ispred njih. Straæilo øeæ postati za sva zemaljska kraljevstva.PZ 28:26 I mrtvo tijelo tvoje postat øe hranom svim pticama nebeskimi svoj zvjeradi zemaljskoj. Nikoga neøe biti da ih plaæi.PZ 28:27 Jahve øe te udarati egipatskim priætevima, çirevima, krastamai svrabom, od kojih se neøeæ moøi izlijeçiti.PZ 28:28 Jahve øe te udarati bjesnilom, sljepoøom i ludilom;PZ 28:29 u po bijela dana tumarat øeæ kao æto tumara slijepac po mraku;neøeæ imati uspjeha u svojim pothvatima; sve vrijeme svoje bit øeæizrabljivan i pljaçkan, a neøe biti nikoga da te spasi.PZ 28:30 Sa œenom øeæ se zaruçivati, ali øe je drugi posjedovati. Kuøuøeæ graditi, ali u njoj neøeæ stanovati. Vinograd øeæ zasaåivati, ali ganeøeæ brati.PZ 28:31 Tvoga øe vola na tvoje oçi zaklati, ali ti od njega neøeæ jesti;tvoga øe magarca ispred tebe otimati, ali ti ga neøe vraøati; stado øetvoje neprijatelju tvome predavati, a neøe biti nikoga da ti pritekne upomoø.PZ 28:32 Sinovi tvoji i køeri tvoje bit øe predavani drugome narodu. Oçiøe tvoje svaki dan kapati gledajuøi za njima, ali ruka tvoja neøe moøiniæta.PZ 28:33 Narod koji i ne poznajeæ jest øe plod sa zemlje tvoje i svu mukutvoju, dok øeæ ti sve vrijeme svoje biti izrabljivan i gaœen.PZ 28:34 Ludovat øeæ od prizora æto øe ih oçi tvoje gledati.PZ 28:35 Jahve øe te udarati ljutim priætevima po koljenima i po stegnima- od stopala nogu tvojih do tjemena na glavi tvojoj - od kojih se neøeæmoøi izlijeçiti.PZ 28:36 Jahve øe odvesti i tebe i tvoga kralja, koga budeæ postavio nadsobom, meåu narod nepoznat i tebi i tvojim ocima te øeæ ondje iskazivatiætovanje drugim bogovima, drvenim i kamenim.PZ 28:37 Bit øeæ na zgraœanje, porugu i ruglo svim narodima meåu kojete Jahve odvede.PZ 28:38 Mnogo øeæ sjemena bacati u polje, ali øeæ malo œeti jer øe tiurod skakavci ogolijevati.PZ 28:39 Vinograde øeæ saditi i obraåivati, ali vina neøeæ piti niti øeæ ætobrati jer øe ih crv izjedati.PZ 28:40 Imat øeæ masline po svemu svome podruçju, ali se uljem neøeæmazati jer øe ti masline opadati.PZ 28:41 Sinove øeæ i køeri raåati, ali tvoji neøe biti jer øe u suœanjstvoodlaziti.PZ 28:42 Sva tvoja stabla i rod sa zemlje tvoje postat øe plijenom kukaca.PZ 28:43 Doæljak koji bude u sredini tvojoj uzdizat øe se nada te, a ti øeæpadati sve niœe i niœe.PZ 28:44 On øe uzaimati tebi, a ne ti njemu; on øe biti glava, a ti rep.PZ 28:45 Sva øe te ova prokletstva snalaziti, progoniti i doseøi dok te neuniæte, jer nisi sluæao glasa Jahve, Boga svoga, ni drœao zapovijedinjegovih i zakona njegovih koje ti je dao.

177PZ 28:46 Ona øe sluœiti za çudesni znak na tebi i tvome potomstvuzauvijek.PZ 28:47 Buduøi da nisi htio sluœiti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosnasrca zbog obilja svega,PZ 28:48 sluœit øeæ neprijatelju svome, koga øe Jahve poslati na te, ugladu i œeåi, golotinji i oskudici svakoj. Na tvoju øe æiju navaljivati jaramod gvoœåa dok te ne satre.PZ 28:49 Jahve øe iz daljine, s kraja zemlje, dovesti na te narod koji øesletjeti kao orao. Bit øe to narod kojemu jezika neøeæ razumjeti;PZ 28:50 narod bezduæan, koji neøe pokazivati obzira prema starima nismilovanja prema mladima.PZ 28:51 On øe ti jesti mlado od tvoga blaga i rod tvoje njive dok te neuniæti; neøe ti ostavljati ni œita, ni vina, ni ulja, ni mlado od krave, ni priraætajod stada, sve dok te ne upropasti.PZ 28:52 Opsjedat øe te u svim tvojim gradovima æirom zemlje tvoje dokne obori visoke i utvråene bedeme u koje si polagao nadu svoju;opsjednut øe te u svim gradovima tvojim æirom zemlje tvoje koju ti dadneJahve, Bog tvoj.PZ 28:53 U tjeskobi i jadu, kojima øe te neprijatelj tvoj pritisnuti, jest øeæplod utrobe svoje - meso sinova svojih i køeri svojih koje ti dadne Jahve,Bog tvoj.PZ 28:54 Çovjek najnjeœniji i najmekæi u tebe zlobnim øe okom gledatina vlastitog brata, œenu u svome naruçju i djecu svoju æto mu preostanu,PZ 28:55 ne hoteøi ni s jednim od njih dijeliti mesa sinova svojih kojebude jeo, jer zbog tjeskobe i jada, kojima øe te neprijatelj tvoj pritiskatipo svim gradovima tvojim, drugo mu neøe preostajati.PZ 28:56 I œena najnjeœnija i najmekæa æto bude u tebe - toliko njeœna itankoøutna da se ne usuåuje spustiti stopala na zemlju - zlobnim øeokom gledati na muœa u svome naruçju, i na sina svoga, i na køer svoju,PZ 28:57 i na posteljicu svoju æto joj iziåe izmeåu nogu, i na djecu æto ihima roditi, jer øe ih potajno jesti, oskudna u svemu, zbog nevolje i jadakojim øe te neprijatelj tvoj pritisnuti po svim gradovima tvojim.PZ 28:58 Ako ne budeæ drœao i vræio rijeçi ovoga Zakona æto su napisaneu ovoj knjizi, ne poætujuøi ovo slavno i straæno Ime - Jahvu, Boga svoga-PZ 28:59 Jahve øe tebe i tvoje potomstvo teæko oæinuti velikim idugotrajnim biçevima, pogubnim i dugim bolestima.PZ 28:60 Pustit øe na te sva zla egipatska kojih si se plaæio, i ona øe seprilijepiti za te.PZ 28:61 A i svaku drugu bolest i biç, koji nije naveden u knjizi ovogaZakona, Jahve øe na te puætati dok te ne uniæti.PZ 28:62 Ostat øe vas samo malo, vas æto brojni bijaste kao zvijezdenebeske, a sve zato æto nisi sluæao glasa Jahve, Boga svoga.PZ 28:63 Kako se Jahve nad vama radovao usreøujuøi vas i mnoœeøi,tako øe se Jahve radovati nad vama ruæeøi vas i uniætavajuøi da seiskorijenite sa zemlje u koju idete da je zaposjednete.PZ 28:64 Jahve øe vas razbacati po svim narodima, s kraja na kraj zemlje;ondje øeæ iskazivati ætovanje drugim bogovima: drvenim i kamenim -koji su bili nepoznati i tebi i tvojim ocima.PZ 28:65 Ali meåu tim narodima neøeæ imati mira; ni tvome stopaluneøe biti poçivaliæta, nego øe ti ondje Jahve dati srce uznemireno, oçiutonule, duæu tjeskobnu.PZ 28:66 Œivot tvoj visjet øe o niti; bojat øeæ se i danju i noøu i neøeæ bitisiguran za œivot svoj.PZ 28:67 U strahu koji øe ti stezati srce i od prizora æto øe ga oçi tvojegledati, jutrom øeæ govoriti: ‘Oh, da je veø veçer!’ a naveçer øeæ govoriti:‘Oh, da je veø jutro!’PZ 28:68 U Egipat øe te na galijama natrag odvesti Jahve putem za kojisam ti rekao da ga viæe ne smijeæ vidjeti. Ondje øete se vi sami prodavatisvojim neprijateljima za robove i ropkinje, ali neøe biti kupca.”PZ 28:69 To su rijeçi Saveza æto ga propisa Jahve Mojsiju da ga sklopis Izraelcima u zemlji moapskoj, povrh Saveza æto ga je s njima sklopiona Horebu.PZ 29:1 Mojsije sazva sav Izrael pa im reçe: “Vidjeli ste na roåene oçisve æto je Jahve uçinio u zemlji egipatskoj faraonu, svim sluœbenicimanjegovim i svoj zemlji njegovoj:PZ 29:2 velike kuænje æto su ih vidjele tvoje oçi, silne znakove i çudesa!PZ 29:3 Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, oçiju davidite ni uæiju da çujete.PZ 29:4 Vodio sam vas pustinjom çetrdeset godina; odjeøa se na vamanije izderala niti su se sandale na vaæim nogama raskidale.

178PZ 29:5 Kruha niste jeli; vina ni drugoga opojnog piøa niste pili, da bisteznali da sam ja Jahve, Bog vaæ.PZ 29:6 Kad stigoste na novo mjesto, Sihon, kralj heæbonski, i Og, kraljbaæanski, iziåoæe pred nas u boj, ali smo ih potukli.PZ 29:7 Zauzeli smo njihovu zemlju te je predali u baætinu Rubenovcima,Gadovcima i polovini plemena Manaæeova.PZ 29:8 Drœite i vræite rijeçi ovog Saveza da uspijevate u svemu ætopoduzmete.PZ 29:9 Danas stojite svi pred Jahvom, Bogom svojim: vaæi plemenskiglavari, vaæe starjeæine i vaæi nadglednici, svi muœevi Izraela,PZ 29:10 djeca vaæa, œene vaæe i doæljak koji je u tvome taboru - odonoga koji ti sijeçe drva do onoga koji ti nosi vodu -PZ 29:11 da stupite u Savez s Jahvom, Bogom svojim, u Savezzakletvom potvråen, æto ga Jahve, Bog tvoj, danas s tobom sklapaPZ 29:12 da danas od tebe uçini svoj narod i da ti on bude Bog, kako tije rekao i kako se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.PZ 29:13 I ne sklapam danas ovaj Savez sa zakletvom samo s vamaPZ 29:14 nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jahvom,Bogom naæim, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama.PZ 29:15 Sami znate kako smo boravili u zemlji egipatskoj i kako smoproæli posred naroda kroz koje ste morali proøi.PZ 29:16 Vidjeli ste njihove rugobe, njihove kumire od drveta i kamena,srebra i zlata æto ih imaju.PZ 29:17 Neka ne bude meåu vama çovjeka ni œene, roda ni plemenakojemu bi se srce danas odvratilo od Jahve, Boga naæega, pa da ideiskazivati ætovanje bogovima onih naroda. Neka ne bude meåu vamakorijena koji raåa otrovom i pelinom.PZ 29:18 Neka se nitko, çuvæi rijeçi ovog prokletstva, ne nada blagoslovukazujuøi u svome srcu: ‘Bit øe mi dobro ako poœivim i po prohtjevimasrca svoga. Neka povodanj utaœi œeå!’PZ 29:19 Takvome neøe Jahve nikad oprostiti, nego øe se gnjev i ljubo-mornost Jahvina izliti na tog çovjeka, tako da øe se sve prokletstvozapisano u ovoj knjizi na njega oboriti te øe Jahve izbrisati ime njegovopod nebom.PZ 29:20 Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjiziovoga Zakona, Jahve øe ga odstraniti, na njegovu propast, od svihplemena izraelskih.PZ 29:21 Kasniji naraætaj, sinovi vaæi poslije vas, i stranci koji doåu izdaleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti æto øe ih Jahve pustiti nanju, reøi øe:PZ 29:22 ‘Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se æto sije niti ætoklija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je sruæenoj Sodomi iGomori, Admi i Sebojimu, æto ih Jahve sruæi u svojoj ljutini i gnjevu.’PZ 29:23 I svi øe narodi pitati: ‘Zaæto uçini Jahve ovako ovoj zemlji?Kakva je morala biti œestina toga silnoga gnjeva?’PZ 29:24 Onda øe im se reøi: ‘Jer su ostavili Savez æto ga je Jahve, Bogotaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske;PZ 29:25 i jer su otiæli da iskazuju ætovanje drugim bogovima i njima seklanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio.PZ 29:26 Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sveprokletstvo zapisano u ovoj knjizi.PZ 29:27 Jahve ih je iæçupao iz njihove zemlje u ljutini, srdœbi i velikomgnjevu te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.’PZ 29:28 Æto je skriveno, pripada Jahvi, Bogu naæemu, a objava namai sinovima naæim zauvijek da vræimo sve rijeçi ovoga Zakona.PZ 30:1 Kad te sve ove rijeçi, blagoslov i prokletstvo æto ih danas predate stavih, snaåu i ti ih uzmeæ k srcu meåu svim narodima meåu koje teJahve, Bog tvoj, bude protjeraoPZ 30:2 i obratiæ se k Jahvi, Bogu svome, i posluæaæ - i ti i tvoji sinovi -glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duæe svoje u svemu æto sam tidanas naredio,PZ 30:3 tada øe Jahve, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat øe setebi i opet øete skupiti izmeåu svih naroda meåu koje te bude rastjeraoJahve, Bog tvoj.PZ 30:4 Ako bi se koji izgnanik tvoj nalazio i na kraju svijeta, i odande øete skupiti Jahve, Bog tvoj - odande øe te uzeti.PZ 30:5 Jahve, Bog tvoj, dovest øe te u zemlju koju su posjedovali ocitvoji da je ti zaposjedneæ; uçinit øe te sretnijim i brojnijim od oçeva tvojih.PZ 30:6 Jahve, Bog tvoj, obrezat øe tvoje srce, srce tvoga potomstva,tako da ljubiæ Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve duæesvoje i da œiviæ.

179PZ 30:7 Jahve, Bog tvoj, svalit øe sva ova prokletstva na neprijateljetvoje, na mrzitelje tvoje koji su te progonili.PZ 30:8 A ti øeæ ponovo sluæati glas Jahvin i vræiti sve njegove zapovi-jedi koje ti danas dajem.PZ 30:9 Jahve, Bog tvoj, obilno øe te nagraåivati u svakom pothvaturuku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvogaplodnog tla; jer Jahve øe se opet radovati nad tvojim dobrom, kao æto seradovao nad dobrom otaca tvojih,PZ 30:10 kad posluæaæ glas Jahve, Boga svoga, drœeøi njegove zapo-vijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada seobratiæ Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom duæom svojom.Blizina Boœje RijeçiPZ 30:11 Ova zapovijed æto ti je danas dajem nije za te preteæka niti jeod tebe predaleko.PZ 30:12 Nije na nebesima da bi rekao: ‘Tko øe se za nas popeti nanebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vræimo?’PZ 30:13 Nije ni preko mora da bi mogao reøi: ‘Tko øe preko mora za naspoøi, donijeti nam je te nam je objaviti da je vræimo?’PZ 30:14 Jer, Rijeç je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu daje vræiæ.Œivot ili smrtPZ 30:15 Gledaj! Danas preda te stavljam: œivot i sreøu, smrt i nesreøu.PZ 30:16 Ako posluæaæ zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danasdajem - ako ih posluæaæ ljubeøi Jahvu, Boga svoga, hodeøi njegovimputovima, vræeøi njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe,œivjet øeæ i razmnoœit øe te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit øe te u zemlji ukoju ulaziæ da je zaposjedneæ.PZ 30:17 Ali ako se srce tvoje odvrati i ne posluæaæ, nego zastraniæ ibudeæ se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao ætovanje,PZ 30:18 ja vam danas izjavljujem da øete zaista propasti; neøete dugoœivjeti na zemlji u koju øete, preæavæi Jordan, uøi da je zaposjednete.PZ 30:19 Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da predvas stavljam: œivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. Œivot, dakle, biraj,PZ 30:20 ljubeøi Jahvu, Boga svoga, sluæajuøi njegov glas, prianjajuøiuz njega, da œiviæ ti i tvoje potomstvo. Ta on je œivot tvoj, tvoj dugi vijek,da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojimAbrahamu, Izaku i Jakovu da øe im je dati.”Joæua odreåen za voåuPZ 31:1 Mojsije doåe da upravi ove rijeçi svemu Izraelu:PZ 31:2 “Meni je danas sto dvadeset godina”, - reçe im. “Ne mogu viæeizlaziti i ulaziti. A Jahve mi je rekao: ‘Neøeæ prijeøi ovog Jordana!’PZ 31:3 Sam Jahve, Bog tvoj, pred tobom øe prijeøi; on øe pred tobompotuøi one narode da ih otjerate s posjeda. Joæua øe pred tobom iøi,kako je Jahve rekao.PZ 31:4 Jahve øe postupiti s njima kako je postupio sa Sihonom i Ogom,amorejskim kraljevima, i njihovom zemljom kad ih uniæti.PZ 31:5 Pred vas øe ih Jahve poloœiti, a vi øete s njima postupati premasvim naredbama koje sam vam dao.PZ 31:6 Ohrabrite se i budite odluçni! Ne bojte se i nemojte se plaæitipred njima. Ta sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neøe te zapustiti niti øete ostaviti.”PZ 31:7 Tada Mojsije zovnu Joæuu pa mu reçe pred svim Izraelom:“Ohrabri se i budi odluçan! Jer ti øeæ iøi s ovim narodom u zemlju za kojuse Jahve zakle ocima njihovim da øe im je dati; ti øeæ im je predavati ubaætinu.PZ 31:8 Sam Jahve ide pred tobom; on øe s tobom biti; neøe te zapustitiniti øe te ostaviti. Ne boj se i ne dræøi!”Sedmogodiænja proslava SavezaPZ 31:9 Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga sveøenicima, sinovimaLevijevim, koji su nosili Kovçeg saveza Jahvina, i svim izraelskimstarjeæinama.PZ 31:10 Mojsije im naredi: “Svake sedme godine - godine oprosne - naBlagdan sjenica,PZ 31:11 kad doåe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestukoje on odabere, proçitaj ovaj Zakon u nazoçnosti svega Izraela.PZ 31:12 Skupi narod - ljude, œene, djecu i doæljaka æto bude u tvojimgradovima - da çuju i da nauçe bojati se Jahve, Boga vaæega, pa da drœei vræe sve rijeçi ovog Zakona.PZ 31:13 Sinovi njihovi, koji to joæ ne znaju, çut øe i nauçit øe bojati seJahve, Boga vaæega, sve vrijeme dok budete œivjeli na zemlji æto øete je,preæavæi Jordan, zaposjesti.”

180PZ 31:14 Jahve reçe Mojsiju: “Evo se bliœi vrijeme tvoje smrti. ZovniJoæuu i naåite se u Æatoru sastanka da mu dam zapovijedi.”Mojsije i Joæua doåu u Æator sastanka.PZ 31:15 U Æatoru pokaœe se Jahve u stupu od oblaka. Stup od oblakastajao je na ulazu u Æator.PZ 31:16 Jahve reçe Mojsiju: “Evo øeæ naskoro poçinuti sa svojim ocima.A narod øe se ovaj diøi da çini blud iduøi za tuåim bogovima one zemljeu koju øe naskoro uøi; mene øe napustiti i prekræit øe moj Savez æto gas njim sklopih.PZ 31:17 I onda øe se izliti moj gnjev na njega. Ostavit øu ih tada i skritiod njih svoje lice da budu proœdirani. Snaøi øe ih mnoga zla i nevolje ionda øe reøi: ‘Zar me ne snalaze ove nevolje zbog toga æto Bog moj nijeu mojoj sredini?’PZ 31:18 A ja øu sasvim skriti svoje lice u taj dan, zbog svega zla æto gabudu çinili okreøuøi se drugim bogovima.PZ 31:19 Piæite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nauçe Izraelci! Stavi jeu njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca.PZ 31:20 Kad ih dovedem u zemlju kojom teçe med i mlijeko i za koju sezakleh ocima njihovim i kad se najedu, nasite i ugoje, okrenut øe se onidrugim bogovima i njima øe iskazivati ætovanje; mene øe prezreti iprekræiti moj Savez.PZ 31:21 A kad ih snaåu mnoge nesreøe i nevolje, ova pjesma, jer jenjihovo potomstvo neøe nikada zaboraviti, pruœit øe svjedoçanstvo protivnjih. Jer znam ja njihove osnove i æto veø danas snuju, prije nego samih i doveo u zemlju koju im pod zakletvom obeøah.”PZ 31:22 Toga dana napisa Mojsije ovu pjesmu i nauçi Izraelce pjesmi.PZ 31:23 Nunovu sinu Joæui naloœi: “Ohrabri se i budi odluçan! Jer ti øeæuvesti Izraelce u zemlju za koju sam im se zakleo. I ja øu biti s tobom.”PZ 31:24 Kad Mojsije napisa rijeçi ovoga Zakona u knjigu,PZ 31:25 tada naredi Levijevcima, koji su nosili Kovçeg saveza Jahvina:PZ 31:26 “Uzmite knjigu ovoga Zakona i poloœite je uz Kovçeg savezaJahvina. Neka ondje bude svjedokom protiv tebe!PZ 31:27 Ta znam ja tvoju buntovnost i tvoju tvrdu æiju. Evo i danas, dokjoæ s vama œivim, bunite se protiv Jahve. A kako li neøete kad ja umrem!Mojsijeva pjesmaPZ 31:28 Saberite k meni sve starjeæine svojih plemena i svojenadglednike da na njihove uæi kaœem ove rijeçi te da protiv njih uzmemza svjedoke nebo i zemlju.PZ 31:29 Jer znam ja da øete se nakon moje smrti izopaçiti i skrenuti sputa koji sam vam odredio; nesreøa øe vas snaøi u buduøim vremenimakad budete çinili æto je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih.”PZ 31:30 A onda, na uæi sve zajednice izraelske, Mojsije izgovori dokraja rijeçi ove pjesme:PZ 32:1 “Sluæajte, nebesa, sad øu govoriti; çuj, zemljo, rijeçi usta mojih!PZ 32:2 Neka mi nauk daœdi poput kiæe, kao rosa rijeç neka moja pada,kao kiæica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj!PZ 32:3 Jer, Jahvino øu ime uznositi, a vi Boga naæeg veliçajte!PZ 32:4 On je Stijena, djelo mu je savræeno, jer pravi su svi njegoviputovi. Bog je on vjeran i bez zloøe, pravedan je on i praviçan.PZ 32:5 Oni mu se iznevjeriæe - nisu mu sinovi, veø nakaze sinovske,porod izopaçen i prepreden.PZ 32:6 Tako li uzvraøaæ Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otactvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postojiæ?PZ 32:7 Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od naraætaja donaraætaja. Oca svoga pitaj, i pouçit øe te, pitaj starije, pa øe ti kazati.PZ 32:8 Kad je Viænji baætinu dijelio narodima, kad je razmjeætao sinoveçovjeçje, odredi im meåe po broju Boœjih sinova:PZ 32:9 tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova baætina.PZ 32:10 U zemlji stepskoj on ga je naæao, u pustinjskoj jezivoj pustoæi.Obujmio ga, gajio ga i çuvao kao zjenu oka svoga.PZ 32:11 Poput orla æto bdi nad gnijezdom, nad svojim orliøima lebdeøi,tako on krila æiri, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima.PZ 32:12 Jahve sam njega je vodio, tuåeg boga s njim ne bijaæe.PZ 32:13 Povede ga po visoçjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim,dade mu meda iz peøine i ulja iz tvrde stijene;PZ 32:14 kravljeg masla i ovçjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnovabaæanskih i jaraca, sa salom œitnih bubrega, i napoji ga pjenuæavomkrvlju groœåa.PZ 32:15 Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Jeæurun pa se uzritao.Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreoStijenu svog spasenja.

181PZ 32:16 Tuåim bozima uçiniæe ga ljubomornim, razjariæe gagnusobama.PZ 32:17 Œrtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih nepoznavahuprije, doæljacima koji stigoæe nedavno i koje oci njihovi ne ætovahu.PZ 32:18 Odnemarujeæ Stijenu æto te na svijet dade, ne sjeøaæ se viæeBoga koji te rodi!PZ 32:19 Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i køeri.PZ 32:20 Lice øu im svoje skriti, reçe, i vidjet øu æto øe biti od njih. Jerizopaçeno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema.PZ 32:21 Niætavnim me bogom na ljubomor potakoæe, razdraœiæe meniætavilima svojim, i ja øu njih ljubomornim uçinit’, pukom niætavnim,razdraœit øu ih glupim nekim narodom!PZ 32:22 Da, moga gnjeva poœar je usplamtio i gorjet øe do dubinaæeolskih;proœdrijet øe zemlju i sve æto ona raåa, saœeøi joj brda do temelja.PZ 32:23 Nevolje na njih øu svaliti, na njih øu svoje istroæiti strijele.PZ 32:24 Od gladi øe umirati, ognjica i poæast njih øe trovati. Poslat øuna njih zub zvjerinji i otrov zmija æto prahom gmiœu.PZ 32:25 Vani øe maç zatirati djecu, a strava øe vladati unutra. Ginut øejednako momak i djevojka, dojençe i starac sjedokos.PZ 32:26 Rekoh: U prah øu ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi.PZ 32:27 Ali se bojah ruga duæmanskoga: mogli bi im prevariti seprotivnici, pa da kaœu: ‘Pobjeda je naæa, nije to Jahvina izvela ruka.’PZ 32:28 Jer narod je to neupuøen, oætroumlja u njih nema.PZ 32:29 Da su mudri, veø bi se i dosjetili, razabrali æto ih oçekuje.PZ 32:30 Kako da jedan tisuøu u bijeg nagna, i deset tisuøa da dvojicagone,da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izruçio?PZ 32:31 Ali stijena im nije poput naæe Stijene; osuåeni su naæi neprija-telji.PZ 32:32 Jer trs je njihov od sodomskog trsa i od vinograda gomorskih;groœåe im je groœåe otrovno, grozdovi im grozdovi gorçine;PZ 32:33 njihovo je vino otrov zmijski, œestok jed otrovnice ljute.PZ 32:34 Ali nije li on u mene poput dragulja, zapeçaøen u mojimriznicama?PZ 32:35 Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jerblizu je dan njihove propasti, udes njihov brzo im se bliœi!PZ 32:36 (Pravdu øe Jahve dati svome puku, saœalit se nad slugamasvojim.)Vidjet øe da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj.PZ 32:37 Tad øe reøi: ‘Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom sezaklanjahu?PZ 32:38 Oni æto su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih ljevanica?’Neka se dignu i neka vam pomognu, neka vam budu zakloniæte!PZ 32:39 Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored menenema! Ja usmrøujem i oœivljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se izruke moje ne izbavlja).PZ 32:40 Da, svoju ruku ja diœem prema nebu i kaœem: Ne bio ja œivvjeçitoPZ 32:41 ako naoætrivæi maç svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke dasvojim odmazdim duæmanima, da naplatim onima koji mene mrze.PZ 32:42 Strijele svoje opojit øu krvlju i maç moj najest øe se mesa, krviubijenih i zarobljenih, glava duæmanskih vrhovnika.PZ 32:43 Kliçite, o nebesa, s njime, oboœavajte ga, sinovi Boœji! Kliçite,puci, s njegovim narodom, uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini.Jer øe krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratiti duæmanima, naplatitøe od onih koji njega mrze, oçistiti od grijeha zemlju svog naroda.”PZ 32:44 Doåe Mojsije s Joæuom, sinom Nunovim, te izgovori u uæinaroda rijeçi ove pjesme.PZ 32:45 Kad Mojsije izgovori sve ove rijeçi svemu Izraelu,PZ 32:46 reçe im: “U srca svoja usadite sve rijeçi koje danas uzimam zasvjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih drœe vræeøi sve rijeçiovoga Zakona.PZ 32:47 Ta nije to za vas prazna rijeç jer ona je vaæ œivot. Zbog overijeçi œivjet øete dugo na zemlji koju øete, preæavæi Jordan, zaposjesti.”Mojsijeva priprema za smrtPZ 32:48 Toga istog dana Jahve reçe Mojsiju:PZ 32:49 “Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju - ono je u moapskojzemlji nasuprot Jerihonu - pa pogledaj zemlju kanaansku æto øu je datiu posjed Izraelcima.

182PZ 32:50 Onda umri na gori na koju se uspneæ i pridruœi se svojim precimakao æto je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridruœen svojima.PZ 32:51 A to zato æto ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod MeribaKadeæa, kod voda u pustinji Sinu: niste oçitovali moju svetost meåuIzraelcima.PZ 32:52 Zato øeæ samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju neøeæ uøi- u zemlju koju dajem Izraelcima.”Mojsijev blagoslovPZ 33:1 Ovo je blagoslov kojim Mojsije - çovjek Boœji - blagoslovi Izraelcepred svoju smrt.PZ 33:2 Reçe on: “Doåe Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s goreParana zasja. Zbog njih doåe od kadeækih zborova, sa svoga juga svedo Obronaka.PZ 33:3 Ipak ti ljubiæ narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred tvojimsu leœali nogama, iæli tobom predvoåeni.”PZ 33:4 (Mojsije nam je odredio zakon.) “Zbor Jakovljev njegovom postabaætinom;PZ 33:5 i bio je kralj u Jeæurunu kad se sakupiæe glavari narodni, kad sesjediniæe plemena Jakovljeva.PZ 33:6 Neka œivi Ruben i nikad neka ne izumre, neka œivi æaçicanjegovih!PZ 33:7 Evo æto reçe za Judu: Usliæaj, Jahve, glas Judin i privedi ga knjegovu narodu. Nek mu ruke njegovo brane pravo, pomozi mu protivduæmana njegovih.PZ 33:8 O Leviju reçe: Daj Leviju tvoje Urime i tvoje Tumime çovjekumilostisvoje, koga si u Masi iskuæao, s kojim si se preo kod voda meripskih.PZ 33:9 O ocu svome i majci reçe on: Nisam ih vidio! Braøe svoje nepoznaje, na svoju se djecu ne osvrøe, jer tvoju rijeç on je vræio i tvojegase drœao Saveza.PZ 33:10 On uçi Jakova tvojim odredbama i Izraela tvojemu Zakonu.On podiœe kad k tvojim nosnicama i paljenicu na œrtvenik ti stavlja.PZ 33:11 O Jahve, snagu mu blagoslovi, milostivo primi djelo rukunjegovih.Slomi bedra njegovih neprijatelja; mrzitelji njegovi neka viæe ne ustanu.PZ 33:12 O Benjaminu reçe: Jahvin je on ljubimac i u miru svagda poçiva.Viænji ga ætiti svih njegovih dana, izmeåu njegovih prebiva bregova.PZ 33:13 O Josipu reçe: Zemlju mu je Jahve blagoslovio; njegovo jenajbolje od onog æto daje rosa nebeska i æto se u bezdanima dolje krije!PZ 33:14 Najbolje od onog æto daruje sunce i æto mlaåak novi nosi,PZ 33:15 prvine s drevnih planina i najbolje s vjeçnih breœuljaka,PZ 33:16 ponajbolji rod zemlje i svega æto je na njoj i milost Onog ætoprebiva u grmu. Neka sve to doåe na glavu Josipovu, na tjemeposveøenog izmeåu sve braøe!PZ 33:17 Kao prvenac bika on je veliçanstven, rozi su mu rogovi bivolji,njima on nabada narode sve do krajeva zemaljskih. Takva su mnoætvaEfrajimova, takve su tisuøe Manaæeove.PZ 33:18 O Zebulunu reçe: Bio sretan, Zebulune, u pohodima, i ti,Jisakare, u æatorima svojim!PZ 33:19 Na brdu gdje dolaze zazivati narodi za uspjeh prinose oniprave œrtve jer siæu obilje mora i blago skriveno u pijesku.PZ 33:20 O Gadu reçe: Neka je blagoslovljen tko Gada raæiri! Poputlavice on poçiva razderavæi miæicu i glavu.PZ 33:21 Prvine je tad sebi dodijelio jer vidje da mu je saçuvan dioglavarev.Na çelu svega naroda on je doæao, pravdu Jahvinu izvræivæi i odlukenjegove s Izraelom.PZ 33:22 O Danu reçe: Dan je laviø æto skaçe iz Baæana.PZ 33:23 O Naftaliju reçe: Naftali, milostima nasiøen, Jahvinim ispunjenblagoslovom: more i jug njegovo su vlasniætvo.PZ 33:24 O Aæeru reçe: Blagoslovljen bio Aæer meåu sinovima! Nekamiljenik bude meåu braøom svojom, i neka noge svoje u ulje umaçe!PZ 33:25 Neka ti zasuni budu od gvoœåa i mjedi i neka ti mir traje kolikoi œivot!PZ 33:26 Nitko nije kao Bog Jeæurunov: po nebesima u pomoø ti jezdi ipo oblacima u svom veliçanstvu!PZ 33:27 Bog vjeçni tvoje je utoçiæte, a na zemlji drevna njegova miæicapred tobom goni neprijatelja; on dovikuje: ‘Uniæti!’PZ 33:28 U sigurnosti prebiva Izrael, a Jakovljev je izvor na osami uzemlji œita i vina, gdje nebesa rosom daœde.PZ 33:29 Blago tebi, Izraele! Koji narod kao tebe Jahve spasava? On

183ætit je tvoj æto te brani i maç tvoj slavodobitni, duæmani ti se ulaguju, ali tiøeæ im gaziti po leåima.”Mojsijeva smrtPZ 34:1 Poslije toga ode Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo, navrhunac Pisge nasuprot Jerihonu, gdje mu Jahve pokaza svu zemlju:Gilead do Dana,PZ 34:2 sav Naftali, kraj Efrajimov i Manaæeov, svu Judinu krajinu doZapadnog mora;PZ 34:3 zatim Negeb, podruçje doline Jerihona - grada palmi - do Soara.PZ 34:4 Potom mu reçe Jahve: “Ovo je zemlja za koju sam se zakleoAbrahamu, Izaku i Jakovu da øu je dati tvome potomstvu. Dopustio samda je pogledaæ svojim oçima, ali ti onamo neøeæ prijeøi.”PZ 34:5 I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj poJahvinoj zapovijedi.PZ 34:6 I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do danadanaænjega nitko nije doznao za njegov grob.PZ 34:7 Mojsiju bijaæe sto dvadeset godina kad umrije. Oko mu nijeoslabilo niti mu je snaga popustila.PZ 34:8 Izraelci oplakivahu Mojsija na Moapskim poljanama tridesetdana. Potom proåoæe i dani oplakivanja - tugovanja za Mojsijem.PZ 34:9 A Joæua, sin Nunov, bio je ispunjen duhom mudrosti jer Mojsijebijaæe na njega poloœio svoje ruke. Njega su Izraelci sluæali i çinili kakoje Jahve naredio Mojsiju.PZ 34:10 Ne pojavi se viæe prorok u Izraelu ravan Mojsiju - njega jeJahve poznavao licem u lice! -PZ 34:11 po svim onim znakovima i çudesima u zemlji egipatskoj zakoja ga je Jahve slao da ih uçini na faraonu, na svim sluœbenicimanjegovim i na svoj zemlji njegovoj,PZ 34:12 po onoj moønoj ruci njegovoj i po svim onim velikim zastraænimdjelima koja uçini na oçi svega Izraela.

JOÆUAPoziv za polazak u Obeøanu zemljuJoæ 1:1 Poslije smrti Mojsija, sluge Jahvina, reçe Jahve Joæui, sinuNunovu, pomoøniku Mojsijevu:Joæ 1:2 “Moj je sluga Mojsije umro; zato sada ustani, prijeåi preko togaJordana, ti i sav taj narod, u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim.Joæ 1:3 Svako mjesto na koje stupi vaæa noga dajem vam, kao æto obeøahMojsiju.Joæ 1:4 Od pustinje i od Libanona pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, isve do Velikog mora na sunçanom zapadu - sve øe to biti vaæe podruçje.Joæ 1:5 Nitko neøe odoljeti pred tobom u sve dane tvog œivota; ja øu bitis tobom, kao æto sam bio s Mojsijem, i nikada te neøu napustiti niti øu teostaviti.Vjernost Zakonu, jamstvo nebeske pomoøiJoæ 1:6 Budi odvaœan i hrabar jer øeæ ti uvesti narod ovaj da primi ubaætinu zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da øu im je dati.Joæ 1:7 Samo budi odvaœan i hrabar da sve uçiniæ vjerno premanaredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreøi od toga ni desnoni lijevo da bi ti bilo sretno sve æto poduzmeæ.Joæ 1:8 Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmiæljaj o njojdanju i noøu, kako bi vjerno drœao sve æto je u njoj napisano: samo øeætada biti sretan i uspjet øeæ u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio:Joæ 1:9 odvaœi se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda godpoåeæ, s tobom je Jahve, Bog tvoj.”Okupljanje plemenaJoæ 1:10 Tada zapovijedi Joæua glavarima narodnim:Joæ 1:11 “Proåite kroz tabor i proglasite puku ovu zapovijed: ‘Spremitesebi braænenice jer øete za tri dana prijeøi preko Jordana da biste primiliu posjed zemlju koju vam Jahve, Bog vaæ, daje u baætinu.’”Joæ 1:12 Zatim reçe Joæua plemenu Rubenovu i Gadovu i poloviniplemena Manaæeova:Joæ 1:13 “Sjetite se onoga æto vam je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin,kada vam je rekao: ‘Jahve, Bog vaæ, hoøe da poçinete i daje vam ovuzemlju.Joæ 1:14 Vaæe œene, djeca i stada mogu ostati u zemlji koju vam je daoMojsije s onu stranu Jordana. Vi pak ratnici, za boj spremni, moratenaoruœani poøi pred svojom braøom da im pomognete,

184Joæ 1:15 sve dok Jahve ne dade da poçinu i vaæa braøa, kao i vi, i dok nezaposjednu zemlju koju im daje Jahve, Bog vaæ. Tada se moœete vratitiu zemlju koja vam pripada i koju vam je dao Jahvin sluga Mojsije, nadrugoj strani Jordana, prema istoku sunca.’”Joæ 1:16 Oni odgovore Joæui: “Sve æto nam zapovjediæ, uçinit øemo, ikuda nas god poæaljeæ, poøi øemo.Joæ 1:17 Kao æto smo sluæali Mojsija, tako øemo se pokoravati i tebi.Samo neka Jahve, Bog tvoj, bude s tobom kao æto bijaæe s Mojsijem!Joæ 1:18 Tko se god usprotivi tvome glasu i ne posluæa tvojih rijeçi usvemu æto mu zapovjediæ neka bude pogubljen. Samo ti budi odvaœani hrabar!”Joæuine uhode u JerihonuJoæ 2:1 Joæua, sin Nunov, posla potajno iz Æitima dvojicu uhoda snalogom: “Idite, izvidite podruçje, osobito Jerihon.” Oni odu i stignu ukuøu bludnice koja se zvala Rahaba i ondje prenoøe.Joæ 2:2 To bude javljeno kralju jerihonskom: “Evo, stigoæe noøas ovamoneki ljudi od sinova Izraelovih da izvide zemlju.”Joæ 2:3 Tada kralj jerihonski poruçi Rahabi: “Izvedi ljude koji su doæli ktebi, koji su uæli u tvoj dom, jer su doæli uhoditi svu zemlju.”Joæ 2:4 Ali œena uze ona dva çovjeka, sakri ih i reçe: “Istina, ti su ljudidoæli k meni, ali ja nisam znala odakle su.Joæ 2:5 Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odoæe i ja neznam kamo su krenuli. Poœurite za njima jer ih joæ moœete stiøi.”Joæ 2:6 A ona ih bijaæe izvela na krov i skrila pod netrveni lan æto ga jeondje razastrla.Joæ 2:7 I poœure se ljudi u potjeru za njima, prema Jordanu, sve doprijelaza preko rijeke; a kad je potjera iziæla, zatvore se za njima gradskavrata.Sporazum izmeåu Rahabe i uhodaJoæ 2:8 Dok joæ oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima nakrovJoæ 2:9 i reçe im: “Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sveuhvatio strah od vas i prezaju od vas svi œitelji ovoga kraja.Joæ 2:10 Jer çusmo kako je Jahve isuæio vodu Crvenoga mora predvama kada ste izaæli iz Egipta, i ono æto ste uçinili dvojici kraljeva amore-jskih s druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste.Joæ 2:11 Kad smo çuli sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snageda vam se suprotstavi jer Jahve, Bog vaæ - on je Bog gore na nebesimai dolje na zemlji.Joæ 2:12 Zakunite mi se, dakle, Jahvom da øete i vi uçiniti milost domuoca moga, kao æto i ja uçinih milost vama, i dajte mi pouzdan znakJoæ 2:13 da øete ostaviti na œivotu moga oca i moju majku, braøu mojui sestre moje i sve njihovo i da øete nas izbaviti od smrti.”Joæ 2:14 Odgovoriæe joj ljudi: “Œivotom svojim jamçimo za vas, samoako nas ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat øemo ti milosti vjernost.”Joæ 2:15 Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor jer joj je kuøabila uz bedem i ona je do bedema stanovala.Joæ 2:16 Joæ im reçe: “Poåite prema gori da vas potjera ne naåe i krijtese ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim putem.”Joæ 2:17 Ljudi joj odgovore: “Evo, ovako øemo ti ispuniti zakletvu kojomsi nas zaklela:Joæ 2:18 kad uåemo u zemlju, posluœi se ovim znakom: priveœi ovucrvenu vrpcu za prozor kroz koji nas spuætaæ i sakupi kod sebe, u kuøi,svoga oca, i svoju majku, i svoju braøu, i svu svoju rodbinu.Joæ 2:19 Tko god od vas stupi van preko praga tvoje kuøe, krv njegovana glavu njegovu: nije krivnja na nama - sam je krivac svojoj smrti; a tkoostane s tobom u kuøi, krv njegova neka padne na glave naæe - mi øemobiti krivci ako ga se tko rukom dotakne.Joæ 2:20 Ako pak izdaæ ovu naæu stvar, slobodni smo od zakletve kojomsi nas zaklela.”Joæ 2:21 A ona odgovori: “Neka bude kako rekoste!” Tada ih pusti i oniodoæe, a ona zaveza na prozor crvenu vrpcu.Povratak uhodaJoæ 2:22 Oni odoæe i doåoæe u goru i ondje ostadoæe tri dana dok se nevrati potjera; traœila ih je potjera na svim putovima, ali ih nije nigdje naæla.Joæ 2:23 Tada se vrate i one dvije uhode: siåu s gore, prijeåu prekorijeke i doåu k Joæui, sinu Nunovu, te ga izvijeste o svemu æto im sedogodilo.Joæ 2:24 I rekoæe Joæui: “Jahve nam je svu tu krajinu predao u ruke; sveje njezine stanovnike uhvatio strah pred nama.”

185Priprave za prijelazJoæ 3:1 Urani Joæua i sa svim sinovima Izraelovim krene od Æitima. Istignu do Jordana pa ondje prije prelaza prenoøe.Joæ 3:2 Poslije tri dana proåu starjeæine kroz tabor i zapovjede puku:Joæ 3:3 “Çim ugledate Kovçeg saveza Jahve, Boga vaæega, i sveøenikelevite koji ga nose, krenite svi sa svoga mjesta i poåite za njim.Joæ 3:4 Tako øete znati put kojim vam je iøi, jer tim putem joæ nikadaniste iæli. Ali izmeåu vas i Kovçega neka bude razmak do dvije tisuøelakata. I da mu se niste pribliœili.”Joæ 3:5 A Joæua zapovjedi narodu: “Posvetite se za sutra, jer øe sutraJahve uçiniti çudesa meåu vama.”Joæ 3:6 A sveøenicima Joæua zapovjedi: “Dignite Kovçeg saveza i nositega pred narodom.” I digoæe Kovçeg saveza i ponijeæe ga pred narodom.Posljednje uputeJoæ 3:7 Jahve reçe Joæui: “Danas te poçinjem uzvisivati pred oçimasvega Izraela, neka znaju da sam s tobom kao æto bijah s Mojsijem.Joæ 3:8 Ti pak zapovjedi sveøenicima koji nose Kovçeg saveza:’ Kadastignete do voda jordanskih, u Jordanu se samom zaustavite.’”Joæ 3:9 Tada reçe Joæua Izraelcima: “Priåite i çujte rijeçi Jahve, Bogasvojega.”Joæ 3:10 I reçe Joæua: “Po ovomu øete spoznati da je meåu vama Bogœivi: on øe goniti ispred vas Kanaance, Hetite, Hivijce, Periœane,Girgaæane, Amorejce i Jebusejce.Joæ 3:11 Evo, Kovçeg saveza Gospodara sve zemlje proøi øe pred vamapreko Jordana.Joæ 3:12 Izaberite odmah dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, pojednoga iz svakoga plemena.Joæ 3:13 Çim stopala sveøenika koji nose Kovçeg Jahve, Gospodarasve zemlje, stupe u Jordan, razdijelit øe se voda Jordana, i ona æto teçeodozgo ustavit øe se kao nasip.’”Prijelaz preko rijekeJoæ 3:14 Kad je narod krenuo iz svojih æatora da prijeåe preko Jordana,ponesu sveøenici Kovçeg saveza pred njim.Joæ 3:15 A kad su nosaçi Kovçega stigli do Jordana i kada su sveøenicikoji su nosili Kovçeg zagazili u vodu na obali - a bilo je vrijeme œetve kadse Jordan prelijeva preko svojih obala -Joæ 3:16 voda æto je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kodgrada Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda æto je otjecala dolje uArabsko ili Slano more sasvim je otekla i narod je prelazio premaJerihonu.Joæ 3:17 Sveøenici koji su nosili Kovçeg saveza Jahvina stajahu nasuhu usred Jordana i prelaœaæe Izrael po suhu sve dok sav narod neprijeåe preko rijeke.Dvanaest spomen-kamenovaJoæ 4:1 Poæto je sav narod preæao preko Jordana, reçe Jahve Joæui:Joæ 4:2 “Izaberite iz naroda dvanaest ljudi, od svakoga plemena pojednoga,Joæ 4:3 i zapovjedite im: ‘Dignite odavde, iz sredine Jordana - s mjestagdje stoje noge sveøenika - dvanaest kamenova koje øete ponijeti sasobom i poloœiti na mjestu gdje budete noøas prenoøili.’”Joæ 4:4 Tada pozva Joæua dvanaest ljudi koje je bio izabrao izmeåusinova Izraelovih, iz svakoga plemena po jednoga çovjeka,Joæ 4:5 i reçe im: “Idite pred Kovçeg Jahve, Boga svoga, u sredinuJordana, i neka svaki donese na svojim ramenima po jedan kamenprema broju plemena Izraelovih.Joæ 4:6 To øe biti na spomen meåu vama. Kad vas jednoga dana budupitala vaæa djeca: ‘Æto vam znaçe ovi kamenovi?’Joæ 4:7 reøi øete im: ‘Voda se Jordana razdijelila pred Kovçegom savezaJahvina kad je prelazio preko Jordana.’ I ovo øe kamenje biti vjeçnispomen sinovima Izraelovim.”Joæ 4:8 Izraelci uçine kako im je zapovjedio Joæua, uzmu dvanaestkamenova iz sredine Jordana, prema broju plemena Izraelovih, kako jeJahve naredio Joæui: prenesu ih do svoga noøiæta i poloœe ondje.Joæ 4:9 Zatim Joæua postavi usred Jordana dvanaest kamenova namjesta gdje su stajale noge sveøenika koji su nosili Kovçeg saveza.Ondje stoje i danas.Svræetak prijelazaJoæ 4:10 Sveøenici koji su nosili Kovçeg saveza stajali su usred Jordana,sve dok se nije izvræilo sve æto je Jahve zapovjedio Joæui da narod izvræi,sasvim onako kao æto Mojsije bijaæe naredio Joæui. A narod je œurnoprelazio.

186Joæ 4:11 Poæto je sav narod preæao, prijeåu i sveøenici s Kovçegomsaveza Jahvina i krenu pred narodom.Joæ 4:12 Tada sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemenaManaæeova u bojnoj opremi stanu na çelo sinova Izraelovih, kao æto imbijaæe zapovjedio Mojsije.Joæ 4:13 Oko çetrdeset tisuøa naoruœanih ljudi preælo je pred Jahvomda se bori na Jerihonskim poljanama.Joæ 4:14 Toga dana uzvisi Jahve Joæuu pred svim Izraelom i svi ga sebojahu, kao nekoø Mojsija, u sve dane njegova œivota.Joæ 4:15 Jahve reçe Joæui:Joæ 4:16 “Zapovjedi sveøenicima koji nose Kovçeg saveza neka izaåuiz Jordana.”Joæ 4:17 Tada Joæua zapovjedi sveøenicima: “Izaåite iz Jordana!”Joæ 4:18 A çim su sveøenici koji su nosili Kovçeg saveza Jahvina izaæliisred Jordana i stali nogama na suho, vrate se vode Jordana na svojemjesto i poteku kao i prije preko svojih obala.Dolazak u GilgalJoæ 4:19 Narod je izaæao iz Jordana desetog dana prvoga mjeseca.Tada se utaborio u Gilgalu, istoçno od Jerihona.Joæ 4:20 A onih dvanaest kamenova æto su ih uzeli sa sobom iz Jordana,Joæua postavi u Gilgalu.Joæ 4:21 Tada reçe Izraelcima: “Ako potomci vaæi upitaju jednoga danasvoje oçeve: ‘Æto znaçi ovo kamenje?’ -Joæ 4:22 vi ih pouçite ovako: ‘Izrael je ovdje po suhu preæao prekoJordanaJoæ 4:23 jer je Jahve, Bog vaæ, osuæio pred vama vodu Jordana dok neprijeåoste, kao æto je uçinio Jahve, Bog vaæ, s Morem crvenim kad ga jeosuæio pred nama dok ne prijeåosmo.Joæ 4:24 A sve to, da bi znali svi narodi zemlje koliko je moøna rukaJahvina, i vi sami da se svagda bojite Jahve, Boga svoga.’”Strah naroda na zapadnoj obali JordanaJoæ 5:1 Poæto su çuli svi kraljevi amorejski na zapadnoj strani Jordanai svi kraljevi kanaanski koji bijahu uz more da je Jahve osuæio Jordanpred Izraelcima dok ne prijeåoæe, zastade im srce i nestade im junaætvapred Izraelcima.Obrezivanje Œidova u GilgaluJoæ 5:2 U to vrijeme Jahve reçe Joæui: “Naçini sebi kamene noœeve iponovo obreœi Izraelce.”Joæ 5:3 Joæua naçini sebi kamene noœeve i obreza Izraelce na breœuljkuAralotu.Joæ 5:4 A evo zaæto ih je Joæua obrezao: sve ljudstvo æto je iziælo izEgipta, sve æto mogaæe nositi oruœje, pomrlo je na putu kroz pustinju.Joæ 5:5 Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio naputu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta,Joæ 5:6 jer su çetrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomrijeæesvi za oruœje sposobni koji bijahu iziæli iz Egipta; nisu sluæali glasa Jahvinate im se Jahve zakleo da njihove oçi neøe vidjeti zemlju koju je obeøaonjihovim ocima - zemlju u kojoj teçe mlijeko i med.Joæ 5:7 Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove i njih je Joæuaobrezao: nisu bili obrezani jer se na putu nije obrezivalo.Joæ 5:8 Kad je bio obrezan sav narod, poçivali su u taboru sve dok nisuozdravili.Joæ 5:9 Tada reçe Jahve Joæui: “Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.”I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naæih dana.Svetkovanje PasheJoæ 5:10 Izraelci se, dakle, utaboriæe u Gilgalu i ondje na Jerihonskimpoljanama proslaviæe Pashu uveçer çetrnaestoga dana u mjesecu.Joæ 5:11 A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su oduroda one zemlje: beskvasna kruha i prœena zrnja.Joæ 5:12 I mana je prestala padati çim su poçeli jesti plodove zemlje.Tako Izraelci nisu viæe imali mane, nego su se te godine hranili plodovimazemlje kanaanske.Objava BoœjaJoæ 5:13 Kad se Joæua pribliœio gradu Jerihonu, podiœe oçi i ugledaçovjeka kako pred njim stoji s isukanim maçem u ruci. Joæua mu pristupii upita ga: “Jesi li ti s nama ili s naæim neprijateljima?”Joæ 5:14 A on odgovori: “Ne, ja sam voåa vojske Jahvine i upravo samdoæao ...” Tada Joæua pade niçice, pokloni mu se i reçe: “Æto zapovijedaæGospodaru, sluzi svome?”Joæ 5:15 A voåa vojske Jahvine odgovori Joæui: “Skini obuøu s nogusvojih, jer je sveto mjesto na kojem stojiæ.” I Joæua uçini tako.

187Joæ 6:1 A Jerihon stajaæe silno utvråen i zatvoren pred sinovima Izraelo-vim. Nitko nije izlazio niti je tko ulazio.Joæ 6:2 Tada Jahve reçe Joæui: “Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kraljanjegova s ratnicima.Joæ 6:3 Svi vi ratnici obiåite oko grada jedanput na dan. Tako çinite æestdana.Joæ 6:4 A sedam sveøenika neka nose pred Kovçegom sedam truba odovnujskih rogova. Sedmoga dana obiåite sedam puta oko grada, asveøenici neka trube u trublje.Joæ 6:5 Pa kad oteœuøi zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, çim çujeglas trube, podigne silnu bojnu viku. I sruæit øe se gradski bedemi, anarod neka tada ulazi svaki odande gdje se naåe.”Joæ 6:6 Joæua, sin Nunov, pozva k sebi sveøenike i reçe im: “UzmiteKovçeg saveza, a sedam sveøenika neka ponese sedam truba odrogova ovnujskih pred Kovçegom Jahvinim.”Joæ 6:7 A narodu reçe: “Poåite i obiåite oko grada, a ratnici neka idupred Kovçegom Jahvinim.”Joæ 6:8 I bi kako je Joæua zapovjedio narodu. Poåe sedam sveøenikanoseøi trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Kovçeg Jahviniåaæe za njima.Joæ 6:9 Ratnici poåoæe pred sveøenicima koji su trubili u trube, azalaznica krenu za Kovçegom. Stupali su tako dok se glas trubarazlijegao.Joæ 6:10 A narodu bijaæe zapovjedio Joæua govoreøi: “Ne viçite i nedajte glasa od sebe i nijedna rijeç neka se ne çuje iz vaæih usta dok vamne kaœem: ‘Viçite!’ Tada neka odjekne bojna vika.”Joæ 6:11 I naredi da Kovçeg Jahvin obiåe jednom oko grada pa da sevrate u tabor i ondje prenoøe.Joæ 6:12 Sutradan urani Joæua, a sveøenici ponesu Kovçeg saveza.Joæ 6:13 A sedam sveøenika koji su nosili sedam truba od rogovaovnujskih poåu pred Kovçegom Jahvinim. Iduøi trubili su u trube, ratniciiåahu pred njima, a zalaznica pak za Kovçegom Jahvinim dok su trubeodjekivale.Joæ 6:14 Tako i drugog dana obiåu jednom oko grada pa se vrate natragu tabor. Tako su çinili æest dana.Joæ 6:15 A sedmoga dana zorom ustanu i obiåu oko grada istim onakvimredom sedam puta. Samo su toga dana obiæli oko grada sedam puta.Jerihon - “herem” JahviJoæ 6:16 Za sedmog obilaska snaœno zatrube sveøenici u rogove, aJoæua reçe narodu: “Kliçite bojne poklike jer vam je Jahve predao grad!Joæ 6:17 Grad neka bude ‘herem’ Jahvi - uklet i predan uniætenju sasvime æto je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane œiva i svi kojibudu s njom u kuøi, jer je ona skrila uhode koje smo poslali.Joæ 6:18 A çuvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokletiæto ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i unesreøiliga.Joæ 6:19 Zato sve srebro i zlato, sve bakreno i œeljezno posuåe nekabude posveøeno Jahvi i pohranjeno u riznicu.”Joæ 6:20 Tada povika narod i odjeknuæe trube. Kada se zaori glas trubai bojni povici naroda, padoæe bedemi i narod prodrije u grad, svatkoodande gdje se naæao, i osvojiæe ga.Joæ 6:21 I tada izvræiæe kletvu niæteøi oætricom maça sve æto bijaæe ugradu: muæko i œensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad.Joæ 6:22 A onoj dvojici æto su uhodili zemlju reçe Joæua: “Idite u kuøuone bludnice pa izvedite œenu sa svima njezinima, kako joj se zakleste.”Joæ 6:23 I mladi ljudi, uhode, odoæe te izvedoæe Rahabu, njezina oca injezinu majku, braøu i svu rodbinu. Izvedoæe sve njezine i smjestiæe ihizvan izraelskog tabora.Joæ 6:24 Spaliæe grad i sve æto bijaæe u njemu: uzeæe samo srebro,zlato, tuçano i œeljezno posuåe i staviæe u riznicu Doma Jahvina.Joæ 6:25 Ali bludnicu Rahabu, svu njenu obitelj i sve njihovo poætediJoæua. Ona ostade meåu Izraelcima sve do danas, jer je skrila glasnikekoje je poslao Joæua da uhode Jerihon.Joæ 6:26 Tada izreçe Joæua ovu kletvu:“Proklet bio pred licem Jahve çovjek koji pokuæa da ponovo gradi Jerihon:gradio mu temelje na svom prvencu, podizao mu vrata na svomemezimcu!”Joæ 6:27 Jahve je bio s Joæuom te se pronio glas o njemu po svoj zemlji.Joæ 7:1 Ali se sinovi Izraelovi teæko ogrijeæiæe o “herem”, jer je Akan, sinKarmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uzeo odukletih stvari, i Jahve se razgnjevi na sinove Izraelove.

188Joæ 7:2 Joæua pak posla ljude iz Jerihona u Aj, koji leœi istoçno od Betela,i reçe im: “Uziåite onamo, izvidite kraj!” Ljudi odoæe te izvidjeæe Aj.Joæ 7:3 Vrativæi se k Joæui, rekoæe mu: “Ne treba da onamo uzlazi savnarod; dvije do tri tisuøe ljudi neka idu da osvoje Aj. Ne muçi onamo savnarod, jer je ondje malo svijeta.”Joæ 7:4 Poåe onamo oko tri tisuøe ljudi od svega naroda, ali su moralipobjeøi pred onima iz Aja.Joæ 7:5 Ajani pobiæe oko trideset i æest ljudi i tjerali su ih ispred svojihvrata do Æebarima: pobili su ih na strmini. Klonu tada srce narodu kaoda mu je voda u œilama.Joæuina molitva i Jahvin odgovorJoæ 7:6 Razdrije Joæua haljine svoje i baci se niçice pred KovçegomJahvinim, i ostade tako do veçeri, on i starjeæine u Izraelu, posuvæi glavepepelom.Joæ 7:7 Tada reçe Joæua: “Jao, Gospode Jahve, zaæto si preveo ovajnarod preko Jordana? Da nas predaæ u ruke Amorejaca da nas pobiju?Kamo sreøe da smo stali s onu stranu Jordana!Joæ 7:8 Oprosti, Gospode! Æto drugo da reçem kad je Izrael okrenuoleåa pred svojim neprijateljima?Joæ 7:9 Ako to çuju Kanaanci i ostali œitelji zemlje, udruœit øe se protivnas da zbriæu ime naæe sa zemlje. Æto øeæ, dakle, uçiniti za veliko imesvoje?”Joæ 7:10 A Jahve odgovori Joæui: “Ustani! Zaæto si pao niçice?Joæ 7:11 Izrael je sagrijeæio: prekræili su Savez kojim sam ih vezao. Zaista,uzeæe ukleto, porobiæe, poskrivaæe i prisvojiæe.Joæ 7:12 I zato Izraelci ne mogu izdrœati pred svojim neprijateljima, okreøuleåa pred protivnicima jer su postali ukleti. Ja ne mogu viæe biti s vamaako iz svoje sredine ne maknete proklete.Joæ 7:13 Ustani! Sazovi narod na posveøenje i reci mu: Posvetite se zasutra, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: ‘Kletva je u tebi, Izraele; ineøeæ izdrœati pred svojim neprijateljima sve dok ne odstranite kletvu izsvoje sredine.’Joæ 7:14 Zato sutra zorom pristupite pleme za plemenom; iz plemenakoje odredi Jahve priøi øe rod za rodom, a onda iz roda koji oznaçi Jahvepristupit øe obitelj po obitelj, a iz obitelji koju oznaçi Jahve pristupit øeçovjek za çovjekom.Joæ 7:15 I tko se tada naåe s ukletom stvari, neka se spali on i sve æto mupripada, jer je prekræio Savez Jahvin i osramotio Izraela.”Otkrivanje i kaœnjavanje krivcaJoæ 7:16 Urani Joæua ujutro i pozva Izraela po plemenima; pristupiæe iotkri se pleme Judino.Joæ 7:17 Potom pristupi rod za rodom iz plemena Judina i pronaåe serod Zerahov. Pristupiæe obitelji roda Zerahova, domaøin jedan za drugim,i pronaåoæe obitelj Zabdijevu.Joæ 7:18 Naposljetku naredi Joæua da pristupi obitelj Zabdijeva,muækarac jedan za drugim, i pronaæao se Akan, sin Karmija, sinaZabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina.Joæ 7:19 Tada reçe Joæua Akanu: “Sine moj, daj slavu Jahvi, BoguIzraelovu, i priznaj mu æto si uçinio; objasni æto si uçinio i nemoj mi niætatajiti.”Joæ 7:20 Akan reçe Joæui: “Zaista, ja sagrijeæih Jahvi, Bogu Izraelovu,i evo æto sam uçinio:Joæ 7:21 vidjeh u plijenu lijep æinearski plaæt, dvije stotine srebrnjaka izlatnu æipku vrijednu pedeset srebrnjaka, pa se polakomih i uzeh sebi.Eno je sve zakopano usred moga æatora, a srebro je odozdo.”Joæ 7:22 Tada uputi Joæua poslanike, koji otrçaæe u æator. I gle, svebijaæe zakopano u æatoru, a odozdo srebro.Joæ 7:23 Uzmu sve iz æatora i donesu Joæui i starjeæinama Izraelovim iprostrijeæe sve pred Jahvu.Joæ 7:24 Tada uze Joæua Akana, sina Zerahova, i srebro, plaæt i zlatnuæipku, i sve sinove i køeri njegove, volove njegove i magarad, i ovce,æator njegov i sve æto bijaæe njegovo te ga izvede u dolinu Akor. Pratioih sav Izrael.Joæ 7:25 Reçe Joæua: “Kako si ti nas unesreøio, tako danas tebeunesreøio Jahve!” I kamenova ga sav Izrael.Joæ 7:26 Potom navaliæe na njega gomilu kamenja, koje stoji do danas.Tako se Jahve ublaœi od svoga œestoka gnjeva. Zbog toga se dogaåajaprozva ono mjesto dolina Akor i tako se zove do danas.Joæ 8:1 Tada reçe Jahve Joæui: “Ne boj se i ne strahuj! Uzmi sa sobomsve ratnike, ustani i navali na Aj. Gle, predajem ti u ruke ajskoga kralja,njegov narod, grad i zemlju njegovu.

189Joæ 8:2 Uçini s Ajem i s njegovim kraljem kao æto si uçinio s Jerihonomi njegovim kraljem; ali vam je slobodno da prigrabite plijen iz njega injegovu stoku. Postavi gradu zasjedu s leåa.”Joæ 8:3 Spremi se Joæua da navali na Aj i svi ratnici s njime. Izabrao jetrideset tisuøa junaka i poslao ih noøu;Joæ 8:4 dade im zapovijed: “Pazite! Poøi øete u zasjedu gradu s leåa, alida ne budete predaleko od grada i budite svi spremni.Joæ 8:5 A ja i sav narod koji me prati primaknut øemo se gradu; i kadaljudi iz Aja izaåu pred nas, mi øemo kao i prije pobjeøi ispred njih.Joæ 8:6 Oni øe onda navaliti za nama dok ih ne odvedemo od grada jerøe misliti: ‘Bjeœe ispred nas kao i prije.’Joæ 8:7 Tada provalite iz zasjede i zauzmite grad: Jahve, Bog vaæ, predatøe vam ga u ruke.Joæ 8:8 Kad jednom osvojite grad, spalite ga ognjem. Uçinite to poJahvinoj zapovijedi. Pazite, to vam zapovjedih.”Joæ 8:9 Joæua ih posla i oni odoæe u zasjedu te se smjestiæe izmeåuBetela i Aja, gradu sa zapada. A Joæua provede noø meåu narodom.Joæ 8:10 Uranivæi, Joæua ujutro prebroja narod i poåe sa starjeæinamaIzraelovim pred narodom na Aj.Joæ 8:11 Svi ratnici krenu s njim i kad se primaknu gradu, utabore se Ajusa sjevera, tako da je izmeåu njih i mjesta bila ravnica.Joæ 8:12 Joæua uze oko pet tisuøa ljudi i namjesti zasjedu izmeåu Betelai Aja, gradu sa zapadne strane.Joæ 8:13 A narod se smjesti u tabor, koji je bio na sjeveru grada, dok jenjegova zalaznica bila na zapadu grada. Joæua opet provede noø usrednaroda.Joæ 8:14 Kad je sve to vidio ajski kralj, poœuri se te izaåe on i sav njegovnarod niz obronak prema Arabi u boj protiv Izraela. A nisu ni slutili da jeiza grada namjeætena zasjeda.Joæ 8:15 Tada Joæua i sav Izrael nagnu bjeœati kao da su ih pobijedili. Ibjeœali su putem prema pustinji.Joæ 8:16 Ajani nato pozvaæe sve iz grada i dadoæe se za njima u potjerute, goneøi Joæuu, odvoje se od grada.Joæ 8:17 I ne ostade nitko u Aju i Betelu da nije poæao za Izraelcima.Ostavili su grad otvoren i gonili Izraelce.Joæ 8:18 Tada reçe Jahve Joæui: “Zamahni kopljem æto ti je u ruci premaAju: predajem ti ga u ruke.” I podiœe Joæua koplje æto mu bjeæe u ruci izamahnu prema gradu.Joæ 8:19 I tek æto je podigao ruku, dignu se ljudi iz zasjede i potrçe premagradu, osvoje ga i umah ga ognjem zapale.Pokolj graåana AjaJoæ 8:20 Kada se oni iz Aja obazreæe, imadoæe æto vidjeti: dim se dizaoiz grada prema nebu. I nitko od njih nije imao kuda uteøi ni tamo ni amo.Tada se narod koji je bjeœao prema pustinji okrenuo premaprogoniteljima.Joæ 8:21 Vidjevæi Joæua i sav Izrael da je zasjeda zauzela grad i da sediœe dim iz grada, vrate se i udare na ljude iz Aja.Joæ 8:22 Njihovi su im izaæli u susret iz grada, i tako se oni iz Aja naåoæeposred Izraelaca, opkoljeni i s jedne i s druge strane: biæe pobijeni takote ni jedan ne ostade œiv niti uteçe.Joæ 8:23 A kralja Aja uhvatiæe œiva i dovedoæe ga Joæui.Joæ 8:24 Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i upustinji, kuda su ih gonili, i kada svi padoæe od maça, vratiæe se Izraelciu Aj i sasjekoæe maçem sve æto bjeæe u njemu.Joæ 8:25 Bilo je dvanaest tisuøa onih koji su izginuli toga dana, ljudi iœena - sav Aj.Joæ 8:26 Joæua nije spuætao ruke kojom bijaæe zamahnuo kopljem svedok nisu poubijani svi stanovnici Aja.Joæ 8:27 Samo stoku i plijen iz onoga grada razdijele meåu sobomIzraelci, kao æto je Jahve zapovjedio Joæui.Joæ 8:28 Joæua spali Aj i uçini ga za sve vijeke ruæevinom, pustim mjestomdo danas.Joæ 8:29 Kralja ajskoga objesi o drvo do veçeri. O zapadu sunçanomzapovjedi Joæua te skinuæe truplo s drveta, baciæe ga pred gradska vratai nabacaæe na njega veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas.Joæ 8:30 Tada podiœe Joæua œrtvenik Jahvi, Bogu Izraelovu, na goriEbalu,Joæ 8:31 kao æto je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, svim sinovimaIzraelovim i kako je napisano u Mojsijevoj knjizi Zakona: œrtvenik odgrubog kamena, neklesanog œeljezom. Na njemu bi prinesena Jahviœrtva paljenica i priçesnica.

190Joæ 8:32 Tu na kamenju Joæua prepiæe Zakon Mojsijev koji bjeæe napisanza sinove Izraelove.Joæ 8:33 I sav Izrael i njegove starjeæine, glavari narodni i suci, doæljacii domaøi, stanu s obje strane Kovçega prema sveøenicima i levitima kojisu nosili Kovçeg saveza Jahvina - polovina prema gori Gerizimu, apolovina prema gori Ebalu - da bi se blagoslovio puk Izraelov premaobredu koji zapovjedi Mojsije.Joæ 8:34 Tada proçita Joæua svaku rijeç Zakona, blagoslov i prokletstvo,sve kako je napisano u knjizi Zakona.Joæ 8:35 Nije Joæua propustio nijedne Mojsijeve naredbe, nego ih je sveproçitao pred saborom svih Izraelaca, pred œenama, djecom i doæljacimakoji su iæli s njima.Savez protiv IzraelaJoæ 9:1 O tim su dogaåajima çuli svi kraljevi s onu stranu Jordana - uGorju, u Æefeli i duœ çitave obale Velikoga mora sve do Libanona: Hetiti,Amorejci, Kanaanci, Periœani, Hivijci, Jebusejci -Joæ 9:2 pa se svi udruœiæe da sloœno udare protiv Joæue i Izraela.Varka GibeonacaJoæ 9:3 A stanovnici Gibeona, pouçeni onim æto Joæua uçini Jerihonu iAju,Joæ 9:4 dosjete se lukavstvu. Priçine se da su putnici: bace na svojemagarce stare vreøe i vinske mjeæine, poderane i zakrpane.Joæ 9:5 Obuli su na noge rabljenu i pokrpanu obuøu i vrgli na se staruodjeøu. Sav kruh æto su ga ponijeli na put bijaæe suh i razdrobljen.Joæ 9:6 Stigoæe Joæui u gilgalski tabor i rekoæe njemu i ljudima Izraelcima:“Dolazimo iz daleke zemlje, sklopite savez s nama.”Joæ 9:7 Ali ljudi Izraelci kaœu tim Hivijcima: “Tko zna ne œivite li moœdameåu nama? Kako øemo, dakle, sklopiti savez s vama?”Joæ 9:8 A oni odgovore Joæui: “Tvoje smo sluge!” Joæua ih upita: “Tkoste i odakle dolazite?”Joæ 9:9 Odgovore: “Daleka je zemlja iz koje dolaze tvoje sluge u imeJahve, Boga tvojega: çuli smo za slavu njegovu i za sve æto je uçinio uEgiptuJoæ 9:10 i za ono æto je uçinio dvojici kraljeva amorejskih koji su vladalis onu stranu Jordana - Sihonu, kralju heæbonskom, i Ogu, kraljubaæanskom u Aætarotu.Joæ 9:11 Tada nam rekoæe naæe starjeæine i svi u naæoj zemlji: ‘Opskrbitese hranom za put, poåite im u susret i recite im: Vaæe smo sluge, sklopitedakle savez s nama.’Joæ 9:12 Evo naæega kruha: vruø smo ponijeli na put od kuøa svojihkada smo krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen.Joæ 9:13 A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, veøpoderali; i haljine naæe i obuøa veø su troæni od dalekog puta.”Joæ 9:14 I povjerovaæe im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajuøi Jahvu ætoøe im reøi.Joæ 9:15 Joæua uglavi s njima mir i sklopi savez s njima da øe ih poætedjeti.I glavari se na to zakunu.Joæ 9:16 A poslije tri dana, poæto su sklopili s njima savez, saznalo se dasu im susjedi i da œive usred Izraela.Joæ 9:17 Tada krenu Izraelci iz tabora i stignu u njihove gradove, a to subili Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim.Joæ 9:18 Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi, jer su im se glavari zajednicezakleli Jahvom, Bogom Izraelovim. Ali sva zajednica poçe rogoboritiprotiv glavara.Poloœaj GibeonacaJoæ 9:19 Tada svi glavari rekoæe zajednici: “Mi smo im se zakleli Jahvom,Bogom Izraelovim, i zato ih ne smijemo dirati.Joæ 9:20 Evo æto øemo: pustimo ih da œive, kako nas ne bi stigla srdœbazbog zakletve kojom smo se zakleli.”Joæ 9:21 Joæ dometnuæe glavari: “Neka œive i neka budu drvosjeçe ivodonoæe svoj zajednici.” Sva zajednica prihvati æto rekoæe glavari.Joæ 9:22 Joæua pozva Gibeonce i reçe im: “Zaæto nas prevariste govoreøi:‘Vrlo smo daleko od vas’, kad eto œivite usred nas?Joæ 9:23 Zato øe sada na vama biti kletva i nikada neøe nestati meåuvama ropstva: bit øete drvosjeçe i vodonoæe za Dom Boga moga.”Joæ 9:24 Oni odgovore Joæui: “Sa svih strana dolazili su glasovi nama,slugama tvojim, kako je Jahve, Bog tvoj, odredio Mojsiju, sluzi svomu,da øe vam dati svu zemlju i da øe istrijebiti ispred vas sve stanovnike ovezemlje; silno smo se uplaæili od vas za svoje œivote i zato smo uçinili ovo.Joæ 9:25 I sada smo, evo, u tvojim rukama: uçini s nama æto misliæ da jedobro i pravo.”

191Joæ 9:26 A on im je uçinio ovako: izbavio ih iz ruku sinova Izraelovih teih nisu pobili.Joæ 9:27 I od toga dana naredi im Joæua da sijeku drva i nose vodu, svedo danas, za zajednicu i za œrtvenik Jahvin na mjestu koje se god izabere.Pet kraljeva protiv GibeonaJoæ 10:1 A kad çu jeruzalemski kralj Adoni-Sedek da je Joæua zauzeoAj i da ga je izruçio “heremu”, kletom uniætenju, kao æto je uçinio sJerihonom i njegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona uçinili mir sIzraelom i ukljuçili se meåu njih,Joæ 10:2 vrlo se uplaæi, jer je Gibeon bio znaçajan kao kakav kraljevskigrad, veøi od Aja, a svi œitelji njegovi bijahu ratnici.Joæ 10:3 Zato jeruzalemski kralj Adoni-Sedek poruçi Hohamu, kraljuhebronskom, Piramu, kralju jarmutskom, Jafiji, kralju lakiækom, i Debiru,kralju eglonskom:Joæ 10:4 “Doåite k meni i pomozite mi da udarimo na Gibeon, jer jeuçinio mir s Joæuom i Izraelcima!”Joæ 10:5 Udruœi se tada pet kraljeva amorejskih: kralj jeruzalemski, kraljhebronski, kralj jarmutski, kralj lakiæki i kralj eglonski; krenu oni i svanjihova vojska, opsjednu grad Gibeon i poçnu ga napadati.Joæua dolazi u pomoø GibeonuJoæ 10:6 Tada Gibeonci poruçiæe Joæui u tabor u Gilgalu: “Ne napuætajsvojih slugu, nego se poœuri k nama da nas izbaviæ i da nam pomogneæ,jer su se protiv nas udruœili svi amorejski kraljevi koji œive u Gorju.”Joæ 10:7 I poåe Joæua iz Gilgala, a s njim i svi ratnici, sve vrsni junaci.Joæ 10:8 A Jahve reçe Joæui: “Ne boj se! Ja sam ih predao u tvoje rukei nijedan od njih neøe se odrœati pred tobom.”Joæ 10:9 I udari na njih Joæua iznenadno, poæto je svu noø iæao od Gilgala.Pomoø s nebaJoæ 10:10 I smete ih Jahve pred Izraelcima, koji ih teæko poraziæe kodGibeona i potjeraæe prema strmini kojom se uzlazi u Bet-Horon. Tukli suih sve do Azeke i do Makede.Joæ 10:11 A dok su bjeœali pred Izraelom uz bethoronsku strminu, bacaoje Jahve s neba na njih tuçu kamenja sve do Azeke te su ginuli. I poginuloih je viæe od tuçe kamene nego æto su ih pobili sinovi Izraelovi svojimmaçevima.Joæ 10:12 Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Izra-elovim, obrati se Joæua Jahvi i poviçe pred Izraelcima: “Stani, sunce,iznad Gibeona, i mjeseçe, iznad dola Ajalona!”Joæ 10:13 I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narodosvetio neprijateljima svojim. Ne piæe li to u knjizi Pravednika? I stadesunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan.Joæ 10:14 Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvaoglasu çovjeçjem. Tako je Jahve vojevao za Izraela.Joæ 10:15 Potom se vrati Joæua i sav Izrael s njim u tabor gilgalski.Petorica kraljeva u peøinikraj MakedeJoæ 10:16 A onih pet kraljeva uteçe i sakri se u peøinu kod Makede.Joæ 10:17 Javiæe Joæui: “Otkriveno je pet kraljeva skrivenih u peøini kodMakede.”Joæ 10:18 A Joæua reçe: “Navalite veliko kamenje peøini na otvor ipostavite ljude pred nju da je çuvaju.Joæ 10:19 A vi se drugi ne zadrœavajte, nego tjerajte svoje neprijatelje itucite ih s leåa; ne dajte im da uåu u svoje gradove, jer ih Jahve, Bog vaæ,predade u vaæe ruke.”Joæ 10:20 A kad Joæua i sinovi Izraelovi okonçaæe bitku teækim pokoljem- utekla im je samo nekolicina preœivjelih u tvrde gradove -Joæ 10:21 vrati se narod zdrav i çitav k Joæui u tabor u Makedi. I nitko viæeni da pisne protiv sinova Izraelovih.Joæ 10:22 Tada reçe Joæua: “Otvorite ulaz u peøinu i odande mi izvediteonih pet kraljeva.”Joæ 10:23 I uçine tako, izvedu k njemu iz peøine onih pet kraljeva: kraljajeruzalemskoga, kralja hebronskoga, kralja jarmutskoga, kralja lakiækogi kralja eglonskog.Joæ 10:24 A kad ih izvedoæe, pozva Joæua sve Izraelce i reçe vojskovo-åama koji su ga pratili: “Priåite i stanite svojim nogama na vratove ovihkraljeva.” Oni pristupe i stanu im svojim nogama na vratove.Joæ 10:25 Reçe Joæua: “Ne bojte se i ne plaæite se! Hrabri budite i odluçni,jer øe tako Jahve uçiniti sa svim vaæim neprijateljima s kojima se budeteborili.”Joæ 10:26 Potom Joæua naredi da ih pogube i objese na pet stabala; ivisjeli su ondje do veçeri.

192Joæ 10:27 A o zalasku sunçanom zapovjedi Joæua te ih skidoæe s drveøai baciæe u istu onu peøinu u koju se bijahu sklonili te na otvor navaliæegolemo kamenje, koje je i danas ondje.Osvajanje juœnih kanaanskih gradovaJoæ 10:28 Istoga dana zauze Joæua Makedu: udari na grad oætricommaça i pogubi kralja njegova i sve œivo u gradu izruçi “heremu”, kletomuniætenju, ne puætajuøi da itko utekne. I uçini s kraljem makedskim kaoæto je uçinio s kraljem jerihonskim.Joæ 10:29 Ode zatim Joæua i sav Izrael iz Makede u Libnu i udari na nju.Joæ 10:30 I nju Jahve i njena kralja predade u ruke Izraelu, koji oætricommaça pobi sve œivo u njoj; ne poætedje nikoga, a s kraljem Libne uçini ætoi s kraljem jerihonskim.Joæ 10:31 Potom ode Joæua i svi Izraelci iz Libne u Lakiæ, opsjede ga inapade.Joæ 10:32 Jahve predade Lakiæ u ruke Izraela, koji ga osvoji sutradan:pobiæe oætricom maça sve œivo u njemu, onako kao æto su uçinili s Libnom.Joæ 10:33 Tada ustade Horam, kralj Gezera, da pomogne Lakiæu, aliJoæua porazi njega i njegov narod tako te nitko ne preœivje.Joæ 10:34 Joæua krenu zatim sa svim Izraelcima od Lakiæa na Eglon.Opsjedoæe grad i napadoæe ga.Joæ 10:35 Osvojiæe ga joæ istoga dana i pobiæe sve oætricom maça. Sveœivo izruçiæe kletom uniætenju, kako su uçinili s Lakiæem.Joæ 10:36 Onda Joæua sa svim Izraelom krenu od Eglona na Hebron inapade ga.Joæ 10:37 Osvojiæe ga i pobiæe sve oætricom maça, kralja i stanovniætvou svim mjestima koja mu pripadaju, ne poætedjevæi nikoga. Uçini s njimekao s Eglonom. Grad sa svim svojim stanovniætvom bi izruçen kletomuniætenju.Joæ 10:38 Napokon krenu Joæua i sav Izrael s njim na Debir i napadoæega.Joæ 10:39 Osvojiæe ga i razoriæe; kralja njegova i œitelje okolnih mjestapobiæe oætricom maça. Kletom uniætenju izruçiæe sve njegovostanovniætvo. Ne poætedjeæe nikoga. I uçini Joæua s Debirom i njegovimkraljem kao æto je uçinio s Hebronom i njegovim kraljem, s Libnom injezinim kraljem.Pobjeda na jugu PalestineJoæ 10:40 Tako je Joæua zauzeo sav onaj kraj: Gorje i Negeb, Æefelu iVisoçje - i sve njihove kraljeve. Ne ostavi preœivjelih, veø izruçi kletomuniætenju sve æto je disalo, kako je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov.Joæ 10:41 I pobi ih Joæua sve od Kadeæ Barnee do Gaze i sav kraj Goæendo Gibeona.Joæ 10:42 Sve tamoænje kraljeve i zemlje njihove zauze Joæua ujedan-put, jer se za Izraela borio Jahve, Bog Izraelov.Joæ 10:43 Naposljetku se Joæua i sav Izrael vratiæe u tabor u Gilgalu.Savez kraljeva sa sjeveraJoæ 11:1 Kad je sve to çuo Jabin, kralj od Hasora, obavijesti Jobaba,kralja od Madona, i kralja od Æimrona, i kralja od Akæafa,Joæ 11:2 i kraljeve na sjeveru, u Gorju, i u Arabi juœno od Kinereta, i uÆefeli, i na uzviæicama Dora prema moru;Joæ 11:3 Kanaance na istoku i zapadu, Amorejce, Hetite, Periœane iJebusejce u planinama, Hivijce pod Hermonom u zemlji Mispi.Joæ 11:4 Svi oni izaåu sa svim svojim çetama, s mnoætvom æto ga bijaæekao pijeska na obali morskoj i s mnogim konjima i kolima.Pobjeda kod MeromaJoæ 11:5 Udruœe se, dakle, svi ti kraljevi i utabore se zajedno na vodamaMeroma da se bore protiv Izraela.Joæ 11:6 Tada Jahve reçe Joæui: “Ne boj se njih, jer øu sutra u ovo dobauçiniti te øe svi biti pobijeni pred Izraelom; konje njihove osakati, a bojnaim kola ognjem spali.”Joæ 11:7 Joæua povede na njih sve svoje ratnike, iznenada ih napade navodama Meroma i udari na njih.Joæ 11:8 I Jahve ih dade u ruke Izraelcima te ih oni pobiæe i protjeraæesve do Velikog Sidona i do Misrefot Majima i do ravnice Mispe na istoku;i poraziæe ih tako te nitko ne preœivje.Joæ 11:9 Joæua uçini kako mu je Jahve zapovjedio: konje im osakati, akola im ognjem spali.Osvajanje Hasora i ostalih sjevernih gradovaJoæ 11:10 U to se vrijeme vrati Joæua i zauze Hasor, a njegova kraljapogubi maçem. Hasor je nekoø bio glavni grad svima tim kraljevstvima.Joæ 11:11 Pobili su sve oætricom maça, izvræujuøi “herem”, kletvu. Neostade niæta œivo, a Hasor spaliæe ognjem.

193Joæ 11:12 Sve gradove onih kraljeva pokori Joæua i pobi kraljeve oætricommaça, izvræujuøi “herem”, kletvu, kao æto je bio zapovjedio Mojsije, slugaJahvin.Joæ 11:13 Od ostalih gradova koji se dizahu na svojim breœuljcima Izraelcinisu spalili ni jednoga, osim Hasora, koji spali Joæua.Joæ 11:14 Sav plijen iz tih gradova i stoku razdijeliæe sinovi Izraelovimeåu sobom, a sve ljude pobiæe oætricom maça, istrijebiæe ih i ni œiveduæe ne ostade.Joæua izvræava Mojsijevu zapovijedJoæ 11:15 Sve æto Jahve bijaæe zapovjedio svome sluzi Mojsiju, zapo-vjedio je Mojsije Joæui, a Joæua sve izvræio, ne izostavivæi niæta od svegaæto Jahve bijaæe zapovjedio Mojsiju.Joæ 11:16 Tako je Joæua zauzeo svu zemlju: Gorje, sav Negeb i svuzemlju Goæen, Æefelu, Arabu, Izraelsko gorje i njegove breœuljke,Joæ 11:17 od gore Halaka, koja se diœe prema Seiru, pa do Baal Gada,u ravnici libanonskoj pod gorom Hermonom; zarobio je sve njihovekraljeve, pobio ih i pogubio.Joæ 11:18 Dugo je vremena ratovao Joæua s tim kraljevima.Joæ 11:19 Nije bilo ni jednoga grada koji je sklopio mir s sinovima Izra-elovim, osim Hivijaca, koji su œivjeli u Gibeonu: sve ih zauzeæe ratom.Joæ 11:20 Jahve im bijaæe otvrdnuo srca te su izaæli u boj protiv Izraelai pali pod “herem”, kletvu bez smilovanja, da budu istrijebljeni, kako je toJahve bio zapovjedio Mojsiju.Uniætenje AnakovacaJoæ 11:21 U ono vrijeme doåe Joæua i istrijebi Anakovce iz Gorja, izHebrona, iz Debira, iz Anaba, iz svega gorja Judina i iz svega gorjaIzraelova: predade ih “heremu”, uniætenju, njih i sve njihove gradove.Joæ 11:22 Tako ne ostade nijedan Anakovac u svoj zemlji sinovaIzraelovih, osim u Gazi, u Gatu i Aædodu.Joæ 11:23 Joæua zauze svu zemlju, kao æto je Jahve bio rekao Mojsiju,i dade je u baætinu Izraelu podijelivæi je po plemenima. I konaçno zemljapoçinu od rata.Pobijeåeni kraljevi istoçno od JordanaJoæ 12:1 Ovo su zemaljski kraljevi æto su ih pobijedili Izraelci i osvojilinjihovu zemlju s onu stranu Jordana k istoku, od potoka Arnona do goreHermona, sa svom Arabom na istoku:Joæ 12:2 Sihon, kralj amorejski, koji je stolovao u Heæbonu; njegovo sekraljevstvo protezalo od Aroera, koji leœi na rubu doline potoka Arnona,sredinom doline i polovinom Gileada pa do potoka Jaboka, gdje jegraniçilo s Amoncima;Joæ 12:3 i na istoku mu bila Araba do Keneretskog mora s jedne stranei sve do Arabskog ili Slanog mora prema Bet Hajeæimotu; i dalje na jugudo obronaka Pisge.Joæ 12:4 Meåaæio s njime Og, kralj baæanski, jedan od posljednjihRefaimaca; stolovao je u Aætarotu i Edreju.Joæ 12:5 A vladao je gorom Hermonom i Salkom, çitavim Baæanom svedo geæurske i maakadske meåe te drugom polovinom Gileada sve dogranice Sihona, kralja heæbonskoga. Joæ 12:6 Mojsije, sluga Jahvin, isinovi Izraelovi sve su ih pobili i predao je Mojsije, sluga Jahvin, tu zemljuu posjed plemenu Rubenovu i Gadovu plemenu te polovini plemenaManaæeova.Pobijeåeni kraljevi zapadno od JordanaJoæ 12:7 A ovo su zemaljski kraljevi æto su ih pobijedili Joæua i sinoviIzraelovi s ovu stranu Jordana k zapadu, od Baal Gada u libanonskojravnici pa do gore Halaka, koja se diœe prema Seiru, a tu je zemlju Joæuadao u baætinu plemenima Izraelovim prema njihovim dijelovima,Joæ 12:8 u Gorju, u Æefeli, u Arabi i po obroncima, u Pustinji te u Negebu:zemlju hetitsku, amorejsku i kanaansku, periœansku, hivijsku ijebusejsku:Joæ 12:9 jerihonski kralj, jedan; kralj Aja kod Betela, jedan;Joæ 12:10 jeruzalemski kralj, jedan; hebronski kralj, jedan;Joæ 12:11 jarmutski kralj, jedan; lakiæki kralj, jedan;Joæ 12:12 eglonski kralj, jedan; gezerski kralj, jedan;Joæ 12:13 debirski kralj, jedan; gederski kralj, jedan;Joæ 12:14 hormski kralj, jedan; aradski kralj, jedan;Joæ 12:15 kralj Libne, jedan; adulamski kralj, jedan;Joæ 12:16 makedski kralj, jedan; betelski kralj, jedan;Joæ 12:17 kralj Tapuaha, jedan; heferski kralj, jedan;Joæ 12:18 afeçki kralj, jedan; æaronski kralj, jedan;Joæ 12:19 madonski kralj, jedan; hasorski kralj, jedan;Joæ 12:20 æimron-meronski kralj, jedan; ahæafski kralj, jedan;

194Joæ 12:21 tanaaçki kralj, jedan; megidski kralj, jedan;Joæ 12:22 kedeæki kralj, jedan; kralj Jokneama na Karmelu, jedan;Joæ 12:23 dorski kralj u pokrajini dorskoj, jedan; gojski kralj u Gilgalu,jedan;Joæ 12:24 tiræki kralj, jedan. U svemu trideset i jedan kralj.Joæ 13:1 Kad je Joæua ostario i odmakao u svojim godinama, reçe muJahve: “Veø si star i vremeæan, a ostalo je mnogo zemlje da se osvoji.Joæ 13:2 Evo podruçja æto joæ preostaju: sve pokrajine filistejske i svazemlja geæurska;Joæ 13:3 od Æihora, æto je pred Egiptom, sve do granice Ekrona nasjeveru, a raçuna se kao podruçje Kanaanaca; pet kneœevina filistejskih:Gaza, Aædod, Aækelon, Git i Ekron; zatim AvijciJoæ 13:4 na jugu. Sva zemlja kanaanska od Are koja pripada Sidoncima,pa do Afeka i do meåe amorejske;Joæ 13:5 onda zemlja Giblijaca i sav Libanon prema istoku, od BaalGada u podnoœju gore Hermona do Lebo Hamata.Joæ 13:6 Sve stanovnike gorja, od Libanona do Misrefota na zapadu -sve Sidonce otjerat øu ispred sinova Izraelovih. Samo razdijeli Izraeluzemlju u baætinu, kao æto sam ti zapovjedio.Joæ 13:7 Razdijeli, dakle, tu zemlju u baætinu meåu devet plemena ipolovinu plemena Manaæeova.”Joæ 13:8 Druga polovina plemena Manaæeova, a s njome plemeRubenovo i Gadovo, primiæe svoju baætinu koju im je predao Mojsijepreko Jordana, na istoku. Mojsije, sluga Jahvin, dodijelio im je ovako: Joæ 13:9 od Aroera, koji se nalazi uz obalu potoka Arnona, i od gradausred doline, svu visoravan od Medebe do Dibona;Joæ 13:10 sve gradove Sihona, kralja amorejskoga, koji je vladao uHeæbonu, sve do meåe sinova Amonovih;Joæ 13:11 i Gilead, i krajinu geæursku i maakansku sa svom goromHermonom, i sav Baæan do Salke;Joæ 13:12 a u Baæanu sve kraljevstvo Oga, koji je vladao u Aætarotu iEdreju i bio posljednji potomak Refaima. Mojsije ih je pobijedio i protjerao.Joæ 13:13 Ali sinovi Izraelovi nisu protjerali Geæurce i Maakance, patako ostadoæe Geæurci i Maakanci usred Izraela sve do danaænjegadana.Joæ 13:14 Samo plemenu Levijevu ne dade baætine: Jahve, Bog Izraelov,njegova je baætina, kao æto je rekao.Joæ 13:15 Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po njihovimporodicama.Joæ 13:16 Primili su zemlju od Aroera, koji leœi uz obalu potoka Arnona,i od grada koji je u sredini doline i svu visoravan kod Medebe;Joæ 13:17 Heæbon sa svim njegovim gradovima koji leœe na visoravni:Dibon, Bamot Baal, Bet Baal Meon;Joæ 13:18 Jahas, Kedemot, Mefaat;Joæ 13:19 Kirjatajim, Sibmu i Seret Haæahar na gori iznad doline;Joæ 13:20 Bet Peor, Aædot Hapisgu, Bet Hajeæimot;Joæ 13:21 sve gradove na visoravni i sve kraljevstvo Sihona, amorejskogkralja, koji je vladao u Heæbonu. Mojsije ga je pobijedio kao i knezovemidjanske: Avija, Rekema, Sura, Hura, Reba, podanike Sihonove, kojisu œivjeli u toj zemlji;Joæ 13:22 i vraça Bileama, sina Beorova, ubili su sinovi Izraelovi oætricommaça s ostalim œrtvama.Joæ 13:23 Meåa sinova Rubenovih bijaæe Jordan. To je bila baætinasinova Rubenovih po njihovim porodicama: gradovi i sela njihova.Pleme GadovoJoæ 13:24 Onda dade Mojsije plemenu Gadovu, sinovima Gadovim,dijelove po porodicama njihovim.Joæ 13:25 Primili su u posjed: Jazer i sve gradove gileadske, polovinuzemlje sinova Amonovih sve do Aroera, nasuprot Rabi,Joæ 13:26 i od Heæbona do Ramat Hamispe i Betonima, i od Mahanajimado pokrajine Lo-Debar;Joæ 13:27 a u dolini: Bet Haram, Bet Nimru, Sukot i Safon, to jest ostatakkraljevstva Sihona, kralja heæbonskoga; Jordan s obalom sve do krajaKineretskoga mora, na istoçnoj strani Jordana.Joæ 13:28 To je baætina sinova Gadovih, po njihovim porodicama, gradovii sela njihova.Joæ 13:29 Mojsije je dao dio polovini plemena Manaæeova po njegovimporodicama.Joæ 13:30 Dobili su u posjed zemlju od Mahanajima, sav Baæan, svekraljevstvo Oga, kralja baæanskoga, i sva Sela Jairova æto su u Baæanu- æezdeset gradova.

195Joæ 13:31 A polovina Gileada, Aætarot i Edrej, gradovi kraljevstva Ogovau Baæanu, pripali su sinovima Makira, sina Manaæeova, i to polovinisinova Makirovih po njihovim porodicama.Joæ 13:32 Tako je Mojsije bio podijelio baætine na Moapskim poljanama,s druge strane Jordana, istoçno od Jerihona.Joæ 13:33 Levijevu plemenu ne dade Mojsije baætine: Jahve, BogIzraelov, njihova je baætina, kao æto im je sam rekao.UvodJoæ 14:1 Ovo je æto su dobili u baætinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj- æto su im razdijelili u baætinu sveøenik Eleazar i Joæua, sin Nunov, iglavari porodica izraelskih plemena.Joæ 14:2 Œdrijebom su razdijelili baætinu, kao æto je Jahve odredio prekoMojsija, meåu devet plemena i polovinu desetoga plemena.Joæ 14:3 Mojsije je odredio baætinu dvama plemenima i polovini desetogplemena s onu stranu Jordana, a levitima nije dao baætine meåu njima.Joæ 14:4 Jer bijahu dva plemena sinova Josipovih: Manaæeovo iEfrajimovo. A levitima nisu dali dijela u zemlji nego gradove za prebivanjei paænjake za njihovu stoku i za blago njihovo.Joæ 14:5 Kako je Jahve zapovjedio Mojsiju, tako su uçinili sinovi Izraelovipri diobi zemlje.Kalebova baætinaJoæ 14:6 Sinovi Judini pristupe k Joæui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov,Keniœanin, reçe mu: “Ti znaæ æto je Jahve rekao Mojsiju, çovjeku Boœjem,za mene i za tebe u Kadeæ Barnei.Joæ 14:7 Bilo mi je çetrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Jahvin,iz Kadeæ Barnee da uhodim zemlju. I donio sam mu izvjeæøe kako samnajbolje znao.Joæ 14:8 Braøa koja su poæla sa mnom uplaæila su srce naroda, ali samja vræio volju Jahve, Boga svojega.Joæ 14:9 I onoga se dana zakle Mojsije: ‘Zemlja kojom je stupala nogatvoja pripast øe tebi i sinovima tvojim u vjeçnu baætinu, jer si vræio voljuJahve, Boga mojega.’Joæ 14:10 I vidiæ, Jahve me saçuvao u œivotu, kao æto je rekao. Veø jeproælo çetrdeset i pet godina kako je Jahve to obeøao Mojsiju, dok jeIzrael joæ iæao pustinjom; sada mi je osamdeset i pet godina,Joæ 14:11 ali sam joæ i danas snaœan kao æto sam bio onoga dana kadme Mojsije poslao kao uhodu. Kao nekoø, i sada je moja snaga u meni,za borbu, da odem i da se vratim.Joæ 14:12 Daj mi sada ovo gorje, koje mi je Jahve obeøao onoga dana.Sam si çuo onoga dana. Ondje su Anakovci, a i gradovi su im veliki itvrdi. Ako je Jahve sa mnom, protjerat øu ih, kako je to obeøao Jahve.”Joæ 14:13 Tada ga Joæua blagoslovi i dade Kalebu, sinu Jefuneovu,Hebron u baætinu.Joæ 14:14 Hebron je pripao u baætinu Kalebu, sinu Jefuneovu,Keniœaninu, sve do danas, jer je Kaleb vræio volju Jahve, Boga Izraelo-va.Joæ 14:15 Hebron se prije zvao Kirjat Arba; a Arba bijaæe velik çovjekmeåu Anakovcima. I poçinu zemlja od rata.Baætina plemena JudinaJoæ 15:1 Dio æto je pripao plemenu sinova Judinih, po njihovim porodi-cama, bijaæe prema granici edomskoj, na jug do Sinske pustinje, nakrajnjem jugu.Joæ 15:2 A juœna im meåa iæla od kraja Slanoga mora od zaljeva æto jena jugu;Joæ 15:3 izlazila je onda juœno od Akrabimskog uspona, pruœala se prekoSina i uzlazila juœno od Kadeæ Barnee, prelazila Hesron, penjala se kAdari i odatle okretala prema Karkai,Joæ 15:4 potom prelazila Asmon i dopirala do Potoka egipatskog inajposlije izbijala na more. To vam je juœna meåa.Joæ 15:5 Na istoku je meåa bila: Slano more do uæøa Jordana. Sjevernaje meåa poçinjala od Slanog mora kod uæøa Jordana.Joæ 15:6 Odatle je meåa uzlazila u Bet-Hoglu, tekla sjeverno uz Bet-Arabu, iæla gore na Kamen Bohana, sina Rubenova.Joæ 15:7 Meåa se zatim dizala od Akorske doline prema Debiru, okretalana sjever prema Gelilotu, koji leœi naprama Adumimskom usponu, juœnood Potoka; dalje je meåa prolazila prema vodama En-Æemeæa te izlazilakod En-Rogela.Joæ 15:8 Odatle se preko doline Ben-Hinom s juga dizala k Jebuse-jskom obronku, to jest k Jeruzalemu. Potom se uspinjala na vrh gorekoja prema zapadu gleda na dolinu Hinon i leœi na sjevernom kraju dolineRefaima.

196Joæ 15:9 S vrha te gore zavijala je meåa na izvor Neftoah te izlazilaprema gradovima u gori Efronu da zatim okrene k Baali, to jest KirjatJearimu.Joæ 15:10 Od Baale meåa je okretala na zapad prema gori Seiru i onda,prolazeøi sjeverno od gore Jearima, to jest Kesalona, spuætala se u Bet-Æemeæ te iæla k Timni.Joæ 15:11 Dalje je meåa tekla k sjevernom obronku Ekrona, okretalaprema Æikronu, prelazila visove Baale, pruœala se do Jabneela dakonaçno izbije na more.Joæ 15:12 Zapadna je meåa Veliko more s obalom. To su bile zemljesinova Judinih, unaokolo, po porodicama njihovim.Kalebovci zauzimaju podruçje HebronaJoæ 15:13 Kaleb, sin Jefuneov, primi dio meåu sinovima Judinim, kakoje Jahve naredio Joæui. Dao mu je Kirjat Arbu, glavni grad sinova Ana-kovih - Hebron.Joæ 15:14 Kaleb protjera odatle tri sina Anakova: Æeæaja, Ahimana iTalmaja, potomke Anakove.Joæ 15:15 Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoø zvao KirjatSefer.Joæ 15:16 Tada reçe Kaleb: “Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat øu musvoju køer Aksu za œenu.”Joæ 15:17 Zauze ga Otniel, sin Kenaza, brata Kalebova; i dade mu Kalebsvoju køer Aksu za œenu.Joæ 15:18 Kad je priæla muœu, on je nagovori da u svoga oca zatraœipolje. Ona siåe s magarca, a Kaleb je upita: “Æta hoøeæ?”Joæ 15:19 Ona odgovori: “Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu,daj mi i koji izvor vode.” I on joj dade Gornje i Donje izvore.Joæ 15:20 To je bila baætina plemena sinova Judinih po porodicamanjihovim.Joæ 15:21 Meåaæni su gradovi plemena sinova Judinih, duœ edomskemeåe prema jugu, bili: Kabseel, Eder, Jagur;Joæ 15:22 Kina, Dimona, Adada;Joæ 15:23 Kedeæ, Hasor Jitnan;Joæ 15:24 Zif, Telem, Bealot;Joæ 15:25 Novi Hasor, Kirjat Hesron (to jest Hasor);Joæ 15:26 Amam, Æema, Molada;Joæ 15:27 Hasar Gada, Heæmon, Bet-Pelet;Joæ 15:28 Hasar Æual, Beer Æeba s pripadnim podruçjima;Joæ 15:29 Baala, Ijim, Esem;Joæ 15:30 Eltolad, Kesil, Horma;Joæ 15:31 Siklag, Madmana, Sansana;Joæ 15:32 Lebaot, Æelhim, En Rimon: svega dvadeset i devet gradovas njihovim selima.Joæ 15:33 U Dolini: Eætaol, Sora, Aæna;Joæ 15:34 Zanoah, En Ganim, Tapuah, Haenam;Joæ 15:35 Jarmut, Adulam, Soko, Azeka;Joæ 15:36 Æaarajim, Aditajim, Hagedera i Gederotajim: çetrnaestgradova s njihovim selima.Joæ 15:37 Senan, Hadaæa, Migdal-Gad;Joæ 15:38 Dilean, Hamispe, Jokteel;Joæ 15:39 Lakiæ, Boskat, Eglon;Joæ 15:40 Kabon, Lahmas, Kitliæ;Joæ 15:41 Gederot, Bet-Dagon, Naama, Makeda: æesnaest gradova snjihovim selima.Joæ 15:42 Libna, Eter, Aæan;Joæ 15:43 Jiftah, Aæna, Nesib;Joæ 15:44 Keila, Akzib i Mareæa: devet gradova s njihovim selima.Joæ 15:45 Ekron s naseljima i selima njegovim;Joæ 15:46 od Ekrona pa do Mora, sve æto se nalazi pokraj Aædoda, snjihovim selima;Joæ 15:47 Aædod s naseljima i selima njegovim, Gaza s naseljima i selimanjegovim do Egipatskog potoka i Velikog mora, koje je meåa.Joæ 15:48 A u Gori: Æamir, Jatir, Soko;Joæ 15:49 Dana, Kirjat Sefer (to je Debir);Joæ 15:50 Anab, Eætemoa, Anim;Joæ 15:51 Goæen, Holon, Gilo: jedanaest gradova s njihovim selima.Joæ 15:52 Arab, Duma, Eæean;Joæ 15:53 Janum, Bet-Tapuah, Afeka,Joæ 15:54 Humta, Kirjat Arba (to jest Hebron), Sior: devet gradova snjihovim selima.Joæ 15:55 Maon, Karmel, Zif, Juta;

197Joæ 15:56 Jizreel, Jokdeam, Zanoah;Joæ 15:57 Hakajin, Gibea, Timna: deset gradova s njihovim selima.Joæ 15:58 Halhul, Bet-Sur, Gedor;Joæ 15:59 Maarat, Bet-Anot, Eltekon: æest gradova s njihovim selima.Tekoa, Efrata (to jest Betlehem), Peor, Etan, Kulon, Tatam, Sores,Karem, Galim, Beter, Manah: jedanaest gradova s njihovim selima.Joæ 15:60 Kirjat Baal (to jest Kirjat Jearim) i Haraba: dva grada s njihovimselima.Joæ 15:61 U pustinji: Bet Haaraba, Midin, Sekaka;Joæ 15:62 Hanibæan, Slani grad i En-Gedi: æest gradova s njihovimselima.Joæ 15:63 A Jebusejce koji su œivjeli u Jeruzalemu nisu mogli protjeratisinovi Judini. Tako su ostali sa sinovima Judinim u Jeruzalemu sve dodanas.Joæ 16:1 Sinovima Josipovim pripao je œdrijebom posjed: od Jordanakod Jerihona, od Jerihonskih voda na istok, pa pustinjom k Betelskojgori;Joæ 16:2 od Betel-Luza meåa se nastavljala podruçjem Arkijaca doAtarota.Joæ 16:3 Potom se spuætala na zapad do jafletske meåe, sve do DonjegBet-Horona i do Gezera, odakle je izlazila na more.Joæ 16:4 To je bila baætina Josipovih sinova: Manaæea i Efrajima.Joæ 16:5 Podruçje sinova Efrajimovih po njihovim porodicama bilo jeovo: meåa baætine njihove prema istoku iæla je od Atrot Adara pa doGornjega Bet-Horona.Joæ 16:6 Odatle se pruœala do mora ... (iæla na) Mikmetat na sjeveru izavijala dalje na istok prema Taanat Æilu i prolazila s istoçne strane doJanoaha.Joæ 16:7 Od Janoaha spuætala se u Atarot i Naarat i onda, dotiçuøi seJerihona, udarala na Jordan.Joæ 16:8 Od Tapuaha iæla je ta meåa prema zapadu do potoka Kane teizbijala na more. To je bila baætina plemena sinova Efrajimovih ponjihovim porodicama.Joæ 16:9 A Efrajimovi su sinovi imali sve te gradove s njihovim selima ijoæ odvojene gradove usred baætine sinova Manaæeovih.Joæ 16:10 Ali nisu uspjeli otjerati Kanaanaca koji su œivjeli u Gezeru.Tako su Kanaanci ostali meåu sinovima Efrajimovim do danas, ali imbijaæe nametnuta tlaka.Joæ 17:1 Œdrijebom je dopao i dio plemenu Manaæeovu, jer je Manaæebio prvenac Josipov. Makiru, prvencu Manaæeovu, ocu Gileadovu -bijaæe on ratnik bez premca - pripade Gilead i Baæan.Joæ 17:2 Dobili su svoj dio i ostali sinovi Manaæeovi po svojim porodica-ma: sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Asrielovi; sinovi Æekemovi,sinovi Heferovi i sinovi Æemidini. To su muæki potomci Manaæea, sinaJosipova, po svojim porodicama.Joæ 17:3 A Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sinaManaæeova, nije imao sinova nego samo køeri. Evo im imena: Mahla,Noa, Hogla, Milka i Tirsa.Joæ 17:4 One doåoæe pred sveøenika Eleazara i pred Joæuu, sinaNunova, i pred glavare govoreøi: “Jahve je zapovjedio Mojsiju da se inama dade baætina meåu naæom braøom.” I dadoæe im po Jahvinojzapovijedi baætinu meåu braøom njihova oca.Joæ 17:5 Tako je dopalo Manaæeu deset dijelova, povrh gileadske ibaæanske zemlje, koje su s onu stranu Jordana.Joæ 17:6 Køeri Manaæeove dobiæe baætinu meåu njegovim sinovima, azemlja gileadska pripala je drugim sinovima Manaæeovim.Joæ 17:7 Meåa je Manaæeova iæla od Aæera do Mikmetata, koji leœinasuprot Æekemu, a zatim zavijala desno prema Jaæibu na izvoru Ta-puahu.Joæ 17:8 Pokrajina Tapuah pripadaæe Manaæeu, ali sam Tapuah nameåi Manaæeovoj pripadaæe sinovima Efrajimovim.Joæ 17:9 Meåa je silazila do potoka Kane. Juœno od potoka bili su i ovigradovi æto su Efrajimovim sinovima pripadali izmeåu Manaæeovihgradova; a zemlja se Manaæeova nalazila na sjeveru i izbijala na more.Joæ 17:10 Podruçje s juga pripadalo je Efrajimu, na sjeveru Manaæeu,a more im bi meåa; na sjeveru su graniçili s Aæerom, a s Jisakarom naistoku.Joæ 17:11 Manaæeu pripadahu u Jisakaru i Aæeru: Bet-Æean sa svojimselima, Jibleam sa svojim selima, stanovnici Dora sa svojim selima,stanovnici En-Dora sa svojim selima, stanovnici Taanaka sa svojimselima, stanovnici Megida sa svojim selima; dakle: tri podruçja.

198Joæ 17:12 Ali Manaæeovi sinovi nisu mogli osvojiti te gradove i zato suKanaanci ostali u tom kraju.Joæ 17:13 Ali kad su ojaçali sinovi Izraelovi, nametnuæe Kanaancimatlaku, ali ih nisu uspjeli protjerati.Josipovi sinovi prodiru u æumeJoæ 17:14 Obrate se tada Josipovi sinovi Joæui i upitaju: “Zaæto si namdao u baætinu prema jednom œdrijebu, samo jedan dio, kad smo mnogo-brojni i Jahve nas dosad blagoslivljao?”Joæ 17:15 Joæua im odgovori: “Kad ste narod mnogobrojan, poåite uæumu i krçite ondje sebi zemlje u periækoj i refaimskoj krajini, ako vam jepretijesna gora Efrajimova.”Joæ 17:16 A sinovi Josipovi rekoæe: “Gora nam ova neøe biti dosta, a sviKanaanci koji œive u ravnici imaju œeljezna kola, oni æto su u Bet-Æeanui selima njegovim i oni koji su u dolini jizreelskoj.”Joæ 17:17 Tada odgovori Joæua domu Josipovu, i Efrajimu i Manaæeu:“Vi ste brojan narod i imate silnu snagu. Zato neøeæ dobiti samo jedanœdrijeb:Joæ 17:18 neka gora bude tvoja. Ako je æumovita, iskrçi je pa øe obroncibiti posjed doma tvoga. Istjerat øeæ sigurno Kanaance ako i imajuœeljezna kola, ako i jesu jaki.”Joæ 18:1 Skupila se zajednica sinova Izraelovih u Æilo, i ondje razapeæeÆator sastanka. Sva im se zemlja pokorila.Joæ 18:2 Ali ostade meåu sinovima Izraelovim joæ sedam plemena kojanisu primila svoje baætine.Joæ 18:3 Tada im reçe Joæua: “Dokle øete oklijevati da poåete izaposjednete zemlju koju vam je dao Jahve, Bog vaæih otaca?Joæ 18:4 Izaberite po tri çovjeka iz svakoga plemena, a ja øu ih poslatida popiæu svu zemlju za diobu. Kad se vrate k meni,Joæ 18:5 razdijelit øu zemlju na sedam dijelova. Neka Juda ostane nasvome podruçju na jugu, a Josipov dom neka ostane u svome kraju nasjeveru.Joæ 18:6 A vi raspiæite zemlju na sedam dijelova i donesite mi amo dabacim œdrijeb za vas ovdje pred Jahvom, Bogom naæim.Joæ 18:7 Leviti neøe imati dijela meåu vama jer je sveøeniætvo Jahvinonjihova baætina; a Gad, Ruben i polovina plemena Manaæeova primilisu svoju baætinu na istoçnoj strani Jordana - onu koju im je dao Mojsije,sluga Jahvin.”Joæ 18:8 Spreme se ti ljudi na put, a Joæua zapovjedi onima koji su poælipopisati zemlju: “Idite i obiåite svu zemlju i opiæite je, pa se onda vratitek meni da bacim œdrijeb ovdje pred Jahvom u Æilu.”Joæ 18:9 Odoæe oni ljudi, proåoæe zemljom i u knjigu popisaæe svegradove u sedam dijelova, pa se vratiæe k Joæui u tabor u Æilu.Joæ 18:10 A Joæua baci za njih œdrijeb u Æilu pred Jahvom i ondje razdijeliJoæua zemlju sinovima Izraelovim po njihovim dijelovima plemenskim.Pleme BenjaminovoJoæ 18:11 I pade œdrijeb na pleme sinova Benjaminovih po njihovimporodicama: utvrdi se da je njihov dio izmeåu dijela sinova Judinih isinova Josipovih.Joæ 18:12 Sjeverna im se meåa protezala od Jordana te iæla uza sjev-erni obronak Jerihona, uspinjala se sa zapada na goru i zavræavala seu pustinji Bet-Avenu.Joæ 18:13 Odatle je iæla k Luzu, k juœnom obronku Luza, to jest Betela;spuætala se zatim u Atrot-Adar, kraj brda koje je juœno od Donjeg Bet-Horona.Joæ 18:14 Meåa se dalje savijala i okretala sa zapada prema jugu, odgore koja se diœe nasuprot Bet-Horonu s juga, i svræavala se kod KirjatBaala, danas Kirjat Jearima, grada sinova Judinih. To je zapadna strana.Joæ 18:15 Juœna se strana poçinjala od granice Kirjat Jearima, pa sepruœala na zapad k vrelu Neftoahu;Joæ 18:16 potom se spuætala meåa do kraja gore koja je prema doliniBen-Hinomu, na sjeveru refaimske nizine, silazila zatim u dolinu Hinomuz Jebusejski obronak i dosegla do izvora Rogela.Joæ 18:17 Zatim se savijala od sjevera te izlazila na En-Æemeæ i doticalaGelilot, koji se diœe prema Adumimskom usponu, i silazila na KamenBohana, sina Rubenova.Joæ 18:18 Prolazila je zatim obronkom sa sjeverne strane prema Bet-Haarabi i silazila do Arabe.Joæ 18:19 Dalje je tekla meåa uz obronak Bet-Hogle prema sjeveru isvræavala se na sjevernom Jeziku Slanog mora, do juœnog kraja Jordana.To je juœna meåa.Joæ 18:20 Jordan je pak bio meåa s istoçne strane. To je baætina sinova

199Benjaminovih, s njihovim meåama unaokolo po porodicama njihovim.Benjaminovi gradoviJoæ 18:21 Gradovi plemena sinova Benjaminovih po porodicamanjihovim jesu: Jerihon, Bet-Hogla, Emek Kesis;Joæ 18:22 Bet-Haaraba, Samarajim, Betel;Joæ 18:23 Avim, Para, Ofra;Joæ 18:24 Kefar Haamona, Ofni i Gaba: dvanaest gradova s njihovimselima.Joæ 18:25 Gibeon, Rama, Beerot;Joæ 18:26 Mispe, Kefira i Mosa;Joæ 18:27 Rekem, Jirpeel, Tarala;Joæ 18:28 Sela Haelef, Jebus (to je Jeruzalem), Gibat i Kirjat: çetrnaestgradova s njihovim selima. To je baætina sinova Benjaminovih po poro-dicama njihovim.Joæ 19:1 Drugi œdrijeb izaåe za Æimuna, za pleme sinova Æimunovih poporodicama njihovim: njihova je baætina bila usred sinova Judinih.Joæ 19:2 Dodijeljena im je kao baætina: Beer Æeba, Æeba, Molada;Joæ 19:3 Hasar Æual, Bala, Esem;Joæ 19:4 Eltolad, Betul, Horma,Joæ 19:5 Siklag, Bet-Hamarkabot, Hasar Susa,Joæ 19:6 Bet-Lebaot i Æaruhen: trinaest gradova i njihova sela.Joæ 19:7 Ajin, Rimon, Eter i Aæan: çetiri grada s njihovim selima.Joæ 19:8 I sva naselja æto su oko tih gradova, do Baalat Beera, RamatNegeba. To je baætina plemena sinova Æimunovih po porodicamanjihovim.Joæ 19:9 Baætina je sinova Æimunovih bila od dijela sinova Judinih, jerdio dodijeljen sinovima Judinim bijaæe za njih prevelik. Zato su sinoviÆimunovi dobili svoju baætinu usred njihova podruçja.Baætina plemena ZebulunovaJoæ 19:10 Treøi œdrijeb izaåe za sinove Zebulunove po porodicamanjihovim: njihovo je podruçje sezalo do Sarida,Joæ 19:11 odakle im se meåa na zapadu penjala do Marale, doticalaDabeæet i dopirala do potoka koji je nasuprot Jokneamu.Joæ 19:12 Od Sarida je meåa okretala prema istoku, sve do meåe KislotTabora, odakle je izlazila do Dabrata i uspinjala se do Jafije.Joæ 19:13 A odatle je iæla opet prema istoku, na Git Hefer i na Ita Kasin,izlazila na Rimon i vraøala se do Nee.Joæ 19:14 Onda je okretala sa sjevera oko Hanatona i zavræavala se udolini Jiftah-Elu.Joæ 19:15 Pa Katat, Nahalal, Æimron, Jidalu i Betlehem: dvanaestgradova s njihovim selima.Joæ 19:16 To je bila baætina sinova Zebulunovih po porodicama njihovim:ti gradovi s njihovim selima.Baætina plemena JisakarovaJoæ 19:17 Çetvrti je œdrijeb izaæao za Jisakara, za sinove Jisakarove ponjihovim porodicama.Joæ 19:18 A posjed im je bio: Jizreel, Hakesulot, Æunem;Joæ 19:19 Hafarajim, Æion, Anaharat;Joæ 19:20 Harabit, Kiæjon, Ebes;Joæ 19:21 Remet i En-Ganim, En-Hada i Bet-Pases.Joæ 19:22 Potom meåa dotiçe Tabor, Æahasimu i Bet-Æemeæ i izlazi naJordan: æesnaest gradova s njihovim selima.Joæ 19:23 To je baætina plemena sinova Jisakarovih po porodicamanjihovim: ti gradovi s njihovim selima.Baætina plemena AæerovaJoæ 19:24 Peti œdrijeb iziåe za pleme sinova Aæerovih po njihovimporodicama.Joæ 19:25 Njihova je zemlja bila: Helkat, Hali, Beten, Akæaf,Joæ 19:26 Alamelek, Amad, Miæal. Na zapadu je meåa doticala Karmeli Æihor Libnat.Joæ 19:27 Zatim je okretala prema sunçanom istoku do Bet-Dagona idoticala se Zebuluna i doline Jiftahela sa sjevera; protezala se daljeBet-Haemekom i Neielom i dosezala slijeva Kabul,Joæ 19:28 pa Abdon, Rehob, Hamon i Kanu sve do Velikog Sidona.Joæ 19:29 Meåa je tada zavijala prema Rami i do tvrdoga grada Tira teje okretala prema Hosi i izlazila na more. Obuhvaøala je Mehaleb, Akzib,Joæ 19:30 Ako, Afek i Rehob: dvadeset i dva grada s njihovim selima.Joæ 19:31 To je baætina plemena sinova Aæerovih po porodicamanjihovim: ti gradovi i njihova sela.Joæ 19:32 Æesti œdrijeb izaåe za sinove Naftalijeve po njihovim porodi-cama.

200Joæ 19:33 Njihova meåa ide od Helefa i od Hrasta u Saananimu, odAdami Hanekeba i Jabneela do Lakuma i izbija na Jordan.Joæ 19:34 Potom meåa okreøe na zapad k Aznot Taboru i pruœa seodande prema Hukoku; na jugu se dotiçe Zebuluna, na zapadu Aæera,na istoku Jordana.Joæ 19:35 Utvråeni gradovi bijahu Hasidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret;Joæ 19:36 Adama, Rama, Hasor,Joæ 19:37 Kedeæ, Edrej, En-Hasor;Joæ 19:38 Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat, Bet-Æemeæ: devetnaestgradova s njihovim selima.Joæ 19:39 To je baætina plemena Naftalijevih sinova po porodicamanjihovim: ti gradovi i njihova sela.Baætina plemena DanovaJoæ 19:40 Izaåe sedmi œdrijeb za pleme sinova Danovih po porodicamanjihovim.Joæ 19:41 Podruçje baætine njihove bilo je: Sora, Eætaol, Ir Æemeæ,Joæ 19:42 Æaalabin, Ajalon, Jitla,Joæ 19:43 Elon, Timna, Ekron,Joæ 19:44 Elteke, Gibeton, Baalat,Joæ 19:45 Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon,Joæ 19:46 Me-Hajarkon i Harakon s podruçjem prema Jafi.Joæ 19:47 Ali podruçje sinova Danovih bilo je za njih pretijesno; zatoudare Danovi sinovi na Leæem, osvoje ga i sve pobiju oætricom maça;zaposjednu grad, nastane se u njemu i Leæem prozovu Dan, po imenuDana, oca svoga.Joæ 19:48 To je baætina plemena sinova Danovih po porodicamanjihovim: ti im gradovi i sela njihova.Joæ 19:49 Kada zavræe diobu zemlje œdrijebom i utvrde njezine meåe,dadu Izraelci Joæui, sinu Nunovu, baætinu u svojoj sredini.Joæ 19:50 Po zapovijedi Jahvinoj dali su mu grad koji je sebi œelio: Tim-nat-Serah u Efrajimovoj gori; on utvrdi taj grad i nastani se u njemu.Joæ 19:51 To su baætine koje su sveøenik Eleazar i Joæua, sin Nunov, iglavari izraelskih plemena podijelili œdrijebom meåu plemena izraelskau Æilu, pred Jahvom, na vratima Æatora sastanka. Tako je zavræenarazdioba zemlje.Gradovi-utoçiætaJoæ 20:1 Jahve reçe Joæui:Joæ 20:2 “Kaœi sinovima Izraelovim i reci im: ‘Odredite sebi gradove-utoçiæta za koje sam vam govorio preko Mojsija,Joæ 20:3 da bi onamo mogao pobjeøi ubojica koji nehotice ubije koga ida vam budu utoçiæta od krvnoga osvetnika.Joæ 20:4 Ako ubojica utekne u koji od tih gradova, neka stane predgradska vrata i neka starjeæinama toga grada iznese svoju stvar. Onineka ga prime u svoj grad i odrede mu mjesto gdje øe prebivati meåunjima.Joæ 20:5 Ako ga krvni osvetnik progoni, ne smiju izruçiti ubojicu u njegoveruke: ta nehotice je ubio svoga bliœnjega, a ne iz mrœnje.Joæ 20:6 Ubojica neka ostane u tom gradu sve dok ne stupi pred sudzajednice ili do smrti velikoga sveøenika koji bude u ono vrijeme. Tadaneka se ubojica vrati i neka ode u svoj grad i svome domu - u grad izkojega je utekao.’”Joæ 20:7 I posvete Kedeæ u Galileji, u Naftalijevoj gori; Æekem uEfrajimovoj gori; Kirjat-Arbu, to jest Hebron, u Judinoj gori.Joæ 20:8 S druge strane Jordana, istoçno od Jerihona, odrede Beser upustinji, u ravnici plemena Rubenova, i Ramot u Gileadu od plemenaGadova, i Golan u Baæanu od plemena Manaæeova.Joæ 20:9 To su bili gradovi odreåeni svim Izraelcima i doæljacima kojiborave meåu njima: ovamo je mogao uteøi svaki koji nehotice drugogaubije, a da sam ne pogine od osvetniçke ruke dok ne izaåe na sud, predzajednicu.Levitski gradoviJoæ 21:1 Poåoæe tada glavari levitskih obitelji k sveøeniku Eleazaru iJoæui, sinu Nunovu, i plemenskim glavarima Izraela.Joæ 21:2 I rekoæe im u Æilu, u zemlji kanaanskoj: “Jahve je zapovjediopreko Mojsija da nam se dadu gradovi gdje øemo œivjeti i paænjaci okonjih za naæu stoku.”Joæ 21:3 Izraelci dadoæe levitima od svoje baætine, po zapovijediJahvinoj, ove gradove s njihovim paænjacima.Joæ 21:4 Iziåe, dakle, œdrijeb za porodice Kehatove: levitima, potomci-ma sveøenika Arona, pripade trinaest gradova od plemena Judina,Æimunova i Benjaminova;

201Joæ 21:5 ostalim sinovima Kehatovim pripalo je œdrijebom po porodica-ma deset gradova od plemena Efrajimova i Danova i od polovineplemena Manaæeova.Joæ 21:6 Sinovi Geræonovi dobiæe po porodicama trinaest gradova odplemena Jisakarova, Aæerova i Naftalijeva i od polovine plemenaManaæeova u Baæanu.Joæ 21:7 Merarijevim sinovima po njihovim porodicama pripalo jedvanaest gradova od plemena Rubenova, Gadova i Zebulunova.Joæ 21:8 Tako Izraelci œdrijebom dodijeliæe levitima te gradove spaænjacima, kako bijaæe zapovjedio Jahve preko Mojsija.Gradovi sinova KehatovihJoæ 21:9 Od plemena sinova Judinih i od plemena sinova Æimunovihdodijeljeni su bili ovi gradovi koji se poimence navode:Joæ 21:10 sinovima Aronovim u levitskim porodicama Kehatovim, jer jeprvi œdrijeb bio za njih,Joæ 21:11 pripade Kirjat-Arba, glavni grad Anakovaca, to jest Hebron,u Judinoj gori, s paænjacima unaokolo.Joæ 21:12 Ali polja oko toga grada sa selima unaokolo bila su veø danau baætinu Kalebu, sinu Jefuneovu.Joæ 21:13 Sinovima sveøenika Arona pripade grad-utoçiæte Hebron spaænjacima i Libna s paænjacima;Joæ 21:14 Jatir s paænjacima, Eætemoa s paænjacima,Joæ 21:15 Holon s paænjacima, Debir s paænjacima,Joæ 21:16 Aæan s paænjacima, Juta s paænjacima, Bet-Æemeæ spaænjacima. Dakle, devet gradova od ona dva plemena.Joæ 21:17 Od plemena Benjaminova: Gibeon s paænjacima, Geba spaænjacima,Joæ 21:18 Anatot s paænjacima, Almon s paænjacima. Dakle, çetiri grada.Joæ 21:19 Tako su sveøenici, sinovi Aronovi, dobili svega trinaestgradova s njihovim paænjacima.Joæ 21:20 Ostalim levitima u porodicama sinova Kehatovih œdrijebomsu pripali gradovi plemena Efrajimova.Joæ 21:21 Dali su im grad-utoçiæte Æekem s paænjacima njegovim naEfrajimovoj gori, zatim Gezer s paænjacima,Joæ 21:22 Kibsajim s paænjacima, Bet-Horon s paænjacima. Dakle, çetirigrada.Joæ 21:23 Od plemena Danova dobili su: Elteku s paænjacima i Gibetons paænjacima,Joæ 21:24 Ajalon s paænjacima i Gat-Rimon s paænjacima. Dakle, çetirigrada.Joæ 21:25 Od polovine plemena Manaæeova: Tanak s paænjacima iJibleam s paænjacima. Dakle, dva grada.Joæ 21:26 U svemu: deset su gradova s paænjacima dobile porodiceostalih sinova Kehatovih.Gradovi sinova GeræonovihJoæ 21:27 Geræonovim sinovima, porodicama levitskim, dadoæe odpolovine plemena Manaæeova grad-utoçiæte Golan u Baæanu i Aætarots njihovim paænjacima. Dakle, dva grada.Joæ 21:28 Od plemena Jisakarova: Kiæon s paænjacima, Dabrat spaænjacima,Joæ 21:29 Jarmut s paænjacima i En-Ganim s paænjacima. Dakle, çetirigrada.Joæ 21:30 Od plemena Aæerova: Miæal s paænjacima, Abdon spaænjacima,Joæ 21:31 Helkat s paænjacima i Rehob s paænjacima. Dakle, çetiri grada.Joæ 21:32 Od plemena Naftalijeva: grad-utoçiæte Kedeæ u Galileji spaænjacima, Hamot Dor s paænjacima i Kartan s paænjacima. Dakle, trigrada.Joæ 21:33 Svega Geræonovih gradova po porodicama njihovim bijaæetrinaest gradova s paænjacima.Joæ 21:34 Porodicama sinova Merarijevih, preostalim levitima, dali suod plemena Zebulunova: Jokneam s paænjacima, Kartu s paænjacima,Joæ 21:35 Rimon s paænjacima, Nahalal s paænjacima. Dakle, çetirigrada.Joæ 21:36 S onu stranu Jordana od plemena Rubenova dadoæe im grad-utoçiæte Beser s paænjacima na pustinjskoj visoravni, Jahas spaænjacima,Joæ 21:37 Kedemot s paænjacima, Mefaat s paænjacima. Dakle, çetirigrada.Joæ 21:38 Od plemena Gadova: grad-utoçiæte Ramot u Gileadu spaænjacima, Mahanajim s paænjacima,

202Joæ 21:39 Heæbon s paænjacima, Jazer s paænjacima. Dakle, çetiri grada.Joæ 21:40 U svemu bijaæe dodijeljeno œdrijebom porodicama sinovaMerarijevih, preostalim levitima, dvanaest gradova.Joæ 21:41 Tako usred baætine sinova Izraelovih bijaæe çetrdeset i osamlevitskih gradova s paænjacima.Joæ 21:42 Svaki je taj grad imao paænjake unaokolo. Tako je bilo sasvima spomenutim gradovima.Svræetak diobeJoæ 21:43 Tako je Jahve predao Izraelcima svu zemlju za koju se zakleoda øe je dati ocima njihovim. Primili su je u posjed i nastanili se u njoj.Joæ 21:44 I dade im Jahve da otpoçinu u miru na svim meåama, kako sebijaæe zakleo njihovim ocima. Nitko im od njihovih neprijatelja ne bijaæekadar odoljeti. Sve im je njihove neprijatelje predao Jahve u ruke.Joæ 21:45 Od svih obeøanja æto ih je Jahve dao domu Izraelovu nijednone osta neispunjeno. Sve se ispunilo.Otpuætanje prekojordanskih plemenaJoæ 22:1 Tada sazove Joæua sinove Rubenove i Gadove i polovinuplemena ManaæeovaJoæ 22:2 i reçe im: “Izvræili ste sve æto vam je Mojsije, sluga Jahvin,zapovjedio i posluæali ste me u svemu æto sam vam zapovjedio.Joæ 22:3 Niste ostavili svoje braøe unatoç dugom vojevanju do danaænje-ga dana i vræili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega.Joæ 22:4 Sada je Jahve, Bog vaæ, dao mir braøi vaæoj, kako im bijaæeobeøao. Vratite se sada u svoje æatore, u zemlju koju vam je dao Mojsije,sluga Jahvin, u baætinu s onu stranu Jordana.Joæ 22:5 Samo pazite da vræite zapovijedi i Zakon æto vam ga dadeMojsije, sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek ideteputovima njegovim, da çuvate zapovijedi njegove, da se drœite uz njegai da mu sluœite svim srcem i svom duæom.”Joæ 22:6 I blagoslovi ih Joæua i otpusti, a oni se zatim vrate u svojeæatore.Joæ 22:7 Mojsije bijaæe jednoj polovini plemena Manaæeova dao baætinuu Baæanu; a drugoj polovini dade je Joæua usred njihove braøe zapadnood Jordana. Otpuætajuøi ih u njihove æatore, Joæua ih blagoslovi.Joæ 22:8 I reçe im: “Vratite se u svoje æatore s velikim blagom i s mnogomstokom, sa srebrom, zlatom, tuçem, œeljezom i haljinama u izobilju ipodijelite plijen od neprijatelja svojih s braøom svojom.”Joæ 22:9 Vratiæe se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemenaManaæeova; odoæe od sinova Izraelovih iz Æila u zemlji kanaanskoj dakrenu u zemlju gileadsku, na svoju baætinu koju su zaposjeli, kako im jezapovjedio Jahve preko Mojsija.Joæ 22:10 Kad su stigli do jordanskog podruçja u zemlji kanaanskoj,podigoæe sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manaæeovaœrtvenik na Jordanu, œrtvenik velik, izdaleka se vidio.Joæ 22:11 Çuli Izraelci gdje se govori: “Evo, sinovi Rubenovi, sinoviGadovi i polovina plemena Manaæeova podigoæe œrtvenik prema zemljikanaanskoj, kod Jordana, na izraelskoj strani.”Joæ 22:12 Na to se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u Æilu da poåuu boj na njih.Joæ 22:13 Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i poloviniplemena Manaæeova u gileadsku zemlju poslaæe Pinhasa, sinasveøenika Eleazara,Joæ 22:14 i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara odsvakoga plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji meåutisuøama porodica Izraelovih.Joæ 22:15 I kad oni doåoæe k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovimi polovini plemena Manaæeova u zemlju gileadsku, rekoæe im:Joæ 22:16 “Evo æto veli sva zajednica Jahvina: ‘Æto znaçi nevjera kojuçinite protiv Jahve, Boga Izraelova? Zaæto se odvrgoste danas od Jahvei, podigavæi œrtvenik, zaæto se bunite protiv Jahve?Joæ 22:17 Zar vam nije dosta zloçina iz Peora, od kojega se nismo oçistilido dana danaænjega i zbog kojega je doæao pomor na zajednicu Jahvinu?Joæ 22:18 Ako se danas odvraøate od Jahve i bunite se danas protivnjega, neøe li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu?Joæ 22:19 Ili vam je moœda zemlja vaæe baætine neçista? Onda prijeåiteu zemlju baætine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivaliæte, i prebivajtemeåu nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas diœuøisebi œrtvenik mimo œrtvenik Jahve, Boga naæega.Joæ 22:20 Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogrijeæio o ‘herem’ te seoborila srdœba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivicesvoje?’”

203Opravdanje prekojordanskih plemenaJoæ 22:21 Tada odgovoriæe sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovinaplemena Manaæeova govoreøi plemenskim glavarima Izraelovim:Joæ 22:22 “Bog, Bog Jahve, Bog nad bogovima, Jahve zna i neka znaIzrael: ako je to bila pobuna ili nevjernost prema Jahvi, neka nam uskratisvoju pomoø danas;Joæ 22:23 ako smo podigli œrtvenik da se odvrgnemo od Jahve i daprinosimo œrtve paljenice, prinosnice i œrtve priçesnice, neka nam ondasudi Jahve!Joæ 22:24 Uçinismo to od brige i skrbi i rekosmo: ‘Jednoga øe danasinovi vaæi reøi naæima: Æto vam je zajedniçko s Jahvom, Bogom Izra-elovim?Joæ 22:25 Zar nije, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, postavio Jahveizmeåu vas i nas meåu naæu - Jordan? Vi nemate dijela s Jahvom.’ Itako bi sinovi vaæi mogli uçiniti da se sinovi naæi odvrate te ne ætujuJahvu.Joæ 22:26 Zato smo rekli: ‘Podignimo œrtvenik, ali ne za œrtve paljeniceniti za klanice,Joæ 22:27 nego da bude svjedoçanstvo izmeåu nas i vas, meåu potom-cima naæim, da œelimo sluœiti Jahvi paljenicama, klanicama ipriçesnicama. Tako da ne mognu jednom vaæi sinovi reøi naæima:Nemate dijela s Jahvom.’Jæ :28 Ako bi kada tako rekli nama i potomcima naæim, mogli bismoodgovoriti: ‘Pogledajte slog œrtvenika Jahvina æto su ga podigli oci naæine za œrtve paljenice ni klanice, nego za svjedoçanstvo izmeåu nas ivas.’Joæ 22:29 Nije nam ni na kraj pameti pomisao da se bunimo protiv Jahvei da se odvraøamo od njega diœuøi œrtvenik za œrtve paljenice, prinosnicei klanice, mimo œrtvenik Jahve, Boga naæega, koji je pred njegovimPrebivaliætem!”Uspostavljena sloga meåu zavaåenimaJoæ 22:30 Kad sveøenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskihplemena koji su bili s njim çuæe rijeçi koje im rekoæe sinovi Gadovi, sinoviRubenovi i sinovi Manaæeovi, umiriæe se.Joæ 22:31 Tada sveøenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovimaRubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manaæeovim: “Spoznali smosada da je Jahve meåu nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste saçuvalisinove Izraelove od kazne Jahvine.”Joæ 22:32 Sveøenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odoæe od sinovaRubenovih i sinova Gadovih i vratiæe se iz zemlje gileadske u kanaanskuk sinovima Izraelovim i kazaæe im odgovor.Joæ 22:33 Izraelovim sinovima bijaæe drag taj odgovor: hvalili su Bogai odustali su od nauma da udare na njih i da opustoæe zemlju u kojoj suœivjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.Joæ 22:34 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su œrtvenik “Ed” -“Svjedoçanstvo”, jer rekoæe: “To je svjedoçanstvo meåu nama: Jahveje Bog.”Joæua o svome djeluJoæ 23:1 Proteklo je mnogo dana kako je Jahve dao Izraelu da otpoçineod svih neprijatelja unaokolo. I Joæua bijaæe ostario, zaæao u godine.Joæ 23:2 Dozva zato Joæua sve Izraelce, starjeæine, glavare, suce iupravitelje njihove i reçe im: “Ostario sam i odmakao u godinama.Joæ 23:3 Vi ste bili svjedoci svega æto je Jahve, Bog vaæ, pred vaæimoçima uçinio svim narodima radi vas: Jahve, Bog vaæ, borio se za vas.Joæ 23:4 Vidite, razdijelio sam œdrijebom u baætinu vaæim plemenimasve narode koji su ostali i sve one narode koje sam istrijebio od Jordanado Velikog mora na zapadu.Joæ 23:5 Jahve, Bog vaæ, sam øe ih goniti ispred vas i otjerat øe ih ispredvas i zaposjest øete njihovu zemlju, kao æto vam je obeøao Jahve, Bogvaæ.Joæ 23:6 Budite, dakle, postojani i sve çvræøi u tome da çuvate i vræitesve æto je napisano u Knjizi zakona Mojsijeva i da ne odstupite od togani desno ni lijevo.Joæ 23:7 Ne mijeæajte se s tim narodima koji ostadoæe meåu vama; i nespominjite imena njihovih bogova niti se kunite njima; nemojte im sluœitii ne klanjajte se njima.Joæ 23:8 Nego se drœite Jahve, Boga svoga, kako ste çinili do danas.Joæ 23:9 Jahve je protjerao ispred vas velike i moøne narode i nitko senije do danas mogao odrœati pred vama.Joæ 23:10 Jedan je od vas tjerao pred sobom tisuøu, jer se Jahve, Bogvaæ, borio za vas, kao æto vam je obeøao.

204Joæ 23:11 Briœno pazite da ljubite Jahvu, Boga svojega, jer se radi ovaæem œivotu.Joæ 23:12 Jer ako se odmetnete i prionete uz ostatak onih naroda kojipreostaæe meåu vama i s njima se poveœete tazbinom i pomijeæate ses njima i oni s vama,Joæ 23:13 znajte dobro da øe Jahve, Bog vaæ, prestati goniti te narodeispred vas; oni øe vam postati zamka i mreœa, bit øe biç bokovima vaæimi trnje oçima vaæim, sve dok se ne iselite iz ove dobre zemlje koju vamdade Jahve, Bog vaæ.Joæ 23:14 Evo, ja kreøem danas na put kojim je svima poøi. Spoznajtei priznajte svim srcem svojim i svom duæom svojom: ni jedno od svihobeøanja koja vam je dao Jahve, Bog vaæ, nije ostalo neispunjeno.Joæ 23:15 I kao æto vam se ispunilo svako obeøanje æto vam ga je daoJahve, Bog vaæ, tako øe Jahve ispuniti i svaku prijetnju dok vas ne izbriæes lica ove dobre zemlje koju vam je dao Jahve, Bog vaæ.Joæ 23:16 Ako prekræite Savez koji je Jahve, Bog vaæ, sklopio s vama;ako budete sluœili drugim bogovima i klanjali se njima, buknut øe gnjevJahvin na vas i nestat øe vas ubrzo iz dobre zemlje koju vam je Jahvedao.”Joæ 24:1 Joæua potom skupi sva plemena Izraelova u Æekem; i sazvastarjeæine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoæepred Bogom.Joæ 24:2 Tada reçe Joæua svemu narodu:”Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Nekoø su oci vaæi, Terah, otacAbrahamov i Nahorov, œivjeli s onu stranu Rijeke i sluœili drugimbogovima.Joæ 24:3 Ali sam ja uzeo oca vaæega Abrahama s one strane Rijeke iproveo ga kroza svu zemlju kanaansku, umnoœio mu potomstvo i daomu Izaka.Joæ 24:4 Izaku dadoh Jakova i Ezava. Ezavu sam dao goru Seir u posjed.Jakov i sinovi njegovi otiæli su u Egipat.Joæ 24:5 Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario sam Egipat kaznamakoje sam uçinio u njemu i tada sam vas izveo.Joæ 24:6 Izveo sam oce vaæe iz Egipta i stigli su na more; Egipøani suprogonili vaæe oce bojnim kolima i konjanicima sve do Mora crvenoga.Joæ 24:7 Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu izmeåu njihi Egipøana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim oçimaæto sam uçinio Egipøanima; zatim ste ostali dugo vremena u pustinji.Joæ 24:8 Nato sam vas uveo u zemlju Amorejaca, koji œive s onu stranuJordana. Zaratiæe s vama i ja ih dadoh u vaæe ruke; uzeli ste u baætinuzemlju njihovu jer sam ih ja ispred vas uniætio.Joæ 24:9 Tada se digao moapski kralj Balak, sin Siporov, da ratuje sIzraelom i on pozva Bileama, sina Beorova, da vas prokune.Joæ 24:10 Ali ja ne htjedoh posluæati Bileama: morade vas on iblagosloviti, i spasih vas iz njegove ruke.Joæ 24:11 Onda ste preæli preko Jordana i doæli u Jerihon, ali su glavariJerihona poveli rat protiv vas - kao i Amorejci, Periœani, Kanaanci, Hetiti,Girgaæani, Hivijci i Jebusejci - ali sam ih ja predao u vaæe ruke.Joæ 24:12 Pred vama sam poslao stræljene koji su ispred vas tjerali dvakralja amorejska: nemaæ æto zahvaliti svome maçu ni svome luku.Joæ 24:13 Dao sam vam zemlju za koju se niste trudili i gradove kojeniste gradili i u njima se nastaniste; i vinograde vam dadoh i maslinikekoje niste sadili, a danas vas hrane.’Joæ 24:14 I zato se sada bojte Jahve i sluœite mu savræeno i vjerno!Uklonite bogove kojima su sluœili oci vaæi s onu stranu Rijeke i u Egiptui sluœite Jahvi!Joæ 24:15 Meåutim, ako vam se ne sviåa sluœiti Jahvi, onda danasizaberite kome øete sluœiti: moœda bogovima kojima su sluœili vaæi oci sonu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u çijoj zemlji sada prebivate.Ja i moj dom sluœit øemo Jahvi.”Joæ 24:16 Narod odgovori: “Daleko neka je od nas da ostavimo Jahvua sluœimo drugim bogovima.Joæ 24:17 Jahve, Bog naæ, izveo je nas i naæe oce iz Egipta, iz domarobovanja, i on je pred naæim oçima uçinio velika çudesa i çuvao nascijelim putem kojim smo iæli i meåu svim narodima kroz koje smo prola-zili.Joæ 24:18 Joæ viæe: Jahve je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce,koji su œivjeli u ovoj zemlji. I mi øemo sluœiti Jahvi jer je on Bog naæ.”Joæ 24:19 Tada reçe Joæua narodu: “Vi ne moœete sluœiti Jahvi, jer je onBog sveti, Bog ljubomorni, koji ne moœe podnijeti vaæih prijestupa nivaæih grijeha.

205Joæ 24:20 Ako ostavite Jahvu da biste sluœili tuåim bogovima, okrenutøe se protiv vas i uniætit øe vas, poæto vam je bio dobro çinio.”Joæ 24:21 A narod odgovori Joæui: “Ne, mi øemo sluœiti Jahvi!”Joæ 24:22 Na to øe Joæua narodu: “Sami ste protiv sebe svjedoci da steizabrali Jahvu da mu sluœite.” Odgovoriæe mu: “Svjedoci smo.”Joæ 24:23 “Maknite, dakle, tuåe bogove koji su meåu vama i priklonitesvoja srca Jahvi, Bogu Izraelovu.”Joæ 24:24 Odgovori narod Joæui: “Sluœit øemo Jahvi, Bogu svojemu, iglas øemo njegov sluæati.”Joæ 24:25 Tako sklopi Joæua toga dana Savez s narodom i utvrdi muuredbu i zakon. Bilo je to u Æekemu.Joæ 24:26 Joæua upisa te rijeçi u Knjigu zakona Boœjega. Zatim uze velikkamen i stavi ga ondje pod hrast koji bijaæe u svetiætu Jahvinu.Joæ 24:27 Zatim reçe Joæua svemu narodu: “Gle, ovaj kamen neka nambude svjedokom jer je çuo rijeçi æto ih je govorio Jahve; on øe biti svjedokda ne zatajite Boga svoga.”Joæ 24:28 Tada Joæua otpusti narod, svakoga na njegovu baætinu.Joæuina smrtJoæ 24:29 Poslije ovih dogaåaja umrije Joæua, sin Nunov, sluga Jahvin,u dobi od sto deset godina.Joæ 24:30 Sahraniæe ga u kraju æto ga je baætinio u Timnat Serahu, uEfrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaaæa.Joæ 24:31 Izrael je sluœio Jahvi svega vijeka Joæuina i svega vijekastarjeæina koje su Joæuu nadœivjele i vidjele sva djela æto ih je Jahveuçinio Izraelu.Josipove kosti - Smrt EleazarovaJoæ 24:32 Kosti Josipove, koje su sinovi Izraelovi sa sobom donijeli izEgipta, pokopali su u Æekemu, na zemljiætu koje Jakov bijaæe kupio odsinova Hamora, oca Æekemova, za stotinu srebrnjaka i koje je pripalo ubaætinu sinova Josipovih.Joæ 24:33 Umrije i Eleazar, sin Aronov, i pokopaæe ga u Gibei, koja jepripadala njegovu sinu Pinhasu a nalazila se u Efrajimovoj gori.

SUCINaseljenje Jude, Æimuna, Kaleba i KenijacaSuc 1:1 Poslije smrti Joæuine upitaæe Izraelci Jahvu: “Tko øe od nas prvipoøi na Kanaance da se protiv njih bori?”Suc 1:2 A Jahve odgovori: “Neka Juda prvi poåe; u njegove ruke stavljamzemlju.”Suc 1:3 Tada Juda reçe svome bratu Æimunu: “Poåi sa mnom u zemljukoja mi je dosuåena u baætinu; borit øemo se protiv Kanaanaca, a potomøu se ja uza te boriti na tvojoj zemlji.” I Æimun ode s njim.Suc 1:4 Ode Juda i Jahve im predade u ruke Kanaance i Periœane tepobiæe u Bezeku deset tisuøa ljudi.Suc 1:5 U Bezeku zatekoæe Adoni-Sedeka, udariæe na njega i poraziæeKanaance i Periœane.Suc 1:6 Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga iodsjekli mu palce na rukama i nogama.Suc 1:7 Tada reçe Adoni-Sedek: “Sedamdeset kraljeva odsjeçenihpalaca na rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kakosam çinio, tako mi Bog vraøa.” Odveli su ga u Jeruzalem i ondje je umro.Suc 1:8 Zatim Judini sinovi udariæe na Jeruzalem, osvojiæe ga, posjekoæemaçem œitelje i spaliæe grad.Suc 1:9 Poslije toga krenuæe Judini sinovi da se bore protiv Kanaanacakoji su œivjeli u Gorju, Negebu i u Æefeli.Suc 1:10 Onda Juda ode na Kanaance koji su œivjeli u Hebronu - Hebronubijaæe nekoø ime Kirjat Arba - i ondje potuçe Æeæaja, Ahimana i Talmaja.Suc 1:11 Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoø zvao KirjatSefer.Suc 1:12 Tada reçe Kaleb: “Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat øu musvoju køer Aksu za œenu.”Suc 1:13 Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mlaåeg brata Kalebova, i Kalebmu dade svoju køer Aksu za œenu.Suc 1:14 Kad je priæla muœu, on je nagovori da u svoga oca iæte polje.Siåe ona s magarca, a Kaleb je upita: “Æto hoøeæ?”Suc 1:15 Ona mu odgovori: “Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj uNegebu, daj mi onda i koji izvor vode.” I Kaleb joj dade Gornje i Donjeizvore.

206Suc 1:16 Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odoæe iz Palmovagrada s Judinim sinovima u Judinu pustinju, koja je u Negebu, na juguod Arada. Tu se nastaniæe meåu Amaleçanima.Suc 1:17 Potom ode Juda s bratom Æimunom i pobiæe Kanaance koji suœivjeli u Sefatu i grad izruçiæe “heremu”, prokletstvu. Zbog toga se gradprozva Horma.Suc 1:18 Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim podruçjem, niAækelona s njegovim podruçjem, ni Ekrona s njegovim podruçjem.Suc 1:19 Jahve bijaæe s njim te on osvoji gorje, ali ne mogaæe potjerationih u nizini jer imahu œeljezna kola.Suc 1:20 Kao æto bijaæe odredio Mojsije, dadoæe Hebron Kalebu, koji iznjega otjera tri sina Anakova.Suc 1:21 A Benjaminovi sinovi ne uspjeæe otjerati Jebusejaca koji suœivjeli u Jeruzalemu i tako Jebusejci ostadoæe u Jeruzalemu s Benjami-novim sinovima do dana danaænjega.Naseljenje Josipova domaSuc 1:22 Krenu i pleme Josipovo na Betel i Jahve bijaæe s njima.Suc 1:23 I pleme Josipovo uze izviåati Betel. Grad se nekoø zvao Luz.Suc 1:24 Uhode opaziæe çovjeka gdje izlazi iz grada i rekoæe mu: “Pokaœinam kuda se moœe u grad, pa øemo ti biti milostivi.”Suc 1:25 On im pokaza kuda mogu u grad. I sve u gradu isjekoæe maçem,a onoga çovjeka sa svom njegovom obitelji pustiæe da ode.Suc 1:26 Çovjek je otiæao u zemlju Hetita i ondje sagradio grad i prozvaoga Luz. Tako se zove joæ i danas.Suc 1:27 Manaæe nije osvojio Bet-Æeana i njegovih sela ni Tanaka injegovih sela. Nije potjerao ni stanovnika iz Dora i njegovih sela, nistanovnika Jibleama i njegovih sela, ni stanovnika Megida i njegovihsela. Tako su Kanaanci ostali i œivjeli u toj zemlji.Suc 1:28 Kad je Izrael ojaçao, nametnuo je Kanaancima tlaku, ali ih nijemogao otjerati.Suc 1:29 Ni Efrajim nije otjerao Kanaanaca koji su œivjeli u Gezeru, takote su Kanaanci tu œivjeli meåu njima.Suc 1:30 Zebulun nije otjerao stanovnika Kitrona ni stanovnika Nahalola.Tako su Kanaanci ostali usred Zebulunovih sinova, ali im bijaæe namet-nuta tlaka.Suc 1:31 Ni Aæer nije otjerao stanovnika Akona, ni stanovnika Sidona,ni onih iz Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba.Suc 1:32 Aæerovci su ostali tako meåu Kanaancima, stanovnicima tezemlje, jer ih nisu otjerali.Suc 1:33 Naftali nije otjerao stanovnika Bet-Æemeæa i Bet-Anata, negoje œivio meåu Kanaancima koji su nastavali tu zemlju, ali je stanovnicimaBet-Æemeæa i Bet-Anata nametnuta tlaka.Suc 1:34 Amorejci su potisnuli Danove sinove u goru i nisu ih puætali dasiåu u ravnicu.Suc 1:35 Amorejci su se zadrœali u Har-Heresu, Ajalonu i Æaalbimu, alikad je ruka Josipova doma ojaçala, bila im je nametnuta tlaka.Suc 1:36 Podruçje Edomaca pruœa se od Akrabimskog uspona doStijene pa naviæe.Anåeo Jahvin navijeæta Izraelu nevoljeSuc 2:1 Anåeo Jahvin doåe iz Gilgala u Bokim i reçe: “Izveo sam vas izEgipta i doveo vas u zemlju koju sam vam obeøao zaklevæi se ocimavaæim. Rekao sam: ‘Neøu raskinuti Saveza svog s vama dovijeka.Suc 2:2 A vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje; negoruæite njihove œrtvenike!’ Ali vi niste posluæali moga glasa. Æto ste uçinili?Suc 2:3 Zato vam kaœem: neøu ih odagnati pred vama. Nego, oni øe vastlaçiti i bogovi njihovi bit øe vam zamkom.”Suc 2:4 Kad Anåeo Jahvin izreçe te rijeçi svim Izraelcima, narod za-kuka i zaplaka.Suc 2:5 I tako prozvaæe ono mjesto Bokim i ondje prinesoæe œrtve Jahvi.Suc 2:6 Tada Joæua otpusti narod i raziåoæe se Izraelci svaki na svojubaætinu da zaposjednu zemlju.Suc 2:7 Narod je sluœio Jahvi svega vijeka Joæuina i svega vijekastarjeæina koje su nadœivjele Joæuu i vidjele sva velika djela æto ih jeJahve uçinio Izraelu.Suc 2:8 Joæua, sin Nunov, sluga Jahvin, umrije u dobi od sto desetgodina.Suc 2:9 Sahraniæe ga u kraju æto ga je baætinio u Timnat Heresu, uEfrajimovoj gori, sjeverno od planine Gaaæa.Suc 2:10 A kada se sav onaj naraætaj pridruœio svojim ocima, naslijediga drugi naraætaj koji nije mario za Jahvu ni za djela æto ih je uçinioIzraelu.

207Otpadniætvo i kazna slijedeøih naraætajaSuc 2:11 Tada su sinovi Izraelovi poçeli çiniti ono æto Jahvi nije po voljii sluœili su Baalima.Suc 2:12 Ostaviæe Jahvu, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemljeegipatske, i poåoæe za drugim bogovima izmeåu bogova okolnih naroda.Klanjahu im se, razgnjeviæe Jahvu.Suc 2:13 Otpali su od Jahve da bi sluœili Baalu i Aætarti.Suc 2:14 Zato Jahve izli gnjev svoj na Izraela: prepusti ih pljaçkaæimada ih plijene, izruçi ih neprijateljima uokolo, tako te se ne mogoæeoduprijeti.Suc 2:15 Æto bi god poçeli, ruka se Jahvina okretala protiv njih na njihovunesreøu, kao æto im je Jahve rekao i kao æto im se zakleo. I tako zapadoæeu veliku nevolju.Nema trajnog obraøenjaSuc 2:16 Tada im Jahve stade podizati suce da ih izbavljaju iz ruku onihkoji su ih pljaçkali.Suc 2:17 Ali oni ni svojih sudaca nisu sluæali, nego se iznevjeriæe s drugimbogovima te im se klanjahu. Brzo su zaæli s puta kojim su iæli oci njihovisluæajuøi Jahvine zapovijedi; oni nisu çinili tako.Suc 2:18 Kada im je podizao suce, Jahve bijaæe sa svakim sucem te ihizbavljaæe iz ruku njihovih neprijatelja za svega vijeka suçeva, jer sesaœalilo Jahvi koliko su uzdisali pod jarmom onih koji su ih ugnjetavali.Suc 2:19 A kada bi sudac umro, oni bi opet zapadali u veøu pokvarenostnego njihovi oci. Iæli su za drugim bogovima, sluœili im i klanjali im se, neodustajuøi od svojih opakih djela i postupaka.Razlozi s kojih ostadoæe strani narodiSuc 2:20 Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i reçe: “Kad je taj narodpogazio Savez kojim sam obvezao njihove oçeve i nije posluæao glasamoga,Suc 2:21 ni ja odsad neøu pred njim potjerati ni jednoga izmeåu narodaæto ih je Joæua po svojoj smrti ostavio”,Suc 2:22 da bi njima stavio na kuænju Izraela: hoøe li se ili neøe drœatiJahvinih putova kao æto ih se drœahu oci njihovi.Suc 2:23 Zato Jahve bijaæe ostavio te narode i nije ih odmah izagnao nipredao Joæui u ruke.Suc 3:1 Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njimaiskuæavao sinove Izraelove, sve one koji ne iskusiæe ratova kanaanskih.Suc 3:2 Bijaæe to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih da nauçevjeætinu ratovanja - barem oni koji nisu iskusili prijaænjih ratova:Suc 3:3 ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijcikoji su œivjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat.Suc 3:4 Oni su posluœili da se iskuæa Izrael: da bi se vidjelo hoøe li sedrœati zapovijedi æto ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima.Suc 3:5 Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca,Periœana, Hivijaca i Jebusejaca;Suc 3:6 œenili se njihovim køerima i davali svoje køeri njihovim sinovimai sluœili njihovim bogovima.Suc 3:7 I çinili su Izraelci ono æto Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili suJahvu, svoga Boga, da bi sluœili Baalima i aætartama.Suc 3:8 Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke KuæanuRiæatajimu, kralju edomskom; i sluœiæe Kuæanu Riæatajimu osam godina.Suc 3:9 Tad Izraelci zavapiæe Jahvi i Jahve im podiœe izbavitelja, Otn-iela, sina Kenaza, mlaåega brata Kalebova, da ih oslobodi.Suc 3:10 Duh Jahvin siåe na njega i on posta sucem Izraelu. I povedeIzraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kuæana Riæatajima, kralja edom-skog, i on pobijedi Kuæana Riæatajima.Suc 3:11 Zemlja je otad bila u miru çetrdeset godina.Poslije smrti Otniela, sina Kenazova,Suc 3:12 Izraelci su poçeli opet çiniti æto je zlo u oçima Jahvinim. ZatoJahve dade Eglonu, kralju moapskom, moø nad Izraelom, jer su çiniliæto je zlo pred Jahvom.Suc 3:13 Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, poåena Izraela, potuçe ga i osvoji Palmov grad.Suc 3:14 Izraelci su sluœili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina.Suc 3:15 Tada Izraelci zavapiæe Jahvi i Jahve im podiœe izbavitelja -Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, çovjeka koji bijaæe ljevak.I poslaæe ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom.Suc 3:16 A Ehud naçini sebi bodeœ sa dvije oætrice, lakat dug, i pripasaga pod haljine uz desno bedro.Suc 3:17 I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bijaæe vrlodebeo.

208Suc 3:18 Predavæi danak, Ehud ode s ljudima koji bijahu donijeli danak.Suc 3:19 Ali kada je doæao do idola u blizini Gilgala, vrati se i reçe:“Imam ti, kralju, reøi jednu tajnu!” Kralj mu odvrati: “Tiho!” I svi koji su uzanjega bili izaåu.Suc 3:20 Ehud uåe. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam.Ehud mu reçe: “Imam, kralju, za tebe rijeç od Boga!” On odmah usta sprijestolja.Suc 3:21 Tad Ehud lijevom rukom trgnu bodeœ s desnog bedra i satjeramu ga u trbuh.Suc 3:22 Za oætricom uåe sav drœak i salo se sklopi za oætricom, jerEhud nije mogao izvuøi oætricu iz trbuha. Neçist je izlazila odande.Suc 3:23 Ehud je otiæao kroz trijem; za sobom je zatvorio vrata gornjesobe i zakljuçao ih.Suc 3:24 Kada je on otiæao, vrate se sluge da pogledaju. Kako vratagornje sobe bijahu zakljuçana, rekoæe: “Bit øe da je otiæao na stranu, uklijet do hladovite sobe.”Suc 3:25 Çekali su ga dugo, u nedoumici, jer on nije otvarao vrata gornjesobe. Naposljetku uzeæe kljuç i otvoriæe: gospodar im leœao na tlu, mrtav.Suc 3:26 Dok su oni çekali, Ehud je pobjegao, proæao veø idole i skloniose u Seiru.Suc 3:27 Çim doåe u zemlju Izraelovu, zasvira u rog na Efrajimovoj gori;i siåoæe Izraelci s njim s gore, a on im stajaæe na çelu.Suc 3:28 I reçe im: “Poåite za mnom! Jahve vam je u ruke predaoMoapce, vaæe neprijatelje.” Oni krenuæe za njim, zatvoriæe Moapcimaput preko gazova Jordana i ne dadoæe nikome prijeko.Suc 3:29 Pobili su u to vrijeme oko deset tisuøa Moabaca, sve krænih ihrabrih ljudi, i nijedan im nije umakao.Suc 3:30 Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bijaæemirna osamdeset godina.Suc 3:31 Poslije njega bijaæe Æamgar, sin Anatov. On je pobio æeststotina Filistejaca ostanom volujskim. Tako je i on spasio Izraela.Izrael pod jarmom KanaanacaSuc 4:1 Poslije smrti Ehudove Izraelci su opet stali çiniti æto Jahvi nije povoljiSuc 4:2 i Jahve ih predade u ruke Jabinu, kanaanskom kralju koji jevladao u Hasoru. Vojskovoåa vojsci njegovoj bijaæe Sisera, koji je œiviou Haroæetu Poganskom.Suc 4:3 Tad Izraelci zavapiæe Jahvi. Jer Jabin imaæe devet stotinaœeljeznih bojnih kola i teæko je tlaçio Izraelce dvadeset godina.DeboraSuc 4:4 U to vrijeme Izraelu je sudila proroçica Debora, œena Lapido-tova.Suc 4:5 Œivjela je pod Deborinom palmom izmeåu Rame i Betela uEfrajimovoj gori i k njoj su dolazili Izraelci da presuåuje u njihovim spo-rovima.Suc 4:6 Ona dozva Baraka, sina Abinoamova, iz Naftalijeva Kedeæa ireçe mu: “Evo æto ti Jahve, Bog Izraelov, zapovijeda: ‘Idi, kreni na goruTabor i uzmi sa sobom deset tisuøa ljudi izmeåu Naftalijevih i Zebulunovihsinova.Suc 4:7 Ja øu k tebi na Kiæonski potok privuøi Siseru, vojskovoåu Jab-inove vojske, s njegovim bojnim kolima i svim ratnicima te øu ga predatiu tvoje ruke.’”Suc 4:8 Barak joj odgovori: “Ako ti poåeæ sa mnom, iøi øu; ako li nepoåeæ sa mnom, ne idem.”Suc 4:9 “Idem s tobom”, reçe mu ona, “ali na putu kojim øeæ poøi slavaneøe tebi pripasti jer øe Jahve œeni predati u ruke Siseru.” Tada Deboraustane i poåe s Barakom u Kedeæ.Suc 4:10 Onamo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. Deset tisuøaljudi poåe za njim, a iæla je s njim i Debora.Suc 4:11 Heber Kenijac bijaæe se odvojio od Kajina, jednoga od sinovaHababa, tasta Mojsijeva; razapeo je svoj æator kod Hrasta u Saanan-imu, nedaleko od Kedeæa.Suc 4:12 Javiæe Siseri da je Barak, sin Abinoamov, izaæao na goru Tabor.Suc 4:13 Nato Sisera skupi sva svoja kola, devet stotina œeljeznih kola,i sve ljude koje je doveo od Haroæeta Poganskog do Kiæonskog potoka.Suc 4:14 Debora reçe Baraku: “Ustani, evo dana kada øe Jahve predatiSiseru u tvoje ruke! Sam Jahve ide pred tobom!” I Barak siåe s goreTabora sa deset tisuøa ljudi za sobom.Suc 4:15 Jahve zastraæi Siseru, sva njegova kola i çitavu njegovu vojsku,koja naœe u bijeg pred maçem Barakovim. Sisera siåe sa svojih kola ipobjeœe pjeæice.

209Suc 4:16 Barak je gonio kola i vojsku sve do Haroæeta Poganskog. Svaje Siserina vojska pala od oætrog maça i nijedan çovjek nije umakao.Siserina smrtSuc 4:17 Sisera je dotle bjeœao pjeæice prema æatoru Jaele, œene He-bera Kenijca, jer izmeåu Jabina, kralja hasorskog, i kuøe Hebera Kenijcabijaæe mir.Suc 4:18 Jaela iziåe Siseri u susret i reçe mu: “Zaustavi se, gospodaru,svrati se k meni. Ne boj se niçega!” On svrati k njoj pod æator, a ona gapokri pokrivaçem.Suc 4:19 On joj reçe: “Daj mi malo vode jer sam œedan.” Ona otvorimijeh s mlijekom, napoji ga i opet ga pokri.Suc 4:20 “Stani na ulazu u æator”, reçe joj on, “pa ako tko naiåe i zapitate: ‘Ima li tu koga?’ ti odgovori: ‘Nema!’”Suc 4:21 A Jaela, œena Heberova, uze æatorski klin i çekiø u ruke, tihomu se pribliœi i zabi mu klin kroza sljepoçice tako da se zario u zemlju.On od iscrpljenosti bijaæe tvrdo zaspao i tako umrije.Suc 4:22 I gle, doåe Barak progoneøi Siseru. Jaela iziåe preda njega ireçe mu: “Doåi da ti pokaœem çovjeka koga traœiæ.” On uåe k njoj, i gle- Sisera leœaæe mrtav, s klinom u sljepoçici.Izbavljenje IzraelaSuc 4:23 Tako je Bog u onaj dan ponizio Jabina, kralja kanaanskog,pred Izraelcima.Suc 4:24 Ruka Izraelaca postajaæe sve teœa Jabinu, kralju kanaanskom,dok ga nije napokon zatrla.Pjesma Debore i BarakaSuc 5:1 Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevaæe ovupjesmu:Suc 5:2 Ratoborno rasuæe kose borci izraelski i dragovoljno krenu narod:blagoslivljajte Jahvu!Suc 5:3 Çujte, o kraljevi! Posluæajte, knezovi! Jahvi ja pjesmu pjevam,Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim.Suc 5:4 Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjedniçki kad si kroçio iz poljaedomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom daœdjeli.Suc 5:5 Brda se tresla pred tobom, o Jahve, Jahve, Boœe Izraelov!Suc 5:6 U dane Æamgara, sina Anatova, u dane Jaele opustjeæe putovi;i oni koji su putovali, obilaœahu naokolo.Suc 5:7 Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh ja, Debora, dok neustadoh kao majka Izraelu.Suc 5:8 Tuåe bogove sebi izabraæe, i zato im rat stade pred vrata. Za petgradova ne bi nijednog ætita! Nijednog kralja za çetrdeset tisuøau Izraelu!Suc 5:9 Srce moje kuca za voåe izraelske, za narod æto dragovoljno uboj kreøe! Blagoslivljajte Jahvu!Suc 5:10 Vi koji na bijelim jaæete magaricama, na sagovima sjedeøi, i vikoji hodite putovima, pjevajte,Suc 5:11 uz povike razdraganih pastira kod pojila. Neka se slavedobroçinstva Jahvina i vladavina njegova Izraelom! I narod Jahvin siåena vrata.Suc 5:12 Probudi se, Deboro, ustani! Ustani, pjesmu zapjevaj! Hrabro!Ustani, Baraçe, vodi u roblje porobljivaçe svoje, sine Abinoamov!Suc 5:13 Tad siåe na vrata Izrael, narod Jahvin pohrli junaçki.Suc 5:14 Iz Efrajima potekoæe u dolinu, za njima stiœe meåu çete tvojeBenjamin. Iz Makira stupaju glavari, iz Zebuluna oni æto nose ætapzapovjedniçki.Suc 5:15 Knezovi Jisakarovi s Deborom bijahu, a Naftali poåe s Bara-kom, pohrli da ga stigne u dolini. Kod Rubenovih potoka dugo sesavjetuju.Suc 5:16 Zaæto si ostao u torovima da sluæaæ sred stada svirku frule?Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju.Suc 5:17 Gilead osta s onu stranu Jordana. A zaæto je Dan na stranimlaåama?Zaæto na obali mora Aæer sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima?Suc 5:18 Zebulun je narod æto prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima.Suc 5:19 Doæli su kraljevi, boj zametnuli, boj bili kraljevi kanaanski, uTanaku, na vodi megidskoj, ali ni mrve srebra ne dobiæe.Suc 5:20 Sa nebeskih staza vojevahu, vojevahu zvijezde proti Siseri.Suc 5:21 Sve otplavi potok Kiæon, potok Kiæon pradavni. Gazi çvrsto,moja duæo!Suc 5:22 Topot silan odjekuje: jure borci na konjima!Suc 5:23 “Proklinjite Meroz,” Anåeo øe Jahvin, “proklinjite œitelje njegoveæto Jahvi nisu u pomoø pritekli, u pomoø Jahvi s junacima.”

210Suc 5:24 Blagoslovljena meåu œenama bila Jaela, œena Hebera Kenijca,meåu œenama æatora neka je slavljena!Suc 5:25 On vode zaiska, mlijeka mu ona dade, u zdjelu dragocjenu nalimu povlake.Suc 5:26 Rukom lijevom za klinom segnu, a desnom za çekiøemkovaçkim.Udari Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepoçicu.Suc 5:27 Do nogu pade joj, sruæi se, leœe, do nogu pade joj, sruæi se; igdje pade, mrtav osta.Suc 5:28 Kroz prozor motri Siserina mati, kroz prozor motri, na reæetkujada:”Dugo mu se kola ne vraøaju: æto im je zapreg tako spor?”Suc 5:29 Najmudrija zbori joj dvorkinja, sebi samoj ona odgovara:Suc 5:30 “Plijen su naæli pa ga dijele: po djevojku na ratnika, po djevojkui po dvije, halju-dvije za Siseru, vezen rubac za moj vrat!”Suc 5:31 Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljubenek budu kao sunce kada se diœe u svojemu sjaju! I zemlja bijaæe mirnaçetrdeset godina.Izrael pod jarmom MidjanacaSuc 6:1 Opet su Izraelci çinili æto je zlo u Jahvinim oçima; i Jahve ihpredade u ruke Midjancima za sedam godina.Suc 6:2 Teæka bijaæe ruka Midjanaca nad Izraelom. Da bi izmakliMidjancima, Izraelci se sklanjahu u gorske pukotine, æpilje i skroviæta.Suc 6:3 I kada bi Izraelci posijali, dolazili bi na njih Midjanci i Amaleçanii sinovi Istoka.Suc 6:4 Utaborivæi se na njihovoj zemlji, uniætavali bi rod zemlje sve doGaze. Ne ostavljahu Izraelu niæta da se prehrani, ni ovce ni koze, ni volani magarca,Suc 6:5 jer dolaœahu sa svojim stadima i svojim æatorima u takvu mnoætvukao skakavci; ne bijaæe broja njima ni njihovim devama; preplavili bizemlju, opustoæili je.Suc 6:6 Tako su Midjanci bacili Izraela u veliku bijedu te Izraelci zavapiæeJahvi.Suc 6:7 Kad su Izraelci zavapili Jahvi zbog Midjanaca,Suc 6:8 Jahve posla Izraelcima proroka koji im reçe: “Ovako kaœe Jahve,Bog Izraelov: ‘Ja sam vas izveo iz Egipta, izbavio vas iz kuøe ropstva.Suc 6:9 Ja sam vas oslobodio od ruke Egipøana i od ruke svih vaæihtlaçitelja. Protjerao sam ih pred vama, dao vam njihovu zemljuSuc 6:10 i rekao vam: Ja sam Jahve, Bog vaæ. Ne ætujte bogovaAmorejaca u kojih zemlji œivite. Ali vi ne posluæaste moga glasa.’”Gideonov pozivSuc 6:11 Anåeo Jahvin doåe i sjede pod hrast kod Ofre koji pripadaæeJoaæu Abiezerovu. Njegov sin Gideon vræio je pæenicu na tijesku da bije saçuvao od Midjanaca.Suc 6:12 I ukaza mu se Anåeo Jahvin i reçe mu: “Jahve s tobom, hrabrijunaçe!”Suc 6:13 Gideon mu odgovori: “Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama,zaæto nas sve ovo snaåe? Gdje su sva ona çudesa njegova o kojimanam pripovijedahu oci naæi govoreøi: ‘Nije li nas Jahve iz Egipta izveo?’A sada nas je Jahve ostavio, predao nas u ruke Midjancima.”Suc 6:14 Jahve se tad okrenu prema njemu i reçe mu: “Idi s tom snagomu sebi i izbavit øeæ Izraela iz ruke Midjanaca. Ne æaljem li te ja?”Suc 6:15 “Ali, gospodaru”, odgovori mu Gideon, “kako øu izbaviti Izraela?Moj je rod najmanji u Manaæeovu plemenu, a ja sam posljednji u kuøisvoga oca.”Suc 6:16 Jahve mu reçe: “Ja øu biti s tobom te øeæ pobijediti Midjancekao jednoga.”Suc 6:17 Gideon mu reçe: “Ako sam naæao milost u tvojim oçima, daj miznak da ti govoriæ sa mnom.Suc 6:18 Nemoj otiøi odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga predate.” A on odgovori: “Ostat øu dok se ne vratiæ.”Suc 6:19 Gideon ode, zgotovi jare i od efe braæna naçini beskvasnehljebove, stavi meso u koæaricu i juhu u lonac pa donese sve to podhrast.Suc 6:20 Anåeo Jahvin reçe mu: “Uzmi meso i beskvasne hljebove,stavi ih na tu stijenu, a juhu prolij.” On uçini tako.Suc 6:21 Anåeo Jahvin tad uze ætap æto ga je drœao i vrhom dotaknumeso i beskvasne hljebove. Oganj planu iz stijene, spali meso ibeskvasne hljebove. Anåeo Jahvin nato iæçeze pred njegovim oçima.Suc 6:22 Tad Gideon vidje da je to bio Anåeo Jahvin i reçe: “Jao, Jahve,Gospode! Anåela Jahvina vidjeh licem u lice!”

211Suc 6:23 Jahve mu odgovori: “Mir s tobom! Ne boj se, neøeæ umrijeti!”Suc 6:24 Gideon podiœe na tome mjestu œrtvenik Jahvi i nazva ga “Jahve-Mir”. Œrtvenik joæ i danas stoji u Ofri Abiezerovoj.Gideon protiv BaalaSuc 6:25 Iste noøi Jahve reçe Gideonu: “U svojega oca uzmi utovljenajunca, junca od sedam godina, i razori Baalov œrtvenik i posijeci gajpokraj njega.Suc 6:26 Potom podigni œrtvenik Jahvi, Bogu svome, na vrhu te gorskestijene i dobro ga uredi. Uzmi junca i prinesi paljenicu na drvima Aæereæto ih u gaju nasijeçeæ.”Suc 6:27 Tada Gideon uze deset ljudi izmeåu svojih slugu i uçini kakomu je zapovjedio Jahve. Ali kako se bojao svoje obitelji i graåana, uçinito noøu.Suc 6:28 Kad su graåani sutradan poranili, a to razoren Baalov œrtveniki gaj posjeçen pored njega, a junac œrtvovan kao paljenica na novomoltaru.Suc 6:29 I pitahu jedni druge: “Tko je to uçinio?” Ispitaæe, istraœiæe parekoæe: “Gideon, Joaæev sin, uçini to.”Suc 6:30 Tada graåani rekoæe Joaæu: “Izvedi sina da umre jer je razorioBaalov œrtvenik i posjekao gaj pored njega.”Suc 6:31 Joaæ odgovori svima koji stajahu oko njega: “Zar øete vi branitiBaala? Zar øete ga vi spasavati? Tko brani Baala, bit øe pogubljen prijesutraænjeg dana. Ako je on bog, neka se sam brani od Gideona æto muje razorio œrtvenik.”Suc 6:32 Toga dana prozvali su Gideona Jerubaal jer se govorilo: “Nekasam Baal s njim obraçuna æto mu je sruæio œrtvenik.”Poziv na oruœjeSuc 6:33 Svi Midjanci, Amaleçani i sinovi Istoka bijahu se sakupili i,preæavæi Jordan, utaborili se u Jizreelskoj ravnici.Suc 6:34 Duh Jahvin obuze Gideona i on zasvira u rog, a Abiezerov rodstade iza njega.Suc 6:35 Posla on glasnike po svem plemenu Manaæeovu te i oni stadoæeiza njega. Posla glasnike i u pleme Aæerovo, Zebulunovo i Naftalijevo teim i oni krenuæe u susret.Pokus s runomSuc 6:36 Gideon reçe Bogu: “Ako zaista hoøeæ osloboditi Izraela mo-jom rukom, kao æto si obeøao,Suc 6:37 evo øu metnuti ovçje runo na gumno: ako bude rose samo narunu, a zemlja ostane suha, tada øu znati da øeæ mojom rukom izbavitiIzraela, kao æto si obeøao.”Suc 6:38 I bi tako. Gideon urani sutradan te iscijedi rosu iz runa - punuzdjelu vode.Suc 6:39 Opet Gideon reçe Bogu: “Ne razgnjevi se na me æto tiprogovaram joæ jednom. Dopusti mi da joæ ovaj put pokuæam s runom:neka samo runo bude suho, a neka po svoj zemlji bude rosa!”Suc 6:40 I Bog one noøi uçini tako: samo je runo ostalo suho, a po svojzemlji pala rosa.Jahve smanjuje Gideonovu vojskuSuc 7:1 Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sav narod bijaæe s njim i utaborise kod En-Haroda; a tabor Midjanaca nalazio se na sjeveru od njegova,podno brijega More, u dolini.Suc 7:2 Tada Jahve reçe Gideonu: “Previæe je naroda s tobom a da bihpredao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reøi:‘Vlastita me ruka izbavila.’Suc 7:3 Zato oglasi da narod çuje: ‘Tko se boji i strahuje, neka se vrati.’”Gideon ih iskuæa. Dvadeset i dvije tisuøe ljudi iz naroda vrati se, a ostadeih deset tisuøa.Suc 7:4 Jahve reçe Gideonu: “Joæ je previæe naroda. Povedi ih na vodui ondje øu ih iskuæati. Za koga ti kaœem: ‘Neka ide s tobom’, taj øe stobom iøi. A za koga ti kaœem: ‘Neka ne ide s tobom’, taj neøe iøi.”Suc 7:5 Gideon povede narod na vodu i Jahve mu reçe: “Koji budelaptao vodu jezikom kao æto lapøe pas, stavi ga na stranu. Koji klekne dapije, odvoji ga na drugu stranu.”Suc 7:6 Onih koji su laptali vodu jezikom - prinoseøi vodu rukom k ustima- bijaæe tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije.Suc 7:7 Tad Jahve reçe Gideonu: “Sa one tri stotine ljudi koji su laptalivodu ja øu vas izbaviti i predat øu Midjance u vaæe ruke. Svi drugi nekase vrate svaki svojoj kuøi.”Suc 7:8 Gideon tad naloœi narodu da mu preda opskrbu i rogove, a ondaotpusti Izraelce da ide svaki svome æatoru; zadrœa samo one tri stotine.A midjanski se tabor prostirao niœe njega u dolini.

212Predznaci pobjedeSuc 7:9 One noøi reçe mu Jahve: “Ustani, navali na tabor, jer ti gapredajem u ruke.Suc 7:10 Ako se bojiæ napasti, siåi najprije u tabor s Purom, momkomsvojim;Suc 7:11 sluæaj æto govore; ohrabrit øeæ se i napast øeæ na tabor.” Onsiåe sa svojim momkom Purom do prvih taborskih straœa.Suc 7:12 Midjanci, Amaleçani i svi sinovi Istoka pali po dolini, brojni kaoskakavci; njihovim devama ne bijaæe broja, kao pijesku na obali mora.Suc 7:13 Kad je Gideon doæao, a to jedan baæ pripovijedaæe svomedrugu æto je sanjao: “Usnuo sam kako se pogaça jeçmenog kruha ko-trlja u midjanski tabor: dokotrlja se do jednog æatora i pogodi, a æatorpade, prevrnu se.”Suc 7:14 A drug mu odgovori: “Nije to drugo nego maç Gideona, Joaæevasina, Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor.”Suc 7:15 Kada je Gideon çuo kako je onaj pripovjedio san i kako ga jedrugi protumaçio, baci se niçice, vrati se onda u tabor Izraelov i povika:“Ustajte, jer vam je Jahve predao u ruke tabor midjanski!”PrepadSuc 7:16 Gideon tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri çete. Svakomeçovjeku dade u ruke rog, prazan vrç i luç u vrçu:Suc 7:17 “Gledajte mene”, reçe im, “i çinite æto i ja! Kada doåem na rubtabora, çinite æto budem i ja çinio!Suc 7:18 Kad zatrubim u rog ja i svi koji su sa mnom, tada i vi zasvirajteu rog oko sveg tabora i viçite: ‘Za Jahvu i Gideona!’”Suc 7:19 Gideon i stotina ljudi æto ga je pratila doåoæe na rub tabora pripoçetku ponoøne straœe; tek æto su postavili straœe, oni zatrubiæe urogove i razbiæe vrçeve koje su imali u ruci.Suc 7:20 Tako tri çete zasviraæe u rogove i razbiæe vrçeve; lijevom rukomdrœahu luçi, a desnom rogove da trube i udariæe vikati: “Za Jahvu iGideona!”Suc 7:21 I svaki stajaæe nepomiçno na svome mjestu uokrug tabora.Tada se probudi sav tabor i Midjanci viçuøi nagoæe u bijeg.Suc 7:22 Dok su one tri stotine trubile u rogove, uçini Jahve te oni utaboru okrenuæe maç jedan na drugoga. I sva se vojska razbjeœa doBet-Haæita, prema Sartanu, do Abel-Meholske obale kod Tabata.PotjeraSuc 7:23 A Izraelci iz plemena Naftalijeva, Aæerova i iz svega plemenaManaæeova skupiæe se i pognaæe Midjance.Suc 7:24 Gideon posla glasnike po svoj Efrajimovoj gori da govore:“Siåite pred Midjance i zauzmite prije njih sve gazove do Bet-Bara iJordana.” Svi se ljudi od plemena Efrajimova odazvaæe i zauzeæe gazovevoda do Bet-Bara i Jordana.Suc 7:25 I uhvatiæe dva midjanska kneza, Oreba i Zeeba; Oreba ubiæena Orebovoj stijeni, a Zeeba kod Zeebova tijeska. Progonili su Midjancei donijeli Gideonu preko Jordana glavu Orebovu i Zeebovu.Zavist EfrajimovacaSuc 8:1 Tada Efrajimovi ljudi rekoæe Gideonu: “Kako si postupio premanama: nisi nas pozvao kada si poæao u boj protiv Midjanaca?” I œestokomu prigovoriæe.Suc 8:2 On im odgovori: “Pa æto sam ja uçinio kad se usporedim s vama?Nije li Efrajimovo pabirçenje bolje od Abiezerove berbe?Suc 8:3 U vaæe je ruke Jahve predao knezove midjanske, Oreba i Zeeba.Moœe li se usporediti moje djelo s onim æto ste vi uçinili?” Na te rijeçi utiæase njihova srdœba prema njemu.Gideon progoni neprijatelja preko JordanaSuc 8:4 Kad je Gideon doæao do Jordana, prijeåe ga, ali i on i tri stotineljudi s njim bijahu iznemogli i gladni.Suc 8:5 Stoga reçe ljudima iz Sukota: “Dajte kruha ljudima koji idu zamnom, iznemogli su. Ja gonim Zebaha i Salmunu, kraljeve midjanske.”Suc 8:6 Ali mu sukotski glavari odgovoriæe: “Zar je Zebahova i Salmuninaæaka veø u tvojoj ruci da dademo kruha tvojoj vojsci?”Suc 8:7 Gideon im reçe: “Dobro! Kad mi Jahve preda u ruke Zebaha iSalmunu, iskidat øu vam meso trnjem i draçem pustinjskim.”Suc 8:8 Odatle ode u Penuel i zatraœi isto od Penuelaca, a oni muodgovore kao æto su mu odgovorili i Sukoøani.Suc 8:9 On zaprijeti i Penuelcima: “Kad se vratim kao pobjednik, poruæitøu ovu kulu.”Suc 8:10 Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru i vojska njihova s njima, okopetnaest tisuøa ljudi, æto ih god osta od vojske sinova Istoka; sto dvadesettisuøa ratnika bijaæe palo.

213Suc 8:11 Gideon poåe putem kojim prolaze oni æto œive pod æatorima,istoçno od Nobaha i Jogbohe, te potuçe vojsku kad stajaæe bezbriœna.Suc 8:12 Zebah i Salmuna pobjegoæe. On ih pogna i uhvati dva kraljamidjanska, Zebaha i Salmunu. A vojsku im svu uniæti.Suc 8:13 Poslije bitke Gideon, sin Joaæev, vrati se preko Hareæke uzvi-sine.Suc 8:14 I uhvati nekog momka iz Sukota te ga uze ispitivati; a on mupopisa imena sukotskih knezova i starjeæina, sedamdeset i sedam ljudi.Suc 8:15 Potom Gideon ode Sukoøanima i reçe: “Evo Zebaha i Sal-mune zbog kojih ste mi se rugali govoreøi: ‘Je li Zebahova i Salmuninaæaka veø u tvojoj ruci pa da dademo kruha tvojim iznemoglim ljudima?’”Suc 8:16 I uhvati starjeæine gradske, nabra pustinjskog trnja i draça daih oøute leåa Sukoøana.Suc 8:17 Poruæi Penuelsku kulu i pobi graåane.Suc 8:18 Onda reçe Zebahu i Salmuni: “Kakvi bijahu ljudi koje pobistena Taboru?” “Bili su nalik na te”, odgovoriæe. “Svaki bijaæe kao kraljevsin.”Suc 8:19 “To su bila moja braøa, sinovi moje matere”, reçe Gideon.“Tako mi Jahve, da ste ih ostavili na œivotu, ne bih vas ubio.”Suc 8:20 Potom zapovjedi svom prvencu Jeteru: “Ustani, pogubi ih!” Alidjeçak ne izvuçe maça: bojao se, bijaæe joæ mlad.Suc 8:21 Tada rekoæe Zebah i Salmuna: “Ustani ti i navali na nas, jerkakav je çovjek, onakva mu i snaga.” I ustavæi, Gideon pogubi Zebahai Salmunu i uze mjeseçiøe æto su visjeli o vratu njihovih deva.Suc 8:22 Izraelci rekoæe Gideonu: “Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuktvoj, jer si nas ti izbavio iz ruku Midjanaca.”Suc 8:23 Ali im Gideon odgovori: “Ne, neøu ja vladati nad vama, a ni mojsin; Jahve øe biti vaæ vladar.”Suc 8:24 Joæ im reçe Gideon: “Jedno samo od vas traœim: da mi svakidade prsten od svog plijena.” Pobijeåeni su nosili zlatne prstenove jerbijahu Jiæmaelci.Suc 8:25 “Vrlo rado”, odgovore oni. On nato razastrije svoj plaæt, a svakiod njih baci od svog plijena po prsten.Suc 8:26 Teœina zlatnih prstenova æto ih je zaiskao iznosila je tisuøu isedam stotina zlatnih æekela, osim mjeseçiøa, nauænica i skrletnih haljinakoje su nosili midjanski kraljevi i osim lançiøa æto bijahu oko vrata njihovihdeva.Suc 8:27 Gideon naçini od toga efod i postavi ga u svome gradu Ofri. Isav Izrael udari za njim u nevjeru i bijaæe to zamka Gideonu i njegovudomu.Suc 8:28 Tako su Midjanci bili poniœeni pred Izraelcima. Viæe ne dizahuglave i zemlja bi mirna çetrdeset godina, koliko joæ potraja vijek Gide-onov.Suc 8:29 Jerubaal, sin Joaæev, otiæao je i œivio u svojoj kuøi.Suc 8:30 Gideon je imao sedamdeset sinova koji su potekli od njega jerje imao mnogo œena.Suc 8:31 Njegova inoça koja je œivjela u Æekemu rodi mu sina komunadjenu ime Abimelek.Smrt GideonovaSuc 8:32 Gideon, sin Joaæev, umrije u dubokoj starosti; sahraniæe ga ugrobu njegova oca Joaæa u Abiezerovoj Ofri.Suc 8:33 Po Gideonovoj smrti Izraelci okrenuæe u preljub s baalima tepostaviæe sebi za boga Baal-Berita.Suc 8:34 Izraelci se nisu viæe sjeøali Jahve, svoga Boga, koji ih je izbavioiz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo.Suc 8:35 I nisu iskazivali zahvalnost domu Jerubaala Gideona za dobroæto ga je uçinio Izraelu.Abimelek postaje kraljemSuc 9:1 Abimelek, sin Jerubaalov, otiåe u Æekem k braøi svoje materei reçe njima i svemu rodu kuøe svoje majke:Suc 9:2 “Upitajte sve æekemske graåane: æto vam je bolje - da nad vamavlada sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili jedan çovjek? Sjetitese da sam ja od vaæeg mesa i vaæih kostiju!”Suc 9:3 To braøa njegove matere prenesoæe ostalim æekemskimgraåanima i njihovo se srce prikloni Abimeleku jer govorahu: “Naæ jebrat!”Suc 9:4 I dadoæe mu sedamdeset æekela srebra iz hrama Baal-Beri-tova; time Abimelek unajmi klateœ i pustolove koji poåoæe za njim.Suc 9:5 Onda doåe u kuøu svoga oca u Ofri i pobi svoju braøu, sinoveJerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Izmakao mu jesamo Jotam, najmlaåi sin Jerubaalov jer se bijaæe skrio.

214Suc 9:6 Tada se skupiæe svi æekemski graåani i sav Bet-Milo te postaviæeAbimeleka za kralja kod hrasta koji stoji u Æekemu.Jotamova basnaSuc 9:7 Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizimai povika im na sav glas: “Çujte me, uglednici æekemski, tako vas çuoBog!Suc 9:8 Jednom se zaputila stabla da pomaœu kralja koji øe vladati nadnjima.Pa rekoæe maslini: ‘Budi nam kraljem!’Suc 9:9 Odgovori im maslina: ‘Zar da se svog ulja odreknem æto je naçast bozima i ljudima da bih vladala nad drugim drveøem?’Suc 9:10 Tad rekoæe stabla smokvi: ‘Doåi, budi nam kraljem!’Suc 9:11 Odgovori im smokva: ‘Zar da se odreknem slatkoøe i kras-noga ploda svog da bih vladala nad drugim drveøem?’Suc 9:12 Tad rekoæe stabla lozi: ‘Doåi, budi nam kraljem!’Suc 9:13 Odgovori im loza: ‘Zar da se odreknem vina æto veseli bogovei ljude da bih vladala nad drugim drveøem?’Suc 9:14 Sva stabla rekoæe tad glogu: ‘Doåi, budi nam kraljem!’Suc 9:15 A glog odgovori stablima: ‘Ako me doista hoøete pomazati zakralja,u sjenu se moju sklonite. Ako neøete, iz gloga øe oganj planuti i saœeøicedrove libanonske!’Suc 9:16 Sada, jeste li vjerno i çestito uçinili kad ste izabrali Abimelekaza kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kuøi?Jeste li mu uzvratili za djela æto ih za vas uçini?Suc 9:17 Moj se otac za vas borio izloœivæi svoj œivot te vas izbavio izruku Midjanaca,Suc 9:18 a vi danas ustaste protiv kuøe moga oca, pobiste njegovesinove, sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad graåanima Æekemauçiniste kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato æto je vaæ brat!Suc 9:19 Ako ste vjerno i poæteno danas radili prema Jerubaalu i premanjegovoj kuøi, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s vama!Suc 9:20 Ako niste, neka oganj iziåe iz Abimeleka i saœeœe graåaneÆekema i Bet-Mila i neka iziåe oganj iz graåana Æekema i Bet-Mila isaœeœe Abimeleka!”Suc 9:21 Onda Jotam pobjeœe, skloni se i doåe u Beer, i ondje ostade,jer se bojao svoga brata Abimeleka.Pobuna Æekemaca protiv AbimelekaSuc 9:22 Abimelek je vladao nad Izraelom tri godine.Suc 9:23 Tada Bog posla duh razdora meåu Abimeleka i æekemskegraåane i æekemski se graåani pobuniæe protiv Abimeleka.Suc 9:24 Bijaæe to zato da bi se osvetio zloçin poçinjen nad sedamdesetJerubaalovih sinova i da bi njihova krv pala na njihova brata Abimeleka,koji ih ubi, i na graåane Æekema, koji mu pomogoæe da ubije braøu.Suc 9:25 Hoteøi mu napakostiti, æekemski su graåani postavili zasjedepo vrhovima planina i pljaçkali svakoga tko bi proæao mimo njih onimputem. Javiæe to Abimeleku.Suc 9:26 Gaal, sin Ebedov, doåe sa svojom braøom i nastani se uÆekemu; a æekemski se graåani pouzdaæe u njega.Suc 9:27 Otiæavæi u polje, trgali su u svojim vinogradima groœåe i gaziliga, a onda udarili u veselje; uæli su u hram svoga boga, jeli su, pili iproklinjali Abimeleka.Suc 9:28 A Gaal, Ebedov sin, povika: “Tko je Abimelek da mu sluœimo?Zar ne bi trebalo da Jerubaalov sin i Zebul, njegov namjesnik, sluœeljude Hamora, Æekemova oca? Zaæto da mi njemu sluœimo?Suc 9:29 O, kad bih imao ovaj narod u svojoj ruci, protjerao bih Abimelekai rekao mu: ‘Pojaçaj svoju vojsku i iziåi u boj!’”Suc 9:30 A kad Zebul, gradski naçelnik, doznade æto je govorio Gaal,sin Ebedov, razgnjevi se.Suc 9:31 Posla glasnike Abimeleku u Arumu i poruçi mu: “Evo, Gaal, sinEbedov, doæao u Æekem sa svojom braøom i bune graåane protiv tebe.Suc 9:32 Zato ustani noøu, ti i narod æto je s tobom, i stani u zasjedu upolju.Suc 9:33 A ujutro, kad ograne sunce, digni se i udari na grad. Kada Gaali njegovi ljudi iziåu preda te, ti uçini s njima æto ti prilike posavjetuju.”Suc 9:34 Abimelek usta noøu sa svim svojim ljudima i stade u zasjeduoko Æekema u çetiri çete.Suc 9:35 Kada je Gaal, sin Ebedov, iziæao pred gradska vrata i zaus-tavio se, Abimelek i njegovi ljudi ustaæe iz zasjede.Suc 9:36 Gaal ugleda ljude i reçe Zebulu: “Eno silaze ljudi s gorskihvrhova.” “Od sjena gorskih vrhova”, odgovori mu Zebul, “çine ti se ljudi.”

215Suc 9:37 Opet progovori Gaal: “Eno silaze ljudi s visa zvana Zemljinpupak, a çeta jedna dolazi putem od çarobnjaçkog hrasta.”Suc 9:38 Tad mu reçe Zebul: “Gdje ti je sada jezik? Pa ti si govorio: ‘Tkoje Abimelek da mu sluœimo?’ Nisu li ondje ljudi koje si prezirao? Iziåisada i pobij se s Abimelekom.”Suc 9:39 I Gaal iziåe na çelu æekemskih graåana i pobi se s Abimele-kom.Suc 9:40 Abimelek potjera Gaala i on pobjeœe pred njim; i mnogi njegoviljudi padoæe mrtvi prije nego æto su i doæli do vrata.Suc 9:41 Abimelek se tada vrati u Arumu, a Zebul potjera Gaala i njegovubraøu i nije im viæe dao da ostanu u Æekemu.Razaranje Æekema i osvajanje Migdal ÆekemaSuc 9:42 Sutradan je narod iziæao u polje i javiæe to Abimeleku.Suc 9:43 On uze svoju vojsku, podijeli je u tri çete i stade u zasjedu upolju. Kad bi vidio gdje ljudi izlaze iz grada, nasrnuo bi na njih i pobio ih.Suc 9:44 Dok je Abimelek sa svojom çetom udarao kod gradskih vrata,druge se dvije çete baciæe na one koji bijahu u polju i tako ih pobiæe.Suc 9:45 Çitav je dan Abimelek opsjedao grad. Zauzevæi ga, poubijasve stanovniætvo, razori grad i posu sol po njemu.Suc 9:46 Kad su to çuli gospodari Migdal Æekema, uåoæe svi u tvrdiprostor hrama El-Berita.Suc 9:47 Kada je Abimelek doznao da su se svi graåani Migdal Æekemaondje sakupili,Suc 9:48 popne se na Salmonsku goru sa svom vojskom svojom. Uzevæiu ruke sjekiru, odsijeçe granu od drveta, podiœe je i metnu sebi na rame.A ljudima zapovjedi: “Æto vidjeste da sam ja uçinio, uçinite brzo i vi.”Suc 9:49 I svi ljudi odsjekoæe sebi po granu, a onda krenuæe za Abime-lekom, nabacaæe granje na utvrdu i zapaliæe ga nad onima koji su seondje nalazili. Tako izgiboæe svi œitelji Migdal Æekema, oko tisuøu ljudii œena.Suc 9:50 Potom Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i osvoji.Suc 9:51 Bijaæe ondje usred grada kula kamo su se sklonili svi ljudi iœene i svi uglednici gradski. Zatvorivæi za sobom vrata, popeæe se kulina krov.Suc 9:52 Abimelek doåe do kule i napade je. Dok je prilazio vratima kuleda je zapali,Suc 9:53 neka œena baci mu œrvanj na glavu i razbi mu lubanju.Suc 9:54 On brzo pozva svoga momka koji mu je nosio oruœje i reçe mu:“Trgni maç i ubij me da se ne govori o meni: ‘Œena ga je ubila.’” Njegovga momak probode te on umrije.Suc 9:55 Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, svi se vratiæesvojim kuøama.Suc 9:56 Tako je Bog svalio na Abimeleka zlo koje je on uçinio svomeocu pobivæi sedamdesetero svoje braøe.Suc 9:57 I sve zlo Æekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih stiœekletva Jotama, sina Jerubaalova.Suc 10:1 Poslije Abimeleka ustao je Tola, sin Pue, sina Dodova, daizbavi Izraela. On bijaæe iz Jisakarova plemena, a œivio je u Æamiru, uEfrajimovoj gori.Suc 10:2 Bio je sudac Izraelu dvadeset i tri godine, a kad je umro, pokopalisu ga u Æamiru.Suc 10:3 Poslije njega ustao je Jair Gileaåanin, koji je bio sudac Izraeludvadeset i dvije godine.Suc 10:4 Imao je trideset sinova koji su jahali na tridesetero magaradii imali trideset gradova æto se do dana danaænjega zovu Sela Jairova, analaze se u gileadskoj zemlji.Suc 10:5 Kad umrije Jair, pokopaæe ga u Kamonu.Jaram AmonacaSuc 10:6 Izraelci su opet stali çiniti ono æto Jahvi nije po volji. Sluœili subaalima i aætartama, aramejskim bogovima i sidonskim bogovima,bogovima Moabaca, bogovima Amonaca i bogovima Filistejaca. AJahvu su napustili i nisu mu viæe sluœili.Suc 10:7 Tad planu Jahve gnjevom i predade ih u ruke Filistejcima iAmoncima.Suc 10:8 Oni su od tada osamnaest godina satirali i tlaçili Izraelce - sveIzraelce koji œivljahu s onu stranu Jordana, u zemlji amorejskoj, koja jeu Gileadu.Suc 10:9 Potom su Amonci preæli Jordan da zavojæte i na Judu,Benjamina i na Efrajima te se Izrael naåe u velikoj nevolji.Suc 10:10 Tada zavapiæe Izraelci Jahvi govoreøi: “Grijeæili smo prematebi jer smo ostavili Jahvu, svoga Boga, da bismo sluœili baalima.”

216Suc 10:11 A Jahve odgovori Izraelcima: “Nisu li vas tlaçili Egipøani iAmorejci, Amonci i Filistejci,Suc 10:12 Sidonci, Amaleçani i Midjanci? Ali kad ste zavapili premameni, nisam li vas izbavio iz njihovih ruku?Suc 10:13 Ali vi ostaviste mene i uzeste sluœiti drugim bogovima. Zbogtoga vas neøu viæe izbavljati.Suc 10:14 Idite i vapite za pomoø onim bogovima koje ste izabrali! Nekavas oni izbave iz vaæe nevolje!”Suc 10:15 Izraelci odgovoriæe Jahvi: “Sagrijeæili smo! Çini s nama æto tidrago, samo nas danas izbavi!”Suc 10:16 I odstraniæe tuåe bogove i poçeæe opet sluœiti Jahvi. A Jahveviæe ne mogaæe trpjeti da Izraelci pate.Suc 10:17 Kada su se Amonci skupili i utaborili u Gileadu, skupiæe se iIzraelci i utaboriæe se u Mispi.Suc 10:18 Tada narod i knezovi gileadski rekoæe jedni drugima: “Kojiçovjek povede boj protiv Amonaca, neka bude poglavar svima koji œiveu Gileadu.”Jiftah stavlja uvjeteSuc 11:1 Gileaåanin Jiftah bijaæe hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, aotac mu bijaæe Gilead. Suc 11:2 Ali je Gileadu i njegova œena rodilasinove, pa kada su sinovi te œene odrasli, otjeraæe Jiftaha govoreøi mu:“Neøeæ dobiti baætine od naæeg oca jer si sin strane œene.”Suc 11:3 Jiftah zato pobjeœe od svoje braøe i naseli se u zemlji Tobu.Ondje se oko njega okupila hrpa beskuønika koji su s njim pljaçkali.Suc 11:4 Poslije nekog vremena Amonci zavojætiæe na Izraela.Suc 11:5 Kada su Amonci napali Izraela, krenuæe gileadske starjeæineda trœe Jiftaha u zemlji Tobu.Suc 11:6 “Hodi”, rekoæe mu, “budi nam vojvoda da ratujemo protivAmonaca.”Suc 11:7 Ali Jiftah odgovori gileadskim starjeæinama: “Niste li me vimrzili i otjerali iz kuøe moga oca? Zaæto sada dolazite k meni kada steu nevolji?”Suc 11:8 Gileadske starjeæine rekoæe Jiftahu: “Zato smo sada doæli tebi:poåi s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit øeæ poglavar nama i svimau Gileadu.”Suc 11:9 Jiftah upita gileadske starjeæine: “Ako me odvedete natrag daratujem protiv Amonaca te ako ih Jahve meni preda, hoøu li biti vaæpoglavar?”Suc 11:10 “Jahve neka bude svjedokom meåu nama”, odgovore Jiftahugradske starjeæine. “Jao nama ako ne uçinimo kako si rekao!”Suc 11:11 I Jiftah ode sa starjeæinama Gileada. Narod ga postavi sebiza poglavara i vojvodu; a Jiftah je ponovio sve svoje uvjete pred Jahvomu Mispi.Jiftah pregovara s AmoncimaSuc 11:12 Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: “Ætoima izmeåu tebe i mene da si doæao ratovati protiv moje zemlje?”Suc 11:13 Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: “U vrijemekada je izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona doJaboka i Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!”Suc 11:14 Jiftah nanovo poæalje glasnike kralju AmonacaSuc 11:15 i poruçi mu:”Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku ni amonsku zemlju,Suc 11:16 nego je, iziæavæi iz Egipta, Izrael preæao pustinjom do Crvenogmora i doæao u Kadeæ.Suc 11:17 Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom:‘Htio bih proøi kroz tvoju zemlju!’ Ali ga edomski kralj ne posluæa. Poslaoih je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kadeæu.Suc 11:18 Onda je preko pustinje zaobiæao edomsku i moapsku zemljui doæao na istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one straneArnona ne prelazeøi granice Moaba, jer Arnon bijaæe moapska meåa.Suc 11:19 Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, kojije vladao u Heæbonu, i poruçi mu: ‘Pusti nas da proåemo kroz tvojuzemlju do mjesta koje nam je odreåeno.’Suc 11:20 Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proåe preko njegova podruçja,nego skupi svu svoju vojsku koja bijaæe utaborena u Jahasu i zametnuboj s Izraelom.Suc 11:21 Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku uruke Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejacakoji nastavahu to podruçje.Suc 11:22 Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jabokai od pustinje do Jordana.

217Suc 11:23 I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce predsvojim narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati?Suc 11:24 Zar ne posjedujeæ sve æto je tvoj bog Kemoæ bio oteo starimposjednicima? Tako i sve ono æto je Jahve, naæ Bog, oteo starim pos-jednicima, mi sada posjedujemo!Suc 11:25 Po çemu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Sipo-rova? Je li se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega?Suc 11:26 Kada se Izrael nastanio u Heæbonu i u njegovim selima, uAroeru i u njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana- evo, veø tri stotine godina - zaæto ih tada niste oteli?Suc 11:27 Nisam ja tebi skrivio nego ti meni çiniæ krivo ratujuøi protivmene. Neka Jahve, Sudac, danas presudi izmeåu sinova Izraelovih isinova Amonovih.”Suc 11:28 Ali kralj Amonaca ne posluæa rijeçi æto mu ih je poruçio Jiftah.Suc 11:29 Duh Jahvin siåe na Jiftaha te on poåe kroz Gileadovo iManaæeovo pleme, proåe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispedoåe iza Amonaca.Suc 11:30 I Jiftah se zavjetova Jahvi: “Ako mi predaæ u ruke Amonce,Suc 11:31 tko prvi iziåe na vrata moje kuøe u susret meni kada se budemvraøao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit øe Jahvin i njega øu prinijetikao paljenicu.”Suc 11:32 Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izruçiu njegove ruke.Suc 11:33 I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova- i sve do Abel Keramima. Bijaæe to njihov veliki poraz; i Amonci bijahuponiœeni pred Izraelom.Suc 11:34 Kada se Jiftah vratio kuøi u Mispu, gle, iziåe mu u susret køipleæuøi uza zvuke bubnjeva. Bijaæe mu ona jedinica, osim nje nije imaoni sina ni køeri.Suc 11:35 Ugledavæi je, razdrije svoje haljine i zakuka: “Jao, køeri moja,u veliku me tugu bacaæ! Zar mi baæ ti moraæ donijeti nesreøu! Zavjetovahse Jahvi i ne mogu zavjeta poreøi.”Suc 11:36 Ona mu odgovori: “Oçe moj, ako si uçinio zavjet Jahvi, uçinisa mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osvetiæAmoncima, svojim neprijateljima.”Suc 11:37 Onda zamoli svog oca: “Ispuni mi ovu molbu: pusti me dabudem slobodna dva mjeseca; lutat øu po gorama sa svojim drugamai oplakivati svoje djeviçanstvo.”Suc 11:38 “Idi”, reçe joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojimdrugama i oplakivaæe na gorama svoje djeviçanstvo.Suc 11:39 Kada su proæla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvræi nanjoj zavjet æto ga bijaæe uçinio. I nikada nije upoznala çovjeka. Otada jepotekao obiçaj u IzraeluSuc 11:40 da svake godine odlaze Izraelove køeri i oplakuju køer JiftahaGileaåanina çetiri dana na godinu.Rat izmeåu Efrajima i Gileada Smrt JiftahaSuc 12:1 Uto se skupiæe ljudi od Efrajimova plemena, prijeåoæe Jordanput Safona i rekoæe Jiftahu. “Zaæto si iæao u boj protiv Amonaca a nasnisi pozvao da idemo s tobom? Spalit øemo ti kuøu i tebe!”Suc 12:2 Jiftah im odgovori: “Imali smo veliku parbu, ja i moj narod, iAmonci su nas teæko tlaçili. Pozvao sam vas u pomoø, ali me niste iz-bavili iz njihovih ruku.Suc 12:3 Videøi da mi nitko ne pritjeçe u pomoø, stavih svoj œivot nakocku, odoh sam na Amonce, i Jahve mi ih predade u ruke. Zaæto ste,dakle, poæli danas da ratujete protiv mene?”Suc 12:4 Tada skupi Jiftah sve Gileaåane i udari na Efrajima. Gileaåanipotukoæe Efrajima, jer su ovi govorili: “Vi ste, Gileaåani, Efrajimovi bje-gunci koji ste œivjeli usred Efrajima i Manaæea.”Suc 12:5 Zatim Gileaåani presjekoæe Efrajimu jordanske gazove, i kadabi koji bjegunac Efrajimov rekao: “Pustite me da prijeåem”, Gileaåani biga pitali: “Jesi li Efrajimovac?” A kada bi on odgovorio: “Nisam”,Suc 12:6 oni bi mu kazali: “Hajde reci: Æibolet!” On bi rekao: “Sibolet” jernije mogao dobro izgovoriti. Oni bi ga tada uhvatili i pogubili na jordan-skim pliøacima. Tako je poginulo çetrdeset i dvije tisuøe ljudi iz Efrajimovaplemena.Suc 12:7 Jiftah je sudio Izraelu æest godina. A kada je Gileaåanin Jiftahumro, pokopaæe ga u njegovu gradu, u Gileadu.Suc 12:8 Poslije njega sudac u Izraelu bijaæe Ibsan iz Betlehema.Suc 12:9 On je imao trideset sinova i trideset køeri, koje je poudao izkuøe, a trideset je snaha doveo izvana svojim sinovima. On je sudioIzraelu sedam godina.

218Suc 12:10 Zatim umrije Ibsan i pokopaæe ga u Betlehemu.Suc 12:11 Poslije njega sudac u Izraelu bijaæe Elon Zebulunac. On jesudio Izraelu deset godina.Suc 12:12 Zatim umrije Zebulunac Elon i pokopaæe ga u Ajalonu u zemljiZebulunovoj.Suc 12:13 Poslije njega sudac u Izraelu bijaæe Abdon, sin Hilela izPireatona.Suc 12:14 On je imao çetrdeset sinova i trideset unuka koji su jahali nasedamdesetero magaradi. On je sudio Izraelu osam godina.Suc 12:15 Zatim umrije Abdon, sin Hilela iz Pireatona, i pokopaæe ga uPireatonu u Efrajimovoj gori, u zemlji Æaalimu.Navjeætenje Samsonova roåenjaSuc 13:1 Izraelci su opet okrenuli da çine ono æto Jahvi nije po volji iJahve ih predade u ruke Filistejcima za çetrdeset godina.Suc 13:2 A bijaæe neki çovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenuManoah. Œena mu bila nerotkinja i nije imala djece.Suc 13:3 Toj se œeni ukaza Anåeo Jahvin i reçe joj: “Ti si neplodna i nisiraåala.Suc 13:4 Ali se odsad pazi: da ne pijeæ ni vina ni œestoka piøa i da nejedeæ niæta neçisto.Suc 13:5 Jer, zatrudnjet øeæ, evo, i rodit øeæ sina. I neka mu britva neprijeåe po glavi, jer øe od majçine utrobe dijete biti Bogu posveøeno - bitøe nazirej Boœji i on øe poçeti izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca.”Suc 13:6 Œena ode i kaza muœu: “Boœji çovjek doæao k meni, lice mu kaou Boœjeg anåela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je doæao,niti mi on kaza svog imena.Suc 13:7 Ali mi je rekao: ‘Ti øeæ zaçeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vinani œestoka piøa i ne jedi niæta neçisto jer øe ti dijete biti nazirej Boœji odmajçine utrobe do smrti.’”Suc 13:8 Tada se Manoah pomoli Jahvi i reçe: “Molim te, Gospode,neka Boœji çovjek koga si jednom poslao doåe joæ jednom k nama ipouçi nas æto øemo çiniti s djetetom kad se rodi!”Suc 13:9 Jahve usliæi Manoaha i Anåeo Jahvin doåe opet k œeni dok jesjedila u polju. Manoah, muœ njezin, ne bijaæe kraj nje.Suc 13:10 Œena brzo otrça da obavijesti muœa i reçe mu: “Gle, ukazaomi se çovjek koji mi je doæao onog dana.”Suc 13:11 Manoah ustade, poåe za œenom i kada doåe k çovjeku, upitaga: “Jesi li ti onaj æto je govorio s ovom œenom?” A on odgovori: “Jesam.”Suc 13:12 “Kada se ispuni ono æto si rekao”, opet øe Manoah, “po kojimpropisima i kako treba postupati s djetetom?”Suc 13:13 Anåeo Jahvin odgovori Manoahu: “Neka se œena çuva svegaæto sam joj zabranio.Suc 13:14 Neka ne uœiva niæta æto dolazi od vinove loze, neka ne pije nivina ni œestoka piøa, neka ne jede niæta neçisto i neka se drœi svega ætosam joj zapovjedio.”Suc 13:15 Tada reçe Manoah Anåelu Jahvinu: “Rado bismo te ustavilii pogostili jaretom.”Suc 13:16 Anåeo Jahvin nato øe Manoahu: “Sve da me i ustaviæ, ja nebih jeo tvoga jela; nego ako œeliæ œrtvovati paljenicu, prinesi je Jahvi.”Manoah, ne znajuøi da je to Anåeo Jahvin,Suc 13:17 reçe tada Anåelu Jahvinu: “Kako ti je ime, da te moœemoçastiti kada se ispuni æto si obeøao.”Suc 13:18 Anåeo Jahvin odgovori mu: “Zaæto pitaæ za moje ime? Onoje tajanstveno.”Suc 13:19 Manoah nato uze jare i prinos te ga na stijeni kao paljenicuœrtvova Jahvi koji çini tajanstvene stvari.Suc 13:20 Kada se poçe dizati plamen sa œrtvenika k nebu, podiœe seAnåeo Jahvin u tome plamenu. Kad to vidjeæe Manoah i njegova œena,padoæe niçice.Suc 13:21 Anåeo Jahvin nije se viæe ukazivao Manoahu i njegovoj œeni.Manoah tada shvati da je to Anåeo Jahvin.Suc 13:22 “Zacijelo øemo umrijeti”, reçe œeni, “jer smo vidjeli Boga.”Suc 13:23 “Da nas je htio usmrtiti”, odgovori mu œena, “ne bi iz naæe rukeprimio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da takvoæto çujemo.”Suc 13:24 Œena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste iJahve ga blagoslovi.Suc 13:25 I Jahvin duh bijaæe s njim u Danovu taboru, izmeåu Sore iEætaola.Suc 14:1 I siåe Samson u Timnu i ugleda ondje djevojku meåu filiste-jskim køerima.

219Suc 14:2 Vrativæi se, povjeri to ocu i majci: “Opazio sam u Timni”, reçeon, “djevojku meåu filistejskim køerima: oœenite me njome.”Suc 14:3 Otac i mati rekoæe: “Zar nema djevojaka meåu køerima tvogaplemena i u svemu naæem narodu da moraæ uzeti œenu izmeåu neobre-zanih Filistejaca?” Ali Samson odgovori ocu: “Oœeni me njome jer miona omilje.”Suc 14:4 Otac mu i majka nisu znali da je to od Jahve, koji je traœio zadjevicu s Filistejcima jer Filistejci u ono doba vladahu Izraelom.Suc 14:5 Samson siåe tako u Timnu i kad doåe do timnjanskih vinograda,gle - odjednom preda njega iskoçi mladi lav riçuøi.Suc 14:6 Duh Jahvin zahvati Samsona, i on goloruk raskida lava kaoæto se raskida jare; ali ne reçe ni ocu ni majci æto je uçinio.Suc 14:7 Doæavæi, razgovori se s djevojkom i ona mu omilje.Suc 14:8 Poslije nekog vremena, kada se vratio da je odvede, Samsonskrenu da vidi mrtvog lava, a to u mrtvom lavu roj pçela i med.Suc 14:9 On uze meda u ruke i jeo ga je iduøi putem. Kada se vratio kocu i majci, dade ga i njima te i oni jedoæe; ali im ne reçe da ga je uzeoiz mrtvog lava.Suc 14:10 Zatim ode œeni i ondje prirediæe gozbu Samsonu; trajala jesedam dana, jer tako obiçavahu mladi ljudi.Suc 14:11 Ali kako ga se bojahu, izabraæe trideset svadbenih drugovada budu uza njega.Samsonova zagonetkaSuc 14:12 Tad im reçe Samson: “Hajde da vam zadam zagonetku. Akoje odgonetnete za sedam svadbenih dana, dat øu vam trideset trubafinog platna i trideset sveçanih haljina.Suc 14:13 Ali ako je ne mognete odgonetnuti, vi øete meni dati tridesettruba platna i trideset sveçanih haljina.””Zadaj nam zagonetku”, odgovore mu oni, “mi te sluæamo.”Suc 14:14 A on im reçe: “Od onog koji jede iziælo je jelo, od jakoga iziæloje slatko.”Ali za tri dana nisu mogli odgonetnuti zagonetke.Suc 14:15 Çetvrtoga dana rekoæe Samsonovoj œeni: “Izvuci od muœana prijevaru rjeæenje zagonetke, ili øemo spaliti i tebe i oçev ti dom! Zarste nas ovamo pozvali da nas oplijenite?”Suc 14:16 Tada œena, uplakana, obisnu Samsonu oko vrata govoreøi:“Ti mene samo mrziæ i ne ljubiæ me. Zadao si zagonetku sinovima moganaroda, a meni je nisi objasnio.” On joj odgovori: “Nisam je objasnio niocu ni majci, a tebi da je kaœem?”Suc 14:17 Ona mu plakaæe oko vrata sedam dana, koliko je trajala gozba.Sedmoga dana on joj kaza odgonetku: toliko je na njega navaljivala. Iona je odade sinovima svoga naroda.Suc 14:18 Sedmoga dana, prije nego je zaælo sunce, ljudi iz toga gradarekoæe Samsonu: “Æto ima slaåe od meda i æto ima jaçe od lava?” A onim odgovori: “Da niste s mojom junicom orali, ne biste zagonetkepogodili.”Suc 14:19 Tada duh Jahvin doåe na njega, te on siåe u Aækelon i ondjepobi trideset ljudi, uze im odjeøu i dade sveçane haljine onima koji suodgonetnuli zagonetku, a onda se sav gnjevan vrati oçevoj kuøi.Suc 14:20 A Samsonovu œenu dadoæe drugu koji mu bijaæe svadbenipratilac.Samson pali Filistejcima ljetinuSuc 15:1 Poslije nekog vremena, o œetvi pæenice, Samson doåe dapohodi svoju œenu, donijevæi joj kozle i reçe: “Œelim uøi k svojoj œeni uloœnicu.” Ali mu tast ne dopusti.Suc 15:2 “Mislio sam,” reçe mu on, “da si je zamrzio, pa sam je daotvome drugu. Ali zar njezina mlaåa sestra nije ljepæa od nje? Uzmi jenamjesto one!”Suc 15:3 Samson mu odgovori: “Ovaj put neøu biti krivac Filistejcimakad im uçinim zlo.”Suc 15:4 I ode Samson, ulovi tri stotine lisica, uze luçi i, okrenuvæi repprema repu, stavi jednu luç meåu dva repa.Suc 15:5 Tad zapali luçi, pusti lisice u filistejska polja i popali im snopove,i nepokoæeno œito, i vinograde, i maslinike.Suc 15:6 Filistejci zapitaæe: “Tko je to uçinio?” Odgovoriæe im: “Sam-son, Timnjaninov zet, zato æto mu tast oduze œenu i dade je njegovudrugu.” Tad Filistejci odoæe i spaliæe onu œenu i njenu obitelj.Suc 15:7 “Kad ste to uçinili”, reçe im Samson, “neøu mirovati dok vamse ne osvetim.”Suc 15:8 I sve ih izudara uzduœ i poprijeko i œestoko ih porazi. Poslijetoga ode u æpilju Etamske stijene i ondje se nastani.

220Suc 15:9 Tad Filistejci krenuæe, utaboriæe se u Judi i raæiriæe do Lehija.Suc 15:10 “Zaæto ste poæli na nas?” - upitaæe ih Judejci. A oni im odgo-voriæe: “Poæli smo da sveœemo Samsona i da mu uçinimo kako je onuçinio nama.”Suc 15:11 Tri tisuøe Judejaca odoæe tada k æpilji Etamske stijene i rekoæeSamsonu: “Zar ne znaæ da Filistejci nama gospodare? Zaæto si namonda to uçinio?” On im odgovori: “Kako oni meni, tako ja njima!” A onimu rekoæe:Suc 15:12 “Doåosmo da te sveœemo i predamo u ruke Filistejaca.”“Zakunite mi se”, reçe im, “da me neøete ubiti.”Suc 15:13 “Ne”, odgovoriæe mu, “mi øemo te samo svezati i predati unjihove ruke, ali te zacijelo ne œelimo pogubiti.” Onda ga svezaæe sa dvanova uœeta i odvedoæe iz æpilje.Suc 15:14 Kad ga dovedoæe u Lehi i kad Filistejci, viçuøi od radosti,pojuriæe na njega, duh Jahvin zahvati ga i uœeta na njegovim rukamapostadoæe kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spadoæe mu s ruku.Suc 15:15 Spazivæi joæ sirovu magareøu çeljust, pruœi on ruku, uze onuçeljust i pobi njome tisuøu ljudi.Suc 15:16 Tad reçe Samson: “Magareøom çeljusti gomile prebih,Magareøom çeljusti tisuøu pobih.”Suc 15:17 Rekavæi to, baci çeljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovuRamat Lehi.Suc 15:18 Kako bijaæe jako oœednio, zavapi Jahvi govoreøi: “Ti si izvojætioovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti odœeåi i pasti u ruke neobrezanima?”Suc 15:19 Tad Jahve rasijeçe udubinu æto je kod Lehija i voda poteçe iznje. Samson se napi i vrati mu se snaga, oœivje mu duh. Zato su onomizvoru dali ime En Hakore, a postoji joæ i danas u Lehiju.Suc 15:20 Samson bijaæe sudac u Izraelu za vrijeme filistejske vlada-vine dvadeset godina.Suc 16:1 Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i uåe knjoj.Suc 16:2 Œiteljima Gaze javiæe: “Samson je doæao ovamo!” Opkoliæe gai vrebahu ga svu noø na gradskim vratima. Svu noø bijahu mirni.“Priçekajmo do zore”, miæljahu, “pa øemo ga ubiti.”Suc 16:3 Ali je Samson leœao samo do ponoøi, a o ponoøi ustade, dohvatigradska vrata s oba dovratnika, iæçupa ih zajedno s prijevornicom, metnuih na ramena i odnese na vrh gore koja je nasuprot Hebronu i poloœi ihondje.Suc 16:4 Poslije toga zamilova on neku œenu iz doline Soreka po imenuDelilu.Suc 16:5 Filistejski knezovi doåoæe k njoj i rekoæe joj: “Zavedi ga i doznajgdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da gasveœemo i uçinimo nemoønim. A dat øe ti svaki od nas po tisuøu i stosrebrnih æekela.”Suc 16:6 Delila upita Samsona: “Kaœi mi gdje stoji tvoja velika snaga içime bi se mogao svezati i svladati.”Suc 16:7 Samson joj odgovori: “Da me sveœu sa sedam svjeœih joæneosuæenih œila od luka, onemoøio bih i postao kao obiçan çovjek.”Suc 16:8 Filistejski knezovi donesu Delili sedam svjeœih joæ neosuæenihœila i ona ga veza njima.Suc 16:9 Kod nje u sobi bijaæe zasjeda i ona viknu: “Samsone, eto Fil-istejaca na te!” On pokida œile kao æto se prekine kuçina kad se primakneognju. I tako ne doznadoæe za tajnu njegove snage.Suc 16:10 Tad reçe Delila Samsonu: “Prevario si me i slagao mi. Ali misada kaœi çime bi te trebalo vezati.”Suc 16:11 On joj odgovori: “Da me dobro sveœu novim joæ neupotrije-bljenim uœetima, onemoøio bih i postao kao obiçan çovjek.”Suc 16:12 Tada Delila uze nova uœeta, sveza ga njima i viknu mu: “Sam-sone, eto Filistejaca na te!” Kod nje u sobi bijaæe zasjeda, ali on prekideuœeta na rukama kao da su konci.Suc 16:13 Tada Delila reçe Samsonu: “Varaæ me svejednako i laœeæ mi.Kaœi mi napokon çime bi te trebalo vezati.” On joj odgovori: “Da otkaæsedam pramenova moje kose na tkalaçkom stanu i da ih zaglaviæ kli-nom, onemoøio bih i postao kao obiçan çovjek.”Suc 16:14 Ona ga uspava i otka sedam pramenova njegove kose natkalaçkom stanu, zabi klin i viknu mu: “Eto Filistejaca na te, Samsone!”On se probudi i istrgne i klin i tkalaçki stan. I nije otkrila tajnu njegove snage.Suc 16:15 Delila mu reçe: “Kako moœeæ reøi da me ljubiæ kad tvoje srcenije sa mnom? Triput si me veø prevario i nisi mi kazao gdje je tvojavelika snaga.”

221Suc 16:16 Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i muçila ga,njemu veø dozlogrdje.Suc 16:17 I otvori joj cijelo svoje srce: “Nikada britva nije preæla po mojojglavi jer sam od majçine utrobe nazirej Boœji. Da me obriju, sva bi mesnaga ostavila, onemoøio bih i postao bih kao obiçan çovjek.”Suc 16:18 Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozvafilistejske knezove i reçe im: “Doåite sada jer mi je otvorio cijelo svojesrce.” I filistejski knezovi doåoæe k njoj i donesoæe sa sobom novac.Suc 16:19 Uspavavæi Samsona na svojim koljenima, ona dozva çovjekate mu obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poçe slabiti iostavi ga snaga.Suc 16:20 Kad ona povika: “Samsone, eto Filistejaca na te!” on seprobudi i pomisli: “Izvuøi øu se kao i uvijek i oslobodit øu se.” Ali nije znaoda se Jahve od njega okrenuo.Suc 16:21 Filistejci ga uhvatiæe, iskopaæe mu oçi i odvedoæe ga u Gazu.Okovaæe ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici.Samsonova osveta i smrtSuc 16:22 Ali kosa gdje mu je obrijaæe poçne opet rasti.Suc 16:23 A knezovi se filistejski skupiæe da prinesu veliku œrtvu svomebogu Dagonu i da se provesele. Govorahu oni: “Bog naæ predade namu ruke Samsona, naæeg neprijatelja.”Suc 16:24 A narod, vidjevæi ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovuçast govoreøi: “Bog naæ predade nam u ruke Samsona, naæeg neprija-telja, koji nam je zemlju pustoæio i tolike naæe usmrtio.”Suc 16:25 Kad im se srce razigralo, povikaæe: “Dovedite Samsona danas zabavlja!” I dovedoæe iz tamnice Samsona i on igraæe pred njima; aonda ga postaviæe meåu stupove.Suc 16:26 Samson tada reçe djeçaku koji ga je vodio za ruku: “Vodi mei pomozi mi da opipam stupove na kojima poçiva zdanje da se naslonimna njih.”Suc 16:27 A kuøa bijaæe puna ljudi i œena. Bijahu tu i svi filistejski knezovi,a na krovu tri tisuøe ljudi koji su gledali kako Samson igra.Suc 16:28 Samson zavapi Jahvi: “Gospodine Jahve, spomeni me se isamo mi joæ sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim zaoba oka.”Suc 16:29 I Samson napipa dva srednja stupa na kojima poçivaæezdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi,Suc 16:30 i viknu: “Neka poginem s Filistejcima!” Nato uprije iz sve snagei sruæi zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Viæe ih ubiumiruøi nego æto ih pobi za œivota.Suc 16:31 Poslije doåoæe njegova braøa i sva kuøa njegova oca, uzeæega i odnesoæe i pokopaæe ga izmeåu Sore i Eætaola, u grobu Manoaha,oca njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina.Suc 17:1 Bijaæe u Efrajimovoj gori çovjek po imenu Mikajehu.Suc 17:2 On reçe majci: “Tisuøu i sto srebrnih æekela æto su ti ukradenii zbog kojih si izustila kletvu - uæi su je moje çule - taj je novac kod mene,ja sam ga uzeo.” Mati mu odgovori: “Jahve te blagoslovio, sine moj!”Suc 17:3 I Mikajehu vrati joj tisuøu i sto srebrnih æekela. A mati mu njegovareçe: “Te sam novce posvetila Jahvi iz svoje ruke za tebe, sine moj, dase izdjela za to rezan ili ljeven idol. I evo, za to ih dajem.”Suc 17:4 Majka uze dvije stotine srebrnih æekela i dade ih zlataru. Onnaçini od njih rezani i ljeveni idol koji postaviæe u Mikajehuovoj novojkuøi.Suc 17:5 On mu sagradi svetiæte, zatim naçini efod i terafe te posvetijednoga od svojih sinova da mu bude sveøenik.Suc 17:6 U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja i svatko je radio po milojvolji.Suc 17:7 Bijaæe neki mladiø iz Betlehema u Judi, iz Judina plemena; bioje levit i boravio je ondje kao doæljak.Suc 17:8 Taj çovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani nakakvu prikladnu mjestu kao doæljak. Putujuøi, doåe u Efrajimovu gorudo Mikine kuøe.Suc 17:9 Mika ga upita: “Odakle dolaziæ?” “Ja sam levit iz Judina Betle-hema”, odgovori mu on, “i putujem da se negdje nastanim.”Suc 17:10 “Ostani kod mene”, reçe mu Mika, “i budi mi ocem isveøenikom, a ja øu ti davati deset srebrnih æekela na godinu, haljine ihranu.” I levit uåe.Suc 17:11 Levit je pristao da ostane u njega, i mladiø mu bijaæe kaojedan od sinova.Suc 17:12 Mika posveti levita za sveøenika; mladiø je postao njegovimsveøenikom i œivio je u Mikinoj kuøi.

222Suc 17:13 “Sad znam”, reçe Mika, “da øe mi Jahve uçiniti dobro kadimam levita za sveøenika.”Danovci traœe zemljiæteSuc 18:1 U ono vrijeme ne bijaæe kralja u Izraelu. Tada je Danovo plemetraœilo zemljiæte gdje da se naseli, jer mu do toga dana nije dopalozemljiæte meåu Izraelovim plemenima.Suc 18:2 Zato poslaæe Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljudeosobito hrabre iz Sore i Eætaola, da izvide i upoznaju zemlju. I rekoæe im:“Idite, istraœite zemlju.” I oni doåoæe u Efrajimovu goru, do Mikine kuøe,i ondje zanoøiæe.Suc 18:3 Kako bijahu blizu Mikine kuøe, poznaæe glas mladog levita;svratiæe se onamo te ga upitaæe: “Tko te doveo ovamo? Æto tu radiæ? Iæto øeæ tu?”Suc 18:4 A on im odgovori: “Mika je uçinio sa mnom tako i tako. On menajmio, a ja mu sluœim kao sveøenik.”Suc 18:5 “Upitaj Boga”, kazaæe mu, “da znamo hoøe li nam uspjeti putkoji smo poduzeli.” Suc 18:6 “Idite u miru”, odgovori im sveøenik, “put nakoji ste poæli po volji je Jahvi.”Suc 18:7 Tada odoæe ona petorica i stigoæe u Lajiæ. I vidjeæe da narodkoji prebiva u njemu œivi bez straha - po obiçaju Sidonaca - bezbriœno imirno; imaju svega æto rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemajunikakvih odnosa s Aramejcima.Suc 18:8 Kad se vratiæe svojoj braøi u Sori i Eætaolu, braøa ih upitaæe:“Æto ste doznali?”Suc 18:9 Oni odgovoriæe: “Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smovidjeli vrlo je dobra. O vi, lijençine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tuzemlju.Suc 18:10 Kada doåete, naøi øete ondje bezbriœan narod. Zemlja jeprostrana. Bog je predao u vaæe ruke mjesto koje ne oskudijeva ni uçemu æto rodi zemlja!”Suc 18:11 Tako je odande krenulo æest stotina naoruœanih ljudi iz Danovaplemena iz Sore i Eætaola.Suc 18:12 Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se tomjesto naziva do danaænjeg dana Danovim taborom, a nalazi se nazapadu od Kirjat Jearima.Suc 18:13 Odatle se zaputiæe u Efrajimovu goru i doåoæe do Mikinekuøe.Suc 18:14 A ona petorica æto bijahu iæla izviåati zemlju rekoæe svojojbraøi: “Znate li da u ovim kuøama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sadapazite æto øete raditi.”Suc 18:15 Skrenuvæi, oni uåoæe u kuøu mladog levita, u Mikinu kuøu, ipozdraviæe ga.Suc 18:16 I dok je æest stotina naoruœanih ljudi od Danovih sinova sta-jalo pred vratima,Suc 18:17 ona petorica æto su iæla izviåati zemlju uåoæe, uzeæe efod,terafe i ljeveni idol, a sveøenik stajaæe na pragu pokraj æest stotinanaoruœanih ljudi.Suc 18:18 Kad su uæli u Mikinu kuøu i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveniidol, sveøenik im reçe: “Æto to radite?”Suc 18:19 “Æuti”, odgovoriæe mu. “Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bitøeæ nam otac i sveøenik. Zar ti je bolje biti sveøenikom u kuøi jednogçovjeka nego da budeæ sveøenikom jednog plemena i roda u Izraelu?”Suc 18:20 Sveøenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveniidol te ode s ljudima.Suc 18:21 Vrativæi se na put kojim su krenuli, odoæe pustivæi naprijedœene i djecu, stoku i dragocjenosti.Suc 18:22 Bijahu veø daleko od Mikine kuøe, kad gle - ljudi æto œivljahuu susjednim kuøama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru zaDanovcima.Suc 18:23 Kada poçeæe vikati za Danovim sinovima, oni se obazreæe irekoæe Miki: “Æto ti je? Æto ste se skupili?”Suc 18:24 On odgovori: “Uzeli ste moga boga koga sam sebi naçinio isveøenika te odlazite. A æto ostaje meni? I joæ mi kaœete: ‘Æto ti je?’”Suc 18:25 Danovci mu odgovore: “Da te viæe nismo çuli! Jer bi gnjevniljudi mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju kuøu!”Suc 18:26 Danovci odoæe dalje, a Mika, videøi da su jaçi od njega, okrenuse i vrati kuøi.Osvajanje Lajiæa - Utemeljenje Dana i njegova svetiætaSuc 18:27 I tako, uzevæi boga æto ga je naçinio Mika i sveøenika koga jenajmio da mu sluœi, Danovci navaliæe na Lajiæ, na mirne i spokojne ljude,te ih posjekoæe oætrim maçem i spaliæe grad.

223Suc 18:28 Nikoga ne bijaæe da pomogne Lajiæanima, jer bijahu dalekood Sidona i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga gradbijaæe u dolini koja se pruœa prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradiligrad i nastanili se u njemu.Suc 18:29 I nazvaæe ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodioIzraelu. A prije se grad zvao Lajiæ.Suc 18:30 I Danovci namjestiæe sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sinGeræona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu sveøenici Danovaplemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo.Suc 18:31 I stajaæe im onaj rezani i ljeveni idol æto ga je Mika naçinio, iostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Boœji bijaæe u Æilu.Efrajimov levit i njegova inoçaSuc 19:1 U ono vrijeme kad u Izraelu joæ ne bijaæe kralja, œivio nekiçovjek, levit, kao doæljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za inoçuœenu iz Judina Betlehema.Suc 19:2 Rasrdivæi se jednom, njegova ga inoça ostavi i vrati se u oçevukuøu u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva çetiri mjeseca.Suc 19:3 Njen muœ ode k njoj da je urazumi i dovede natrag; imao je sasobom slugu i dva magarca. Dok je prilazio kuøi oca mlade œene, opaziga tast i veselo mu iziåe u susret.Suc 19:4 Tast, otac mlade œene, zadrœi ga tri dana kod sebe te su jeli, pilii noøivali.Suc 19:5 Çetvrtoga dana uraniæe; levit se spremao da ide, kad otacmlade œene reçe zetu: “Okrijepi se zalogajem kruha, pa onda idite.”Suc 19:6 I tako sjedoæe te su obojica jela i pila, a onda otac mlade œenereçe çovjeku: “Hajde, ostani joæ noøas i proveseli se!”Suc 19:7 A kad çovjek ustade da poåe, tast uze navaljivati na njega teon joæ jednom ondje prenoøi.Suc 19:8 Petoga dana levit urani da krene, ali mu otac mlade œene reçe:“Okrijepi se najprije!” Tako su proveli vrijeme jeduøi zajedno dok se nijenagnuo dan.Suc 19:9 Muœ ustade da ide, s inoçom i slugom, kad mu tast, otac mladeœene, reçe: “Evo se dan nagnuo k veçeru. Prenoøi joæ ovdje i proveselise, pa sutra uranite na put i vratite se svom æatoru.”Suc 19:10 Ali çovjek ne htjede prenoøiti nego ustade i krenu. Tako jedoæao do pred Jebus, to jest Jeruzalem. S njim su bila dva osamarenamagarca, inoça i sluga.Zloçin ljudi iz GibeeSuc 19:11 Kad su bili blizu Jeruzalema, dan se veø jako nagnuo, pasluga reçe svome gospodaru: “Hajde da se svratimo u taj jebusejskigrad da tu prenoøimo.”Suc 19:12 Ali mu gospodar odgovori: “Neøemo se svraøati u gradtuåinaca koji nisu Izraelci, nego øemo iøi do Gibee.”Suc 19:13 Joæ reçe sluzi: “Hajde, poœurimo se da stignemo u koje od tihmjesta gdje øemo prenoøiti, u Gibeu ili Ramu.”Suc 19:14 I proåoæe, nastavljajuøi put. Kad su stigli pred BenjaminovuGibeu, sunce je zapadalo.Suc 19:15 Oni skrenuæe onamo da prenoøe u Gibei. Uæavæi, levit sjedena gradskom trgu, ali ne bijaæe nikoga da ih primi u kuøu da prenoøe.Suc 19:16 I doåe neki starac koji se predveçer vraøao s posla u polju.Bijaæe to çovjek iz Efrajimove gore; œivljaæe u Gibei kao doæljak, a sviœitelji toga mjesta bijahu Benjaminovci.Suc 19:17 Podigavæi oçi, ugleda putnika na gradskom trgu: “Odakledolaziæ i kamo øeæ?” - upita ga starac.Suc 19:18 A on mu odgovori: “Idemo od Judina Betlehema, na krajEfrajimove gore. Ja sam odande. Iæao sam u Judin Betlehem i vraøamse kuøi, ali nema nikoga da me primi k sebi u kuøu.Suc 19:19 Imam i slame i krme za svoje magarce, a i kruha i vina zasebe, za svoju œenu i za momka koji prati mene, tvoga slugu. Imamosvega dosta.”Suc 19:20 “Mir s tobom i dobro mi doæao”, odgovori starac. “Moja jebriga æto ti je potrebno, samo nemoj noøiti na trgu.”Suc 19:21 I uvede ga u svoju kuøu i baci krme magarcima. Putnici suoprali noge, a onda jeli i pili.Suc 19:22 Dok su se oni krijepili, gle, neki graåani, opaki ljudi, okruœiæekuøu i, lupajuøi svom snagom o vrata, rekoæe starcu, gospodaru kuøe:“Izvedi toga çovjeka æto je uæao u tvoju kuøu da ga se namilujemo.”Suc 19:23 Tad iziåe domaøin iz kuøe i reçe im: “Ne, braøo moja, ne çinitezla. Taj je çovjek uæao u moju kuøu, zato ne çinite bezakonja.Suc 19:24 Evo, moja je køi djevica, prepustit øu vam je. Çinite od nje ætovam drago, ali ovom çovjeku ne çinite bezakonja.”

224Suc 19:25 Ljudi ga ne htjedoæe posluæati. Tad onaj çovjek uze inoçu teim je izvede. Oni su je silovali i zlostavljali svu noø do jutra, a kad je zorazabijeljela, pustiæe je.Suc 19:26 Pred zoru œena doåe i pade na ulaz kuøe onog çovjeka gdjeje bio njen gospodar i leœala je ondje dok se nije razdanilo.Suc 19:27 Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kuøna vrata te iziæaoda nastavi put, kad spazi œenu, svoju inoçu, kako leœi na kuønim vratimas rukama na pragu.Suc 19:28 “Ustani, idemo!” - reçe joj. Ali ne bijaæe odgovora. Onda jeuze, natovari na magarca i krenu na put da se vrati kuøi.Suc 19:29 Kada je doæao kuøi, trœe noœ i uze mrtvo tijelo inoçino, rasijeçega, ud po ud, na dvanaest dijelova te ih razasla u sve krajeve Izraela.Suc 19:30 I tko god vidje reçe: “Ovakvo æto se nije dogodilo od danakada su Izraelci izaæli iz Egipta do danaænjeg dana. Valja o tome promis-liti, vijeøati i govoriti.”Izraelci odluçuju da osvete zloçinSuc 20:1 Tada iziåe sav Izrael i skupi se sva zajednica kao jedan çovjek,od Dana do Beer Æebe i do gileadske zemlje, kod Jahve u Mispi.Suc 20:2 Glavari svega naroda, svih Izraelovih plemena, doåoæe nazbor Boœjeg naroda, çetiri stotine tisuøa pjeæaka viçnih maçu.Suc 20:3 A Benjaminovci doznaæe da su Izraelovi sinovi uziæli u Mispu.Sinovi Izraelovi zapitaæe tada: “Kaœite nam kako se dogodio zloçin!”Suc 20:4 Levit, muœ ubijene œene, uze rijeç: “Doæao sam s inoçom uBenjaminovu Gibeu da prenoøim.Suc 20:5 A graåani Gibee ustadoæe na mene i noøu opkoliæe kuøu ukojoj sam bio; mene su htjeli ubiti, a moju su inoçu silovali tako da jeumrla.Suc 20:6 Zato sam uzeo mrtvu inoçu, rasjekao je u komade i razaslaoje u sve krajeve Izraelove baætine, jer su poçinili sramotno djelo u Izraelu.Suc 20:7 Izraelci, evo vas svih ovdje. Posavjetujte se i ovdje stvoriteodluku.”Suc 20:8 Sav narod ustade kao jedan çovjek govoreøi: “Neka se nitkood nas ne vraøa svome æatoru, neka nitko ne ide svojoj kuøi!Suc 20:9 Nego da sada ovo uçinimo Gibei: bacit øemo œdrijeb;Suc 20:10 i uzet øemo iz svih Izraelovih plemena po deset ljudi od stotine,po stotinu od tisuøe i po tisuøu od deset tisuøa: oni øe nositi hranu vojsci,onima koji øe krenuti da kazne Benjaminovu Gibeu za sramotu æto ju jepoçinila u Izraelu.«Suc 20:11 I skupiæe se svi Izraelci protiv onoga grada, udruœeni kaojedan çovjek.Opiranje BenjaminovacaSuc 20:12 Tada Izraelova plemena razaslaæe poslanike po svemuBenjaminovu plemenu s porukom: “Kakav se to zloçin dogodio meåuvama?Suc 20:13 Sada izruçite one opake ljude æto su u Gibei da ih smaknemote iskorijenimo zlo iz Izraela!” Ali Benjaminovci ne htjedoæe posluæatisvoje braøe Izraelaca.Prvi okræajiSuc 20:14 Benjaminovci se skupiæe u Gibeu iz svojih gradova da sepobiju s Izraelcima.Suc 20:15 A Benjaminovaca koji su doæli iz raznih gradova nabrojiæetoga dana dvadeset i æest tisuøa ljudi viçnih maçu, bez stanovnika Gibee.Suc 20:16 Od svega toga naroda bijaæe sedam stotina vrsnih ljudi, kojisu bili ljevaci, i svaki je taj gaåao kamenom iz praøke navlas toçno, nepromaæujuøi cilja.Suc 20:17 A bijaæe Izraelaca, osim sinova Benjaminovih, çetiri stotinetisuøa, sve ljudi viçnih maçu i sve samih ratnika.Suc 20:18 I sinovi Izraelovi, ustavæi, poåoæe u Betel da se posavjetujus Bogom: “Tko øe od nas prvi u boj protiv Benjaminovaca?” - zapitaæeIzraelci. A Jahve odgovori: “Neka Juda poåe prvi.”Suc 20:19 Izjutra krenuæe Izraelci te se utaboriæe pred Gibeom.Suc 20:20 Krenuvæi u boj protiv Benjaminovaca, svrstaæe se u bojni redpred Gibeom.Suc 20:21 A Benjaminovci iziåoæe iz Gibee i pobiæe toga dana Izraeludvadeset i dvije tisuøe ljudi, koji ostadoæe na onome polju.Suc 20:22 Izraelci odoæe i plakahu pred Jahvom sve do veçeri, a ondaupitaæe Jahvu govoreøi: “Moramo li opet iziøi u boj protiv sinova svogabrata Benjamina?” A Jahve im odgovori: “Poåite na njega!”Suc 20:23 Tada se vojska Izraelovih sinova ohrabri i nanovo svrsta ubojni red na istome mjestu gdje se svrstala prvog dana.Suc 20:24 Drugoga se dana Izraelci pribliœiæe Benjaminovcima,

225Suc 20:25 ali toga drugog dana Benjamin iziåe iz Gibee pred njih i pobiIzraelcima joæ osamnaest tisuøe ljudi, koji ostadoæe na onome polju -sve sami poizbor ratnici, viçni maçu.Suc 20:26 Tada svi Izraelci i sav narod odoæe u Betel te plakahu i stajahuondje pred Jahvom; cio su dan postili do veçeri, prinosili paljenice i œrtvepomirnice pred Jahvom.Suc 20:27 I tad opet Izraelci upitaæe Jahvu, jer se u ono vrijeme Kovçegsaveza Boœjega nalazio na tome mjestu,Suc 20:28 i Pinhas, sin Aronova sina Eleazara, posluœivaæe ga. Oniupitaæe: “Moramo li opet iziøi u boj protiv sinova naæega brataBenjamina?” A Jahve im odgovori: “Poåite, jer øu ih sutra predati u vaæeruke.”Suc 20:29 Tad Izrael postavi çete u zasjedu oko Gibee.Suc 20:30 Treøega dana poåoæe Izraelci protiv Benjaminovaca i svrstaæese u bojne redove pred Gibeom, kao i prije.Suc 20:31 Benjaminovci iziåoæe na njih, a oni ih odmamiæe daleko odgrada. Kao i prije, ubijahu Benjaminovci neke po putovima, od kojihjedan ide u Betel, a drugi u Gibeu; ubiæe tako oko trideset Izraelaca.Suc 20:32 I govorahu Benjaminovci: “Evo ih tuçemo kao i prvi put.” AIzraelci rekoæe: “Bjeœimo dok ih ne odmamimo na otvorene putove,daleko od grada!”Suc 20:33 Tada se glavnina Izraelove vojske pomakne sa svogapoloœaja i svrsta se u bojni red kod Baal Tamara, a zasjeda Izraelovaiziåe iz svog skroviæta zapadno od Gibee.Suc 20:34 Deset tisuøa vrsnih ljudi izabranih iz sveg Izraela sleœe seprema Gibei. Boj bijaæe œestok. Benjaminovci nisu ni slutili da øe ih za-desiti zlo.Suc 20:35 I Jahve potuçe Benjamina pred Izraelom toga dana te Izraelcipobiæe Benjaminu dvadeset i pet tisuøa i sto ljudi viçnih maçu.Suc 20:36 Benjaminovci vidjeæe da su pobijeåeni.Ljudi Izraelci bijahu se povukli sa svojih bojnih poloœaja pred Benjami-nom uzdajuøi se u zasjedu æto su je postavili oko Gibee.Suc 20:37 A oni koji bijahu u zasjedi navaliæe brœe na Gibeu i, uæavæi unju, posjekoæe oætrim maçem sve stanovniætvo.Suc 20:38 Izraelovi se ljudi bijahu dogovorili s onima u zasjedi da ovipodignu iz grada stup dima kao znak:Suc 20:39 tada bi se Izraelovi ljudi povukli iz boja. Benjamin poçe ubijatiIzraelce i posijeçe im tridesetak ljudi. “Doista, padaju pred nama kao uprijaænjem boju.”Suc 20:40 A kada se znak, stup dima, poçeo dizati iz grada, obazre seBenjamin i vidje kako se plamen iz svega grada diœe prema nebu.Suc 20:41 Tada se Izraelovi ljudi okrenuæe, a Benjaminovce obuze uœasjer vidjeæe da ih je zadesilo zlo.Suc 20:42 I pobjegoæe ispred Izraelaca prema pustinji, ali im ratnicibijahu za petama, a oni æto su dolazili iz grada ubijahu ih s leåa.Suc 20:43 Tako su opkolili Benjamina i, goneøi ga bez predaha, uniætiæega pred Gibeom na istoçnoj strani.Suc 20:44 I palo je Benjaminu osamnaest tisuøa ljudi, sve samih vrsnihjunaka.Suc 20:45 Preœivjeli se okrenuæe i pobjegoæe u pustinju prema Ri-monskoj stijeni. Sijekuøi po cestama, Izraelci pobiæe joæ pet tisuøa ljudi;a onda pognaæe Benjamina do Gideoma i pobiæe joæ dvije tisuøe ljudi.Suc 20:46 Toga dana palo je Benjaminovaca dvadeset tisuøa ljudi viçnihmaçu, sve samih vrsnih junaka.Suc 20:47 Æest stotina ljudi pobjeglo je u pustinju prema Rimonskojstijeni.Suc 20:48 Izraelovi se ljudi vratiæe potom Benjaminovcima, posjekoæeoætrim maçem muækarce u gradovima, stoku i æto se god naælo; i svegradove na koje su naiæli u Benjaminu popaliæe ognjem.Saœaljenje IzraelacaSuc 21:1 Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: “Nitko od nasneøe dati svoju køer za œenu Benjaminovu sinu.”Suc 21:2 I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do veçeri,nariçuøi i jecajuøi.Suc 21:3 Govorili su: “Zaæto se, o Jahve, Boœe Izraelov, ova nesreøamorala dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?”Suc 21:4 Sutradan uraniæe ljudi i sagradiæe ondje œrtvenik; prinesoæepaljenice i œrtve zahvalnice.Suc 21:5 Tad zapitaæe Izraelci: “Ima li koga meåu svim plemenimaIzraelovim da nije doæao na zbor Jahvi?” Jer su se sveçano zakleli da øepogubiti onoga tko ne doåe u Mispu k Jahvi.

226Suc 21:6 Izraelcima se sada saœalilo na brata Benjamina te rekoæe:“Danas je otkinuto jedno pleme od Izraela.Suc 21:7 Kako øemo dati œene onima koji su preostali kad se zaklesmoJahvom da im neøemo dati svojih køeri za œene?”Suc 21:8 Zato zapitaæe: “Ima li koga meåu Izraelovim plemenima danije doæao k Jahvi u Mispu?” I pronaåe se da nije doæao u tabor, na zbor,nitko od œitelja Jabeæa u Gileadu.Suc 21:9 Jer kada se narod prebrojio, ondje ne bijaæe nikoga od œiteljaJabeæa u Gileadu.Suc 21:10 Zato zajednica posla onamo dvanaest tisuøa hrabrih ljudi izapovjedi im: “Idite i posijecite oætrim maçem stanovnike Jabeæa uGileadu, zajedno sa œenama i djecom.Suc 21:11 Evo æto øete uçiniti: izruçit øete prokletstvu sve muækarce isve œene æto su dijelile postelju sa çovjekom, ali øete saçuvati œivotdjevicama.” Tako i uçiniæe.Suc 21:12 I naæli su meåu stanovnicima Jabeæa u Gileadu çetiri stotinemladih djevojaka koje nisu dijelile postelje s çovjekom i doveli su ih utabor u Æilu, koji je u Kanaanu.Suc 21:13 Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima kojibijahu na Rimonskoj stijeni: objaviæe im mir.Suc 21:14 Tako se oporavi Benjamin. Dadoæe im one meåu œenama izJabeæa u Gileadu koje su ostavili na œivotu, ali ih ne bijaæe dovoljno zasve.Suc 21:15 Narodu se saœalio Benjamin æto je Jahve naçinio prazninumeåu Izraelovim plemenima.Suc 21:16 “Kako øemo naøi œene onima æto su ostali”, rekoæe starjeæinezbora, “kad su Benjaminu istrijebljene œene?”Suc 21:17 Rekoæe joæ: “Kako saçuvati ostatak Benjaminu da se ne zatrejedno pleme iz Izraela?Suc 21:18 A ne moœemo im dati svoje køeri za œene.” Jer se bijahuzakleli rekavæi: “Proklet bio onaj koji dade œenu Benjaminu!”Suc 21:19 “Ali”, rekoæe, “svake se godine slavi u Æilu Jahvina svetkovina.”Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istoçno od ceste koja vodi iz Betelau Æekem i juœno od Lebone.Suc 21:20 I zato svjetovaæe Benjaminovce: “Idite u zasjedu povinogradima.Suc 21:21 Pazite, pa kada djevojke iz Æila iziåu da pleæu u kolu, vi iskoçiteiz vinograda, otmite svaki sebi œenu izmeåu æilskih køeri pa otiåite uBenjaminovu zemlju.Suc 21:22 A kad njihovi oçevi ili njihova braøa doåu da se prituœe na vas,mi øemo im reøi: ‘Oprostite im æto je svaki uzeo po œenu kao u ratu; vi imih niste dali, pa je tako krivnja na vama.’”Suc 21:23 Benjaminovci uçiniæe tako i od djevojaka koje oteæe uzeæeonoliki broj œena koliko bijaæe njih. Onda odoæe svaki na svoju baætinu,sagradiæe opet gradove i naseliæe se u njima.Suc 21:24 Izraelci se tada raziåoæe, svaki u svoje pleme i u svoj rod, isvaki se odande vrati na svoju baætinu.Suc 21:25 U to vrijeme ne bijaæe kralja u Izraelu i svatko je œivio kako muse çinilo da je pravo.

RUTARut 1:1 U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa izBetlehema Judina jedan çovjek ode sa svojom œenom i sa svoja dvasina da se naseli na Moapskim poljanama.Rut 1:2 Taj se çovjek zvao Elimelek, œena mu Noemi, a dva njegovasina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraøani iz Betlehema Judina. Stigoæena Moapske poljane i tu se nastaniæe.Rut 1:3 Tada Elimelek, Noemin muœ, umrije, i ona osta sama sa svojadva sina.Rut 1:4 Oni se oœeniæe Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta.I tu proboraviæe deset godina.Rut 1:5 Onda umrijeæe i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dvasina i bez svoga muœa.Rut 1:6 Tada se ona diœe sa svojim snahama da ode s Moapskih poljanajer je çula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i daomu kruha.Rut 1:7 Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je œivjela, a s njome i njezinesnahe; krenuæe na put da se vrate u zemlju Judinu.

227Rut 1:8 Noemi tada reçe svojim dvjema snahama: “Vratite se svakadomu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao æto vi bijastepokojnicima i meni.Rut 1:9 Neka vam Jahve udijeli da obje naåete mir, svaka u domu svogamuœa!” I poljubi ih, a one briznuæe u plaç.Rut 1:10 I rekoæe joj: “Ne! Mi øemo s tobom, tvome narodu.”Rut 1:11 Ali im reçe Noemi: “Vratite se natrag, køeri moje! Zaæto bisteiæle sa mnom? Zar øu joæ imati sinova u utrobi svojoj da vam budumuœevi?Rut 1:12 Vratite se natrag, køeri moje, idite samo! Odviæe sam stara,nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: ‘Imam nade da se udam joæ noøas ida rodim sinove’ -Rut 1:13 zar biste mogle çekati da odrastu i zar biste radi njih ostaleneudate? Ne, køeri moje, tuga bi moja bila veøa od vaæe, jer se rukaJahvina digla na me.”Rut 1:14 One i opet zaplakaæe i zajecaæe. Orpa poljubi svoju svekrvu ivrati se, a Ruta ostade s njom.Rut 1:15 Noemi joj reçe: “Eto vidiæ, jetrva se tvoja vratila narodu svomei bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!”Rut 1:16 A Ruta joj odgovori: “Nemoj me tjerati da te ostavim i da odemod tebe: jer kamo ti ideæ, idem i ja i gdje se ti nastaniæ, nastanit øu se i ja;tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.Rut 1:17 Gdje ti umreæ, umrijet øu i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat øei mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me æto drugo,osim smrti, rastavi od tebe.”Rut 1:18 Videøi gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraøati.Rut 1:19 Tako su zajedno iæle dok ne doåoæe u Betlehem. A kad doåoæeu Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. “Ma je li ovo Noemi?” - pitahuœene.Rut 1:20 A ona im odgovaraæe: “Ne zovite me viæe Noemi nego mezovite Mara; jer me Æadaj gorçinom ispunio!Rut 1:21 Odavde sam otiæla punih ruku, a sad me Jahve vraøa bez igdjeiçega. Zaæto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoçi protiv mene iSvemoguøi me u tugu zavi?”Rut 1:22 Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, sMoapskih poljana. Stigle su u Betlehem baæ kad je poçela œetva jeçma.Rut 2:1 Noemi imaæe roåaka po muœu, çovjeka vrlo imuøna, iz porodiceElimelekove: zvao se Boaz.Rut 2:2 Tada Ruta Moapka reçe Noemi: “Htjela bih iøi u polje pabirçitiklasje za onim u koga naåem milost.” Ona joj odgovori: “Hajde, køerimoja!”Rut 2:3 I ode, doåe u polje te poçe pabirçiti za œeteocima. A sreøa jedovede u polje koje pripadaæe Boazu, iz roda Elimelekova.Rut 2:4 I gle, doåe Boaz iz Betlehema. “Jahve bio s vama!” - pozdravi onœeteoce. A oni mu odgovoriæe: “Jahve te blagoslovio!”Rut 2:5 Boaz øe nato momku koji je nadzirao œeteoce: “Çija je ona mladaœena?”Rut 2:6 A momak koji bijaæe nad œeteocima odgovori: “Ono je mladaMoapka æto je doæla prateøi Noemi s Moapskih poljana.Rut 2:7 Pitala je: ‘Smijem li pabirçiti i kupiti klasje izmeåu snopova zaœeteocima?’ I doæla je, eto, i ostala od ranog jutra sve dosad; i samo jemalo uæla u kuøu.”Rut 2:8 Onda Boaz reçe Ruti: “Çuj me, køeri moja, ne idi pabirçiti udrugoga nego se drœi mojih njiva i mojih poslenika.Rut 2:9 Pazi na kojoj njivi oni œanju, pa idi za njima. A naredio sammomcima da te nitko ne dira. Kad oœedniæ, idi k posudama i pij æto mojesluge zahitaju.”Rut 2:10 Ona tada pade niçice, pokloni se do zemlje i reçe: “^ime samstekla toliku milost u oçima tvojim da mi posveøujeæ paœnju kad samtuåinka?”Rut 2:11 Boaz joj odgovori: “Çuo sam æto si sve uçinila za svoju svekrvuposlije smrti svoga muœa; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i zaviçajsvoj te doæla u narod kojega do juçer ili prekjuçer nisi poznavala.Rut 2:12 Neka ti Jahve plati sve æto si uçinila i neka ti udijeli pravu nagraduJahve, Bog Izraelov, kad si doæla da se pod krila njegova skloniæ!”Rut 2:13 Ona preuze: “Kad bih mogla uvijek nalaziti milost u tvojim oçima,gospodaru, jer si me utjeæio i milostivo progovorio sluækinji svojoj, ako inisam kao jedna od tvojih sluækinja.”Rut 2:14 Kad bijaæe vrijeme ruçku, Boaz joj reçe: “Hodi ovamo, jediovog kruha i umoçi svoj zalogaj u ocat!” Ona sjede pokraj œetelaca, a onstavi pred nju prœenih zrna. Jela je i nasitila se i joæ joj preteçe.

228Rut 2:15 Kad je ustala da pabirçi dalje, Boaz zapovjedi svojim slugama:“I meåu snopljem neka ona pabirçi, a vi joj nemojte zanovijetati.Rut 2:16 Nego navlaæ ispuætajte klasove iz svojih rukoveti i ostavljajtejoj neka kupi i nemojte je koriti!”Rut 2:17 I tako je pabirçila sve do veçeri, pa onda ovræe ono æto jenapabirçila: bijaæe otprilike jedna efa jeçma.Rut 2:18 Uze ona svoje i doåe u grad, a svekrva vidje koliko je napabirçila.Tada Ruta izvadi i dade joj æto joj bijaæe preteklo poæto se nasitila.Rut 2:19 Svekrva je upita: “Gdje si pabirçila danas? Gdje si radila? Nekaje blagoslovljen onaj koji je pogledao na te!”Onda ona pripovjedi svekrvi kod koga je radila i reçe: “Çovjek u kogasam danas radila zove se Boaz.”Rut 2:20 Tada øe Noemi svojoj snasi: “Neka Jahve blagoslovi onogakoji ne uskraøuje dobrote svoje ni œivima ni mrtvima!” I dometnu Noemi:“Taj je çovjek naæ rod; jedan od naæih skrbnika.”Rut 2:21 Ruta Moapka pripovjedi dalje: “Joæ mi reçe: ‘Drœi se mojihposlenika dokle ne poœanju sve moje!’”Rut 2:22 Noemi nato reçe Ruti, snasi svojoj: “Dobro je, køeri moja, idi zanjegovim poslenicima da ti ne bude neprilike na kojoj drugoj njivi.”Rut 2:23 I tako se drœala poslenika Boazovih i pabirçila dokle ne poœeæei jeçam i pæenicu. I œivjela je kod svekrve svoje.Rut 3:1 Onda øe joj Noemi, svekrva njezina: “Køeri moja, da ti potraœimmirno mjesto gdje bi mogla biti sretna?Rut 3:2 Vidiæ, Boaz, s çijim si se poslenicima naæla, naæ je roåak. Evo,on øe noøas vijati jeçam na gumnu.Rut 3:3 Umij se ti i namaœi, lijepo se odjeni pa idi na gumno. Ne daj da teprepozna prije nego æto se najede i napije.Rut 3:4 Kad bude lijegao, dobro pazi gdje øe leøi; pa kad legne, otiåionamo, podigni mu pokrivaç s nogu i lezi ondje! Tada øe ti on reøi æto tije çiniti.”Rut 3:5 Ona joj odgovori: “Uçinit øu sve kako mi kaœeæ.”Rut 3:6 I siåe na gumno i uçini sve kako joj je svekrva naredila.Rut 3:7 A Boaz, poæto je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i leœe krajstoga. Onda ona priåe polako, otkri mu noge i leœe.Rut 3:8 Kad bijaæe oko ponoøi, trœe se çovjek i obrnu se, i gle: œena leœido njegovih nogu.Rut 3:9 “Tko si?” - upita on, a ona odgovori: “Ja sam Ruta, sluækinjatvoja. Raæiri skut svoje haljine na sluækinju svoju jer si mi skrbnik.”Rut 3:10 “Blagoslovio te Jahve, køeri moja!” - doçeka on. “Ovaj drugitvoj çin milosti joæ je vredniji od prvoga, jer se nisi trudila da slijediæ mladeposlenike, bili oni bogati ili siromaæni.Rut 3:11 I zato se, køeri moja, sada ne plaæi: uçinit øu ti sve æto zatraœiæ,jer sva vrata moga naroda znaju da si çestita œena.Rut 3:12 Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji joæ bliœi od mene.Rut 3:13 Ostani noøas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti,dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet øu te ja, tako mi Jahve! Spavajdo jutra.”Rut 3:14 I spavaæe ona do njegovih nogu do jutra. On ustade prije negoæto mogaæe çovjek çovjeka razaznati jer miæljaæe: “Ne treba da znaju daje œena bila na gumnu.”Rut 3:15 I kaza joj: “Daj ogrtaç æto je na tebi i drœi ga dobro.” Ona gapridrœa, a on joj nasu æest mjerica jeçma i naprti joj. I ode ona u grad.Rut 3:16 Kad je stigla, upita je svekrva: “Æto je s tobom, køeri moja?” Aona joj pripovjedi sve æto je uçinio za nju.Rut 3:17 I nadoveza: “Ovih æest mjerica jeçma dade mi kazujuøi: ‘Nesmijeæ se vratiti svekrvi praznih ruku.’”Rut 3:18 Nato øe joj Noemi: “Budi mirna, køeri moja, dok ne vidiæ æto øebiti: jer neøe on imati spokoja dok sve joæ danas ne dokrajçi.”Rut 4:1 Boaz potom iziåe na gradska vrata i sjede ondje. I gle, naiåeonaj skrbnik o kome je govorio. I dozva ga Boaz: “Ej, hodi ovamo i sjedni!”Onaj doåe i sjede.Rut 4:2 Onda Boaz uze deset ljudi izmeåu starjeæina gradskih i reçe:“Posjedajte ovdje!” I posjedaæe.Rut 4:3 Zatim reçe skrbniku: “Noemi, koja se vratila s Moapskih polja,htjela bi prodati ono zemlje naæega brata Elimeleka.Rut 4:4 Zato sam odluçio da se s tobom razgovorim i predloœim ti: otkupinjivu pred ovima koji sjede ovdje i pred starjeæinama moga naroda. Akoje kaniæ otkupiti, onda otkupi; ako ne kaniæ, kaœi mi da znam. Jer prijetebe nema nitko pravo na otkup; ja sam na redu tek iza tebe.” A onajreçe: “Hoøu, otkupit øu je.”

229Rut 4:5 Onda kaza Boaz: “Kad uzmeæ zemlju iz ruke Noemi, treba dauzmeæ i Rutu Moapku, pokojnikovu œenu, da se pokojniku saçuva imena baætini.”Rut 4:6 Ali skrbnik reçe: “E, onda ne mogu biti otkupnik, da ne raspemsvoje baætine. Otkupi ti po svome skrbniçkom pravu jer ja ne mogu.”Rut 4:7 A bijaæe od starine obiçaj u Izraelu: da se çemu potkrijepi val-janost otkupa ili zamjene, çovjek bi izuo sandalu i dao je drugome. Tobijaæe svjedoçanstvo u Izraelu.Rut 4:8 Tako dakle i onaj skrbnik reçe Boazu: “Otkupi ti!” te izu sandalui dade mu je.Rut 4:9 Tada Boaz kaza starjeæinama i svemu narodu: “Vi ste danassvjedoci da ja otkupljujem iz ruke Noemine sve ono æto je bilo Elimele-kovo, sve æto je bilo Kiljonovo i Mahlonovo.Rut 4:10 Uz to uzimam za œenu Rutu Moapku, œenu Mahlonovu, da bi sesaçuvalo ime pokojnikovo na baætini i da se ime njegovo ne bi zatrlomeåu braøom njegovom i nestalo s vrata zaviçaja njegova. Vi ste danastome svjedoci.”Rut 4:11 Sav narod koji se nalazio na vratima gradskim i starjeæinerekoæe: “Svjedoci smo! Dao Jahve da œena koja ulazi u dom tvoj budekao Rahela i Lea, koje su obje podigle kuøu Izraelovu! Obogati se uEfrati, a prodiçi u Betlehemu!Rut 4:12 Neka tvoja kuøa, po potomstvu koje øe ti dati Jahve od ovemlade œene, bude kao kuøa Peresa, koga Judi rodi Tamara!”Rut 4:13 Tako Boaz uze Rutu i ona posta œena njegova. Uåe on k njoj iJahve joj dade te ona zatrudnje i rodi sina.Rut 4:14 Onda œene rekoæe Noemi: “Blagoslovljen bio Jahve koji ti danasnije uskratio skrbnika! I prodiçio njegovo ime u Izraelu!Rut 4:15 On øe biti tvoja utjeha i potpora starosti tvojoj; jer ga rodi snahatvoja koja te ljubi i koja ti vrijedi viæe od sedam sinova.”Rut 4:16 Noemi uze djeçaka, metnu ga sebi na krilo i bi mu odgojitelji-com.Rut 4:17 Susjede mu nadjenuæe ime govoreøi: “Noemi se rodio sin!” Iprozvaæe ga Obed; on je otac Jiæaja, oca Davidova.Rut 4:18 A ovo je rodoslovlje Peresovo: Peres imade sina Hesrona,Rut 4:19 Hesron Rama, Ram Aminadaba,Rut 4:20 Aminadab Nahæona, Nahæon Salmona,Rut 4:21 Salmon Boaza, Boaz Obeda,Rut 4:22 Obed Jiæaja, a Jiæaj Davida.

1 SAMUEL1Sa 1:1 Bio jedan çovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, poimenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova,Efrajimljanin.1Sa 1:2 Imao je dvije œene: ime jednoj bijaæe Ana, a drugoj bijaæe imePenina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala.1Sa 1:3 Taj je çovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se poklonii prinese œrtvu Jahvi Sebaotu u Æilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofnii Pinhas, kao sveøenici Jahvini.1Sa 1:4 Jednoga dana Elkana prinese œrtvu. On je obiçno svojoj œeniPenini i svim njezinim sinovima i køerima davao viæe œrtvenih dijelova,1Sa 1:5 a Ani je davao samo jedan dio, premda je viæe ljubio Anu, aliJahve joj ne bijaæe dao od srca poroda.1Sa 1:6 Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi æto jojJahve ne bijaæe dao od srca poroda.1Sa 1:7 Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin:Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti.1Sa 1:8 Tada joj reçe Elkana, njezin muœ: “Zaæto plaçeæ, Ana? I zaætone jedeæ? Zaæto ti je srce rastuœeno? Nisam li ti ja vredniji nego desetsinova?”1Sa 1:9 Ali Ana ustade, poæto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - asveøenik Eli sjeåaæe na stolici na pragu svetiæta Jahvina.1Sa 1:10 I ojaåena u duæi pomoli se Ana Jahvi, plaçuøi gorko.1Sa 1:11 I zavjetova se ovako: “Jahve Sebaote! Ako pogledaæ na nevoljusluœbenice svoje i opomeneæ se mene i ne zaboraviæ sluœbenice svojete dadeæ sluœbenici svojoj muæko çedo, ja øu ga darovati Jahvi za svedane njegova œivota i britva neøe prijeøi preko glave njegove.”1Sa 1:12 Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio ustanjezina.

2301Sa 1:13 Ana govoraæe u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas jojse nije çuo. Zato Eli pomisli da je pijana.1Sa 1:14 I reçe joj Eli: “Dokle øeæ biti pijana? Otrijezni se od vina æto jeu tebi!”1Sa 1:15 Ali Ana odgovori i reçe: “Nisam pijana, gospodaru, nego samvelika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna piøa nego izlijevam duæusvoju pred Jahvom.1Sa 1:16 Ne sudi sluœbenicu svoju kao œenu nevaljalu, jer sam odpreteæke tuge i œalosti tako dugo molila.”1Sa 1:17 Tada joj Eli odgovori ovako: “Poåi u miru! A Bog Izraelov nekati ispuni molitvu kojom si ga molila.”1Sa 1:18 A ona reçe: “Neka sluœbenica tvoja naåe milost u oçima tvojim!”I œena ode svojim putem: jela je i lice joj nije viæe bilo tuœno kao i prije.1Sa 1:19 Sutradan uraniæe i pokloniæe se Jahvi, a onda se vratiæe idoåoæe svojoj kuøi u Ramu. Elkana pozna Anu, œenu svoju, a Jahve jese opomenu.1Sa 1:20 Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenomSamuel, “jer sam ga”, reçe, “izmolila od Jahve”.1Sa 1:21 Poslije godine dana uziåe njezin muœ Elkana sa svim domomsvojim da prinese Jahvi godiænju œrtvu i da izvræi zavjet.1Sa 1:22 Ali Ana ne poåe s njim jer reçe svome muœu: “Neøu poøi dokse dijete ne odbije od prsiju, a onda øu ga odvesti da se pokaœe predJahvom i da ostane ondje zauvijek.”1Sa 1:23 I odgovori joj Elkana, njezin muœ: “Çini kako misliæ da je dobro;ostani dok ga ne odbijeæ od prsiju; samo neka ti Jahve ispuni tvoju œelju!”I œena osta kod kuøe dojeøi sina svoga dok ga nije odbila od prsiju.Posveøenje Samuelovo1Sa 1:24 Çim ga je odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzevæi uz totrogodiænjeg junca, efu braæna i mijeh vina; i uvede ga u Dom Jahvin uÆilu. A djeçak je bio joæ vrlo mlad.1Sa 1:25 Tada zaklaæe junca, a majka djeçakova pristupi k Eliju.1Sa 1:26 I reçe Ana: “Dopusti, gospodaru! Tako ti œivota tvoga, gospo-daru, ja sam ona œena koja je stajala ovdje kraj tebe moleøi se Jahvi.1Sa 1:27 Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je usliæio proænju kojomsam ga prosila.1Sa 1:28 Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova œivota: taisproæen je od Jahve.” I pokloniæe se ondje Jahvi.Hvalospjev Anin1Sa 2:1 Nato se Ana pomoli ovako: “Kliçe srce moje u Jahvi, raste snagamoja po Bogu mom. Æire mi se usta na duæmane moje, jer se radujempomoøi tvojoj.1Sa 2:2 Nitko nije svet kao æto je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), inema hridi kao æto Bog je naæ.1Sa 2:3 Ne govorite mnogo hvalivih rijeçi, neka ne izlazi drskost iz ustavaæih, jer Jahve je sveznajuøi Bog, pravo on prosuåuje djela.1Sa 2:4 Lomi se luk junacima, nemoøni se snagom opasuju.1Sa 2:5 Nekoø siti sad se za kruh muçe, nekoø gladni ne gladuju viæe.Nerotkinja raåa sedam puta, majka brojne djece svjeœinu izgubi.1Sa 2:6 Jahve daje smrt i œivot, ruæi u Æeol i odande diœe.1Sa 2:7 Jahve çini uboga i bogata, obara çovjeka i uzvisuje.1Sa 2:8 Diœe slabiøa iz praæine, iz bunjiæta izvlaçi uboga, da ih posadi sknezovima i da im odredi poçasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje,na njih je stavio ovaj svijet.1Sa 2:9 Korake çuva svojih vjernika, zlikovce stiœe propast u mraku(svojom snagom çovjek ne stjeçe pobjede).1Sa 2:10 Koji se protive Jahvi, padaju, Sveviænji grmi s nebesa. Jahvesudi meåama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdiœe snagu pomazan-ika svoga.”1Sa 2:11 Potom se Ana vrati u Ramu, a djeçak ostade da sluœi Jahvi podokom sveøenika Elija.1Sa 2:12 A Elijevi sinovi bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Jahvu1Sa 2:13 ni za prava sveøenika nasuprot narodu: kad bi tko prinosioœrtvu, doæao bi sluga sveøenikov, dok se meso joæ kuhalo, s trorogomvilicom u ruci1Sa 2:14 i zabadao njom u kotliø ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i æto godbi se nabolo na vilicu, uzimao je sveøenik sebi. Tako su çinili svimIzraelcima æto su dolazili onamo, u Æilo.1Sa 2:15 Tako i prije nego bi se spalilo salo, doæao bi sluga sveøenikovi rekao çovjeku koji je prinosio œrtvu: “Daj mi mesa da ispeçem sveøeniku!On neøe od tebe kuhana mesa nego samo sirovo.”1Sa 2:16 Ako bi mu çovjek tada rekao: “Neka se najprije spali salo, a

231onda uzmi æto ti duæa œeli”, on bi odgovorio: “Ne, nego daj odmah! Akone daæ, uzet øu silom.”1Sa 2:17 Grijeh je mladiøa bio vrlo velik pred Jahvom, jer su ljudi prezi-rali œrtvu koja se prinosila Jahvi.1Sa 2:18 A Samuel sluœaæe pred Jahvom, joæ dijete u opleøku lanenom.1Sa 2:19 Mati bi mu njegova napravila dolamicu i donosila mu je svakegodine kad bi dolazila s muœem svojim da prinese godiænju œrtvu.1Sa 2:20 A Eli bi blagoslovio Elkanu i njegovu œenu govoreøi: “Neka tiJahve dade poroda od te œene na uzdarje za dar æto ga je dala Jahvi.”Nato bi se vraøali svojoj kuøi.1Sa 2:21 Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi joæ tri sina i dvije køeri.A mladi je Samuel rastao pred Jahvom.Joæ o Elijevim sinovima1Sa 2:22 Eli je bio veø vrlo star, ali je ipak çuo sve æto su njegovi sinoviçinili svemu Izraelu.1Sa 2:23 I on im reçe: “Zaæto radite takvo æto da o tome moram sluæatiod svega ovog naroda?1Sa 2:24 Nemojte tako, sinovi moji! Nisu dobri glasovi æto ih çujem ...Sablaœnjujete narod Jahvin.1Sa 2:25 Ako çovjek zgrijeæi çovjeku, Bog øe prosuditi. Ali ako çovjekzgrijeæi Jahvi, tko øe se zauzeti za njega?” Ali sinovi ne posluæaæe glasaoca svojega, jer je Jahve odluçio da ih pogubi.1Sa 2:26 A mladi je Samuel sve viæe rastao u dobi i mudrosti i predJahvom i pred ljudima.Najava kazne1Sa 2:27 Uto doåe jedan Boœji çovjek k Eliju i reçe mu: “Ovako govoriJahve: ‘Nisam li se jasno objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu,robovi u kuøi faraonovoj?1Sa 2:28 Odabrao sam ih izmeåu svih plemena Izraelovih da mi budusveøenici, da se uspinju na moj œrtvenik, da prinose œrtve paljenice i danose opleøak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljeneœrtve sinova Izraelovih.1Sa 2:29 Zaæto gledaæ zavidnim okom œrtvu i prinos æto sam ih odredioza svoj Dom? I zaæto paziæ sinove svoje viæe nego mene, toveøi ihnajboljim dijelovima svih œrtvenih prinosa naroda moga Izraela?1Sa 2:30 Zato sam - rijeç je Jahve, Boga Izraelova - rekao doduæe da øedom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - rijeçje Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja çastim one koji meneçaste, a koji mene preziru, bit øe osramoøeni.1Sa 2:31 Gle, dolaze dani kad øu odsjeøi miæicu tvoju i miæicu doma ocatvojega, tako da viæe neøe biti starca u tvom domu.1Sa 2:32 Ti øeæ kivnim okom gledati na sve dobro kojim øu obasutiIzraela, i nikada viæe neøe biti starca u tvom domu.1Sa 2:33 Zadrœat øu ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zatoda mu sahnu oçi i vene duæa njegova, ali sve mnoætvo doma tvogapoginut øe od ljudskoga maça.1Sa 2:34 Znak øe ti biti ono æto øe stiøi oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa:obojica øe poginuti istoga dana.1Sa 2:35 Ja øu sebi podiøi vjerna sveøenika koji øe raditi po mom srcui po mojoj œelji i njemu øu sazdati trajan dom, i on øe svagda stupati predpomazanikom mojim.1Sa 2:36 A koji god ostane od tvoga doma, dolazit øe da mu se poklonii da izmoli srebrn novçiø ili hljeb kruha i kazat øe: ‘Molim te, primi me ukakvu god sluœbu sveøeniçku, da imam zalogaj kruha.’”Bog zove Samuela1Sa 3:1 Mladi je Samuel sluœio Jahvi pod nadzorom Elijevim; u onovrijeme Jahve je izrijetka govorio ljudima, a viåenja nisu bila çesta.1Sa 3:2 No jednoga je dana Eli leœao u svojoj sobi - oçi su njegovepoçele slabiti te viæe nije mogao vidjeti -1Sa 3:3 svijeønjak Boœji joæ ne bijaæe ugaæen i Samuel je spavao usvetiætu Jahvinu, ondje gdje je bio Kovçeg Boœji.1Sa 3:4 I Jahve zovnu: “Samuele! Samuele!” A on odgovori: “Evo me!”1Sa 3:5 I otrça k Eliju i reçe: “Evo me! Ti si me zvao!” A Eli reçe: “Ja tenisam zvao. Vrati se i spavaj!” I on ode i leœe.1Sa 3:6 I Jahve opet zovnu: “Samuele! Samuele!” Samuel usta, ode kEliju i reçe: “Evo me! Ti si me zvao!” A Eli odgovori: “Ja te nisam zvao,sine! Vrati se i spavaj!”1Sa 3:7 Samuel joæ nije poznavao Jahve i joæ mu nikada ne bijaæe ob-javljena rijeç Jahvina.1Sa 3:8 I Jahve zovnu Samuela po treøi put. On usta, ode k Eliju i reçe:“Evo me! Ti si me zvao!” Sada Eli razumje da je Jahve zvao djeçaka.

2321Sa 3:9 Zato reçe Samuelu: “Idi i lezi; a ako te zovne, ti reci: ‘Govori,sluga tvoj sluæa.’” I Samuel ode i leœe na svoje mjesto.1Sa 3:10 I doåe Jahve i stade i zovnu kao prije: “Samuele! Samuele!” ASamuel odgovori: “Govori, sluga tvoj sluæa.”1Sa 3:11 Tada Jahve reçe Samuelu: “Evo, uçinit øu neæto u Izraelu daøe oba uha zujati svakome koji çuje.1Sa 3:12 U onaj øu dan ispuniti na Eliju sve æto sam rekao za kuøunjegovu, od poçetka do kraja.1Sa 3:13 Ti øeæ mu objaviti da osuåujem kuøu njegovu dovijeka; on jeznao da njegovi sinovi hule na Boga, a nije ih obuzdao.1Sa 3:14 Zato - kunem se domu Elijevu - neøe oprati krivicu Elijevadoma nikakve œrtve ni prinosi dovijeka.”1Sa 3:15 Samuel je spavao do jutra, a onda otvori vrata Doma Jahvina.Samuel se bojao kazati viåenje Eliju.1Sa 3:16 Ali Eli zovnu Samuela govoreøi: “Samuele, sine!” A on odgov-ori: “Evo me!”1Sa 3:17 I on upita: “Kakva je rijeç koju ti reçe? Nemoj mi zatajiti niæta!Tako ti Bog uçinio zlo i dodao ti drugo ako mi zatajiæ neæto od onoga ætoti je kazao.”1Sa 3:18 Nato mu Samuel pripovjedi sve i niæta ne zataji od njega. A Elireçe: “On je Jahve, neka çini æto je dobro u oçima njegovim!”1Sa 3:19 Samuel je rastao, a Jahve je bio s njim i nije pustio da ijednaod njegovih rijeçi padne na zemlju.1Sa 3:20 Sav Izrael, od Dana do Beer Æebe, spozna da je Samuel postav-ljen za proroka Jahvina.1Sa 3:21 Jahve se i dalje javljao u Æilu, jer se objavljivao Samuelu, i rijeçse Samuelova obraøala svemu Izraelu. (Eli je bio vrlo star, a njegovi susinovi ustrajali u svome opakom postupku pred Jahvom.)Poraz Izraelaca i zarobljenje Kovçega saveza1Sa 4:1 U ono vrijeme skupiæe Filistejci vojsku protiv Izraela. Izraelciiziåoæe pred njih da se pobiju i utaboriæe se kod Eben Haezera, dok suFilistejci udarili tabor kod Afeka.1Sa 4:2 Filistejci se svrstaæe u bojni red protiv Izraela i nasta œestokabitka. Izrael podleœe Filistejcima: oko çetiri tisuøe ljudi pogibe na bojiætu,na otvorenu polju.1Sa 4:3 Kad se narod vratio u tabor, rekoæe starjeæine Izraelove: “Zaætoje Jahve dopustio da nas Filistejci danas pobijede? Poåimo u Æilo poKovçeg saveza Jahvina neka doåe u naæu sredinu i spasi nas iz rukunaæih neprijatelja.”1Sa 4:4 Narod posla ljude u Æilo i donesoæe odande Kovçeg savezaJahve nad vojskama, koji stoluje nad kerubinima; oba sina Elijeva, Hofnii Pinhas, doåoæe kao pratioci Kovçega.1Sa 4:5 Kad je Kovçeg Jahvin stigao u tabor, sav Izrael podiœe gromkipoklik, od kojega odjeknu zemlja.1Sa 4:6 Filistejci çuæe taj gromki poklik i zapitaæe: “Æto znaçi taj gromkipoklik u taboru Hebreja?” I shvatiæe da je Kovçeg Jahvin stigao u njihovtabor.1Sa 4:7 Tada Filistejce obuze strah jer su govorili: “Bog je doæao u tabor!”I povikaæe: “Jao nama! Tako nije bilo dosad.1Sa 4:8 Jao nama! Tko øe nas izbaviti iz ruke toga silnog Boga? To jeonaj koji je udario Egipat svakojakim nevoljama.1Sa 4:9 Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete roboviHebrejima kao æto su oni bili robovi vama; budite junaci i borite se!”1Sa 4:10 Tada Filistejci zametnuæe bitku, Izraelci biæe potuçeni i pobje-goæe svaki u svoj æator. Poraz je bio silan, jer je trideset tisuøa pjeæakapoginulo na izraelskoj strani.1Sa 4:11 I Kovçeg Boœji bi otet, i oba sina Elijeva poginuæe, Hofni i Pinhas.1Sa 4:12 Jedan Benjaminovac otrça iz bojnih redova i stiœe u Æilo joæistoga dana, razderanih haljina i glave posute praæinom.1Sa 4:13 Kad je stigao, Eli je sjedio na svojoj stolici, pokraj vrata, pazeøina cestu, jer mu je srce strepilo za Kovçeg Boœji. Taj dakle çovjek doåeda gradu donese glas, i nasta silna vika po svem gradu.1Sa 4:14 Kad je Eli çuo viku, upita: “Kakva je to velika vika?” Çovjek sepoœuri i doåe da obavijesti Elija.1Sa 4:15 A Eliju bijaæe devedeset i osam godina, oçi mu bijahu ukoçenete niæta viæe nije vidio.1Sa 4:16 Çovjek reçe Eliju: “Dolazim s bojiæta, danas sam utekao izboja.” Tada starac zapita: “Æto se dogodilo, sine?”1Sa 4:17 Glasnik odgovori: “Izrael je pobjegao pred Filistejcima, bio jeto teœak poraz za narod i joæ su oba tvoja sina poginula i Kovçeg je Boœjiotet!”

2331Sa 4:18 Kad je spomenuo Kovçeg Boœji, pade Eli sa stolice nauznakkraj vrata, slomi vrat i umrije, jer je bio star çovjek i teœak. Bio je sudac uIzraelu çetrdeset godina.Smrt Pinhasove œene1Sa 4:19 Njegova snaha, œena Pinhasova, bijaæe trudna i pred porodom.Kad je çula vijest da je otet Kovçeg Boœji i da je umro njezin svekar ipoginuo njezin muœ, savila se i rodila jer su je najednom uhvatili trudovi.1Sa 4:20 Kako je bila na samrti, rekoæe joj œene koje stajahu oko nje:“Budi bez brige jer si rodila sina!” Ali ona ne odgovori niti obrati misli nato.1Sa 4:21 Djetetu nadjenu ime Ikabod govoreøi: “Otiæla je slava odIzraela.” Time je mislila na oteti Kovçeg Boœji i na svoga svekra i svogamuœa.1Sa 4:22 Zato reçe: “Otiæla je slava od Izraela” jer je otet Kovçeg Boœji.Neprilike Filistejaca s Kovçegom1Sa 5:1 Kad su Filistejci osvojili Kovçeg Boœji, prenesoæe ga iz EbenHaezera u Aædod.1Sa 5:2 Nato Filistejci uzeæe Kovçeg Boœji, unesoæe ga u hram Dagonovi smjestiæe pokraj Dagona.1Sa 5:3 Sutradan ujutro, kad su œitelji Aædoda doæli u hram Dagonov,gle, Dagon leœaæe niçice na zemlji pred Kovçegom Jahvinim. Oni digoæeDagona i metnuæe ga natrag na njegovo mjesto.1Sa 5:4 Ali kad su ujutro uranili, gle, Dagon opet leœaæe niçice na zemljipred Kovçegom Jahvinim; glava Dagona i obje njegove ruke leœahuodsjeçene na pragu: na mjestu je stajao samo Dagonov trup.1Sa 5:5 Zato Dagonovi sveøenici i svi koji ulaze u Dagonov hram nestaju nogom na prag Dagonov u Aædodu sve do danaænjeg dana.1Sa 5:6 Tada ruka Jahvina teæko pritisnu œitelje Aædoda i natjera ih usilan strah: udari ih çirevima, Aædod i njegovo podruçje.1Sa 5:7 Kad su ljudi u Aædodu vidjeli æto se dogodilo, rekoæe: “KovçegBoga Izraelova ne smije ostati kod nas jer se ruka njegova isprijeçilaprotiv nas i protiv naæega boga Dagona.”1Sa 5:8 Oni sazvaæe i okupiæe sve knezove filistejske k sebi i rekoæe:“Æto da radimo s Kovçegom Boga Izraelova?” A oni odgovoriæe: “U Gatneka se prenese Kovçeg Boga Izraelova.” I prenesoæe Kovçeg BogaIzraelova onamo.1Sa 5:9 Ali kad su ga prenijeli, ruka se Jahvina spusti na grad i nastasilna strava: udari graåane, od najmanjega do najveøega, tako da im sepojaviæe çirevi.1Sa 5:10 Oni tada poslaæe Kovçeg Boœji u Ekron. Ali kad je KovçegBoœji stigao u Ekron, povikaæe Ekronjani: “Donesoæe Kovçeg BogaIzraelova k meni da pomori mene i sav moj narod!”1Sa 5:11 Zato sazvaæe i okupiæe sve knezove filistejske i rekoæe:“Poæaljite natrag Kovçeg Boga Izraelova, neka se vrati na svoje mjestoda ne pomori mene i moj narod!” Jer vladaæe smrtna strava u svemugradu, toliko ondje bijaæe pritisnula ruka Boœja.1Sa 5:12 Ljudi koji nisu pomrli bili su udareni çirevima i bolni se vapajgrada dizao do neba.Povratak Kovçega1Sa 6:1 Kovçeg Jahvin bijaæe sedam mjeseci u zemlji Filistejaca.1Sa 6:2 Tada Filistejci sazvaæe sveøenike i vraçe i zapitaæe ih: “Æto daradimo s Kovçegom Jahvinim? Pouçite nas kako da ga poæaljemo natragna njegovo mjesto.”1Sa 6:3 Oni odgovoriæe: “Ako hoøete vratiti Kovçeg Boga Izraelova, neæaljite ga natrag prazna nego uza njega poæaljite i naknadnicu. Tadaøete se izlijeçiti i znat øete zaæto se njegova ruka nije okrenula od vas.”1Sa 6:4 Oni zapitaæe: “Kakvu naknadnicu treba da mu poæaljemo?” Oniodgovoriæe: “Prema broju filistejskih knezova, pet zlatnih çireva i petzlatnih ætakora, jer je ista nevolja na vama i na vaæim knezovima.1Sa 6:5 Naçinite, dakle, likove svojih çireva i likove svojih ætakora, kojivam zatiru zemlju, i dajte slavu Bogu Izraelovu. Moœda øe dignuti rukusvoju od vas, od vaæih bogova i od vaæe zemlje.1Sa 6:6 Zaæto hoøete da vam srce otvrdne kao æto je bilo otvrdnuloEgipøanima i faraonu? Kad ih je Bog pritisnuo, nisu li ih onda pustili daodu?1Sa 6:7 Pripremite sada jedna nova kola i uzmite dvije krave dojilicekoje joæ nisu nosile jarma: upregnite krave u kola, a njihovu telad odveditenatrag u staju.1Sa 6:8 Tada øete uzeti Kovçeg Jahvin i staviti ga na kola. Zlatnepredmete koje mu prinosite kao œrtvu naknadnicu stavit øete u kovçeœiøkraj njega i tako neka poåe.

2341Sa 6:9 Zatim gledajte: ako krene prema svome kraju, put Bet Æemeæa,onda je sigurno da nam je on zadao ovo veliko zlo; ako li ne krene tako,znat øemo da nas nije udarila njegova ruka, nego da nam se to dogodilosluçajno.”1Sa 6:10 Ljudi uçiniæe tako: uzeæe dvije krave dojilice i upregoæe ih ukola, a njihovu telad zadrœaæe u staji.1Sa 6:11 Kovçeg Jahvin staviæe na kola i kovçeœiø sa zlatnim ætakorimai s likovima svojih çireva.1Sa 6:12 Krave udariæe ravno cestom prema Bet Æemeæu i jednako suiæle istim putem, mukale su iduøi, a nisu skretale ni desno ni lijevo. Fil-istejski knezovi pratili su ih do granice Bet Æemeæa.1Sa 6:13 Stanovnici Bet Æemeæa upravo su bili zabavljeni œetvompæenice u dolini. Digavæi oçi, ugledaæe Kovçeg i potrçaæe mu s veseljemu susret.1Sa 6:14 Kad su kola stigla na polje Joæue iz Bet Æemeæa, zaustaviæese. Ondje bijaæe velik kamen. Tada iscijepaæe drvo od kola i prinesoæekrave kao œrtvu paljenicu Jahvi.1Sa 6:15 Leviti bijahu skinuli Kovçeg Jahvin i kovçeœiø æto je bio krajnjega i u kojem su bili zlatni predmeti i sve bijahu stavili na onaj velikikamen. Stanovnici Bet Æemeæa prinosili su toga dana œrtve paljenice iklali œrtve klanice Jahvi.1Sa 6:16 Kad je to vidjelo pet filistejskih knezova, vratiæe se u Ekron istidan.1Sa 6:17 A ovo je pet zlatnih çireva æto su ih Filistejci poslali kao œrtvunaknadnicu Jahvi: za Aædod jedan, za Gazu jedan, za Aækelon jedan,za Gat jedan, za Ekron jedan.1Sa 6:18 A zlatnih je ætakora bilo toliko koliko svih gradova filistejskih, usvih pet kneœevina, od utvråenih gradova do otvorenih sela. Svjedok jeveliki kamen na koji su poloœili Kovçeg Jahvin i koji joæ i danas stoji napolju Joæue iz Bet Æemeæa.1Sa 6:19 Sinovi Jekonijini nisu se radovali sa stanovnicima Bet Æemeæakad su vidjeli Kovçeg Jahvin. Zato je Jahve pobio sedamdeset ljudi meåunjima. Narod je tugovao zbog toga æto ga je Jahve tako teæko iskuæao.Kovçeg u Kirjat Jearimu1Sa 6:20 Tada ljudi u Bet Æemeæu rekoæe: “Tko bi mogao opstati predJahvom, ovim Svetim Bogom? Kome øe otiøi sada od nas?”1Sa 6:21 I poslaæe poslanike stanovnicima Kirjat Jearima i poruçiæe im:“Filistejci su vratili Kovçeg Jahvin. Doåite i odnesite ga sebi.”1Sa 7:1 Tada doåoæe ljudi iz Kirjat Jearima i odnesoæe Kovçeg Jahvinsebi. Unesoæe ga u kuøu Abinadabovu, na uzviæici, i posvetiæe njegovasina Eleazara da çuva Kovçeg Jahvin.Samuel sudac i osloboditelj1Sa 7:2 Od dana kad je Kovçeg bio postavljen u Kirjat Jearimu, proåemnogo vremena - dvadeset godina - i sav je dom Izraelov uzdisao zaJahvom.1Sa 7:3 Tada Samuel progovori svemu domu Izraelovu ovako: “Ako seod svega srca svoga vraøate Jahvi, uklonite iz svoje sredine tuåe bogove,baale i aætarte, i upravite srce svoje Jahvi i njemu jedinome sluœite. Tadaøe vas on izbaviti iz ruke Filistejaca.”1Sa 7:4 Sinovi Izraelovi ukloniæe nato baale i aætarte i sluœahu jedinomeJahvi.1Sa 7:5 Samuel tada zapovjedi: “Skupite sve sinove Izraelove u Mispuda se pomolim Jahvi za vas.”1Sa 7:6 Oni se dakle skupiæe u Mispi; ondje su grabili vodu i izlijevali jepred Jahvom. I postili su onaj dan i priznavali: “Sagrijeæili smo Jahvi!” ISamuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi.1Sa 7:7 Kad su Filistejci çuli da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi,krenu filistejski knezovi da napadnu na Izraela. Kad to vidjeæe sinoviIzraelovi, uplaæiæe se Filistejaca.1Sa 7:8 I zamoliæe sinovi Izraelovi Samuela: “Ne prestaj vapiti za nasJahvi, Bogu naæemu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca.”1Sa 7:9 Samuel uze jedno janje sisançe i prinese ga Jahvi kao œrtvupaljenicu i glasno se pomoli Jahvi za Izraela, i Jahve ga usliæa.1Sa 7:10 Dok je Samuel prinosio œrtvu paljenicu, Filistejci su doæli daudare na Izraela, ali Jahve toga dana zagrmi silnom grmljavinom naFilistejce i tako ih prestraæi i smete da su podlegli Izraelu.1Sa 7:11 Ratnici izraelski iziåoæe iz Mispe i potjeraæe Filistejce, tukuøiih sve do ispod Bet Kara.1Sa 7:12 A Samuel uze jedan kamen i postavi ga izmeåu Mispe i Jeæanei nazva ga imenom Eben Haezer govoreøi: “Dovde nam je Jahve po-mogao.”

2351Sa 7:13 Tako su Filistejci bili poniœeni i nikada viæe ne navaliæe nazemlju Izraelovu, a ruka je Jahvina pritiskivala Filistejce svega vijekaSamuelova.1Sa 7:14 I gradove koje Filistejci bijahu zauzeli od Izraela vratiæe senjemu, od Ekrona do Gata, i Izrael oslobodi njihovo podruçje iz rukefilistejske. I bio je mir izmeåu Izraela i Amorejaca.1Sa 7:15 Samuel je bio sudac u Izraelu svega svoga vijeka.1Sa 7:16 Svake je godine obilazio Betel, Gilgal i Mispu i u svim je timmjestima sudio Izraelu.1Sa 7:17 Zatim se vraøao u Ramu, jer je ondje imao svoju kuøu i ondjeje sudio Izraelu. Ondje je podigao i œrtvenik Jahvi.Narod traœi kralja1Sa 8:1 Kad je Samuel ostario, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu.1Sa 8:2 Njegov prvoroåenac zvao se Joel, a drugi sin Abija; oni su bilisuci u Beer Æebi.1Sa 8:3 Ali sinovi nisu iæli stopama oçevim: gledali su na svoj dobitak,primali mito i izvrtali pravicu.1Sa 8:4 Tada se skupiæe sve starjeæine izraelske i doåoæe k Samuelu uRamu.1Sa 8:5 I rekoæe mu: “Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim stopama.Postavi nam, dakle, kralja da nam vlada, kao æto je to kod svih naroda.”1Sa 8:6 Ali Samuelu nije bilo drago æto su rekli: “Daj nam kralja da namvlada!” Zato se Samuel pomoli Jahvi.1Sa 8:7 A Jahve reçe Samuelu: “Posluæaj glas naroda u svemu æto odtebe traœi, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne œeleøi da jakraljujem nad njima.1Sa 8:8 Sve æto su çinili meni od onoga dana kad sam ih izveo iz Egiptapa do danaænjega dana - ostavili su mene i sluœili tuåim bogovima - takooni çine i tebi.1Sa 8:9 Sada, dakle, posluæaj njihov zahtjev, ali ih sveçano opomeni ipouçi o pravima kralja koji øe vladati nad njima.”1Sa 8:10 Samuel ponovi sve Jahvine rijeçi narodu koji je od njega traœiokralja.1Sa 8:11 I reçe: “Ovo øe biti pravo kralja koji øe kraljevati nad vama:uzimat øe vaæe sinove da mu sluœe kod bojnih kola i kod konja i oni øetrçati pred njegovim bojnim kolima.1Sa 8:12 Postavljat øe ih za tisuønike i pedesetnike; orat øe oni njegovuzemlju, œeti njegovu œetvu, izraåivati mu bojno oruœje i opremu za njegovabojna kola.1Sa 8:13 Uzimat øe kralj vaæe køeri da mu prireåuju mirisne pomasti, damu kuhaju i peku.1Sa 8:14 Uzimat øe najbolja vaæa polja, vaæe vinograde i vaæe maslinikei poklanjat øe ih svojim dvoranima.1Sa 8:15 Uzimat øe desetinu od vaæih usjeva i vaæih vinograda i davatøe je svojim dvoranima i svojim sluœbenicima.1Sa 8:16 Uzimat øe vaæe sluge i vaæe sluækinje, vaæe najljepæe volovei magarce i upotrebljavat øe ih za svoj posao.1Sa 8:17 Uzimat øe desetinu od vaæe sitne stoke, a vi sami postat øetemu robovi.1Sa 8:18 I kad jednoga dana budete vapili za pomoø zbog kralja kogaste sami izabrali, Jahve vas neøe usliæati u onaj dan!”1Sa 8:19 Narod nije htio posluæati Samuelova glasa nego reçe: “Ne!Hoøemo da kralj vlada nad nama!1Sa 8:20 Tako øemo i mi biti kao svi narodi: sudit øe nam naæ kralj, bit øenam voåa i vodit øe naæe ratove.”1Sa 8:21 Kad je Samuel çuo æto narod govori, kaza sve Jahvi.1Sa 8:22 A Jahve reçe Samuelu: “Posluæaj njihovu œelju i postavi imkralja!” Tada Samuel reçe Izraelcima: “Vratite se svaki u svoj grad!”Æaul i magarice njegova oca1Sa 9:1 Œivio u ono vrijeme jedan çovjek u Benjaminovu plemenu poimenu Kiæ, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; bio jeiz plemena Benjaminova, çovjek imuøan.1Sa 9:2 Imao je sina po imenu Æaula, koji je bio mlad i lijep. Meåusinovima Izraelovim nije bilo ljepæega çovjeka od njega: za glavu bijaæeviæi od svega naroda.1Sa 9:3 Uto se Kiæu, Æaulovu ocu, izgubilo nekoliko magarica, pa Kiæreçe svome sinu Æaulu: “Uzmi sa sobom jednoga momka pa ustani i iditraœiti magarice!”1Sa 9:4 I proåoæe oni Efrajimovu goru i proåoæe zemlju Æaliæu, ali nenaåoæe niæta; proåoæe zemlju Æaalim, ali magarica ne bijaæe ondje;proåoæe i zemlju Benjaminovu, ali ne naåoæe niæta.

2361Sa 9:5 Kad su doæli u zemlju Suf, reçe Æaul momku koji ga je pratio:“Hajde, vratimo se da se ne bi otac okanio magarica i zabrinuo se zanas!”1Sa 9:6 A on mu odgovori: “Eno, u onom ondje gradu œivi çovjek Boœji;to je vrlo ugledan çovjek: æto god rekne, sve se zacijelo ispunja. Poåimo,dakle, k njemu, moœda øe nas uputiti u ono zbog çega smo poæli na put.”1Sa 9:7 A Æaul reçe svome momku: “Ako zaista poåemo onamo, ætoøemo ponijeti çovjeku? Kruha je nestalo u naæim torbama, nemamodara da ponesemo çovjeku Boœjem. Æto mu moœemo dati?”1Sa 9:8 A momak opet progovori i reçe Æaulu: “Gle, imam u ruci çetvrtæekela srebra: dat øu ga Boœjem çovjeku da nas uputi kamo bismo iæli.”1Sa 9:9 (Nekoø se u Izraelu, kad bi iæli pitati Boga za savjet, govorilo:“Hajde, poåimo k vidiocu!” Jer koga danas zovu prorokom nekoø sezvao vidjelac.)1Sa 9:10 Æaul odvrati svome momku: “Dobro veliæ. Hajdemo!” I krenuæeu grad gdje je œivio çovjek Boœji.Æaulov susret sa Samuelom1Sa 9:11 Kad su se penjali usponom prema gradu, sretoæe djevojkekoje su izaæle da zahvate vode. I zapitaæe ih: “Je li gore vidjelac?”1Sa 9:12 One im odgovore ovako: “Jest, vidjelac je pred vama. Upravoje stigao u grad, jer danas narod ima œrtvu na uzviæici.1Sa 9:13 Çim uåete u grad, naøi øete ga joæ prije nego æto se popne nauzviæicu da sudjeluje na œrtvenoj gozbi. Narod neøe jesti dok on ne doåe,jer on mora blagosloviti œrtvu, a onda øe tek uzvanici jesti. Zato iditeodmah gore, jer øete ga sada joæ naøi.”1Sa 9:14 Oni otiåoæe gore u grad. Kad su ulazili na vrata, Samuel ihsusrete polazeøi na uzviæicu.1Sa 9:15 A dan prije nego æto je Æaul doæao bijaæe Jahve objavio Samu-elu:1Sa 9:16 “Sutra u ovo doba poslat øu k tebi çovjeka iz Benjaminovezemlje. Ti øeæ ga pomazati za kneza nad mojim narodom Izraelom. Onøe izbaviti moj narod iz ruke filistejske. Vidio sam nevolju svoga narodai njegov je vapaj dopro do mene.”1Sa 9:17 A kad je Samuel ugledao Æaula, Jahve mu progovori: “Evo tiçovjeka za koga ti rekoh: ‘Taj øe vladati nad mojim narodom.’”1Sa 9:18 Æaul pristupi Samuelu na vratima i reçe: “Daj mi kaœi gdje jevidioçeva kuøa.”1Sa 9:19 A Samuel odgovori Æaulu: “Ja sam vidjelac. Poåi preda mnomna uzviæicu, danas øete sa mnom jesti. Sutra øu te ujutro otpustiti i sveøu ti kazati æto ti je na srcu.1Sa 9:20 A za magarice koje su ti se izgubile prije tri dana ne uznemirujse jer su se naæle. Uostalom, kome pripada sve æto je najdragocjenije uIzraelu? Zar ne tebi i svemu domu tvoga oca?”1Sa 9:21 A Æaul odgovori ovako: “Nisam li ja od Benjaminova plemena,najmanjega plemena Izraelova? A moj rod nije li najneznatniji izmeåusvih rodova Benjaminova plemena? Zaæto mi, dakle, govoriæ takverijeçi?”1Sa 9:22 Samuel uze Æaula i njegova momka, odvede ih u sobu i dadeim mjesto u proçelju meåu uzvanicima, kojih je bilo tridesetak.1Sa 9:23 Zatim Samuel reçe kuharu: “Donesi dio koji ti dadoh i za koji tirekoh da ga staviæ na stranu.”1Sa 9:24 Kuhar uze but, donese ga i stavi pred Æaula, a Samuel mureçe: “Evo, pred tobom je ono æto je saçuvano za tebe. Jedi, jer to ti jesaçuvano baæ za ovu zgodu.” Tako je u onaj dan Æaul jeo sa Samuelom.1Sa 9:25 Potom odande siåoæe u grad. Ondje prostrijeæe Æaulu na krovu.1Sa 9:26 I on leœe na poçinak. Çim je svanula zora, Samuel zovnu Æaula(na krovu) govoreøi: “Ustani da te otpustim!” Kad je Æaul ustao, izaåoæeobojica, on i Samuel.Pomazanje Æaulovo1Sa 9:27 Kad su doæli na kraj grada, reçe Samuel Æaulu: “Kaœi momkuneka poåe naprijed pred nama! A ti stani sada da ti objavim rijeç Boœju.”1S 10:1 Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu Æaulu; zatimga poljubi i reçe:”Ovim te Jahve pomazao za kneza nad svojim narodom Izraelom. Tiøeæ vladati nad narodom Jahvinim i izbavit øeæ ga iz ruke njegovihneprijatelja unaokolo. I evo ti znaka da te Jahve pomazao za kneza nadsvojom baætinom.1Sa 10:2 Kad odeæ sada od mene, naøi øeæ dva çovjeka kod Rahelinagroba, na granici zemlje Benjaminove, u Selsahu. Oni øe ti reøi: ‘Naælesu se magarice koje si poæao traœiti; i gle, tvoj je otac zaboravio namagarice, a zabrinut je za vas i govori: Æto da uçinim za svoga sina?’

2371Sa 10:3 A kad odeæ odande dalje i doåeæ do Taborskog Hrasta, srestøeæ ondje tri çovjeka koja øe iøi gore k Bogu u Betel. Jedan øe nositi trijareta, drugi tri okrugla kruha, a treøi mijeh vina.1Sa 10:4 Oni øe te pozdraviti i dat øe ti dva kruha, a ti ih primi iz njihoveruke.1Sa 10:5 Poslije toga doøi øeæ u Gibeu Boœju (gdje se nalazi filistejskistup). Kad uåeæ u grad, namjerit øeæ se na povorku proroka koji øe silazitis uzviæice, a pred njima harfe, bubnjevi, frule i citre; oni øe biti u proroçkomzanosu.1Sa 10:6 Tada øe na te siøi duh Jahvin te øeæ pasti u proroçki zanos snjima i promijenit øeæ se u drugog çovjeka.1Sa 10:7 A kad ti se ispune ti znakovi, onda çini kako ti se prilika pruœi jerje Bog s tobom. :1Sa 10:8 Zatim øeæ siøi preda mnom u Gilgal i ja øu siøik tebi da prinesem œrtve paljenice i œrtve priçesnice. Sedam dana çekajdok ne doåem k tebi i ne pouçim te æto øeæ çiniti.”1Sa 10:9 Çim je Æaul okrenuo leåa da ode od Samuela, Bog mu promijenisrce i svi se oni znakovi ispuniæe u onaj dan.1Sa 10:10 Kad su, naime, doæli u Gibeu, gle, doåe mu u susret povorkaproroka i duh Boœji siåe na njega te on pade u proroçki zanos usred njih.1Sa 10:11 I kad su ga svi koji ga poznavahu otprije vidjeli gdje prorokujes prorocima, poçeæe govoriti jedan drugome: “Æto se to dogodilo sasinom Kiæevim? Zar je Æaul meåu prorocima?”1Sa 10:12 A jedan od njih odvrati i reçe: “A tko je njihov otac?” Otuda jenastala poslovica: “Zar je i Æaul meåu prorocima?”1Sa 10:13 Kad je proæao njegov zanos, Æaul se vrati kuøi.1Sa 10:14 A Æaulov stric upita njega i njegova momka: “Kamo ste iæli?”A Æaul odgovori: “Da traœimo magarice; a kad smo vidjeli da ih nema,otiæli smo k Samuelu.”1Sa 10:15 A njegov ga stric zamoli: “Pripovijedaj mi æto vam je rekaoSamuel.”1Sa 10:16 A Æaul odgovori svome stricu: “Rekao nam je da su se naælemagarice.” Ali mu niæta ne reçe o kraljevskoj çasti koju mu je prorekaoSamuel.Æaul œdrijebom odreåen za kralja1Sa 10:17 Poslije toga Samuel sazva narod pred Jahvu u Mispu1Sa 10:18 i reçe sinovima Izraelovim: “Ovako govori Jahve: ‘Ja samizveo Izraela iz Egipta i izbavio sam vas iz egipatske ruke i iz ruke svihkraljevstava koja su vas tlaçila.1Sa 10:19 A vi ste danas odbacili svoga Boga, onoga koji vas je izbavljaood svih vaæih zala i svih vaæih nevolja i rekli ste mu: ‘Ne, nego postavikralja nad nama!’ Zato sada stanite pred Jahvom po svojim plemenimai rodovima.’”1Sa 10:20 Potom Samuel privede sva plemena Izraelova i œdrijeb padena pleme Benjaminovo.1Sa 10:21 Zatim privede pleme Benjaminovo po rodovima i œdrijeb padena Matrijev rod; a kad privede Matrijev rod, çovjeka po çovjeka, œdrijebpade na Æaula, sina Kiæeva; ali kad ga potraœiæe, na naåoæe ga.1Sa 10:22 Tada joæ jednom upitaæe Jahvu: “Je li taj çovjek doæaoovamo?” A Jahve odgovori: “Eno ga, skrio se za tovarom.”1Sa 10:23 Otrçaæe i dovedoæe ga odande; a kad je stao usred naroda,bijaæe glavom i ramenima viæi od sviju.1Sa 10:24 Tada Samuel reçe svemu narodu: “Vidite li koga je izabraoJahve? Nema mu ravna u svemu narodu.” I sav narod uze klicati i vikati:“Œivio kralj!”1Sa 10:25 Nato Samuel objavi narodu kraljevsko pravo i zapisa ga uknjigu koju poloœi pred Jahvu. Najposlije Samuel otpusti sav narod daide svaki svojoj kuøi.1Sa 10:26 Æaul se takoåer vrati kuøi u Gibeu, a s njim poåoæe junacikojima je Bog taknuo srce.1Sa 10:27 Ali neke niætarije rekoæe: “Kako øe nas taj spasiti?” I prezreæega i ne donesoæe mu nikakva dara.Pobjeda nad Amoncima1Sa 11:1 Otprilike poslije mjesec dana doåe Amonac Nahaæ i utabori sekod Jabeæa Gileadskog. Svi Jabeæani poruçiæe Nahaæu: “Sklopi savezs nama pa øemo ti se pokoriti.”1Sa 11:2 Ali im Amonac Nahaæ odgovori: “Ovako øu sklopiti savez svama: svakome øu od vas iskopati desno oko, i tako øu uçiniti sramotusvemu Izraelu.”1Sa 11:3 A jabeæke mu starjeæine rekoæe: “Ostavi nam sedam dana dapoæaljemo glasnike u sve krajeve Izraelove, pa ako se ne naåe nitko danas izbavi, predat øemo se tebi.”

2381Sa 11:4 I doåoæe poslanici u Æaulovu Gibeu te izloœiæe sve narodu daçuje. Tada sav narod zaplaka iza glasa.1Sa 11:5 A gle, Æaul je upravo iæao za govedima iz polja pa upita: “Ætoje ljudima te plaçu?” I pripovjediæe mu æto su rekli Jabeæani.1Sa 11:6 Kad je Æaul çuo te rijeçi, duh Jahvin siåe na njega i silan gnjevuskipje u njemu.1Sa 11:7 I uze on dva vola, isijeçe ih i komade razasla po poslanicimau sve krajeve Izraelove i poruçi: “Tko ne poåe za Æaulom, ovako øe bitis njegovim govedima.” I strah Boœji obuze ljude te poåoæe kao jedançovjek.1Sa 11:8 Æaul ih izbroji u Bezeku: i bijaæe sinova Izraelovih tri stotinetisuøa, a Judinih ljudi trideset tisuøa.1Sa 11:9 Zatim reçe poslanicima koji bijahu doæli: “Ovako reciteJabeæanima u Gileadu: sutra, kad sunce pripeçe, stiøi øe vam pomoø.”Kad su se poslanici vratili, javiæe sve to Jabeæanima i oni se obradovaæe.1Sa 11:10 I poruçiæe Nahaæu: “Sutra øemo izaøi k vama, pa uçinite snama æto vam bude drago.”1Sa 11:11 Sutradan Æaul razdijeli narod u tri çete, koje provaliæe u taboro jutarnjoj straœi i tukoæe Amonce do najveøe dnevne œege; a æto preœivje,raspræa se da ni dvojica ne ostaæe zajedno.Æaul proglaæen za kralja1Sa 11:12 Tada narod reçe Samuelu: “Tko je onaj æto je govorio: ‘Zar øeÆaul kraljevati nad nama?’ Dajte te ljude da ih pogubimo!”1Sa 11:13 Ali Æaul odgovori: “Neka se ne pogubi u ovaj dan nitko, jer jedanas Jahve izvojevao pobjedu u Izraelu.”1Sa 11:14 Tada Samuel reçe narodu: “Hajdemo u Gilgal da ondjepotvrdimo kraljevstvo.”1Sa 11:15 I sav narod krenu u Gilgal i ondje postaviæe Æaula za kraljapred Jahvom, u Gilgalu. Ondje œrtvovaæe pred Jahvom œrtve priçesnicei ondje je Æaul sa svim Izraelcima slavio slavlje.Samuel se povlaçi pred Æaulom1Sa 12:1 Tada Samuel reçe svemu Izraelu: “Evo, ispunio sam vaæuœelju u svemu æto ste od mene traœili i postavih kralja nad vama.1Sa 12:2 I od sada øe kralj iøi pred vama. A ja sam ostario i osijedio i mojisinovi eto su meåu vama. Ja sam iæao pred vama od svoje mladosti pado danaænjega dana.1Sa 12:3 Evo me! Posvjedoçite protiv mene pred Jahvom i pred njegovimpomazanikom: kome sam oteo vola i kome sam oteo magarca? Kogasam prevario? Koga sam tlaçio? Od koga sam primio mito da bih zaœmiriona jedno oko? Ja øu vam sve natrag vratiti.”1Sa 12:4 A oni odgovoriæe: “Nisi nas prevario, nisi nas tlaçio, nisi ni odkoga primio niæta.”1Sa 12:5 Joæ im reçe: “Svjedok je Jahve protiv vas i svjedok je njegovpomazanik u ovaj dan da niste naæli niæta u mojoj ruci.” A oni odgovori-æe: “Tako je!”1Sa 12:6 Tada Samuel reçe narodu: “Jest, svjedok je Jahve koji jepostavio Mojsija i Arona i koji je izveo vaæe oce iz Egipta.1Sa 12:7 Stanite sada ovamo da probesjedim s vama pred Jahvom i davas podsjetim na sva velika djela koja je uçinio Jahve vama i vaæimocima.1Sa 12:8 Kad je Jakov doæao u Egipat, Egipøani su ih pritisnuli, a vaæi suoci vapili Jahvi za pomoø. I Jahve posla Mojsija i Arona, koji izvedoæeoce vaæe iz Egipta i naseliæe ih na ovome mjestu.1Sa 12:9 Ali oni zaboraviæe Jahvu, Boga svoga, i on ih predade u rukeSiseri, vojvodi hasorske vojske, i u ruke Filistejaca, i u ruke moapskomekralju, koji su vojevali na njih.1Sa 12:10 I opet su vapili Jahvi za pomoø govoreøi: ‘Zgrijeæili smo jersmo ostavili Jahvu i uzeli sluœiti baalima i aætartama; izbavi nas sada izruku naæih neprijatelja pa øemo ti sluœiti!’1Sa 12:11 I Jahve posla Jerubaala i Baraka, Jiftaha i Samuela te vasizbavi iz ruku vaæih neprijatelja unaokolo, tako da ste mogli œivjeti bezstraha.1Sa 12:12 Ali kad vidjeste Nahaæa, kralja amonskoga, kako ide na vas,rekoste mi: ‘Ne, nego kralj neka vlada nad nama!’ Pa ipak je vaæ kraljJahve, vaæ Bog!1Sa 12:13 I eto vam sada kralja koga ste izabrali! Eto, Jahve je postaviokralja nad vama.1Sa 12:14 Ako se budete bojali Jahve i njemu budete sluœili, ako budetesluæali njegov glas i ne budete se protivili njegovim zapovijedima, sli-jedit øete Jahvu, Boga svoga, vi i kralj koji kraljuje nad vama.1Sa 12:15 Ako li ne budete sluæali Jahvina glasa, ako se budete protivili

239njegovim zapovijedima, tada øe se ruka Jahvina spustiti na vas i navaæega kralja da vas uniæti.1Sa 12:16 Sada joæ jednom pristupite i vidite veliki znak koji øe Jahveuçiniti pred vaæim oçima.1Sa 12:17 Nije li sada pæeniçna œetva? Ali ja øu zazvati Jahvu i on øeposlati gromove i kiæu. I jasno øete razabrati kako je veliko zlo koje steuçinili pred Jahvom traœeøi sebi kralja.”1Sa 12:18 Tada Samuel zazva Jahvu i Jahve posla gromove i kiæu uonaj dan i sav se narod vrlo poboja Jahve i Samuela.1Sa 12:19 I sav narod reçe Samuelu: “Moli se Jahvi, svome Bogu, zasvoje sluge da ne pomremo, jer smo svim svojim grijesima dodali zlotraœeøi sebi kralja.”1Sa 12:20 Ali Samuel reçe narodu: “Ne bojte se! Vi ste, doduæe, uçinilisve ovo zlo, ali sada ne ostavljajte viæe Jahvu, nego sluœite Jahvi svimsvojim srcem.1Sa 12:21 Ne priklanjajte se viæe niætavim idolima koji vam niæta nekoriste, niæta vam ne pomaœu jer su samo niætavila.1Sa 12:22 A Jahve neøe odbaciti svoga naroda, radi velikog imenasvoga, jer se Jahve udostojao da vas uçini svojim narodom.1Sa 12:23 A od mene neka je daleko da zgrijeæim Jahvi prestajuøi molitiza vas i upuøivati vas na dobar i poæten put.1Sa 12:24 Samo se bojte Jahve i njemu iskreno sluœite svim svojimsrcem; jer, pogledajte kako se velikim oçitovao meåu vama.1Sa 12:25 Ako li budete çinili zlo, propast øete vi i vaæ kralj.”Ustanak protiv Filistejaca1Sa 13:1 Æaul je kraljevao jednu godinu kad je postao kralj, a kad jekraljevao dvije godine nad Izraelom.1Sa 13:2 Æaul izabra sebi tri tisuøe Izraelaca: dvije tisuøe od njih bijahusa Æaulom u Mikmasu i u Betelskoj gori, a jedna tisuøa bijaæe s Jona-tanom u Benjaminovoj Gebi. Ostali je narod Æaul otpustio svakoga unjegov æator.1Sa 13:3 Jonatan sruæi filistejski stup koji je stajao u Gibei i Filistejcisaznaæe da su se Hebreji pobunili. Æaul zapovjedi te zatrubiæe u rog posvoj zemlji1Sa 13:4 i sav Izrael doznade novost: “Æaul je sruæio filistejski stup,Izrael se omrazio Filistejcima!” I narod se poçe skupljati oko Æaula uGilgalu.1Sa 13:5 A Filistejci se skupiæe da vojuju na Izraela: tri tisuøe bojnihkola, æest tisuøa konja, a mnoætvo naroda kao pijeska na morskoj obali.I utaboriæe se kod Mikmasa, istoçno od Bet Avena.1Sa 13:6 Kad su Izraelci vidjeli da su u nevolji i da je narod pritisnut odneprijatelja, poskrivaæe se u peøine, jame, kamenjake, jarke i çatrnje.1Sa 13:7 Neki su preæli i preko gazova Jordana u zemlju Gadovu i Gile-adovu.Æaul je joæ bio u Gilgalu, a sav je narod oko njega drhtao od straha.1Sa 13:8 On priçeka sedam dana kako mu je odredio Samuel; ali kadSamuel nije doæao u Gilgal, narod se stade razilaziti od Æaula.1Sa 13:9 Tada reçe Æaul: “Donesite mi œrtvu paljenicu i œrtve priçesnice!”I prinese œrtvu paljenicu.1Sa 13:10 I upravo je zavræavao œrtvu paljenicu, kad eto Samuela; Æaulmu iziåe u susret da ga pozdravi.1Sa 13:11 Samuel ga upita: “Æto si uçinio?” A Æaul odgovori: “Kad samvidio da se narod razilazi od mene, a ti da ne dolaziæ do odreåenogadana, a Filistejci se skupili u Mikmasu,1Sa 13:12 pomislio sam: sad øe udariti Filistejci na me u Gilgalu, a janeøu stiøi molitvom ublaœiti Jahvu! Zato se odvaœih i prinesoh œrtvupaljenicu.”1Sa 13:13 Samuel tada reçe Æaulu: “Ludo si radio! Da si odrœao zapovijedkoju ti je dao Jahve, tvoj Bog, Jahve bi uçvrstio tvoje kraljevstvo nadIzraelom dovijeka.1Sa 13:14 A sada se tvoje kraljevstvo neøe trajno odrœati: Jahve jepotraœio sebi çovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad svojimnarodom, jer ti nisi odrœao æto ti je Jahve zapovjedio.”1Sa 13:15 Nato Samuel ustade i ode iz Gilgala svojim putem. Æto jenaroda ostalo, poåe za Æaulom u susret ratnicima. Kad su doæli iz Gilgalau Gebu Benjaminovu, Æaul pobroji narod koji je ostao uza njega i bijaæega oko æest stotina ljudi.1Sa 13:16 Æaul i sin mu Jonatan s ljudima æto bijahu s njima zaposjeli suBenjaminovu Gebu, a Filistejci se utaborili u Mikmasu.1Sa 13:17 Tada iz filistejskog tabora izaåe çeta pljaçkaæa u tri odjela:jedan odio udari prema Ofri u zemlju æualsku;

2401Sa 13:18 drugi odio krenu prema Bet Horonu, a treøi odio udari premaGebi koja se uz Dolinu hijena diœe nad pustinjom.1Sa 13:19 A po svoj zemlji Izraelovoj nije bilo kovaça, jer su Filistejcirekli: “Treba sve uçiniti da Hebreji ne bi pravili sebi maçeva i kopalja.”1Sa 13:20 Zato su svi Izraelci iæli k Filistejcima ako je tko htio da prekujesvoj raonik ili motiku, svoju sjekiru ili ostan za volove.1Sa 13:21 A cijena je bila dvije treøine æekela za raonike i motike, jednatreøina za oætrenje sjekire i za nasaåivanje ostana.1Sa 13:22 Tako se dogodilo da na dan bitke kod Mikmasa nitko odsvega naroda koji bijaæe sa Æaulom i Jonatanom nije imao ni maça nikoplja u ruci; samo ih imahu Æaul i njegov sin Jonatan.1Sa 13:23 A dotle jedna straœa filistejska bijaæe iziæla prema klancu kodMikmasa.1Sa 14:1 Jednoga dana Æaulov sin Jonatan reçe svome momkuætitonoæi: “Hajde da prijeåemo do filistejske straœe koja je ondje prijeko.”Svome ocu nije niæta o tom javio.1Sa 14:2 Æaul je sjedio na meåi Gebe, pod æipkom koji je stajao krajgumna; a bilo je s njim oko æest stotina ljudi.1Sa 14:3 A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija,sveøenika Jahvina u Æilu, nosio je u to vrijeme opleøak. Narod nije primi-jetio da je Jonatan otiæao.1Sa 14:4 U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijeøi da doåe dofilistejske straœe bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jednase zvala Boses, a druga Sene.1Sa 14:5 Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga najugu nasuprot Gebi.1Sa 14:6 Jonatan reçe svome ætitonoæi: “Hajde da prijeåemo do straœeonih neobrezanika. Moœda øe Jahve uçiniti neæto za nas, jer niæta neprijeçi Jahvu da udijeli pobjedu - bilo mnogo ljudi ili malo.”1Sa 14:7 A ætitonoæa mu odgovori: “Çini sve na æto te srce tvoje potiçe.Ja øu s tobom, moje je srce kao tvoje srce.”1Sa 14:8 Jonatan mu reçe: “Evo, prijeøi øemo k tim ljudima i pokazatøemo im se.1Sa 14:9 Ako nam reknu ovako: ‘Ne miçite se dok ne doåemo do vas’,tada øemo se ustaviti na mjestu i neøemo se uspinjati k njima.1Sa 14:10 Ako li nam reknu ovako: ‘Uspnite se k nama’, tada øemo seuspeti, jer ih je Jahve predao nama u ruke. To øe nam biti znak.”1Sa 14:11 Kad su se obojica pokazala filistejskoj straœi, rekoæe Filiste-jci: “Gle, Hebreji su poçeli izlaziti iz rupa u koje su se skrili.”1Sa 14:12 I straœari doviknuæe Jonatanu i njegovu ætitonoæi: “Uspnite sek nama da vas neæto nauçimo!”A Jonatan reçe svome ætitonoæi: “Penji se za mnom, jer ih je Jahve predaou ruke Izraelove.”1Sa 14:13 Jonatan se poçe penjati pomaœuøi se rukama i nogama, a zanjim njegov ætitonoæa. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih jeætitonoæa ubijao za njim.1Sa 14:14 U tome prvom pokolju æto ga uçiniæe Jonatan i njegov ætitonoæapade dvadesetak ljudi na otprilike pola jutra izoranog polja.1Sa 14:15 Tada se proæiri strah po taboru i po polju, a i straœare i çetupljaçkaæa obuze strava; i zemlja zadrhta i bijaæe to silan strah Boœji.1Sa 14:16 A Æaulovi straœari u Benjaminovoj Gebi opaziæe da semnoætvo u taboru uskomeæalo na sve strane.1Sa 14:17 I Æaul reçe ljudima koji su bili s njim: “Prozovite ljude i viditetko je otiæao od nas.” A kad prozvaæe, gle, ne bijaæe Jonatana i njegovaætitonoæe!1Sa 14:18 Tada Æaul reçe Ahiji: “Primakni opleøak! Posavjetuj se sJahvom!” On je, naime, tada nosio opleøak pred sinovima Izraelovim.1Sa 14:19 Ali dok je Æaul govorio sa sveøenikom, bivala je buka u filiste-jskom taboru sve veøa, pa Æaul reçe sveøeniku: “Povuci ruku!”1Sa 14:20 Nato Æaul i sav narod æto je bio s njim krenuæe zajedno namjesto boja, i gle, ondje bijahu isukali maçeve jedni na druge i velikapomutnja vladaæe meåu njima.1Sa 14:21 A oni Hebreji koji su veø poodavno bili u sluœbi Filistejaca isada poæli s njima na vojsku, odmetnuæe se od njih i pristadoæe uzIzraelce koji bijahu sa Æaulom i Jonatanom.1Sa 14:22 I svi Izraelci koji se bijahu skrili u Efrajimovoj gori, çuvæi daFilistejci bjeœe, nagrnuæe za njima u boj.1Sa 14:23 Tako je Jahve udijelio pobjedu Izraelu u onaj dan, a boj seraæirio sve do preko Bet Horona.1Sa 14:24 Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je Æaul izrekaonad narodom ovu zakletvu: “Proklet bio çovjek koji okusi hrane prije

241veçeri, prije nego æto se osvetim svojim neprijateljima!” Tako sav narodne okusi hrane toga dana.1Sa 14:25 Ali je ondje bilo medenoga saøa na povræini zemlje.1Sa 14:26 Kad je narod doæao onamo, vidje gdje teçe med, ali nitko neprinese ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve.1Sa 14:27 Samo Jonatan, koji nije çuo kad je njegov otac zakleo narod,primaçe vrh ætapa koji mu bijaæe u ruci i zamoçi ga u medeno saøe,zatim prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetliæe oçi.1Sa 14:28 Tada jedan iz naroda progovori i reçe mu: “Tvoj je otac zakleonarod govoreøi: ‘Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!’”1Sa 14:29 A Jonatan odgovori: “Moj otac svaljuje nesreøu na zemlju.Gledajte kako su mi se zasvijetlile oçi jer sam okusio malo toga meda.1Sa 14:30 Æto bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji jezadobio od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio joæ veøi?”Obredni prestupak naroda1Sa 14:31 Onoga dana potukoæe Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona,a narod je bio na kraju svojih snaga.1Sa 14:32 Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda iteladi i poçe ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju.1Sa 14:33 I javiæe to Æaulu govoreøi: “Gle, narod grijeæi Jahvi jeduøimeso s krvlju!” A on reçe: “Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velikkamen!”1Sa 14:34 Zatim reçe: “Zaåite meåu narod i recite svima neka svakidovede k meni svoga vola ili ovcu; ovdje øete ih klati i jesti, a neøetegrijeæiti Jahvi jeduøi meso s krvlju.”Tako sav narod joæ iste noøi dovede æto je tko imao i to su ondje klali.1Sa 14:35 A Æaul podiœe œrtvenik Jahvi; bijaæe to prvi œrtvenik koji jepodigao Jahvi.1Sa 14:36 Nato reçe Æaul: “Poåimo joæ noøas u potjeru za Filistejcimai plijenimo ih dok ne svane jutro! Neøemo im ostaviti nijednoga çovjeka!”A narod mu odgovori: “Çini sve æto misliæ da je dobro!” Ali sveøenik reçe:“Pristupimo ovdje k Bogu!”1Sa 14:37 I Æaul upita Boga: “Moram li poøi u potjeru za Filistejcima?Hoøeæ li ih predati u ruke Izraelu?” Ali mu ne odgovori u onaj dan.1Sa 14:38 Zato Æaul reçe: “Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispi-tajte i vidite u çemu je bio danaænji prestupak.1Sa 14:39 Jer, œivoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se naåekrivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!” Ali nitko se iz narodane usudi odgovoriti Æaulu.1Sa 14:40 Æaul onda reçe svemu Izraelu: “Vi stanite na jednu stranu, aja i moj sin Jonatan stat øemo na drugu stranu.” A narod odgovori Æaulu:“Çini ono æto misliæ da je dobro!”1Sa 14:41 Tada se Æaul pomoli: “Jahve, Boœe Izraelov, zaæto nisi danasodgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonat-anu, Jahve, Boœe Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom naroduIzraelu, daj Tumim.” I œdrijeb pade na Æaula i Jonatana, a narod izaåeslobodan.1Sa 14:42 Æaul nastavi: “Bacite œdrijeb izmeåu mene i moga sina Jona-tana!” I œdrijeb pade na Jonatana.1Sa 14:43 Tada Æaul reçe Jonatanu: “Priznaj mi æto si uçinio!” Jonatanodgovori: “Ja sam samo okusio malo meda vrækom ætapa koji mi bijaæeu ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!” :1Sa 14:44 Æaul odgovori: “Takomi Bog uçinio zlo i dodao mi drugo ako doista ne umreæ, Jonatane!”1Sa 14:45 Ali narod reçe Æaulu: “Zar da umre Jonatan, koji je izvojevaoovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! Œivoga nam Jahve, nijednavlas neøe pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvræio ovodjelo danas!” Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe.1Sa 14:46 Æaul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vratiæeu svoj kraj.1Sa 14:47 Kad je Æaul uçvrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom,okrenu ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba,protiv Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe iprotiv Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobjeåivao.1Sa 14:48 Dao je mnogo dokaza svoje hrabrosti, potukao je Amaleçanei izbavio Izraela iz ruku onih koji su ga pljaçkali.1Sa 14:49 Æaulovi sinovi bijahu Jonatan, Iæjo i Malki-Æua, a od njegovihdviju køeri starija se zvala Meraba, a mlaåa Mikala.1Sa 14:50 Æaulova se œena zvala Ahinoama, a bila je køi Ahimaasova.Vojvoda njegove vojske zvao se Abner, a bio je sin Nera, Æaulova strica.1Sa 14:51 Jer Kiæ, Æaulov otac, i Ner, Abnerov otac, bijahu sinovi Abielovi.1Sa 14:52 Œestok se rat vodio protiv Filistejaca svega Æaulova vijeka.

242Koga bi god hrabra ili bojovna çovjeka Æaul vidio, svakoga bi uzimao usvoju sluœbu.1Sa 15:1 Jednom Samuel reçe Æaulu: “Mene je Jahve poslao da tepomaœem za kralja nad njegovim narodom Izraelom. Posluæaj, dakle,rijeçi Jahvine.1Sa 15:2 Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Odluçio sam osvetiti onoæto je Amalek uçinio Izraelu zatvarajuøi mu put kad je izlazio iz Egipta.1Sa 15:3 Sada idi i udari na Amaleka, izvræi “herem”, kleto uniætenje, nanjemu i na svemu æto posjeduje; ne ætedi ga, pobij muækarce i œene,djecu i dojençad, goveda i ovce, deve i magarce!’”1Sa 15:4 Æaul sazva narod te ih izbroji u Telamu: bijaæe ih dvije stotinetisuøa pjeæaka (i deset tisuøa Judejaca).1Sa 15:5 Æaul doåe do amaleçkoga grada i postavi zasjedu u dolinipotoka.1Sa 15:6 Potom Æaul poruçi Kenijcima: “Otiåite i odvojite se od Amale-çana da vas ne bih istrijebio zajedno s njima, jer ste bili skloni svimIzraelcima kad su izlazili iz Egipta.” I Kenijci se odvojiæe od Amaleçana.1Sa 15:7 Æaul potuçe Amaleçane od Havile pa sve do Æura, koji leœipred Egiptom.1Sa 15:8 I œiva uhvati Agaga, amaleçkog kralja, a sav narod zatreoætricom maça, izvræujuøi “herem”, kleto uniætenje.1Sa 15:9 Ali Æaul i narod poætedjeæe Agaga i najbolje ovce i najboljagoveda, ugojenu stoku i jaganjce i sve æto je bilo dobro. Na svemu tomene htjedoæe izvræiti “herem”; nego æto je god od stoke bilo bez cijene ivrijednosti, na tom izvræiæe “herem”.1Sa 15:10 Zato doåe rijeç Jahvina Samuelu ovako:1Sa 15:11 “Kajem se æto sam Æaula postavio za kralja: okrenuo se odmene i nije izvræio mojih zapovijedi.” Samuel se raœalosti i svu je noøvapio Jahvi.1Sa 15:12 U rano jutro krenu Samuel da potraœi Æaula. I javiæe Samueluovako: “Æaul je otiæao u Karmel, i gle, podigao je ondje sebi spomenik;zatim je otiæao dalje i siæao u Gilgal.”1Sa 15:13 Kad je Samuel doæao k Æaulu, reçe mu Æaul: “Blagoslovljenda si od Jahve! Izvræio sam Jahvinu zapovijed.”1Sa 15:14 Ali Samuel upita: “Kakvo je to ovçje blejanje æto dopire domojih uæiju i mukanje goveda koje çujem?”1Sa 15:15 A Æaul odgovori: “Dognali su ih od Amaleçana, jer je narodpoætedio najbolje ovce i najbolja goveda da ih œrtvuje Jahvi, tvome Bogu.Na svemu drugome izvræili smo ‘herem’.”1Sa 15:16 A Samuel reçe Æaulu: “Stani da ti kaœem æto mi je noøasobjavio Jahve.” A on reçe: “Govori!”1Sa 15:17 Tada øe Samuel: “Koliko god si malen sam u svojim oçima,ipak si postao glavar Izraelovih plemena. Jahve te pomazao za kraljanad Izraelom.1Sa 15:18 Jahve te poslao na vojni pohod i zapovjedio ti: ‘Idi, izvræi‘herem’ na tim greænicima, na Amaleçanima, vojuj na njih do istrebljenja.’1Sa 15:19 Zaæto nisi posluæao rijeçi Jahvine? Zaæto si se bacio na plijeni uçinio ono æto je zlo u Jahvinim oçima?”1Sa 15:20 Æaul odgovori Samuelu: “Ja sam posluæao rijeç Jahvinu:poduzeo sam pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amaleçkogakralja, i izvræio ‘herem’ na Amaleçanima.1Sa 15:21 Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje naçemu se imao izvræiti ‘herem’, da œrtvuje Jahvi, tvome Bogu, u Gilgalu.”1Sa 15:22 A Samuel odvrati: “Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice negoposluænost njegovu glasu? Znaj, posluænost je vrednija od najbolje œrtve,pokornost je bolja od ovnujske pretiline.1Sa 15:23 Nepokornost je kao grijeh çaranja, samovolja je kao zloçin sidolima.Ti si odbacio rijeç Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeæ viæekralj!” Æaul uzalud moli oproætenje1Sa 15:24 Tada Æaul odvrati Samuelu: “Zgrijeæio sam æto sam prekræioJahvinu zapovijed i tvoje naredbe. Bojao sam se naroda i popustionjegovu zahtjevu.1Sa 15:25 A sada mi oprosti moj grijeh i vrati se sa mnom da se poklo-nim Jahvi.”1Sa 15:26 Ali Samuel odgovori Æaulu: “Neøu se vratiti s tobom: ti siodbacio Jahvinu rijeç, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeæ viæe kraljnad Izraelom.”1Sa 15:27 Kad se Samuel okrenuo da ode, Æaul çvrsto uhvati skutnjegova plaæta, ali se skut otkide.1Sa 15:28 Tada mu reçe Samuel: “Danas ti je Jahve otkinuo kraljevstvo

243nad Izraelom i dao ga tvome susjedu, koji je bolji od tebe.”1Sa 15:29 Ipak, Slava Izraelova ne laœe i ne kaje se, jer nije çovjek dabi se kajao.1Sa 15:30 Æaul reçe: “Sagrijeæio sam; ali mi sada uçini çast pred starje-æinama moga naroda i pred Izraelom i vrati se sa mnom da se poklonimJahvi, tvome Bogu.”1Sa 15:31 I Samuel se vrati sa Æaulom i Æaul se pokloni Jahvi.Smrt Agagova i odlazak Samuelov1Sa 15:32 Potom zapovjedi Samuel: “Dovedite k meni Agaga,amaleçkoga kralja!” I Agag doåe k njemu opiruøi se i reçe: “Zaista, smrtje gorka!”1Sa 15:33 Samuel mu odvrati: “Kao æto je tvoj maç mnogim œenamaoteo djecu, tako øe meåu œenama tvoja majka ostati bez djeteta!” ISamuel posijeçe Agaga pred Jahvom u Gilgalu.1Sa 15:34 Potom Samuel ode u Ramu, a Æaul se vrati svojoj kuøi uÆaulovu Gibeu.1Sa 15:35 I Samuel nije viæe vidio Æaula do svoga smrtnog dana. Samuelje tugovao zbog Æaula, ali se Jahve pokajao æto je Æaula postavio zakralja nad Izraelom.1Sa 16:1 Jahve reçe Samuelu: “Dokle øeæ tugovati zbog Æaula, kadsam ga ja odbacio da ne kraljuje viæe nad Izraelom? Napuni uljem svojrog i poåi na put! Ja te æaljem Betlehemcu Jiæaju, jer sam izmeåu njegovihsinova izabrao sebi kralja.”1Sa 16:2 A Samuel reçe: “Kako bih mogao iøi onamo? Æaul øe to çuti iubit øe me!” Ali mu Jahve odgovori: “Uzmi sa sobom junicu pa reci:‘Doæao sam da œrtvujem Jahvi!’1Sa 16:3 I pozovi Jiæaja na œrtvu, a ja øu te sam pouçiti æto øeæ çiniti:pomazat øeæ onoga koga ti kaœem.”1Sa 16:4 Samuel uçini kako mu je zapovjedio Jahve. Kad je doæao uBetlehem, gradske mu starjeæine dræøuøi doåu u susret i zapitaju: “Znaçili tvoj dolazak dobro?”1Sa 16:5 Samuel odgovori: “Da, dobro! Doæao sam da œrtvujem Jahvi.Oçistite se i doåite sa mnom na œrtvu!” Potom oçisti Jiæaja i njegovesinove i pozva ih na œrtvu.1Sa 16:6 Kad su doæli i kad je Samuel vidio Eliaba, reçe u sebi: “Jamaçno,evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik!”1Sa 16:7 Ali Jahve reçe Samuelu: “Ne gledaj na njegovu vanjætinu ni nanjegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao æto gledaçovjek: çovjek gleda na oçi, a Jahve gleda æto je u srcu.”1Sa 16:8 Zatim Jiæaj dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A onreçe: “Ni ovoga Jahve nije izabrao.”1Sa 16:9 Tada Jiæaj dovede Æamu, ali Samuel reçe: “Ni ovoga Jahvenije izabrao.”1Sa 16:10 Tako Jiæaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, aliSamuel reçe Jiæaju: “Jahve nije izabrao nijednoga od ovih.”1Sa 16:11 Potom zapita Jiæaja: “Jesu li to svi tvoji sinovi?” A on odgov-ori: “Ostao je joæ najmlaåi, on je na paæi, za stadom.” Tada Samuel reçeJiæaju: “Poæalji po njega, jer neøemo sjedati za stol dok on ne doåe.”1Sa 16:12 Jiæaj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih oçiju ikrasna stasa. I Jahve reçe Samuelu: “Ustani, pomaœi ga: taj je!”1Sa 16:13 Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braøe.Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i odeu Ramu.1Sa 16:14 Duh Jahvin bijaæe odstupio od Æaula, a jedan zao duh, odJahve, stao ga je salijetati.1Sa 16:15 Tada rekoæe Æaulu sluge njegove: “Evo, zao duh Boœji salijeøete.1Sa 16:16 Zato neka naæ gospodar zapovjedi, pa øe sluge tvoje potraœitiçovjeka koji zna udarati u harfu: kad te napadne zao duh Boœji, nekaonaj udara u harfu pa øe ti biti bolje.”1Sa 16:17 Æaul reçe svojim slugama: “Naåite mi çovjeka koji umije vjeætoudarati u harfu i dovedite ga k meni!”1Sa 16:18 Jedan od njegovih slugu odgovori i reçe: “Ja sam vidio jednogsina Betlehemca Jiæaja: on umije udarati u harfu, hrabar je junak i çovjekratnik, vjeæt je govornik, krasna je stasa i Jahve je s njim.”1Sa 16:19 Tada Æaul posla glasnike k Jiæaju i poruçi mu: “Poæalji misvoga sina Davida (koji je kod stada)!”1Sa 16:20 A Jiæaj uze pet hljebova, mijeh vina i jedno jare i posla Æaulupo svome sinu Davidu.1Sa 16:21 Tako David doåe k Æaulu i stupi u njegovu sluœbu. I Æaul gaveoma zavolje i David posta njegov ætitonoæa.

2441Sa 16:22 Potom Æaul posla k Jiæaju i poruçi mu: “Neka David ostanekod mene u sluœbi, jer je stekao moju naklonost.”1Sa 16:23 I kad god bi Boœji duh napao Æaula, David bi uzeo harfu isvirao; tada bi Æaulu odlanulo i bilo bi mu bolje, a zao bi duh odlazio odnjega.1Sa 17:1 Filistejci skupiæe svoje çete za rat i skupiæe se kod Soka uJudeji. Tabor udariæe izmeåu Soka i Azeke kod Efes Damima.1Sa 17:2 A Æaul i Izraelci skupiæe se i utaboriæe u Terebintskoj dolini, isvrstaæe se za boj protiv Filistejaca.1Sa 17:3 Filistejci su stajali na gori s jedne strane, Izraelci na gori sdruge strane, a dolina bila meåu njima.1Sa 17:4 Iz filistejskih redova izaåe jedan izazivaç. Zvao se Golijat, abio je iz Gata. Visok bijaæe æest lakata i jedan pedalj.1Sa 17:5 Na glavi je imao mjedenu kacigu, obuçen je bio u ljuskav oklop,a oklop mu teœak pet tisuøa mjedenih æekela.1Sa 17:6 Na nogama je imao mjedene nogavice, a na ramenimamjedenu sulicu.1Sa 17:7 Kopljaça njegova koplja bila je kao tkalaçko vratilo, a æiljakkoplja teœak æest stotina œeljeznih æekela. Pred njim je stupao ætitonoæa.1Sa 17:8 On se postavi pred izraelske bojne redove i dovikne im: “Ætoste izaæli da se svrstate za bitku? Nisam li ja Filistejac, a vi Æaulovesluge? Izaberite izmeåu sebe jednoga çovjeka pa neka siåe k meni!1Sa 17:9 Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi øemo biti vaæesluge. Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda øete vi biti naæesluge i nama øete robovati.”1Sa 17:10 Joæ je Filistejac rekao: “Ja sam danas izazvao Izraelove bojneredove. Dajte mi çovjeka da se ogledamo u dvoboju!”1Sa 17:11 Kad je Æaul i sav Izrael çuo æto je rekao Filistejac, obuze ihstrah i drhat.1Sa 17:12 David je bio sin nekoga Efraøanina iz Betlehema u Judeji; tajse zvao Jiæaj, a imao je osam sinova. Taj je çovjek u Æaulovo vrijeme biostar i odmakao u godinama.1Sa 17:13 Tri najstarija Jiæajeva sina bijahu otiæla u rat za Æaulom; a tatrojica njegovih sinova koji bijahu otiæli u rat zvahu se: najstariji Eliab,drugi Abinadab, a treøi Æama.1Sa 17:14 David bijaæe najmlaåi. A tri najstarija bijahu otiæla za Æaulom.-1Sa 17:15 David je odlazio k Æaulu i vraøao se iz njegove sluœbe dapase stada svoga oca u Betlehemu.1Sa 17:16 A Filistejac izlazio svakoga jutra i veçeri i postavljao se takoçetrdeset dana. -1Sa 17:17 A Jiæaj reçe svome sinu Davidu: “Uzmi za svoju braøu ovuefu prœenoga œita i ovih deset hljebova i odnesi brœe svojoj braøi u tabor.1Sa 17:18 A ovih deset sireva odnesi njihovu tisuøniku. Propitaj se zazdravlje svoje braøe i donesi od njih znak da si izvræio nalog!1Sa 17:19 Oni su sa Æaulom i svim Izraelom u Terebintskoj dolini: vo-juju protiv Filistejaca.”1Sa 17:20 David ustade u rano jutro, ostavi stado jednom çuvaru, spremise i ode kako mu bijaæe zapovjedio Jiæaj. U tabor je stigao kad je vojskaizlazila u bojni red i dizala bojni poklik.1Sa 17:21 Izraelci i Filistejci svrstaæe se u bojni red jedni prema drugima.1Sa 17:22 David ostavi svoje stvari çuvaru opreme pa otrça u bojni red.Doæavæi, zapita svoju braøu za zdravlje.1Sa 17:23 Dok je s njima govorio, gle, onaj izazivaç (zvao se Golijat,Filistejac iz Gata) iziåe iz filistejskih bojnih redova i ponovi iste rijeçi kaoprije. I David ih je çuo.1Sa 17:24 A çim su Izraelci ugledali toga çovjeka, pobjegoæe svi dalekood njega i strah ih uhvati.1Sa 17:25 Neki Izraelac reçe: “Jeste li vidjeli onoga çovjeka æto je iziæao?A iziæao je da izaziva Izraela. Tko njega pogubi, kralj øe mu dati silnoblago i dat øe mu svoju køer i oslobodit øe od poreza njegov oçinski domu Izraelu.”1Sa 17:26 Tada David zapita ljude koji stajahu oko njega: “Æto øe todobiti çovjek koji ubije toga Filistejca i skine sramotu s Izraela? I tko je tajneobrezani Filistejac da izaziva bojne redove œivoga Boga?”1Sa 17:27 A narod mu odgovori istim rijeçima kao prije: “Eto to øe dobitiçovjek koji ga pogubi.”1Sa 17:28 A kad je Eliab, njegov najstariji brat, çuo kako se razgovaras ljudima, usplamtje gnjevom na Davida pa mu reçe: “A æto si ti doæaoovamo? Kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja tvoju dr-skost i zlobu tvoga srca: doæao si da vidiæ bitku!”

2451Sa 17:29 A David odgovori: “A æto sam uçinio? Zar se ne smije ni rijeçreøi?”1Sa 17:30 Tada se okrene od njega k drugome i zapita istim rijeçimakao prije. Narod mu odgovori isto kao prvi put.1Sa 17:31 Kad su ljudi çuli æto je govorio David, jave to Æaulu, a on gapozva preda se.David se nudi da prihvati izazov1Sa 17:32 David reçe Æaulu: “Neka nikome ne klone srce zbog onogaçovjeka! Tvoj øe sluga izaøi i borit øe se s tim Filistejcem.”1Sa 17:33 Ali Æaul odvrati Davidu: “Ne moœeæ ti izaøi na toga Filistejcada se boriæ s njim jer si ti joæ dijete, a on ratnik od svoje mladosti.”1Sa 17:34 Ali David odgovori Æaulu: “Tvoj je sluga çuvao ovce svomeocu, pa kad bi doæao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada,1Sa 17:35 ja bih potrçao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. Aako bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga nebih ubio.1Sa 17:36 I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio, pa øe i taj neobrezaniFilistejac proøi kao jedan od njih jer je izazvao bojne çete Boga œivoga.”1Sa 17:37 David joæ dometne: “Jahve koji me izbavio iz lavlje pandœe imedvjeåe æape izbavit øe me i iz ruku toga Filistejca.” Tada Æaul reçeDavidu: “Idi i Jahve neka bude s tobom!”1Sa 17:38 Æaul obuçe Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mu stavimjedenu kacigu i stavi mu oklop.1Sa 17:39 Pripasa Davidu svoj maç preko odore, ali David uzalud pokuæahodati, jer ne bijaæe navikao, pa reçe Æaulu: “Ne mogu hodati u tome jernisam navikao.” Zato sve skinu sa sebe.Dvoboj1Sa 17:40 David uze svoj ætap u ruku, izabra u potoku pet glatkihkamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je sluœila kao torbaza praøku, te s praøkom u ruci poåe prema Filistejcu.1Sa 17:41 A Filistejac se sve bliœe primicao Davidu, dok je njegovætitonoæa stupao pred njim.1Sa 17:42 A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegovemladosti - bijaæe David mladiø, rumen, lijepa lica.1Sa 17:43 Zato Filistejac reçe Davidu: “Zar sam ja pseto te ideæ na mesa ætapovima?” I uze proklinjati Davida svojim bogovima.1Sa 17:44 Zatim Filistejac reçe Davidu: “Doåi k meni da dam tvoje mesopticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!”1Sa 17:45 A David odgovori Filistejcu: “Ti ideæ na me maçem, kopljemi sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih çetakoje si ti izazvao.1Sa 17:46 Danas øe te Jahve predati u moju ruku, ja øu te ubiti, skinutøu tvoju glavu i joæ øu danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejskevojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva øe zemljaznati da ima Bog u Izraelu.1Sa 17:47 I sav øe ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu maçem nikopljem, jer je Jahve gospodar bitke i on vas predaje u naæe ruke.”1Sa 17:48 Kad se Filistejac pribliœio i poæao prema Davidu, izaåe Davidiz bojnih redova i krenu pred Filistejca.1Sa 17:49 David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga izpraøke. I pogodi Filistejca u çelo; kamen mu se zabi u çelo i on padeniçice na zemlju.1Sa 17:50 Tako je David praøkom i kamenom nadjaçao Filistejca: udarioje Filistejca i ubio ga, a nije imao maça u ruci.1Sa 17:51 Zato David potrça i stade na Filistejca, zgrabi njegov maç,izvuçe ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavæi mu glavu. Kad Filistejcividjeæe kako pogibe njihov junak, nagnuæe u bijeg.1Sa 17:52 Tada ustadoæe Izraelci i Judejci, digoæe bojnu viku i potjeraæeFilistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona; filistejskimrtvaci pokriæe put od Æaarajima sve do Gata i do Ekrona.1Sa 17:53 Nato se Izraelci vratiæe iz te œestoke potjere za Filistejcima iopljaçkaæe njihov tabor.1Sa 17:54 A David uze Filistejçevu glavu i odnese je u Jeruzalem, aoruœje njegovo poloœi u svoj æator.1Sa 17:55 Kad je Æaul vidio Davida gdje izlazi pred Filistejca, upitao jesvoga vojvodu Abnera: “Çiji je sin taj mladiø, Abnere?” A Abner jeodgovorio: “Tako mi tvoga œivota, kralju, ne znam!”1Sa 17:56 A kralj mu reçe: “Raspitaj se çiji je sin taj mladiø!”1Sa 17:57 A kad se David vratio poæto je pogubio Filistejca, uze gaAbner i dovede ga pred Æaula, a u ruci David joæ drœaæe Filistejçevuglavu.

2461Sa 17:58 Æaul ga upita: “Çiji si ti sin, momçe?” A David odgovori: “Sinsam tvoga sluge Betlehemca Jiæaja.”1Sa 18:1 Kad je David zavræio razgovor sa Æaulom, Jonatanova seduæa prikloni Davidovoj duæi i Jonatan ga zavolje kao samoga sebe.1Sa 18:2 Æaul zadrœa Davida onoga istog dana kod sebe i nije mu daoda se vrati kuøi svoga oca.1Sa 18:3 I Jonatan sklopi savez s Davidom jer ga je ljubio kao samogasebe.1Sa 18:4 I skide Jonatan plaæt koji je imao na sebi i dade ga Davidu; takoi svoju odoru, çak i svoj maç, svoj luk i svoj pojas.1Sa 18:5 Na svim svojim pohodima, kamo ga je god slao Æaul, Davidbijaæe sretne ruke i Æaul ga postavi na çelo svojim ratnicima; omilje onsvemu narodu, pa i Æaulovim dvoranima.1Sa 18:6 Za njihova povratka, kad se David vraøao ubivæi Filistejca,izaåoæe œene iz svih gradova Izraelovih u susret kralju Æaulu veselokliçuøi, pjevajuøi i pleæuøi uza zvuke bubnjeva i cimbala.1Sa 18:7 Œene su pleæuøi pjevale: “Pobi Æaul svoje tisuøe, David nadesetke tisuøa.”1Sa 18:8 Æaul se vrlo raœestio, nije mu bila draga ta pjesma. Zato reçe:“Davidu su dale desetke tisuøa, a meni samo tisuøe! Joæ mu samo trebakraljevstvo!”1Sa 18:9 I od toga dana Æaul poprijeko gledaæe Davida.1Sa 18:10 Sutradan zao duh Boœji napade Æaula, tako da je bjesnio pokuøi. David je rukom udarao u harfu kao drugih dana, a Æaul je u ruciimao koplje.1Sa 18:11 I Æaul baci koplje govoreøi u sebi: “Sad øu pribiti Davida uzazid!” Ali mu se David izmaçe dva puta.1Sa 18:12 Æaul se poçe bojati Davida, jer je Jahve bio s njim a od Æaulaje odstupio.1Sa 18:13 Zato ga Æaul ukloni iz svoje blizine i postavi ga za tisuønika:on je izlazio i vraøao se na çelu naroda.1Sa 18:14 David je imao uspjeha na svim svojim putovima jer Jahvebijaæe s njim.1Sa 18:15 Kad je Æaul vidio da David ima mnogo uspjeha, obuze gastrah od njega.1Sa 18:16 Ali svemu Izraelu i Judi omilje David jer ih je on vodio na svimnjihovim putovima.1Sa 18:17 Æaul reçe Davidu: “Evo svoju najstariju køer Merabu dat øuti za œenu, samo mi budi hrabar i vodi Jahvine bojeve!” Miæljaæe Æaul:“Neøu da padne od moje ruke, nego filistejska ruka neka se digne nanjega!”1Sa 18:18 A David odgovori: “Tko sam ja i æto znaçi moj œivot, æto li kuøaoca mojega u Izraelu da budem kraljev zet?”1Sa 18:19 I kad doåe vrijeme da Æaulova køi Meraba poåe za Davida,dadoæe je za œenu Adrielu iz Mehole.1Sa 18:20 Ali je Davida ljubila Æaulova køi Mikala; kad su to javili Æaulu,bilo mu je pravo.1Sa 18:21 Reçe on u sebi: “Dat øu mu je, ali øe mu ona biti zamka i rukafilistejska diøi øe se na njega.” (Æaul je po drugi put rekao Davidu: “Danasøeæ mi biti zet.”)1Sa 18:22 Tada Æaul zapovjedi svojim slugama ovako: “Razgovarajtese s Davidom tajno i recite mu: ‘Gle, omilio si kralju i svi te njegovi dvoranivole; zato budi kraljev zet.’”1Sa 18:23 I Æaulove sluge ponoviæe te rijeçi Davidu, ali im David odgov-ori: “Zar je u vaæim oçima malenkost postati kraljev zet? Ja sam samosiromah i mali çovjek!”1Sa 18:24 Æaulove sluge dojaviæe to Æaulu govoreøi: “Evo rijeçi æto ih jerekao David.”1Sa 18:25 A Æaul odgovori: “Ovako recite Davidu: ‘Kralj ne traœi nikakvaœenidbenog dara nego samo sto filistejskih obrezaka da se osvetikraljevim neprijateljima.’” Æaul miæljaæe da øe tako Davida gurnuti u rukeFilistejcima.1Sa 18:26 Æaulove sluge dojaviæe te rijeçi Davidu, a njemu bijaæe povolji da postane kraljev zet. Joæ prije nego æto je isteklo vrijeme,1Sa 18:27 spremi se David i krenu sa svojim ljudima te ubi Filistejcimadvije stotine ljudi; i donese njihove obreske i predade ih kralju na broj dabi postao njegov zet. Tada mu Æaul dade svoju køer Mikalu za œenu.1Sa 18:28 Æaul je jasno vidio da je Jahve s Davidom i da ga ljubi savdom Izraelov.1Sa 18:29 I Æaul se joæ veøma poboja Davida i posta neprijatelj Daviduzauvijek.

2471Sa 18:30 A filistejski su knezovi izlazili u boj, ali koliko su god putaizlazili, David je imao viæe uspjeha nego svi Æaulovi dvorani; i tako imenjegovo posta vrlo slavno.Jonatan se zauzima za Davida1Sa 19:1 Æaul razloœi svome sinu Jonatanu i svim svojim dvoranimasvoju namjeru da ubije Davida. Ali Jonatan, Æaulov sin, vrlo je volioDavida.1Sa 19:2 I Jonatan to javi Davidu ovako: “Moj otac Æaul kani te ubiti.Budi, dakle, na oprezu sutra ujutro, ostani u skroviætu i pritaji se.1Sa 19:3 A ja øu izaøi i stajat øu pokraj svoga oca u polju gdje ti budeæi govorit øu za tebe sa svojim ocem. Kad saznam kako je, javit øu ti.”1Sa 19:4 Jonatan pohvali Davida svome ocu Æaulu i reçe mu ovako:“Neka se kralj ne ogrijeæi o svoga slugu Davida jer se on nije niæta ogrijeæioo tebe; naprotiv, ono æto je radio bilo je od velike koristi za tebe.1Sa 19:5 On je stavio œivot svoj na kocku, ubio je Filistejca i Jahve jepribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Zaæto bi se,dakle, ogrijeæio o nevinu krv ubijajuøi Davida bez razloga?”1Sa 19:6 Æaul posluæa Jonatanove rijeçi i zakle se: “Œivoga mi Jahve,David neøe umrijeti!”1Sa 19:7 Tada Jonatan dozva Davida i kaza mu sve te rijeçi. ZatimJonatan dovede Davida k Æaulu i David opet dobi sluœbu koju je imaoprije.Æaul napada Davida1Sa 19:8 Kad je rat i opet buknuo, iziåe David na bojiæte da se bori sFilistejcima; i porazi ih tako da su pobjegli pred njim.1Sa 19:9 Tada zao duh Jahvin obuze Æaula: kad je sjedio u svojoj kuøi,s kopljem u ruci, a David rukom udarao u harfu,1Sa 19:10 Æaul pokuæa da svojim kopljem pribode Davida uza zid, ali onizmakne Æaulovu udarcu te se koplje zabode u zid. David pobjeœe ispasi se.Mikala spasava Davida1Sa 19:11 Iste noøi Æaul posla glasnike da nadziru Davidovu kuøu jer jehtio da ubije Davida u rano jutro. Ali Davidova œena Mikala javi to Davidugovoreøi: “Ako noøas ne umakneæ na sigurno mjesto, sutra øeæ bitimrtav!”1Sa 19:12 Tada Mikala spusti Davida kroz prozor. On ode i spasi sebijegom.1Sa 19:13 A Mikala uze idol, poloœi ga u postelju, stavi mu oko glavekozju dlaku i pokri ga pokrivaçem.1Sa 19:14 Kad je Æaul poslao glasnike da uhvate Davida, ona im reçe:“Bolestan je.”1Sa 19:15 Ali Æaul vrati glasnike natrag da vide Davida i zapovjedi im:“Donesite ga k meni u postelji da ga ubijem!”1Sa 19:16 A kad su glasnici uæli, gle: u postelji bjeæe idol, s kozjomdlakom oko glave!1Sa 19:17 Tada Æaul reçe Mikali: “Zaæto si me tako prevarila i pustilamoga neprijatelja da pobjegne i da se spasi?” A Mikala odgovori Æaulu:“On mi je rekao: ‘Pusti me da odem, ili øu te ubiti!’”Æaul i David kod Samuela1Sa 19:18 Tako je David pobjegao i spasio se. I ode on k Samuelu uRamu i javi mu sve æto mu je uçinio Æaul. Potom odoæe on i Samuel inastaniæe se u Najotu.1Sa 19:19 A Æaulu javiæe ovako: “Eno Davida u Najotu u Rami.”1Sa 19:20 Tada Æaul posla glasnike da uhvate Davida. Kad su oni vidjelizbor proroka u proroçkom zanosu, a Samuela im na çelu, obuze Boœjiduh i Æaulove glasnike te i oni padoæe u proroçki zanos.1Sa 19:21 Kad su to javili Æaulu, on posla druge glasnike, ali i oni padoæeu proroçki zanos. Potom Æaul posla i treøe glasnike, ali i oni padoæe uproroçki zanos.1Sa 19:22 Tada Æaul krenu sam u Ramu i kad doåe do velikog bunarakod Sekua, zapita: “Gdje su Samuel i David?” I odgovoriæe mu: “Eno ihu Najotu u Rami.”1Sa 19:23 On odmah poåe prema Najotu u Rami. Ali i njega obuze duhBoœji te je iæao u proroçkom zanosu sve dok nije doæao u Najot u Rami.1Sa 19:24 Tu i on svuçe svoje haljine jer i njega obuze zanos pred Samu-elom; zatim je legao gol i ostao tako cio onaj dan i svu noø. Tako jenastala uzreçica: “Zar je i Æaul meåu prorocima?”Jonatan pomaœe Davidu na bijegu1Sa 20:1 David pobjeœe iz Najota u Rami i doåe k Jonatanu te mu reçe:“Æto sam uçinio? Kakva je bila moja krivica i æto sam zgrijeæio tvome ocuda traœi moj œivot?”

2481Sa 20:2 A on mu odgovori: “Daleko od tebe ta misao! Ti neøeæ poginuti.Eto, moj otac ne poduzima niæta, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni neotkrije. Zaæto bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neøe to biti!”1Sa 20:3 Ali se David zakle i reçe: “Tvoj otac dobro zna da sam ja stekaotvoju naklonost, pa misli: ‘Ne treba da Jonatan iæta zna o tome, da nebude œalostan.’ Ali œivoga mi Jahve i œivota mi tvoga, ima samo jedankorak izmeåu mene i smrti.”1Sa 20:4 Tada Jonatan upita Davida: “Æto œeliæ da uçinim za tebe?”1Sa 20:5 A David odgovori Jonatanu: “Evo, sutra je mladi mjesec i ja bihmorao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se skrijem upolju do veçera.1Sa 20:6 Ako tvoj otac opazi da me nema, reøi øeæ mu ovako: ‘David meuporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondjeslavi godiænja œrtva za svu njegovu obitelj.’1Sa 20:7 Ako on rekne: ‘Dobro!’, tvoj je sluga spaæen. Ako li planegnjevom, znaj da je çvrsto naumio da me pogubi.1Sa 20:8 Iskaœi, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sasobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam;zaæto bi me vodio k svome ocu?”1Sa 20:9 A Jonatan mu odgovori: “Daleko od tebe ta misao! Kad bih japouzdano znao da je moj otac çvrsto naumio da na tebe svali nesreøu,zar ti ja ne bih dojavio?”1Sa 20:10 David upita Jonatana: “A tko øe mi javiti ako ti tvoj otac odgovoriæto zlo?”1Sa 20:11 Jonatan odgovori Davidu: “Hodi, izaåimo u polje!” I izaåuobojica u polje.1Sa 20:12 Tada Jonatan reçe Davidu: “Jahve, Bog Izraelov, neka mibude svjedok! Ja øu iskuæati svoga oca sutra u ovo doba. Ako budedobro po Davida, a ja ne poæaljem k tebi da te obavijestim,1Sa 20:13 neka Jahve uçini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo!Ako li mome ocu bude drago da ti uçini zlo, javit øu ti i pustit øu te da odeæu miru; i Jahve neka bude s tobom kao æto je bio s mojim ocem!1Sa 20:14 Ako ja joæ budem œiv, moøi øeæ mi iskazati milosråe Jahvino;ako li umrem,1Sa 20:15 ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahveredom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje,1Sa 20:16 neka ime Jonatanovo ne iæçezne s domom Æaulovim, inaçeøe Jahve traœiti o tome raçun od Davida.”1Sa 20:17 Tada se Jonatan joæ jednom zakune Davidu ljubavlju svojom,jer ga je ljubio svom ljubavlju duæe svoje.1Sa 20:18 Potom reçe Jonatan Davidu: “Sutra je mladi mjesec i opazitøe se da te nema, jer øe tvoje mjesto biti prazno.1Sa 20:19 Prekosutra øe se joæ oçitije vidjeti da te nema, a ti doåi namjesto gdje si se bio skrio u dan onoga dogaåaja i sjedni kraj onogahumka æto ga znaæ.1Sa 20:20 A ja øu prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gaåamonamo.1Sa 20:21 A onda øu poslati momka i reøi mu: ‘Idi! Naåi strijelu!’ Akoonda doviknem momku: ‘Pazi, strijela je ovamo bliœe od tebe, donesi je!’- ti onda doåi, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako miJahve œivoga!1Sa 20:22 Ako li doviknem momku: ‘Pazi, strijela je onamo dalje odtebe!’ - ti onda otiåi, jer te Jahve æalje odavde.1Sa 20:23 A za ovaj dogovor æto smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahvesvjedok izmeåu mene i tebe dovijeka!”1Sa 20:24 Potom se David skri u polju. Kad je doæao mlaåak, kralj jesjeo za stol da jede.1Sa 20:25 Kralj sjede na svoje obiçno mjesto, na mjesto uza zid, Jona-tan se smjesti suçelice njemu, Abner sjede kraj Æaula, a Davidovo mjestoosta prazno.1Sa 20:26 Ali Æaul ne reçe niæta onaj dan jer miæljaæe: “Dogodilo mu seætogod, bit øe da nije çist.”1Sa 20:27 Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opetDavidovo mjesto osta prazno, i Æaul upita svoga sina Jonatana: “ZaætoJiæajev sin nije doæao na objed ni juçer ni danas?”1Sa 20:28 A Jonatan odgovori Æaulu: “David me uporno molio da gapustim da ide u Betlehem.1Sa 20:29 Rekao mi je: ‘Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku œrtvu umom gradu i moja su me braøa pozvala da doåem. Ako sam, dakle,stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braøu.’ Eto,zato ga nema kod kraljeva stola.”

2491Sa 20:30 Tada Æaul planu gnjevom na Jonatana i reçe mu: “Izrode ipropalico! Misliæ da ne znam da si u savezu s Jiæajevim sinom, na sramotusvoju i na sramotu majçinu krilu!1Sa 20:31 Jer dokle god bude œiv na zemlji Jiæajev sin, neøeæ biti siguranni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad poæalji po njega i dovedi ga k meni jerje osuåen na smrt.”1Sa 20:32 A Jonatan odvrati svome ocu Æaulu i reçe mu: “Zaæto onmora umrijeti? Æto je uçinio?”1Sa 20:33 Tada Æaul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatanvidje da je njegov otac odluçio da ubije Davida.1Sa 20:34 Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo niæta togadrugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida æto ga je njegov otacpogrdio.1Sa 20:35 Sutradan ujutro izaåe Jonatan u polje prema dogovoru sDavidom; s njim je iæao mlad momak.1Sa 20:36 I on reçe svome momku: “Ti øeæ otrçati i naøi strijele koje øusada izmetnuti.” I momak otrça, a Jonatan odape strijelu tako da jepreletjela preko njega.1Sa 20:37 Kad je momak doæao do mjesta gdje je bila strijela koju jeizbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: “Nije li strijela onamo daljeod tebe?”1Sa 20:38 Joæ Jonatan viknu za momkom: “Brœe! Poœuri se! Ne stoj!”Jonatanov momak diœe strijelu i donese je svome gospodaru.1Sa 20:39 Momak nije niæta opazio, samo su Jonatan i David znali oçemu se radi.1Sa 20:40 Nato Jonatan preda oruœje momku i reçe mu: “Idi i odnesi tou grad!”1Sa 20:41 Kad je momak otiæao, David iziåe iza humka, pade niçice nazemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubiæe i plakahu zajedno dok senisu isplakali.1Sa 20:42 Zatim Jonatan reçe Davidu: “Idi u miru! Æto smo se obojicazakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izmeåu mene i tebe,izmeåu moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!”1Sa 21:1 Nato David usta i ode, a Jonatan se vrati u grad.1Sa 21:2 David doåe u Nob k sveøeniku Ahimeleku. Ovaj dræøuøi poåeu susret Davidu i upita ga: “Zaæto si sam i nema nikoga s tobom?”1Sa 21:3 A David odgovori sveøeniku Ahimeleku: “Kralj mi je dao nalogi rekao mi: ‘Nitko neka niæta ne dozna zaæto te æaljem i æto sam ti zapo-vjedio!’ A momke sam poslao da me doçekaju na tom i tom mjestu.1Sa 21:4 A sada, ako imaæ pri ruci pet hljebova, daj mi ih, ili æto god senaåe!”1Sa 21:5 A sveøenik odgovori Davidu: “Nemam pri ruci obiçnoga kruhanego samo svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdrœali odœena.”1Sa 21:6 David odgovori sveøeniku ovako: “Sasvim pouzdano! Œenesu nam bile uskraøene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela suu momaka çista. Iako je ovo obiçan put, uistinu su danas çisti tijelom.”1Sa 21:7 Tada mu sveøenik dade svetoga kruha, jer nije bilo drugogakruha ondje osim œrtvenoga, onoga koji se uklanjao ispred Jahve da sezamijeni toplim kruhom u dan kad se uzima.1Sa 21:8 Ondje je istoga dana bio jedan od Æaulovih slugu, zadrœao sepred Jahvom; zvao se Doeg Edomac, a bio je nadglednik Æaulovihpastira.1Sa 21:9 David upita Ahimeleka: “A nemaæ li ovdje pri ruci kakvo kopljeili maç? Nisam uzeo sa sobom ni svoga maça ni svoga oruœja, jer jekraljev nalog bio hitan.”1Sa 21:10 A sveøenik mu odgovori: “Ovdje je maç Filistejca Golijata,onoga koga si ubio u Terebintskoj dolini; zamotan je u plaæt i poloœen izaopleøka; ako ga hoøeæ uzeti, uzmi ga samo, jer drugoga osim njeganema ovdje.” A David odvrati: “Takva viæe nema, daj mi ga!”David kod Filistejaca1Sa 21:11 Potom David ustade i pobjeœe onaj dan daleko od Æaula idoåe Akiæu, kralju Gata.1Sa 21:12 A dvorani Akiæevi rekoæe svome kralju: “Nije li to David, kraljzemlje? To je onaj o kome su pleæuøi pjevali: ‘Pobi Æaul svoje tisuøe,David na desetke tisuøa.’”1Sa 21:13 David se zamisli o tim rijeçima i silno se uplaæi gatskogakralja Akiæa.1Sa 21:14 Tada se David poçe pretvarati pred njima kao da je umobo-lan i vladati se kao luåak u njihovim rukama: bubnjao je po vratima ipuætao da mu teçe slina niz bradu.

2501Sa 21:15 Tada Akiæ reçe svojim dvoranima: “Vidite dobro da je çovjeklud! Zaæto ga dovodite k meni?1Sa 21:16 Zar nemam dosta budala te mi dovodite ovoga da mi dosaåujesvojim ludilom? Zar øe taj uøi u moju kuøu?”David poçinje svoj lutalaçki œivot1Sa 22:1 David ode odande i skloni se u æpilju Adulam. A kad su to çulanjegova braøa i sva njegova obitelj, doåoæe onamo da mu se prikljuçe.1Sa 22:2 Osim toga skupiæe se oko njega svi koji bijahu u nevolji, svizaduœeni, svi nezadovoljni, i on im posta voåom. A bijaæe ih oko njegado çetiri stotine ljudi.1Sa 22:3 Odande ode David u Mispu u zemlji moapskoj i reçe kraljumoapskome: “Dopusti da se moj otac i moja mati sklonu kod vas dok nevidim æto øe Bog uçiniti sa mnom.”1Sa 22:4 I ostavi ih kod kralja moapskoga i oni ostadoæe kod njega svedok David bijaæe u skroviætu.1Sa 22:5 Ali prorok Gad reçe Davidu: “Nemoj ostati u svome skroviætu,nego idi i zaåi u zemlju Judinu.” I David ode i zaåe u Heretsku æumu.Pokolj sveøenika iz Noba1Sa 22:6 Æaul doznade da se pojavio David s ljudima koji bijahu s njim.Æaul je upravo bio u Gibei; sjedio je pod tamariskom na uzviæici, s kopljemu ruci, a oko njega stajali svi njegovi dvorani.1Sa 22:7 I reçe Æaul svojim dvoranima koji stajahu oko njega: “Posluæajteme, sinovi Benjaminovi! Hoøe li vam i Jiæajev sin svima darovati njive ivinograde? Hoøe li vas sve postaviti za tisuønike i stotnike?1Sa 22:8 A zaæto ste se onda svi urotili protiv mene? Nema nikoga da midojavi kad moj sin sklapa savez s Jiæajevim sinom, nema nikoga meåuvama da me poœali i da mi otkrije kako je moj sin podjario moga slugu name, kao æto se dogaåa danas.”1Sa 22:9 Tada progovori Doeg Edomac, koji je stajao meåu Æaulovimdvoranima, i reçe: “Ja sam vidio Jiæajeva sina kad je doæao u Nob kAhimeleku, Ahitubovu sinu.1Sa 22:10 Ovaj je zatraœio za njega savjet od Jahve i dao mu hrane ipredao mu maç Filistejca Golijata.”1Sa 22:11 Æaul nato zapovjedi da pozovu sveøenika Ahimeleka,Ahitubova sina, i svu njegovu obitelj, sveøenike u Nobu. I doåoæe svipred kralja.1Sa 22:12 Tada reçe Æaul: “Çuj me, Ahitubov sine!” A on odgovori: “Evome, gospodaru!”1Sa 22:13 A Æaul ga upita: “Zaæto ste se urotili protiv mene, ti i Jiæajevsin? Ti si mu dao kruha i maç i traœio si za njega savjet od Boga da sedigne protiv mene kao neprijatelj, kao æto se danas dogaåa.”1Sa 22:14 Ahimelek odgovori kralju: “A tko je meåu svim tvojim slugamaravan Davidu, tako vjeran, uz to kraljev zet, glavar tvoje tjelesne straœe,çovjek koji je poætovan u tvojoj kuøi?1Sa 22:15 Zar sam danas prvi put traœio za njega savjet od Boga? Dalekood mene svaka druga misao! Neka kralj niæta ne okrivljuje svoga slugei sve njegove obitelji, jer sluga njegov nije znao od svega toga niæta!”1Sa 22:16 Ali kralj odvrati: “Ti øeæ umrijeti, Ahimeleçe, ti i sva tvoja obitelj!”1Sa 22:17 I kralj zapovjedi glasonoæama koji stajahu oko njega:“Pristupite i pogubite sveøenike Jahvine jer su i oni pomogli Davidu:znali su da je na bijegu, a nisu mi to dojavili.” Ali kraljevi straœari nehtjedoæe diøi ruke na Jahvine sveøenike da ih smaknu.1Sa 22:18 Tada kralj zapovjedi Doegu: “Pristupi ti i smakni sveøenike!”Doeg Edomac pristupi i smaknu sveøenike: on pogubi u onaj danosamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni opleøak.1Sa 22:19 I Nob, sveøeniçki grad, pohara oætricom maça, pobivæimuækarce i œene, djecu i dojençad, goveda, magarce i ovce.1Sa 22:20 Izbavio se samo jedan sin Ahimeleka, Ahitubova sina, poimenu Ebjatar i pobjegao k Davidu.1Sa 22:21 Ebjatar javi Davidu da je Æaul poklao Jahvine sveøenike.1Sa 22:22 A David odvrati Ebjataru: “Ja sam veø onoga dana kad ondjebijaæe Doeg Edomac znao da øe on zacijelo javiti to Æaulu! Ja sam krivza œivote tvoga oçinskog doma.1Sa 22:23 Ostani kod mene, ne boj se: tko bude traœio tvoj œivot, traœitøe moj. Kod mene øeæ biti dobro çuvan.”David u Keili1Sa 23:1 Javiæe onda Davidu: “Filistejci opsjedaju Keilu i pljaçkajugumna.”1Sa 23:2 David tada upita Jahvu: “Treba li da idem na Filistejce i hoøuli ih potuøi?” A Jahve odgovori Davidu: “Idi, potuøi øeæ Filistejce i osloboditøeæ Keilu.”

2511Sa 23:3 Ali rekoæe Davidu ljudi njegovi: “Gle, mi smo veø ovdje, u Judi,u neprestanom strahu; æto øe tek biti ako odemo u Keilu protiv filistejskihçeta!”1Sa 23:4 Zato David joæ jednom upita Jahvu, a Jahve mu odgovori ovako:“Ustani i siåi u Keilu jer øu predati Filistejce u tvoje ruke!”1Sa 23:5 David onda krenu sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce,otjera njihovu stoku i zada im teœak poraz. Tako je David oslobodiograåane Keile. -1Sa 23:6 Kad je ono Ebjatar, Ahimelekov sin, pobjegao k Davidu, on jedoæao u Keilu noseøi u ruci opleøak.1Sa 23:7 Kad su Æaulu javili da je David uæao u Keilu, reçe Æaul: “Bogga je predao u moje ruke jer se sam uhvatio u zamku kad je uæao u grads vratima i prijevornicama.”1Sa 23:8 I Æaul sazva sav narod na oruœje da ide na Keilu i da opkoliDavida i njegove ljude.1Sa 23:9 Kad je David doznao da mu Æaul snuje zlo, reçe sveøenikuEbjataru: “Donesi opleøak!”1Sa 23:10 Nato se David pomoli: “Jahve, Boœe Izraelov, tvoj je slugaçuo da Æaul sprema navalu na Keilu da razori grad zbog mene.1Sa 23:11 Hoøe li Æaul doøi kao æto je tvoj sluga çuo? Jahve, BoœeIzraelov, odgovori svome sluzi!” A Jahve odgovori: “Doøi øe!”1Sa 23:12 David opet upita: “Hoøe li me prvaci Keile predati, mene imoje ljude, u Æaulove ruke?” A Jahve odgovori: “Predat øe vas!”1Sa 23:13 Tada David ustade sa svojim ljudima, bijaæe ih oko æeststotina; iziåoæe iz Keile te lutahu kojekuda. A kad su Æaulu javili da jeDavid utekao iz Keile, odusta od vojnog pohoda.1Sa 23:14 David se skloni u pustinju u gorska skloniæta; nastani se nagori u pustinji Zifu. Æaul ga je neprestano traœio, ali ga Bog ne predadeu njegove ruke.1Sa 23:15 David se bojao æto je Æaul iziæao na vojnu da napadne nanjegov œivot. Zato je David ostao u pustinji Zifu, u Horæi.1Sa 23:16 Tada Æaulov sin Jonatan krenu na put i doåe k Davidu uHoræu i ohrabri ga u ime Boœje.1Sa 23:17 Reçe mu: “Ne boj se, jer te neøe stiøi ruka moga oca Æaula.Ti øeæ kraljevati nad Izraelom, a ja øu biti drugi do tebe; i moj otac Æaulzna to dobro.”1Sa 23:18 I sklopiæe njih dvojica savez pred Jahvom. David osta u Horæi,a Jonatan ode svojoj kuøi.1Sa 23:19 Jednoga dana doåoæe Zifejci k Æaulu u Gibeu i javiæe mu:“David se krije kod nas u gorskim skloniætima u Horæi, na brdu Hakili, ætoje juœno od Jeæimona.1Sa 23:20 Sada, kralju, kad god zaœeliæ siøi, siåi, a naæe je da ga pre-damo u ruke kralju.”1Sa 23:21 A Æaul odgovori: “Blagoslovio vas Jahve æto ste me poœalili!1Sa 23:22 Idite, dakle, raspitajte se joæ i dobro razvidite mjesto kamo gadonesu njegovi hitri koraci; rekli su mi da je vrlo lukav.1Sa 23:23 Zato pretraœite sve rupe u koje se zavlaçi, pa se vratite k menikad budete pouzdano znali. Tada øu ja poøi s vama, pa ako bude gdjeu zemlji, iøi øu za njegovim tragom po svim Judinim rodovima.”1Sa 23:24 Tada krenuæe na put i odoæe u Zif, pred Æaulom. David je sasvojim ljudima bio u pustinji Maonu u Arabi, juœno od Jeæimona.1Sa 23:25 Potom i Æaul poåe sa svojim ljudima da traœi Davida. Kad suto javili Davidu, siåe on u klanac koji leœi u pustinji Maonu. Æaul to doznadei krenu u potjeru za Davidom u pustinju Maon.1Sa 23:26 Æaul je sa svojim ljudima iæao jednom stranom planine, aDavid sa svojim ljudima drugom stranom planine. David se silno œurioda umakne Æaulu. Kad je Æaul sa svojim ljudima htio prijeøi na drugustranu da opkoli Davida i njegove ljude i da ih pohvata,1Sa 23:27 doåe glasnik Æaulu s porukom: “Doåi brœe, Filistejci provaliæeu zemlju!”1Sa 23:28 Tada Æaul odusta od potjere za Davidom i okrenu se protivFilistejaca. Zato se prozvalo ono mjesto “Klanac razlaza”.Davidova velikoduænost1Sa 24:1 David se odande uspe i nastani u engadskim gorskimskloniætima.1Sa 24:2 Kad se Æaul vratio iz potjere za Filistejcima, javiæe mu ovo:“David je u Engadskoj pustinji!”1Sa 24:3 Tada Æaul uze tri tisuøe odabranih ljudi iz svega Izraela i poåeda traœi Davida i njegove ljude na istok od Litica divokoza.1Sa 24:4 Iduøi doåe k ovçjim torovima pokraj puta; ondje bijaæe peøinai Æaul uåe da çuçne; a David je sa svojim ljudima sjedio u dnu peøine.

2521Sa 24:5 I rekoæe Davidu ljudi njegovi: “Evo dana za koji ti je rekaoJahve: ‘Ja øu predati tvoga neprijatelja u tvoje ruke, postupaj s njimkako ti se mili!’” A David ustade i neprimjetno odsijeçe skut od Æaulovaplaæta.1Sa 24:6 Ali poslije zapeçe Davida savjest æto je odsjekao skut odÆaulova plaæta,1Sa 24:7 pa reçe svojim ljudima: “Oçuvao me Jahve da takvo æto uçinimsvome gospodaru, da dignem ruku na njega, jer je pomazanik Jahvin.”1Sa 24:8 I David oætrim rijeçima ukori svoje ljude i ne dopusti im daustanu na Æaula.A Æaul izaåe iz peøine i poåe svojim putem.1Sa 24:9 Zatim ustade David, iziåe iz peøine i vikne za Æaulom: “Gos-podaru kralju!” A kad se Æaul obazre, David se baci niçice na zemlju ipokloni mu se.1Sa 24:10 Tada David reçe Æaulu: “Zaæto sluæaæ ljude koji ti govore daDavid snuje tebi propast?1Sa 24:11 Gle, upravo u ovaj dan tvoje su oçi mogle vidjeti da te Jahvepredao danas u moje ruke u ovoj peøini. Rekoæe mi da te ubijem, ali tepoætedjeh i rekoh: ‘Neøu diøi svoje ruke na svoga gospodara, jer je Jahvinpomazanik.’1Sa 24:12 O, moj oçe, pogledaj i vidi skut od svoga plaæta u mojoj ruci:odsjekao sam skut od tvoga plaæta, a tebe nisam ubio; spoznaj i vidi dau mojoj ruci nema ni zlobe ni opaçine. Ja nisam zgrijeæio protiv tebe, ati vrebaæ na moj œivot da mi ga uzmeæ!1Sa 24:13 Jahve neka sudi izmeåu mene i tebe, Jahve neka me osvetina tebi, ali se moja ruka neøe diøi na tebe.1Sa 24:14 Kako kaœe stara poslovica: od nepravednika dolazi nepravda,i zato se moja ruka neøe diøi protiv tebe.1Sa 24:15 Za kim je iziæao izraelski kralj? Za kim ideæ u potjeru? Zamrtvim psom, za obiçnom buhom!1Sa 24:16 Jahve neka bude sudac, on neka sudi izmeåu mene i tebe,neka ispita i brani moju stvar i neka mi pribavi pravdu: neka me izbavi iztvoje ruke!”1Sa 24:17 Kad je David izgovorio te rijeçi Æaulu, odvrati Æaul: “Je li totvoj glas, sine Davide?” I Æaul glasno zaplaka.1Sa 24:18 Zatim reçe Davidu: “Pravedniji si od mene jer ti si meni uçiniodobro, a ja sam tebi uçinio zlo.1Sa 24:19 A danas si okrunio svoju dobrotu prema meni, jer me Jahvepredao u tvoje ruke, a ti me nisi ubio.1Sa 24:20 Kad se çovjek namjeri na svoga neprijatelja, puæta li ga daide mirno svojim putem? Neka ti Jahve naplati za ono dobro æto si midanas uçinio!1Sa 24:21 Sada pouzdano znam da øeæ zacijelo biti kralj i da øe sekraljevstvo nad Izraelom trajno odrœati u tvojoj ruci.1Sa 24:22 Zato mi se sada zakuni Jahvom da neøeæ zatrti mogapotomstva poslije mene i da neøeæ izbrisati moga imena iz mogaoçinskoga doma!”1Sa 24:23 David se zakle Æaulu, Æaul ode svojoj kuøi, a David se sasvojim ljudima vrati u gorska skloniæta.Smrt Samuelova1Sa 25:1 Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga nariçuøi zanjim; i pokopaæe ga u njegovu zaviçaju u Rami. A David usta i siåe upustinju Paran.Povijest Nabala i Abigajile1Sa 25:2 U Maonu œivio çovjek koji je imao svoje gospodarstvo uKarmelu; bio je to vrlo bogat çovjek, imao je tri tisuøe ovaca i tisuøukoza. Upravo je tada strigao svoje ovce u Karmelu.1Sa 25:3 Taj se çovjek zvao Nabal, a njegova œena Abigajila. Œena jebila mudra i vrlo lijepa, a çovjek surov i opak: bio je Kalebovac.1Sa 25:4 David je u pustinji çuo da Nabal striœe svoje ovce.1Sa 25:5 Stoga posla deset momaka naloœivæi im: “Idite gore u Karmel,otiåite k Nabalu i pozdravite ga u moje ime.1Sa 25:6 I recite ovako mome bratu: ‘Mir tebi, mir tvome domu, mirsvemu æto imaæ!1Sa 25:7 Sada, çujem, striœeæ ovce. A tvoji su pastiri bili kod nas, nismoih dirali, niæta im nije nestalo dokle god su bili u Karmelu.1Sa 25:8 Pitaj svoje sluge i kazat øe ti. Zato neka ovi momci naåu milostpred tobom, jer smo doæli u sveçan dan. Podaj svojim slugama i svomesinu Davidu æto ti se naåe pri ruci.’”1Sa 25:9 Doåoæe momci Davidovi i ponoviæe Nabalu u Davidovo imesve ove rijeçi, a onda priçekaæe.

2531Sa 25:10 Ali Nabal odgovori Davidovim slugama ovako: “Tko je David,tko je Jiæajev sin? Danas ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojihgospodara.1Sa 25:11 Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu, svoju stoku koju sampoklao za svoje strigaçe pa da to poklonim ljudima o kojima ne znam niodakle su?”1Sa 25:12 Davidovi se momci okrenuæe i vratiæe se svojim putem. Kadsu se vratili, javiæe sve ove rijeçi Davidu.1Sa 25:13 A David reçe svojim ljudima: “Pripaæite svaki svoj maç!” Ipripasaæe svaki svoj maç, i David pripasa svoj, i oko çetiri stotine ljudikrenu za Davidom, dok ih dvije stotine osta kod tovara.1Sa 25:14 A œeni Nabalovoj, Abigajili, javio jedan od Nabalovih sluguovo: “Eto, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave naæegagospodara, a on ih potjerao.1Sa 25:15 A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama: nisu nas dirali, niætanismo izgubili dokle god smo bili u njihovoj blizini kad smo bili u polju.1Sa 25:16 Noøu i danju bili su nam kao bedem u sve vrijeme dok smo bilis njima pasuøi stada.1Sa 25:17 Razmisli sada i vidi æto øeæ uçiniti, jer je gotova pogibija naæemgospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak çovjek komu se nemoœe niæta kazati.”1Sa 25:18 Abigajila brzo uze dvije stotine hljebova, dva mijeha vina, petzgotovljenih ovaca, pet mjera prœena œita, sto grozdova suhoga groœåa,dvije stotine smokovih kolaça i sve to natovari na magarce.1Sa 25:19 I zapovjedi svojim slugama: “Idite preda mnom, a ja øu zavama.” Svome muœu Nabalu nije kazala niæta.1Sa 25:20 Dok je, jaæuøi na magarcu, silazila iza gorskog zavoja, Davidje sa svojim ljudima silazio nasuprot njoj, tako da se ona susrela s njima.1Sa 25:21 A David je upravo mislio: “Uzalud sam, dakle, zaætiøivao upustinji sve æto je taj çovjek imao i niæta mu nije nestalo od svega æto jeposjedovao! Sada mi vraøa zlo za dobro!1Sa 25:22 Neka Bog uçini Davidu ovo zlo i neka mu doda drugo akoNabalu do zore od svega æto ima ostavim i ono æto mokri uza zid!”1Sa 25:23 Kad je Abigajila ugledala Davida, brzo sjaha s magarca ipade pred Davida niçice, poklonivæi se do zemlje.1Sa 25:24 Bacivæi mu se tako pred noge, reçe: “Gospodaru, neka namene padne krivica! Dopusti da sluœbenica tvoja progovori tvojim uæimai udostoj se posluæati rijeçi sluœbenice svoje!1Sa 25:25 Neka moj gospodar ne gleda na toga opakog çovjeka, naNabala, jer on s pravom nosi svoje ime: zove se Luda i ludost je s njim.A ja, sluœbenica tvoja, nisam vidjela momaka koje je poslao moj gospodar.1Sa 25:26 Zato sada, gospodaru, œivoga mi Jahve, i tako œiv bio ti, i takoti Jahve koji te oçuvao da ne svaliæ na se krvnu krivicu i da ne pribaviæsebi pravdu svojom rukom: neka proåu kao Nabal tvoji neprijatelji i onikoji snuju zlo mome gospodaru!1Sa 25:27 A ovaj dar, æto ga evo tvoja sluœbenica nosi svome gospoda-ru, neka se dade momcima koji idu za mojim gospodarom na njegovimputovima.1Sa 25:28 Oprosti sluœbenici svojoj njezinu krivnju! Zacijelo øe Jahveosnovati trajan dom mome gospodaru, jer moj gospodar bije Jahvinebojeve i za svega tvoga œivota neøe se naøi zlo na tebi.1Sa 25:29 Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, neka œivotmoga gospodara bude pohranjen u ækrinji œivota kod Jahve, tvoga Boga,a œivot tvojih neprijatelja neka on baci kao iz praøke.1Sa 25:30 I kad Jahve uçini mome gospodaru svako dobro koje ti jeobeøao i kad te odredi da budeæ knezom nad Izraelom,1Sa 25:31 onda neka ne bude na smutnju ni na griœnju savjesti momegospodaru da je ni za æto prolio krv i da je sebi pribavio pravdu svojojrukom. I kad Jahve uçini dobro mome gospodaru, sjeti se tada sluœbenicesvoje!”1Sa 25:32 David odgovori Abigajili: “Neka je blagoslovljen Jahve, BogIzraelov, koji te danas poslao meni u susret!1Sa 25:33 Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i blagoslovljena bila tiæto si me danas zadrœala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavimsebi pravdu svojom rukom.1Sa 25:34 Ali, tako mi œivog Jahve, Boga Izraelova, koji nije dopustio dati uçinim zlo: da mi nisi tako brzo iziæla u susret, zaista ne bi Nabalu dojutra ostalo ni ono æto uza zid mokri!”1Sa 25:35 Nato David primi iz njezine ruke æto mu bijaæe donijela i reçejoj: “Vrati se s mirom svojoj kuøi. Gle, usliæao sam tvoj glas i obazreo sena tebe.”

2541Sa 25:36 Kad se Abigajila vratila k Nabalu, on je upravo imao gozbu ukuøi, pravu kraljevsku gozbu: Nabal bijaæe veseo i sasvim pijan; zatomu ona ne reçe niæta dok nije svanulo jutro.1Sa 25:37 A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, pripovjedi mu njegova œenasve æto se dogodilo, a njemu obamrije srce u grudima i on osta kao dase skamenio.1Sa 25:38 A desetak dana poslije toga Jahve udari Nabala te umrije.1Sa 25:39 Kad David çu da je umro Nabal, reçe: “Neka je blagoslovljenJahve, koji mi je ispravio nepravdu æto mi je uçini Nabal; i Jahve je oçuvaosvoga slugu da ne uçini zla, a svalio je Nabalovu zloøu na njegovu glavu!”Potom David posla poruku Abigajili da øe je uzeti za œenu.1Sa 25:40 Davidove sluge doåoæe k Abigajili u Karmel i rekoæe joj: “Davidnas je poslao k tebi da te uzme sebi za œenu.”1Sa 25:41 A ona ustade, pokloni se do zemlje i reçe: “Evo sluœbenicetvoje koja je spremna da bude robinja i da pere noge slugama svogagospodara!”1Sa 25:42 Potom Abigajila brzo ustade i zajaha na magarca, a za njompoåe pet njezinih dvorkinja. Tako je otiæla za Davidovim poslanicima ipostala njegovom œenom.1Sa 25:43 I Ahinoamom iz Jizreela bijaæe se oœenio David i obje mubjehu œene.1Sa 25:44 Jer Æaul bijaæe svoju køer Mikalu, Davidovu œenu, dao Paltiju,sinu Lajiæa iz Galima.1Sa 26:1 Ljudi iz Zifa doåoæe Æaulu i javiæe mu: “David se krije na Hak-ilskom brdu, nasuprot Jeæimonu.”1Sa 26:2 Æaul tada krenu na put i siåe u pustinju Zif, a s njim tri tisuøeizabranih Izraelaca, da traœi Davida u pustinji Zifu.1Sa 26:3 Æaul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprotJeæimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je Æauldoæao onamo da ga progoni.1Sa 26:4 Zato David posla uhode i sazna da je Æaul zaista doæao.1Sa 26:5 David se podiœe i doåe do mjesta gdje se Æaul bio utaborio. TuDavid ugleda mjesto gdje su spavali Æaul i Abner, sin Nerov, njegovvojvoda: Æaul je spavao usred tabora, a vojska leœala u krugu oko njega.1Sa 26:6 David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abiæaju, sinu Sarvijinu abratu Joabovu, i reçe im: “Tko øe sa mnom u tabor sve do Æaula?” AAbiæaj odgovori: “Ja øu s tobom.”1Sa 26:7 I tako David i Abiæaj doprijeæe noøu do vojske: i gle, Æaul leœaæei spavaæe u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abneri vojnici leœahu oko njega.1Sa 26:8 Tada Abiæaj reçe Davidu: “Danas ti je Bog predao tvoganeprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitimkopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neøetrebati.”1Sa 26:9 Ali David odgovori Abiæaju: “Nemoj ga ubijati! Jer tko øe dig-nuti ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekaœnjen?”1Sa 26:10 Joæ nastavi David: “Œivoga mi Jahve, i udarit øe ga Jahve,bilo da øe mu doøi njegov dan da umre, bilo da øe otiøi u boj i poginuti.1Sa 26:11 Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina!Nego uzmi sada koplje æto mu je kod uzglavlja i vrç za vodu, pa hajdemo!”1Sa 26:12 I uze David koplje i vrç za vodu æto su bili kod Æaulova uzglav-lja i oni odoæe: nitko nije niæta vidio ni opazio, nitko se nije probudio,nego su svi spavali jer bijaæe na njih pao dubok san od Jahve.1Sa 26:13 David prijeåe na drugu stranu i stade na vrh gore u nekojdaljini, tako da je meåu njima bio velik prostor.1Sa 26:14 Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: “Zar se neøeæodazvati, Abnere?” A Abner se odazva i upita: “Tko si ti æto uznemirujeækralja?”1Sa 26:15 A David odgovori Abneru: “Nisi li ti junak? I tko ti je ravan uIzraelu? Pa zaæto onda nisi çuvao kralja, svoga gospodara? Jedan jeod ratnika siæao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara.1Sa 26:16 Nije lijepo to æto si uçinio. Tako mi œivog Jahve, zasluœili stesmrt æto niste çuvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledajsada gdje je kraljevo koplje i gdje je vrç za vodu æto mu bijaæe do uzglav-lja!”1Sa 26:17 Tada Æaul poznade Davidov glas i upita: “Je li to tvoj glas,sine Davide?” A David odgovori: “Jest, kralju gospodaru!”1Sa 26:18 I nastavi: “Zaæto moj gospodar progoni svoga slugu? Ætosam uçinio? Kakva je krivica u mojoj ruci?1Sa 26:19 Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji posluæatirijeçi svoga sluge: ako te Jahve diœe protiv mene, neka se prinosnicom

255ublaœi; ako li to çine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer sume izagnali, tako da ne mogu imati udjela u baætini Jahvinoj, kao da sumi govorili: ‘Idi, sluœi tuåim bogovima!’1Sa 26:20 Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvinalica. Jer kralj je Izraelov iziæao u lov na moj œivot, kao kad tko goni jare-bicu po planini.”1Sa 26:21 Tada Æaul reçe: “Zgrijeæio sam! Vrati mi se, sine Davide,neøu ti viæe çiniti zla, kad je danas moj œivot u oçima tvojim bio tako drag.Jest, ludo sam radio i teæko sam pogrijeæio!”1Sa 26:22 A David odgovori: “Evo kraljeva koplja, neka doåe jedan odmomaka i neka ga uzme!1Sa 26:23 A Jahve øe vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovojvjernosti: danas te Jahve bijaæe predao u moje ruke, ali nisam htio diøiruke svoje na pomazanika Jahvina.1Sa 26:24 I gle, kako je danas tvoj œivot bio drag u mojim oçima, takoneka moj œivot bude drag u Jahvinim oçima! I neka me Jahve izbavi izsvake nevolje!”1Sa 26:25 A Æaul doviknu Davidu: “Budi mi blagoslovljen, sine Davide!Zacijelo øeæ izvræiti svoje djelo i uspjet øeæ!” Potom David ode svojimputem, a Æaul se vrati svojoj kuøi.1Sa 27:1 David reçe u sebi: “Ipak øu jednoga dana poginuti od Æauloveruke. Zato nema niæta bolje za me nego da se spasim u zemlju Filiste-jaca. Tada øe Æaul odustati da me dalje traœi po svim krajevima Izraelo-vim i izbavit øu se iz njegove ruke.”1Sa 27:2 David se dakle podiœe i prijeåe, sa æest stotina ljudi koje jeimao, k Akiæu, sinu Maokovu, kralju Gata.1Sa 27:3 David se nastani kod Akiæa u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sasvojom obitelji, a David sa svoje dvije œene, Ahinoamom Jizreelkom iAbigajilom, Nabalovom œenom iz Karmela.1Sa 27:4 Kad je Æaul doznao da je David pobjegao u Gat, nije ga viæeprogonio.1Sa 27:5 David reçe Akiæu: “Ako sam naæao milost u tvojim oçima, nekami dadu mjesto u jednom gradu u zemlji da se nastanim u njemu. Zaætoda tvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?”1Sa 27:6 Akiæ mu joæ istoga dana dade Siklag. Stoga Siklag pripada dodanaænjega dana kraljevima Jude.1Sa 27:7 I osta David u filistejskoj zemlji godinu dana i çetiri mjeseca.1Sa 27:8 David je sa svojim ljudima izlazio da pljaçka Geæurce, Girzijcei Amaleçane, jer su to bili stanovnici zemlje od Telama preko Æura svedo egipatske zemlje.1Sa 27:9 David je pustoæio zemlju ne ostavljajuøi na œivotu ni çovjeka niœene, otimao je ovce i goveda, magarce, deve i haljine i vraøao se dasve to donese Akiæu.1Sa 27:10 Akiæ bi ga pitao: “Gdje ste danas pljaçkali?” A David biodgovorio da su pljaçkali u Negebu Judinu ili u Negebu Jerahmeel-skom ili u Negebu Kenijskom.1Sa 27:11 David nije ostavljao na œivotu ni çovjeka ni œene da ih dovedeu Gat jer miæljaæe: “Mogli bi nas optuœiti i reøi: ‘Tako je David radio.’”Takav je imao obiçaj za sve vrijeme dok je boravio u filistejskoj zemlji.1Sa 27:12 Akiæ je vjerovao Davidu i govorio u sebi: “Baæ se omraziosvome narodu, Izraelu! Zato øe mi biti sluga dovijeka!”Filistejci polaze u rat protiv Izraela1Sa 28:1 U ono vrijeme Filistejci skupiæe svoje çete za rat protiv Izraela.I Akiæ reçe Davidu: “Znaj da øeæ iøi sa mnom na vojsku, ti i tvoji ljudi!”1Sa 28:2 A David odgovori Akiæu: “Dobro! Sad øeæ vidjeti æto øe uçinititvoj sluga!” A Akiæ odvrati Davidu: “Dobro! Zato øu te postaviti da budeæmojim çuvarom zauvijek.”1Sa 28:3 Samuel bijaæe umro, a sav ga Izrael bijaæe oplakao nariçuøi zanjim. Ukopali su ga u njegovu gradu Rami. A Æaul bijaæe istjerao iz zemljesve zazivaçe duhova i vraçeve.1Sa 28:4 Dok su se Filistejci skupljali te doæli i utaborili se kod Æunema,Æaul skupi sve Izraelce te se utabori na Gilboi.1Sa 28:5 Kad Æaul ugleda filistejski tabor, uplaæi se i srce mu snaœnozadrhta.1Sa 28:6 Æaul upita za savjet Jahvu, ali mu Jahve ne dade odgovora -ni u snima, ni po Urimu, ni preko proroka.1Sa 28:7 Zato Æaul reçe svojim slugama: “Potraœite mi œenu koja zazivaduhove da odem k njoj i upitam je.” A sluge mu odgovoriæe: “Evo, u EnDoru ima œena koja zaziva duhove.”1Sa 28:8 Tada se Æaul preruæi, obuçe druge haljine i otputi se sa dvaçovjeka. I doåe noøu k onoj œeni i reçe joj: “Daj mi vraçaj pomoøu duha

256i dozovi mi onoga koga ti reknem.”1Sa 28:9 A œena mu odgovori: “Ta ti znaæ æto je uçinio Æaul i kako jeistrijebio iz zemlje zazivaçe duhova i vraçeve. Zaæto postavljaæ zamkemome œivotu da me pogubiæ?”1Sa 28:10 A Æaul joj se zakle Jahvom govoreøi: “Tako mi œivog Jahve,neøeæ biti niæta kriva za ovo!”1Sa 28:11 Tada œena zapita: “Koga da ti dozovem?” A on odgovori:“Dozovi mi Samuela!”1Sa 28:12 Kad œena ugleda Samuela, povika iza glasa, a onda reçeÆaulu: “Zaæto si me prevario? Ta ti si Æaul!”1Sa 28:13 A kralj joj odvrati: “Ne boj se! Nego æto vidiæ?” A œena odgov-ori Æaulu: “Vidim neæto boœansko æto se diœe iz zemlje.”1Sa 28:14 Æaul je upita: “Kakva je obliçja?” A ona odgovori: “Izlazi starac,ogrnut plaætem.” Tada Æaul spozna da je to Samuel, pa pade licem dozemlje i pokloni se.1Sa 28:15 Samuel upita Æaula: “Zaæto si pomutio moj mir dozivajuøi megore?” A Æaul odgovori: “U velikoj sam nevolji jer su Filistejci zavojætilina me, a Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi viæe ni preko prorokani u snima. Zato sam dozvao tebe da me pouçiæ æto da çinim.”1Sa 28:16 A Samuel odvrati: “Zaæto mene pitaæ kad se Jahve odvratiood tebe i postao ti neprijateljem?1Sa 28:17 Jahve ti je uçinio kako ti je kazao preko mene: istrgao jekraljevstvo iz tvoje ruke i dao ga tvome suparniku, Davidu,1Sa 28:18 jer nisi posluæao rijeçi Jahvinih i jer nisi izvræio njegovaœestokog gnjeva na Amaleku: stoga ti je Jahve danas ovako uçinio.1Sa 28:19 Jahve øe predati, zajedno s tobom, i Izraela u filistejske ruke.Sutra øeæ sa svojim sinovima biti sa mnom, a i tabor izraelski Jahve øepredati u filistejske ruke.”1Sa 28:20 Æaul se uœasnu i pade na zemlju kako je dug. Spopade gasilan strah od Samuelovih rijeçi. I ponestade mu snage, jer nije niæta jeocijeli dan i cijelu noø.1Sa 28:21 Kad ona œena doåe k Æaulu i opazi kako je sav zaplaæen,reçe mu: “Gle, tvoja je sluœbenica posluæala tvoju rijeç, stavila sam svojœivot na kocku i posluæala tvoje zapovijedi koje si mi naloœio.1Sa 28:22 Zato sada posluæaj i ti rijeçi sluœbenice svoje: dopusti da tipruœim zalogaj kruha; jedi da ti se vrati snaga te uzmogneæ poøi svojimputem.”1Sa 28:23 Ali on ne htjede nego reçe: “Neøu jesti!” Ali kad ga zaokupiæenjegove sluge, zajedno sa œenom, posluæa ih, ustade sa zemlje i sjedena postelju.1Sa 28:24 Œena je imala kod kuøe tele u tovu. Brzo ga zakla, zatim uzebraæna, umijesi ga i napeçe beskvasnoga kruha.1Sa 28:25 Potom stavi sve pred Æaula i njegove ljude. Poæto su jeli,ustadoæe i joæ iste noøi krenuæe natrag.1Sa 29:1 Filistejci skupiæe sve svoje çete u Afeku, a Izraelci se utaboriæekod izvora u Jizreelu.1Sa 29:2 Filistejski su knezovi prolazili sa svojim stotinama i tisuøama,a David i njegovi ljudi iæli su sasvim na kraju s Akiæem.1Sa 29:3 Filistejski knezovi zapitaæe: “Æto hoøe ti Hebreji ovdje?” A Akiæodgovori filistejskim knezovima: “Pa ovo je David, sluga izraelskogakralja Æaula! Veø je godinu-dvije kod mene, ali nisam naæao na njemuniæta sumnjivo od onoga dana kad je prebjegao k meni pa do danaænjegadana.”1Sa 29:4 Ali filistejski knezovi planuæe na njega i rekoæe mu: “Poæaljitoga çovjeka natrag, neka se vrati na mjesto koje si mu oznaçio. Nekane ide s nama u boj, da se ne okrene protiv nas u boju! ̂ ime bi se on opetumilio svome gospodaru ako ne glavama ovih naæih ljudi?1Sa 29:5 To je onaj isti David o kome se pjevalo igrajuøi: ‘Pobi Æaulsvoje tisuøe, David na desetke tisuøa!’”1Sa 29:6 Tada Akiæ dozva Davida i reçe mu: “Œivoga mi Jahve, ti sipoæten i meni bi drago bilo da me pratiæ u pokretima moje vojske, jernisam naæao nikakva zla na tebi od onoga dana kad si doæao k meni pado danaænjega dana. Ali nisi drag u oçima knezova.1Sa 29:7 Zato se sada vrati i otiåi s mirom kuøi da ne ozlovoljiæ filistejskeknezove!”1Sa 29:8 David odvrati Akiæu: “Ta æto sam uçinio i æto si zamjerio svomesluzi od onoga dana kad sam stupio u tvoju sluœbu pa do danaænjegadana da ne mogu iøi da se bijem s neprijateljima svoga gospodarakralja?”1Sa 29:9 A Akiæ odgovori Davidu: “Ti znaæ da si mi drag kao Boœji anåeo,ali su filistejski knezovi rekli: ‘Neka ne ide s nama u boj!’

2571Sa 29:10 Zato ustanite rano ujutro, ti i sluge tvoga gospodara koji sudoæli s tobom, i otiåite na mjesto koje sam vam oznaçio. I nemoj gajiti usvom srcu nikakve mrœnje jer si mi mio. Ustat øete, dakle, u rano jutro,çim svane, i otiøi øete!”1Sa 29:11 Tako David sa svojim ljudima ustade rano i krenu odmahujutro i vrati se u filistejsku zemlju, a Filistejci odoæe u Jizreel.1Sa 30:1 Kad je David sa svojim ljudima treøi dan stigao u Siklag, a toAmaleçani bijahu navalili na Negeb i na Siklag; opljaçkali su Siklag iognjem ga spalili.1Sa 30:2 Zarobili su œene i sve koji su bili ondje, malo i veliko. Nisu ubilinikoga, nego su samo odveli roblje i otiæli svojim putem.1Sa 30:3 Kad je, dakle, David sa svojim ljudima doæao u grad, vidjeæeda je grad spaljen, a njihove œene, njihovi sinovi i njihove køeri odvedeniu ropstvo.1Sa 30:4 Tada David i ljudi koji bijahu s njim podigoæe glas i plakahu dokim nije ponestalo snage za plaç.1Sa 30:5 I obje Davidove œene bijahu odvedene u ropstvo - AhinoamaJizreelka i Abigajila, Nabalova œena iz Karmela.1Sa 30:6 David se naæao u velikoj nevolji jer su ljudi poçeli govoriti da øega kamenovati, buduøi da su svi bili ogorçeni, svaki zbog svojih sinovai zbog svojih køeri. Ali se David ohrabri u Jahvi, svome Bogu.1Sa 30:7 David reçe sveøeniku Ebjataru, Ahimelekovu sinu: “Donesi miovamo opleøak!” I Ebjatar donese Davidu opleøak.1Sa 30:8 Tada David upita Jahvu za savjet govoreøi: “Hoøu li u potjeruza onim razbojnicima i hoøu li ih stiøi?” A on mu odgovori: “Idi u potjerujer øeæ ih zacijelo stiøi i zarobljenike øeæ izbaviti.”1Sa 30:9 I poåe David sa æest stotina ljudi koji bijahu s njim i doåoæe dopotoka Besora.1Sa 30:10 Odavde David sa çetiri stotine ljudi nastavi potjeru, a ostadoæedvije stotine ljudi æto bijahu tako umorni da nisu mogli prijeøi preko potokaBesora.1Sa 30:11 U polju naiåoæe na nekog Egipøanina. Dovedoæe ga k Dav-idu, dadoæe mu kruha da jede i vode da pije.1Sa 30:12 Dadoæe mu grudu smokava i dva grozda suhoga groœåa.Kad je to pojeo, vratio mu se œivot, jer tri dana i tri noøi ne bijaæe niæta jeoi niæta pio.1Sa 30:13 Tada ga David upita: “Çiji si ti i odakle si?” A on odgovori: “Jasam Egipøanin, sluga jednog Amaleçanina. Moj me gospodar ostaviojer sam se razbolio prije tri dana.1Sa 30:14 Bili smo provalili u Negeb Keretski i Negeb Judejski, i u NegebKalebov, a Siklag smo zapalili ognjem.”1Sa 30:15 David ga upita: “Hoøeæ li me odvesti k toj razbojniçkoj druœbi?”A on odgovori: “Zakuni mi se Bogom da me neøeæ pogubiti i da meneøeæ predati u ruke mome gospodaru, pa øu te odvesti k njima!”1Sa 30:16 On ga, dakle, odvede, i gle, oni se bijahu razasuli po svemonom kraju, jeduøi, pijuøi i slaveøi slavlje zbog svega velikog plijena ætosu ga oteli iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine.1Sa 30:17 I David ih poçe biti i tukao ih je od zore do mraka, izvræujuøina njima “herem”, kleto uniætenje. Nitko od njih nije izmakao, osim çetiristotine momaka, koji zajahaæe na deve i pobjegoæe.1Sa 30:18 Tako je David izbavio sve æto su bili oteli Amaleçani; i objesvoje œene izbavi David.1Sa 30:19 I niæta im nije nestalo, od najmanjih stvari do najveøih, odplijena sve do sinova i køeri, sve æto im bijaæe oteto: sve je vratio David.1Sa 30:20 Tada uzeæe sve ovce i goveda, dotjeraæe ih pred njega viçuøi:“Ovo je plijen Davidov!”1Sa 30:21 Kad je David doæao k onim dvjema stotinama ljudi koji bijahusustali te ne mogahu iøi za Davidom i koje on bijaæe ostavio kod potokaBesora, iziåoæe oni u susret Davidu i çeti njegovoj: pribliœivæi se Davidui çeti, pozdraviæe ih.1Sa 30:22 Tada progovoriæe svi zlobnici i niætarije izmeåu ljudi koji suiæli s Davidom i rekoæe: “Buduøi da nisu iæli s nama, ne dajmo im niæta odplijena koji smo izbavili, nego samo svakome njegovu œenu i njegovudjecu, neka ih povedu sa sobom i neka idu!”1Sa 30:23 Ali David reçe: “Ne çinite tako, braøo moja, poslije onoga ætonam je dao Jahve: on nas je çuvao i predao nam u ruke razbojniçkudruœbu koja bijaæe iziæla protiv nas.1Sa 30:24 Ta tko øe vas posluæati u tome? Jer kakav je dio onome kojiide u boj, takav je dio onome koji ostaje kod tovara. Jednak dio nekaimaju svi.”1Sa 30:25 Tako ostade od onoga dana unapredak. David to uçini

258uredbom i zakonom u Izraelu sve do danaænjeg dana.1Sa 30:26 Kad je David doæao u Siklag, posla dio plijena starjeæinamaJude, po pojedinim njihovim gradovima, s porukom: “Evo za vas dar odplijena Jahvinih neprijatelja!”1Sa 30:27 Onima u Betulu, onima u Rami u Negebu i onima u Jatiru;1Sa 30:28 onima u Aroeru, onima u Sifmotu i onima u Eætemoi;1Sa 30:29 onima u Karmelu, onima u jerahmeelskim gradovima i onimau kenijskim gradovima;1Sa 30:30 onima u Hormi, onima u Bor Aæanu i onima u Eteru;1Sa 30:31 onima u Hebronu i u svim onima mjestima u koja je dolazioDavid sa svojim ljudima.1Sa 31:1 Filistejci su zavojætili na Izraelce, a Izraelci su pobjegli prednjima i padali pobijeni po gori Gilboi.1Sa 31:2 Filistejci stisnuæe Æaula i njegove sinove i pogubiæe Æaulovesinove Jonatana, Abinadaba i Malki-Æuu.1Sa 31:3 Boj je postao œeæøi oko Æaula. Iznenadiæe ga strijelci s luko-vima i on pade teæko ranjen od strijelaca.1Sa 31:4 Æaul tada reçe svome ætitonoæi: “Izvuci svoj maç i probodi meda ne doåu ti neobrezanici i ne narugaju mi se.” Ali se njegov ætitonoæaprestravi i ne htjede toga uçiniti. Zato Æaul uze maç i baci se na njega.1Sa 31:5 Kad je ætitonoæa vidio da je Æaul umro, baci se i on na svoj maçi umrije s njim.1Sa 31:6 Tako onoga dana pogiboæe zajedno Æaul, njegova tri sina,njegov ætitonoæa i svi njegovi ljudi.1Sa 31:7 Kad Izraelci koji bijahu na drugoj strani doline i na drugoj straniJordana vidjeæe da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo Æaul sasinovima, ostaviæe svoje gradove te se razbjeœaæe. Filistejci doåoæe inastaniæe se u njima.1Sa 31:8 Kad su sutradan doæli Filistejci da oplijene pobijeåene, naåoæeÆaula i njegova tri sina gdje leœe na gori Gilboi.1Sa 31:9 Oni mu odsjekoæe glavu i skidoæe s njega oruœje, koje poslaæepo svoj filistejskoj zemlji naokolo, javljajuøi veselu vijest svojim idolimai narodu.1Sa 31:10 Potom oruœje metnuæe u Aætartin hram, a Æaulovo mrtvotijelo pribiæe na zid grada Bet Æana.1Sa 31:11 Ali kad oni u Jabeæu Gileadskom çuæe æto su Filistejci uçiniliod Æaula,1Sa 31:12 ustadoæe svi hrabri ljudi i, poæto su hodili svu noø, uzeæeÆaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova sa zida grada Bet Æana paih donesoæe u Jabeæ i ondje spaliæe.1Sa 31:13 Potom uzeæe njihove kosti i ukopaæe ih pod tamarisom uJabeæu i postiæe sedam dana.

2 SAMUEL2Sa 1:1 Poslije Æaulove smrti David se vratio kuøi pobijedivæi Amaleçane.Dva je dana proveo u Siklagu.2Sa 1:2 Treøega dana doåe neki çovjek iz Æaulova tabora, razdrtihhaljina i prahom posute glave. Doæavæi k Davidu, baci se na zemlju ipokloni mu se.2Sa 1:3 David ga upita: “Odakle dolaziæ?” A on mu odgovori: “Umakaosam iz izraelskog tabora.”2Sa 1:4 A David ga upita: “Æto se dogodilo? Pripovijedaj mi!” On odvrati:“Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Æaul injegov sin Jonatan.”2Sa 1:5 Nato David upita mladoga glasonoæu: “Kako znaæ da je poginuoÆaul i njegov sin Jonatan?”2Sa 1:6 A mladi glasonoæa odgovori: “Sluçajno sam doæao na goruGilbou i vidio Æaula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanicinatisnuli se za njim.2Sa 1:7 Æaul, obazrevæi se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu seodazvah: ‘Evo me!’2Sa 1:8 I upita me on: ‘Tko si ti?’ A ja mu odgovorih: ‘Amaleçanin sam.’2Sa 1:9 Tada mi on reçe: ‘Doåi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeosmrtni grç, a duæa je joæ sva u meni!’2Sa 1:10 Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znaoda neøe preœivjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaæena glavi i narukvicu koju imaæe na ruci i, evo, donesoh to svome gospo-daru.”

2592Sa 1:11 Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi kojibijahu s njim.2Sa 1:12 I naricali su, plakali i postili do veçera za Æaulom i za njegovimsinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim ætoizginuæe od maça.2Sa 1:13 Potom David upita mladoga glasonoæu: “Odakle si ti?” A onodgovori: “Ja sam sin jednoga doæljaka, Amaleçanina.”2Sa 1:14 Tada mu reçe David: “Kako se nisi bojao diøi ruku da ubijeæpomazanika Jahvina?”2Sa 1:15 I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: “Doåi ovamoi smakni ga!” Udari ga momak i on umrije.2Sa 1:16 A David mu joæ doviknu: “Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja suusta posvjedoçila protiv tebe kad si rekao: ‘Ja sam ubio pomazanikaJahvina.’”Davidova tuœaljka za Æaulom i Jonatanom2Sa 1:17 Tada David zapjeva ovu tuœaljku za Æaulom i za njegovimsinom Jonatanom.2Sa 1:18 Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uçe sinovi Judini.David reçe:2Sa 1:19 “Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuæe div-junaci na tvomvisu!2Sa 1:20 O porazu vi u Gatu ne priçajte, aækelonskim ulicama ne gla-site,da se køeri ne vesele filistejske, mlade œene da ne kliçu nevjerniçke.2Sa 1:21 O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kiæa sneba prala! Vaæa polja ne vraøala rod za sjeme, jer kod vas je osramoøenætit junaka! Ætit Æaulov nije bio uljem mazan,2Sa 1:22 nego krvlju ranjenika, maæøu palih! Luk Jonate nikad nijepromaæio, maç Æaulov nikad bezuspjeæan bio!2Sa 1:23 Æaul i Jonata, ljupki, ponositi, ni œivi se ne rastaæe, ni u smrti!Od orlova bijahu brœi, od lavova snagom jaçi!2Sa 1:24 Za Æaulom sad plaçite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vasodijevo!Uz to zlatan nakit on je na ruho vam priçvræøivo.2Sa 1:25 Usred boja poginuæe div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane,oœalosti!2Sa 1:26 Œao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaæe ti veoma!Ljubav tvoja bjeæe meni joæ od œenske çudesnija.2Sa 1:27 Oh, kako su izginuli div-junaci, i oruœje bojno kako skræeno je!”Davidovo pomazanje u Hebronu2Sa 2:1 Poslije toga David upita Jahvu ovako: “Treba li da poåem u kojiJudin grad?” A Jahve mu odgovori: “Poåi!” David opet upita: “Kamo dapoåem?” A odgovor bjeæe: “U Hebron!”2Sa 2:2 Tako David ode onamo, a s njim i njegove dvije œene, Ahi-noama iz Jizreela i Abigajila, Nabalova œena iz Karmela.2Sa 2:3 I ljudi koji bijahu s Davidom odoæe s njim, svaki sa svojom obitelji,i nastaniæe se u gradiøima Hebrona.2Sa 2:4 Tada doåoæe ljudi iz Jude i pomazaæe ondje Davida za kraljanad domom Judinim.Poruka JabeæanimaTada javiæe Davidu da su ljudi iz Jabeæa u Gileadu pokopali Æaula.2Sa 2:5 Nato David posla glasnike k Jabeæanima u Gileadu i poruçi im:“Budite blagoslovljeni od Jahve æto ste izvræili to djelo ljubavi premasvome gospodaru Æaulu i æto ste ga pokopali!2Sa 2:6 Zato neka vam Jahve iskaœe svoju ljubav i dobrotu, a i ja øu vamuçiniti dobro zato æto ste tako radili.2Sa 2:7 A sada se ohrabrite i budite junaci, jer je Æaul, vaæ gospodar,poginuo, a mene je Judin dom pomazao za svoga kralja.”Abner postavlja Iæbaala za kralja u Izraelu2Sa 2:8 Ali Abner, sin Nerov, vojvoda Æaulove vojske, bijaæe uzeoÆaulova sina Iæbaala i doveo ga prijeko u Mahanajim.2Sa 2:9 Ondje ga je postavio za kralja nad Gileadom, nad Aæeranima,nad Jizreelom, Efrajimom, Benjaminom i nad svim Izraelom.2Sa 2:10 Iæbaalu, sinu Æaulovu, bijaæe çetrdeset godina kad je postaokraljem nad Izraelom, a kraljevao je dvije godine. Samo je Judin dompristao uz Davida.2Sa 2:11 A David je kraljevao u Hebronu nad Judinim domom sedamgodina i æest mjeseci.Rat izmeåu Jude i Izraela - Bitka kod Gibeona2Sa 2:12 Potom iziåe Abner, Nerov sin, s ljudima Æaulova sina Iæbaalaiz Mahanajima prema Gibeonu.

2602Sa 2:13 Ali i Joab, Sarvijin sin, iziåe s Davidovim ljudima iz Hebrona isrete se s njima kod Gibeonskog jezera. Tu se zaustaviæe, ovi s jednestrane jezera, a oni s druge strane.2Sa 2:14 Tada Abner reçe Joabu: “Neka ustanu mladiøi i neka se borepred nama!” A Joab odgovori: “Neka ustanu!”2Sa 2:15 I ustadoæe, pa ih izbrojiæe: dvanaest od Benjamina za Iæbaala,Æaulova sina, i dvanaest od Davidovih ljudi.2Sa 2:16 I svaki dohvati svoga protivnika za glavu i zabode mu maç ubok, tako da su svi popadali zajedno. Zato se to mjesto prozvalo Poljebokova, a leœi kod Gibeona.2Sa 2:17 Potom se zametnu onoga dana vrlo œestoka bitka i Davidoveçete razbiæe Abnera i Izraelce.2Sa 2:18 A bijahu ondje tri Sarvijina sina: Joab, Abiæaj i Asahel; a Asa-hel bijaæe brz u trku kao gazela u polju.2Sa 2:19 I jurnu Asahel u potjeru za Abnerom; u stopu je slijedio Abnerane skreøuøi ni desno ni lijevo.2Sa 2:20 Abner se obazre i upita: “Jesi li to ti, Asahele?” A on odgovori:“Jesam.”2Sa 2:21 A Abner mu reçe: “Okreni se nadesno ili nalijevo pa zgrabijednoga od tih mladiøa i uzmi njegovu odoru!” Ali Asahel nije htio daskrene od njega.2Sa 2:22 Abner opet reçe Asahelu: “Ukloni se od mene! Zaæto da tesastavim sa zemljom? Kako bih onda joæ smio doøi na oçi tvome bratuJoabu?”2Sa 2:23 Ali on nikako nije htio da se ukloni. Zato ga Abner udari straœnjimkrajem koplja u trbuh tako da mu je koplje izaælo kroz leåa van: on ondjepade i umrije na mjestu. I ustavljao se tko god je doæao na ono mjestogdje je pao i umro Asahel.2Sa 2:24 Ali Joab i Abiæaj nastaviæe da gone Abnera, a kad je suncezaælo, stigoæe do breœuljka Ame, koji leœi istoçno od doline, na putuprema Gebi.2Sa 2:25 Dotle se Benjaminovi sinovi skupiæe za Abnerom, sastaviæeçetu i stadoæe na vrh breœuljka Ame.2Sa 2:26 Tada Abner viknu Joabu: “Zar øe nas dovijeka proœdirati maç?Ne znaæ li da øe to svræiti nesreøom? Kad øeæ napokon kazati svojimljudima da se okane gonjenja svoje braøe?”2Sa 2:27 A Joab odvrati: “Tako mi œivog Jahve, da ti nisi progovorio, tekbi se sutra ujutro ovi ljudi okanili gonjenja svoje braøe.”2Sa 2:28 Nato Joab zatrubi u rog i sva vojska stade: prestadoæe gonitiIzraela i ne nastaviæe boja.2Sa 2:29 Abner i njegovi ljudi iæli su kroz Arabu cijelu onu noø; ondaprijeåoæe preko Jordana, nastaviæe put cijelo jutro i stigoæe napokon uMahanajim.2Sa 2:30 Kad je Joab odustao od potjere za Abnerom i skupio svu vojsku,vidjeæe da izmeåu Davidovih ljudi nema devetnaestorice, i uz to Asa-hela.2Sa 2:31 A Davidovi su ljudi od Benjaminovih sinova, Abnerovih vo-jnika, pobili tri stotine i æezdeset ljudi.2Sa 2:32 Asahela ponesoæe i pokopaæe u grobu njegova oca u Betle-hemu. A Joab i njegovi ljudi iæli su svu noø i veø se bijaæe zadanilo kadstigoæe u Hebron.2Sa 3:1 Rat izmeåu Æaulove kuøe i Davidove kuøe potrajao je joæ dugovremena, ali je David sve viæe jaçao, a Æaulova kuøa postajala sve sla-bija.Davidovi sinovi roåeni u Hebronu2Sa 3:2 Davidu se rodiæe sinovi u Hebronu. Prvenac mu je bio Amnon,od Ahinoame Jizreelke;2Sa 3:3 drugi mu je bio Kileab, od Abigajile, œene Nabalove iz Karmela;treøi Abæalom, sin Maake, køeri geæurskoga kralja Tolmaja;2Sa 3:4 çetvrti Adonija, sin Hagitin; peti Æefatja, sim Abitalin;2Sa 3:5 æesti Jitream, od Egle, Davidove œene. Ti se Davidu rodiæe uHebronu.2Sa 3:6 Dok je trajao rat izmeåu Æaulove kuøe i Davidove kuøe, Abnerje malo-pomalo prisvajao svu vlast u Æaulovoj kuøi.2Sa 3:7 A u kuøi bijaæe Æaulova inoça po imenu Rispa, køi Ajina: njuAbner uze sebi. A Iæbaal upita Abnera: “Zaæto si se pribliœio inoçi mogaoca?”2Sa 3:8 Na te Iæbaalove rijeçi Abner se razgnjevi i reçe: “Zar sam japasja glava u Judi? Do danas sam samo dobro çinio domu tvoga ocaÆaula, njegovoj braøi i njegovim prijateljima; nisam dopustio da padneæu Davidove ruke, a ti me danas prekoravaæ zbog obiçne œene!

2612Sa 3:9 Neka Abneru Bog uçini ovo zlo i neka mu doda drugo ako neizvræim kako se Jahve zakleo Davidu:2Sa 3:10 da øe oduzeti kraljevstvo Æaulovoj kuøi i da øe utvrditi Davidovprijesto nad Izraelom i nad Judom od Dana pa do Beer Æebe!”2Sa 3:11 Iæbaal se ne usudi odgovoriti ni rijeçi Abneru jer ga se bojaæe.Abner pregovara s Davidom2Sa 3:12 Nato Abner posla glasnike k Davidu i poruçi mu: “Çija jezemlja?” Htio je reøi: “Uçini savez sa mnom i moja øe ti ruka pomoøi daokupiæ oko sebe svega Izraela.”2Sa 3:13 David odgovori Abneru: “Dobro! Uçinit øu savez s tobom! Alisamo jedno traœim od tebe: ne smijeæ mi doøi na oçi ako ne dovedeæ sasobom Mikalu, Æaulovu køer, kad doåeæ da vidiæ moje lice.”2Sa 3:14 Ujedno posla David glasnike i k Iæbaalu, Æaulovu sinu, sporukom: “Vrati mi moju œenu Mikalu, koju sam stekao stotinomfilistejskih obrezaka.”2Sa 3:15 Iæbaal posla po nju i uze je od njezina muœa Paltiela, Lajiæevasina.2Sa 3:16 A njezin muœ poåe s njom i pratio ju je plaçuøi sve do Ba-hurima. Tada mu Abner reçe: “Hajde, vrati se sada kuøi!” I on se vrati.2Sa 3:17 Abner je veø bio razgovarao s Izraelovim starjeæinama i rekaoim: “Veø odavna œelite Davida za svoga kralja.2Sa 3:18 Uçinite to sada, jer je Jahve rekao o Davidu ovo: ‘Rukom svogasluge Davida izbavit øu svoj narod Izraela iz ruke filistejske i iz ruku svihnjegovih neprijatelja.’”2Sa 3:19 Tako je Abner govorio i Benjaminovim sinovima, a onda jeotiæao u Hebron da javi Davidu sve æto se svidjelo Izraelu i domu Ben-jaminovu.2Sa 3:20 Kad je Abner doæao k Davidu u Hebron, i s njim dvadeset ljudi,David priredi gozbu Abneru i ljudima koji bijahu s njim.2Sa 3:21 Tada Abner reçe Davidu: “Hajdemo! Ja øu skupiti svega Izraelaoko gospodara moga kralja: oni øe sklopiti s tobom savez i ti øeæ kraljevatinad svim æto budeæ œelio.” David otpusti Abnera, koji ode u miru.Umorstvo Abnerovo2Sa 3:22 I gle, Davidovi se ljudi s Joabom upravo vraøali sa çetovanja,noseøi sa sobom bogat plijen, a Abner nije viæe bio kod Davida u Hebronu,jer ga David bijaæe otpustio te je on otiæao u miru.2Sa 3:23 Kad stiœe Joab i sva vojska æto je iæla s njim, javiæe Joabu daje Abner, Nerov sin, bio doæao kralju i da ga je kralj otpustio da ode umiru.2Sa 3:24 Tada Joab doåe kralju i reçe mu: “Æto si uçinio? Abner je doæaok tebi, zaæto si ga otpustio da ode u miru?2Sa 3:25 Zar ne znaæ Abnera, Nerova sina? Doæao je da te prevari, dadozna tvoje korake, da dozna sve æto çiniæ!”2Sa 3:26 Potom izaåe Joab od Davida i posla glasnike za Abnerom, kojiga vratiæe, od studenca Sire, a David nije znao niæta o tome.2Sa 3:27 Kad se Abner vratio u Hebron, odvede ga Joab u stranu izavrata, kao da œeli s njim nesmetano govoriti, i ondje ga smrtno rani uslabine da se osveti za krv svoga brata Asahela.2Sa 3:28 Kad je David to poslije çuo, reçe: “Ja i moje kraljevstvo nevinismo pred Jahvom dovijeka za krv Abnera, sina Nerova.2Sa 3:29 Neka padne na Joabovu glavu i na sav njegov oçinski dom!Nikad ne ponestalo u Joabovu domu ljudi bolesnih od gnojenja ili odgube, ljudi koji se laøaju vretena ili padaju od maça, ljudi koji nemajukruha!” -2Sa 3:30 Joab i njegov brat Abiæaj ubili su Abnera jer je on pogubionjihova brata Asahela u boju kod Gibeona. -2Sa 3:31 Nato David reçe Joabu i svoj vojsci koja je bila s njim: “Razder-ite svoje haljine, obucite kostrijet i nariçite za Abnerom!” I kralj Davidpoåe za nosilima.2Sa 3:32 Kad su ukopali Abnera u Hebronu, udari kralj u glasan plaç nagrobu Abnerovu, a plakao je i sav narod.2S :33 Tada kralj ispjeva ovu tuœaljku za Abnerom: ”Zar morade umrijetiAbner kako umire luda?2Sa 3:34 Ruke tvoje ne bijahu vezane, noge tvoje ne bijahu okovane.Pao si kao æto se pada od zlikovaca!” Tada sav narod joæ ljuøe zaplakaza njim.2Sa 3:35 Nato pristupi sav narod nutkajuøi Davida da jede dok je joædana, ali se David zakle ovako: “Neka mi Bog uçini ovo zlo i neka midoda drugo zlo ako okusim kruha ili æto drugo prije zalaska sunca!”2Sa 3:36 Sav je narod to çuo, i bilo mu je po volji, kao æto je narod i svedrugo odobravao æto god je kralj çinio.

2622Sa 3:37 Toga dana sav narod i sav Izrael spozna da kralj nije kriv uumorstvu Abnera, sina Nerova.2Sa 3:38 Nato kralj reçe svojim dvoranima: “Ne znate li da je danas paoknez i velik çovjek u Izraelu?2Sa 3:39 Ali ja sam sada joæ slab, iako sam pomazani kralj, a ovi ljudi,Sarvijini sinovi, jaçi su od mene. Neka Jahve plati zloçincu po njegovojzloøi!”Umorstvo Iæbaalovo2Sa 4:1 Kad je Æaulov sin Iæbaal çuo da je poginuo Abner u Hebronu,klonuæe mu ruke i sav se Izrael zaprepasti.2Sa 4:2 A Æaulov sin Iæbaal imaæe dvojicu voåa svojih çeta; jedan sezvao Baana, a drugi Rekab; bili su sinovi Rimona Beeroøanina izBenjaminova plemena, jer se Beerot pribraja k Benjaminu.2Sa 4:3 A Beeroøani bijahu pobjegli u Gitajim, gdje su ostali kao doæljacido danaænjeg dana.2Sa 4:4 Æaulov sin Jonatan imao je sina hroma na obje noge. Njemu jebilo pet godina kad je iz Jizreela doæao glas o Æaulovoj i Jonatanovojpogibiji. Njegova ga dadilja uze i pobjeœe, ali u brzini bijega dijete padei osta hromo. Ime mu bijaæe Meribaal.2Sa 4:5 Sinovi Rimona Beeroøanina, Rekab i Baana, digoæe se i doåoæeza najveøe dnevne vruøine Iæbaalu do kuøe, a on upravo spavaæe pod-nevni poçinak.2Sa 4:6 A vratarica, çisteøi pæenicu, bijaæe zadrijemala te je spavala.Rekab i njegov brat Baana proæuljaæe se kraj nje.2Sa 4:7 Kad su uæli u kuøu, on je leœao na postelji u svojoj spavaonici.Oni ga ubiæe, odsjekoæe mu glavu i uzeæe je i cijelu su onu noø iæli putemkroz Arabu.2Sa 4:8 Glavu Iæbaalovu donesoæe Davidu u Hebron i rekoæe kralju:“Evo glave Iæbaala, sina Æaulova, tvoga neprijatelja koji ti je radio oglavi. Jahve je danas krvavo osvetio moga gospodara i kralja na Æaului njegovu rodu.”2Sa 4:9 Ali David odvrati Rekabu i njegovu bratu Baani, sinovima Ri-mona iz Beerota, i reçe im: “Tako mi œivog Jahve koje me izbavio izsvake nevolje!2Sa 4:10 Onaj koji mi je javio da je poginuo Æaul mislio je da mi javljaradosnu vijest, a ja sam ga uhvatio i pogubio u Siklagu da mu platim zanjegovu dobru vijest!2Sa 4:11 Æto øu tek uçiniti sa zlikovcima koji su ubili poætena çovjeka unjegovoj kuøi, na njegovoj postelji! Zar da ne traœim od vas raçun zanjegovu krv i da vas ne istrijebim sa zemlje?”2Sa 4:12 Nato David zapovjedi vojnicima te ih pogubiæe. Potom imodsjekoæe ruke i noge i objesiæe ih kod jezera u Hebronu. Iæbaalovuglavu uzeæe i pokopaæe u Abnerovu grobu u Hebronu.Davidovo pomazanje za kralja nad Izraelom2Sa 5:1 Tada se skupiæe sva izraelska plemena k Davidu u Hebron irekoæe: “Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa.2Sa 5:2 Joæ prije, dok je joæ Æaul bio kralj nad nama, ti si upravljao svimpokretima Izraela, a Jahve ti je rekao: ‘Ti øeæ pasti moj izraelski narod iti øeæ biti knez nad Izraelom!’”2Sa 5:3 Tako doåoæe sve izraelske starjeæine kralju u Hebron, a kraljDavid sklopi s njima savez u Hebronu pred Jahvom; i pomazaæe Davidaza kralja nad Izraelom.2Sa 5:4 Trideset je godina bilo Davidu kad je postao kralj, a kraljevao jeçetrdeset godina.2Sa 5:5 U Hebronu je kraljevao nad Judom sedam godina i æest mjeseci,a u Jeruzalemu kraljevaæe trideset i tri godine nad svim Izraelom i nadJudom.Zauzeøe Jeruzalema2Sa 5:6 David krene s ljudima na Jeruzalem protiv Jebusejaca, koji suœivjeli u onoj zemlji. Ali oni poruçiæe Davidu: “Neøeæ uøi ovamo! Slijepciøe te i kljasti odbiti!” (To je imalo znaçiti: David neøe uøi ovamo.)2Sa 5:7 Ipak David osvoji Sionsku tvråavu, to jest Davidov grad.2Sa 5:8 Onoga dana reçe David: “Tko god pobije Jebusejce i popne sekroz prorov ...” A kljaste i slijepe mrzi David iz sve duæe. (Stoga se kaœe:Slijepci i kljasti neka ne ulaze u Hram.)2Sa 5:9 David se nastani u tvråavi i prozva je Davidov grad. Tada Davidpodiœe zid unaokolo od Mila pa unutra.2Sa 5:10 David je postajao sve silniji, jer Jahve, Bog nad vojskama,bijaæe s njim.2Sa 5:11 Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrova drveta,tesara i zidara, koji sagradiæe dvor Davidu.

2632Sa 5:12 Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nadIzraelom i da je vrlo uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskognaroda.Davidovi sinovi roåeni u Jeruzalemu2Sa 5:13 Po dolasku iz Hebrona David uze joæ inoça i œena iz Jeruzal-ema; i rodi se Davidu joæ sinova i køeri.2Sa 5:14 Evo imena djece koja mu se rodiæe u Jeruzalemu: Æamua,Æobab, Natan, Salomon,2Sa 5:15 Jibhar, Eliæua, Nefeg, Jafija,2Sa 5:16 Eliæama, Beeljada i Elifelet.Pobjeda nad Filistejcima2Sa 5:17 Kad su Filistejci çuli da su Davida pomazali za kralja nad Izrae-lom, iziåoæe svi da se doçepaju Davida. Çuvæi to, David siåe u svojzaklon.2Sa 5:18 Filistejci doåoæe i raæiriæe se po Refaimskoj dolini.2Sa 5:19 Tada David upita Jahvu: “Mogu li napasti Filistejce? Hoøeæ liih predati meni u ruke?” Jahve odgovori Davidu: “Napadni! Predat øuFilistejce tebi u ruke!”2Sa 5:20 Tada David doåe u Baal Perasim i ondje ih pobi. David reçe:“Jahve je preda mnom prodro meåu moje neprijatelje kao æto voda pro-dire.” Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim.2Sa 5:21 Ostavili su ondje svoje bogove; a David i njegovi ljudi odnesoæeih.2Sa 5:22 Filistejci opet doåoæe i raæiriæe se po Refaimskoj dolini.2Sa 5:23 David opet upita Jahvu, a on mu odgovori: “Ne idi pred njih,nego im zaåi za leåa i navali na njih s protivne strane Bekaima.2Sa 5:24 Kad zaçujeæ topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda sepoœuri, jer øe tada Jahve iøi pred tobom da pobije filistejsku vojsku.”2Sa 5:25 David uçini kako mu je zapovjedio Jahve i pobi Filistejce odGibeona sve do ulaza u Gezer.2Sa 6:1 Jednoga dana David opet skupi svu izabranu momçad u Izraelu,trideset tisuøa ljudi.2Sa 6:2 Zatim David i sva vojska æto je bila s njim krenu na put i odoæeu Baalu Judinu da odande donesu Kovçeg Boœji, æto nosi ime JahveSebaota koji stoluje nad kerubinima.2Sa 6:3 Kovçeg Boœji metnuæe na nova kola, iznijevæi ga iz kuøe Ab-inadabove, koja je stajala na breœuljku. Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi,pratili su kola.2Sa 6:4 Uza je stupao kraj Kovçega Boœjeg, a Ahjo iæao pred njim.2Sa 6:5 David i sav dom Izraelov igrahu pred Jahvom iz sve snagepjevajuøi uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala.2Sa 6:6 Kad su doæli do Nakonova gumna, posegnu Uza rukom zaKovçegom Boœjim da ga pridrœi jer ga volovi umalo ne prevrnuæe.2Sa 6:7 Ali se Jahve razgnjevio na Uzu: Bog ga na mjestu udari za tajprijestup, tako da je umro ondje, kraj Kovçega Boœjega.2Sa 6:8 Davidu bijaæe œao æto je Jahve onako udario Uzu, i on prozvaono mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas.2Sa 6:9 Toga se dana David uplaæi Jahve i reçe u sebi: “Kako bi mogaodoøi k meni Kovçeg Jahvin?”2Sa 6:10 Zato David ne htjede dovesti Kovçeg Jahvin k sebi, u Davidovgrad, nego ga otpremi u kuøu Obed-Edoma iz Gata.2Sa 6:11 I ostade Jahvin Kovçeg u kuøi Obed-Edomovoj u Gatu trimjeseca i Jahve blagoslovi Obed-Edoma i svu njegovu obitelj.2Sa 6:12 Kad su kralju javili da je Jahve blagoslovio Obed-Edomovuobitelj i sav njegov posjed zbog Kovçega Boœjeg, ode David i poneseKovçeg Boœji iz Obed-Edomove kuøe gore u Davidov grad s velikimveseljem.2Sa 6:13 Tek æto su nosioci Kovçega Boœjeg pokroçili æest koraka, Davidœrtvova vola i tovna ovna.2Sa 6:14 David je igrao iz sve snage pred Jahvom, a bio je ogrnut samolanenim opleøkom.2Sa 6:15 Tako su David i sav Izraelov dom nosili gore Kovçeg Jahvinkliçuøi i trubeøi u rog.2Sa 6:16 A kad je Kovçeg Jahvin ulazio u Davidov grad, Æaulova je køiMikala gledala kroz prozor i vidjela kralja Davida kako skaçe i vrti sepred Jahvom i prezre ga ona u svome srcu.2Sa 6:17 Tada unesoæe Kovçeg Jahvin i postaviæe ga usred æatora kojimu bijaæe razapeo David. Onda David prinese pred Jahvom paljenicei priçesnice.2Sa 6:18 Poæto je prinio paljenice i priçesnice, David blagoslovi narodimenom Jahve Sebaota.

2642Sa 6:19 Potom razdijeli meåu sav narod, meåu sve mnoætvo Izraelovo,ljudima i œenama, svakome po jedan kruh, komad mesa i kolaç od suhogagroœåa. Zatim se raziåe sav narod, svaki svojoj kuøi.2Sa 6:20 Kad se David vratio kuøi da blagoslovi svoju obitelj, Æaulovakøi Mikala iziåe u susret Davidu i reçe mu: “Kako se çasno danas ponioIzraelov kralj kad se otkrio pred oçima sluækinja slugu svojih kao æto seotkriva prost çovjek!”2Sa 6:21 Ali David odgovori Mikali: “Pred Jahvom ja igram! Tako miœivoga Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto svega njegovadoma da me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Jahvinim: predJahvom øu igrati!2Sa 6:22 I joæ øu se dublje poniziti. Bit øu neznatan u tvojim oçima, alipred sluækinjama o kojima govoriæ, pred njima øu biti u çasti.”2Sa 6:23 A Mikala, Æaulova køi, ne imade poroda do dana svoje smrti.2Sa 7:1 Kad se David nastanio u svojem dvoru i kad mu je Jahve pribaviomir od svih njegovih neprijatelja unaokolo,2Sa 7:2 reçe kralj proroku Natanu: “Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru odcedrovine, a Kovçeg Boœji stoji pod æatorom.”2Sa 7:3 A Natan odgovori kralju: “Idi i çini sve æto ti je na srcu jer je Jahves tobom.”2Sa 7:4 Ali joæ iste noøi doåe Natanu ova Jahvina rijeç:2Sa 7:5 “Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve: ‘Zar øeæ miti sagraditi kuøu da u njoj prebivam?2Sa 7:6 Nisam nikad prebivao u kuøi otkako sam izveo iz Egipta sinoveIzraelove pa do danaænjega dana, nego sam bio lutalac pod æatorom iu prebivaliætu.2Sa 7:7 Dok sam hodio sa svim Izraelovim sinovima, jesam li ijednurijeç rekao nekomu od Izraelovih sudaca kojima sam zapovjedio dabudu pastiri mojem narodu izraelskom i kazao: ‘Zaæto mi ne sagraditekuøu od cedrovine?’2Sa 7:8 Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve nadvojskama: Ja sam te doveo s paænjaka, od ovaca i koza, da budeæ kneznad mojim izraelskim narodom.2Sa 7:9 Bio sam s tobom kuda si god iæao, iskorijenio sam sve tvojeneprijatelje pred tobom. Ja øu ti pribaviti veliko ime, kao æto je velikaækoime na zemlji.2Sa 7:10 Odredit øu prebivaliæte svojem izraelskom narodu, posadit øuga da œivi na svojem mjestu i da ne luta viæe naokolo, niti da ga zlikovcimuçe kao prije,2Sa 7:11 onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom.Ja øu mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Jahve øe te uçinitivelikim. Jahve øe ti podiøi dom.2Sa 7:12 I kad se ispune tvoji dani i ti poçineæ kod svojih otaca, podiøi øutvoga potomka nakon tebe, koji øe se roditi od tvoga tijela, i utvrdit øunjegovo kraljevstvo.2Sa 7:13 On øe sagraditi dom imenu mojem, a ja øu utvrditi njegovoprijestolje zauvijek.2Sa 7:14 Ja øu njemu biti otac, a on øe meni biti sin: ako uçini æto zlo,kaznit øu ga ljudskom æibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski.2Sa 7:15 Ali svoje naklonosti neøu odvratiti od njega, kao æto sam jeodvratio od Æaula koga sam uklonio ispred tebe.2Sa 7:16 Tvoja øe kuøa i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom,tvoje øe prijestolje çvrsto stajati zasvagda.’”2Sa 7:17 Natan prenese Davidu sve te rijeçi i cijelo viåenje.2Sa 7:18 Nato kralj David uåe u æator i stade pred Jahvom i pomoli se:”Tko sam ja, Gospode Jahve, i æto je moj dom te si me doveo dovde?2Sa 7:19 Pa i to je joæ premalo u tvojim oçima, Gospode Jahve, te dajeæsvoja obeøanja kuøi svoga sluge za daleku buduønost i gledaæ na mekao na ugledna çovjeka!2Sa 7:20 Ali æto bi ti David joæ mogao kazati, kad ti sam poznajeæ svogaslugu, Gospode Jahve!2Sa 7:21 Radi svoje rijeçi i po svome srcu uçinio si sve ovo veliko djelo,obznanivæi ove veliçajnosti.2Sa 7:22 Zato si velik, Gospode Jahve; nema takvoga kakav si ti i nemaBoga osim tebe, po svemu æto smo uæima svojim çuli.2Sa 7:23 Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod radikojega je Bog iæao da ga izbavi sebi za narod da tako steçeæ sebi imevelikim i straænim çudesima, izgoneøi krivoboœaçka plemena pred svojimnarodom koji si otkupio iz Egipta?2Sa 7:24 Tako si uçinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, ati si mu, Jahve, postao Bogom.

2652Sa 7:25 Zato sada, Gospode Jahve, ispuni zauvijek obeøanje koje sidao svome sluzi i njegovu domu i uçini kako si obrekao.2Sa 7:26 Neka se veliça tvoje ime zauvijek i neka se govori: Jahve nadvojskama jest Bog Izraelov, a dom sluge tvoga Davida neka stoji çvrstopred tobom.2Sa 7:27 Jer si ti, Jahve nad vojskama, Boœe Izraelov, objavio svomesluzi ovo: ‘Ja øu ti podiøi dom.’ Zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da tise pomoli ovom molitvom.2Sa 7:28 Uistinu, Gospode Jahve, ti si Bog, tvoje su rijeçi istinite i tidajeæ ovo lijepo obeøanje svome sluzi.2Sa 7:29 Udostoj se sada blagosloviti dom svoga sluge da ostanedovijeka pred tobom. Jer kad ti, Gospode Jahve, obrekneæ i blagosloviæ,kuøa tvoga sluge bit øe blagoslovljena zasvagda.”Davidovi ratovi2Sa 8:1 Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s njegovimselima iz filistejskih ruku.2Sa 8:2 Porazi i Moapce i izmjeri ih uzicom polegavæi ih po zemlji: dvijeuzice odmjeri onih koje treba pogubiti, a jednu punu uzicu onih kojetreba ostaviti na œivotu. Tako Moapci postadoæe Davidovi podanici kojisu mu donosili danak.2Sa 8:3 David je porazio i Hadadezera, Rehobova sina, sopskoga kralja,kad je iziæao da proæiri svoju vlast do Rijeke.2Sa 8:4 David zarobi od njega tisuøu i sedam stotina konjanika i dvadesettisuøa pjeæaka; ispresijecao je petne œile svim konjima od bojnih kola;ostavio ih je samo stotinu.2Sa 8:5 Damaæçanski su Aramejci doæli u pomoø Hadadezeru,sopskome kralju, ali je David pobio meåu Aramejcima dvadeset i dvijetisuøe ljudi.2Sa 8:6 Postavio je namjesnike u Damaæçanskom Aramu. TakoAramejci postadoæe Davidovi podanici i moradoæe mu plaøati danak.Jahve je davao pobjedu Davidu kuda je god iæao.2Sa 8:7 David zaplijeni zlatne ætitove æto ih imahu Hadadezerove slugei donese ih u Jeruzalem.2Sa 8:8 Iz Tebaha i iz Berotaja, Hadadezerovih gradova, donese kraljDavid silni tuç.2Sa 8:9 Kad je çuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu Hada-dezerovu vojsku,2Sa 8:10 poslao je svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravii da mu çestita æto je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer jeHadadezer bio u ratu s Touom; Hadoram donese srebrnih, zlatnih ituçanih predmeta.2Sa 8:11 I njih kralj David posveti Jahvi sa srebrom i zlatom æto ga bijaæeuzeo od svih naroda koje je pokorio:2Sa 8:12 od Aramaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i od Amaleçanate od plijena Hadadezera, Rehobova sina, kralja Sobe.2Sa 8:13 David steçe novu slavu kad je na povratku porazio Edomce,u Slanoj dolini, osamnaest tisuøa njih.2Sa 8:14 I postavi upravitelje u Edomu, i svi Edomci postadoæe pod-anici Davidovi. I kuda je god David iæao, Jahve mu davaæe pobjedu.Uprava kraljevstva2Sa 8:15 David kraljevaæe nad svim Izraelom, çineøi pravo i pravicusvemu svome narodu.2Sa 8:16 Joab, sin Sarvijin, zapovijedaæe vojskom, a Joæafat, sin Ahilu-dov, bijaæe ljetopisac.2Sa 8:17 Sadok, sin Ahitubov, i Ebjatar, sin Ahimelekov, bijahu sveøenici;Seraja bijaæe drœavni pisar;2Sa 8:18 Benaja, sin Jojadin, zapovijedaæe Kereøanima i Peleøanima;Davidovi sinovi bijahu namjesnici.Davidova blagost prema sinu Jonatanovu2Sa 9:1 Jednoga dana upita David: “Ima li joæ koji preœivjeli od Æaulovekuøe da mu uçinim milost zbog Jonatana?”2Sa 9:2 A bijaæe u Æaulovoj kuøi sluga po imenu Siba: njega dozvaæepred Davida i kralj ga zapita: “Jesi li ti Siba?” A on odgovori: “Jesam, tvojsluga!”2Sa 9:3 A kralj nastavi: “Zar nema viæe nikoga od Æaulove kuøe da muiskaœem milost kao æto je Boœja milost?” A Siba odgovori kralju: “Ima joæJonatanov sin koji je hrom na obje noge.”2Sa 9:4 Kralj ga upita: “Gdje je on?” A Siba odgovori kralju: “Eno ga ukuøi Makira, sina Amielova, u Lo Debaru.”2Sa 9:5 Tada kralj David posla po njega u kuøu Makira, sina Amielova,iz Lo Debara.

2662Sa 9:6 Kad je Meribaal, sin Jonatana, sina Æaulova, doæao k Davidu,pade niçice i pokloni se. A David reçe: “Meribaale!” On odgovori: “Evotvoga sluge!”2Sa 9:7 A David mu reçe: “Ne boj se jer ti œelim iskazati milost zbogtvoga oca Jonatana. Vratit øu ti sva polja tvoga djeda Æaula, a ti øeæsvagda jesti kruh za mojim stolom.”2Sa 9:8 Meribaal se pokloni i reçe: “Æto je tvoj sluga te iskazujeæ milostmrtvome psu kao æto sam ja?”2Sa 9:9 Potom kralj dozva Sibu, Æaulova slugu, i reçe mu: “Sve æto jepripadalo Æaulu i njegovoj kuøi, sve to dajem sinu tvoga gospodara.2Sa 9:10 Ti øeæ mu sa svojim sinovima i sa svojim slugama obraåivatizemlju, od nje øeæ skupljati œetvu da obitelj tvoga gospodara ima kruha;a Meribaal, sin tvoga gospodara, jest øe svagda za mojim stolom.” ASiba imaæe petnaest sinova i dvadeset slugu.2Sa 9:11 Siba odgovori kralju: “Tvoj øe sluga uçiniti sve æto je mojgospodar i kralj zapovjedio svome sluzi.”Meribaal je, dakle, jeo za Davidovim stolom kao jedan izmeåu kraljevihsinova.2Sa 9:12 Meribaal je imao maloga sina po imenu Mika. A svi koji suœivjeli u Sibinoj kuøi bijahu u sluœbi Meribaala.2Sa 9:13 A Meribaal je boravio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za kraljevimstolom. Bio je hrom na obje noge.2Sa 10:1 Poslije toga umrije Nahaæ, kralj Amonaca, a zakralji se njegovsin Hanun mjesto njega.2Sa 10:2 A David reçe u sebi: “Œelio bih iskazati ljubav Nahaæevu sinuHanunu, kao æto je njegov otac iskazao meni.” Zato David posla svojesluge da mu izraze suøut zbog njegova oca. Ali kad su Davidove slugedoæle u zemlju Amonaca,2Sa 10:3 rekoæe knezovi Amonaca svome gospodaru Hanunu: “Zarmisliæ da je David poslao ljude da ti izraze suøut zato æto bi htio iskazatiçast tvome ocu? Nije li moœda zato David poslao svoje ljude k tebi darazvide grad da bi doznao njegovu obranu i potom ga oborio?”2Sa 10:4 Tada Hanun pograbi Davidove sluge, obrija im pola brade iskrati im haljine dopola, sve do zadnjice, i posla ih natrag.2Sa 10:5 Kad su to javili Davidu, posla on çovjeka pred njih, jer su ti ljudibili teæko osramoøeni, i poruçi im: “Ostanite u Jerihonu dok vam nenaraste brada, pa se onda vratite!”2Sa 10:6 Tada Amonci uvidjeæe da su se omrazili s Davidom; zatoAmonci poslaæe glasnike da za plaøu unajme Aramejce iz Bet Rehobai Aramejce iz Sobe, dvadeset tisuøa pjeæaka, zatim kralja Maake, tisuøuljudi, i ljude iz Toba, dvanaest tisuøa vojnika.2Sa 10:7 Kad je David to çuo, posla Joaba s vojskom i izabranim ju-nacima.2Sa 10:8 Amonci iziåoæe i svrstaæe se u bojni red pred gradskim vratima,dok su Aramejci iz Sobe i iz Rehoba i ljudi iz Toba i iz Maake stajalizasebno na polju.2Sa 10:9 Vidjevæi postavljene bojne redove prema sebi sprijeda i straga,probra Joab najvrsnije meåu Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima.2Sa 10:10 Ostalu vojsku predade bratu Abiæaju da je svrsta premaAmoncima.2Sa 10:11 I reçe mu: “Ako Aramejci budu jaçi od mene, onda ti menipriskoçi u pomoø; ako Amonci budu jaçi od tebe, ja øu tebi pohrliti upomoø.2Sa 10:12 Budi hrabar i junaçki se drœimo radi naroda i radi gradovasvoga Boga; a Jahve neka uçini æto je dobro u njegovim oçima.”2Sa 10:13 Tada se Joab i vojska koja je bila s njim poçeæe primicati daudare na Aramejce, ali oni pobjegoæe pred njima.2Sa 10:14 Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umakoæe i oniispred Abiæaja i povukoæe se u grad. Tada Joab odustane od rata protivAmonaca i vrati se u Jeruzalem.2Sa 10:15 Kad su Aramejci vidjeli gdje su ih Izraelci razbili, skupiæeponovo svoje çete.2Sa 10:16 Hadadezer posla glasnike i skupi Aramejce æto su s onestrane rijeke. Ovi doåoæe u Helam pod vodstvom Æobaka, vojvodeHadadezerove vojske.2Sa 10:17 Poæto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, preæavæipreko Jordana, doåe u Helam. Aramejci se svrstaæe protiv Davida izametnuæe s njime boj.2Sa 10:18 Ali Aramejci udariæe u bijeg ispred Izraelaca i David im pobisedam stotina konja od bojnih kola i çetrdeset tisuøa pjeæaka; pogubi injihova vojvodu Æobaka te je ondje umro.

2672Sa 10:19 A kad svi kraljevi, Hadadezerovi vazali, vidjeæe da ih je razbioIzrael, sklopiæe mir s Izraelom i poçeæe mu sluœiti. A Aramejci se viæenisu usuåivali pomagati Amoncima.2Sa 11:1 U poçetku slijedeøe godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat,posla David Joaba i s njim svoje ljude i svega Izraela: oni pobiæe Amoncei podsjedoæe Rabu. A David osta u Jeruzalemu.2Sa 11:2 A jednoga dana predveçe usta David sa svoje postelje i proæetase po krovu svoje palaçe. Opazi s krova œenu gdje se kupa. Ta œenabijaæe izvanredno lijepa.2Sa 11:3 David se propita za tu œenu i rekoæe mu: “Pa to je Bat-Æeba, køiEliamova i œena Urije Hetita!”2Sa 11:4 Nato David posla glasnika da je dovedu k njemu. Kad je doæla,leœe on s njom, upravo kad se bila oçistila od svoje neçistoøe. Zatim seona vrati svojoj kuøi.2Sa 11:5 Œena zatrudnje te poruçi Davidu: “Trudna sam!”2Sa 11:6 Tada David posla poruku Joabu: “Poæalji k meni Uriju Hetita!”I Joab posla Uriju k Davidu.2Sa 11:7 Kad je Urija doæao k njemu, zapita ga David kako je Joab, kakoje vojska i kako napreduje rat.2Sa 11:8 Potom David reçe Uriji: “Siåi u svoju kuøu i operi svoje noge!”Urija iziåe iz kraljeva dvora, a za njim ponesoæe dar s kraljeva stola.2Sa 11:9 Ali Urija osta da spava pred vratima kraljeva dvora sastraœarima svoga gospodara i ne ode svojoj kuøi.2Sa 11:10 Javiæe to Davidu govoreøi: “Urija nije otiæao svojoj kuøi!” TadaDavid upita Uriju: “Zar nisi doæao s puta? Zaæto ne ideæ svojoj kuøi?”2Sa 11:11 A Urija odgovori Davidu: “Kovçeg, Izrael i Juda borave podæatorima, moj gospodar Joab i straœa moga gospodara borave naotvorenu polju, a ja da uåem u svoju kuøu da jedem i da pijem i da spa-vam sa svojom œenom? Œivoga mi Jahve, i tako mi tvoga œivota, zaistaneøu uçiniti neæto takvo!”2Sa 11:12 Tada David reçe Uriji: “Ostani joæ danas ovdje, a sutra øu teotpustiti.” Tako Urija osta u Jeruzalemu onaj dan.2Sa 11:13 Sutradan David pozva Uriju da jede i da pije pred njim i on gaopi. A uveçer Urija iziåe i leœe na svoju postelju sa straœama svogagospodara, ali svojoj kuøi nije otiæao.2Sa 11:14 Ujutro David napisa pismo Joabu i posla ga po Uriji.2Sa 11:15 A u tom pismu pisao je ovako: “Postavite Uriju naprijed, gdjeje najœeæøi boj, pa uzmaknite iza njega: neka bude pogoåen i nekapogine!”2Sa 11:16 Zato Joab, opsjedajuøi grad, postavi Uriju na mjesto gdje jeznao da stoje najhrabriji ratnici.2Sa 11:17 Kad su onda graåani provalili van i pobili se s Joabom, padenekoliko od njegove vojske, od Davidovih ljudi, a pogibe i Urija Hetit.2Sa 11:18 Potom Joab posla çovjeka i javi Davidu sve æto se dogodilou boju.2Sa 11:19 I zapovjedi glasniku ovako: “Kad pripovjediæ kralju sve æto sedogodilo u boju,2Sa 11:20 moœda øe se kralj razljutiti pa ti kazati: ‘Zaæto ste se primaklitako blizu gradu da navalite? Zar niste znali da se obiçno izmeøu strijelesa zida?2Sa 11:21 Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna œenabacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu?Zaæto ste se primakli tako blizu zidu?’ Ako ti tako kaœe, a ti mu reci:‘Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.’”2Sa 11:22 Glasnik krenu na put, doåe k Davidu i pripovjedi mu sve ætomu je naloœio Joab. A David planu gnjevom na Joaba i reçe glasniku:“Zaæto ste se primakli tako blizu zidu? Tko je ubio Abimeleka, sina Je-rubaalova? Nije li jedna œena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sazida, te je poginuo u Tebesu? Zaæto ste se primakli tako blizu zidu?”2Sa 11:23 Glasnik odgovori Davidu: “Ti su ljudi silovito udarali na nas iizaæli su protiv nas na otvoreno polje. Mi smo ih potisnuli natrag dogradskih vrata,2Sa 11:24 ali su strijelci sa zida stali izmetati strijele na tvoje ljude te ihje poginulo nekoliko izmeåu kraljevih slugu; tako je poginuo i tvoj slugaUrija Hetit.”2Sa 11:25 Tada David reçe glasniku: “Ovako reci Joabu: ‘Nemoj touzimati toliko k srcu, jer maç proœdire sad ovoga, sad onoga. Udaraj joæjaçe na grad i obori ga!’ Tako øeæ mu vratiti srçanost!”2Sa 11:26 Kad je Urijina œena çula da je poginuo njezin muœ Urija, œalilaje za svojim muœem.2Sa 11:27 A kad je proælo vrijeme œalosti, posla David po nju i uze je u

268svoj dvor, i ona mu posta œenom. I rodi mu sina. Ali djelo koje uçini Davidbijaæe zlo u oçima Jahvinim.Natanovi prijekori - Davidovo kajanje2Sa 12:1 Jahve posla proroka Natana k Davidu. On uåe k njemu i reçemu:”U nekom gradu œivjela dva çovjeka, jedan bogat, a drugi siromaæan.2Sa 12:2 Bogati imaæe ovaca i goveda u obilju.2Sa 12:3 A siromah nemaæe niæta, osim jedne jedine ovçice koju bijaæekupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela jeod njegova zalogaja, pila iz njegove çaæe; spavala ja na njegovu krilu:bila mu je kao køi.2Sa 12:4 I doåe putnik k bogatom çovjeku, a njemu bilo œao uzeti odsvojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je doæao. On ukradeovçicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika.”2Sa 12:5 Tada David planu œestokim gnjevom na toga çovjeka i reçeNatanu: “Tako mi œivog Jahve, smrt je zasluœio çovjek koji je to uçinio!2Sa 12:6 Çetverostruko øe naknaditi ovcu zato æto je uçinio to djelo i ætonije znao milosråa!”2Sa 12:7 Tada Natan reçe Davidu: “Ti si taj çovjek! Ovako govori Jahve,Bog Izraelov: ‘Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam teizbavio iz Æaulove ruke.2Sa 12:8 Predao sam ti kuøu tvoga gospodara, poloœio sam œene tvogagospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako tonije dosta, dodat øu ti joæ ovo ili ono.2Sa 12:9 Zaæto si prezreo Jahvu i uçinio ono æto je zlo u njegovim oçima?Ubio si maçem Uriju Hetita, a njegovu si œenu uzeo za svoju œenu. Jest,njega si ubio maçem Amonaca.2Sa 12:10 Zato se neøe nikada viæe okrenuti maç od tvoga doma, jer sime prezreo i jer si uzeo œenu Urije Hetita da ti bude œena.’2Sa 12:11 Ovako govori Jahve: ‘Evo ja øu podiøi na te zlo iz tvoga doma.Uzet øu tvoje œene ispred tvojih oçiju i dat øu ih tvome bliœnjemu, koji øespavati s tvojim œenama na vidiku ovome suncu.2Sa 12:12 Ti si doduæe radio tajno, ali ja øu ovu prijetnju izvræiti predsvim Izraelom i pred ovim suncem!’”2Sa 12:13 Tada David reçe Natanu: “Sagrijeæio sam protiv Jahve!” ANatan odvrati Davidu: “Jahve ti opraæta tvoj grijeh: neøeæ umrijeti.2Sa 12:14 Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno øe umrijetidijete koje ti se rodilo!”2Sa 12:15 Potom Natan ode svojoj kuøi.Smrt Bat-Æebina djeteta - Roåenje SalomonovoA Jahve udari dijete koje je Urijina œena rodila Davidu i ono se teækorazbolje.2Sa 12:16 David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraøao sekuøi i leœao preko noøi na goloj zemlji, pokriven vreøom.2Sa 12:17 A starjeæine njegova doma stajahu oko njega da ga podignusa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela.2Sa 12:18 A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiæe sejaviti mu da je dijete umrlo. Jer miæljahu: “Dok je dijete bilo œivo, govorilismo mu, a on nas nije htio sluæati. A kako øemo mu kazati da je dijeteumrlo? Uçinit øe zlo!”2Sa 12:19 A David opazi da njegovi dvorani æapøu meåu sobom i onshvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: “Je li dijete umrlo?”A oni odgovoriæe: “Umrlo je.”2Sa 12:20 Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobuçese u druge haljine. Zatim uåe u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativæi sepotom svojoj kuøi, zatraœi da mu dadu jela; i jeo je.2Sa 12:21 A njegovi dvorani upitaæe ga: “Æto to radiæ? Dok je dijete biloœivo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustajeæ i jedeæ!”2Sa 12:22 A on odgovori: “Dok je dijete bilo œivo, postio sam i plakao jersam mislio: ‘Tko zna? Jahve øe se moœda smilovati na me i dijete øeostati œivo!’2Sa 12:23 A sada, kad je umrlo, çemu da postim? Mogu li ga vratiti? Jaøu otiøi k njemu, ali se ono neøe vratiti k meni!”2Sa 12:24 Potom David utjeæi svoju œenu Bat-Æebu. Doåe k njoj i leœes njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve gazamilova2Sa 12:25 i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja,po rijeçi Jahvinoj.2Sa 12:26 Joab navali na Rabu sinova Amonovih i osvoji kraljevski grad.2Sa 12:27 Tada Joab posla glasnika k Davidu s porukom: “Ja sam na-valio na Rabu i osvojio grad uz vodu.

2692Sa 12:28 Sada ti skupi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ne bihja osvojio grada i dao mu svoje ime.”2Sa 12:29 I skupi David svu vojsku, krenu na Rabu, navali na grad izauze ga.2Sa 12:30 Ondje skinu s Malkomove glave krunu, koja bijaæe teækajedan zlatni talenat; u njoj je bio dragi kamen, koji posta ures na Davi-dovoj glavi. I vrlo bogat plijen odnese iz grada.2Sa 12:31 A narod koji bijaæe u njemu izvede i stavi ga da radi kod pila,œeljeznim pijucima i œeljeznim sjekirama i upotrijebi ga za rad u cig-lanama. I tako je isto çinio svim gradovima sinova Amonovih. Potom seDavid sa svom vojskom vrati u Jeruzalem.Amnon osramoøuje svoju sestru Tamaru2Sa 13:1 A potom se dogodi ovo: Davidov sin Abæalom imao je lijepusestru po imenu Tamaru i u nju se zaljubio Davidov sin Amnon.2Sa 13:2 Amnon se toliko muçio da se gotovo razbolio radi svoje sestreTamare: jer ona bijaæe djevica, pa Amnon nije vidio moguønosti da jojuçini bilo æto.2Sa 13:3 Ali imaæe Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Davi-dova brata Æimeja; a Jonadab bijaæe vrlo domiæljat.2Sa 13:4 I upita on Amnona: “Odakle to, kraljev sine, da si svako jutromlitav? Ne bi li mi kazao?” A Amnon mu odgovori: “Zaljubljen sam uTamaru, sestru svoga brata Abæaloma.”2Sa 13:5 A Jonadab mu reçe: “Lezi u postelju i priçini se bolestan, pakad doåe tvoj otac da te pohodi, ti mu reci: ‘Dopusti da doåe moja sestraTamara da mi dade jesti; ako ona pred mojim oçima zgotovi jelo da tovidim, onda øu iz njezine ruke jesti.’”2Sa 13:6 Amnon, dakle, leœe i priçini se bolestan. Kad je doæao kralj daga pohodi, reçe Amnon kralju: “Dopusti da doåe moja sestra Tamara dapred mojim oçima zgotovi koji kolaç i ja øu se okrijepiti iz njezine ruke.”2Sa 13:7 Tada David poruçi Tamari u palaçu: “Idi u kuøu svoga brataAmnona i priredi mu jelo!”2Sa 13:8 Tamara ode u kuøu svoga brata Amnona. A on leœaæe. Uzeona braæna, umijesi ga, naçini kolaçe pred njegovim oçima te ih ispeçe.2Sa 13:9 Potom uze tavu i istrese je preda njega, ali Amnon ne htjedejesti nego reçe: “Otpremite sve odavde!” I svi iziåoæe od njega.2Sa 13:10 Tada Amnon reçe Tamari: “Donesi mi jelo u spavaonicu dase okrijepim iz tvoje ruke!” I Tamara uze kolaçe koje bijaæe zgotovila idonese ih svome bratu Amnonu u spavaonicu.2Sa 13:11 A kad mu je pruœila da jede, on je uhvati rukom i reçe joj:“Doåi, sestro moja, lezi sa mnom!”2Sa 13:12 A ona mu reçe: “Nemoj, brate moj! Ne sramoti me jer se takone radi u Izraelu. Ne çini takve sramote!2Sa 13:13 Kuda bih ja sa svojom sramotom? A i ti bi bio kao bestidnik uIzraelu! Nego govori s kraljem: on me neøe uskratiti tebi!”2Sa 13:14 Ali je on ne htjede posluæati, nego je svlada i leœe s njom.2Sa 13:15 Nato je odmah zamrzi silnom mrœnjom te je mrœnja kojom juje zamrzio bila veøa od ljubavi kojom ju je prije ljubio. I reçe joj Amnon:“Ustani! Odlazi!”2Sa 13:16 A ona mu odvrati: “Ne, brate moj! Ako me sad otjeraæ, bit øeto veøe zlo od onoga koje si mi uçinio!” Ali je on ne htjede sluæati,2Sa 13:17 nego dozva momka koji ga je sluœio i zapovjedi mu: “Otjerajovu od mene, izbaci je i zakljuçaj vrata za njom!”2Sa 13:18 (A ona je imala na sebi haljinu s dugim rukavima, jer su senekoø u takve haljine oblaçile kraljeve køeri dok su bile djevojke.) Slugaje izvede van i zakljuça vrata za njom.2Sa 13:19 Tada Tamara uze praæine i posu se njom po glavi, razdrijehaljinu s dugim rukavima koju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i odeviçuøi glasno dok je iæla.2Sa 13:20 A njezin je brat Abæalom upita: “Je li moœda tvoj brat Amnonbio s tobom? Ali sada, sestro moja, æuti: brat ti je! Ne uzimaj to k srcu!”Tako je Tamara ostala osamljena u kuøi svoga brata Abæaloma.2Sa 13:21 Kad je kralj David çuo sve æto se dogodilo, vrlo se razgnjevi,ali ne htjede œalostiti svoga sina Amnona, koga je ljubio jer mu bijaæeprvoroåenac.2Sa 13:22 A Abæalom ne reçe Amnonu ni rijeçi, ni zle ni dobre, jer jeAbæalom zamrzio Amnona æto mu osramoti sestru Tamaru.Abæalom ubija Amnona i bjeœi2Sa 13:23 A poslije dvije godine imao je Abæalom striœenje ovaca u BaalHasoru kod Efrajima; i Abæalom pozva svu kraljevu obitelj.2Sa 13:24 Abæalom doåe kralju i reçe mu: “Evo, tvoj sluga ima striœenjeovaca, pa neka se kralj i njegovi dvorani udostoje doøi svome sluzi.”

2702Sa 13:25 Ali kralj odgovori Abæalomu: “Ne, sine, neøemo doøi svi, dati ne budemo na teret.” Abæalom ustraja, ali kralj ne htjede iøi, nego gablagoslovi i otpusti.2Sa 13:26 Ali Abæalom nastavi: “Ako ti neøeæ, dopusti da bar moj bratAmnon poåe s nama.” A kralj ga upita: “Zaæto da ide s tobom?”2Sa 13:27 Ali je Abæalom i dalje navaljivao te David naposljetku pusti snjim Amnona i sve kraljeve sinove.Abæalom priredi kraljevsku gozbu2Sa 13:28 i zapovjedi svojim slugama ovako: “Pazite! Kad se Amnonurazveseli srce od vina i ja vam viknem: ‘Ubijte Amnona!’ tada ga pogu-bite! Ne bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i pokaœite sejunaci!”2Sa 13:29 I Abæalomove sluge uçiniæe s Amnonom kako im zapovjediAbæalom. Tada skoçiæe svi kraljevi sinovi, pojahaæe svaki svoju mazgui pobjegoæe.2Sa 13:30 Dok su oni joæ bili na putu, doåe ovakva vijest Davidu:“Abæalom je pobio sve kraljeve sinove, nije ostao od njih ni jedan jedini.”2Sa 13:31 Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svinjegovi dvorani koji stajahu oko njega razdrijeæe svoje haljine.2Sa 13:32 Ali Jonadab, sin Davidova brata Æimeja, progovori ovako:“Neka ne govori moj gospodar da su pobili sve mladiøe, kraljeve sinove,jer je poginuo samo Amnon: na Abæalomovu licu mogla se predviåatinesreøa od onoga dana kad je Amnon osramotio njegovu sestru Tamaru.2Sa 13:33 Zato neka sada moj gospodar i kralj ne misli u srcu da su svikraljevi sinovi poginuli. Poginuo je samo Amnon,2Sa 13:34 a Abæalom je pobjegao.” A momak koji bijaæe na straœi podiœeoçi i ugleda mnoætvo naroda gdje silazi cestom od Horonajima. Straœardoåe i javi kralju: “Vidio sam ljude gdje silaze cestom od Horonajima pogorskom obronku.”2Sa 13:35 Tada Jonadab reçe kralju: “Evo stigoæe kraljevi sinovi!Dogodilo se kako je rekao tvoj sluga.”2Sa 13:36 Tek æto je to izrekao, a to kraljevi sinovi uåoæe i zaplakaæe usav glas; a i kralj i svi njegovi dvorani plakahu.2Sa 13:37 Abæalom pak bijaæe pobjegao i otiæao k Talmaju, sinu Amihu-dovu, geæurskom kralju. A David tugovaæe za svojim sinom bezprestanka.2Sa 13:38 A poæto je Abæalom pobjegao i otiæao u Geæur, ostao je ondjetri godine.2Sa 13:39 Kralj David prestao se srditi na Abæaloma jer se utjeæio zbogsmrti Amnonove.2Sa 14:1 A Joab, sin Sarvijin, opazi da se kraljevo srce okreøe kAbæalomu.2Sa 14:2 Zato Joab poæalje u Tekou po jednu pametnu œenu i reçe joj:“Uçini se kao da si u œalosti za mrtvim, obuci œalobne haljine, nemoj semazati uljem, nego budi kao œena koja je veø dugo vremena u œalosti zamrtvim.2Sa 14:3 Otiøi øeæ kralju i govorit øeæ mu ovako.” I Joab je nauçi æto øegovoriti.2Sa 14:4 Œena iz Tekoe ode kralju, pade niçice na zemlju i pokloni se,zatim reçe: “Pomozi, kralju!”2Sa 14:5 Kralj je upita: “Æto ti je?” A ona odgovori: “Ah, ja sam udovica.Muœ mi je umro,2Sa 14:6 a tvoja je sluœbenica imala dva sina. Oni se posvadiæe u polju,a nije bilo nikoga da ih razdvoji te je jedan od njih udario svoga brata iubio ga.2Sa 14:7 I sad se podiœe sav rod na tvoju sluœbenicu i reçe: ‘Predaj namtoga æto je ubio svoga brata: mi øemo ga pogubiti za œivot njegova bratakoga je ubio, a time øemo zatrti i baætinika.’ Tako hoøe da ugase œeravicukoja mi je ostala, da ne ostave mome muœu ni imena ni potomstva nazemlji.”2Sa 14:8 A kralj reçe œeni: “Idi svojoj kuøi, ja øu odrediti æto treba za te.”2Sa 14:9 A œena iz Tekoe reçe kralju: “Gospodaru kralju! Neka na me ina moj oçinski dom padne krivica; kralj i njegovo prijestolje neduœni suu tome!”2Sa 14:10 A kralj nastavi: “Onoga koji ti se zaprijetio dovedi k meni! Tajte neøe viæe dirnuti!”2Sa 14:11 A ona reçe: “Neka se kralj udostoji spomenuti ime Jahve,svoga Boga, da krvni osvetnik neøe umnoœiti zator i da neøe pogubitimoga sina!” A on obeøa: “Tako mi œivog Jahve, nijedna vlas neøe pastis glave tvome sinu!”2Sa 14:12 A œena nastavi: “Dopusti da tvoja sluœbenica kaœe jednu rijeç

271svome gospodaru kralju.” A on odvrati: “Govori!”2Sa 14:13 A œena reçe: “Dakle, zaæto je kralj - jer se izriçuøi ovakvupresudu sam priznao krivim - donio protiv naroda Boœjega odluku da nepuæta kuøi onoga koga je prognao?2Sa 14:14 Mi smo svi osuåeni na smrt, sliçni smo vodi koja se prolije nazemlju i viæe se ne moœe skupiti, i Bog ne podiœe mrtvaca: neka, dakle,kralj misli na to da prognanik ne ostane izagnan daleko od njega.2Sa 14:15 A razlog zaæto sam doæla da iznesem pred svoga gospodarakralja ovu stvar bio je taj æto su me zaplaæili ljudi, pa je mislila tvojasluœbenica: moram govoriti s kraljem, moœda øe kralj uçiniti ono æto munjegova sluœbenica kaœe.2Sa 14:16 Jer øe kralj posluæati svoju sluœbenicu i izbaviti je iz rukuçovjeka koji hoøe da me istrijebi zajedno s mojim sinom iz Boœje baætine.2Sa 14:17 Zato je tvoja sluœbenica pomislila: neka mi rijeç moga gospo-dara i kralja bude na umirenje. Jer moj je gospodar i kralj kao Boœjianåeo koji sluæa dobro i zlo. Jahve, tvoj Bog, neka bude s tobom!”2Sa 14:18 Tada progovori kralj i reçe œeni: “Nemoj mi sada zatajiti onoæto øu te pitati!” A œena odgovori: “Neka govori moj gospodar kralj!”2Sa 14:19 Tada kralj upita: “Nisu li Joabovi prsti s tobom u svemu tome?”A œena odgovori: “Tako bio œiv, gospodaru kralju, zaista se ne moœe nidesno ni lijevo od svega æto je kazao moj gospodar i kralj! Jest, tvoj mije sluga Joab zapovjedio, on je nauçio tvoju sluœbenicu sve ove rijeçi.2Sa 14:20 Tvoj je sluga Joab to uçinio da bi svemu dao drugo lice, ali jemoj gospodar mudar kao Boœji anåeo, on zna sve æto se zbiva na zemlji.”2Sa 14:21 Tada se kralj okrenu Joabu i reçe mu: “Dobro, uçinit øu to. Idii dovedi natrag mladiøa Abæaloma!”2Sa 14:22 A Joab pade licem na zemlju, pokloni se i zahvali kralju;zatim reçe Joab: “Danas vidi tvoj sluga da je naæao milost u tvojim oçima,gospodaru kralju, kad je kralj ispunio molbu svoga sluge.”2Sa 14:23 Potom se diœe Joab, ode u Geæur i dovede Abæaloma natragu Jeruzalem.2Sa 14:24 Ali kralj reçe: “Neka ide u svoju kuøu, a meni neka ne dolazina oçi!” I Abæalom se povuçe u svoju kuøu i ne doåe kralju na oçi.Pohvale Abæalomu2Sa 14:25 U svemu Izraelu ne bijaæe çovjeka tako lijepa kao Abæalomkomu bi se mogle izreøi tolike pohvale: od pete do glave nije bilo nanjemu mane.2Sa 14:26 A kad bi æiæao kosu - a æiæao ju je na koncu svake godine, jermu je bila preteæka pa ju je morao æiæati - mjerio bi svoju kosu: bila biteæka dvije stotine æekela, po kraljevskoj mjeri.2Sa 14:27 Abæalomu se rodiæe tri sina i jedna køi po imenu Tamara; bilaje to vrlo lijepa œena.2Sa 14:28 Abæalom provede dvije godine u Jeruzalemu a da nije doæaokralju na oçi.2Sa 14:29 Tada Abæalom pozva Joaba k sebi da bi ga poslao kralju, aliJoab ne htjede doøi k njemu; i posla drugi put po njega, ali on opet nehtjede doøi.2Sa 14:30 Tada Abæalom zapovjedi slugama: “Znate Joabovo poljekoje je pokraj mojega i na kojem raste jeçam: idite i zapalite ga!” IAbæalomove sluge zapaliæe ono polje.2Sa 14:31 Tada se diœe Joab, doåe k Abæalomu u kuøu i upita ga: “Zaætosu tvoje sluge zapalile moje polje?”2Sa 14:32 A Abæalom odgovori Joabu: “Ja sam poslao k tebi i poruçioti: ‘Doåi ovamo, œelio bih te poslati kralju s ovom porukom: Zaæto sam sevratio iz Geæura?’ Bolje bi bilo za mene da sam joæ ondje. Zato sad hoøuda doåem kralju na oçi, pa ako ima na meni kakva krivica, neka mepogubi!”2Sa 14:33 Joab ode kralju i javi mu te rijeçi. Zatim kralj pozva Abæaloma.Doåe on pred kralja, pokloni mu se i pade niçice pred kralja. I kralj poljubiAbæaloma.2Sa 15:1 Poslije toga nabavi Abæalom sebi kola i konje i pedeset ljudikoji su trçali pred njim.2Sa 15:2 Abæalom je u rano jutro stajao kraj puta koji vodi do gradskihvrata; i tko god je imao kakvu parnicu te iæao kralju na sud, Abæalom biga dozvao k sebi i pitao: “Iz kojega si grada?” A kad bi ovaj odgovorio:“Tvoj je sluga iz toga i toga Izraelova plemena”,2Sa 15:3 tada bi mu Abæalom rekao: “Vidiæ, tvoja je stvar dobra ipravedna, ali neøeæ naøi nikoga koji bi te sasluæao kod kralja.”2Sa 15:4 Abæalom bi nastavljao: “Ah, kad bi mene postavili za suca uzemlji! Svaki bi koji ima kakvu parnicu ili sud dolazio k meni i ja bih mupribavio pravo!”

2722Sa 15:5 A kad bi mu se tko pribliœio da mu se pokloni, on bi pruœio ruku,privukao ga k sebi i poljubio.2Sa 15:6 Tako je çinio Abæalom svim Izraelcima koji su dolazili na sudkralju. Time je Abæalom predobivao srca Izraelaca za sebe.Abæalomova pobuna2Sa 15:7 Kad su proæle çetiri godine, Abæalom reçe kralju: “Dopusti daodem u Hebron i da izvræim zavjet kojim sam se zavjetovao Jahvi.2Sa 15:8 Jer kad bijah u Geæuru u Aramu, tvoj se sluga zavjetovaoovako: ‘Ako me Jahve dovede natrag u Jeruzalem, iskazat øu çast Jahviu Hebronu.’”2Sa 15:9 A kralj mu odgovori: “Idi u miru!” I on krenu na put i ode uHebron.2Sa 15:10 Abæalom razasla tajne glasnike po svim Izraelovimplemenima i poruçi im: “Kad çujete zvuk roga, tada recite: Abæalom jepostao kralj u Hebronu.”2Sa 15:11 A ode s Abæalomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema; bijahuto uzvanici koji su bezazleno poæli ne znajuøi æto se sprema.2Sa 15:12 Abæalom posla i po Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjet-nika, iz njegova grada Gilona, da pribiva prinoæenju œrtava. Urota je bilajaka, a mnoætvo Abæalomovih pristaæa sve je viæe raslo.Davidov bijeg2Sa 15:13 Tada stiœe Davidu glasnik te mu javi: “Srce Izraelaca priklo-nilo se Abæalomu.”2Sa 15:14 Tada David reçe svim svojim dvoranima koji bijahu s njim uJeruzalemu: “Ustanite! Bjeœimo! Inaçe neøemo uteøi od Abæaloma.Pohitite brzo, da on ne bude brœi i ne stigne nas, da ne obori na nas zloi ne pobije grada oætricom maça!”2Sa 15:15 A kraljevi dvorani odgovoriæe kralju: “Æto god odluçi naægospodar kralj, evo tvojih slugu!”2Sa 15:16 I kralj iziåe pjeæice sa svim svojim dvorom; ipak ostavi kraljdeset inoça da çuvaju palaçu.2Sa 15:17 I kralj ode pjeæice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednjekuøe.2Sa 15:18 Svi njegovi dvorani stajahu uza njega. Tada svi Kereøani, sviPeleøani, Itaj i svi Giøani koji bijahu doæli s njim iz Gata, æest stotina ljudi,proåoæe pred kraljem.2Sa 15:19 Kralj upita Itaja Giøanina: “Zaæto i ti ideæ s nama? Vrati se iostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje.2Sa 15:20 Juçer si doæao, a danas da te vodim da se potucaæ s namakad ja idem kamo me sreøa nanese. Vrati se i odvedi svoju braøu natragsa sobom, a Jahve neka ti iskaœe ljubav i vjernost!”2Sa 15:21 Ali Itaj odgovori kralju ovako: “Œivoga mi Jahve i tako mi œivbio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrtili na œivot, ondje øe biti i tvoj sluga!”2Sa 15:22 Tada David reçe Itaju: “Hajde, proåi!” I Itaj iz Gata proåe sasvim svojim ljudima i sa svom svojom pratnjom.2Sa 15:23 Svi plakahu iza glasa. Kralj je stajao na potoku Kidronu i savje narod prolazio pred njim prema pustinji.2Sa 15:24 Bijaæe ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili KovçegBoœji. I oni spustiæe Kovçeg Boœji kraj Ebjatara dok sav narod nije iziæaoiz grada.2Sa 15:25 Tada kralj reçe Sadoku: “Odnesi Kovçeg Boœji natrag u grad.Ako naåem milost u Jahve, on øe me dovesti natrag i dopustiti mi daopet vidim njega i njegovo prebivaliæte.2Sa 15:26 A ako rekne ovako: ‘Nisi mi po volji!’ - onda evo me, neka çinisa mnom æto je dobro u njegovim oçima!”2Sa 15:27 Joæ kralj reçe sveøeniku Sadoku: “Hajde, ti i Ebjatar vratite seu miru u grad, i vaæa dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sinJonatan.2Sa 15:28 Evo, ja øu se zadrœati na ravnicama pustinje dok ne doåe odvas glas da me obavijesti.”2Sa 15:29 Nato Sadok i Ebjatar odnesoæe Kovçeg Boœji natrag u Jeru-zalem i ostadoæe ondje.2Sa 15:30 David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plaçuøi, pokriveneglave i bos, i sav narod koji ga je pratio iåaæe pokrivene glave i plaçuøi.2Sa 15:31 Tada javiæe Davidu da je i Ahitofel meåu urotnicima sAbæalomom. A David zavapi: “Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!”2Sa 15:32 Kad je David doæao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu,doåe mu u susret Huæaj Arçanin, prijatelj Davidov, razdrte haljine i glaveposute prahom.2Sa 15:33 David mu reçe: “Ako poåeæ sa mnom, bit øeæ mi na teret.

2732Sa 15:34 Ali ako se vratiæ u grad i kaœeæ Abæalomu: ‘Bit øu tvoj sluga,gospodaru kralju; prije sam sluœio tvome ocu, a sada øu sluœiti tebi’,moøi øeæ tada okretati Ahitofelove savjete u moju korist.2Sa 15:35 S tobom øe biti i sveøenici Sadok i Ebjatar. Sve æto çujeæ izpalaçe, javi sveøenicima Sadoku i Ebjataru.2Sa 15:36 S njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jo-natan Ebjatarov: po njima mi javljajte sve æto çujete.”2Sa 15:37 Tako se Huæaj, prijatelj Davidov, vrati u grad upravo u çasukad je Abæalom ulazio u Jeruzalem.2Sa 16:1 Kad je David preæao malo preko vrha, doåe mu u susret Siba,sluga Meribaalov, sa dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotinekruhova, sto grozdova suhog groœåa, sto voønjaça i mijeh vina.2Sa 16:2 Kralj upita Sibu: “Æto øeæ s tim?” A Siba odgovori: “Magarci øeposluœiti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i voøe momcima za jelo, a vinoza piøe onima koji se umore u pustinji.”2Sa 16:3 Kralj dalje upita: “A gdje je sin tvoga gospodara?” A Siba odgov-ori kralju: “Eno, ostao je u Jeruzalemu jer je mislio: ‘Danas øe mi domIzraelov vratiti kraljevstvo moga oca.’”2Sa 16:4 Tada kralj reçe Sibi: “Sve æto posjeduje Meribaal neka je tvoje.”A Siba odgovori: “Bacam se niçice pred tobom. O, da bih i dalje biodostojan milosti u tvojim oçima, kralju gospodaru!”2Sa 16:5 Kad je kralj David doæao do Bahurima, izaåe odande çovjekod roda Æaulova. Zvao se Æimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio,neprestano je proklinjao.2Sa 16:6 Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida,premda je sva vojska sa svim junacima okruœivala kralja s desne i lijevestrane.2Sa 16:7 A Æimej je ovako govorio proklinjuøi: “Odlazi, odlazi, krvniçe,niætarijo!2Sa 16:8 Jahve je okrenuo na tebe svu krv Æaulova doma, kojemu si tioduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvomesinu Abæalomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik.”2Sa 16:9 Tada Sarvijin sin Abiæaj zapita kralja: “Zar da ovaj uginuli pasproklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu sk-inem glavu!”2Sa 16:10 Ali kralj odgovori: “Æto hoøete od mene, Sarvijini sinovi? Akoon proklinje te ako mu je Jahve zapovjedio: ‘Proklinji Davida!’ - tko gasmije pitati: ‘Zaæto çiniæ tako?’”2Sa 16:11 Nato David reçe Abiæaju i svim svojim dvoranima: “Eto, mojsin koji je izaæao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neøe sada ovajBenjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio.2Sa 16:12 Moœda øe Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobroza njegovu danaænju psovku.”2Sa 16:13 Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a Æimej iåaæegorskom stranom usporedo s njim, neprestano psujuøi, bacajuøikamenje i diœuøi praæinu.2Sa 16:14 Kralj i sav narod koji ga je pratio stigoæe umorni i ondjeodahnuæe.2Sa 16:15 Abæalom je meåutim sa svim narodom izraelskim uæao uJeruzalem; i Ahitofel bijaæe s njim.2Sa 16:16 A kad je Huæaj Arçanin, Davidov prijatelj, doæao k Abæalomu,reçe Huæaj Abæalomu: “Œivio kralj! Œivio kralj!”2Sa 16:17 A Abæalom upita Huæaja: “Je li to tvoja vjernost prema tvomeprijatelju? Zaæto nisi otiæao sa svojim prijateljem?”2Sa 16:18 A Huæaj odgovori Abæalomu: “Ne, nego koga je izabrao Jahvei ovaj narod i svi Izraelci, njegov øu biti i s njim øu ostati.2Sa 16:19 A drugo: kome øu sluœiti? Zar ne njegovu sinu? Kako samsluœio tvojemu ocu, tako øu sluœiti tebi.”Abæalom i Davidove inoçe2Sa 16:20 Potom se Abæalom obrati Ahitofelu: “Savjetuj sada: æto daçinimo?”2Sa 16:21 Ahitofel odgovori Abæalomu: “Uåi k inoçama svoga oca, kojeje ostavio da çuvaju palaçu: tada øe sav Izrael çuti da si u zavadi sasvojim ocem, pa øe se ohrabriti svi oni koji su pristali uz tebe.”2Sa 16:22 Tada razapeæe za Abæaloma æator na krovu i Abæalom uåek inoçama svoga oca na oçi svemu Izraelu.2Sa 16:23 A savjet æto bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kaoodgovor Boœji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet i kod Davida i kodAbæaloma.2Sa 17:1 Nato Ahitofel reçe Abæalomu: “Dopusti da izaberem dvanaesttisuøa ljudi pa da se dignem i poåem u potjeru za Davidom joæ noøas.

2742Sa 17:2 Navalit øu na njega kad bude umoran i bez snage; plaæit øu gai razbjeœat øe se sav narod koji je s njim. Onda øu ubiti samoga kralja.2Sa 17:3 A sav øu narod dovesti natrag k tebi, kao æto se mlada vraøasvome muœu: ti radiæ o glavi samo jednome çovjeku, a sav øe narodonda biti miran.”2Sa 17:4 Svidje se to Abæalomu i svim starjeæinama Izraelovim.2Sa 17:5 Ali Abæalom reçe: “Pozovimo joæ Huæaja Arçanina da çujemoæto øe nam on kazati!”2Sa 17:6 Kad je Huæaj doæao k Abæalomu, reçe mu Abæalom: “Ahitofelje svjetovao ovako. Hoøemo li uçiniti kako je on predloœio? Ako ne, govoriti!”2Sa 17:7 A Huæaj odgovori Abæalomu: “Ovaj put savjet Ahitofelov nijedobar.”2Sa 17:8 I nastavi Huæaj: “Ti znaæ da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci ida su ljuti kao medvjedica kojoj su oteli njezine medvjediøe. Tvoj je otacratnik, neøe on dopustiti da narod poçiva preko noøi.2Sa 17:9 On se sada krije u kakvoj jami ili na kakvu drugom mjestu. Paako odmah u poçetku koji od naæih padne, proæirit øe se glas o porazuu vojsci koja je pristala uz Abæaloma.2Sa 17:10 Tada øe i najhrabriji, u koga je srce kao u lava, izgubiti srçanost.Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri oni koji ga prate.2Sa 17:11 Zato ja svjetujem ovo: neka se sav Izrael, od Dana do BeerÆebe, okupi oko tebe, da ga bude kao pijeska na obali morskoj, a ti samda stupaæ u njihovoj sredini.2Sa 17:12 Tada øemo navaliti na njega gdje se god bude nalazio, oboritøemo se na njega kao æto rosa pada na zemlju i neøemo ostaviti œiva ninjega niti ikojega od njegovih ljudi.2Sa 17:13 Ako li se povuçe u koji grad, sav øe izraelski narod donijetiuœeta pod onaj grad pa øemo ga povlaçiti do potoka, sve dok viæe nikamençiøa ne bude od njega.”2Sa 17:14 Tada Abæalom i svi Izraelci rekoæe: “Bolji je savjet HuæajaArçanina nego savjet Ahitofelov.” Jer Jahve bijaæe odluçio da se osujetiizvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreøu na Abæaloma.2Sa 17:15 Potom Huæaj javi sveøenicima Sadoku i Ebjataru: “Ahitofel jetako i tako savjetovao Abæaloma i starjeæine izraelske, a ja samsavjetovao tako i tako.2Sa 17:16 Zato sad brzo javite to Davidu i poruçite mu: ‘Nemoj noøasnoøiti na ravnicama pustinje, nego brzo prijeåi na drugu stranu da nebude uniæten kralj i sva vojska koja je s njim.’”2Sa 17:17 Jonatan i Ahimaas zadrœavali se kod Rogelskog izvora; jednaje sluækinja dolazila i donosila im vijesti, a oni su odlazili da to jave kraljuDavidu, jer se nisu smjeli odati ulazeøi u grad.2Sa 17:18 Ali ih opazi neki momak te javi Abæalomu. Nato obojica œurnoodoæe i doåoæe u kuøu nekoga çovjeka u Bahurimu. U njegovu dvoriætubijaæe studenac i oni se spustiæe u njega.2Sa 17:19 A œena uze i razastrije pokrivaç preko otvora studencu i posupo njem stuçenoga zrnja, tako da se niæta nije moglo opaziti.2Sa 17:20 Abæalomove sluge doåoæe k toj œeni u kuøu i upitaæe: “Gdjesu Ahimaas i Jonatan?” A œena im odgovori: “Otiæli su dalje prema vodi.”Potom su ih joæ traœili, ali ih ne naåoæe pa se vratiæe u Jeruzalem.2Sa 17:21 A kad su oni otiæli, ona dvojica iziåoæe iz studenca i odoæe dadonesu vijesti kralju Davidu. I rekoæe mu: “Ustajte i prijeåite brœe prekovode, jer je tako i tako savjetovao protiv vas Ahitofel.”2Sa 17:22 Tada se David i sav narod æto bijaæe s njim diœe i prijeåepreko Jordana; u zoru nije viæe bilo nijednoga koji nije preæao prekoJordana.2Sa 17:23 Kad je Ahitofel vidio da se nije izvræio njegov savjet, osamarisvoga magarca, krenu na put i ode svojoj kuøi u svoj grad. Ondje sepobrinu za svoju kuøu, zatim se objesi i umrije. Pokopaæe ga u grobunjegova oca.2Sa 17:24 David je veø bio doæao u Mahanajim kad je Abæalom preæaopreko Jordana sa svim Izraelcima koji bijahu s njim.2Sa 17:25 Abæalom bijaæe postavio Amasu za zapovjednika nadvojskom namjesto Joaba. A Amasa je bio sin nekoga çovjeka po imenuJitre, Jiæmaelovca, koji je uæao k Abigajili, køeri Jiæajevoj i sestri Sarvije,Joabove majke.2Sa 17:26 Izrael i Abæalom udariæe tabor u zemlji gileadskoj.2Sa 17:27 Kad je David doæao u Mahanajim, tada Æobi, sin Nahaæev izRabe Amonske, pa Makir, sin Amielov iz Lo Debara, i Barzilaj, Gileaåaniniz Rogelima,2Sa 17:28 donesoæe postelja, pokrivaça, çaæa i zemljanog suåa, uz to

275pæenice, jeçma, braæna, prœena œita, boba, leøe,2Sa 17:29 meda, kiseloga mlijeka i sira kravljeg i ovçjeg i ponudiæeDavida i narod æto bijaæe s njim da jedu. Jer miæljahu: “Ljudi su u pustinjitrpjeli glad, umor i œeåu.”Poraz Abæalomovih ljudi2Sa 18:1 Potom David pobroji narod æto bijaæe s njim i postavi nad njimatisuønike i stotnike.2Sa 18:2 Zatim podijeli vojsku na tri skupine: jednu treøinu predadeJoabu, drugu treøinu Abiæaju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu, a treøutreøinu Itaju iz Gata. Tada David reçe narodu: “I ja øu s vama u rat.”2Sa 18:3 Ali se narod usprotivi: “Ne smijeæ ti iøi. Jer ako mi i pobjeg-nemo, neøe nitko na to obraøati paœnju, ili ako nas i pola izgine, neøe sena to obraøati paœnja; ali ti sam vrijediæ kao nas deset tisuøa. Osim toga,bolje je da budeæ pripravan da nam iz grada pomogneæ.”2Sa 18:4 A kralj im odgovori: “Uçinit øu sve æto vam se çini dobro.” I kraljstade kod vrata dok je vojska izlazila po stotinama i tisuøama.2Sa 18:5 A Joabu, Abiæaju i Itaju dade zapovijed: “Çuvajte mi mladiøaAbæaloma!” I sav je narod çuo da je kralj tako zapovjedio svim vojvo-dama za Abæaloma.2Sa 18:6 Tako vojska iziåe za boj spremna pred Izraela i bitka se zametnuu Efrajimovoj æumi.2Sa 18:7 Izraelsku vojsku potukoæe Davidovi ljudi; i velik poraz bijaæe uonaj dan: dvadeset tisuøa mrtvih.2Sa 18:8 Boj se proæirio po svemu onom kraju i viæe je ljudi onoga danaprogutala æuma nego maç.Smrt Abæalomova2Sa 18:9 Abæalom sluçajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abæalomje jahao na mazgi, a mazga naiåe pod grane velika hrasta, tako te jeAbæalomu glava zapela o grane i on osta viseøi izmeåu neba i zemlje,dok je mazga ispod njega otiæla dalje.2Sa 18:10 Vidje to neki çovjek i javi Joabu govoreøi: “Upravo sam vidioAbæaloma gdje visi o jednom hrastu.” :2Sa 18:11 A Joab odvrati çovjeku koji mu je to javio: “Kad si ga vidio,zaæto ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila duœnostda ti dam deset srebrnih æekela i jedan pojas!”2Sa 18:12 Ali çovjek odgovori Joabu: “I kad bi mi na dlan izbrojio tisuøusrebrnih æekela, ne bih digao ruku na kraljeva sina! Çuli smo na svojeuæi kako je kralj zapovjedio tebi, Abiæaju i Itaju govoreøi: ‘Çuvajte mimladiøa Abæaloma!’2Sa 18:13 Da sam podmuklo napao na njega izlaœuøi opasnosti svojœivot - jer kralju niæta ne ostaje skriveno - onda bi se ti drœao po strani.”2Sa 18:14 A Joab odvrati: “Neøu ja ovdje dangubiti s tobom!” I uze trisulice u ruke i zabode ih u srce Abæalomu, koji je bio joæ œiv viseøi ohrastu.2Sa 18:15 Nato priåe deset momaka, ætitonoæa Joabovih, i dotukoæeAbæaloma i usmrtiæe.2Sa 18:16 Tada Joab zapovjedi da zatrube u rog, i vojska prestadeprogoniti Izraela jer je Joab zaustavio vojsku.2Sa 18:17 Potom uzeæe Abæaloma, baciæe ga u duboku jamu usredæume i navaljaæe na njega veliku gomilu kamenja. Izraelci pak pobjego-æe svaki svome æatoru.2Sa 18:18 Abæalom bijaæe joæ za œivota postavio sebi spomenik uKraljevoj dolini jer miæljaæe: “Nemam sina koji bi saçuvao spomen momeimenu.” I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se joæ i danas zove“Abæalomov spomenik”.2Sa 18:19 Ahimaas, Sadokov sin, reçe Joabu: “Idem javiti kralju veseluvijest da mu je Jahve pribavio pravdu izbavivæi ga iz ruku njegovihneprijatelja.”2Sa 18:20 Ali mu Joab reçe: “Ne moœeæ danas biti glasnik vesele vijesti,nego øeæ to biti koji drugi dan; danas ne moœeæ javiti dobru vijest jer jepoginuo kraljev sin.”2Sa 18:21 Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: “Idi javi kralju æto si vidio!”Etiopljanin se pokloni Joabu i otrça.2Sa 18:22 A Sadokov sim Ahimaas opet zamoli Joaba: “Dogodilo seæto mu drago, dopusti da otrçim i ja za Etiopljaninom.” A Joab upita:“Zaæto bi trçao, sine moj, kad ti ta vesela vijest neøe pribaviti nagrade?”2Sa 18:23 A on ponovi: “Dogodilo se æto mu drago, trçat øu!” A Joab muodvrati: “Trçi!” I Ahimaas otrça putem kroz ravnicu i preteçe Etiopljanina.2Sa 18:24 David je upravo sjedio meåu dvojim gradskim vratima, astraœar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavæi oçi, straœar ugledaçovjeka kako trçi sam.

2762Sa 18:25 Straœar povika i javi kralju, a kralj mu reçe: “Ako je sam, nosidobar glas na ustima.” Çovjek je dolazio sve bliœe.2Sa 18:26 Uto straœar ugleda drugoga çovjeka gdje trçi. I povika straœarkoji je bio nad vratima: “Evo joæ jednoga çovjeka koji trçi sam!” A kraljodvrati: “I taj nosi dobar glas.”2Sa 18:27 Straœar nastavi: “Prepoznajem trk prvoga çovjeka: trçi kaoSadokov sin Ahimaas.” A kralj odvrati: “To je dobar çovjek, dolazi sdobrim glasom.”2Sa 18:28 Ahimaas se pribliœi kralju i pozdravi ga: “Zdravo!” Baci selicem na zemlju pred kraljem i nastavi: “Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog,koji je napustio ljude æto su digli ruku na moga gospodara i kralja!”2Sa 18:29 A kralj upita: “Je li spaæen mladiø Abæalom?” A Ahimaasodgovori: “Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab slao tvogaslugu, ali ne znam æto je bilo.”2Sa 18:30 Kralj mu reçe: “Odstupi i stani tamo!” On odstupi i stade.2Sa 18:31 Uto stiœe Etiopljanin i progovori: “Neka moj gospodar kraljprimi veselu vijest. Jahve ti je danas pribavio pravdu izbavivæi te iz rukusvih onih koji su ustali na tebe.”2Sa 18:32 A kralj upita Etiopljanina: “Je li spaæen mladiø Abæalom?” AEtiopljanin odgovori: “Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi kojise diœu na tebe u zloj namjeri - proåu kao taj mladiø!”Davidova œalost2Sa 19:1 Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka;jecajuøi govoraæe ovako: “Sine Abæalome, sine moj! Sine moj Abæalome!Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abæalome, sine moj, sine moj!”2Sa 19:2 I javiæe Joabu: “Eno kralj plaçe i tuguje za Abæalomom.”2Sa 19:3 Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u œalost za svu vojsku,jer je vojska çula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom.2Sa 19:4 I toga se dana vojskom kradom vrati u grad, kao æto se kradomæulja vojska koja se osramotila bjeœeøi iz boja.2Sa 19:5 A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: “Sine moj Abæalome!Abæalome, sine moj! Sine moj!”2Sa 19:6 Tada Joab doåe kralju u kuøu i reçe mu: “Postiåujeæ danas licesvih svojih slugu koji su danas spasili œivot tebi, œivot tvojim sinovima itvojim køerima, œivot tvojim œenama i œivot inoçama tvojim,2Sa 19:7 jer iskazujeæ ljubav onima koji te mrze, a mrœnju onima koji teljube. Danas si pokazao da ti niæta nije ni do vojvoda ni do vojnika, jervidim sada da bi ti sasvim pravo bilo kad bi Abæalom bio œiv, a mi svi dasmo danas poginuli.2Sa 19:8 Zato sada ustani, iziåi i prijazno progovori svojim vojnicima;jer, kunem ti se Jahvom, ako ne iziåeæ, nijedan çovjek neøe ostati noøass tobom, i to øe ti biti veøa nesreøa od svih koje su te snaæle od tvojemladosti pa do sada.”2Sa 19:9 Kralj ustade i sjede na vrata. Javiæe to svemu narodu govoreøi:“Eno kralj sjedi na vratima.” I sav narod doåe pred kralja.Priprave za Davidov povratakA Izraelci bijahu pobjegli svaki u svoj æator.2Sa 19:10 I sav se narod po svim Izraelovim plemenima prepiraogovoreøi: “Kralj nas je izbavio iz ruku naæih neprijatelja, on nas je izbavioiz ruku filistejskih, a sada je morao pobjeøi iz zemlje ispred Abæaloma.2Sa 19:11 A Abæalom koga smo pomazali za kralja poginuo je u boju.Zaæto se, dakle, kolebate dovesti kralja natrag?”2Sa 19:12 Te rijeçi svega Izraela dopru do kralja u njegovu kuøu. Zatokralj David poruçi sveøenicima Sadoku i Ebjataru: “Recite starjeæinamajudejskim ovako: ‘Zaæto da vi budete posljednji koji øe kralja dovesti unjegovu kuøu?2Sa 19:13 Vi ste moja braøa, vi ste od moga mesa i od mojih kosti. Zaætobiste, dakle, bili posljednji koji øe dovesti kralja natrag?’2Sa 19:14 Recite i Amasi: ‘Nisi li ti od mojih kosti i od moga mesa? Nekami Bog uçini zlo i neka mi doda drugo ako mi ne budeæ zauvijek vojvodanad mojom vojskom namjesto Joaba!’”2Sa 19:15 Tada se sloœiæe svi ljudi Judina roda kao jedan çovjek iporuçiæe kralju: “Vrati se sa svim svojim ljudima!”Dogaåaji za povratka: Æimej2Sa 19:16 I tako se kralj vrati i doåe do Jordana, a Judejci bijahu stigli doGilgala dolazeøi u susret kralju da prate kralja na prijelazu preko Jordana.2Sa 19:17 Tada je pohitio i Æimej, sin Gerin, Benjaminovac iz Bahurima,i siæao s Judejcima u susret kralju Davidu.2Sa 19:18 Imao je sa sobom tisuøu ljudi od Benjaminova plemena. ISiba, sluga Æaulova doma, sa petnaest svojih sinova i dvadeset svojihslugu, doåe do Jordana pred kralja.

2772Sa 19:19 Dovezli su splav da prevezu kraljevu çeljad i da uçine sve ætobi mu bilo drago.A Gerin sin Æimej baci se pred noge kralju kad je kralj htio prijeøi prekoJordana;2Sa 19:20 i reçe kralju: “Neka mi moj gospodar ne upiæe u grijeh! Neopominji se zla æto ti ga je uçinio tvoj sluga u onaj dan kad je moj gospodari kralj izlazio iz Jeruzalema. Neka to kralj ne uzima k srcu!2Sa 19:21 Tvoj sluga uviåa da je sagrijeæio; zato sam, evo, doæao danasprvi iz svega Josipova doma da siåem u susret svome gospodaru i kralju.”2Sa 19:22 Ali Sarvijin sin Abiæaj progovori i reçe: “Zar Æimej ne zasluœujesmrt æto je proklinjao pomazanika Jahvina?”2Sa 19:23 A David odgovori: “Æto ja imam s vama, Sarvijini sinovi, te medanas uvodite u napast? Zar bi danas mogao tko biti pogubljen u Izraelu?Ta sada znam da sam danas opet kralj nad Izraelom.”2Sa 19:24 Tada kralj reçe Æimeju: “Neøeæ poginuti!” I kralj mu se zakle.Meribaal2Sa 19:25 I Æaulov sin Meribaal siæao je u susret kralju. On nije njegovaoni svojih nogu ni svojih ruku, nije ureåivao svoje brade, nije prao svojihhaljina od onoga dana kad je otiæao kralj pa sve do dana kad se opetvratio u miru.2Sa 19:26 Kad je iz Jeruzalema doæao u susret kralju, upita ga kralj:“Zaæto nisi poæao sa mnom, Meribaale?”2Sa 19:27 A on odgovori: “Kralju gospodaru! Moj me sluga prevario.Tvoj mu je sluga rekao: ‘Osamari mi magaricu da je uzjaæem i poåem skraljem!’ Jer tvoj je sluga hrom.2Sa 19:28 On je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom i kraljem.Ali moj je gospodar i kralj kao Boœji anåeo: zato çini æto je dobro u tvojimoçima.2Sa 19:29 Jer sav moj oçinski dom nije bio drugo zasluœio nego smrt odmoga gospodara kralja, a ti si ipak primio svoga slugu meåu one kojijedu za tvojim stolom. Pa kako joæ imam pravo tuœiti se kralju?”2Sa 19:30 A kralj mu odgovori: “Çemu da joæ duljiæ svoj govor?Odreåujem: ti i Siba podijelite njive!”2Sa 19:31 Meribaal reçe kralju: “Neka uzme i sve, kad se moj gospodarkralj sretno vratio u svoj dom!”2Sa 19:32 I Barzilaj Gileaåanin doåe iz Rogelima i nastavi s kraljem daga isprati preko Jordana.2Sa 19:33 Barzilaj bijaæe vrlo star, bilo mu je osamdeset godina. Prib-avljao je kralju opskrbu dok je boravio u Mahanajimu jer bijaæe vrloimuøan çovjek.2Sa 19:34 Kralj reçe Barzilaju: “Poåi sa mnom, ja øu te u tvojim starimdanima uzdrœavati kod sebe u Jeruzalemu.”2Sa 19:35 A Barzilaj odgovori kralju: “A koliko mi joæ godina œivota ostajeda idem s kraljem u Jeruzalem?2Sa 19:36 Sada mi je osamdeset godina; mogu li joæ razlikovati æto jedobro a æto zlo? Moœe li tvojem sluzi joæ goditi æto jede i pije? Mogu li joæsluæati glas pjevaça i pjevaçica? Zaæto bi tvoj sluga bio joæ na teret momegospodaru kralju?2Sa 19:37 Tvoj øe sluga joæ samo prijeøi preko Jordana s kraljem, alizaæto bi mi kralj dao takvu nagradu?2Sa 19:38 Dopusti svome sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu kodgroba svoga oca i svoje majke. Ali evo tvoga sluge Kimhama, neka idedalje s mojim gospodarom kraljem, pa njemu uçini æto je dobro u tvojimoçima!”2Sa 19:39 Kralj odgovori: “Neka onda Kimham ide sa mnom dalje, a jaøu mu uçiniti æto bude tebi drago i æto god me zamoliæ sve øu mu uçinitiza tebe.”2Sa 19:40 Kad je sav narod preæao preko Jordana, prijeåe i kralj, poljubiBarzilaja i blagoslovi ga, potom se ovaj vrati u svoje mjesto.2Sa 19:41 Kralj nastavi put u Gilgal, a Kimham iåaæe s njim. Kralja jepratio sav narod Judin i polovina naroda Izraelova.2Sa 19:42 Uto svi Izraelci doåu pred kralja i upitaju ga: “Zaæto te naæabraøa Judejci ukradoæe i zaæto prevedoæe preko Jordana naæega kraljai njegov dom i sve Davidove ljude s njim?”2Sa 19:43 A Juda odgovori Izraelu: “Kralj je meni rod. Zaæto si se raœestiozbog toga? Jesam li jeo na kraljev raçun? Ili sam si æto prigrabio?”2Sa 19:44 Tada Izrael odgovori Judi ovako: “Ja imam deset udjela nakralja i prema tebi ja sam prvoroåenac. Zaæto si me, dakle, prezreo?Nije li moja rijeç bila prva kad je trebalo natrag dovesti moga kralja?” Aligovor Judin bijaæe tvråi od govora Izraelova.Pobuna Æebe

2782Sa 20:1 Ondje se sluçajno naæao opak çovjek po imenu Æeba, Bikrijevsin, Benjaminovac. On zatrubi u rog i viknu: “Mi nemamo udjela na Daviduni baætine na Jiæajevu sinu! Svaki svome æatoru, Izraele!”2Sa 20:2 Tako svi Izraelci ostaviæe Davida i poåoæe za Bikrijevim sinomÆebom; a Judejci prionuæe uza svoga kralja i otpratiæe ga od Jordana doJeruzalema.2Sa 20:3 Kad se David vratio u svoju palaçu u Jeruzalem, uze desetinoça koje je bio ostavio da çuvaju palaçu i stavi ih da budu çuvane.Brinuo im se za uzdrœavanje, ali nije viæe iæao k njima. Tako su oneœivjele zatvorene do svoje smrti, kao udovice œivoga muœa.Umorstvo Amase2Sa 20:4 Potom kralj zapovjedi Amasi: “Sazovi mi Judejce do tri dana,a i ti da budeæ ovdje!”2Sa 20:5 Amasa ode da sazove Judejce, ali se zadrœa preko vremenakoje mu bijaæe odredio kralj.2Sa 20:6 Tada David reçe Abiæaju: “Sad øe nam Bikrijev sin Æeba bitiopasniji nego Abæalom. Zato uzmi ljude svoga gospodara i poåi za njimu potjeru da se ne domogne tvrdih gradova i ne izmakne nam iz oçiju!”2Sa 20:7 Za Abiæajem krenu na put Joab, Kereøani, Peleøani i svi junaci;oni iziåu iz Jeruzalema u potjeru za Bikrijevim sinom Æebom.2Sa 20:8 Kad su bili kod velikoga kamena æto je kod Gibeona, doåeAmasa prema njima. Joab imaæe na sebi ratnu haljinu, a preko nje imaæepripasan maç uz bedro, u koricama; ali mu se maç iskliznu i pade.2Sa 20:9 Joab pozdravi Amasu: “Jesi li mi dobro, brate?” I desnomrukom uhvati za bradu Amasu da ga poljubi.2Sa 20:10 Amasa se nije obazirao na maç koji bijaæe Joabu u ruci, i onga udari njim u trbuh i prosu mu utrobu na zemlju. Nije morao ponovitiudarac i Amasa umrije. Joab sa svojim bratom Abiæajem nastavi potjeruza Bikrijevim sinom Æebom.2Sa 20:11 Jedan od Joabovih momaka osta na straœi kod Amase i tu jevikao: “Kome je mio Joab i tko je za Davida neka slijedi Joaba!”2Sa 20:12 A Amasa leœao u krvi nasred puta. Videøi onaj çovjek gdje seustavlja sav narod, odvuçe Amasu s puta u polje i baci preko njegakabanicu jer je vidio gdje se zaustavlja svatko tko naiåe blizu njega.2Sa 20:13 Kad je Amasa bio uklonjen s puta, svi ljudi poåoæe za Jo-abom da gone Bikrijeva sina Æebu.Svræetak ustanka2Sa 20:14 Æeba je proæao kroza sva izraelska plemena sve do Abel BetMaake i svi Bikrani s njim. Skupiæe se oni i poåoæe za njim.2Sa 20:15 Joab doåe i opsjede ga u Abel Bet Maaki. Dade nasuti nasipoko grada. Sva vojska koja bijaæe s Joabom navali potkopavati zid daga obori.2Sa 20:16 Tada se jedna mudra œena uspe na zid i povika iz grada:“Çujte! Çujte! Recite Joabu: ‘Priåi ovamo, da govorim s tobom!’”2Sa 20:17 Kad je priæao, upita œena: “Jesi li ti Joab?” On odgovori:“Jesam.” A ona øe: “Posluæaj rijeç sluækinje svoje!” On odgovori:“Sluæam.”2Sa 20:18 Œena nastavi: “Nekoø se govorilo ovako: ‘Treba pitati u Abelui u Danu2Sa 20:19 je li svræeno s onim æto su utvrdili vjernici u Izraelu.’ Ti bi htiouniætiti jedan grad, i to jedan od matiçnih gradova u Izraelu. Zaæto zatireæbaætinu Jahvinu?”2Sa 20:20 Joab odgovori ovako: “Daleko, daleko bilo to od mene! Neœelim ni zatirati ni razarati.2Sa 20:21 Ne radi se o tome, nego je jedan çovjek iz Efrajimove gore,po imenu Æeba, Bikrijev sin, podigao ruku na kralja, na Davida. Predajtesamo njega, pa øu otiøi od grada!” Œena odgovori Joabu: “Dobro. Odmahøe ti njegovu glavu baciti preko zida!”2Sa 20:22 Œena se vrati u grad i progovori svemu narodu kako joj jegovorila njezina mudrost. I odsjekoæe glavu Bikrijevu sinu Æebi i baciæeje Joabu. A on zapovjedi da zatrube u rog te se raziåoæe od grada, svakiu svoj kraj. A Joab se vrati kralju u Jeruzalem.2Sa 20:23 Joab je bio zapovjednik nad svom vojskom. Jojadin sin Benajabio je zapovjednik nad Kereøanima i Peleøanima.2Sa 20:24 Adoram je bio nadglednik nad radovima. Ahiludov sin Joæafatbio je peçatnik.2Sa 20:25 Seraja je bio drœavni pisar. Sadok i Ebjatar bijahu sveøenici.2Sa 20:26 Uz to je Jairanin Ira bio zamjenik Davidov.2Sa 21:1 U dane Davidove vladaæe jednom glad tri godine uzastopce.David se obrati Jahvi, a Jahve mu odgovori: “Na Æaulu i njegovu domuleœi krvna krivnja jer je pogubio Gibeonce.”

2792Sa 21:2 Tada kralj sazva Gibeonce da ih pita. Ti Gibeonci nisu pripadaliIzraelcima, nego su bili ostatak Amorejaca, kojima se Izraelci bijahuzakleli zakletvom, ali je Æaul traœio da ih uniæti u svojoj revnosti za Izraelcei Judejce.2Sa 21:3 David, dakle, upita Gibeonce: “Æto da vam uçinim i çime davam dadem zadovoljætinu da biste blagoslovili baætinu Jahvinu?”2Sa 21:4 Gibeonci odgovoriæe: “Ne traœimo mi ni srebra ni zlata od Æaulai njegova doma, niti nam je stalo da se pogubi koji çovjek u Izraelu.”David øe im nato: “Æto reknete uçinit øu za vas.”2Sa 21:5 A oni odgovoriæe kralju: “Çovjek koji nas je zatirao i koji jesmiæljao da nas uniæti, da nas ne bude nigdje u svemu izraelskompodruçju,2Sa 21:6 od njegovih potomaka neka nam se preda sedam ljudi da ihobjesimo pred Jahvom u Gibeonu na gori Jahvinoj.” Kralj odvrati: “Datøu vam ih.”2Sa 21:7 Kralj poætedje Meribaala, sina Æaulova sina Jonatana, zbogzakletve pred Jahvom koja ih je vezala, Davida i Jonatana, sina Æaulova.2Sa 21:8 Tako kralj uze oba sina Rispe, Ajine køeri, koje je rodila Æaulu,Armonija i Meribaala, i svih pet sinova Merabe, Æaulove køeri, koje jerodila Adrielu, sinu Barzilajevu, iz Mehole.2Sa 21:9 Njih dade u ruke Gibeoncima, a oni ih objesiæe na gori predJahvom. Tako sva sedmorica poginuæe zajedno, pogubljeni prvih danaœetve, na poçetku jeçmene œetve.2Sa 21:10 Rispa, Ajina køi, uze kostrijet i prostrije je za sebe na stijeniod poçetka jeçmene œetve sve dok nije kiæa s neba pala na mrtva tijela,i tako nije dala nebeskim pticama da se spuætaju na njih danju ni poljskimzvijerima noøu.2Sa 21:11 Kad su Davidu javili æto je uçinila Ajina køi Rispa, Æaulovainoça,2Sa 21:12 ode David i uze Æaulove kosti i kosti njegova sina Jonatanaod stanovnika Jabeæa Gileadskog, koji ih bijahu potajno odnijeli s trgau Bet Æanu, gdje su ih objesili Filistejci u onaj dan kad su Filistejci pora-zili Æaula na Gilboi.2Sa 21:13 David prenese odande Æaulove kosti i kosti njegova sinaJonatana pa ih zdruœi s kostima pogubljenih.2Sa 21:14 I ukopaæe Æaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana s ko-stima pogubljenih u zemlji Benjaminovoj, u Seli, u grobu Æaulova ocaKiæa. Poæto izvræiæe sve æto je kralj zapovjedio, Bog se smilova zemlji.2Sa 21:15 Jednom opet nasta rat izmeåu Filistejaca i Izraelaca. Davidode u boj sa svojim ljudima te su se borili s Filistejcima tako da se Davidumorio.2Sa 21:16 Iæibenob, jedan od Rafinih potomaka, çije je koplje bilo teækotri stotine mjedenih æekela i koji o pripasu imaæe nov maç, hvastao setada da øe ubiti Davida.2Sa 21:17 Ali Davidu priskoçi u pomoø Sarvijin sin Abiæaj; udari onFilistejca te ga ubi. Tada se Davidovi ljudi zakleæe rekavæi Davidu: “Neøeæviæe iøi s nama u boj, da ne ugasiæ svjetiljke Izraelove!”2Sa 21:18 Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gobu; tada je HuæaninSibkaj pogubio Sipaja, jednoga od Rafinih potomaka.2Sa 21:19 Uz to nasta rat s Filistejcima u Gobu; tada je Jairov sin El-hanan iz Betlehema pogubio Golijata Gitejca, koji je imao kopljaçu kaotkalaçko vratilo.2Sa 21:20 Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki çovjek visokarasta: imaæe taj na svakoj ruci i nozi po æest prstiju, dakle dvadeset içetiri; i on bijaæe potomak Rafin.2Sa 21:21 Kad je poçeo ruœiti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidovabrata Æimeja.2Sa 21:22 Ta çetvorica bijahu potomci istoga Rafe iz Gata, a poginuæeod ruke Davidove i od ruku njegovih slugu.Psalam Davidov2Sa 22:1 David upravi Jahvi rijeçi ove pjesme u dan kad ga je Jahveizbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Æaulove.2Sa 22:2 Pjevao je: “Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;2Sa 22:3 Boœe moj, peøino moja kojoj se utjeçem, ætite moj, spasenjemoje, tvråavo moja! Ti me izbavljaæ od nasilja.2Sa 22:4 Zazvat øu Jahvu hvale predostojna i od duæmana bit øu izbav-ljen.2Sa 22:5 Valovi smrti okruœiæe mene, prestraviæe me bujice pogubne,2Sa 22:6 UŒad Podzemlja sputiæe me, smrtonosne zamke padoæe name:2Sa 22:7 u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma

280zov mi zaçu, i vapaj moj mu do uæiju doprije.2Sa 22:8 I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaæe se temelji nebesa,pokrenuæe se, jer On gnjevom planu.2Sa 22:9 Iz nosnica mu dim se diœe, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje œivood njega plamsa.2Sa 22:10 On nagnu nebesa i siåe, pod nogama oblaci mu mraçni.2Sa 22:11 Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.2Sa 22:12 Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodamai oblacima tmastim,2Sa 22:13 od bljeska pred licem njegovim uœga se ugljevlje plameno.2Sa 22:14 Jahve s neba zagrmje, Sveviænjega glas se ori.2Sa 22:15 Odape strijele i duæmane rasu, izbaci munje i na zemlju ihobori.2Sa 22:16 Morska dna se pokazaæe, i temelji svijeta postaæe goli odstraæne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.2Sa 22:17 On pruœi s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on meizbavi.2Sa 22:18 Od protivnika moønog mene oslobodi, od duæmana mojihjaçih od mene.2Sa 22:19 Navaliæe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaætiti,2Sa 22:20 na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.2Sa 22:21 Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po çistoøi ruku mojihon menagradi,2Sa 22:22 jer çuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.2Sa 22:23 Odredbe njegove sve su mi pred oçima, zapovijedi njegovenisam odbacio,2Sa 22:24 do srœi odan njemu sam bio, çuvam se grijeha svakoga.2Sa 22:25 Jahve mi po pravdi mojoj vrati, çistoøu ruku mojih vidje.2Sa 22:26 S prijateljem ti si prijatelj, poætenu poætenjem uzvraøaæ.2Sa 22:27 S çovjekom çistim ti si çist, a lukavca izigravaæ,2Sa 22:28 jer narodu poniœenu spasenje donosiæ a poniœavaæ oçi ohole.2Sa 22:29 Jahve, ti moju svjetiljku uœiœeæ, Boœe, tminu moju obasjavaæ:2Sa 22:30 s tobom udaram na çete duæmanske, s Bogom svojimpreskaçem zidine.2Sa 22:31 Savræeni su puti Gospodnji, i rijeç je Jahvina ognjem kuæana.On je ætit svima, samo on, koji se k njemu utjeçu.2Sa 22:32 Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga naæega?2Sa 22:33 Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran.2Sa 22:34 Noge mi dade brze ko u koæute i postavi me na visine sig-urne,2Sa 22:35 ruke mi za borbu uvjeœba i miæice da luk mjedeni napinju.2Sa 22:36 Dajeæ mi ætit svoj koji spasava, tvoja me briœljivost uzvisi.2Sa 22:37 Pouzdanje dajeæ mom koraku, i noge mi viæe ne posrøu.2Sa 22:38 Pognah svoje duæmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih neuniætih.2Sa 22:39 Obaram ih, ne mogu se diøi, padaju, pod nogama mi leœe.2Sa 22:40 Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloœi.2Sa 22:41 Ti duæmane moje u bijeg natjera, i raspræih one koji su memrzili.2Sa 22:42 Vapiju u pomoø, nikog da pomogne, vapiju Jahvi - ne odazivase.2Sa 22:43 Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu.2Sa 22:44 Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarompogana, puk koji ne poznavah sluœi mi.2Sa 22:45 Svaki moj æapat pokorno on sluæa. Sinovi tuåinci meni laskaju,2Sa 22:46 sinovi tuåinski gube srçanost izlaze dræøuø iz svojih utvrda.2Sa 22:47 Œivio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog,spasenje moje!2Sa 22:48 Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.2Sa 22:49 Od duæmana me mojih izbavljaæ i nad protivnike me mojeizdiœeæ, ti mene od çovjeka silnika spasavaæ.2Sa 22:50 Zato te slavim, Jahve, meåu pucima i psalam pjevam tvomeImenu:2Sa 22:51 umnoœio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milostsi iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.” Davidove posljednjerijeçi2Sa 23:1 Ovo su posljednje Davidove rijeçi: “Rijeç Davida, sina Jiæajeva,rijeç çovjeka koji je bio visoko uzdignut, pomazanika Boga Jakovljeva,pjevaça pjesama Izraelovih:2Sa 23:2 Jahvin duh govori po meni, njegova je rijeç na mom jeziku.

2812Sa 23:3 Reçe mi Jakovljev Bog, reçe mi Izraelova hrid: Tko vladaljudima pravedno, i tko vlada u strahu Boœjemu,2Sa 23:4 taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka,na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije kiæe.2Sa 23:5 Da, moja kuøa stoji çvrsto pred Bogom: on je uçinio vjeçanSavez sa mnom, u svemu dobro ureåen i utvråen. Da, on øe dati danapreduje sve moje spasenje i svaka moja œelja.2Sa 23:6 Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih nitko ne hvatarukom.2Sa 23:7 Nitko ih se ne dotiçe, osim gvoœåem i kopljaçom, i potpuno sespaljuju u ognju.”2Sa 23:8 Ovo su imena Davidovih junaka: Iæbaal, Hakmonac, prvakmeåu trojicom; on je zavitlao svojim kopljem protiv osam stotina i pobioih najedanput.2Sa 23:9 Za njim dolazi Eleazar, sin Dodonov, Ahoaæanin, jedan odtrojice junaka; on je bio s Davidom kod Pas Damina kad su se ondjeskupili Filistejci za boj, a Izraelci se povukli pred njima.2Sa 23:10 Ali se on çvrsto drœao i udarao Filistejce dok mu se ruka nijeukoçila i ostala kao prirasla uz maç. Jahve je dao veliku pobjedu u onajdan, pa se vojska vratila za Eleazarom, ali samo da pokupi plijen.2Sa 23:11 Za njim dolazi Æama, sin Elin, Hararac; kad su se Filistejciskupili u Lehiju, bijaæe polje puno leøe, a vojska je bila pobjegla ispredFilistejaca.2Sa 23:12 Tada je on stao usred polja i obranio ga i potukao Filistejce.Tako je Jahve dao veliku pobjedu.2Sa 23:13 Trojica izmeåu tridesetorice jednom su krenula na put i opoçetku œetve doæla k Davidu u Adulamsku peøinu kad jedna filistejskaçeta bijaæe utaborena u Refaimskoj dolini.2Sa 23:14 David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada bila tadau Betlehemu.2Sa 23:15 David uzdahnu: “O, kad bi me tko napojio vodom iz betlehe-mskoga studenca æto je kod vrata?”2Sa 23:16 Tada ta tri junaka prodrijeæe kroz filistejski tabor i, zahvativæivode iz betlehemskog studenca æto je kod vrata, donesoæe je i dadoæeDavidu. Ali je David ne htjede piti, nego je proli kao ljevanicu Jahvi2Sa 23:17 govoreøi: “Ne dao mi Jahve da to uçinim! Zar da pijem krvovih ljudi? Ta izlaœuøi œivot pogibli, donijeli su vode!” I nije htio piti. To su,eto, uçinila ta tri junaka.2Sa 23:18 Abiæaj, Joabov brat a sin Sarvijin, bio je vojvoda nad tridese-toricom. On je zavitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio semeåu tridesetoricom.2Sa 23:19 On se odlikovao meåu tridesetoricom i postao njihov glavar,ali nije dostigao trojice.2Sa 23:20 Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junaçkim djelima,ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snjeœnog dana siæao iubio lava usred jame.2Sa 23:21 Ubio je i nekog Egipøanina, çovjeka golema stasa. Egipøaninje imao koplje u ruci, a on iziæao preda njega sa ætapom: istrgavæiEgipøaninu koplje iz ruke, ubi ga njegovim kopljem.2Sa 23:22 To je uçinio Jojadin sin Benaja i proslavio se meåu tridese-toricom junaka.2Sa 23:23 Bio je najznamenitiji meåu tridesetoricom, ali one prve trojicenije dostigao; David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne straœe.2Sa 23:24 Asahel, brat Joabov, bio je meåu tridesetoricom. Zatim: El-hanan, sin Dodonov, iz Betlehema;2Sa 23:25 Æama iz Haroda; Elika iz Haroda;2Sa 23:26 Heles iz Peleta; Ira, sin Ikeæev, iz Tekoe;2Sa 23:27 Abiezer iz Anatota; Sibekaj iz Huæe;2Sa 23:28 Salmon iz Ahoha; Mahraj iz Netofe;2Sa 23:29 Heled, sin Baanin, iz Netofe; Itaj, sin Ribajev, iz Gibeje sinovaBenjaminovih;2Sa 23:30 Benaja iz Pireatona; Hidaj od Gaaækih potoka;2Sa 23:31 Abibaal iz Bet Haarabe; Azmavet iz Bahurima;2Sa 23:32 Eljahba iz Æaalbona; Jaæen, sin Jonatanov;2Sa 23:33 Æama iz Harara; Ahiam, sin Æararov, iz Arara;2Sa 23:34 Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake; Eliam, sin Ahitofelov,iz Gilona;2Sa 23:35 Hesraj iz Karmela; Paaraj iz Araba;2Sa 23:36 Jigeal, sin Natanov, iz Sobe; Bani iz Gada;2Sa 23:37 Selek Amonac; Nahraj iz Beerota, ætitonoæa Sarvijina sinaJoaba;

2822Sa 23:38 Ira iz Jatira; Gareb iz Jatira;2Sa 23:39 Urija Hetit. Svega trideset i sedam.2Sa 24:1 Joæ je jednom srdœba Jahvina planula na Izraelce te potaklaDavida protiv njih govoreøi: “Idi, izbroj Izraelce i Judejce!”2Sa 24:2 I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: “Obiåitesva Izraelova plemena od Dana do Beer Æebe i popiæite narod da znamkoliko ima naroda.”2Sa 24:3 Joab odgovori kralju: “Neka Jahve, tvoj Bog, dade svomenarodu joæ sto puta ovoliko koliko ga je sada i neka to joæ vidi svojimoçima moj gospodar kralj, ali zaæto moj gospodar kralj ima takvu œelju?”2Sa 24:4 Ali kraljeva rijeç bijaæe jaça od Joabove i od rijeçi vojvodanjegove vojske. Tako Joab i vojvode odoæe ispred kralja da popiæuizraelski narod.2Sa 24:5 Prijeåoæe oni preko Jordana i poçeæe kod Aroera i kod gradaæto leœi usred doline i krenuæe odande prema Gaditima i prema Jazeru.2Sa 24:6 Potom doåoæe u Gilead i u zemlju Hetita, u Kadeæ; zatim stigoæeu Dan, a iz Dana skrenuæe prema Sidonu.2Sa 24:7 Zatim doåoæe do tvråave Tira i u sve gradove Hivijaca iKanaanaca i zavræiæe svoj put u Negebu Judinu, u Beer Æebi.2Sa 24:8 Proæavæi svu zemlju, vratiæe se poslije devet mjeseci i dvadesetdana u Jeruzalem.2Sa 24:9 Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaæe osam stotinatisuøa ratnika viçnih maçu, a Judejaca pet stotina tisuøa ljudi.2Sa 24:10 Poslije toga Davida zapeçe savjest æto je dao brojiti narod pareçe Jahvi: “Veoma sam sagrijeæio æto sam to uçinio! Ali, Jahve, oprostitu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio.”2Sa 24:11 Kad je David ujutro ustao, veø je Jahvina rijeç bila doælaproroku Gadu, Davidovu vidiocu:2Sa 24:12 “Idi i kaœi Davidu: Ovako govori Jahve: ‘Troje stavljam predate, izaberi jedno od toga da ti uçinim!’”2Sa 24:13 Gad tako doåe Davidu i javi mu ovo: “Hoøeæ li da doåu trigladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bjeœiæ pred svojim ne-prijateljem koji øe te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sadapromisli i gledaj æto da odgovorim onome koji me poslao!”2Sa 24:14 David odgovori Gadu: “Na velikoj sam muci! Ali neka padnemou ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosråe, a u ljudske ruke neka nezapadnem!”2Sa 24:15 David, dakle, izabra kugu.Bilo je upravo vrijeme pæeniçne œetve. Jahve pusti kugu na Izraela odjutra pa do odreåenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrijesedamdeset tisuøa ljudi od Dana do Beer Æebe.2Sa 24:16 Kad je anåeo pruœio svoju ruku na Jeruzalem da ga uniæti,saœali se Jahvi zbog toga zla, pa reçe anåelu koji je ubijao narod: “Dostaje sada! Povuci svoju ruku!” A Jahvin je anåeo bio upravo kod gumnaAraune Jebusejca.2Sa 24:17 Kad David vidje anåela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi:“Evo, ja sam sagrijeæio, ja sam uçinio zlo! A oni, ovce, æto su skrivili?Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!”Gradnja œrtvenika2Sa 24:18 Istoga dana doåe Gad k Davidu i reçe mu: “Idi i podigni Jahviœrtvenik na gumnu Araune Jebusejca!”2Sa 24:19 I ode David po Gadovoj rijeçi, kako mu je zapovjedio Jahve.2Sa 24:20 Kad Arauna pogleda, opazi kralja i njegove dvorane gdje iduprema njemu. Arauna iziåe i pokloni se kralju licem do zemlje.2Sa 24:21 Arauna upita: “Zaæto je moj gospodar kralj doæao svomesluzi?” A David odgovori: “Da kupi od tebe ovo gumno, da sagradiœrtvenik Jahvi, kako bi prestao pomor u narodu.”2Sa 24:22 Arauna reçe Davidu: “Neka ga uzme moj gospodar kralj ineka œrtvuje ono æto je u njegovim oçima dobro! Evo goveda za paljenicu,mlatilice, i volujske opreme za drvo!2Sa 24:23 Sve to sluga moga gospodara kralja poklanja kralju!” Joæreçe Arauna kralju: “Jahve, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!”2Sa 24:24 Ali kralj odgovori Arauni: “Ne, nego hoøu da kupim od tebe ida platim; neøu prinositi Jahvi, svome Bogu, paljenica koje su mi pok-lonjene.” I tako David kupi ono gumno i goveda za pedeset srebrnihæekela.2Sa 24:25 Ondje David sagradi œrtvenik Jahvi i prinese paljenice ipriçesnice. Tada se Jahve smilova zemlji i presta pomor u Izraelu.

283

1 KRALJEVIDavidova starost i spletka Adonijina1Kr 1:1 Kralj David bijaæe ostario i odmakao u godinama; premda su gapokrivali mnogim pokrivaçima, nije se mogao ugrijati.1Kr 1:2 Tada mu rekoæe njegove sluge: “Trebalo bi potraœiti za gospo-dara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i sluœila mu: kad bude spavalana njegovu krilu, to øe ugrijati kralja gospodara.”1Kr 1:3 Potraœiæe, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i naåoæeAbiæagu Æunamku te je dovedoæe kralju.1Kr 1:4 Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i sluœilamu, ali je on ne upozna.1Kr 1:5 Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: “Ja øu biti kralj!”Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su iæli pred njim.1Kr 1:6 Njegov ga otac za svoga œivota nikad nije ukorio niti ga kadupitao: “Zaæto tako çiniæ?” Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodilaposlije Abæaloma.1Kr 1:7 On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa sveøenikomEbjatarom, pa se obojica prikljuçiæe Adoniji.1Kr 1:8 Ali sveøenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Æimej iRei i junaci Davidovi ne pristadoæe uz Adoniju.1Kr 1:9 Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za œrtvukod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju braøu,sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj sluœbi;1Kr 1:10 ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a nisvoga brata Salomona.1Kr 1:11 Tada reçe Natan Bat-Æebi, majci Salomonovoj: “Zar nisi çulada je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, naæ gospodar, otome i ne zna?1Kr 1:12 Doåi da te savjetujem kako bi mogla spasiti œivot svoj i svogasina Salomona.1Kr 1:13 Hajde, otiåi kralju Davidu i reci mu: ‘Zar se nisi ti, gospodarumoj kralju, zakleo svojoj sluœbenici govoreøi: Tvoj sin Salomon kraljevatøe poslije mene, i on øe sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonijaposta kraljem?’1Kr 1:14 I dok ti budeæ ondje i razgovorala se s kraljem, doøi øu ja zatobom i potvrditi tvoje rijeçi.”1Kr 1:15 Bat-Æeba ode kralju u odaje - a on je bio vrlo star i AbiæagaÆunamka sluœila mu.1Kr 1:16 Pokloni mu se Bat-Æeba i pade niçice pred kraljem, a kraljupita: “Æto œeliæ?”1Kr 1:17 Ona mu odgovori: “Gospodaru, ti si se zakleo sluœbenici svojojJahvom, Bogom svojim: ‘Tvoj sin Salomon kraljevat øe poslije mene, onøe sjesti na moje prijestolje.’1Kr 1:18 A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodarumoj, niæta o tome i ne znaæ!1Kr 1:19 Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za œrtvu ipozvao je sve sinove kraljeve, sveøenika Ebjatara i vojskovoåu Joaba,ali slugu tvoga Salomona nije pozvao.1Kr 1:20 U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oçi svega Izraelada mu ti objaviæ tko øe te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospoda-ru moj.1Kr 1:21 Inaçe, çim poçine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i mojsin Salomon bit øemo krivci.”1Kr 1:22 Dok je ona joæ govorila s kraljem, doåe prorok Natan.1Kr 1:23 Javiæe kralju: “Ovdje je prorok Natan.” On uåe kralju i padeniçice pred njim.1Kr 1:24 Natan reçe: “Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: ‘Adonijaøe kraljevati poslije mene i sjedit øe na mome prijestolju?’1Kr 1:25 Jer evo danas je siæao i naklao volova, ugojene teladi i ovacaza œrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovoåe i sveøenika Ebjatara;eno ih gdje jedu i piju s njim i kliçu: ‘Œivio kralj Adonija!’1Kr 1:26 Ali mene, tvoga slugu, sveøenika Sadoka, a ni Benaju, sinaJojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao.1Kr 1:27 Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisiobavijestio svoga vjernog sluge tko øe biti nasljednik na prijestoljugospodara moga kralja?”1Kr 1:28 Tada progovori David i reçe: “Pozovite mi Bat-Æebu!” Onadoåe kralju i stupi preda njega.

2841Kr 1:29 Kralj se tada zakle: “Tako mi Jahve œivoga koji me izbavio izsvih nevolja!1Kr 1:30 Danas øu ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, BogomIzraelovim: tvoj øe sin Salomon kraljevati poslije mene, on øe sjediti namome prijestolju!”1Kr 1:31 Nato se nakloni Bat-Æeba licem do zemlje, pokloni se predkraljem i reçe: “Neka vjeçno œivi gospodar moj kralj David!”1Kr 1:32 A kralj David reçe: “Pozovite mi sveøenika Sadoka, prorokaNatana i Benaju, sina Jojadina.” I doåoæe oni pred kralja,1Kr 1:33 a on im reçe: “Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posa-dite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona.1Kr 1:34 Ondje neka ga sveøenik Sadok i prorok Natan pomaœu zakralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: ‘Œivio kralj Salomon!’1Kr 1:35 Zatim se uspnite amo s njim i neka uåe i sjedne na mojeprijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka budeglava nad Izraelom i nad Judom.”1Kr 1:36 Benaja, sin Jojadin, reçe kralju: “Amen - tako neka bude! To jei rijeç Jahve, Gospodara kraljeva!1Kr 1:37 Kao æto je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako nekabude i sa Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo joæ viæe negoprijestolje kralja Davida, gospodara moga!”1Kr 1:38 Sveøenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kereøanii Peleøani siåoæe i posadiæe Salomona na kraljevu mazgu i odvedoæega na Gihon.1Kr 1:39 Sveøenik Sadok donese iz Æatora rog s uljem i pomaza Salo-mona. Tada odjeknuæe trube i sav narod povika: “Œivio kralj Salomon!”1Kr 1:40 I sav narod poåe za njim gore i sviraæe puk u svirale i klicaæetako da se sva zemlja tresla.1Kr 1:41 Çuo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Baæ su bili pri kraju gozbe.I Joab je çuo trube pa upita: “Çemu ta buka u gradu?”1Kr 1:42 Dok je on joæ govorio, stiœe Jonatan, sin sveøenika Ebjatara, iAdonija mu reçe: “Ti si valjan çovjek, zacijelo nosiæ dobru vijest!”1Kr 1:43 Jonatan odgovori: “Jest, naæ gospodar, kralj David, uçinio jeSalomona kraljem!1Kr 1:44 Kralj je poslao s njim sveøenika Sadoka, proroka Natana iJojadina sina Benaju, i Kereøane i Peleøane. Oni ga posadiæe na kraljevumazgu,1Kr 1:45 i sveøenik Sadok i prorok Natan pomazaæe ga na Gihonu zakralja. Zatim su siæli radosno kliçuøi, i sav je grad uzavreo; to je bukakoju ste çuli.1Kr 1:46 Joæ viæe: Salomon je veø sjeo na kraljevsko prijestolje1Kr 1:47 i doæle su sluge kraljeve çestitati naæem gospodaru kralju Davidugovoreøi: ‘Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo viæe od imena tvogai prijestolje njegovo uzvisi viæe od tvoga.’ Kralj se tada poklonio na svojojpostelji1Kr 1:48 i ovako rekao: ‘Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, kojimi dade danas da mogu vidjeti svojim oçima jednoga od mojih kakosjedi na mome prijestolju.’”1Kr 1:49 Svi uzvanici Adonijini, uplaæeni, ustadoæe od stola i raziåoæese svaki svojim putem.1Kr 1:50 Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati zarogove œrtvenika.1Kr 1:51 Javiæe Salomonu: “Gle, Adonija se uplaæio kralja Salomona ieno se drœi za rogove œrtvenika govoreøi: ‘Neka mi se danas kralj Salo-mon zakune da neøe sluge svoga maçem pogubiti.’”1Kr 1:52 Salomon reçe nato: “Ako se pokaœe poætenim çovjekom, neøemu ni vlas s glave pasti na zemlju; a naåe li se u zlu, poginut øe.”1Kr 1:53 Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od œrtvenika; ondoåe i pade niçice pred Salomonom, koji mu reçe: “Poåi svome domu!”1Kr 2:1 Kad su se dani Davidovi pribliœavali svome svræetku, zapovjediDavid svome sinu Salomonu:1Kr 2:2 “Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaœi seçovjekom!1Kr 2:3 Sluæaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drœise njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako jenapisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu æto poduzmeæ isvagdje kamo se okreneæ;1Kr 2:4 da bi Jahve ispunio svoje obeøanje koje mi je dao: ‘Ako sinovitvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeøi preda mnom, svim srcemsvojim i svom duæom svojom, uvijek øe jedan od njih sjediti na prijestoljuIzraelovu.’

2851Kr 2:5 I sam znaæ æto mi je uçinio Joab, sin Sarvijin, kako je uçinioobojici vojskovoåa Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinuJeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvljupojas oko bokova svojih i obuøu na nogama svojim.1Kr 2:6 Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirnopoçine u Podzemlju.1Kr 2:7 A sinovima Barzilaja Gileaåanina vrati ljubav: neka budu meåuonima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bjeœao predtvojim bratom Abæalomom.1Kr 2:8 Pred sobom imaæ Æimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Ba-hurima, koji me uœasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sambjeœao u Mahanajim. Ali mi je on siæao u susret na Jordan i zakleh mu seJahvom: ‘Neøu te pogubiti maçem.’1Kr 2:9 Ali mu ti toga ne opraætaj, jer si çovjek razborit, i veø øeæ znatikako treba da postupiæ te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiæ.”1Kr 2:10 I potom poçinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovugradu.1Kr 2:11 David je kraljevao nad Izraelom çetrdeset godina: u Hebronuje kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.1Kr 2:12 Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova sevlast veoma uçvrsti.1Kr 2:13 Ali Adonija, sin Hagitin, doåe Bat-Æebi, majci Salomonovoj, ipade niçice pred njom. Ona ga upita: “Je li miroljubiv tvoj dolazak?” Onodgovori: “Jest, miroljubiv je.”1Kr 2:14 I nastavi: “Imam ti neæto reøi.” Ona reçe: “Govori.”1Kr 2:15 Tada øe on: “Znaæ i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i daje sav Izrael oçekivao da øu ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo ipripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio.1Kr 2:16 Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti.” Ona reçe:“Govori.”1Kr 2:17 A on nastavi: “Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neøeodbiti - neka mi dade za œenu Abiæagu Æunamku!”1Kr 2:18 A Bat-Æeba odgovori: “Dobro, govorit øu kralju o tebi.”1Kr 2:19 Kada dakle uåe Bat-Æeba kralju Salomonu da govori o Adoniji,ustade kralj i poåe joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede nasvoje prijestolje i zapovjedi te namjestiæe sjedalicu za kraljicu majku, iona mu sjede s desne strane.1Kr 2:20 Tada mu reçe: “Neæto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti.”Kralj joj odgovori: “Traœi, majko, jer te neøu odbiti.”1Kr 2:21 Ona nastavi: “Neka se dade Abiæaga Æunamka tvome bratuAdoniji za œenu.”1Kr 2:22 Kralj Salomon odgovori i reçe svojoj majci: “Zaæto traœiæ AbiæaguÆunamku za Adoniju? Traœi odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je mojstariji brat, a uz njega je sveøenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!”1Kr 2:23 Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: “Neka mi Bog uçini ovozlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenusvoga œivota!1Kr 2:24 Œivoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje ocamoga Davida i koji mi je dao dom kako je obeøao: joæ danas øe Adonijaumrijeti.”1Kr 2:25 I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari teAdonija umrije.1Kr 2:26 Sveøeniku Ebjataru kralj zatim naredi: “Idi u Anatot na svojposjed. Zasluœio si smrt, ali te neøu pogubiti danas jer si nosio JahvinKovçeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojimocem.”1Kr 2:27 I Salomon iskljuçi Ebjatara iz sveøenstva Jahvina da tako ispuniJahvinu rijeç koju je izrekao protiv doma Elijeva u Æilu.1Kr 2:28 Kada je glas stigao Joabu - Joab bijaæe pristao uz Adoniju,premda se nije prikljuçio Abæalomu - on uteçe u Æator Jahvin i uhvati seza rogove œrtvenika.1Kr 2:29 I dojaviæe kralju Salomonu: “Joab je pobjegao u Æator Jahvin,eno ga pokraj œrtvenika.” Tada Salomon poruçi Joabu: “Æto se drœiæœrtvenika?” Joab odgovori: “Uplaæio sam se tebe i pobjegao sam predJahvu.” Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: “Idi i ubij ga!”1Kr 2:30 Benaja ode u Æator Jahvin i reçe Joabu: “Po naredbi kraljevoj:iziåi!” On odgovori: “Neøu, œelim ovdje umrijeti!” Benaja javi kralju: “Etoæto mi je rekao Joab i æto mi je odgovorio.”1Kr 2:31 Kralj mu reçe: “Uçini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj.Tako øeæ danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joabprolio.

2861Kr 2:32 Jahve øe uçiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer jeubio dva çovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je maçem bez znanjamoga oca Davida: Abnera, sina Nerova, voåu vojske Izraelove, i Amasu,sina Jeterova, vojvodu judejskoga.1Kr 2:33 Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstvadovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalaçkoj kuøi i prijestolju nekaod Jahve bude trajan mir.”1Kr 2:34 I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopalisu Joaba u njegovu domu u pustinji.1Kr 2:35 Mjesto njega postavi kralj na çelo vojske Benaju, sina Jojadina,a na mjesto Ebjatara postavi sveøenika Sadoka.1Kr 2:36 Salomon pozva Æimeja i reçe mu: “Sagradi sebi kuøu u Jeru-zalemu: tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi.1Kr 2:37 Onoga dana kad iziåeæ i prijeåeæ potok Kidron, znaj dobro daøeæ umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju.”1Kr 2:38 Æimej odgovori kralju: “Dobro. Kako moj gospodar kralj kaœe,tako øe uçiniti sluga tvoj.” I Æimej dugo œivljaæe u Jeruzalemu.1Kr 2:39 Ali poslije tri godine dogodi se te Æimeju pobjegoæe dvojicaslugu k Akiæu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojaviæe Æimeju: “Eno tislugu u Gatu.”1Kr 2:40 Tada usta Æimej, osedla magarca i ode u Gat, k Akiæu, da traœisvoje sluge. I vratio se Æimej i doveo svoje sluge iz Gata.1Kr 2:41 I javiæe Salomonu: “Æimej otiæao iz Jeruzalema u Gat i vratiose.”1Kr 2:42 Kralj pozva Æimeja i reçe mu: “Nisam li ti se zakleo Jahvom istrogo te opomenuo: ‘Onoga dana kad budeæ iziæao i poæao bilo kamo,znaj dobro da øeæ umrijeti!’ A ti si mi tada odgovorio: ‘Dobra je rijeç kojusam çuo.’1Kr 2:43 Zaæto nisi odrœao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?”1Kr 2:44 Joæ reçe kralj Æimeju: “Ti znaæ sve zlo koje si uçinio mome ocuDavidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka uçini da se tvoja zloøaobori na tvoju glavu.1Kr 2:45 A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje øe Davidovo bitiçvrsto pred Jahvom dovijeka.”1Kr 2:46 I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on iziåe i udari Æimejai tako Æimej umrije. Tako se uçvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.1Kr 3:1 Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oœeni sekøerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovræi gradnjusvoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema.1Kr 3:2 Narod je pak prinosio œrtve na uzviæicama, jer joæ nije biosagraåen do toga vremena dom imenu Jahvinu.1Kr 3:3 A Salomon je ljubio Jahvu: ravnao se prema naredbama svogaoca Davida, samo je prinosio klanice i kaåenice na uzviæicama.Salomon moli za dar mudrosti1Kr 3:4 Kralj ode u Gibeon da prinese œrtvu, jer ondje bijaæe najveøauzviæica. Salomon prinese tisuøu paljenica na tom œrtveniku.1Kr 3:5 U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noøu u snu. Bog reçe: “Traœiæto da ti dadem.”1Kr 3:6 Salomon odgovori: “Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu,mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poætenjusrca svoga; i saçuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovihsinova sjedi na njegovu prijestolju.1Kr 3:7 Sada, o Jahve, Boœe moj, ti si uçinio kraljem slugu svoga namjesto moga oca Davida, a ja sam joæ sasvim mlad te joæ ne znamvladati.1Kr 3:8 Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, kojise ne da izbrojiti ni popisati.1Kr 3:9 Podaj svome sluzi pronicavo srce da moœe suditi tvom narodu,razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom kojije tako velik!”1Kr 3:10 Bijaæe milo Jahvi æto je Salomon to zamolio.1Kr 3:11 Zato mu Jahve reçe: “Jer si to traœio, a nisi iskao ni duga œivota,ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuåivanjupravice,1Kr 3:12 evo øu uçiniti po rijeçima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno,kakvo nije imao nitko prije tebe niti øe ga imati itko poslije tebe,1Kr 3:13 ali ti dajem i æto nisi traœio: bogatstvo i slavu kakve nema nitkomeåu kraljevima.1Kr 3:14 I ako budeæ stupao mojim putovima i budeæ se drœao mojihzakona i zapovijedi, kao æto je çinio tvoj otac David, umnoœit øu tvojedane.”

2871Kr 3:15 Salomon se probudi, i gle: bijaæe to san. On se vrati u Jeru-zalem i stade pred Kovçeg saveza Jahvina; prinese paljenice i œrtvepriçesnice i priredi gozbu svim slugama svojim.1Kr 3:16 Tada doåoæe dvije bludnice kralju i stadoæe preda njega.1Kr 3:17 I reçe jedna œena: “Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova œena uistoj kuøi œivimo i ja sam rodila kraj nje u kuøi.1Kr 3:18 A treøega dana poslije moga poroåaja rodi i ova œena. Bile smozajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kuøi.1Kr 3:19 Jedne noøi umrije sin ove œene jer bijaæe legla na njega.1Kr 3:20 I ustade ona usred noøi, uze moga sina o boku mojem, dok jetvoja sluækinja spavala, i stavi ga sebi u naruçje, a svoga mrtvog sinastavi kraj mene.1Kr 3:21 A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! Ikad sam paœljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!”1Kr 3:22 Tada reçe druga œena: “Ne, nije tako. Moj je sin onaj œivi, a tvojje onaj koji je mrtav!” A prva joj odvrati: “Nije istina! Tvoj je sin onaj kojije mrtav, a moj je onaj koji œivi!” I tako se prepirahu pred kraljem.1Kr 3:23 A kralj onda progovori: “Ova kaœe: ‘Ovaj œivi moj je sin, a onajmrtvi tvoj’; druga pak kaœe: ‘Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onajœivi.’1Kr 3:24 Donesite mi maç!” naredi kralj. I donesoæe maç pred kralja,1Kr 3:25 a on reçe: “Rasijecite œivo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj,a polovinu drugoj.”1Kr 3:26 Tada œenu, majku œivog djeteta, zabolje srce za sinom i povikaona kralju: “Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojteubijati!” A ona druga govoraæe: “Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecitega!”1Kr 3:27 Onda progovori kralj i reçe: “Dajte dijete prvoj, nipoæto ga neubijajte! Ona mu je majka.”1Kr 3:28 Sav je Izrael çuo presudu koju je izrekao kralj i poætovali sukralja, jer su vidjeli da je u njemu boœanska mudrost u izricanju pravde.Salomonovi odliçnici1Kr 4:1 Kralj Salomon bio je kralj nad svim Izraelom,1Kr 4:2 a evo njegovih odliçnika: Azarja, sin Sadokov, sveøenik;1Kr 4:3 Elihoref i Ahija, sinovi Æiæini, biljeœnici; Joæafat, sin Ahiludov,savjetnik;1Kr 4:4 Benaja, sin Jojadin, vojskovoåa; Sadok i Ebjatar, sveøenici.1Kr 4:5 Azarja, sin Natanov, bio je nad namjesnicima; Zabud, sin Na-tanov, prijatelj kraljev;1Kr 4:6 Ahiæar, upravitelj dvora; Eliab, sin Joabov, zapovjednik vojske;Adoram, sin Abdin, nadstojnik za tlaku.1Kr 4:7 Salomon je imao po svem Izraelu dvanaest namjesnika koji suopskrbljivali kralja i njegov dom; za svakoga je dolazio red da po jedanmjesec u godini podmiruje to uzdrœavanje.1Kr 4:8 Evo njihovih imena: Ben-Hur, u gori Efrajimovoj;1Kr 4:9 Ben-Deker, u Makasu, Æaalbimu, Bet Æemeæu, Elonu do BetHanana;1Kr 4:10 Ben-Hesed, u Arubotu; pod njim bijaæe Soho i sav kraj heferski;1Kr 4:11 Ben-Abinadab, nad svim okruœjem dorskim; œena mu je bilaTafata, køi Salomonova;1Kr 4:12 Baana, sin Ahiludov, u Tanaku i Megidu i u svem Bet Æeanu,koji je pokraj Saretana niœe Jizreela, od Bet Æeana do Abel Mekole, ipreko Jokmeama.1Kr 4:13 Ben-Geber, u Ramotu Gileadskom; njegova su bila Sela Jaira,sina Manaæeova, koja su u Gileadu; imao je i podruçje Argob koje leœi uBaæanu, æezdeset tvrdih gradova, opasanih zidovima i prijevornicamaod tuça;1Kr 4:14 Ahinadab, sin Idov, u Mahanajimu;1Kr 4:15 Ahimaas u Naftaliju; i on se oœenio jednom Salomonovomkøeri - Bosmatom.1Kr 4:16 Baana, sin Huæajev, u Aæeru i na visoravnima;1Kr 4:17 Joæafat, sin Paruahov, u Jisakaru;1Kr 4:18 Æimej, sin Elin, u Benjaminu;1Kr 4:19 Geber, sin Urijin, u zemlji Gileadu, zemlji Sihona, kralja amore-jskoga, i Oga, kralja baæanskoga.Povrh toga bio je joæ jedan namjesnik u zemlji.1Kr 4:20 Juda i Izrael bili su mnogobrojni, bijaæe ih kao pijeska na obalimorskoj. Jeli su i pili i bili sretni.1Kr 4:21 Salomon je proæirio svoju vlast nad svim kraljevstvima od Ri-jeke sve do zemlje filistejske i do meåe egipatske. Ona su donosila svojdanak i sluœila Salomonu sve dane njegova œivota.

2881Kr 4:22 Svakoga je dana trebalo Salomonu za hranu: trideset korafinoga braæna i æezdeset kora obiçnog braæna,1Kr 4:23 deset ugojenih volova, dvadeset volova s paæe, stotinu ovaca,osim jelena, srna, divokoza i ugojene peradi.1Kr 4:24 Jer on je vladao nad svime preko Rijeke - od Tafse do Gaze,nad svim kraljevima s onu stranu Eufrata - i imao je mir po svim granicamanaokolo.1Kr 4:25 Juda i sav Izrael œivjeli su bez straha, svaki pod svojom lozomi pod svojom smokvom, od Dana sve do Beer Æebe, svega vijeka Salo-monova.1Kr 4:26 Salomon je imao çetrdeset tisuøa konja za vuçu i dvanaesttisuøa za jahanje.1Kr 4:27 Ti su se namjesnici brinuli o opskrbi kralja Salomona i sviju kojisu imali dijela za kraljevim stolom, svaki po mjesec dana; i nisu dopuætalida içega ponestane.1Kr 4:28 I jeçam i slamu za konje i tegleøu marvu donosili su na mjestogdje se zadrœavao, svaki kako bi ga zapalo.Salomonova slava1Kr 4:29 Jahve je dao Salomonu mudrost i izuzetnu razboritost i srceæiroko kao pijesak na obali morskoj.1Kr 4:30 Mudrost je Salomonova bila veøa od mudrosti svih sinova Istokai od sve mudrosti Egipta.1Kr 4:31 Bio je mudriji od svih ljudi, od Etana Ezrahanina, od Hemana,Kalkola i Darde, sinova Maholovih; njegovo se ime pronosilo meåu svimnarodima unaokolo.1Kr 4:32 Izrekao je tri tisuøe mudrih izreka, a njegovih je pjesama bilotisuøu i pet.1Kr 4:33 Zborio je o drveøu: od cedra æto je na Libanonu pa do izopa ætoklija na zidu; raspravljao je o œivotinjama, o pticama, o gmazovima i oribama.1Kr 4:34 Dolazili su od sviju naroda da çuju mudrost Salomonovu, odsvih zemaljskih kraljeva koji su çuli glas o njegovoj mudrosti.1Kr 5:1 Tirski kralj Hiram posla svoje sluge Salomonu, jer bijaæe çuo dasu ga pomazali za kralja na mjesto njegova oca, a Hiram je svagda bioprijatelj Davidov.1Kr 5:2 Tada Salomon poruçi Hiramu:1Kr 5:3 “Ti znaæ dobro da moj otac David nije mogao sagraditi Domaimenu Jahve, svoga Boga, zbog ratova kojima su ga okruœili neprijateljisa svih strana, sve dok ih Jahve nije poloœio pod stopala nogu njegovih.1Kr 5:4 Sada mi je Jahve, Bog moj, dao mir posvuda unaokolo: nemamneprijatelja ni zlih udesa.1Kr 5:5 Namjeravam, dakle, sagraditi Dom imenu Jahve, Boga svoga,kako je Jahve rekao mome ocu Davidu: ‘Tvoj sin koga øu mjesto tebepostaviti na tvoje prijestolje, on øe sagraditi Dom mome Imenu.’1Kr 5:6 Stoga sada zapovjedi da mi nasijeku cedrova na Libanonu;moje øe sluge biti sa slugama tvojim, i ja øu platiti nadnicu tvojim slugamaprema svemu kako mi odrediæ. Ti znaæ dobro da u nas nema ljudi kojiumiju sjeøi drva kao Sidonci.”1Kr 5:7 Kada je Hiram primio Salomonovu poruku, veoma se obradovai reçe: “Neka je blagoslovljen danas Jahve koji je dao mudra sina Dav-idu, koji upravlja ovim velikim narodom.”1Kr 5:8 I Hiram javi Salomonu: “Primio sam tvoju poruku. Ispunit øu usvemu tvoju œelju glede drva cedrova i drva çempresova.1Kr 5:9 Moje øe ih sluge dopremiti s Libanona na more, sloœit øu ih usplavi i pustiti ih morem do mjesta koje øeæ mi oznaçiti; ondje øu ih razloœitii ti øeæ ih uzeti. Ti øeæ pak ispuniti moju œelju i dati hranu mojoj çeljadi.”1Kr 5:10 Hiram je davao Salomonu drva cedrova i çempresova koliko jehtio,1Kr 5:11 a Salomon je davao Hiramu dvadeset tisuøa kora pæenice zahranu ljudstvu, i dvadeset tisuøa kora ulja od tijeætenih maslina. Tolikoje Salomon davao Hiramu godinu za godinom.1Kr 5:12 Jahve je dao mudrost Salomonu, kako mu bijaæe obeøao;izmeåu Hirama i Salomona vladao je mir te oni sklopiæe savez.1Kr 5:13 Tada odredi kralj Salomon poslenike iz svega Izraela; pos-lenika je bilo u svemu trideset tisuøa ljudi.1Kr 5:14 Slao ih je naizmjence na Libanon, svakog mjeseca deset tisuøaljudi: bili su mjesec dana na Libanonu, a dva mjeseca kod kuøe. Adon-iram je bio nad svim poslenicima.1Kr 5:15 Salomon je imao i sedamdeset tisuøa nosaça tereta, osamdesettisuøa kamenorezaca u gori,1Kr 5:16 ne raçunajuøi glavara sluœbeniçkih koji su upravljali poslovima;

289njih je bilo tri tisuøe i tri stotine, a upravljali su narodom zaposlenim naradovima.1Kr 5:17 Kralj je zapovjedio da lome gromade biranog kamena i da ihkleæu za temelje Hrama.1Kr 5:18 Graditelji Salomonovi i Hiramovi, i oni iz Gibela, tesali su ipripremali drvo i klesali za gradnju Hrama.1Kr 6:1 Çetiri stotine i osamdesete godine poslije izlaska Izraelaca izzemlje egipatske, çetvrte godine kraljevanja svoga nad Izraelom,mjeseca Ziva - to je drugi mjesec - poçeo je Salomon graditi Dom Jahvin.1Kr 6:2 Hram æto ga je kralj Salomon gradio Jahvi bio je dug æezdesetlakata, æirok dvadeset, a visok dvadeset i pet lakata.1Kr 6:3 Trijem pred Hekalom Hrama bio je dvadeset lakata dug, premaæirini Hrama, a deset lakata æirok, prema duœini Hrama.1Kr 6:4 Na Hramu je napravio prozore zatvorene reæetkama.1Kr 6:5 Uza zid Hrama oko Hekala i Debira sagradio je prigradnju nakatove, sve unaokolo.1Kr 6:6 Donji kat bio je pet lakata æirok, srednji æest, a treøi sedam lakata,jer je zasjeke rasporedio s vanjske strane naokolo Hrama da ih ne bimorao ugraåivati u hramske zidove.1Kr 6:7 Hram je graåen od kamena koji je veø u kamenolomu bio okle-san, tako da se za gradnje nije çuo ni çekiø ni dlijeto, ni ikakvo œeljeznooruåe.1Kr 6:8 Ulaz u donji kat bio je s desne strane Hrama, a zavojnim sestubama uspinjalo na srednji kat i sa srednjega na treøi.1Kr 6:9 Sagradio je tako Hram i dovræio ga; i pokrio ga cedrovim gre-dama i daskama.1Kr 6:10 I sagradi joæ prigradnju oko cijeloga Hrama; bila je pet lakatavisoka, a vezana s Hramom cedrovim gredama.1Kr 6:11 I rijeç Jahvina stiœe Salomonu:1Kr 6:12 “To je Dom æto ga gradiæ ... Ako budeæ hodio prema naredbamamojim, ako budeæ vræio naredbe moje i drœao se mojih zapovijedi, tadaøu ispuniti tebi obeøanje æto sam ga dao tvome ocu Davidu:1Kr 6:13 prebivat øu meåu sinovima Izraelovim i neøu ostaviti narodasvoga Izraela.”1Kr 6:14 I tako Salomon sazida Hram i dovræi ga.Ureåenje unutraænjosti Hrama Svetiæte i Svetinja nad svetinjama1Kr 6:15 I obloœi iznutra zidove Hrama cedrovim daskama - od poda dostropa obloœi ih drvetom iznutra - a daskama çempresovim obloœi podHrama.1Kr 6:16 I naçini pregradu od dvadeset lakata, od cedrovih dasaka, spoda pod strop, i odijeli taj dio Hrama za Debir, za Svetinju nadsvetinjama.1Kr 6:17 A Hekal - Svetiæte, dio Hrama ispred Debira - imaæe çetrdesetlakata.1Kr 6:18 A po cedrovini unutar Hrama bijahu urezani ukrasi - pleteri odpupoljaka i cvijeøa; sve je bilo od cedrovine i nigdje se nije vidio kamen.1Kr 6:19 Debir je uredio unutra u Hramu da onamo smjesti Kovçegsaveza Jahvina.1Kr 6:20 Debir bijaæe dvadeset lakata dug, dvadeset lakata æirok idvadeset lakata visok, a obloœio ga je çistim zlatom. Napravio je i Œrtvenikod cedrovine,1Kr 6:21 pred Debirom, i obloœio ga çistim zlatom.1Kr 6:22 I sav je Hram obloœio zlatom, sav Hram i sav oltar koji je predDebirom obloœio je zlatom.1Kr 6:23 U Debiru naçini dva kerubina od maslinova drveta. Bili su vi-soki deset lakata.1Kr 6:24 Jedno je krilo u kerubina bilo pet lakata i drugo je krilo u kerubinabilo pet lakata; deset je lakata bilo od jednoga kraja krila do drugoga.1Kr 6:25 I drugi je kerubin bio od deset lakata: jednaka mjera i jednakoblik obaju kerubina.1Kr 6:26 Visina jednog kerubina bila je deset lakata, tako i drugoga.1Kr 6:27 Smjestio je kerubine usred nutarnje prostorije; æirili su svojakrila, tako da je krilo jednoga ticalo jedan zid, a krilo drugoga ticalo drugizid; u sredini prostorije krila im se doticahu.1Kr 6:28 I kerubine je obloœio zlatom.1Kr 6:29 Po svim zidovima Hrama unaokolo, iznutra i izvana, urezao jelikove kerubina, palma i rastvorenih cvjetova,1Kr 6:30 zlatom je pokrio i pod Hramu iznutra i izvana.Vrata i predvorje1Kr 6:31 A za ulaz u Debir naçini dvokrilna vrata od maslinova drveta;dovraci s pragom bijahu na pet uglova.

2901Kr 6:32 Oba krila na vratima od maslinova drveta ukrasi likovimakerubina, palma i rastvorenih cvjetova, i sve ih obloœi zlatom; listiøimazlata oblijepi kerubine i palme.1Kr 6:33 Tako i za ulaz u Hekal naçini vrata od maslinova drveta, saçetverokutnim dovracima.1Kr 6:34 Oba krila na vratima bijahu od çempresova drveta i oba seotvarahu na jednu i na drugu stranu.1Kr 6:35 Urezao je na njima kerubine, palme i rastvorene cvjetove iobloœio zlatom sve æto bijaæe urezano.1Kr 6:36 Potom je sagradio unutraænje predvorje od tri reda klesanogkamena i jednoga reda tesanih greda cedrovih.1Kr 6:37 Temelji su Hramu Jahvinu bili poloœeni çetvrte godine, mjesecaZiva;1Kr 6:38 a jedanaeste godine, mjeseca Bula - to je osmi mjesec - Hramje dovræen sa svim dijelovima i sa svim æto mu pripada. Salomon gasagradi za sedam godina.Salomonov dvor1Kr 7:1 Salomon je sagradio i svoj dvor; u trinaest ga je godina potpunodovræio.1Kr 7:2 Sagradio je dvor od libanonske æume: stotinu lakata dug, pedesetæirok i trideset lakata visok, na çetiri reda cedrovih stupova, a nastupovima bijahu cedrove grede.1Kr 7:3 Bio je pokriven cedrovinom iznad soba koje su poçivale nastupovima. Ovih je bilo çetrdeset i pet: petnaest u svakom redu.1Kr 7:4 Bila su tri reda prozora: po tri su prozora gledala jedan premadrugome.1Kr 7:5 Sva vrata s dovratnicima bila su çetverokutna i po tri su prozorastajala jedan prema drugome.1Kr 7:6 Naçinio je trijem od stupova, pedeset lakata dug i trideset æirok.1Kr 7:7 Zatim je sagradio prijestolni trijem gdje je sudio; i sudaçki trijem,obloœen cedrovinom od poda do stropa.1Kr 7:8 Njegovo prebivaliæte, u drugom dvoriætu i unutar predvorja, biloje istoga oblika. Sagradio je i kuøu, nalik na onaj trijem, faraonovoj køeri,kojom se bijaæe oœenio.1Kr 7:9 Sve su te graåevine bile od biranog kamena, sjeçena po mjeri,a klesana iznutra i izvana, od temelja sve do drvenih spojnica, a vanisve do velikog predvorja.1Kr 7:10 Temelji su im bili od birana, velikog kamena: od deset i odosam lakata,1Kr 7:11 a nadgradnja od birana, po mjeri klesana kamena i od cedrovine.1Kr 7:12 A tri su reda klesanog kamena i red cedrovih greda okruœivaliveliko predvorje, a tako i unutraænje predvorje Doma Jahvina.1Kr 7:13 Salomon posla po Hirama iz Tira.1Kr 7:14 Bio je to sin udovice iz plemena Naftalijeva, ali mu otac bijaæeiz Tira, kovaç tuça. Bio je pun vjeætine, umijeøa i znanja da svaæta izraåujeod tuça. Doåe on kralju Salomonu i sav mu posao izradi.Stupovi od tuça1Kr 7:15 Salio je dva stupa od tuça; jedan je stup bio visok osamnaestlakata, a koncem mjeren unaokolo imao je dvanaest lakata, isto tako idrugi.1Kr 7:16 I naçini dvije glavice od tuça da se stave povrh stupova; jednaje glavica bila visoka pet lakata i druga je bila pet lakata visoka.1Kr 7:17 Naçini dva opleta u obliku pletera i lançaste œice da pokrijuglavice na vrhu stupova; sedam za jednu glavicu i sedam za drugu.1Kr 7:18 Onda izradi mogranje: bili su u dva reda oko svake mreœe.1Kr 7:19 Glavice na vrhu stupova pred trijemom imale su oblik ljiljana,od çetiri lakta.1Kr 7:20 Stajale su na oba stupa kod izboçine æto je bila prema lançancu.Dvije stotine mogranja bilo je oko prve glavice i dvije stotine oko druge.1Kr 7:21 Podiœe stupove pred trijemom Hekala; jedan postavi na desnustranu i nazva ga Jahin; postavi drugi stup na lijevu stranu i dade mu imeBoaz.1Kr 7:22 Na samom vrhu stupova postavi izraåene ljiljane. I tako dovræistupove.Mjedeno more1Kr 7:23 Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do rubamjerilo deset lakata; bilo je okruglo naokolo, pet lakata visoko, a uopsegu, mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata.1Kr 7:24 Pod rubom mu bijahu uresi kao cvjetne çaæke koje su gaoptakale sasvim: po deset na lakat optakale su more unaokolo; cvjetnesu çaæke bile u dva reda i salivene s njim.

2911Kr 7:25 Poçivalo je na dvanaest volova: tri su gledala na sjever, tri nazapad, tri na jug, a tri na istok; more je stajalo na njima i svi su straœnjimdijelom bili okrenuti unutra.1Kr 7:26 Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u çaæe, kao cvijet, a mogloje primiti tri tisuøe bata.Tuçana podnoœja i umivaonici1Kr 7:27 Naçinio je deset tuçanih podnoœja; svako je podnoœje bilo çetirilakta dugo, çetiri lakta æiroko, a tri lakta visoko.1Kr 7:28 Podnoœja su bila ovako izraåena: imala su okvire, a okviri sustajali meåu preponama.1Kr 7:29 Na okvirima meåu preponama bili su lavovi, volovi i kerubini;a na samim preponama, kako iznad lavova i volova tako i pod njima,bijahu ukrasi poput vijenaca.1Kr 7:30 Svako je podnoœje imalo çetiri tuçana toçka i osovine od tuça;çetiri su njihove noge imale drœaçe; pod umivaonikom bijahu drœaçisliveni s ukrasima.1Kr 7:31 Gore, gdje su se drœaçi sastavljali, bio je otvor podnoœja; imaoje lakat i pol; otvor je bio okrugao, u obliku ukrasne posude, a na njemusu bili uklesani i ukrasi; ali prepone bijahu çetvrtaste, a ne okrugle.1Kr 7:32 Çetiri su toçka bila pod preponom. Osovine im izlazile napodnoœju; svaki toçak bijaæe visok lakat i pol.1Kr 7:33 Toçkovi su bili sliçni toçkovima obiçnih kola: njihove osovine,naplaci, paoci i glavçine - sve bijaæe liveno.1Kr 7:34 Bila su çetiri drœaça na çetiri ugla svakog podnoœja; podnoœjei drœaçi saçinjavahu jednu cjelinu.1Kr 7:35 Pri vrhu podnoœja bio je sve unaokolo krug visok pol lakta;povrh podnoœja bili su klinovi; prepone su s njima saçinjavale cjelinu.1Kr 7:36 Po oploæjima klinova i prepona urezao je kerube, lavove i palme,veø prema veliçini praznog oploæja i vijenaca naokolo.1Kr 7:37 Tako naçini deset podnoœja: jednako salivenih, jednake veliçinei oblika.1Kr 7:38 I naçini deset umivaonika od tuça. Svaki je umivaonik sadrœavaoçetrdeset bata, a svaki je umivaonik bio od çetiri lakta; na svako oddeset podnoœja doæao je po jedan umivaonik.1Kr 7:39 Postavi pet podnoœja na desnoj strani Hrama, a pet na lijevojstrani Hrama; a more stavi s desne strane Hrama, prema jugoistoku.Sitni namjeætaj1Kr 7:40 Hiram naçini lonce, lopate i kotliøe. Dovræi on sav posao æto gaje obavljao kralju Salomonu za Dom Jahvin:1Kr 7:41 dva stupa, okrugle glavice æto su bile navrh stupova; dva op-leta da pokriju dvije glavice æto bijahu navrh stupova;1Kr 7:42 çetiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja zasvaki oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova;1Kr 7:43 deset podnoœja i deset umivaonika na podnoœjima;1Kr 7:44 jedno more i dvanaest volova pod njim; :1Kr 7:45 lonce, lopatei kotliøe. Svi ti predmeti koje je Hiram naçinio kralju Salomonu za DomJahvin bili su od sjajnog tuça.1Kr 7:46 Kralj je zapovjedio da sve to lijevaju u kalupima od gline, uJordanskoj dolini, izmeåu Sukota i Sartana.1Kr 7:47 Na koncu je Salomon odredio da rasporede sve te predmete,a bijaæe ih toliko da se nije mogla obraçunati teœina tuça.1Kr 7:48 Salomon naçini sve predmete koji su bili u Domu Jahvinu:zlatni œrtvenik i zlatni stol na kojemu su stajali prineseni hljebovi;1Kr 7:49 pet svijeønjaka s desne i pet s lijeve strane pred Debirom, odçistoga zlata; cvjetove, svjetiljke, usekaçe od zlata;1Kr 7:50 vrçeve, noœeve, kotliøe, plitice i kadionice od çistoga zlata;stoœere za vrata nutarnje dvorane - to je Svetinja nad svetinjama - i zavrata Hekala - to jest Hrama - sve od zlata.Zakljuçak1Kr 7:51 Tako bi priveden kraju sav posao æto ga Salomon obavi zaDom Jahvin. Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida -srebro, zlato i posuåe - i stavi ih u riznicu Doma Jahvina.Prijenos Kovçega saveza1Kr 8:1 Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve starjeæine Izraelove, sveknezove plemenske i glavare obitelji da se prenese Kovçeg savezaJahvina iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona.1Kr 8:2 Svi se ljudi Izraelovi skupiæe pred kraljem Salomonom na blagdanu mjesecu Etanimu (to je sedmi mjesec).1Kr 8:3 I kad su doæle Izraelove starjeæine, sveøenici ponesoæe Kovçeg1Kr 8:4 i Æator sastanka sa svim posveøenim priborom æto bjeæe u Æatoru.Prenosili su ih sveøenici i leviti.

2921Kr 8:5 Kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se skupila okonjega œrtvovali su pred Kovçegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahuprebrojiti ni procijeniti.1Kr 8:6 Sveøenici donesoæe Kovçeg saveza Jahvina na njegovo mjesto,u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina.1Kr 8:7 Kerubini su, naime, imali raæirena krila nad mjestom gdje stajaæeKovçeg i zaklanjahu odozgo Kovçeg i njegove motke.1Kr 8:8 Motke su bile tako dugaçke da su im se krajevi vidjeli iz Svetiætanasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana.1Kr 8:9 U Kovçegu nije bilo niæta, osim dviju kamenih ploça koje metnuMojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima poæto iziåoæeiz Egipta. Ondje su ostale do danas.Bog ulazi u svoj Dom1Kr 8:10 A kad su sveøenici izaæli iz Svetiæta, oblak ispuni Dom Jahvin,1Kr 8:11 i sveøenici ne mogoæe od oblaka nastaviti sluœbe: slava Jahvinaispuni Dom Boœji!1Kr 8:12 Tada reçe Salomon: “Jahve odluçi prebivati u tmastu oblaku,1Kr 8:13 a ja ti sagradih uzviæen Dom da u njemu prebivaæ zauvijek.”Salomonov govor puku1Kr 8:14 I, okrenuvæi se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav jeizraelski zbor stajao.1Kr 8:15 Reçe on: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jesvojom rukom ispunio obeøanje æto ga na svoja usta dade ocu momeDavidu, rekavæi:1Kr 8:16 ‘Od dana kad izvedoh svoj narod iz zemlje egipatske, nisamizabrao grada ni iz kojega Izraelova plemena da se u njemu sagradiDom gdje bi prebivalo moje Ime, nego sam izabrao Davida da on zapo-vijeda mojim narodom Izraelom.’1Kr 8:17 Otac mi David naumi podiøi Dom Imenu Jahve, Boga Izraelo-va,1Kr 8:18 ali mu Jahve reçe: ‘Naumio si podiøi Dom mojem Imenu, idobro uçini,1Kr 8:19 ali neøeæ ti podiøi toga Doma, nego sin tvoj koji izaåe iz tvogakrila, on øe podiøi Dom mojem Imenu.’1Kr 8:20 Jahve ispuni obeøanje svoje: naslijedio sam svoga oca Davidai sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obeøa Jahve, i podigao Dom ImenuJahve, Boga Izraelova,1Kr 8:21 i odredio sam da ondje bude mjesto Kovçegu u kojem je Savezæto ga Jahve sklopi s naæim ocima kad ih je izveo iz zemlje egipatske.”1Kr 8:22 Tada Salomon stupi, u nazoçnosti svega zbora Izraelova, predœrtvenik Jahvin, raæiri ruke prema nebu1Kr 8:23 i reçe: “Jahve, Boœe Izraelov! Nijedan ti bog nije sliçan ni nanebesima ni dolje na zemlji, tebi koji drœiæ Savez i ljubav svojim slugamaæto kroçe pred tobom sa svim svojim srcem.1Kr 8:24 Sluzi svome Davidu, mome ocu, ti si ispunio æto si mu obeøao.Æto si obeøao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas.1Kr 8:25 Sada, Jahve, Boœe Izraelov, ispuni svome sluzi, ocu momeDavidu, æto si obeøao kad si rekao: ‘Neøe ti preda mnom nestati nasljed-nika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi buduçuvali svoje putove hodeøi po mojem zakonu kako si ti hodio predamnom.’1Kr 8:26 Sada, dakle, Jahve, Boœe Izraelov, neka se ispuni tvojeobeøanje koje si dao svome sluzi Davidu, mome ocu!1Kr 8:27 Ali zar øe Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Ta nebesa ninebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom ætosam ga sagradio!1Kr 8:28 Pomno poçuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Boœe moj, teusliæi vapaj i molitvu æto je tvoj sluga tebi upuøuje!1Kr 8:29 Neka tvoje oçi obdan i obnoø budu otvorene nad ovim Domom,nad ovim mjestom za koje reçe: ‘Tu øe biti moje Ime.’ Usliæi molitvu kojuøe sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.1Kr 8:30 I usliæi molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog kojubude upravljao prema ovome mjestu. Usliæi s mjesta gdje prebivaæ, snebesa; usliæi i oprosti.1Kr 8:31 Ako tko zgrijeæi protiv bliœnjega i naredi mu se da se zakune, azakletva doåe pred tvoj œrtvenik u ovom Domu,1Kr 8:32 tada je ti çuj u nebu i postupaj i sudi svojim slugama, osudikrivca okreøuøi njegova djela na njegovu glavu, a nevina oslobodipostupajuøi s njime po nevinosti njegovoj.1Kr 8:33 Ako narod tvoj bude potuçen od neprijatelja jer se ogrijeæio otebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli,

2931Kr 8:34 onda ti çuj to s neba, oprosti grijehe svome narodu izraelskomi dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njihovim oçevima.1Kr 8:35 Kad se zatvori nebo i ne padne kiæa jer su se ogrijeæili o tebe,pa ti se pomole na ovome mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se odsvojega grijeha kad ih ti poniziæ,1Kr 8:36 tada ti çuj na nebu i oprosti grijeh svojim slugama i svojemizraelskom narodu, pokazujuøi im valjan put kojim øe iøi, i pusti kiæu nazemlju koju si svojem narodu dao u baætinu.1Kr 8:37 Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i råa i kad navaleskakavci, gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja odnjegovih vrata, ili kad bude kakva druga nevolja ili boleætina,1Kr 8:38 ako koji çovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svogasrca pa upravi molitvu ili proænju te raæiri ruke prema ovom Hramu,1Kr 8:39 ti çuj s neba, s mjesta gdje prebivaæ, i oprosti i postupi; vratisvakome çovjeku prema putu njegovu, jer ti poznajeæ srce njegovo - tijedini poznajeæ srce sviju -1Kr 8:40 da te se uvijek boje sve dane dokle œive na zemlji æto je ti dadenaæim oçevima.1Kr 8:41 Pa i tuåinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego jestigao iz daleke zemlje radi Imena tvoga1Kr 8:42 jer je çuo za veliko Ime tvoje, za tvoju snaœnu ruku i za tvojumiæicu podignutu - ako doåe i pomoli se u ovom Hramu,1Kr 8:43 usliæi ga s neba gdje prebivaæ, usliæi sve vapaje njegove da biupoznali svi zemaljski narodi Ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvojIzrael i da znaju da je tvoje Ime zazvano nad ovaj Dom koji sam sagradio.1Kr 8:44 Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiæ ipomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu æto si ga izabrao i prema Domukoji sam podigao tvojem Imenu,1Kr 8:45 usliæi mu s neba molitvu i proænju i uçini mu pravdu.1Kr 8:46 Kad ti sagrijeæe, jer nema çovjeka koji ne grijeæi, a ti ih, rasrdivse na njih, predaæ neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u dalekuili blizu zemlju,1Kr 8:47 pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te seobrate i poçnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaça govoreøi:‘Zgrijeæili smo, bili smo zli i naopaki’,1Kr 8:48 i tako se obrate k tebi svim srcem i svom duæom u zemlji svogaropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemljiæto je ti dade njihovim oçevima, i prema gradu koji si izabrao, i premaDomu æto sam ga podigao tvom Imenu,1Kr 8:49 usliæi s neba, gdje prebivaæ, njihovu molbu i njihove proænje,1Kr 8:50 uçini im pravdu i oprosti svome narodu æto je zgrijeæio protivtebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, uçini da mu se smiluju osvajaçii da budu milostivi prema njemu,1Kr 8:51 jer su oni tvoj narod i baætina tvoja, njih si izveo iz Egipta, izuœarenog kotla.Svræetak molitve i blagoslov puka1Kr 8:52 Neka oçi tvoje budu otvorene na proænju tvoga sluge i na proænjunaroda tvoga Izraela da çujeæ sve njihove molbe æto øe ih tebi uputiti.1Kr 8:53 Jer ti si ih odvojio od svih naroda na zemlji sebi za baætinu, kakosi objavio po svome sluzi Mojsiju, kada si izveo oce naæe iz Egipta, oGospode, Jahve!”1Kr 8:54 Poæto je Salomon dovræio svu ovu molitvu i proænju predJahvom, diœe se s mjesta gdje je kleçao, raæirenih ruku prema nebu,pred œrtvenikom Jahvinim,1Kr 8:55 pa istupi te blagoslovi sav zbor Izraelov govoreøi jakim glasom:1Kr 8:56 “Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir usvemu kako je obeøao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obeøa-nja koja je dao sluzi svome Mojsiju.1Kr 8:57 Neka Jahve, Bog naæ, bude s nama kao æto je bio s ocimanaæim i neka nas ne napusti i ne odbaci.1Kr 8:58 Neka prikloni naæa srca k sebi da bismo hodili svim njegovimputovima i drœali njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje je dao ocimanaæim.1Kr 8:59 Bile ove moje rijeçi, koje sam smjerno iznio pred Jahvu, danjui noøu nazoçne pred Jahvom, Bogom naæim, eh da bi dan za danomçinio pravdu sluzi svomu i pravicu narodu svome Izraelu,1Kr 8:60 ne bi li tako svi narodi zemlje spoznali da je Jahve jedini Bog ida nema drugoga.1Kr 8:61 A vaæe srce neka bude potpuno odano Jahvi, Bogu naæemu,drœeøi se njegovih zakona i obdrœavajuøi njegove zapovijedi kao danas!”Posveta Hrama i prve poboœnosti

2941Kr 8:62 Kralj i sav Izrael s njim prinesu œrtvu Jahvi.1Kr 8:63 Kao œrtvu priçesnicu, koju je prikazao Jahvi, Salomon prinesedvadeset i dvije tisuøe volova i stotinu i dvadeset tisuøa ovaca; time kralji svi Izraelci posvete Dom Jahvin.1Kr 8:64 Toga dana posveti kralj srediæte predvorja, koje je ispred DomaJahvina, jer ondje je prinio paljenice, prinosnice i pretiline priçesnica, jerje tuçani œrtvenik pred Jahvom bio premalen da primi paljenice,prinosnice, pretiline priçesnica.1Kr 8:65 Tu je sveçanost u ono vrijeme Salomon slavio sedam dana, sasvim Izraelcima, zborom velikim od Ulaza u Hamat do PotokaEgipatskog, pred Jahvom, Bogom naæim.1Kr 8:66 Zatim je osmoga dana otpustio ljude; oni su blagoslivljali kraljai odlazili svojim kuøama, veseli i zadovoljna srca zbog svega dobra ætoga je Jahve uçinio svome sluzi Davidu i narodu svome Izraelu.1Kr 9:1 Kad je Salomon dovræio gradnju Doma Jahvina, kraljevskogdvora i svega æto je namislio graditi,1Kr 9:2 javi se Jahve i drugi put Salomonu, kao æto mu se bio javio uGibeonu.1Kr 9:3 Jahve mu reçe: “Usliæio sam molitvu i proænju koju si mi uputio.Posvetio sam ovaj Dom, koji si sagradio da u njemu prebiva Ime mojedovijeka; moje øe oçi i srce biti ovdje svagda.1Kr 9:4 A ti, ako budeæ hodio preda mnom kako je hodio tvoj otac David,u nevinosti srca i pravednosti, postupao u svemu kako sam ti zapo-vjedio i ako budeæ drœao moje zakone i moje naredbe,1Kr 9:5 ja øu uçvrstiti zauvijek tvoje kraljevsko prijestolje nad Izraelom,kako sam obeøao tvome ocu Davidu kad sam rekao: ‘Nikada ti neøenestati nasljednika na prijestolju Izraelovu.’1Kr 9:6 Ali ako me ostavite, vi i vaæi sinovi, ako ne budete drœali mojihzapovijedi i zakona koje sam vam dao, ako se okrenete bogovima ibudete im sluœili i klanjali im se,1Kr 9:7 tada øu istrijebiti Izraela iz zemlje koju sam mu dao; ovaj øuDom, koji sam posvetio svome Imenu, odbaciti od sebe, i Izrael øe bitiporuga i podsmijeh svim narodima.1Kr 9:8 Ovaj je Dom uzviæen, ali svi koji budu uza njega prolazili bit øezaprepaæteni; zviœdat øe i govoriti: ‘Zaæto je Jahve tako uçinio s ovomzemljom i s ovim Domom?’1Kr 9:9 A reøi øe im se: ‘Jer su ostavili Jahvu, Boga svoga, koji je izveooce njihove iz Egipta, a priklonili se drugim bogovima, çastili ih i sluœiliim, zato je Jahve pustio na njih sva ova zla.’”1Kr 9:10 Poslije dvadeset godina, za kojih je Salomon sagradio objezgrade, Dom Jahvin i kraljevski dvor,1Kr 9:11 a Hiram, kralj Tira, dobavljao mu drvo cedrovo i çempresovo izlata koliko je god œelio, dade tada kralj Salomon Hiramu dvadesetgradova u zemlji galilejskoj.1Kr 9:12 Hiram izaåe iz Tira da vidi gradove koje mu je Salomon darovao,ali mu se nisu svidjeli.1Kr 9:13 I reçe: “Kakvi su to gradovi æto si mi ih dao, brate?” I od tada ihzovu “zemlja Kabul” do danaænjega dana.1Kr 9:14 A Hiram bijaæe poslao kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata.1Kr 9:15 Ovako je bilo s rabotom koju je kralj Salomon digao da sagradiDom Jahvin, svoj dvor, Milo i zidove Jeruzalema, Hasor, Megido i Gezer.1Kr 9:16 Faraon, kralj Egipta, krenu u vojni pohod, osvoji Gezer, popalii poubija Kanaance koji su ondje œivjeli, zatim dade grad u miraz svojojkøeri, œeni Salomonovoj,1Kr 9:17 a Salomon obnovi Gezer, Bet Horon Donji,1Kr 9:18 Baalat, Tamar u pustinji u zemlji,1Kr 9:19 sve gradove-skladiæta koje je Salomon imao, gradove za bojnakola i gradove za konjicu, i sve æto je Salomon œelio sagraditi u Jeruzal-emu, na Libanonu i u svim zemljama koje su mu bile podloœne.1Kr 9:20 Svim preostalim Amorejcima, Hetitima, Periœanima, Hivijcimai Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci,1Kr 9:21 sinovima njihovim koji ostadoæe iza njih u zemlji i koje Izraelcinisu zatrli, Salomon nametnu teæku tlaku do danaænjega dana.1Kr 9:22 Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove, nego sumu oni bili vojnici, dvorani, vojskovoåe, tridesetnici, zapovjednicinjegovih bojnih kola i konjice.1Kr 9:23 A evo nadzornika koji su upravljali Salomonovim radovima:njih pet stotina i pedeset koji su zapovijedali puku zaposlenu naradovima.1Kr 9:24 Çim je faraonova køi uæla iz Davidova grada u kuøu koju jojSalomon bijaæe sagradio, tada on podiœe Milo.

2951Kr 9:25 Salomon je tri puta u godini prinosio paljenice i priçesnice naœrtveniku koji je podigao Jahvi i palio je kad pred Jahvom. Tako je dovræioHram.1Kr 9:26 Kralj Salomon je sagradio brodovlje u Esjon-Geberu, koji jekralj Elata, na obali Crvenoga mora, u zemlji edomskoj.1Kr 9:27 Hiram je poslao na tim laåama svoje sluge, mornare koji supoznavali more, sa slugama Salomonovim.1Kr 9:28 Oni otploviæe u Ofir, uzeæe odande çetiri stotine i dvadesettalenata zlata i donesoæe ih kralju Salomonu.1Kr 10:1 Glas koji je u Jahvinu Imenu stekao Salomon dopro je do kraljiceod Sabe; zato ona doåe da Salomona iskuæa zagonetkama.1Kr 10:2 Doæla je u Jeruzalem s golemom pratnjom, s devama koje sunosile mirise, nebrojeno zlato i drago kamenje. Doæavæi k Salomonu,porazgovori se s njim o svemu æto joj bijaæe na srcu.1Kr 10:3 Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije mu bilo skriveno niætada joj ne bi umio objasniti.1Kr 10:4 Kad kraljica od Sabe vidje mudrost Salomonovu, dvor koji bijaæesagradio,1Kr 10:5 jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenostnjegove posluge i njihova odijela, njegove peharnike i paljenice koje jeprinio u Domu Jahvinu, zastade joj dah.1Kr 10:6 Tada reçe kralju: “Istina je bila æto sam u svojoj zemlji çula otebi i o tvojoj mudrosti.1Kr 10:7 Ali nisam htjela vjerovati æto se pripovijeda dokle god nisamdoæla i vidjela na svoje oçi; i doista, ni pola mi nije bilo reçeno: ti nadvisujeæu mudrosti i blagostanju slavu o kojoj sam çula.1Kr 10:8 Blago tvojim œenama, blago ovim tvojim slugama koji suneprestano pred tobom i sluæaju tvoju mudrost!1Kr 10:9 Neka je blagoslovljen Jahve, Bog tvoj, komu si tako omilio date postavio na prijestolje Izraelaca; zato æto Jahve uvijek ljubi Izraela,postavio te kraljem da çiniæ pravo i pravicu.”1Kr 10:10 Dade tada kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata, mnogomiomirisa i dragulja. Nikad viæe nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljicaod Sabe dala kralju Salomonu.1Kr 10:11 Pa i Hiramovo brodovlje, koje je donosilo zlato iz Ofira, dove-zlo je odande mnogo sandalovine i dragulja.1Kr 10:12 Kralj je od sandalovine napravio ograde za Dom Jahvin i zakraljevski dvor, i citre i harfe za pjevaçe; nikada se viæe nije dovezlotoliko sandalova drveta niti se vidjelo do danas.1Kr 10:13 Kralj Salomon dade kraljici od Sabe æto je god zaœeljela izatraœila, a povrh toga kraljevski je obdari. Potom ona krenu i sa slugamavrati se u svoju zemlju.Salomonovo bogatstvo1Kr 10:14 Zlato æto je dolazilo Salomonu svake godine bilo je teæko æeststotina æezdeset i æest zlatnih talenata,1Kr 10:15 osim onoga æto je dolazilo od trgovaca i prodavaça-potukaçai od svih arapskih kraljeva i upravitelja zemaljskih.1Kr 10:16 Kralj Salomon naçini tri stotine velikih ætitova od kovanogzlata; za svaki je ætit upotrijebio æest stotina zlatnih æekela;1Kr 10:17 i naçini trista ætitiøa od kovanog zlata; za svaki je ætitiø utroæiotri zlatne mine. Pohranio je sve u kuøu zvanu Libanonska æuma.1Kr 10:18 Kralj je joæ napravio veliko prijestolje od bjelokosti i obloœio gaçistim zlatom.1Kr 10:19 Prijestolje je imalo æest stepenica, straga je na njemu bilateleøa glava, a s obje strane sjedala bile su ruçice, a kraj ruçica stajaladva lava.1Kr 10:20 Dvanaest je lavova stajalo s obje strane onih æest stepenica.Takvo æto nije bilo izraåeno ni u jednom kraljevstvu.1Kr 10:21 Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne, i sveposuåe u kuøi zvanoj Libanonska æuma bijaæe od suhoga zlata; niætanije bilo od srebra, jer se ono smatralo bezvrijednim u Salomonovovrijeme.1Kr 10:22 Kralj je imao taræiæko brodovlje na moru zajedno s Hiramovimbrodovljem, i svake treøe godine dolazilo je taræiæko brodovlje donoseøizlato, srebro i slonovu kost, majmune i paune.1Kr 10:23 Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogat-stvom i mudroæøu.1Kr 10:24 Sav je svijet œelio vidjeti Salomona i çuti mudrost koju mu jeBog ulio u srce.1Kr 10:25 Svatko mu je donosio dar: srebro i zlatno posuåe, haljine,oruœje, miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu.

296Salomonovo bogatstvo u kolima i konjima1Kr 10:26 Uz to je Salomon sakupio bojnih kola i konjanika; imao jetisuøu i çetiri stotine bojnih kola i dvanaest tisuøa konja i rasporedio ih jepo gradovima bojnih kola i kod kralja u Jeruzalemu.1Kr 10:27 Salomon je uçinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja,a cedrova kao divljih smokava æto rastu u Æefeli.1Kr 10:28 Salomon je uvozio konje iz Musrija i Koe: kraljevi nabavljaçiuvozili su ih iz Koe za odreåenu svotu.1Kr 10:29 Kola se dovozila iz Egipta po æest stotina srebrnih æekela; akonj se plaøao po stotinu i pedeset. Tako ih preko nabavljaça dobivahusvi kraljevi hetitski i aramejski.Salomonove œene1Kr 11:1 Kralj je Salomon - uz køer faraonovu - volio mnoge œene tuåinke:Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje,1Kr 11:2 od svih naroda za koje je Jahve rekao Izraelcima: “Neøeteodlaziti k njima i oni neøe dolaziti k vama; oni øe zacijelo okrenuti vaæasrca svojim bogovima.” Njima se priklonio Salomon svojom ljubavlju.1Kr 11:3 Imao je sedam stotina kneœevskih œena i tri stotine inoça.Njegove su œene zavodile njegovo srce.1Kr 11:4 I kada je Salomon ostario, njegove su mu œene okrenule srceprema drugim bogovima, i srce njegovo nije viæe potpuno pripadaloJahvi kao æto je pripadalo srce njegova oca Davida.1Kr 11:5 Salomon je iæao za Aætartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom,sramotom Amonaca.1Kr 11:6 Çinio je ono æto ne bijaæe pravo u oçima Jahvinim i nije sesasvim pokoravao Jahvi kao æto se pokoravao njegov otac David.1Kr 11:7 Tako sagradi Salomon uzviæicu Kemoæu, sramoti Moaba, nagori istoçno od Jeruzalema, i Milkomu, sramoti Amonaca.1Kr 11:8 To uçini za sve svoje œene tuåinke, koje su prinosile kad i œrtvesvojim bogovima.1Kr 11:9 Jahve se razgnjevi na Salomona jer je okrenuo srce svoje odJahve, Boga Izraelova, koji mu se bio dvaput javio1Kr 11:10 i koji mu je baæ tada zabranio ætovati druge bogove, ali on nijeodrœao te zapovijedi.1Kr 11:11 Tada Jahve reçe Salomonu: “Kada je tako s tobom te ne drœiæmoga Saveza i naredaba koje sam ti dao, ja øu sigurno oduzeti od tebekraljevstvo i dat øu ga jednom od tvojih slugu.1Kr 11:12 Ali neøu to uçiniti za tvoga œivota, zbog oca tvojega Davida;uzet øu ga iz ruke tvoga sina.1Kr 11:13 Ipak neøu od njega uzeti svega kraljevstva: ostavit øu jednopleme tvome sinu, zbog sluge mojega Davida, zbog Jeruzalema kojiizabrah.”Vanjski neprijatelji Salomonovi1Kr 11:14 Tada diœe Jahve protivnika Salomonu: Edomca Hadada, izkraljevske kuøe Edomaca.1Kr 11:15 Jer kada je David tukao Edomce i kad je Joab, vojskovoåa,otiæao da pokopa ubijene i dao pogubiti sve muækarce u Edomu -1Kr 11:16 Joab i sav Izrael ostadoæe ondje æest mjeseci dok nisu istrijebilisve muækarce u Edomu -1Kr 11:17 Hadad je utekao u Egipat s Edomcima koji bijahu u sluœbinjegova oca. Hadad je bio tada mladi djeçak.1Kr 11:18 Otiæli su iz Midjana i stigli u Paran. Poveli su sa sobom ljudeiz Parana i otiæli u Egipat pred faraona, kralja Egipta, koji mu dade kuøu,odredi mu hranu i dodijeli zemlje.1Kr 11:19 Hadad je stekao veliku milost u faraona, koji mu dade sestrusvoje œene, sestru velike kneginje Tafnese.1Kr 11:20 Sestra Tafnesina rodi mu sina Genubata, koga Tafnesa odgojiu kraljevskoj palaçi, i Genubat je ostao u palaçi meåu faraonovomdjecom.1Kr 11:21 Kada je Hadad doznao u Egiptu da je David poçinuo kodsvojih otaca i da je vojskovoåa Joab umro, reçe faraonu: “Dopusti mi daodem u svoju zemlju!”1Kr 11:22 Faraon mu reçe: “Æto ti nedostaje u mene te œeliæ poøi u svojuzemlju?” A on mu odgovori: “Niæta, ali me pusti da odem!” To je bilo zloæto ga je uçinio Hadad: mrzio je Izraela i vladao je Edomom.1Kr 11:23 Bog je protiv Salomona podigao protivnika mu Rezona, sinaElijadova, koji je pobjegao od svoga gospodara Hadadezera, kraljasopskoga;1Kr 11:24 Rezon je skupio ljude oko sebe i postao im çetovoåa kada ihDavid ubijaæe. Rezon zauze Damask, ondje se nastani i zavlada Dam-askom.

2971Kr 11:25 On je bio protivnik Izraelov za œivota Salomonova.Pobuna Jeroboamova1Kr 11:26 Jeroboam bijaæe sin Efraøanina Nebata, iz Sareda, a majkamu bijaæe udovica imenom Serva. On je bio u sluœbi Salomonovoj ipodigao je ruku protiv kralja.1Kr 11:27 Evo razloga njegove pobune. Salomon je gradio Milo da zatrpakosinu u gradu Davida, oca svoga.1Kr 11:28 Taj Jeroboam bijaæe valjan çovjek; Salomon opazi kako semladi çovjek prihvaøa posla i postavi ga nad svom rabotom kuøeJosipove.1Kr 11:29 Tada se dogodi te Jeroboam ode iz Jeruzalema, i na putu gasusrete prorok Ahija iz Æila, ogrnut novim plaætem; bijahu sami njihdvojica u polju.1Kr 11:30 Ahija uze novi plaæt koji je imao na sebi i razdrije ga na dvanaestkomada.1Kr 11:31 I reçe Jeroboamu:”Uzmi sebi deset komada, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: ‘Evo øuistrgnuti kraljevstvo iz ruke Salomonove i dat øu tebi deset plemena.1Kr 11:32 On øe imati jedno pleme, zbog sluge mojega Davida i Jeru-zalema, grada koji sam izabrao izmeåu svih plemena Izraelovih.1Kr 11:33 To je zato æto me ostavio i poklonio se Aætarti, boginji Si-donaca, Kemoæu, bogu moapskom, i Milkomu, bogu Amonaca, i nehodi viæe mojim putovima; ne çini æto je pravo u mojim oçima, niti izvræavamoje zakone i naredbe kao æto je çinio njegov otac David.1Kr 11:34 Ali mu neøu iz ruke uzeti sve kraljevstvo, jer sam ga postavioknezom za sveg njegova œivota, zbog sluge svoga Davida, koga samizabrao i koji je drœao moje zapovijedi i moje zakone.1Kr 11:35 Ali øu uzeti kraljevstvo iz ruke njegova sina i tebi øu ga dati, tojest deset plemena.1Kr 11:36 A njegovu øu sinu ostaviti jedno pleme da moj sluga Davidima uvijek svjetiljku preda mnom u Jeruzalemu, gradu koji sam izabraosebi da u njemu stoluje Ime moje.1Kr 11:37 Tebe øu uzeti da kraljujeæ nad svim æto budeæ œelio i da budeækralj nad Izraelom.1Kr 11:38 Ako budeæ posluæao sve æto ti zapovjedim i stupao budeæputovima mojim te çinio æto je pravedno u oçima mojim drœeøi mojezakone i zapovijedi moje, kako je to çinio moj sluga David, tada øu ja bitis tobom i sagradit øu ti trajan dom, kao æto sam sagradio Davidu, i dat øuti Izraela.1Kr 11:39 Ponizit øu potomke Davidove; ali ne zauvijek.’”1Kr 11:40 Salomon je zato traœio da ubije Jeroboama, ali on pobjeœe uEgipat k Æiæaku i ostade u Egiptu do smrti Salomonove.Svræetak kraljevanja1Kr 11:41 Ostala povijest Salomonova, sve æto je uçinio i njegovamudrost, zar nije zapisana u knjizi Povijesti Salomonove?1Kr 11:42 A kraljevaæe Salomon u Jeruzalemu nad svim Izraelomçetrdeset godina.1Kr 11:43 Onda poçinu Salomon kod otaca svojih i bi sahranjen u Davi-dovu gradu, a njegov sin Roboam zakralji se namjesto njega.Zbor u Æekemu1Kr 12:1 Roboam ode u Æekem, jer su u Æekem doæli svi Izraelci da gazakralje.1Kr 12:2 Çim to çu Nebatov sin Jeroboam - koji joæ bijaæe u Egiptu,kamo je pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, jer1Kr 12:3 bijahu poslali po njega i dozvali ga. Kad doåoæe Jeroboam isav zbor Izraelov, rekoæe Roboamu:1Kr 12:4 “Tvoj nam je otac nametnuo teæki jaram. Ti nam sada olakæajteæku sluœbu svoga oca, teæki jaram koji metnu na nas, pa øemo ti sluœiti!”1Kr 12:5 A on im odgovori: “Za tri dana doåite opet k meni.” I narod ode.1Kr 12:6 Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su sluœilinjegovu ocu Salomonu dok je bio œiv i upita ih: “Æto savjetujete da odgov-orim ovome narodu?”1Kr 12:7 Oni mu odgovoriæe: “Ako danas udovoljiæ tim ljudima, budeæim blagonaklon i odgovoriæ im lijepim rijeçima, oni øe ti uvijek ostati sluge.”1Kr 12:8 Ali on odbaci savjet æto mu ga dadoæe starci i posavjetova ses mladiøima koji su odrasli s njim i bili mu u sluœbi.1Kr 12:9 Upita ih: “Æto savjetujete da odgovorim ovome narodu koji mireçe: ‘Olakæaj jaram æto nam ga nametnu tvoj otac?’”1Kr 12:10 Mladiøi koji bijahu s njime odrasli odgovoriæe mu: “Narodukoji ti reçe: ‘Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakæaj’,uzvrati ovako: ‘Moj je mali prst deblji od bedara moga oca!

2981Kr 12:11 Eto, moj vam je otac nametnuo teæki jaram, a ja øu joæ oteœativaæ jaram; moj vas je otac æibao biçevima, a ja øu vas æibati biçevima saœeljeznim ætipavcima.’”1Kr 12:12 A treøi dan doåe sav narod k Roboamu, kako im bijaæe zapo-vjedio kralj rekavæi im: “Vratite se k meni treøega dana.”1Kr 12:13 Kralj im oætro odgovori, odbacivæi savjet koji mu dadoæe stariji.1Kr 12:14 I reçe im po savjetu mladih: “Moj je otac oteœao vaæ jaram, aja øu joæ dodati na njega; moj vas je otac æibao biçevima, a ja øu vasæibati biçevima sa œeljeznim ætipavcima.” :1Kr 12:15 Kralj dakle ne htjedeposluæati naroda, jer tako upriliçi Jahve da se ispuni rijeç æto je prekoAhije iz Æila kaza Nebatovu sinu Jeroboamu.1Kr 12:16 Kad Izraelci vidjeæe gdje se kralj ogluæio, odgovori mu narod:“Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baætine s Jiæajevim sinom.U æatore, Izraele! A sad se, Davide, brini za svoj dom!” I sav Izrael odepod svoje æatore.1Kr 12:17 Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su œivjelipo judejskim gradovima.1Kr 12:18 Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, aliga Izraelci kamenovaæe i on umrije; a kralj se Roboam brœe-bolje popena kola i pobjeœe u Jeruzalem.1Kr 12:19 Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas.Politiçki raskol1Kr 12:20 Kada su Izraelci doznali da se vratio Jeroboam, pozvaæe gau zajednicu i postaviæe ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuøu Davi-dovu nije pristajao nitko, osim samoga plemena Judina.1Kr 12:21 Doæavæi u Jeruzalem, Roboam skupi sav dom Judin i plemeBenjaminovo, sto i osamdeset tisuøa vrsnih ratnika, da udare na domIzraelov i da vrate kraljevstvo Roboamu, sinu Salomonovu.1Kr 12:22 Ali doåe Jahvina rijeç Boœjem çovjeku Æemaji:1Kr 12:23 “Kaœi Salomonovu sinu Roboamu, judejskom kralju, i svemdomu Judinu i Benjaminovu i ostalom narodu:1Kr 12:24 Ovako veli Jahve: ‘Ne idite se tuøi s braøom, djecom Izraelo-vom! Neka se svatko vrati svojoj kuøi, jer je ovo poteklo od mene.’”I oni posluæaæe rijeç Jahvinu i vratiæe se kako im reçe Jahve.1Kr 12:25 Jeroboam utvrdi Æekem u Efrajimovoj gori i ondje se nastani.Poslije izaåe odatle i utvrdi Penuel.Vjerski raskol1Kr 12:26 Jeroboam reçe u svom srcu: “Sad bi se kraljevstvo moglovratiti domu Davidovu.1Kr 12:27 Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeru-zalemu da prinosi œrtve, srce øe se naroda vratiti svome gospodaru,Roboamu, kralju judejskome, i mene øe ubiti.”1Kr 12:28 Poæto se kralj posavjetovao, naçini dva zlatna teleta i reçenarodu: “Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji teizveo iz zemlje egipatske.”1Kr 12:29 Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan.1Kr 12:30 To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Beteli drugome u Dan.1Kr 12:31 I podiœe Jeroboam hram na uzviæicama i postavi iz pukasveøenike koji nisu bili sinovi Levijevi.1Kr 12:32 Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu,petnaestoga dana tog mjeseca, kao æto je blagdan koji se slavi u Judeji,i uzaåe k œrtveniku. Tako je uçinio u Betelu, œrtvujuøi teocima koje jenaçinio. U Betelu je postavio i sveøenike uzviæica æto ih bijaæe podigao.1Kr 12:33 I uzaåe k œrtveniku koji je naçinio, petnaestoga dana osmogmjeseca, mjeseca koji je sam izabrao; i ustanovi blagdan za Izraelce iuzaåe k œrtveniku da prinese kad.1Kr 13:1 A neki çovjek Boœji doåe na rijeç Jahvinu iz Judeje u Betel kadaJeroboam stajaæe pred œrtvenikom da prinese kad.1Kr 13:2 I po Jahvinoj zapovijedi povika onaj prema œrtveniku: “Œrtveniçe,œrtveniçe! Ovako veli Jahve: ‘Evo øe se roditi u kuøi Davidovoj sin poimenu Joæija. On øe na tebi œrtvovati sveøenike uzviæica, te koji na tebiprinose kad, i on øe na tebi spaliti ljudske kosti!’”1Kr 13:3 U isto im vrijeme dade znak: “Ovo je znak da je Jahve govorio:gle, œrtvenik øe se raspuknuti i prosut øe se pepeo æto je na njemu.”1Kr 13:4 Kada je kralj çuo æto je çovjek Boœji rekao protiv œrtvenika uBetelu, pruœi ruku odande od œrtvenika i reçe: “Uhvatite ga!” Ali se osuæilaruka koju je ispruœio prema çovjeku i nije je mogao vratiti k sebi.1Kr 13:5 Œrtvenik se raspuknuo i pepeo se prosuo sa œrtvenika, premaznaku æto ga je dao çovjek Boœji po naredbi Jahvinoj.1Kr 13:6 Kralj progovori i reçe çovjeku Boœjem: “Umilostivi Jahvu, Boga

299svoga, da bih mogao vratiti ruku k sebi.” Boœji çovjek umilostivi Jahvu iruka se kraljeva vrati k njemu i bila je kao prije.1Kr 13:7 Kralj onda reçe çovjeku Boœjem: “Hodi sa mnom kuøi da seokrijepiæ. I dat øu ti dar.”1Kr 13:8 Ali çovjek Boœji odgovori kralju: “Da mi dadeæ polovinu svojekuøe, ne bih poæao s tobom. Ni jeo ni pio ne bih na ovom mjestu,1Kr 13:9 jer mi je ovako zapovjeåeno rijeçju Jahvinom: ‘Ne jedi kruha ine pij vode, niti se vraøaj istim putem kojim si doæao.’”1Kr 13:10 I otiæao je drugim putem, nije se vraøao putem kojim je doæaou Betel.1Kr 13:11 A u Betelu œivio star prorok. Doæli njemu njegovi sinovi te mupripovjedili sve æto je onoga dana uçinio çovjek Boœji u Betelu; i rijeçi ætoih je onaj kazao kralju pripovjediæe sinovi ocu.1Kr 13:12 A on ih upita: “Kojim je putem otiæao?” Sinovi pokazaæe putkojim je otiæao çovjek Boœji æto bijaæe doæao iz Judeje.1Kr 13:13 Prorok øe nato sinovima: “Osamarite mi magarca!” I osamariæemu magarca, a on uzjaha.1Kr 13:14 Krenuo je za çovjekom Boœjim i naæao ga gdje sjedi podhrastom; i upita ga: “Jesi li ti çovjek Boœji koji je doæao iz Judeje?” A onmu odgovori: “Jesam.”1Kr 13:15 Prorok mu reçe: “Hodi sa mnom mome domu da ætogodpojedeæ.”1Kr 13:16 Ali on odgovori: “Ne smijem se vratiti s tobom, niti smijem jestikruha ni piti vode na ovome mjestu,1Kr 13:17 jer mi je Jahvinom rijeçju nareåeno ovo: ‘Ne jedi ondje kruha,ne pij vode, niti se vraøaj putem kojim si onamo poæao’.”1Kr 13:18 Nato øe mu onaj: “I ja sam prorok kao i ti, i anåeo mi je rijeçjuJahvinom rekao: ‘Povedi ga sa sobom kuøi da jede kruha i pije vode.’”Slagao mu je.1Kr 13:19 Boœji çovjek vrati se s njim, u njegovoj je kuøi jeo kruha i piovode.1Kr 13:20 Dok su sjedili za stolom, doåe rijeç Jahvina proroku koji ga jenatrag doveo1Kr 13:21 i povika on çovjeku Boœjem koji je doæao iz Judeje: “Ovakoveli Jahve: zato æto nisi posluæao zapovijedi Jahvine i nisi drœao naredbekoju ti je dao Jahve, Bog tvoj,1Kr 13:22 nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam tirekao da ne jedeæ kruha i ne pijeæ vode, zato tijelo tvoje neøe leøi u grobotaca tvojih.”1Kr 13:23 Poæto se onaj koga bijaæe doveo najeo kruha i napio vode,osedla mu magarca.1Kr 13:24 I ode onaj. A na putu ga zaskoçi lav i usmrti ga. I tako je mrtvotijelo leœalo ispruœeno na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav stajaæekraj tijela.1Kr 13:25 Ljudi prolazeøi vidjeæe mrtvo tijelo ispruœeno na putu i lavagdje stoji kraj njega; i odoæe i javiæe to u gradu gdje je œivio stari prorok.1Kr 13:26 Kad je to çuo prorok koji bijaæe onoga vratio s puta, reçe: “Toje çovjek Boœji koji se usprotivio rijeçi Jahvinoj! I Jahve ga je predaolavu, koji ga je napao i ubio, prema rijeçi koju je Jahve rekao.”1Kr 13:27 I reçe svojim sinovima: “Osamarite mi magarca!” I oni mu gaosamariæe.1Kr 13:28 Ode on i naåe mrtvo tijelo baçeno na putu i magarca i lavagdje stoje pokraj tijela: lav nije poœderao tijelo niti je rastrgao magarca.1Kr 13:29 Tada prorok podiœe mrtvo tijelo çovjeka Boœjeg i prebaci gana magarca; i vrati se u grad gdje je œivio da mrtvoga oœali i pokopa.1Kr 13:30 Poloœio je mrtvo tijelo u svoju grobnicu i jecao je nad njim:“Jao, brate moj!”1Kr 13:31 A kad ga je pokopao, reçe svojim sinovima: “Poslije mojesmrti sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan çovjek Boœji; stavitemoje kosti kraj njegovih.1Kr 13:32 Jer øe se sigurno ispuniti rijeç koju je po zapovijedi Jahvinojobjavio protiv œrtvenika u Betelu i protiv svih svetiæta na uzviæicama ugradovima Samarije.”1Kr 13:33 Ni poslije ovoga dogaåaja ne obrati se Jeroboam za svogazlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za sveøenike nauzviæicama: tko je œelio, davao mu je darove da postane sveøenikuzviæica.1Kr 13:34 Takvim je postupkom padala u grijeh kuøa Jeroboamova,ruæila se i nestajala s lica zemlje.Svræetak kraljevanja Jeroboama1Kr 14:1 U ono se vrijeme razbolje Abija, sin Jeroboamov,

3001Kr 14:2 i Jeroboam reçe svojoj œeni: “Ustani i preobuci se da te ne biprepoznali da si œena Jeroboamova; i idi u Æilo. Ondje je prorok Ahija:onaj koji mi je prorokovao da øu biti kraljem ovoga naroda.1Kr 14:3 I ponesi deset hljebova, kolaça i posudu meda i otiåi k njemu!On øe ti reøi æto øe biti s djeçakom.”1Kr 14:4 I uçini tako œena Jeroboamova: ustade, ode u Æilo i uåe u kuøuAhijinu. A on nije viæe vidio, oslabile mu oçi od duboke starosti.1Kr 14:5 Ali mu je Jahve rekao: “Evo dolazi œena Jeroboamova da odtebe traœi savjeta za svoga sina jer je bolestan; a ti øeæ joj reøi tako i tako.Kad bude ulazila, pretvarat øe se kao da je druga.”1Kr 14:6 Kad Ahija çu æum njenih koraka na vratima, reçe joj: “Uåi, œenoJeroboamova! Æto se pretvaraæ da si druga, kad imam teæku vijest zatebe?1Kr 14:7 Idi, reci Jeroboamu: ‘Ovako kaœe Jahve, Bog Izraelov: Podigaosam te isred naroda i uçinio sam te knezom nad mojim narodom Izrae-lom,1Kr 14:8 istrgnuo sam kraljevstvo iz kuøe Davidove i dao ga tebi. Ali tinisi bio kao moj sluga David, koji je drœao moje zapovijedi i koji me slijediosvim srcem svojim i çinio samo ono æto je pravedno u mojim oçima.1Kr 14:9 Ti si radio kudikamo gore od svojih prethodnika, otiæao si inaçinio sebi druge bogove, salio si im likove da me draœiæ, mene sibacio za leåa.1Kr 14:10 Zato, evo, puætam zlo na kuøu Jeroboamovu, istrijebit øu izobitelji Jeroboamove sve æto mokri uza zid, robove i slobodnjake uIzraelu; ja øu netragom pomesti kuøu Jeroboamovu kao æto se meteneçist, da ga niæta ne ostane.1Kr 14:11 One koji iz Jeroboamove obitelji umru u gradu, proœdrijet øepsi, a one koji umru u polju, pojest øe ptice nebeske.’ - Eto tako je Jahverekao.1Kr 14:12 A ti ustani i poåi svome domu: tek æto nogama stupiæ u grad,djeçak øe umrijeti.1Kr 14:13 Sav øe ga Izrael oplakati i pokopat øe ga. On øe biti jedini izobitelji Jeroboamove poloœen u grob, jer se jedino na njemu naælo neætoæto se u kuøi Jeroboamovoj svidjelo Jahvi, Bogu Izraelovu.1Kr 14:14 Jahve øe sebi postaviti kralja nad Izraelom i taj øe istrijebitikuøu Jeroboamovu. Evo dana! Æto? Çak i trenutka!1Kr 14:15 Jahve øe udariti Izraela te øe se njihati kao trska u vodi. Iæçupatøe Izraela iz ove dobre zemlje koju je dao njihovim ocima i rasijat øe ihs onu stranu Rijeke, jer su naçinili sebi aæere koje srde Jahvu.1Kr 14:16 Odbacit øe Izraela kao smeøe, zbog grijeha æto ih je uçinioJeroboam i na koje je navodio Izraela.”1Kr 14:17 Œena Jeroboamova ustade i ode. Stigla je u Tirsu, a kad jeprelazila kuøni prag, djeçak bijaæe mrtav.1Kr 14:18 Pokopali su ga i sav ga je Izrael oplakao prema rijeçi koju jeJahve rekao po sluzi svome proroku Ahiji.1Kr 14:19 Ostala povijest Jeroboamova, kako je ratovao i kraljevao, toje zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih.1Kr 14:20 Jeroboamovo kraljevanje trajalo je dvadeset i dvije godine,zatim je Jeroboam poçinuo kraj otaca svojih, a sin mu Nadab zakraljiose mjesto njega.Kraljevanje Roboamovo1Kr 14:21 Roboam, sin Salomonov, bio je kralj Judejaca; bijaæe muçetrdeset i jedna godina kad je postao kraljem, a sedamnaest je godinakraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izmeåu svih izraelskihplemena da ondje postavi svoje Ime. Majka mu se zvala Naama, a bilaje Amonka.1Kr 14:22 I Juda uçini zlo u oçima Jahvinim. Grijesima koje su poçinilirazjarili su ga viæe od svega æto su uçinili njihovi oci.1Kr 14:23 Jer su i oni podigli uzviæice, stupove i aæere na svakombreœuljku i pod svakim zelenim drvetom.1Kr 14:24 Bilo je çak posveøenih bludnica u zemlji. Oponaæao je svegrozote naroda æto ih je Jahve otjerao ispred sinova Izraelovih.1Kr 14:25 Pete godine Roboamova kraljevanja egipatski kralj Æiæaknavali na Jeruzalem.1Kr 14:26 Opljaçka sve blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljevskogdvora; sve je uzeo; uze i sve zlatne ætitove æto ih bijaæe napravio Salo-mon.1Kr 14:27 Namjesto njih kralj Roboam napravi tuçane ætitove i povjeri ihzapovjednicima straœe koja je çuvala vrata kraljevskog dvora.1Kr 14:28 Kad je god kralj iæao u Jahvin Dom, straœari su ih uzimali, aposlije ih vraøali u straœaru.

3011Kr 14:29 Ostala povijest Roboamova, sve æto je uçinio, zar nije zapisanou knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?1Kr 14:30 Za sve vrijeme bio je rat izmeåu Roboama i Jeroboama.1Kr 14:31 Roboam je poçinuo sa svojim ocima i bi sahranjen sa svojimocima u Davidovu gradu. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka.Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abijam.Abijamovo kraljevanje u Judeji1Kr 15:1 Osamnaeste godine kraljevanja Jeroboama, sina Nebatova,zakraljio se Abijam u Judeji.1Kr 15:2 Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu; njegova se majka zvalaMaaka, a bila je køi Abæalomova.1Kr 15:3 On je hodio u svim grijesima æto ih je njegov otac çinio prijenjega, i njegovo srce nije bilo potpuno odano Jahvi, Bogu svome, kaosrce njegova praoca Davida.1Kr 15:4 Ipak, zbog Davida, dao mu je Jahve, Bog njegov, svjetiljku uJeruzalemu, podigavæi sinove njegove poslije njega i saçuvavæi Jeru-zalem.1Kr 15:5 Jer je David çinio sve æto je pravo u oçima Jahvinim i za svegasvoga œivota nije odstupio ni od çega æto mu je zapovjedio, osim onogæto je uçinio Uriji Hetitu.1Kr 15:6 Izmeåu Roboama i Jeroboama bio je rat dokle je god ovajœivio.1Kr 15:7 Ostala povijest Abijamova, sve æto je uçinio, zar to nije zapisanou knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? A bijaæe rat izmeåu Abijama i Jero-boama.1Kr 15:8 Potom je Abijam poçinuo sa svojim ocima. Sahraniæe ga uDavidovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa.Kraljevanje Asino u Judeji1Kr 15:9 Dvadesete godine Jeroboamova kraljevanja nad Izraelompostade Asa kraljem Judeje.1Kr 15:10 Kraljevao je çetrdeset i jednu godinu u Jeruzalemu; njegovase baka zvala Maaka, a bila je køi Abæalomova.1Kr 15:11 Asa je çinio æto je pravo u oçima Jahvinim, kao i njegov praotacDavid.1Kr 15:12 Protjerao je iz zemlje posveøene bludnice i uklonio sve idolekoje njegovi oci bijahu naçinili.1Kr 15:13 Sam je uklonio svoju baku s dostojanstva velike kneginje, jerbijaæe naçinila idolski lik Aæeri. Asa je sasjekao njezina idola i spalio gau potoku Kidronu.1Kr 15:14 Ali uzviæice nisu bile uklonjene; ipak je Asino srce bilo privrœenoJahvi svega njegova œivota.1Kr 15:15 Unio je u Dom Jahvin posveøene darove svoga oca i svoje:srebro, zlato i posuåe.1Kr 15:16 Bio je rat izmeåu Ase i Baæe, kralja izraelskoga, u sve njihovedane.1Kr 15:17 Izraelski kralj Baæa navali na Judeju i stade utvråivati Ramuda sprijeçi svako kretanje judejskom kralju Asi.1Kr 15:18 Asa tada uze srebra i zlata koje je preostalo u riznicama DomaJahvina i u riznicama kraljevskog dvora i dade ga svojim slugama te ihposla Ben-Hadadu, sinu Tabrimonovu, sinu Hezjonovu, aramejskomkralju, koji je stolovao u Damasku, i poruçi mu:1Kr 15:19 “Neka bude savez izmeåu mene i tebe, izmeåu moga i tvogaoca; evo, æaljem ti na dar srebra i zlata: hajde, raskini savez s izraelskimkraljem Baæom da bi otiæao od mene.”1Kr 15:20 Ben-Hadad posluæa kralja Asu i posla svoje vojskovoåe naizraelske gradove te oni pokoriæe Ijon, Dan, Abel Bet-Maaku, sav Kin-eret i svu zemlju Naftali.1Kr 15:21 A kada to Baæa dozna, presta utvråivati Ramu i vrati se uTirsu.1Kr 15:22 Kralj Asa sazva sve Judejce, bez izuzetka, i oni odnesoæekamenje i drvo kojima je Baæa utvråivao Ramu, i kralj Asa utvrdi timeGebu Benjaminovu i Mispu.1Kr 15:23 Ostala povijest Asina, sve njegove pobjede i sve æto je uçinioi gradovi koje je utvrdio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljevajudejskih? A u starosti bolovao je od nogu.1Kr 15:24 Asa je poçinuo sa svojim ocima i sahranjen je sa svojim ocimau gradu Davida, svoga praoca. Njegov sin Joæafat zakralji se mjestonjega.Nadabovo kraljevanje u Izraelu1Kr 15:25 Nadab, sin Jeroboamov, postade kraljem Izraela druge godineAsina kraljevanja Judejom i vladao je dvije godine Izraelom.

3021Kr 15:26 Çinio je zlo u oçima Jahvinim. Hodio je putem svoga oca ioponaæao njegov grijeh na koji je navodio Izraela.1Kr 15:27 Baæa, sin Ahijin, iz kuøe Jisakarove, uroti se protiv njega i ubiga u Gibetonu, koji pripada Filistejcima i koji su opsjedali Nadab i savIzrael.1Kr 15:28 Baæa ga ubi treøe godine Asina kraljevanja Judejom i zavladamjesto njega.1Kr 15:29 Kad je postao kraljem, pobi svu kuøu Jeroboamovu i ne poætedinikoga od Jeroboamovih dokle sve ne istrijebi po rijeçi koju je Jahverekao preko sluge svoga Ahije iz Æila.1Kr 15:30 Zbog grijeha æto ih je uçinio i na koje je naveo Izraela i zboggnjeva kojim je raspalio Jahvu, Boga Izraelova.1Kr 15:31 Ostala povijest Nadabova, i sve æto je uçinio, zar to nijezapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?1Kr 15:32 Izmeåu Ase i Izraelova kralja Baæe vladao je rat u sve njihovedane.Baæino kraljevanje u Izraelu1Kr 15:33 Treøe godine Asina kraljevanja Judejom postade Baæa, sinAhijin, kraljem nad svim Izraelom u Tirsi i vladao je dvadeset i çetirigodine.1Kr 15:34 Çinio je zlo u oçima Jahvinim i hodio je putem Jeroboama injegovih grijeha kojima je zavodio Izraelce.1Kr 16:1 Tada bi upuøena rijeç Jahvina Jehuu, sinu Hananijevu, protivBaæe:1Kr 16:2 “Iz praha sam te podigao i postavio knezom nad mojim narodomIzraelom, ali si ti krenuo Jeroboamovim putem i navodiæ narod moj Izraelna grijehe te me razjarujeæ njihovim grijesima;1Kr 16:3 zato øu netragom pomesti Baæu i kuøu njegovu: uçinit øu stvojom kuøom kao i s kuøom Jeroboama, sina Nebatova.1Kr 16:4 Tko iz obitelji Baæine umre u gradu, pojest øe ga psi, a tko imumre u polju, pojest øe ga ptice nebeske.”1Kr 16:5 Ostala povijest Baæina, æto je uçinio, njegova djela, zar sve tonije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?1Kr 16:6 Baæa je poçinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Tirsi. Sinnjegov Ela zakraljio se mjesto njega.1Kr 16:7 Ali rijeç Jahvina po Jehuu proroku, sinu Hananijevu, nije bilaupravljena protiv Baæe i njegove kuøe samo zbog toga æto je çinio zlo uoçima Jahve i ljutio ga djelima svojih ruku te bio kao i kuøa Jerobo-amova nego i zbog toga æto je i nju istrijebio.Elino kraljevanje u Izraelu1Kr 16:8 Dvadeset i æeste godine kraljevanja Ase u Judeji postade Ela,sin Baæin, kraljem Izraela u Tirsi; vladao je svega dvije godine.1Kr 16:9 Njegov dvoranin Zimri, zapovjednik polovine bojnih kola, urotise protiv njega. Kad je bio u Tirsi, opio se u kuøi Arse, upravitelja dvorau Tirsi.1Kr 16:10 Tada provali Zimri, udari na njega i ubi ga, dvadeset i sedmegodine Asina kraljevanja Judejom, te zavlada mjesto njega.1Kr 16:11 Çim je zavladao i sjeo na prijestolje, poubija svu obitelj Baæinu;nije mu poætedio ni æto uza zid mokri, ni njegovih roåaka ni prijatelja.1Kr 16:12 Tako Zimri iskorijeni svu kuøu Baæinu po rijeçi koju je Jahverekao protiv Baæe preko sluge svoga proroka Jehua,1Kr 16:13 zbog sviju grijeha æto su ih çinili Baæa i sin mu Ela i tako za-vodili Izraela, srdeøi Jahvu, Boga Izraelova, svojim krivim bogovima.1Kr 16:14 Ostala povijest Elina, sve æto je uçinio, zar to nije zapisano uknjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?Zimrijevo kraljevanje u Izraelu1Kr 16:15 Dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom postadeZimri kraljem u Tirsi i vladao je sedam dana. Narod je tada opsjedaoGibeton, koji je pripadao Filistejcima.1Kr 16:16 Kad je utaboreni narod çuo da se Zimri pobunio i ubio kralja,sav Izrael istoga dana u taboru proglasi kraljem nad Izraelomzapovjednika vojske Omrija.1Kr 16:17 Zatim Omri i sav Izrael s njime odoæe od Gibetona i opsjedoæeTirsu.1Kr 16:18 Kad je Zimri vidio da øe grad biti osvojen, uåe u utvrdukraljevskoga dvora, zapali nad sobom kraljevski dvor i tako pogibe.1Kr 16:19 To je bilo zbog grijeha koje je poçinio radeøi æto je zlo u oçimaJahvinim i hodeøi putem Jeroboama i njegovih grijeha kojima je zavodioIzraela.1Kr 16:20 Ostala povijest Zimrijeva i njegova urota koju je skovao, zarsve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

3031Kr 16:21 Tada se Izraelov narod razdijelio: polovica se odluçila zaTibnija, sina Ginatova, da ga uçini kraljem, a druga polovica za Omrija.1Kr 16:22 Ali pristaæe Omrijeve nadjaçaæe pristaæe Tibnija, sina Gina-tova, pa kad Tibni umrije, postade Omri kraljem.Omrijevo kraljevanje u Izraelu1Kr 16:23 Trideset i prve godine Asina kraljevanja Judejom postadeOmri kraljem Izraela za dvanaest godina. U Tirsi je kraljevao æest godina.1Kr 16:24 Tada kupi od Æemera za dva talenta srebra brdo Samariju;sagradi grad koji po imenu Æemera, vlasnika brijega, nazva Samarija.1Kr 16:25 Ali je Omri çinio zlo u oçima Jahvinim i bio je gori od svojihprethodnika.1Kr 16:26 U svemu je slijedio Jeroboama, sina Nebatova, i njegovegrijehe kojima je zavodio Izraela i srdio Jahvu, Boga Izraelova, svojimlaœnim bogovima.1Kr 16:27 Ostala povijest Omrijeva, sve æto je uçinio, njegovi pothvatikoje je izveo, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?1Kr 16:28 Omri poçinu sa svojim ocima i sahranjen je u Samariji. Njegovsin Ahab postade kraljem mjesto njega.Uvod u Ahabovo kraljevanje1Kr 16:29 Ahab, sin Omrijev, postade izraelskim kraljem u trideset iosmoj godini Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvadeset i dvijegodine nad Izraelom u Samariji.1Kr 16:30 Ahab, sin Omrijev, çinio je u oçima Jahvinim viæe zla od svihsvojih prethodnika.1Kr 16:31 I malo mu bijaæe æto je hodio u grijesima Jeroboama, sinaNebatova, nego se joæ oœeni Izebelom, køerju Etbaala, kralja sidon-skog, i poçe sluœiti Baalu i klanjati mu se;1Kr 16:32 Baalu podiœe œrtvenik u Baalovu hramu æto ga bijaæe sagradiou Samariji.1Kr 16:33 Ahab je podigao i Aæeru i uçinio druga zlodjela i razljutio Jahvu,Boga Izraelova, viæe od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije njega.1Kr 16:34 Za njegova je vremena Hiel iz Betela sagradio Jerihon; uzœrtvu svoga prvoroåenca Abirama podigao je temelje, a uz œrtvu svogamezimca Seguba postavio je gradska vrata, po rijeçi koju je Jahve rekaopo svome sluzi Joæui, sinu Nunovu.Navjeætaj Boœje kazne1Kr 17:1 Ilija Tiæbijac, iz Tiæbe Gileadske, reçe Ahabu: “Œivoga mi Jahve,Boga Izraelova, komu sluœim, neøe ovih godina biti ni rose ni kiæe, osimna moju zapovijed.”1Kr 17:2 Upuøena mu je rijeç Jahvina ovako:1Kr 17:3 “Idi odavde i kreni na istok i skrij se na potoku Keritu, koji jenasuprot Jordanu.1Kr 17:4 Pit øeæ iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondjehrane.”1Kr 17:5 Ode on i uçini po rijeçi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu,nasuprot Jordanu.1Kr 17:6 Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a veçerom mesa; iz potokaje pio.U Sarfati - Çudo s kruhom i uljem1Kr 17:7 Ali poslije nekog vremena presuæi potok, jer nije bilo kiæe u svojzemlji.1Kr 17:8 Tada Iliji doåe rijeç Jahvina:1Kr 17:9 “Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje samzapovjedio jednoj udovici da te hrani.”1Kr 17:10 Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata,neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reçe: “Donesi mimalo vode u vrçu da pijem!”1Kr 17:11 Kad je poæla da donese, on viknu za njom i reçe joj: “Donesimi i malo kruha u ruci!”1Kr 17:12 Ona odgovori: “Œivoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemampeçena kruha, nemam do pregræti braæna u øupu i malo ulja u vrçu. I evokupim drva, pa øu otiøi i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo ida umremo.”1Kr 17:13 Ali joj Ilija reçe: “Niæta se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samonajprije umijesi meni kolaçiø, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i zasvoga sina.1Kr 17:14 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: ‘U øupu neøe braænanestati ni vrç se s uljem neøe isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiæapadne na zemlju.’”1Kr 17:15 Ode ona i uçini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoæejela, ona, on i njen sin.

3041Kr 17:16 Braæno se iz øupa nije potroæilo i u vrçu nije nestalo ulja, porijeçi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.1Kr 17:17 Poslije ovih dogaåaja razbolio se sin domaøiçin i bolest senjegova jako pogoræala, tako te u njemu nije ostalo daha.1Kr 17:18 Tada ona reçe Iliji: “Æto ja imam s tobom, çovjeçe Boœji? Zarsi doæao k meni da me podsjetiæ na moj grijeh i da mi usmrtiæ sina!”1Kr 17:19 On joj reçe: “Daj mi svoga sina!” Tada ga uze iz njezina naruçja,odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i poloœi ga na svoju postelju.1Kr 17:20 Tada zavapi Jahvi i reçe: “Jahve, Boœe moj, zar zaista œeliæudovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivæi joj sina?”1Kr 17:21 Zatim se tri puta pruœio nad djeçakom zazivajuøi Jahvu:“Jahve, Boœe, uçini da se u ovo dijete vrati duæa njegova!”1Kr 17:22 Jahve je usliæio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duæa i onooœivje.1Kr 17:23 Ilija ga uze, siåe iz gornje sobe u kuøu i dade ga njegovojmateri; i reçe Ilija: “Evo, tvoj sin œivi!”1Kr 17:24 Œena mu reçe: “Sada znam da si ti çovjek Boœji i da je rijeçJahvina u tvojim ustima istinita!”1Kr 18:1 Proælo je mnogo vremena i rijeç Jahvina bi upravljena treøegodine Iliji: “Idi, pokaœi se Ahabu, jer œelim pustiti kiæu na lice zemlje.”1Kr 18:2 I ode Ilija da se pokaœe Ahabu.Kako je glad u Samariji bivala teœa,1Kr 18:3 pozva Ahab dvorskog upravitelja Obadiju. Taj se Obadijaveoma bojao Jahve;1Kr 18:4 jer kad je Izebela poubijala proroke Jahvine, on je uzeo stotinuproroka i skrio ih po pedeset u jednu æpilju, gdje ih je hranio kruhom ipojio vodom.1Kr 18:5 I reçe Ahab Obadiji: “Hajde, obiøi øemo svu zemlju, sve izvorei sve potoke, moœda øemo naøi trave da saçuvamo u œivotu konje i mazgei da nam ne propadne stoka.”1Kr 18:6 Podijelili su zemlju koju øe pretraœiti: Ahab je sam otiæao jednimputem, a Obadija je poæao sam drugim putem.1Kr 18:7 I kad je Obadija bio na putu, eto mu u susret Ilije; poznavæi ga,pade niçice i reçe: “Jesi li to ti, gospodaru Ilija!”1Kr 18:8 On mu odgovori: “Ja sam! Idi i reci svome gospodaru: ‘EvoIlije!’”1Kr 18:9 Odgovori mu Obadija: “Æto sam sagrijeæio te slugu svojegapredajeæ u ruke Ahabu da me ubije?1Kr 18:10 Œivoga mi Jahve, tvoga Boga, nema naroda ili kraljevstvakamo moj gospodar nije slao da te traœe. I kad su mu rekli: ‘Nema ga!’zakleo je kraljevstvo i narod æto te nisu naæli.1Kr 18:11 I sada mi nareåujeæ: ‘Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!’1Kr 18:12 Ali kad ja odem od tebe, Duh Jahvin odnijet øe te ne znamkamo, a ja øu doøi i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne naåe, ubit øe me! Atvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje!1Kr 18:13 Zar nije poznato mome gospodaru æto sam uçinio kad je onoIzebela poubijala proroke Jahvine? Skrio sam stotinu proroka, popedeset u jednu æpilju, i kruhom ih uzdrœavao i vodom.1Kr 18:14 I sada ti nareåujeæ: ‘Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!’ Paon øe me ubiti!”1Kr 18:15 Ilija mu odgovori: “Œivoga mi Jahve Sebaota, komu sluœim,joæ øu mu se danas pokazati.”1Kr 18:16 Obadija poåe u susret Ahabu i donese mu vijest, a Ahab poåeu susret Iliji.1Kr 18:17 Kad Ahab ugleda Iliju, reçe mu: “Jesi li ti onaj koji upropaæøujeæIzraela?”1Kr 18:18 Ilija odgovori: “Ne upropaæøujem ja Izraela, nego ti i tvojaobitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala.1Kr 18:19 Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i çetiri stotinepedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim.”1Kr 18:20 Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na goriKarmelu.1Kr 18:21 Ilija pristupi svemu narodu i reçe: “Dokle øete hramati na objestrane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega.” Anarod mu nije niæta odgovorio.1Kr 18:22 Ilija nastavi: “Ja sam joæ jedini ostao kao prorok Jahvin, aBaalovih je proroka çetiri stotine i pedeset.1Kr 18:23 Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka gasasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeøu ognja. Ja øu spremitidrugoga junca i neøu podmetati ognja.1Kr 18:24 Vi zazovite ime svoga boga, a ja øu zazvati ime Jahvino: bog

305koji odgovori ognjem pravi je Bog.” Sav narod odgovori: “Dobro!”1Kr 18:25 Potom reçe Ilija prorocima Baalovim: “Izaberite sebi jednogajunca i poçnite, jer vas je mnogo viæe. Zazovite ime svoga boga, ali nestavljajte ognja.”1Kr 18:26 Oni uzeæe junca koji je njima pripao i pripremiæe ga. Zazivalisu ime Baalovo od jutra do podne govoreøi: “O Baale, usliæi nas!” Ali nijebilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred œrtvenikomkoji su naçinili.1Kr 18:27 U podne im se Ilija naruga i reçe: “Glasnije viçite, jer on je bog;zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; moœda spava, pa ga treba probu-diti!”1Kr 18:28 A oni okrenuæe vikati joæ glasnije i parati se noœevima i suli-cama, kako je u njih obiçaj, sve dok ih nije oblila krv.1Kr 18:29 Kad je proælo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nijebilo vrijeme da se prinese œrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovoraniti znaka da ih tkogod sluæa.1Kr 18:30 Tada Ilija reçe svemu narodu: “Priåite k meni!” I sav mu narodpristupi. On popravi œrtvenik Jahvin koji bijaæe sruæen.1Kr 18:31 Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinovaJakova, kome je Bog rekao: “Izrael øe biti ime tvoje!”1Kr 18:32 I sagradi od toga kamenja œrtvenik Imenu Jahvinu i iskopajarak oko œrtvenika, æirok da bi se mogle posijati dvije mjere pæenice.1Kr 18:33 Sloœi drva, rasijeçe junca i stavi ga na drva.1Kr 18:34 Tada reçe: “Napunite vodom çetiri vrça i izlijte na paljenicu ina drva!” Uçiniæe tako. Zapovjedi im: “Ponovite”, i oni ponoviæe. Tadareçe: “Uçinite i treøi put.” Oni tako i treøi put.1Kr 18:35 Voda je tekla oko œrtvenika i jarak se ispunio vodom.1Kr 18:36 Kad bijaæe vrijeme da se prinese œrtva, pristupi prorok Ilija ireçe: “Jahve, Boœe Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si tiBog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj uçiniosve ovo.1Kr 18:37 Usliæi me, Jahve; usliæi me, da bi sav ovaj narod znao da si ti,Jahve, Bog i da øeæ ti obratiti njihova srca.”1Kr 18:38 I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje ipraæinu, çak i vodu u jarku isuæi.1Kr 18:39 Sav narod se uplaæi, ljudi padoæe niçice i rekoæe: “Jahve jeBog! Jahve je Bog!”1Kr 18:40 Ilija im reçe: “Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njihne utekne!” I oni ih pohvataæe. Ilija ih odvede do potoka Kiæona i ondjeih pobi.1Kr 18:41 Ilija reçe Ahabu: “Idi gore, jedi i pij, jer çujem æumor kiæe.”1Kr 18:42 Dok je Ahab otiæao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrhKarmela, prignuo se zemlji i skrio lice meåu koljena.1Kr 18:43 Rekao je zatim svome momku: “Idi gore i pogledaj premamoru.” On ode gore, pogleda i reçe: “Niæta nema ondje!” Ilija odgovori:“Vrati se sedam puta.”1Kr 18:44 Ali sedmoga puta reçe momak: “Eno se oblak, malen kaodlan çovjeçji, diœe od mora.” Tada reçe Ilija: “Idi, kaœi Ahabu: ‘Upregni isilazi da te kiæa ne uhvati.’”1Kr 18:45 Odjednom se nebo zamraçi od oblaka i vihora i pade jakakiæa. Ahab se pope na kola i odveze u Jizreel.1Kr 18:46 Ruka je Jahvina bila nad Ilijom te on, opasavæi se, otrça predAhabom sve do u blizinu Jizreela.1Kr 19:1 Ahab ispriça Izebeli sve æto je Ilija uçinio i kako je maçempoubijao sve proroke.1Kr 19:2 Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: “Neka mi bogoviuçine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne uçinim s tvojimœivotom kao æto si ti uçinio sa œivotom svakoga od njih!”1Kr 19:3 On se uplaæi, ustade i ode da bi spasio œivot. Doæao je u BeerÆebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka.1Kr 19:4 A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaœeljeumrijeti i reçe: “Veø mi je svega dosta, Jahve! Uzmi duæu moju, jer nisambolji od otaca svojih.”1Kr 19:5 Zatim leœe i zaspa. Ali gle, anåeo ga taknu i reçe mu: “Ustanii jedi.”1Kr 19:6 On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu peçenkruh i vrç vode. Jeo je i pio, pa opet legao.1Kr 19:7 Ali se anåeo Jahvin javi i drugi put, dotaçe ga i reçe: “Ustani ijedi, jer je pred tobom dalek put!”1Kr 19:8 Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, iæao je çetrdesetdana i çetrdeset noøi sve do Boœje gore Horeba.

3061Kr 19:9 Ondje je uæao u neku æpilju i prenoøio u njoj. I gle, eto k njemurijeçi Jahvine: “Æto øeæ ti ovdje, Ilija?”1Kr 19:10 On odgovori: “Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nadvojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, sruæili tvojeœrtvenike i pobili maçem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traœe dai meni uzmu œivot.”1Kr 19:11 Glas mu reçe: “Iziåi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahveupravo prolazi.” Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snaœan da je drobiobrda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnogvihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu;1Kr 19:12 a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslijeognja æapat laganog i blagog lahora.1Kr 19:13 Kad je to çuo Ilija, zakri lice plaætem, iziåe i stade na ulazu upeøinu. Tada mu progovori glas i reçe: “Æto øeæ ovdje, Ilija?”1Kr 19:14 On odgovori: “Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nadvojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, sruæili tvojeœrtvenike i maçem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traœe dai meni oduzmu œivot.”1Kr 19:15 Jahve mu reçe: “Idi, vrati se istim putem u damaæçanskupustinju. Kad doåeæ, pomaœi ondje Hazaela za kralja aramskog.1Kr 19:16 Pomaœi Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaœiElizeja, sina Æafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.1Kr 19:17 Koji utekne od maça Hazaelova, njega øe pogubiti Jehu; a tkoutekne od Jehuova maça, njega øe pogubiti Elizej.1Kr 19:18 Ali øu ostaviti u Izraelu sedam tisuøa, sve koljena koja se nisusavila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala.”1Kr 19:19 Ode on i na povratku naiåe na Elizeja, sina Æafatova, gdjeore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaæe kod dvanaestoga. Ilija proåekraj njega i baci na njega svoj plaæt.1Kr 19:20 On ostavi volove, potrça za Ilijom i reçe: “Dopusti mi da za-grlim svoga oca i majku, pa øu poøi za tobom.” Ilija mu odgovori: “Idi,vrati se, jer æto sam ti uçinio?”1Kr 19:21 On ga ostavi, uze jaram volova i œrtvova ih. Volujskim jarmomskuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i poåe za Ilijom daga posluœuje.1Kr 20:1 Ben-Hadad, kralj Arama, skupi svu vojsku svoju - s njim bijahutrideset i dva kralja, s konjima i bojnim kolima - i ode opsjedati Samarijui udari na nju.1Kr 20:2 Posla u grad glasnike izraelskom kralju Ahabu1Kr 20:3 i reçe mu: “Ovako veli Ben-Hadad: ‘Tvoje srebro i tvoje zlatomoje je, a œene tvoje i djeca ostaju tebi.’”1Kr 20:4 Izraelski kralj ovako mu odgovori: “Na tvoju zapovijed, gospo-daru kralju! Tvoj sam ja sa svime æto mi pripada.”1Kr 20:5 Ali se glasnici vratiæe i rekoæe: “Ovako kaœe Ben-Hadad iporuçuje ti: ‘Daj mi svoje srebro i zlato, svoje œene i djecu.1Kr 20:6 Budi siguran da øu sutra u ovo doba poslati svoje sluge i oni øepretraœiti tvoju kuøu i kuøe tvojih sluga i stavit øe svoju ruku na sve æto imse svidi i to øe odnijeti.’”1Kr 20:7 Izraelski kralj sazva sve starjeæine zemaljske i reçe: “Promis-lite i pogledajte! Ovaj nam sprema zlo! Traœi od mene moje œene i djecu,premda mu nisam odbio svoje srebro i zlato.”1Kr 20:8 Starjeæine mu i sav narod odgovoriæe: “Nemoj posluæati! Nemojpristati!”1Kr 20:9 Tada on ovako odgovori Ben-Hadadovim poslanicima: “Re-cite gospodaru kralju: ‘Sve æto si prvi put traœio od svoga sluge, ja øuuçiniti, ali ovo drugo ne mogu.’” I poslanici odoæe i odnesoæe odgovor.1Kr 20:10 Tada mu Ben-Hadad poruçi: “Neka mi bogovi uçine zlo i nekapridaju joæ toliko, ako bude dosta praha Samarije da svi oni koji meslijede dobiju po pregræt!”1Kr 20:11 Ali mu kralj izraelski odgovori: “Kaœe se: ‘Neka se ne hvali kojise opasuje kao onaj koji se raspasuje!’”1Kr 20:12 A kad je Ben-Hadad to çuo - upravo je pio s kraljevima podæatorima - zapovjedi svojim slugama: “Na svoja mjesta!” I oni zauzeæesvoje poloœaje protiv grada.1Kr 20:13 Tada potraœi jedan prorok Ahaba, kralja Izraela, i reçe: “Ovakoveli Jahve: ‘Jesi li vidio ono silno mnoætvo? Ja øu ti ga danas evo predatiu ruke i ti øeæ spoznati da sam ja Jahve.’”1Kr 20:14 Ahab reçe: “Po kome?” On odgovori: “Ovako veli Jahve: pomomcima pokrajinskih namjesnika.” Ahab upita: “Tko øe poçeti boj?”On odgovori: “Ti!”1Kr 20:15 Ahab izvræi smotru momaka pokrajinskih upravitelja. Bijaæe

307ih dvije stotine trideset i dva. Poslije njih izvræio je smotru sve vojske svihIzraelaca. Bijaæe ih sedam tisuøa.1Kr 20:16 Oni iziåoæe u podne, dok je Ben-Hadad pio u æatorima satrideset i dva kralja koji mu bijahu saveznici.1Kr 20:17 Momci pokrajinskih upravitelja iziåoæe prvi.Obavijestiæe Ben-Hadada: “Iziæli su ljudi iz Samarije.”1Kr 20:18 On reçe: “Ako su iziæli radi mira, pohvatajte ih œive; ako suiziæli u boj, opet ih uhvatite œive!”1Kr 20:19 Ali kad su oni - momci pokrajinskih upravitelja - iziæli iz grada,za njima je slijedila ostala vojska1Kr 20:20 i svaki je udario na svog protivnika. Aramejci su bjeœali, aIzraelci ih progonili. Ben-Hadad, aramejski kralj, spasio se na konjuzajedno s nekim konjanicima.1Kr 20:21 Tada je iziæao izraelski kralj; zarobio je konje i kola i nanioAramejcima teœak poraz.1Kr 20:22 Tada pristupi prorok izraelskom kralju i reçe mu: “Hajdemo!Ohrabri se i razmisli dobro æto ti je çiniti, jer øe dogodine aramejski kraljnapasti na te.”1Kr 20:23 Sluge su savjetovale aramejskog kralja: Njihov bog je boggora, i zato su bili jaçi od nas. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici,sigurno øemo mi biti jaçi od njih.1Kr 20:24 Uçinimo dakle ovako: makni ove kraljeve i postavi na njihovomjesto upravitelje.1Kr 20:25 Zatim skupi sebi veliku vojsku kolika je bila ona koju si izgu-bio, toliko konja i toliko kola. Tada øemo se pobiti s njima u ravnici, isigurno øemo ih nadvladati.” On ih posluæa i uçini tako.Pobjeda kod Afeka1Kr 20:26 Na poçetku godine Ben-Hadad podiœe Aramejce i poåe naAfek da vojuje s Izraelom.1Kr 20:27 Izraelci se podigoæe i krenuæe protiv njih. I utaboriæe se Izraelcipred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju.1Kr 20:28 Tada pristupi Boœji çovjek izraelskom kralju i reçe: “Ovakoveli Jahve: ‘Zato æto Aramejci kaœu za Jahvu da je Bog bregova i da nijeBog ravnica, ja øu predati u tvoje ruke ovo silno mnoætvo da spoznate dasam ja Jahve’.”1Kr 20:29 Sedam dana bijahu utaboreni jedni suçelice drugima.Sedmoga dana zametnu se boj i Izraelci poubijaæe Aramejce, stotinutisuøa pjeæaka u jedan jedini dan.1Kr 20:30 Ostatak pobjeœe u Afek, u grad, ali se sruæi zidina na dvadeseti sedam tisuøa ljudi koji su ostali.Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je prelazio iz jednog skroviæta u drugo.1Kr 20:31 Njegove su mu sluge rekle: “Gle! Mi smo çuli da su izraelskikraljevi milosrdni. Stavimo kostrijet oko bokova svojih i konope oko svojihglava, pa izaåimo pred kralja izraelskog: moœda øe ti poætedjeti œivot.”1Kr 20:32 I svezaæe kostrijeti oko bokova svojih i konopce oko svojihglava. Otiæli su pred izraelskog kralja i rekli: “Tvoj sluga Ben-Hadadkaœe: ‘Ostavi me na œivotu!’” On odgovori: “Je li joæ œiv? On je moj brat.”1Kr 20:33 Ljudi su to uzeli kao dobar znak i poœurili se da ga uhvate zarijeç govoreøi: “Ben-Hadad tvoj je brat.” Ahab odgovori: “Idite! Doveditega!” Ben-Hadad doåe i on ga uze na kola.1Kr 20:34 Ben-Hadad reçe mu tada: “Vratit øu ti gradove koje je mojotac uzeo tvome ocu; stajat øe ti na raspolaganju çetvrti u Damasku,kao æto ih je postavio moj otac u Samariji. Pod ovim me uvjetom otpusti.”Ahab sklopi s njime savez i otpusti ga.1Kr 20:35 Neki od proroçkih sinova reçe po Jahvinoj zapovijedi svomedrugu: “Udari me!” Ali çovjek ne htjede da ga tuçe.1Kr 20:36 Tada mu onaj reçe: “Buduøi da nisi sluæao glasa Jahvina,evo, kad odeæ od mene, lav øe te razderati.” Tek æto se udaljio od njega,naiåe na lava koji ga razdera.1Kr 20:37 Prorok naåe drugoga çovjeka i reçe: “Udari me!” Çovjek gaizudara i izrani.1Kr 20:38 Prorok ode, postavi se kralju na put, a preko oçiju navuçepovez da ga ne prepoznaju.1Kr 20:39 Kad je kralj prolazio, on povika: “Tvoj je sluga bio iziæao u boj,kadli iz bojnih redova jedan istupi i dovede mi nekog çovjeka govoreøi:‘Çuvaj ovoga çovjeka! Ako nestane, tvoj øe œivot biti za njegov œivot, iliøeæ platiti srebrni talenat.’1Kr 20:40 I dok je tvoj sluga radio ovdje-ondje, njega je nestalo.”Tada mu reçe kralj Izraela: “Eto ti presude! Sam si je izrekao!”1Kr 20:41 Nato onaj odmah ukloni povez s oçiju i kralj izraelski vidje daje to jedan od proroka.

3081Kr 20:42 A on reçe kralju: “Ovako veli Jahve: ‘Buduøi da si pustio da tiiz ruke utekne çovjek koga sam udario prokletstvom, tvoj øe œivot biti zanjegov œivot, tvoj narod za njegov narod.’”1Kr 20:43 I kralj izraelski ode svojoj kuøi, mrk i srdit, i uåe u Samariju.Nabot neøe da ustupi vinograd1Kr 21:1 Nakon tih dogaåaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imaovinograd kraj palaçe Ahaba, kralja samarijskog,1Kr 21:2 i Ahab ovako reçe Nabotu: “Ustupi mi svoj vinograd da mi budeza povrtnjak jer je blizu moje kuøe. Ja øu ti dati za njega bolji vinograd,ili, ako to œeliæ, dat øu ti novca koliko vrijedi.”1Kr 21:3 Ali Nabot reçe Ahabu: “Jahve me saçuvao od toga da ti us-tupim baætinu svojih otaca!”Ahab i Izebela1Kr 21:4 Ahab se vrati kuøi mrk i ljutit zbog rijeçi koju mu je Nabot Jizreelacrekao: “Ne dam ti baætine svojih otaca.” Legao je na postelju i okrenuolice i nije htio okusiti hrane.1Kr 21:5 Doåe mu njegova œena Izebela i reçe: “Zaæto si zlovoljan i nemariæ za hranu?”1Kr 21:6 On joj odgovori: “Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu:‘Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je draœe, dat øu ti drugivinograd za taj.’ Ali mi je on rekao: ‘Ne dam ti svoga vinograda.’”1Kr 21:7 Tada mu œena Izebela reçe: “Jesi li ti onaj koji kraljuje nadIzraelom! Ustani i jedi i budi dobre volje. Ja øu ti pribaviti vinograd NabotaJizreelca.”1Kr 21:8 I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapeçati ih kraljevskimpeçatom. Pisma je poslala starjeæinama i glavarima Nabotovimsugraåanima.1Kr 21:9 U tim je pismima napisala: “Proglasite post i postavite Nabotana çelo naroda.1Kr 21:10 Postavite prema njemu dva nitkova koji øe ga optuœiti: ‘Proklin-jao si Boga i kralja!’ Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine.”1Kr 21:11 I uçiniæe ljudi Nabotova grada, starjeæine i glavari, kako im jeIzebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila.1Kr 21:12 Proglasiæe post i Nabota postaviæe na çelo naroda.1Kr 21:13 Tada doåoæe dva nitkova, sjedoæe mu nasuprot i optuœiæeNabota pred narodom: “Nabot je proklinjao Boga i kralja.” I tako izvedoæeNabota izvan grada, zasuæe ga kamenjem i on pogibe.1Kr 21:14 Zatim poruçiæe Izebeli: “Nabot je kamenovan i umro je.”1Kr 21:15 Poæto je Izebela çula da je Nabot kamenovan i da je umro,reçe Ahabu: “Ustani i zaposjedni vinograd æto ti ga Nabot Jizreelac nehtjede ustupiti za novac. Nabot viæe nije œiv, on je mrtav.”1Kr 21:16 Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i siåe uvinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne.Ilija prijeti Boœjom kaznom1Kr 21:17 Tada bi upuøena rijeç Jahvina Iliji Tiæbijcu:1Kr 21:18 “Ustani i siåi u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom.Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je siæao da ga zaposjedne.1Kr 21:19 Reci mu: ‘Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovakoveli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat øe psi i tvoju.’”1Kr 21:20 Ahab reçe Iliji: “Naåe li me, neprijatelju moj?” Ilija odgovori:“Naåoh te, jer si se prodao da çiniæ æto je zlo u oçima Jahvinim.1Kr 21:21 Evo, tek æto nisam navukao na te nesreøu. Pomest øu tvojepotomstvo, istrijebiti Ahabu sve æto mokri uza zid, robove i slobodnjakeu Izraelu.1Kr 21:22 Uçinit øu s tvojom kuøom kao s kuøom Jeroboama, sina Neba-tova, i s kuøom Baæe, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela nagrijeh.1Kr 21:23 I nad Izebelom reçe Jahve: psi øe proœdrijeti Izebelu naJizreelskom polju.1Kr 21:24 Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi øe ga izjesti, a tkoumre u polju, pojest øe ga ptice nebeske.”1Kr 21:25 Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da çini æto je zlo uoçima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova œena Izebela.1Kr 21:26 Çinio je vrlo odvratna djela: iæao je za idolima baæ kao æto suçinili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca.1Kr 21:27 Kad je Ahab çuo te rijeçi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijetna tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo iæao tiho jecajuøi.1Kr 21:28 Tada doåe rijeç Jahvina Iliji Tiæbijcu:1Kr 21:29 “Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Buduøi da setako ponizio preda mnom, neøu zla pustiti za njegova œivota; u vrijemenjegova sina pustit øu zlo na kuøu njegovu.”

3091Kr 22:1 Tri je godine vladao mir; nije bilo rata izmeåu Aramejaca i Izraela.1Kr 22:2 Treøe godine Joæafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga.1Kr 22:3 Kralj Izraela reçe svojim dvoranima: “Znate li da je Ramot Gileadnaæ? A mi ne poduzimamo niæta da ga otmemo iz ruke aramejskogkralja.”1Kr 22:4 Zatim reçe Joæafatu: “Hoøeæ li poøi sa mnom na Ramot Gilead?”Joæafat odgovori kralju izraelskom: “Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj,moji konji æto i tvoji.”1Kr 22:5 Tada Joæafat reçe kralju izraelskom: “De posavjetuj se najprijes Jahvom.”1Kr 22:6 Tada kralj izraelski sakupi oko çetiri stotine proroka i upita ih:“Mogu li zavojætiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?” Oni odgovo-riæe: “Idi, jer øe ga Jahve predati kralju u ruke.”1Kr 22:7 Ali Joæafat upita: “Ima li ovdje joæ koji prorok Jahvin da i njegaupitamo?”1Kr 22:8 Kralj izraelski odgovori Joæafatu: “Ima joæ jedan çovjek prekokoga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokujeniæta dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin.” A Joæafat reçe: “Nekakralj ne govori tako!”1Kr 22:9 Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reçe mu: “Brœedovedi Jimlina sina Miheja.”1Kr 22:10 Izraelski kralj i judejski kralj Joæafat sjedili su svaki na svomeprijestolju, u sveçanim haljinama pred Samarijskim vratima, a prorociproricali pred njima.1Kr 22:11 Kenaanin sin Sidkija napravi sebi œeljezne rogove i reçe:“Ovako govori Jahve: ‘Njima øeæ nabosti sve Aramejce dok ih ne uniætiæ‘.”1Kr 22:12 Tako su i svi drugi proroci proricali govoreøi: “Idi na RamotGilead i uspjet øeæ: Jahve øe ga predati kralju u ruke.”1Kr 22:13 Glasnik koji bijaæe otiæao da zove Miheja reçe mu: “Eno, sviproroci sloœno proriçu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i prorecimu uspjeh!”1Kr 22:14 Ali Mihej odvrati: “Œivoga mi Jahve, govorit øu ono æto miJahve kaœe!”1Kr 22:15 Kad doåe pred kralja, upita ga kralj: “Miheju, da poåem u ratna Ramot Gilead ili da se okanim toga?” On odgovori: “Poåi! Uspjet øeæ:Jahve øe ga dati u ruke kraljeve.”1Kr 22:16 Ali mu kralj reçe: “Koliko øu te puta zaklinjati da mi kaœeæsamo istinu u Jahvino ime?”1Kr 22:17 Tada Mihej odgovori: “Sav Izrael vidim rasut po gorama kaostado bez pastira. I Jahve veli: ‘Nemaju viæe gospodara, neka se u mirukuøi vrate.’”1Kr 22:18 Tada izraelski kralj reçe Joæafatu: “Nisam li ti rekao da mineøe proreøi dobro nego zlo!”1Kr 22:19 A Mihej reçe: “Zato çuj rijeç Jahvinu: vidio sam Jahvu gdjesjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaæe zdesna islijeva.1Kr 22:20 Jahve upita: ‘Tko øe zavesti Ahaba da otiåe i padne u RamotGileadu?’ Jedan reçe ovo, drugi ono.1Kr 22:21 Tada uåe jedan duh i stade pred Jahvu. ‘Ja øu ga’, reçe,‘zavesti.’ Jahve ga upita: ‘Kako?’1Kr 22:22 On odgovori: ‘Izaøi øu i bit øu laœljiv duh u ustima svih njegovihproroka.’ Jahve reçe: ‘Ti øeæ ga zavesti. I uspjet øeæ. Idi i uçini tako!’1Kr 22:23 Tako je, evo, Jahve stavio laœljiva duha u usta svih ovih tvojihproroka, ali ti Jahve navjeæøuje zlo.”1Kr 22:24 Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazupitajuøi: “Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?”1Kr 22:25 Mihej odgovori: “Vidjet øeæ onoga dana kad budeæ bjeœao izsobe u sobu da se skrijeæ.”1Kr 22:26 Tada izraelski kralj naredi: “Uhvati Miheja i odvedi ga grad-skom zapovjedniku Amonu i kraljeviøu Joaæu.1Kr 22:27 Reci im: Ovako veli kralj: ‘Bacite ovoga u tamnicu i drœite gana suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.’”1Kr 22:28 Mihej reçe: “Ako se doista sretno vratiæ, onda Jahve nijegovorio iz mene.” I nadoda: “Çujte, svi puci!”Ahabova smrt kod Ramot Gileada1Kr 22:29 Izraelski kralj i judejski kralj Joæafat krenuæe na Ramot Gilead.1Kr 22:30 Izraelski kralj reçe Joæafatu: “Ja øu se preobuøi i onda uøi uboj, ali ti ostani u svojoj odjeøi!” Izraelski se kralj preobuçe i poåe u boj.1Kr 22:31 Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: “Ne na-padajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!”1Kr 22:32 Kad zapovjednici bojnih kola ugledaæe Joæafata, rekoæe: “To

310je kralj izraelski!” I krenuæe u boj prema njemu. A Joæafat povika.1Kr 22:33 A kad zapovjednici bojnih kola vidjeæe da to nije izraelski kralj,okrenuæe se od njega.1Kr 22:34 Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja izmeåunabora pojasa i oklopa. Kralj reçe vozaçu: “Okreni, izvedi me iz boja jermi nije dobro.”1Kr 22:35 Boj je onoga dana bio sve œeæøi, ali se kralj drœao uspravno nabojnim kolima prema Aramejcima. A naveçer umrije. Krv se iz rane izlilau kola.1Kr 22:36 O zalasku sunçevu odjeknu glas taborom: “Svaki u svoj gradi svaki u svoju zemlju!1Kr 22:37 Kralj je poginuo!” Otiæli su u Samariju i pokopali kralja u Sa-mariji.1Kr 22:38 Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizalinjegovu krv i bludnice se ondje kupale, po rijeçi koju je rekao Jahve.Svræetak Ahabova kraljevanja1Kr 22:39 Ostala povijest Ahabova, sve æto je uçinio, o kuøi od bjeloko-sti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjiziLjetopisa kraljeva izraelskih?1Kr 22:40 Ahab je poçinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakraljise mjesto njega.1Kr 22:41 Joæafat, sin Asin, postade kraljem Judeje çetvrte godinekraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga.1Kr 22:42 Joæafatu bijaæe trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevaoje dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bilaje køi Æilhijeva.1Kr 22:43 Iæao je sasvim putem oca Ase, ne skreøuøi s njega, negoçineøi æto je pravo u oçima Jahvinim.1Kr 22:44 Samo, uzviæice nisu bile uklonjene, narod je joæ prinosioklanice i kaåenice na uzviæicama.1Kr 22:45 Joæafat je bio u miru s izraelskim kraljem.1Kr 22:46 Ostala povijest Joæafatova, pothvati koje je izveo i kako jevojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?1Kr 22:47 Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se odrœale izvremena njegova oca Ase.1Kr 22:48 Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik.1Kr 22:49 Kralj Joæafat sagradi taræiæko brodovlje da ide u Ofir po zlato,ali nije otiælo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera.1Kr 22:50 Tada Ahazja, sin Ahabov, reçe Joæafatu: “Neka moje slugepoåu s tvojim slugama na laåama.” Ali Joæafat to ne prihvati.1Kr 22:51 Joæafat poçinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida,svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.Kralj izraelski Ahazja i prorok Ilija1Kr 22:52 Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji se-damnaeste godine Joæafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvijegodine nad Izraelom.1Kr 22:53 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim i hodio je putem svogaoca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji jenavodio Izraela na grijeh.1Kr 22:54 Sluœio je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, BogaIzraelova, sasvim onako kako je çinio njegov otac.

2 KRALJEVI2Kr 1:1 Poslije smrti Ahabove pobuni se Moab protiv Izraela.2Kr 1:2 Kako Ahazja bijaæe pao preko prozorske reæetke svoje gornjeodaje u Samariji i ozlijedio se, posla glasnike kojima reçe: “Idite, pitajteBaal Zebuba, boga ekronskog, hoøu li ozdraviti od ove bolesti.”2Kr 1:3 Ali je Anåeo Jahvin rekao Iliji Tiæbijcu: “Ustani! Idi u susretglasnicima samarijanskoga kralja i reci im: ‘Zar nema Boga u Izraelu tese idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim?’2Kr 1:4 I zato veli Jahve ovako: ‘Neøeæ siøi s postelje u koju si se popeo;sigurno øeæ umrijeti.’” I ode Ilija.2Kr 1:5 Glasnici se vratiæe k Ahazji, a on im reçe: “Kako to da ste se veøvratili?”2Kr 1:6 Oni mu odgovoriæe: “Sreo nas neki çovjek i rekao nam: ‘Idite,vratite se pred kralja koji vas je poslao i recite mu: Ovako veli Jahve: Zarnema Boga u Izraelu te si poslao po savjet k Baal Zebubu, bogu ekro-nskom? Zato neøeæ siøi s postelje na koju si se popeo, nego øeæ umrijeti.’”

3112Kr 1:7 On ih upita: “Kakav bijaæe na oçi taj çovjek koji vas je sreo i rekaovam te rijeçi?”2Kr 1:8 A oni mu odgovoriæe: “Bio je to çovjek u koœuhu i s koœnimpojasom oko bedara.” On reçe: “To je Ilija Tiæbijac!”2Kr 1:9 Tada mu posla pedesetnika s njegovom pedesetoricom i ode tajk njemu i, naæavæi ga gdje sjedi na vrhu brijega, reçe mu: “Çovjeçe Boœji!Kralj je naredio: Siåi!”2Kr 1:10 Ilija odgovori i reçe pedesetniku: “Ako sam çovjek Boœji, nekaoganj siåe s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu.” I oganj sespusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.2Kr 1:11 Kralj mu posla drugoga pedesetnika i njegovu pedesetoricu; ataj, kad doåe, reçe mu: “Çovjeçe Boœji! Kralj je ovo zapovjedio: Brœesiåi!”2Kr 1:12 Ilija odgovori i reçe mu: “Ako sam çovjek Boœji, neka siåe oganjs neba i proguta tebe i tvoju pedesetoricu.” I spusti se oganj s neba iproguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.2Kr 1:13 Kralj posla opet treøega pedesetnika i njegovu pedesetoricu.Treøi pedesetnik doåe, prignu koljena pred Ilijom i zamoli ga ovako:“Çovjeçe Boœji! Neka bude dragocjen u tvojim oçima moj œivot i œivotovih pedeset tvojih slugu!2Kr 1:14 Oganj se spustio s neba i progutao je oba pedesetnika snjihovom pedesetoricom; ali sada neka barem moj œivot bude drag-ocjen u tvojim oçima!”2Kr 1:15 Anåeo Jahvin reçe Iliji: “Siåi s njim, ne boj se!” On ustade i siåes njim pred kralja2Kr 1:16 i reçe mu: “Ovako veli Jahve: zato æto si slao glasnike BaalZebubu, bogu ekronskom, po savjet, neøeæ siøi s postelje na koju si sepopeo, nego øeæ umrijeti.”2Kr 1:17 I umrije po rijeçi Jahvinoj koju je objavio Ilija. A Joram, njegovbrat, zakralji se mjesto njega druge godine Jorama, sina Joæafata, jude-jskoga kralja, jer ovaj nije imao sinova.2Kr 1:18 Ostala povijest Ahazje, sve æto je uçinio, zar to nije zapisano uknjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?2Kr 2:1 Evo æto se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilijai Elizej poæli iz Gilgala.2Kr 2:2 I reçe Ilija Elizeju: “Ostani ovdje jer me Jahve æalje do Betela.”Elizej odgovori: “Œivota mi Jahvina i tvoga: ja te neøu ostaviti!” I siåoæedo Betela.2Kr 2:3 A proroçki sinovi koji su boravili u Betelu iziåoæe Elizeju u susreti rekoæe mu: “Znaæ li da øe danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznadtvoje glave?” On reçe: “I ja to znam; tiho!”2Kr 2:4 Ilija mu reçe: “Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve æalje doJerihona.” Ali on odgovori: “Œivota mi Jahvina i tvoga: ja te neøu ostaviti!”I uåoæe u Jerihon.2Kr 2:5 Proroçki sinovi koji su œivjeli u Jerihonu priåoæe Elizeju i rekoæemu: “Znaæ li da øe danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?”On reçe: “I ja to znam; tiho!”2Kr 2:6 Ilija mu reçe: “Ostani ipak ovdje jer me Jahve æalje do Jordana.”Ali on odgovori: “Œivota mi Jahvina i tvoga: ja te neøu ostaviti!” I takopoåoæe obojica.2Kr 2:7 I pedeset proroçkih sinova poåe i zaustavi se podalje, dok su senjih dvojica zadrœala na obali Jordana.2Kr 2:8 Tada Ilija uze svoj ogrtaç, smota ga i udari njime po vodi, a vodase razdijeli na dvije strane. I obojica prijeåoæe po suhu.2Kr 2:9 A kad prijeåoæe, Ilija øe Elizeju: “Traœi æto da ti joæ uçinim prijenego æto budem uznesen ispred tebe!” A Elizej odgovori: “Neka mi u diopadne obilje tvoga duha!”2Kr 2:10 Ilija odgovori: “Mnogo traœiæ: ako me budeæ vidio kad budemuznesen ispred tebe, bit øe ti tako; ako pak ne budeæ vidio, neøe ti biti.”2Kr 2:11 I dok su tako iæli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konjistadoæe meåu njih i Ilija u vihoru uziåe na nebo.2Kr 2:12 Elizej je gledao i vikao: “Oçe moj, oçe moj! Kola Izraelova ikonjanici njegovi!” I viæe ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ihnadvoje.2Kr 2:13 I podiœe Ilijin plaæt, koji bijaæe pao s njega, te se vrati i zaustavise na obali Jordana.2Kr 2:14 Uze onda Ilijin plaæt i udari po vodi govoreøi: “Gdje je Jahve,Bog Ilijin?” I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizejprijeåe.2Kr 2:15 Proroçki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoæe: “Duh je Ilijinpoçinuo na Elizeju!” I krenuæe mu u susret, baciæe se pred njim na zemlju

3122Kr 2:16 i rekoæe mu: “Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka.Dopusti im da idu traœiti tvoga gospodara; moœda ga je Duh Jahvin uzdi-gao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu.” On im odgovori: “Ne æaljitenikoga.”2Kr 2:17 Ali kako su oni svejednako navaljivali, reçe im: “Poæaljite!” Iposlaæe pedesetoricu; traœili su ga tri dana, ali ga nisu naæli.2Kr 2:18 Vratiæe se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im reçe: “Nisamli vam rekao: ‘Nemojte iøi!’”2Kr 2:19 Ljudi iz grada rekoæe Elizeju: “Lijepo je u gradu, kako to moœevidjeti i naæ gospodar, ali je voda loæa i zemlja neplodna.”2Kr 2:20 On reçe: “Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!” I oni muje donesoæe.2Kr 2:21 On tada ode na izvor, baci u njega soli i reçe: “Ovako govoriJahve: ‘Ozdravljam ovu vodu. Neøe od nje viæe biti ni smrti ni neplod-nosti.’”2Kr 2:22 I voda postade zdrava i takva je do danaænjeg dana, po rijeçikoju je izrekao Elizej.2Kr 2:23 Odatle je uzaæao u Betel. Dok je iæao putem, djeçaci bijahuiziæli iz grada i rugahu mu se govoreøi: “Hodi, øelo! Hodi, øelo!”2Kr 2:24 On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmahiziåoæe dva medvjeda iz æume i rastrgaæe çetrdeset i dvoje djece.2Kr 2:25 Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju.Uvod u Joramovo kraljevanje u Izraelu2Kr 3:1 Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osam-naeste godine Joæafatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaestgodina.2Kr 3:2 Çinio je æto je zlo u oçima Jahvinim, ali ne kao njegov otac i mati,jer je uklonio Baalov stup æto ga bijaæe podigao njegov otac.2Kr 3:3 Ali je prianjao uz grijeh kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodioIzraela; i nije odstupao od njega.Ratni pohod Izraelaca i Judejaca protiv Moabaca2Kr 3:4 Meæa, kralj moapski, bio je stoçar i slao je izraelskom kralju udanak stotinu tisuøa janjaca i vunu od stotine tisuøa ovnova.2Kr 3:5 Ali kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskogkralja.2Kr 3:6 U to je baæ vrijeme kralj Joram iziæao iz Samarije i izvræio smotrusvih Izraelaca.2Kr 3:7 Zatim je poruçio judejskom kralju Joæafatu: “Moapski se kraljpobunio protiv mene. Hoøeæ li sa mnom u rat protiv Moabaca?” Judejskikralj odgovori: “Hoøu! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kaoi tvoji konji.”2Kr 3:8 I doda: “Kojim øemo putem?” A drugi mu odgovori: “KrozEdomsku pustinju.”2Kr 3:9 I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem edom-skim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode çetama ni stoci koja je iælaza njima.2Kr 3:10 Tada povika kralj izraelski: “Jao, Jahve je pozvao ova tri kraljada ih preda u ruke Moapcima!”2Kr 3:11 Ali Joæafat reçe: “Nema li tu proroka Jahvina da se preko njegaposavjetujemo s Jahvom?” Tada odgovori jedan izmeåu sluguizraelskoga kralja: “Ovdje je Elizej, sin Æafatov, koji je lijevao vodu naIlijine ruke.”2Kr 3:12 Joæafat reçe: “U njega je rijeç Boœja.” I kralj izraelski, kralj jude-jski i kralj edomski odoæe Elizeju.2Kr 3:13 A Elizej reçe kralju izraelskom: “Æto ja imam s tobom? Potraœiproroke svoga oca i proroke svoje majke!” Izraelski kralj odgovori mu:“Ne! Jer Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima.”2Kr 3:14 Elizej uzvrati: “Tako mi œivoga Jahve Sebaota, komu sluœim,kad ne bih gledao na judejskog kralja Joæafata, ne bih ti obraøao paœnjeniti bih te pogledao.2Kr 3:15 Sada mi dovedite sviraça.” I dok je glazbenik svirao, siåe rukaJahvina nada njega.2Kr 3:16 I on reçe: “Ovako veli Jahve: ‘Iskopajte u ovoj dolini mnogojama.2Kr 3:17 Jer ovako veli Jahve: neøete osjetiti vjetra niti øete vidjeti daœda,a ova øe se dolina napuniti vodom. I pit øete vi, vaæ marva i vaæa stoka.’2Kr 3:18 Ali to joæ nije niæta u oçima Jahve: on øe predati Moab u vaæeruke.2Kr 3:19 Vi øete zauzeti sve utvråene gradove, posjeøi sve plodnodrveøe, zatrpati sve izvore i opustoæiti najbolja polja: kamenjem øete ihzasijati.”

3132Kr 3:20 I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi œrtva, doåe voda odEdoma i preplavi svu okolinu.2Kr 3:21 Kad su Moapci çuli da su kraljevi doæli s njima ratovati, pozvaæesve koji bijahu sposobni za oruœje i postaviæe ih na granicu.2Kr 3:22 Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo nad onom vodom,Moapcima se sa strane voda uçini crvenom kao krv.2Kr 3:23 I rekoæe: “To je krv! Zacijelo su se kraljevi meåusobno pobili ijedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!”2Kr 3:24 Ali kad su stigli do izraelskog tabora, digoæe se Izraelci ipotukoæe Moapce, tako te ovi pobjegoæe pred njima. A Izraelci pojuriæeda dotuku Moapce.2Kr 3:25 Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njiveda ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drveøe. Konaçno, ostaoje samo grad Kir Hareæet; praøari su ga opkolili i tukli ga.2Kr 3:26 Kada je moapski kralj vidio da neøe izdrœati bitku, uze sa sobomsedam stotina ljudi naoruœanih maçevima, pokuæa se probiti i doøi dokralja edomskog, ali ne uspje.2Kr 3:27 Tada uze svoga sina prvenca, koji ga imaæe naslijediti, i prinesega kao paljenicu na zidu.To se tako silno zgadilo Izraelcima te odoæe od njih i vratiæe se u svojuzemlju.2Kr 4:1 Œena jednoga od proroçkih sinova zamoli Elizeja ovako: “Tvojsluga, moj muœ, umro je; a znaæ da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada jedoæao vjerovnik da mi uzme oba sina i uçini ih svojim robovima.”2Kr 4:2 Elizej joj reçe: “Æto ti mogu uçiniti! Reci mi æto imaæ u kuøi?” Onaodgovori: “Tvoja sluækinja nema niæta u kuøi, osim vrça ulja.”2Kr 4:3 Tada joj reçe: “Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih su-dova, ali neka ih ne bude premalo!2Kr 4:4 Zatim se vrati kuøi, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovimai nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu.”2Kr 4:5 I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima.Oni su joj dodavali sudove, a ona ih punila.2Kr 4:6 I kad se sudovi napuniæe, reçe ona svome sinu: “Dodaj mi joæjedan sud!” Ali joj on odgovori: “Nema viæe sudova.” I ulje stade.2Kr 4:7 Ona ode i kaza çovjeku Boœjem, a on joj reçe: “Idi, prodaj ulje ipodmiri svoj dug, a od ostatka œivjet øeæ ti i tvoji sinovi!”Elizej i Æunamka2Kr 4:8 Jednoga je dana Elizej prolazio kroza Æunam. A œivjela ondjeugledna œena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaæe onuda,uvratio bi se k njoj na jelo.2Kr 4:9 Ona reçe svome muœu: “Evo, znam i vidim da je svet onaj çovjekBoœji æto prolazi ovuda.2Kr 4:10 Naçinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol,stolicu i svjetiljku: kad doåe k nama, povuøi øe se onamo.”2Kr 4:11 Jednoga dana doåe on onamo, povuçe se u gornju sobu ipoçinu ondje.2Kr 4:12 Reçe zatim svome momku Gehaziju: “Pozovi tu Æunamku!”On je pozva te ona stade preda njega.2Kr 4:13 I joæ mu reçe: “Kaœi joj: ‘Lijepo se brineæ za nas. Æto moœemouçiniti za te? Treba li reøi rijeç za te kralju ili vojskovoåi?’” Ali ona odgov-ori: “Ja œivim usred svoga naroda.”2Kr 4:14 On nastavi: “Dakle, æto da uçinimo za nju?” Gehazi odgovori:“Eto, nema sina, a muœ joj je vremeæan.”2Kr 4:15 A on reçe: “Pozovi je!” Pozva je, a ona stade kod ulaza.2Kr 4:16 “Dogodine u ovo doba”, reçe joj, “zagrlit øeæ sina u naruçju.” Aona reçe: “Ne, gospodaru moj, ne varaj sluœbenice svoje!”2Kr 4:17 Ali je œena doista zatrudnjela i rodila je sina druge godine u onodoba, kako joj je rekao Elizej.2Kr 4:18 Djeçak je rastao. Jednoga dana ode ocu kod œetelaca.2Kr 4:19 I potuœi se ocu: “Jao, glava, glava moja!” A otac zapovjedijednom momku da ga odnese majci.2Kr 4:20 On ga uze i odvede ga njegovoj majci. Na njenim je koljenimaostao do podne i onda umrije.2Kr 4:21 Ona tada ode gore i poloœi ga u postelju Boœjega çovjeka. Iziælaje zatim i zakljuçala vrata.2Kr 4:22 Potom je pozvala svoga muœa i rekla: “Poæalji mi jednoga odmomaka i jednu magaricu; otrçat øu do çovjeka Boœjeg i vratit øu se.”2Kr 4:23 On je upita: “Zaæto da danas poåeæ k njemu? Nije ni mlaåak nitije subota.” Ali ona odgovori: “Ostaj u miru!”2Kr 4:24 Poæto joj je momak osamario magaricu, ona øe mu: “Povedi ipoåi! Ne zadrœavaj me na putu, osim ako ti naredim.”

3142Kr 4:25 Ode ona i doåe k çovjeku Boœjem, na goru Karmel. Kada jeçovjek Boœji ugleda izdaleka, reçe svome momku Gehaziju: “Evo oneÆunamke.2Kr 4:26 Otrçi pred nju i pitaj je: ‘Kako si? Je li ti muœ dobro? Je li ti dijetezdravo?’” Ona odgovori: “Zdravi smo.”2Kr 4:27 Kada je stigla do çovjeka Boœjega na gori, obujmi mu noge.Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu çovjek Boœji reçe: “Pusti je jer jojje duæa ojaåena. Jahve mi krije, nije mi niæta objavio.”2Kr 4:28 A ona reçe: “Zar sam ja traœila sina od svoga gospodara? Nisamli ti govorila da me ne zavaravaæ?”2Kr 4:29 On tada reçe Gehaziju: “Opaæi se, uzmi u ruku moj ætap pa idi!Ako koga susretneæ, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdrav-ljaj mu. Moj ætap poloœi na djeçaka.”2Kr 4:30 Ali djeçakova majka reçe: “Œivota mi Jahvina i tvoga, neøu teostaviti!” On tada ustade i poåe za njom.2Kr 4:31 Gehazi je otiæao prije njih i poloœio ætap na djeçaka, ali ne bjeæeni glasa ni odziva. Vrati se on pred Elizeja i javi mu: “Djeçak se nijeprobudio.”2Kr 4:32 Elizej uåe u kuøu i naåe djeçaka gdje mrtav leœi na njegovojpostelji.2Kr 4:33 Uæavæi, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi.2Kr 4:34 Zatim se pope na postelju, leœe na djeçaka, poloœi svoja ustana njegova usta, svoje oçi na njegove oçi, svoje ruke na njegove ruke;disao je nad njim te se ugrijalo tijelo djeçakovo.2Kr 4:35 Potom ustade i proæeta se po kuøi tamo-amo, zatim se opetpope i disaæe nad njim. A djeçak tada kihnu sedam puta i otvori oçi.2Kr 4:36 I zovnu Elizej Gehazija i reçe: “Pozovi tu Æunamku.” On jepozva. Kad je stigla preda njega, reçe joj: “Uzmi svoga sina.”2Kr 4:37 Ona, uæavæi, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatimuze svoga sina te iziåe.Gorki plodovi2Kr 4:38 Elizej se vrati u Gilgal, a bijaæe glad u zemlji. I kad su proroçkisinovi sjedili pred njim, reçe svome momku: “Stavi veliki lonac na vatrui skuhaj jelo sinovima proroçkim.”2Kr 4:39 Jedan od njih ode u polje da nabere zelja, ali naåe divlju povijuæui nabra s nje punu haljinu gorkih plodova. Vrati se i nareza ih u lonac, jernije znao kakvi su.2Kr 4:40 Usuæe ljudima da jedu. Ali kad su poçeli jesti, povikaæe: “ÇovjeçeBoœji! Smrt je u loncu!” I nisu mogli jesti.2Kr 4:41 Tada øe Elizej: “Donesite braæna!” I baci ga u lonac i reçe:“Uspite ljudima neka jedu!” I niæta viæe nije bilo ætetno u loncu.Umnaœanje kruha2Kr 4:42 Neki çovjek doæao iz Baal Æaliæe i donio çovjeku Boœjem kruhod prvina, dvadeset jeçmenih hljebova i kaæe u torbi. A on zapovjedi:“Daj ljudima neka jedu!”2Kr 4:43 Ali njegov momak odgovori: “Kako to mogu postaviti pred stotinuljudi?” On odgovori: “Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve:‘Jest øe i preostat øe.’”2Kr 4:44 I postavi on pred njih. I jedoæe i joæ preosta, prema rijeçi Jahvinoj.Ozdravljenje Naamana2Kr 5:1 Naaman, vojskovoåa aramskoga kralja, bijaæe ugledan çovjeki poætovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjeduAramejcima. Ali taj vrsni ratnik bjeæe gubav.2Kr 5:2 Jednom su Aramejci otiæli u pljaçku i na podruçju izraelskomzarobili mladu djevojku, koja je zatim sluœila œeni Naamanovoj.2Kr 5:3 Ona reçe svojoj gospodarici: “Ah, kad bi se samo moj gospodarobratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!”2Kr 5:4 Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: “Tako je i tako rekladjevojka koja je doæla iz zemlje izraelske.”2Kr 5:5 Aramejski kralj odgovori: “Idi onamo! Ja øu poslati pismo kraljuizraelskom.” Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; æest tisuøazlatnih æekela i deset sveçanih haljina.2Kr 5:6 I predade kralju izraelskom pismo æto kazivaæe: “Uz pismo kojeti stiœe, æaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izlijeçiæ od gube.”2Kr 5:7 Kad je izraelski kralj proçitao pismo, razdera haljine na sebi ireçe: “Zar sam ja Bog da mogu usmrøivati i oœivljavati te ga ovaj æalje kmeni da ga izlijeçim od njegove gube? Gledajte samo kako traœi povodada me napadne!”2Kr 5:8 A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebiodjeøu, poruçi kralju: “Zaæto si razderao haljine svoje? Neka onaj samodoåe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu.”

3152Kr 5:9 I tako Naaman stiœe sa svojim konjima i kolima i stade predvratima Elizejeve kuøe.2Kr 5:10 A Elizej poruçi dolazniku: “Idi i okupaj se sedam puta u Jordanui tijelo øe ti opet biti çisto.”2Kr 5:11 Naaman se naljuti i poåe govoreøi: “Gle, ja miæljah, iziøi øepreda me, zazvat øe ime Jahve, Boga svoga, stavit øe ruku na bolesnomjesto i odnijeti mi gubu.2Kr 5:12 Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih vodaizraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem çist?”Okrenu se i ode odande ljutit.2Kr 5:13 Ali mu pristupiæe sluge njegove i rekoæe: “Oçe moj, da ti jeprorok odredio i teœe, zar ne bi uçinio? A nek moli kad ti je rekao: ‘Okupajse, i bit øeæ çist.’”2Kr 5:14 I tako siåe, opra se sedam puta u Jordanu, prema rijeçi çovjekaBoœjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - oçistio se!2Kr 5:15 Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uåe, stade predanjega i reçe mu: “Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim uIzraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.”2Kr 5:16 Ali on odgovori: “Tako mi œivog Jahve, komu sluœim, ne pri-mam.” Naaman navaljivaæe da primi, ali on ne htjede.2Kr 5:17 Tada Naaman reçe: “Dobro, kad neøeæ. Ali barem dopusti dameni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge.Jer sluga tvoj neøe viæe prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovimanego samo Jahvi.2Kr 5:18 A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar poåeu hram Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, ondabih se i ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj çin sluzitvome.”2Kr 5:19 A on mu reçe: “Idi s mirom.” I udalji se Naaman i prijeåe dioputa.2Kr 5:20 Gehazi, momak Elizeja, Boœjega çovjeka, pomisli: “Moj jegospodar poætedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio niæta od onogaæto mu je ponudio. Tako mi œivog Jahve, potrçat øu ja za njim i uzet øuætogod od njega.”2Kr 5:21 I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio daza njim trçi, skoçi mu sa svojih kola u susret i upita ga: “Je li sve dobro?”2Kr 5:22 On odgovori: “Dobro je. Moj gospodar æalje me da ti kaœem:upravo su stigla dva mladiøa iz Efrajimove gore, dvojica od proroçkihsinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine.”2Kr 5:23 Naaman reçe: “Uzmi, molim te, dva telenta!” I navaljivaæe dauzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predadeih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim.2Kr 5:24 Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohraniih u kuøi. Zatim otpusti ljude i oni odoæe.2Kr 5:25 Kad je doæao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita“Odakle, Gehazi?” On odgovori: “Tvoj sluga nije nikamo odlazio.”2Kr 5:26 Ali Elizej reçe: “Nije li Duh moj bio s tobom kad je netko siæaosa svojih kola te iziæao preda te? Sad si primio srebro, pa moœeæ kupitimaslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluækinje.2Kr 5:27 Ali øe se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvozauvijek.”I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega.Çudo sa sjekirom2Kr 6:1 Proroçki sinovi rekoæe Elizeju: “Gle, tijesan nam je prostor utebe.2Kr 6:2 Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo pobrvno i naçinimo sebi ondje prebivaliæte.” On odgovori: “Idite.”2Kr 6:3 Jedan od njih reçe mu: “Udostoj se poøi sa svojim slugama.” Onodgovori: “Hoøu.”2Kr 6:4 I poåe s njima. Kad su stigli do Jordana, uzeæe sjeøi drva.2Kr 6:5 A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i onpovika: “Jao, gospodaru! I joæ je bila posuåena!”2Kr 6:6 A çovjek Boœji upita ga: “Gdje je pala?” Onaj mu pokaza mjesto.Tada on odsijeçe komad drveta, baci ga na ono mjesto i uçini da sjekiraispliva.2Kr 6:7 I reçe: “Izvadi je!” I çovjek pruœi ruku te je uze.Elizej zarobljuje dio aramejske vojske2Kr 6:8 Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojimçasnicima i rekao: “Podignite æatore na tom mjestu.”2Kr 6:9 Ali Elizej poruçi izraelskom kralju: “Çuvaj se onoga mjesta jer suse Aramejci ondje utaborili.”

3162Kr 6:10 I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekaoçovjek Boœji. On je upozoravao i kralj se çuvao; a bilo je to viæe puta.2Kr 6:11 Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozvasvoje çasnike te ih upita: “Neøete li mi reøi tko od naæih drœi s kraljemIzraelovim?”2Kr 6:12 Jedan od çasnika odgovori: “Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorokIzraelov, otkriva izraelskom kralju rijeçi koje kazujeæ u svojoj spavao-nici.”2Kr 6:13 On reçe: “Idite i pogledajte gdje je, pa øu veø poslati da gauhvate.” I javiæe mu: “Eno ga u Dotanu.”2Kr 6:14 Tada kralj posla onamo konje, kola i jake çete. Oni stigoæenoøu i opkoliæe grad.2Kr 6:15 Ujutro, ustavæi, çovjek Boœji iziåe, a to oko grada stoji vojska skonjima i kolima! Njegov mu momak reçe: “Ah, gospodaru moj, æto namje çiniti?”2Kr 6:16 A on odgovori: “Ne boj se jer ih ima viæe s nama nego s njima.”2Kr 6:17 I Elizej se pomoli ovako: “Jahve, otvori mu oçi da vidi!” I Jahveotvori oçi momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenimkonjima i kolima!2Kr 6:18 Kad su Aramejci siæli prema njemu, Elizej se ovako pomoliJahvi: “Udari sljepoøom ove ljude!” I na rijeç Elizejevu udari ih sljepoøom.2Kr 6:19 Elizej im reçe: “Nije ovo put i nije ovo grad. Poåite za mnom, jaøu vas odvesti çovjeku koga traœite.” Ali ih odvede u Samariju.2Kr 6:20 Kad su ulazili u Samariju, Elizej reçe: “Jahve, otvori ovima oçida progledaju.” Jahve im otvori oçi i oni vidjeæe da su usred Samarije!2Kr 6:21 Kad ih vidje kralj Izraela, reçe Elizeju: “Treba li ih poubijati, oçemoj?”2Kr 6:22 A on odgovori: “Nemoj ih ubiti. Zar øeæ ubiti one koje nisi zarobiosvojim lukom i maçem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i nekase vrate svome gospodaru.”2Kr 6:23 Kralj im priredi veliku gozbu. Poæto su jeli i pili, otpusti ih. Ivratiæe se svome gospodaru. I tako aramejski pljaçkaæi nisu viæe zalazilina izraelsko tlo.2Kr 6:24 Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svusvoju vojsku i uzaåe i opkoli Samariju.2Kr 6:25 I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da jemagareøa glava stajala osamdeset æekela srebra, a çetvrt kaba gol-ubinje neçisti pet æekela srebra.2Kr 6:26 Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu œena vikne:“Pomozi, gospodaru kralju!”2Kr 6:27 On odgovori: “Neka ti pomogne Jahve! Kako øu ti ja pomoøi?Neçim s gumna ili iz tijeska?”2Kr 6:28 Joæ joj kralj reçe: “Æto ti je?” Ona odgovori: “Ova mi je œenarekla: ‘Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra øemo pojesti moga!’2Kr 6:29 Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: ‘Dajsvoga sina da ga pojedemo.’ Ali je ona skrila svoga sina.”2Kr 6:30 Kada je kralj çuo rijeçi te œene, razdrije na sebi haljine. I kad jeiæao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet.2Kr 6:31 I reçe tada kralj: “Neka mi Bog uçini ovo zlo i doda drugo akoglava Elizeja, sina Æafatova, ostane danas na njegovim ramenima!”Elizej navijeæta kraj gladi2Kr 6:32 Elizej sjedio u svojoj kuøi i starjeæine sjedile s njim. Kralj jeispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reçe starjeæinama, prije nego ætoje glasnik stigao do njega: “Vidite li da je onaj krvniçki sin naredio da miskinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga odvrata. Ne çuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?”2Kr 6:33 Dok im je joæ govorio, kralj stupi preda njega i reçe mu: “Ova jenevolja, gle, od Jahve! Æto da joæ oçekujem od Jahve?”2Kr 7:1 Elizej reçe tada: “Çuj rijeç Jahvinu! Ovako veli Jahve: ‘Sutra øeu ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga braæna za æekel, advije mjere jeçmenog braæna za æekel.’”2Kr 7:2 Dvorjanik, o çiju se ruku kralj oslanjao, odgovori çovjekuBoœjemu: “I kad bi Jahve naçinio okna na nebu, bi li to moglo biti?” AElizej odgovori: “Vidjet øeæ svojim oçima, ali neøeæ jesti.”Aramejski tabor napuæten2Kr 7:3 A pred gradskim vratima bijahu çetiri gubavca; rekoæe oni jedandrugome: “Zaæto stojimo ovdje i oçekujemo smrt?2Kr 7:4 Ako odluçimo uøi u grad, glad je u gradu te øemo ondje umrijeti;ako ostanemo ovdje, opet øemo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prijeåimou aramejski tabor: ako nas ostave na œivotu, œivjet øemo; ako nas ubiju,pa dobro: umrijet øemo!”

3172Kr 7:5 U sumraçje, ustavæi, krenuæe odande u aramejski tabor. Stigoæedo ruba tabora, i gle - ondje nikoga!2Kr 7:6 Jer je Jahve uçinio te se u taboru aramejskom çula buka kola ikonja, buka goleme vojske. I govorili su meåu sobom: “Eto, kralj Izraelanajmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protivnas.”2Kr 7:7 Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje æatore, konje imagarce, sav tabor kakav bijaæe. Pobjegli su da iznesu œivu glavu.2Kr 7:8 Kad su gubavci, dakle, doæli do ruba tabora, uvukoæe se u jedanæator. Poæto su se najeli i napili, uzeæe odande srebro, zlato i haljine paodoæe da ih skriju. Vratiæe se onda pa uåoæe u drugi æator: uzeæe plijeniz njega te odoæe i skriæe ga.Konac opsade i glada2Kr 7:9 Rekoæe tada jedan drugome: “Ne smijemo tako raditi. Danaænjije dan pun dobrih vijesti, a mi æutimo. Ako doçekamo jutro, bit øemokrivi. Zato poåimo! Javimo dvoru novost.”2Kr 7:10 I vratiæe se, pozvaæe gradsku straœu i javiæe: “Otiæli smo u taboraramejski, a ondje nigdje çovjeka ni ljudskoga glasa; samo konji prive-zani i magarci, a æatori ostavljeni kakvi jesu.”2Kr 7:11 Straœari viknuæe i dojaviæe u unutraænjost dvora.2Kr 7:12 Kralj ustade noøu i reçe svojim çasnicima: “Ja øu vam objasnitiæto su nam uçinili Aramejci. Kako znaju da smo gladni, iziæli su iz taborai skrili se u polju, misleøi: veø øe oni iziøi iz grada, a mi øemo ih œivepohvatati i uøi u grad.”2Kr 7:13 A jedan izmeåu njegovih çasnika odgovori: “Neka se uzmeipak pet od preostalih konja. S njima øe biti kao sa svim mnoætvomIzraelovim koje je ovdje preostalo. Poæaljimo ih pa øemo vidjeti.”2Kr 7:14 I uzeæe dva konja kolska i kralj posla ljude za aramejskimtaborom govoreøi: “Idite, izvidite!”2Kr 7:15 Iæli su za njima do Jordana; put bijaæe sav prekriven haljinamai stvarima koje su Aramejci pobacali u bijegu. Glasnici se vratiæe iobavijestiæe kralja.2Kr 7:16 I narod iziåe i uze pljaçkati aramejski tabor: i bijaæe mjera fi-noga braæna za æekel, a dvije mjere jeçmenoga za jedan æekel, premarijeçi Jahvinoj.2Kr 7:17 Kralj je postavio na gradska vrata onoga dvorjanika o çiju seruku oslanjao; a narod ga izgazi na vratima i on umrije, prema rijeçi ætoju je rekao Boœji çovjek kad mu kralj bijaæe doæao.2Kr 7:18 Dogodilo se kako je çovjek Boœji rekao kralju: “Sutra u ovodoba na vratima Samarije bit øe dvije mjere jeçmenoga braæna za æekeli mjera finoga braæna za æekel.”2Kr 7:19 Dvorjanik je odgovorio Elizeju: “Pa da Jahve naçini i okna nanebu, bi li moglo biti æto kaœeæ?” Elizej mu je odgovorio: “Vidjet øeæsvojim oçima, ali neøeæ jesti.”2Kr 7:20 I doista, tako mu se dogodilo: izgazio ga narod na vratima te onumrije.2Kr 8:1 Elizej bijaæe savjetovao œeni kojoj je oœivio sina: “Ustani, poåi sasvojom obitelji i skloni se kao tuåinka bilo kamo, jer je Jahve pustio glad;veø je doæla u zemlju za sedam godina.”2Kr 8:2 Œena usta i uçini kako joj je rekao çovjek Boœji: otiæla je, ona injena obitelj, i ostala sedam godina u zemlji filistejskoj.2Kr 8:3 Na kraju sedme godine œena se vrati iz zemlje filistejske i odekralju da zatraœi svoju kuøu i njivu.2Kr 8:4 Upravo je kralj razgovarao s Gehazijem, momkom Boœjegaçovjeka. Govorio mu je: “Pripovijedaj mi o svim velikim djelima koja jeElizej uçinio.”2Kr 8:5 I kad je pripovijedao kralju o uskrisenju djeteta, eto œene kojoj jeElizej oœivio sina; ona se obrati kralju radi svoje kuøe i njive. A Gezahireçe: “Gospodaru kralju, evo one œene i evo njena sina koga je Elizejoœivio.”2Kr 8:6 Kralj upita œenu i ona mu sve pripovjedi. Tada joj kralj dadejednoga slugu, komu naredi: “Neka joj se vrati sve æto je njeno i sviprihodi od njive od dana kada je ostavila zemlju do danas!”Elizej i Hazael iz Damaska2Kr 8:7 Elizej doåe u Damask. Ben-Hadad, kralj aramejski, bijaæe obolio.Odmah mu javiæe: “Boœji çovjek doæao ovamo.”2Kr 8:8 Tada reçe kralj Hazaelu: “Uzmi sa sobom dar pa idi pred Boœjegçovjeka. I preko njega se posavjetuj s Jahvom da bi saznao hoøu li seizlijeçiti od ove bolesti.”2Kr 8:9 Hazael ode pred Elizeja i donese mu u dar æto bijaæe od pona-jboljeg u Damasku, sve to natovareno na çetrdeset deva. Doåe on i

318stade preda njega i reçe: “Tvoj sin Ben-Hadad, kralj aramejski, æalje mek tebi i pita hoøe li ozdraviti od one bolesti.”2Kr 8:10 Elizej mu odgovori: “Idi i reci mu: ‘Ozdravit øeæ, dakako!’ Ali mije Jahve pokazao da øe umrijeti.”2Kr 8:11 I çovjek Boœji uprije pogled preda se, smeten, i zaplaka.2Kr 8:12 Hazael reçe: “Zaæto plaçeæ, moj gospodaru?” Elizej odgovori:“Zato æto znam sva zla koja øeæ ti uçiniti Izraelcima: spalit øeæ im utvrde,maçem øeæ poubijati njihove ratnike, njihovu øeæ djecu satirati, a trudneœene parati.”2Kr 8:13 Hazael reçe: “Ali æto je tvoj sluga? Zar je pas da uçini takostraæne stvari?” Elizej odgovori: “U jednoj Jahvinoj objavi vidio sam tebekao kralja aramejskog.”2Kr 8:14 Hazael ode od Elizeja i vrati se svome gospodaru, koji ga upita:“Æto ti je rekao Elizej?” On odgovori: “Rekao mi je da øeæ ozdraviti.”2Kr 8:15 Ali sutradan uze pokrivaç, namoçi ga u vodi i pokri kralja prekolica te on umrije. A na njegovo mjesto zakralji se Hazael.Joramovo kraljevanje u Judeji2Kr 8:16 Pete godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, u Izraelu,postade judejskim kraljem Joram, sin Joæafatov.2Kr 8:17 Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevaoje osam godina u Jeruzalemu.2Kr 8:18 Œivio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu jekøi Ahabova bila œena; radio je æto je zlo u Jahvinim oçima.2Kr 8:19 Ipak Jahve ne htjede razoriti Judeje zbog sluge svoga Davida,zato æto mu obeøa da øe dati svjetiljku njemu i njegovim sinovimazauvijek.2Kr 8:20 U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuæe ispod judejske vlastii postaviæe sebi kralja.2Kr 8:21 Joram ode u Seir i s njim sva bojna kola. Diœe se noøu i pobiEdomce koji su bili opkolili njega i zapovjednike bojnih kola. Narodpobjeœe u svoje æatore.2Kr 8:22 Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas.U isto se doba odmetnu i Libna.2Kr 8:23 Ostala povijest Jorama, sve æto je uçinio, zar to nije zapisanou knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?2Kr 8:24 Joram poçinu kraj svojih otaca i bi pokopan k svojim ocima uDavidovu gradu. Njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega.Kraljevanje Ahazje u Judeji2Kr 8:25 Dvanaeste godine Jorama, sina Ahabova, kralja Izraela,postade judejskim kraljem Ahazja, sin Joramov.2Kr 8:26 Ahazji bijahu dvadeset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevaoje godinu dana u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Atalija, a bila je køiizraelskog kralja Omrija.2Kr 8:27 I on je hodio putem obitelji Ahabove i çinio je zlo u oçimaJahvinim, kao i obitelj Ahabova, jer je s njom bio u rodu.2Kr 8:28 On je poæao s Joramom, sinom Ahabovim, u Ramot Gilead uboj protiv Hazaela, aramskog kralja.2Kr 8:29 Kralj Joram vratio se u Jizreel da se lijeçi od rana æto mu ihzadadoæe u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Jo-ramov sin Ahazja, judejski kralj, siæao je u Jizreel da posjeti Ahabovasina Jorama jer se Joram razbolio.Elizejev uçenik pomazao Jehua za kralja2Kr 9:1 Prorok Elizej pozva jednoga od proroçkih sinova i reçe mu: “Opaæise, uzmi sa sobom ovu posudu s uljem pa idi u Ramot Gilead.2Kr 9:2 Kad onamo stigneæ, potraœi Jehua, sina Joæafatova, sinaNimæijeva. Kad ga naåeæ, izvedi ga izmeåu njegovih drugova i uvedi gau pokrajnju sobu.2Kr 9:3 I uzmi posudu s uljem, izlij mu je na glavu i reci: ‘Ovako veliJahve: Pomazao sam te za kralja izraelskoga.’ Zatim otvori vrata i bjeœi,ne oklijevaj.”2Kr 9:4 Tada mladi prorok ode u Ramot Gilead.2Kr 9:5 Kad je stigao, zapovjednici vojske upravo su sjedili na okupu.On reçe: “Imam ti rijeç reøi, zapovjedniçe!” Jehu upita: “Komu od nas?”On odgovori: “Tebi, zapovjedniçe!”2Kr 9:6 Jehu tada ustade i uåe u kuøu. Mladi mu çovjek izli ulje na glavui reçe mu: “Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Pomazao sam te za kraljanad Jahvinim narodom, nad Izraelom.2Kr 9:7 Ti øeæ pobiti obitelj Ahaba, gospodara tvoga, a ja øu osvetiti krvsvojih slugu proroka i krv sviju sluœbenika Jahvinih na Izebeli2Kr 9:8 i na svoj obitelji Ahabovoj. Iskorijenit øu Ahabu sve æto mokri uzazid, robove i slobodnjake u Izraelu.

3192Kr 9:9 Uçinit øu s domom Ahabovim kao s domom Jeroboama, sinaNebatova, i kao s domom Baæe, sina Ahijina.2Kr 9:10 A Izebelu øe proœdrijeti psi na polju jizreelskom i nitko je neøepokopati.’” - Zatim otvori vrata i pobjeœe.Jehu proglaæen za kralja2Kr 9:11 Jehu iziåe k çasnicima svoga gospodara. Oni ga upitaæe: “Jeli sve u miru? Zaæto je ta budala dolazila k tebi?” On im odgovori: “Znateçovjeka i besjedu njegovu.”2Kr 9:12 Oni rekoæe: “Ne znamo! Kazuj nam!” On im reçe: “Govorio mije tako i tako i rekao mi: ‘Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kraljanad Izraelom.’”2Kr 9:13 Odmah oni uzeæe svoje ogrtaçe i prostrijeæe ih pred njim postepenicama, zatrubiæe u rogove i povikaæe: “Jehu je kralj!”Jehu priprema otimanje vlasti2Kr 9:14 Tako Jehu, sin Joæafata, sina Nimæijeva, skova urotu protivJorama - Joram je tada branio Ramot Gilead sa svim Izraelcima protivHazaela, aramejskog kralja.2Kr 9:15 Ali se kralj Joram vratio u Jizreel da lijeçi rane koje su mu zadaliAramejci u boju s Hazaelom, aramejskim kraljem. - I reçe Jehu: “Akovam je po volji, neka nitko ne utekne iz grada da odnese vijest u Jizreel.”2Kr 9:16 Jehu se tada pope na kola i ode prema Jizreelu, jer je Joramondje bolovao, i Ahazja, kralj judejski, doæao ga posjetiti.2Kr 9:17 Straœar koji je stajao na kuli u Jizreelu, videøi da dolazi Je-huova çeta, javi: “Vidim nekakvu çetu.” Joram naredi: “Uzmi konjanikai poæalji ga pred njih da upita: je li sve s mirom.”2Kr 9:18 Ode konjanik preda njega i reçe: “Ovako veli kralj: je li sve smirom?” - Jehu odgovori: “Æto te briga je li s mirom! Hajde za mnom.”Straœar javi: “Glasnik je stigao do njih, ali se ne vraøa.”2Kr 9:19 Kralj posla drugoga konjanika. Taj doåe k njima i upita: “Ovakoveli kralj: je li sve s mirom?” - Jehu mu odgovori: “Æto te briga je li smirom! Hajde za mnom.”2Kr 9:20 Straœar opet javi: “Doæao je do njih, ali se ne vraøa. A voœnja jekao voœnja Jehua, sina Nimæijeva: vozi kao mahnit!”2Kr 9:21 Joram reçe: “Preœi!” I upregoæe u njegova kola. Joram, kraljIzraela, i judejski kralj Ahazja iziåoæe, svaki u svojim kolima, u susretJehuu. Susretoæe ga u polju Nabota Jizreelca.Ubojstvo Jorama2Kr 9:22 Kad Joram ugleda Jehua, upita ga: “Je li sve u miru, Jehu?”Ovaj odgovori: “Kakvu miru dok traju bludniætva tvoje majke Izebele injena mnoga çaranja!”2Kr 9:23 Joram okrenu i udari u bijeg govoreøi Ahazji: “Izdaja, Ahazja!”2Kr 9:24 Jehu se lati luka, ustrijeli Jorama meåu pleøa: strijela mu proåeposred srca te se on sruæi u kola.2Kr 9:25 Jehu reçe svome dvorjaniku Bidkaru: “Digni ga i baci na njivuNabota Jizreelca. Sjeti se: kad smo ja i ti jahali za njegovim ocemAhabom, kako Jahve izreçe protiv njega:2Kr 9:26 ‘Kunem se: kako sinoø vidjeh krv Nabotovu i krv njegovihsinova,’ rijeç je Jahvina, ‘tako øu ti vratiti isto na ovome polju,’ rijeç jeJahvina. Digni ga, dakle, i baci ga na to polje, prema rijeçi Jahvinoj.”Ubojstvo Ahazje2Kr 9:27 Kada je to vidio judejski kralj Ahazja, pobjeœe prema Bet Ha-ganu, ali ga je Jehu gonio i naredio: “Ubijte i njega!” Ranili su ga u kolimana brdu Guru, koje se nalazi kod Jibleama. Ali je umakao u Megido iondje umrije.2Kr 9:28 Njegove su ga sluge u kolima prenijele u Jeruzalem i sahranilega u grobnici kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu.2Kr 9:29 Jedanaeste godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, Ahazjapostade kralj nad Judejom.Ubojstvo Izebele2Kr 9:30 A Jehu bijaæe uæao u Jizreel. Kad je to çula Izebela, namazaoçi, uresi glavu i pogleda s prozora.2Kr 9:31 I kad je Jehu ulazio na vrata, ona reçe: “Kako je, Zimri, ubojicosvoga gospodara?”2Kr 9:32 Jehu okrenu lice prema prozoru i reçe: “Tko je sa mnom, tko?”I dva-tri dvoranina pogledaæe prema njemu.2Kr 9:33 On reçe: “Bacite je dolje.” I oni je baciæe. Njena je krv poprskalazidove i konje, koji je pogaziæe.2Kr 9:34 Uæao je on, jeo i pio, a zatim naredio: “Pogledajte onu proklet-nicu i sahranite je, jer je bila kraljevska køi.”2Kr 9:35 I odoæe da je sahrane, ali ne naåoæe niæta od nje, osim lubanje,nogu i ruku.

3202Kr 9:36 Vratiæe se i javiæe, a Jehu reçe: “To je rijeç koju je Jahve objaviopreko svoga sluge Ilije Tiæbijca: ‘U polju jizreelskom psi øe proœdrijetiIzebelino tijelo.2Kr 9:37 Izebelino truplo bit øe kao gnoj u polju, da se neøe moøi kazati:Ovo je Izebela.’”Uniætenje izraelske kraljevske obitelji2Kr 10:1 U Samariji bijaæe sedamdeset Ahabovih sinova. Jehu napisapismo i posla ga u Samariju zapovjednicima grada, starjeæinama i skrb-nicima Ahabove djece. Kazivaæe u njemu:2Kr 10:2 “Sada, kad vam stigne ovo pismo - vi, u kojih su sinovi vaæeggospodara, koji imate kola i konje, tvrde gradove i oruœje -2Kr 10:3 pogledajte koji je izmeåu sinova vaæeg gospodara najbolji inajdostojniji, pa ga postavite na prijestolje njegova oca i borite se zadom svoga gospodara.”2Kr 10:4 Ali se oni veoma uplaæiæe i rekoæe: “Eto, dva mu kralja nisumogla odoljeti, kako øemo mu mi odoljeti?”2Kr 10:5 Upravitelj dvora, zapovjednik grada, starjeæine i skrbniciporuçiæe ovo Jehuu: “Mi smo tvoje sluge, çinit øemo sve æto nam budeænaredio; kraljem proglaæavati neøemo nikoga. Çini æto misliæ da je dobro.”2Kr 10:6 Jehu im napisa drugo pismo i u njemu reçe: “Ako ste za menei œelite me sluæati, uzmite glave ljudi, sinova svoga gospodara, i potraœiteme sutra u ovo doba u Jizreelu.” Sedamdeset je naime kraljevih sinovabilo kod uglednih graåana koji su ih odgajali.2Kr 10:7 I kad im je stiglo ovo pismo, uzeli su kraljeve sinove i pobili ihsvih sedamdeset. Njihove su glave metnuli u koæare i poslali su ih njemuu Jizreel.2Kr 10:8 Glasnik doåe i javi mu: “Donijeli su glave kraljevih sinova.” Onreçe: “Stavite ih do sutra kod ulaznih vrata, u dvije hrpe.”2Kr 10:9 Ujutro iziåe, stade i reçe svomu narodu: “Vi ste pravedni! Jasam se urotio protiv svoga gospodara i ja sam ga ubio, ali tko pobi sveove?2Kr 10:10 Znajte, dakle, da nije izostala nijedna rijeç koju reçe Jahve oobitelji Ahabovoj; nego je Jahve izvræio sve æto je rekao preko slugesvoga Ilije.”2Kr 10:11 I Jehu pobi sve koji su u Jizreelu ostali iz kuøe Ahabove, svevelikaæe njegove, pouzdanike i sveøenike njegove. Nije poætedio nikoga.Pokolj Ahazjine braøe2Kr 10:12 Potom usta Jehu i poåe u Samariju. Kad je bio na cesti kodBet Ekeda pastirskoga,2Kr 10:13 naåe braøu judejskog kralja Ahazje te ih upita: “Tko ste?” Onimu odgovoriæe: “Mi smo braøa Ahazjina, a silazimo da pozdravimosinove kraljeve i sinove kraljiçine.”2Kr 10:14 Tada zapovjedi: “Pohvatajte ih œive!” I œive ih pohvataæe ipobiæe ih na studencu kod Bet Ekeda, njih çetrdeset i dvojicu. Nije ostavioni jednoga od njih.Jehu i Jonadab2Kr 10:15 Otiæavæi odatle, naåe Jonadaba, sina Rekabova, koji mu jedolazio u susret. On ga pozdravi i reçe mu: “Je li tvoje srce iskrenoprema mome, kao æto je moje prema tvome srcu?” Jonadab odgovori:“Jest.” - “Ako je tako, daj mi ruku.” Jonadab mu pruœi ruku i Jehu gaposadi kraj sebe na kola.2Kr 10:16 I reçe mu: “Hodi sa mnom, divit øeæ se mojoj revnosti za Jahvu.”I odvede ga na svojim kolima.2Kr 10:17 Uæao je u Samariju i poubijao sve preœivjele iz obitelji Ahaboveu Samariji. Sve ih je iskorijenio po rijeçi koju Jahve bijaæe rekao Iliji.Pokolj Baalovih vjernika i ruæenje njegova hrama2Kr 10:18 Jehu je sakupio sav narod i rekao mu: “Ahab je malo poætivaoBaala; Jehu øe ga viæe poætivati.2Kr 10:19 Sada mi pozovite sve proroke Baalove, sve njegove sluge isve njegove sveøenike, neka ni jedan ne izostane, jer øu œrtvovati velikuœrtvu Baalu. Tko izostane, izgubit øe œivot.” Jehu je radio lukavo, da biuniætio Baalove vjernike.2Kr 10:20 Jehu reçe: “Sazovite sveçani zbor Baalu.” I sazvaæe ga.2Kr 10:21 Jehu je nato poslao glasnike po svem Izraelu i doæli su sviBaalovi vjernici: nije bilo ni jednoga da bi izostao. Skupili su se u Baalovhram, koji se ispunio od jednoga zida do drugoga.2Kr 10:22 Jehu reçe çuvaru haljina: “Iznesi haljine svim Baalovim vjer-nicima.” I iznese im haljine.2Kr 10:23 Jehu uåe u hram Baalov s Jonadabom, sinom Rekabovim, ireçe Baalovim vjernicima: “Provjerite dobro da nema ovdje meåu vamaJahvina sluge nego samih Baalovih vjernika.”

3212Kr 10:24 I poåe œrtvovati klanice i paljenice.Ali je Jehu postavio vani osamdeset svojih ljudi i rekao im: “Ako koji odvas pusti da utekne i jedan od ovih ljudi æto ih predajem u vaæe ruke,svojim øe œivotom platiti njegov œivot.”2Kr 10:25 Kad je Jehu zavræio prinos paljenice, naredi tjelesnoj straœi idvoranima: “Uåite, pobijte ih! Nitko neka ne iziåe!” Tjelesna straœa idvorani uåoæe, pobiæe ih oætricom maça i prodrijeæe sve do svetiætaBaalova hrama.2Kr 10:26 Iznesoæe Baalov lik iz hrama i spaliæe ga.2Kr 10:27 Raskopaæe œrtvenik Baalov, sruæiæe i hram Baalov i pretvoriæega u jame za neçist, koje su ostale do danas.Kraljevanje Jehuovo u Izraelu2Kr 10:28 Tako je Jehu istrijebio Baala iz Izraela.2Kr 10:29 Ali se Jehu nije okrenuo od grijeha Jeroboama, sina Neba-tova, kojima je zavodio Izraela, od zlatnih telaca u Betelu i Danu.2Kr 10:30 Jahve je rekao Jehuu: “Zato æto si dobro izvræio ono æto mi jepo volji i æto si uçinio sve æto sam nosio u srcu protiv kuøe Ahabove, tvojiøe sinovi sve do çetvrtoga koljena sjediti na prijestolju Izraelovu.”2Kr 10:31 Ali Jehu nije vjerno i svim srcem svojim slijedio zakon Jahve,Boga Izraelova. Nije se odvratio od grijeha kojima je Jeroboam zavodioIzraela.2Kr 10:32 U ono je vrijeme Jahve poçeo krnjiti zemlju izraelsku, i Hazaelse tukao s Izraelcima na svom podruçju,2Kr 10:33 od Jordana prema sunçevu izlasku, u svoj zemlji Gileadu, uzemlji Gadovoj, Rubenovoj i Manaæeovoj, sve od Aroera na obali Arnona,do Gileada i Baæana.2Kr 10:34 Ostala povijest Jehuova, sve æto je uçinio, sva njegova djela,zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?2Kr 10:35 Poçinuo je kraj svojih otaca i pokopaæe ga u Samariji. Joa-haz, sin njegov, zakralji se mjesto njega.2Kr 10:36 Jehu je vladao u Samariji nad Izraelom dvadeset i osamgodina.2Kr 11:1 Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevæi gdje joj sin poginu, ustadei posmica sav kraljevski rod.2Kr 11:2 Ali Joæeba, køi kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjinasina Joaæa; ukravæi ga izmeåu kraljevih sinova koje su ubijali, metnu gas dojiljom u loœnicu. Tako ga je skrila od Atalije te nije pogubljen.2Kr 11:3 Bio je skriven u Domu Jahvinu æest godina, sve dok je zemljomvladala Atalija.2Kr 11:4 Sedme godine Jojada posla po satnike Karijaca i tjelesnu straœui pozva ih k sebi u Dom Jahvin. Sklopi s njima savez, zakle ih i pokazaim kraljeva sina.2Kr 11:5 I reçe im: “Evo æto valja da uçinite: treøina vas koji subotomulazite u sluœbu neka çuva straœu kod kraljevskoga dvora.2Kr 11:6 Druga treøina, ona kod Surskih vrata, i treøa treøina, ona kodstraœnjih straœarskih vrata, neka çuvaju straœu kod ulaza u dvor;2Kr 11:7 a ostala dva vaæa odreda, svi koji subotom izlaze iz sluœbe,neka çuvaju straœu u Domu Jahvinu kod kralja.2Kr 11:8 Tako øete okruœiti kralja, svaki s oruœjem u ruci. I tko god pokuæaproøi kroz vaæe redove, neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamogod poåe ili izaåe.”2Kr 11:9 Satnici su uçinili sve kako im je naredio sveøenik Jojada. Svakije od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u sluœbu s onima kojisubotom izlaze. I svi su doæli sveøeniku Jojadi.2Kr 11:10 Sveøenik dade satnicima koplja i ætitove kralja Davida æto subili u Domu Jahvinu.2Kr 11:11 Straœari se svrstaæe, s oruœjem u ruci, od juœne do sjevernestrane Doma i prema œrtveniku i Domu oko kralja unaokolo.2Kr 11:12 Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade muSvjedoçanstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: “Œivio kralj!”2Kr 11:13 Kad Atalija çu viku naroda, doåe k narodu u Dom Jahvin.2Kr 11:14 Pogleda bolje, kad gle, kralj, po obiçaju, stoji na svojem mjestu,a pred kraljem zapovjednici i sviraçi; sav puk klikøe od radosti i trubi utrube. Tad Atalija razdrije haljine i povika: “Izdaja! Izdaja!”2Kr 11:15 Sveøenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima:“Izvedite je kroz redove i tko krene za njom pogubite ga maçem.” Joæ jesveøenik dodao: “Nemojte je smaknuti u Domu Jahvinu.”2Kr 11:16 Staviæe ruke na nju; a kad je kroz Konjska vrata stigla dokraljevskog dvora, ondje je pogubiæe.2Kr 11:17 Tada Jojada sklopi savez izmeåu Jahve, kralja i naroda danarod bude narod Jahvin.

3222Kr 11:18 Potom sav narod ode u Baalov hram i razoriæe ga, poruæiæeœrtvenike i polomiæe likove; a Baalova sveøenika Matana ubiæe predœrtvenicima. A sveøenik opet postavi straœe kod Doma Jahvina.2Kr 11:19 Zatim uze satnike Karijaca, straœu i sav narod. Oni izvedoæekralja iz Doma Jahvina i uvedoæe ga u dvor kroz Vrata straœarska. I Joaæsjede na kraljevsko prijestolje.2Kr 11:20 Sav se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili maçemu kraljevskom dvoru.Joaæevo kraljevanje u Judeji2Kr 12:1 Joaæu je bilo sedam godina kad se zakraljio.2Kr 12:2 Sedme godine Jehuova kraljevanja Joaæ je postao kraljem ikraljevao je çetrdeset godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Sibja ibila je iz Beer Æebe.2Kr 12:3 Joaæ je çinio æto je pravo u oçima Jahve svega svog vijeka jerga je pouçavao sveøenik Jojada.2Kr 12:4 Ali uzviæica nisu sruæili i narod je svejednako prinosio œrtve ikad na uzviæicama.2Kr 12:5 Joaæ reçe sveøenicima: “Sav novac od posveøenih darova ætose donosi u Dom Jahvin, novac koji je nekomu nametnut procjenom inovac æto ga tko od svoje volje donose u Dom Jahvin2Kr 12:6 neka sveøenici uzimaju svaki od svoga znanca i oni neka timpoprave Dom gdje god se naåe koje oæteøenje.”2Kr 12:7 Ali u dvadeset i treøoj godini kraljevanja Joaæeva sveøenicinisu joæ popravili Doma.2Kr 12:8 Tada kralj Joaæ pozva sveøenika Jojadu i druge sveøenike ireçe im: “Zaæto ne popravljate Dom? Odsad ne smijete viæe sebi uzimatinovac od svojih znanaca nego ga morate dati za popravak Doma.”2Kr 12:9 Sveøenici pristadoæe da ne uzimaju novac od naroda, ali niDoma da ne popravljaju.2Kr 12:10 Tada sveøenik Jojada uze kovçeg, proreza rupu na zaklopcui stavi ga uza œrtvenik, zdesna od ulaza u Dom Jahvin. Sveøenici, çuvaripraga, stavljali su u njega sav novac skupljen u Domu Jahvinu.2Kr 12:11 Kad bi se vidjelo da u kovçegu ima mnogo novaca, doæao bikraljev tajnik s velikim sveøenikom te bi prebrojili i zavezali novac koji senalazio u Domu Jahvinu.2Kr 12:12 Prebrojeni novac uruçivao se upraviteljima poslova oko po-pravka Doma Jahvina, a oni su isplaøivali drvodjeljama i graditeljimakoji su radili u Domu Jahvinu2Kr 12:13 i zidarima i klesaçima kamena, i za nabavu drveta i tesanogkamena odreåena za popravak Doma Jahvina, ukratko: za troækoveoko popravka Doma.2Kr 12:14 Ali u Domu Jahvinu nisu se pravile srebrne çaæe, ni noœevi, niplitice, ni trube, niti bilo kakav predmet od zlata ili srebra za novac koji jedarovan,2Kr 12:15 nego su ga davali radnicima koje su najmili za popravakJahvina Doma.2Kr 12:16 Nije se traœio obraçun od ljudi kojima su predavali novac daga daju radnicima, jer su oni radili savjesno.2Kr 12:17 Novac naknadnice i okajnice nije se unosio u Dom Jahvin,nego je pripao sveøenicima.2Kr 12:18 Tada Hazael, aramejski kralj, poåe u rat protiv Gata i osvojiga. Zatim odluçi poøi protiv Jeruzalema.2Kr 12:19 Joaæ, judejski kralj, uze sve posveøene darove koje su posvetilijudejski kraljevi, njegovi oci: Joæafat, Joram i Ahazja, sve æto je samprikazao i sve zlato koje se naælo u riznicima Doma Jahvina i kraljevskogdvora. Sve to posla Hazaelu, aramejskom kralju, i tako se ovaj udalji odJeruzalema.2Kr 12:20 Ostala povijest Joaæeva i sve æto je uçinio, zar sve to nijezapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?2Kr 12:21 Njegovi çasnici ustadoæe i skovaæe zavjeru; ubiæe Joaæa uBet Milu kad je u njega silazio.2Kr 12:22 Njegovi çasnici Jozakar, sin Æimatov, i Jozabad, sin Æomerov,zadaæe mu smrtni udarac. Pokopali su ga kraj njegovih otaca u Davi-dovu gradu, a njegov sin Amasja zakralji se mjesto njega.Joahazovo kraljevanje u Izraelu2Kr 13:1 Dvadeset i treøe godine kraljevanja judejskog kralja Joaæa,sina Ahazjina, postade Joahaz, sin Jehuov, izraelskim kraljem u Sa-mariji. Kraljevao je sedamnaest godina.2Kr 13:2 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim i poveo se za grijesimaJeroboama, sina Nebatova, koji je zavodio Izraela. Od njih nije odstupao.2Kr 13:3 Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke

323aramejskog kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, zasve ono vrijeme.2Kr 13:4 Ali je Joahaz ublaœio lice Jahvino i Jahve ga je usliæio, jer jevidio nevolju koju je aramejski kralj nanosio Izraelu.2Kr 13:5 Jahve je dao Izraelu izbavitelja koji ga je izbavio od rukearamejske te su Izraelci œivjeli u svojim æatorima kao i prije.2Kr 13:6 Ali nisu odstupali od grijeha kojim Jeroboam bijaæe zaveoIzraela: ustrajali su u njemu, pa i aæere ostadoæe u Samariji.2Kr 13:7 Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku,deset bojnih kola i deset tisuøa pjeæaka; kralj aramejski bijaæe ih uniætioi zgazio ih kao prah u vræidbi.2Kr 13:8 Ostala povijest Joahazova, sve æto je uçinio i poduzimao, zarsve to nija zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?2Kr 13:9 Joahaz je poçinuo sa svojim ocima i bi pokopan u Samariji, anjegov sin Joaæ zakralji se mjesto njega.Joaæevo kraljevanje u Izraelu2Kr 13:10 Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joaæapostade Joaæ, sin Joahazov, izraelskim kraljem u Samariji; kraljevao jeæesnaest godina.2Kr 13:11 Çinio je æto je zlo u oçima Jahvinim. Nije odstupao od grijehaJeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. Za njim se poveo.2Kr 13:12 Ostala povijest Joaæeva, sve æto je uçinio, junaætva njegova,kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisanou knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?2Kr 13:13 Joaæ je poçinuo sa svojim ocima, a Jeroboam se popeo nanjegovo prijestolje. Joaæa pokopaæe u Samariji uz izraelske kraljeve.2Kr 13:14 Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti,doåe mu izraelski kralj Joaæ, rasplaka se nad njim i reçe mu: “Oçe moj,oçe moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!”2Kr 13:15 Elizej mu reçe: “Uzmi luk i strijele.” I on dohvati luk i strijele.2Kr 13:16 Elizej øe tada kralju: “Nategni luk!” I on ga nateœe. Elizej staviruke na ruke kraljeve,2Kr 13:17 zatim reçe: “Otvori prozor prema istoku.” I on ga otvori, a natoøe Elizej: “Odapni!” I on odape, a Elizej reçe: “Pobjedonosna strijelaJahvina! Pobjedniçka strijela nad Aramejcima! Do nogu øeæ potuøiAramejce kod Afeka.”2Kr 13:18 I nastavi: “Uzmi strijele!” On ih uze. Elizej tada reçe kralju:“Udri o zemlju!” On udari tri puta i stade.2Kr 13:19 Tada se rasrdi na njega Boœji çovjek i reçe: “Pet ili æest putatrebalo je da udariæ! Tada bi potpuno potukao Aramejce; ovako øeæ ihpobijediti samo tri puta.”2Kr 13:20 Elizej zatim umrije i pokopaæe ga. A pljaçkaæke çete Moabacanapadale zemlju svake godine.2Kr 13:21 Dogodilo se te su neki, sahranjujuøi çovjeka, opazili razbo-jnike: baciæe mtrvaca u grob Elizejev i odoæe. Mrtvac, dotakavæi se Elize-jevih kostiju, oœivje i stade na noge.2Kr 13:22 Aramejski kralj Hazael ugnjetavaæe Izraelce svega vijekaJoahazova.2Kr 13:23 Ali im se Jahve smilova i raœali se nad njima. Pogleda na njihzbog svoga Saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom.Nije ih htio uniætiti i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas.2Kr 13:24 Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadadzavlada namjesto njega.2Kr 13:25 Tada Joaæ, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sinaHazaelova, gradove koje Hazael u ratu bijaæe oteo njegovu ocu Joa-hazu. Joaæ ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove.2Kr 14:1 Druge godine kraljevanja Joaæa, sina Joahazova, nad Izrae-lom, postade judejskim kraljem Amasja, sin Joaæev.2Kr 14:2 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao jedvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bilaje iz Jeruzalema.2Kr 14:3 Çinio je æto je pravo u Jahvinim oçima, ali ne sasvim kao praotacnjegov David. U svemu je slijedio Joaæa, svoga oca.2Kr 14:4 Ali uzviæica nije razruæio i narod je svejednako prinosio œrtve ikad na uzviæicama.2Kr 14:5 Kad je uçvrstio kraljevstvo, smakao je one çasnike koji su muubili oca.2Kr 14:6 Ali nije pogubio sinova onih ubojica, prema onome æto jenapisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: “Neka seoçevi ne pogubljuju za sinove ni sinovi za oçeve, nego svatko neka gineza svoj grijeh.”

3242Kr 14:7 On je potukao Edomce u Slanoj dolini, deset tisuøa njih, i u bitkije zauzeo Selu; dao joj je ime Jokteel, koje nosi do danaænjega dana.2Kr 14:8 Tada Amasja posla glasnike izraelskom kralju Joaæu, sinuJehuova sina Joahaza, i poruçi mu: “Doåi da se ogledamo!”2Kr 14:9 A izraelski kralj Joaæ odvrati judejskom kralju Amasji: “Liba-nonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru: ‘Daj køermome sinu za œenu’, ali su divlje zvijeri libanonske proæle i trn izgazile.2Kr 14:10 Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i traœiæ slavu!Radije ostani kod kuøe. Zaæto izazivaæ zlo i hoøeæ da propadneæ ti i sviJudejci s tobom?”2Kr 14:11 Ali Amasja ne posluæa. Izaåe izraelski kralj Joaæ te se ogledaæeu boju on i judejski kralj Amasja u Bet Æemeæu u Judeji.2Kr 14:12 Izraelci poraziæe Judejce i oni pobjegoæe svaki pod svoj æator.2Kr 14:13 Izraelski kralj Joaæ uhvati u Bet Æemeæu judejskoga kraljaAmasju, sina Joaæeva, sina Ahazjina, i odvede ga u Jeruzalem. Tadasruæi jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u duœiniod çetiri stotine lakata.2Kr 14:14 Uzevæi sve zlato, srebro i posuåe æto se nalazilo u DomuJahvinu i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Sa-mariju.2Kr 14:15 Ostala povijest Joaæeva, sve æto je çinio i poduzimao i kakoje ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano uknjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva?2Kr 14:16 Joaæ je poçinuo sa svojim ocima i pokopan je u Samariji uzkraljeve izraelske. Sin njegov Jeroboam zakralji se mjesto njega.2Kr 14:17 Amasja, sin Joaæev, judejski kralj, œivio je joæ petnaest godinaposlije smrti izraelskog kralja Joaæa, sina Joahazova.2Kr 14:18 A ostala povijest Amasjina zar nije zapisana u knjizi Ljetopisakraljeva judejskih?2Kr 14:19 Protiv njega je skovana urota u Jeruzalemu. Iako je onpobjegao u Lakiæ, poslaæe za njim u Lakiæ ljude koji ga ondje ubiæe.2Kr 14:20 Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili u Jeruzalemukraj njegovih otaca, u Davidovu gradu.2Kr 14:21 Tada sav judejski narod uze Azahju, komu bijaæe æesnaestgodina, i zakralji ga namjesto njegova oca Amasje.2Kr 14:22 On opet sagradi Elat povrativæi ga Judeji, poæto je kralj poçinuokod svojih otaca.2Kr 14:23 Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sinaJoaæeva, postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joaæev.On je kraljevao çetrdeset i jednu godinu.2Kr 14:24 Çinio je æto je zlo u oçima Jahvinim, nije se ostavio nijednogagrijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.2Kr 14:25 On je dobio natrag izraelsko podruçje od Ulaza u Hamat doMrtvoga mora, prema rijeçi koju je Jahve, Bog Izraelov, rekao prekosluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat Hahefera.2Kr 14:26 Jer je Jahve vidio ljutu nevolju Izraelovu da viæe nema nislobodnih ni robova i nikoga da pomogne Izraelu.2Kr 14:27 Ali Jahve nije odluçio izbrisati ispod neba ime Izraelovo: spasioga je rukom Jeroboama, sina Joaæeva.2Kr 14:28 Ostala povijest Jeroboama, sve æto je uçinio i sve æto jepoduzimao, kako je ratovao i kako je vratio Damask Judi i Izraelu, zarsve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?2Kr 14:29 Jeroboam je poçinuo sa svojim ocima. Pokopali su ga u Sa-mariji uz kraljeve izraelske, a njegov sin Zaharija zakralji se mjesto njega.Azarjino kraljevanje u Judeji2Kr 15:1 Dvadeset i sedme godine kraljevanja Jeroboama, kraljaizraelskog, postade judejskim kraljem Azarja, sin Amasjin.2Kr 15:2 Bilo mu je æesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao jepedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila jeiz Jeruzalema.2Kr 15:3 Çinio je æto je pravo u Jahvinim oçima, sasvim kao i njegov otacAmasja.2Kr 15:4 Samo uzviæica nije sruæio i narod je svejednako prinosio œrtvei kad na uzviæicama.2Kr 15:5 Ali Jahve udari kralja i ostade on gubav do smrti. Stanovao jeu odvojenoj kuøi. Kraljev sin Jotam bio upravitelj dvora i sudio je pukuzemlje.2Kr 15:6 Ostala povijest Azarjina i sve æto je uçinio, zar sve to nijezapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?2Kr 15:7 Azarja je poçinuo i sahraniæe ga kraj njegovih otaca u Davi-dovu gradu. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Jotam.

3252Kr 15:8 Trideset i osme godine Azarjina kraljevanja u Judeji postadeizraelskim kraljem u Samariji za æest mjeseci Zaharija, sin Jeroboamov.2Kr 15:9 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim, kao æto su çinili njegovioci; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je na grijehnaveo Izraela.2Kr 15:10 Æalum, sin Jabeæov, uroti se protiv njega; udario ga je i usm-rtio u Jibleamu te se zakraljio mjesto njega.2Kr 15:11 Ostala povijest Zaharijina zapisana je u knjizi Ljetopisaizraelskih kraljeva.2Kr 15:12 Ispunila se rijeç koju je Jahve rekao Jehuu: “Tvoji øe sinovisjediti na prijestolju Izraela sve do çetvrtog koljena.” I tako je bilo.Kraljevanje Æaluma u Izraelu2Kr 15:13 Æalum, sin Jabeæov, postade kraljem trideset i devete godinekraljevanja Uzije, judejskog kralja, i kraljevao je mjesec dana u Samariji.2Kr 15:14 Menahem, sin Gadijev, ode iz Tirse, uåe u Samariju te udariÆaluma, sina Jabeæova, usmrti ga i zakralji se mjesto njega.2Kr 15:15 Ostala povijest Æalumova i urota koju je skovao, sve jezapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih.2Kr 15:16 Tada je Menahem razorio Tifnah i sve æto je u njem bilo injegovo podruçje od Tirse jer mu nisu otvorili vrata. Razorio ga je i raspo-rio sve trudnice u njemu.2Kr 15:17 Trideset i devete godine kraljevanja Azarje u Judeji postadeMenahem, sin Gadijev, kraljem Izraela. Kraljevao je deset godina uSamariji.2Kr 15:18 Çinio je æto je zlo u oçima Jahvinim; nije odstupao od grijehaJeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.2Kr 15:19 Pul, kralj Asirije, osvoji zemlju. Menahem dade Pulu tisuøutalenata srebra da mu pomogne uçvrstiti kraljevsku vlast u njegovimrukama.2Kr 15:20 Menahem ubra taj novac od Izraela, od svih imuønih ljudi, dabi ga mogao dati asirskom kralju. Po osobi je bilo pedeset æekela srebra.Tako se asirski kralj vratio i nije ondje ostao u zemlji.2Kr 15:21 Ostala povijest Menahema i sve æto je uçinio, zar sve to nijezapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?2Kr 15:22 Menahem je poçinuo sa svojim ocima, a sin njegov Pekahjazakralji se na njegovo mjesto.2Kr 15:23 Pedesete godine kraljevanja judejskog kralja Azarje postadekraljem izraelskim u Samariji Pekahja, sin Menahemov. Kraljevao jedvije godine.2Kr 15:24 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim; nije odstupao odgrijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.2Kr 15:25 Njegov dvoranin Pekah, sin Remalijin, uroti se protiv njega iubi ga u Samariji, u kuli kraljevskog dvora, s Argobom i Arjeom. Imao jesa sobom pedeset ljudi iz Gileada. Ubio je kralja i zakraljio se mjestonjega.2Kr 15:26 Ostala povijest Pekahje i sve æto je uçinio, sve je to zapisanou knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.2Kr 15:27 Pedeset i druge godine kraljevanja Azarje, judejskoga kralja,postade kraljem u Samariji Pekah, sin Remalijin. Kraljevao je dvadesetgodina.2Kr 15:28 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim; nije odstupao odgrijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.2Kr 15:29 U vrijeme izraelskog kralja Pekaha doæao je asirski kralj TiglatPileser i zauzeo Ijon, Abel Bet Maaku, Janoah, Kedeæ, Hasor, Gilead,Galileju i svu zemlju Naftalijevu. I odveo je stanovniætvo u Asiriju.2Kr 15:30 Hoæea, sin Elin, uroti se protiv Pekaha, sina Remalijina, ubiga i zakralji mjesto njega dvadesete godine Jotama, sina Uzijina.2Kr 15:31 Ostala povijest Pekahova, sve æto je uçinio, sve je to zapisanou knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.Jotamovo kraljevanje u Judeji2Kr 15:32 Druge godine kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, nad Izrae-lom, postade judejskim kraljem Jotam, sin Uzijin.2Kr 15:33 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevaoje æesnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bjeæe ime Jeruæa,Sadokova køi.2Kr 15:34 Çinio je æto je pravo u Jahvinim oçima, sasvim kao i otac muUzija.2Kr 15:35 Ali ni on nije sruæio uzviæica; narod je svejednako prinosioœrtve i kad na uzviæicama. On je sagradio Gornja vrata na Domu Jahvinu.2Kr 15:36 Ostala povijest Jotama i sve æto je uçinio, zar to nije svezapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

3262Kr 15:37 U njegove je dane Jahve poçeo slati protiv Judeje aramejskogkralja Resina i Pekaha, sina Remalijina.2Kr 15:38 Tada Jotam poçinu kod otaca i sahraniæe ga u gradu njegovapraoca Davida. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz.2Kr 16:1 Sedamnaeste godine vladanja Pekaha, sina Remalijina,postade judejskim kraljem Ahaz, sin Jotamov.2Kr 16:2 Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao jeæesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije çinio æto je pravo u oçima Jahve,Boga njegova, kao æto je çinio predak mu David.2Kr 16:3 Œivio je poput izraelskih kraljeva i sam je proveo svoga sinakroz oganj po gnusnom obiçaju naroda æto ih je Jahve protjerao predIzraelovim sinovima.2Kr 16:4 Prinosio je œrtve i kad po uzviæicama i breœuljcima i pod svakimzelenim drvetom.2Kr 16:5 Tada aramejski kralj Resin i Pekah, sin Remalijin, kralj Izraela,poåoæe u rat protiv Jeruzalema. Opsjedoæe ga, ali ga ne mogoæe osvo-jiti.2Kr 16:6 U to vrijeme aramejski kralj Resin vrati Elat Edomcima; protjeraoje Judejce iz Elata; uæli su Edomci u njega i ondje su ostali do danas. -2Kr 16:7 Tada Ahaz uputi poslanike asirskom kralju Tiglat-Pileseru damu kaœu: “Ja sam tvoj sluga i sin tvoj! Doåi i izbavi me iz ruku aramejskogkralja i kralja Izraela, koji su se digli protiv mene.”2Kr 16:8 Ahaz je uzeo srebro i zlato æto se nalazilo u Domu Jahvinu i uriznicama kraljevskog dvora i sve je poslao na dar asirskom kralju.2Kr 16:9 I posluæa ga asirski kralj: otiæao je na Damask i osvojio ga.Stanovniætvo je odveo u suœanjstvo u Kir, a Resina je pogubio.2Kr 16:10 Kralj Ahaz otiæao je u Damask u susret asirskom kralju Tiglat-Pileseru. I vidio je œrtvenik koji bijaæe u Damasku. Tada kralj Ahaz poslasveøeniku Uriji mjere œrtvenika, njegov nacrt i sve pojedinosti njegovegraåe.2Kr 16:11 Sveøenik Urija sagradi œrtvenik; sve je upute æto ih je kraljAhaz uputio iz Damaska izvræio sveøenik Urija prije nego æto se kraljAhaz vratio iz Damaska.2Kr 16:12 Poæto je kralj Ahaz stigao iz Damaska, vidio je œrtvenik, priæaomu i popeo se na njega.2Kr 16:13 Spalio je na œrtveniku svoju paljenicu i svoju prinosnicu, izliosvoju ljevanicu i krvlju priçesnica poækropio œrtvenik.2Kr 16:14 A mjedeni œrtvenik, koji bijaæe pred Jahvom, maknuo je ispredHrama, gdje je bio izmeåu novoga œrtvenika i Doma Jahvina. I postavioga je pokraj novoga œrtvenika sa sjevera.2Kr 16:15 Kralj Ahaz zapovjedio je sveøeniku Uriji: “Na velikom øeæœrtveniku spaljivati jutarnju paljenicu i veçernju prinosnicu, kraljevupaljenicu i njegovu prinosnicu, i paljenice, prinosnice i ljevanice sveganaroda. Po njemu øeæ izlijevati svu krv paljenica i klanica. A o œrtvenikuod mjedi joæ øu razmisliti.”2Kr 16:16 Sveøenik Urija uçini sve æto mu je naredio kralj Ahaz.2Kr 16:17 Kralj Ahaz skinuo je okvire s podnoœja; s njih je skinuo iumivaonike. A mjedeno more skinuo je s volova koji su stajali pod njimi stavio ga na kameni pod.2Kr 16:18 Pred asirskim je kraljem uklonio iz Jahvina Doma Subotnjihodnik koji bijahu sagradili i vanjski kraljevski prilaz.2Kr 16:19 Ostala povijest Ahazova i sve æto je uçinio, zar to nije svezapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?2Kr 16:20 Ahaz je poçinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Davidovugradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija.Kraljevanje Hoæee u Izraelu2Kr 17:1 Dvanaeste godine kraljevanja Ahaza u Judeji, postao je Hoæea,sin Elin, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je devet godina.2Kr 17:2 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim, ali ne kao izraelskikraljevi, njegovi prethodnici.2Kr 17:3 Asirski kralj Salmanasar poæao je protiv Hoæee, koji mu sepokorio i plaøao mu danak.2Kr 17:4 Ali je asirski kralj otkrio da mu Hoæea sprema zavjeru: joæ jeHoæea poslao poslanike egipatskom kralju Sou i nije platio danaka asir-skom kralju kao svake godine. Tada ga asirski kralj baci u tamnicu.2Kr 17:5 Asirski kralj osvoji svu zemlju i krenu opsjedati Samariju. Op-sjedao ju je tri godine.2Kr 17:6 Devete godine Hoæeine vladavine zauze asirski kralj Samarijui odvede Izraelce u suœanjstvo u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i naHaboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim.2Kr 17:7 I tako se dogodilo zato æto su Izraelci sagrijeæili protiv Jahve,

327Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona,kralja egipatskog. Ætovali su druge bogove,2Kr 17:8 slijedili obiçaje naroda æto ih je Jahve protjerao pred sinovimaIzraelovim, œivjeli po obiçajima æto su ih uveli kraljevi Izraelovi.2Kr 17:9 Izraelci i njihovi kraljevi potajno su çinili neprikladna djela protivJahve, Boga svoga. Podigli su uzviæice u svim svojim naseljima: odstraœarskih kula pa do utvråenih gradova.2Kr 17:10 Podizali su stupove i aæere na svakom humku i pod svakimzelenim drvetom.2Kr 17:11 Ondje su, na svim uzviæicama, palili kad po obiçaju narodaæto ih je Jahve protjerao ispred njih i çinili su zla djela te izazivali gnjevJahvin.2Kr 17:12 Sluœili su idolima, premda im Jahve bijaæe rekao: “Ne çinitetoga!”2Kr 17:13 A Jahve opominjaæe Izraelce i Judejce preko svih svojihproroka i sviju vidjelaca: “Obratite se od zlog puta svoga”, govorio je, “ipokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu kojisam naloœio ocima vaæim i prema svemu æto sam vam objavio prekoslugu svojih - proroka.”2Kr 17:14 Ali oni nisu posluæali nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci,koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga.2Kr 17:15 Prezreli su njegove zakone i Savez koji je sklopio s njihovimocima i opomene njegove koje im je upuøivao. Teœili su za ispraznoæøu,pa su i sami postali isprazni slijedeøi narode oko sebe, premda im jeJahve zapovjedio da ne çine kao oni.2Kr 17:16 Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i naçinili susebi salivene idole, dva teleta. Podigli su aæere, klanjali se svoj vojscinebeskoj i sluœili Baalu.2Kr 17:17 Provodili su svoje sinove i køeri kroz oganj, odavali se vraçanjui gatanju, çineøi tako zlo u oçima Jahvinim i razjarujuøi ga.2Kr 17:18 Tada se Jahve razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svogalica. Ostalo je samo pleme Judino.2Kr 17:19 Ali ni pleme Judino nije drœalo zapovijedi Jahve, Boga svoga,i slijedilo je obiçaje kojih su se drœali Izraelci.2Kr 17:20 I Jahve odbaci sav rod Izraela, ponizi ga i predade gapljaçkaæima, dok ih konaçno ne odbaci daleko od svoga lica.2Kr 17:21 On je, konaçno, otrgnuo Izraelce od kuøe Davidove, a Izraelje proglasio kraljem Jeroboama, sina Nebatova. Jeroboam je odvratioIzraela od Jahve i naveo ih na veliku grehotu.2Kr 17:22 Izraelci su slijedili svaki grijeh koji je Jeroboam poçinio i odnjega se nisu odvraøali,2Kr 17:23 dok konaçno Jahve nije odbacio Izraela ispred svoga lica,kako to bijaæe objavio po svojim slugama, prorocima. Odveo je Izraelceiz njihove zemlje u suœanjstvo u Asiriju, gdje su do danaænjega dana.2Kr 17:24 Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, iz Kute, iz Ave, Hamatai iz Sefarvajima, i naselio ih u gradovima Samarije mjesto Izraelaca. Onisu zaposjeli Samariju i nastanili se u gradovima njezinim.2Kr 17:25 U vrijeme naseljavanja u zemlju nisu ætovali Jahve i on jeposlao protiv njih lavove da ih rastrgaju.2Kr 17:26 Zato su rekli asirskom kralju: “Narodi koje si preselio da ihnastaniæ u gradovima Samarije ne znaju kako valja ætovati Boga ovezemlje i on je na njih poslao lavove, koji ih usmrøuju, jer ti narodi nepoznaju bogoætovlja ove zemlje.”2Kr 17:27 Tada je asirski kralj izdao ovu zapovijed: “Neka ide onamojedan od sveøenika koje sam odande doveo u suœanjstvo; neka ide,neka se ondje nastani i pouçi ih u ætovanju Boga one zemlje.”2Kr 17:28 Tako ode jedan od sveøenika koji su bili odvedeni iz Samarijei nastani se u Betelu. On ih je pouçio kako treba ætovati Jahvu.2Kr 17:29 Svaki je narod imao likove svojih bogova i postavili su ih uhramove na uzviæicama koje su podigli Samarijanci, svaki narod u svojimgradovima u kojima œivljaæe.2Kr 17:30 Babilonci naçiniæe Sukot Benota, Kuæani Nergala, HamaøaniAæimu;2Kr 17:31 Avijci naçiniæe Nibhaza i Tartaka, a Sefarvajimci spaljivahusvoju djecu na ognju u çast Adrameleka i Anameleka, sefarvajimskihbogova.2Kr 17:32 Oni su ætovali i Jahvu i postavili su neke izmeåu sebe zasveøenike uzviæica koji su im prinosili œrtve u hramovima uzviæica.2Kr 17:33 Ætovali su Jahvu i sluœili su svojim bogovima po obiçaju onihnaroda izmeåu kojih su ih preselili.2Kr 17:34 Oni se joæ i danas drœe starih obiçaja. Ne ætuju Jahve i ne

328usklaåuju svojih pravila i obiçaja sa Zakonom i zapovijedima æto ih jeJahve naredio djeci Jakova komu je nadjenuo ime Izrael.2Kr 17:35 Jahve bijaæe s njima sklopio Savez i zapovjedio im: “Ne ætujtetuåih bogova niti im se klanjajte. Nemojte ih ætovati niti im œrtava prinositi.2Kr 17:36 Samo je Jahve onaj koji vas je velikom snagom svojeispruœene ruke izveo iz zemlje egipatske; njega ætujte, njemu se klan-jajte i njemu œrtve prinosite.2Kr 17:37 Drœite se pravila i obiçaja, zakona i naredaba koje vam jepropisao da ih vjerno ispunjavate uvijek i ne ætujte tuåih bogova.2Kr 17:38 Nemojte zaboraviti Saveza koji sam sklopio s vama i nemojteætovati drugih bogova,2Kr 17:39 samo Jahvu, Boga svoga, poætujte i on øe vas izbaviti iz rukesvih vaæih neprijatelja.”2Kr 17:40 Ali oni nisu posluæali, nego su se i dalje drœali svoga starogobiçaja.2Kr 17:41 Tako su ti narodi ætovali Jahvu, a sluœili su i svojim idolima.Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova çine do dana danaænjega onakokako su çinili njihovi oci.2Kr 18:1 Treøe godine kraljevanja Hoæee, sina Elina, u Izraelu, postaoje judejskim kraljem Ezekija, sin Ahazov.2Kr 18:2 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao jedvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija,Zaharijina køi.2Kr 18:3 Çinio je æto je pravo u oçima Jahvinim, sasvim kao njegov otacDavid.2Kr 18:4 On je uklonio uzviæice, sruæio je stupove, sasjekao je aæere irazbio zmiju od mjedi koju bijaæe naçinio Mojsije. Izraelci su joj sve dotada prinosili œrtve. Zvali su je Nehuætan.2Kr 18:5 Pouzdavao se u Jahvu, Boga Izraelova. Ni prije njega ni poslijenjega ne bijaæe mu ravna meåu kraljevima judejskim.2Kr 18:6 Prionuo je uz Jahvu i nikada se nije okrenuo od njega. Drœaoje sve zapovijedi æto ih je Jahve dao preko Mojsija.2Kr 18:7 I Jahve bijaæe s njim, pomagaæe ga u svim njegovim pothvatima.Pobunio se protiv asirskog kralja i nije mu viæe bio podloœan.2Kr 18:8 On je potukao Filistejce do Gaze, opustoæio njihovo podruçjeod straœarskih kula sve do utvråenih gradova.Odjek osvajanja Samarije2Kr 18:9 Çetvrte godine vladavine Ezekijine, a to je bila sedma godinakraljevanja izraelskog kralja Hoæee, sina Elina, napade asirski kraljSalmanasar Samariju i opsjede je.2Kr 18:10 Osvojio ju je nakon tri godine. Æeste godine Ezekijine vlada-vine, a devete godine izraelskog kralja Hoæee, pala je Samarija.2Kr 18:11 Asirski je kralj odveo Izraelce u suœanjstvo u Asiriju i naselioih u Halahu, na Haboru, rijeci gozanskoj, i u medijskim gradovima.2Kr 18:12 Bijaæe to stoga æto nisu posluæali glas Jahve, Boga svoga, iæto su prekræili njegov Savez i sve æto im je naredio Mojsije, sluga Jahvin.Nisu niæta sluæali niti vræili.2Kr 18:13 Çetrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanheribnapade utvråene judejske gradove i osvoji ih.2Kr 18:14 Tada judejski kralj Ezekija poruçi asirskom kralju u Lakiæ:“Pogrijeæio sam! Obustavi svoje napade na me. Snosit øu sve æto minametneæ.” Asirski kralj zatraœi od Ezekije, judejskog kralja, tri stotinetalenata srebra i trideset talenata zlata.2Kr 18:15 I dade Ezekija sve srebro æto se naælo u Domu Jahvinu i uriznicama kraljevskog dvora.2Kr 18:16 U to je vrijeme Ezekija obio vrata i vratnice na Svetiætu Jahvinuæto ih bijaæe pozlatio on sam, judejski kralj Ezekija, i posla to asirskomkralju.2Kr 18:17 Asirski je kralj poslao iz Lakiæa u Jeruzalem kralju Ezekijivrhovnog zapovjednika vojske, velikog dvoranina i peharnika s jakomvojskom. Krenuæe oni, a kad su stigli u Jeruzalem, stadoæe kod vodovodaGornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje.2Kr 18:18 Oni pozvaæe kralja. Pred njim je izaæao upravitelj dvora Elija-kim, sin Hilkijin, pisar Æebna i savjetnik Joah, sin Asafov.2Kr 18:19 Veliki peharnik reçe im: “Kaœite Ezekiji: ‘Ovako veli veliki kralj,kralj asirski: kakvo je to pouzdanje u koje se uzdaæ?2Kr 18:20 Misliæ li da su prazne rijeçi veø savjet i snaga za rat? U kogase uzdaæ da si se pobunio protiv mene?2Kr 18:21 Eto, oslanjaæ se na Egipat, na slomljenu trsku koja probadai prodire dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski,svima koji se uzdaju u njega.’

3292Kr 18:22 Moœda øete mi odgovoriti: ‘Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.’Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzviæice i œrtvenike i zapovjedio Jude-jcima i Jeruzalemu: ‘Samo se pred ovim œrtvenikom u Jeruzalemu klan-jajte.’2Kr 18:23 Hajde, okladi se s mojim gospodarom, asirskim kraljem: datøu ti dvije tisuøe konja ako mogneæ naøi jahaçe za njih!2Kr 18:24 Kako øeæ onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugumoga gospodara? Ali se ti uzdaæ u Egipat da øe ti dati kola i konjanika.2Kr 18:25 Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protivovoga mjesta da ga razorim? Sam mi je Jahve rekao: ‘Idi na tu zemlju irazori je!’”2Kr 18:26 Elijakim, Æebna i Joah rekoæe velikom peharniku: “Molimo te,govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s namajudejski da çuje narod koji je na zidinama!”2Kr 18:27 Ali im veliki peharnik odgovori: “Zar me moj gospodar poslaoda ovo kaœem tvome gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima kojisjede na zidinama, osuåeni da s vama jedu svoju neçist i piju svojumokraøu?”2Kr 18:28 Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na jude-jskom ove rijeçi: “Çujte rijeç velikoga kralja, kralja asirskog!2Kr 18:29 Ovako veli kralj: ‘Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas nemoœe izbaviti iz moje ruke.2Kr 18:30 Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreøi:Jahve øe nas sigurno izbaviti, ovaj grad neøe pasti u ruke kralju asir-skom.’2Kr 18:31 Ne sluæajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: ‘Sklopite mir samnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svogavinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca2Kr 18:32 dok ne doåem i ne odvedem vas u zemlju kao æto je vaæa, uzemlju pæenice i moæta, u zemlju kruha i vinograda, u zemlju ulja i medada biste œivjeli i da ne pomrete. Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreøivam: Jahve øe vas izbaviti.’2Kr 18:33 Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asir-skoga kralja?2Kr 18:34 Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarva-jimski, henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju izruke moje?2Kr 18:35 Koji su meåu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemljuiz moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?”2Kr 18:36 Æutjeli su i ni rijeçi mu nisu odgovorili, jer kralj bijaæe zapo-vjedio: “Ne odgovarajte mu!”2Kr 18:37 Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Æebna i savjetnikJoah, sin Asafov, doåoæe k Ezekiji, razdrijevæi haljine, i priopøiæe murijeçi velikoga peharnika2Kr 19:1 Çuvæi to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuçe kostrijet iode u Dom Jahvin.2Kr 19:2 Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Æebnu isveøeniçke starjeæine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinuAmosovu.2Kr 19:3 Oni mu rekoæe: “Ovako veli Ezekija: ‘Ovo je dan nevolje, kaznei rugla. Prispjeæe djeca do roåenja, a nema snage da se rode.2Kr 19:4 Moœda je Jahve, Bog tvoj, çuo æto je rekao veliki peharnik kogaje asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu œivome imoœda øe Jahve, Bog tvoj, kazniti rijeçi koje je çuo! Pomoli se poboœnoza Ostatak koji je joæ preostao.’”2Kr 19:5 Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,2Kr 19:6 on im reçe: “Kaœite svome gospodaru: ‘Ovako veli Jahve: Neboj se rijeçi koje si çuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.2Kr 19:7 Udahnut øu u njega duh i kad çuje jednu vijest, vratit øe se usvoju zemlju. I uçinit øu da u svojoj zemlji pogine od maça.’”Povlaçenje velikog peharnika2Kr 19:8 Veliki peharnik vrati se i naåe asirskoga kralja gdje opsjedaLibnu, jer bijaæe çuo da je kralj otiæao iz Lakiæa.2Kr 19:9 Doçuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: “Evo,izaæao je da se bori protiv tebe.”Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kaœu Ezekiji:2Kr 19:10 “Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: ‘Neka te ne vara tvojBog, u koga se uzdaæ, govoreøi ti: Jeruzalem neøe pasti u ruke asirskogkralja!2Kr 19:11 Ti znaæ æto su asirski kraljevi uçinili svim zemljama izruçivæi ihprokletstvu! A ti, ti li øeæ se spasiti?

3302Kr 19:12 Jesu li bogovi spasili narode æto su ih uniætili moji oci: Gozance,Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru?2Kr 19:13 Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Henei Ive?’”2Kr 19:14 Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proçita ga. Zatimuåe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.2Kr 19:15 I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: “Jahve, Boœe Izraelov, kojistolujeæ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima,ti si stvorio nebo i zemlju.2Kr 19:16 Prikloni uho, Jahve, i poçuj, otvori oçi, Jahve, i vidi!Sanheribove çuj rijeçi koje poruçi da izruga Boga œivoga.2Kr 19:17 Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemljenjihove;2Kr 19:18 pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, veø djelaruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uniætiæe.2Kr 19:19 Ali sada, Jahve, Boœe naæ, izbavi nas iz ruke njegove daspoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini.”2Kr 19:20 Tada Izaija, sin Amosov, poruçi Ezekiji: “Ovako veli Jahve,Bog Izraelov: ‘Usliæah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asir-skog.’2Kr 19:21 Evo rijeçi æto je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti sedjevica, køi sionska; za tobom maæe glavom køi jeruzalemska.2Kr 19:22 Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogleddizao? Na Sveca Izraelova!2Kr 19:23 Po slugama si svojim vrijeåao Gospoda. Govorio si: smnoætvom kola ja popeh se na vrh gora, na najviæe vrhunce Libanona.Posjekoh mu cedre najviæe i çemprese ponajljepæe. Dosegoh mu vrhnajviæi i vrt njegov æumoviti.2Kr 19:24 Kopao sam i pio sam vode tuåe; stopalima tad isuæih sverijeke egipatske.2Kr 19:25 Çujeæ li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smiæljao,sada to ostvarujem: na tebi je da prometneæ gradove tvrde u razvaline.2Kr 19:26 Stanovnici njini, nemoøni, prepadnuti i smeteni, bijahu kaotrava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetromistoçnim.2Kr 19:27 Znam kad se diœeæ i kad sjedaæ, kad izlaziæ i kad se vraøaæ.2Kr 19:28 Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do uæiju mi doåe, prstenøu ti provuøi kroz nozdrve, uzde staviti u ‘vale, vratit øu te putem kojim sii doæao!2Kr 19:29 A znak neka ti bude ovo: Ove øe se godine jesti æto se samookruni,dogodine æto samo uzraste, a treøe godine sijte i œanjite, saditevinograde, jedite im rod.2Kr 19:30 Preœivjeli iz kuøe Judine œilje øe pustiti u dubinu, plodom roditiu visinu.2Kr 19:31 Jer øe iz Jeruzalema iziøi Ostatak, Saçuvani s gore Siona.Sve øe to uçiniti ljubomora Jahvina!2Kr 19:32 Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: ‘U ovaj grad on uøineøe, ovamo strijele svoje neøe izmetati, k njemu neøe ni ætit okrenuti,niti oko njega nasipe kopati.2Kr 19:33 Vratit øe se putem kojim je i doæao, u grad ovaj neøe uøi’ -Jahvina je rijeç.2Kr 19:34 Grad øu ovaj ætitit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svogaDavida.”2Kr 19:35 Te iste noøi iziåe Anåeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinuosamdeset i pet tisuøa ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondjesve sami mrtvaci.2Kr 19:36 Sanherib podiœe tabor i ode. Vratio se u Ninivu.2Kr 19:37 Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka,njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiæe maçem i pobjegoæe u zemljuararatsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.Ezekijina bolest i ozdravljenje2Kr 20:1 U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sinAmosov, doåe mu i reçe: “Ovako veli Jahve: ‘Uredi kuøu svoju jer øeæumrijeti; neøeæ ozdraviti.’”2Kr 20:2 Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi:2Kr 20:3 “Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjernoi poætena srca i da sam çinio æto je dobro u tvojim oçima.” I Ezekija briznuu gorak plaç.2Kr 20:4 Izaija joæ ne bijaæe iziæao iz srediænjeg predvorja kad mu jestigla rijeç Jahvina:

3312Kr 20:5 “Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Jahve,Bog tvoga oca Davida: ‘Usliæao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze.Izlijeçit øu te; za tri dana uziøi øeæ u Dom Jahvin.2Kr 20:6 Dodat øu tvome vijeku joæ petnaest godina. Izbavit øu tebe iovaj grad iz ruku asirskoga kralja; zakrilit øu ovaj grad radi sebe i slugesvoga Davida.’”2Kr 20:7 Izaija naloœi: “Uzmite oblog od smokava, privijte mu ga na çiri on øe ozdraviti.”2Kr 20:8 Ezekija upita Izaiju: “Po kojem øu znaku prepoznati da øe meJahve izlijeçiti i da øu za tri dana uziøi u Dom Jahvin?”2Kr 20:9 Izaija odgovori: “Evo ti znaka od Jahve da øe uçiniti æto je rekao:hoøeæ li da se sjena pomakne za deset stupnjeva naprijed ili da se vratiza deset stupnjeva?”2Kr 20:10 Ezekija odgovori: “Lako je sjeni pomaknuti se deset stupn-jeva naprijed! Ne! Neka se sjena vrati natrag za deset stupnjeva!”2Kr 20:11 Prorok Izaija zazva Jahvu i on uçini da se sjena vrati za desetstupnjeva. Siæla je za deset posljednjih stupnjeva na Ahazovu sunçaniku.2Kr 20:12 U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak-Baladan, sinBaladanov, pisma s darom Ezekiji, jer bijaæe çuo da se razbolio i ozdravio.2Kr 20:13 Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu- srebro, zlato, miomirise, mirisavo ulje - svoju oruœanu i sve æto je bilou skladiætima. Nije bilo niçega u njegovu dvoru i svemu njegovu gospo-darstvu æto im Ezekija nije pokazao.2Kr 20:14 Tada prorok Izaija doåe kralju Ezekiji i upita ga: “Æto su rekliti ljudi i odakle su doæli k tebi?” Ezekija odgovori: “Doæli su iz dalekezemlje, iz Babilona.”2Kr 20:15 Izaija upita dalje: “Æto su vidjeli u tvojem dvoru?” Ezekijaodgovori: “Vidjeli su sve æto je u mojem dvoru; nema u mojim skladiætimaniçega æto im nisam pokazao.”2Kr 20:16 Tada Izaija reçe Ezekiji: “Çuj rijeç Jahvinu:2Kr 20:17 ‘Evo dolaze dani kada øe sve æto je u tvojem dvoru, sve æto sutvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Niæta neøe ostati,’kaœe Jahve.2Kr 20:18 A od sinova æto poteku od tebe, æto ti se rode, neke øe uzetida budu uækopljeni dvorani u palaçi babilonskoga kralja.”2Kr 20:19 Ezekija odgovori Izaiji: “Povoljna je rijeç koju ti je Jahveobjavio.” A mislio je: “Zaæto ne? Ako bude mira i sigurnosti za mogaœivota!”2Kr 20:20 Ostala povijest Ezekijina, svi njegovi pothvati i kako je sagradioribnjak i prorov da dovede vodu u grad, zar sve to nije zapisano u knjiziLjetopisa judejskih kraljeva?2Kr 20:21 Ezekija je poçinuo sa svojim ocima, a njegov sin Manaæezakralji se mjesto njega.2Kr 21:1 Manaæeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset ipet godina kraljevao je u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hefsi-Bah.2Kr 21:2 Çinio je æto je zlo u Jahvinim oçima, povodeøi se za gnusobamanaroda æto ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima.2Kr 21:3 Obnovio je uzviæice æto ih bijaæe oborio otac mu Ezekija, podigaoje œrtvenik Baalu, naçinio aæere kako bijaæe uçinio izraelski kralj Ahab;i stao se klanjati svoj vojsci nebeskoj i sluœiti joj.2Kr 21:4 Podigao je œrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaæe rekaoJahve: “U Jeruzalemu øe prebivati moje Ime zauvijek.”2Kr 21:5 Sagradio je œrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorjaDoma Jahvina.2Kr 21:6 I sinove je svoje proveo kroz oganj. Vraçao je, gatao, stvoriobajaçe i opsjenare, uçinio je premnogo zla u oçima Jahve i razjarivaoga.2Kr 21:7 Dao je naçiniti lik Aæere i posadio ga u Domu, za koji Jahvebijaæe rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: “U ovom Domu i u Jeru-zalemu, koji sam izabrao meåu svim izraelskim plemenima, postavit øusvoje Ime zauvijek.2Kr 21:8 Neøu viæe dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju samdao u baætinu njihovim oçevima, samo ako budu drœali i provodili u djelosve æto sam im zapovjedio: Zakon æto im ga je objavio moj sluga Mojsije.”2Kr 21:9 Ali oni nisu posluæali, Manaæe ih je zaveo te su radili joæ gorenego narodi æto ih je Jahve iskorijenio pred Izraelovim sinovima.2Kr 21:10 Tada je Jahve ovako govorio preko slugu svojih proroka:2Kr 21:11 “Zato æto je judejski kralj Manaæe çinio te gnusobe, zato æto jeuçinio viæe zla nego æto su prije njega radili Amorejci i æto je zaveo Jude-jce svojim idolima,

3322Kr 21:12 ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Evo, uçinit øu da doåe nevoljana Jeruzalem i Judeju, takva da øe zazujati oba uha onima koji o njojçuju.2Kr 21:13 Nategnut øu nad Jeruzalemom isto uœe kao nad Samarijom,isto mjerilo kao nad kuøom Ahabovom; zbrisat øu Jeruzalem kao æto sebriæe zdjela pa se tad izvrne.2Kr 21:14 Odbacit øu ostatke svoje baætine, predat øu ih u ruke njihovihneprijatelja; sluœit øe za plijen i grabeœ svim svojim neprijateljima2Kr 21:15 jer su çinili æto je zlo u mojim oçima jer su izazivali moj gnjevod dana kada su njihovi oci iziæli iz Egipta pa sve do danas.’”2Kr 21:16 I mnogo je neduœne krvi prolio Manaæe, tako da se njomenapunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga, da se i ne spominjenjegov grijeh kojim je zaveo Judu da çini æto je zlo u oçima Jahvinim.2Kr 21:17 Ostala povijest Manaæeova, njegova djela i grijesi koje jepoçinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?2Kr 21:18 Manaæe je poçinuo kraj svojih otaca i sahranjen je u vrtu svojegdvora, u vrtu Uzinu. Sin mu Amon zakralji se mjesto njega.2Kr 21:19 Amonu bijahu dvadeset i dvije godine kad je zavladao, akraljevao je dvije godine u Jeruzalemu. Njegova se majka zvalaMeæulemet, køi Harusova, i bila je iz Jotbe.2Kr 21:20 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim, kao æto je çinio njegovotac Manaæe.2Kr 21:21 U svemu je slijedio put svoga oca, sluœio je idolima kojima jesluœio i njegov otac i klanjao im se.2Kr 21:22 On je ostavio Jahvu, Boga svojih praotaca, i nije hodio putemJahvinim.2Kr 21:23 Amonovi se çasnici urotiæe protiv njega i ubiæe kralja u dvoru.2Kr 21:24 Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kraljaAmona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Joæiju.2Kr 21:25 Ostala povijest Amonova i sve æto je çinio, zar sve to nijezapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?2Kr 21:26 Pokopali su ga u grobnicu njegova oca, u vrtu Uzinu, a njegovsin Joæija zakralji se mjesto njega.2Kr 22:1 Joæiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideseti jednu godinu u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jedida, køi Adajina, i bilaje iz Boskata.2Kr 22:2 Çinio je æto je pravo u Jahvinim oçima. U svemu je hodio putemsvoga oca Davida, ne skreøuøi ni desno ni lijevo.2Kr 22:3 Osamnaeste godine svoga kraljevanja Joæija posla svogatajnika Æafana, sina Asalijahina, sina Meæulamova, u Dom Jahvin i reçemu:2Kr 22:4 “Idi velikom sveøeniku Hilkiji da ti pripremi novac koji je odnesenu Dom Jahvin i koji su çuvari praga sakupili od naroda.2Kr 22:5 Neka ga uruçi poslovoåama postavljenim u Domu Jahvinu, aoni neka isplate radnike koji popravljaju Dom Jahvin,2Kr 22:6 drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i kamenjeklesano æto je potrebno za popravak Doma.2Kr 22:7 Ali neka se ne traœi od njih raçun za uruçeni novac jer oni radepoæteno.”2Kr 22:8 Veliki sveøenik Hilkija reçe tajniku Æafanu: “Naæao sam KnjiguZakona u Domu Jahvinu.” I Hilkija dade knjigu Æafanu, koji ju je proçitao.2Kr 22:9 Tajnik Æafan doåe kralju te ga izvijesti: “Tvoje sluge”, reçe on,“pokupile su novac koji se naæao u Domu i predale su ga poslovoåamapostavljenim u Domu Jahvinu.”2Kr 22:10 Tada tajnik Æafan obavijesti kralja: “Sveøenik Hilkija dade mijednu knjigu.” I Æafan je poçe çitati pred kraljem.2Kr 22:11 Çuvæi rijeçi Knjige Zakona, kralj razdrije haljine svoje.2Kr 22:12 I naredi sveøeniku Hilkiji, Æafanovu sinu Ahikamu, Mikinusinu Akboru, tajniku Æafanu i kraljevu sluzi Asaji:2Kr 22:13 “Idite i upitajte Jahvu o meni, i o narodu, i o svoj Judeji zbogove knjige æto je naåena, jer je velika Jahvina jarost æto se izlila na naszato æto naæi oçevi nisu sluæali rijeçi ove knjige, nisu vræili æto nam je unjoj napisano.”2Kr 22:14 Sveøenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Æafan i Asaja odoæe proroçiciHuldi, œeni Æaluma, sina Tikvina, sina Harkasova, çuvara odjeøe; ona jeœivjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaæe,2Kr 22:15 ona im reçe: “Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Kaœite çovjekukoji vas je poslao k meni:2Kr 22:16 Ovako veli Jahve: Evo, dovest øu nesreøu na ovaj grad i nanjegove stanovnike, izvræit øu sve æto kaœe knjiga koju je proçitao jude-jski kralj.

3332Kr 22:17 Jer su me ostavili i prinose œrtve tuåim bogovima da bi meljutili svim djelima ruku svojih, planut øe jarost moja na to mjesto i neøese ugasiti.’2Kr 22:18 A judejskom kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, reciteovo: ‘Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: Rijeçi si çuo.2Kr 22:19 Ali kako ti je omekæalo srce i jer si se ponizio pred Jahvomçuvæi æto sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, koje øepogoditi pustoæenje i prokletstvo, i jer si razdro haljine svoje i plakaopreda mnom, zato sam te usliæio’ - rijeç je Jahvina.2Kr 22:20 ‘Evo, sjedinit øu te s ocima tvojim i s mirom øeæ leøi u grob dane vidiæ svojim oçima svu nesreøu koju øu svaliti na ovo mjesto.’” Oniodnesoæe taj odgovor kralju.Sveçano çitanje Zakona2Kr 23:1 Tada kralj posla da se skupe kod njega sve judejske i jeruzal-emske starjeæine.2Kr 23:2 Kralj potom uzaåe u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima,sveøenicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega donajveøega. I proçita im sve rijeçi Knjige Saveza koja je naåena u DomuJahvinu.2Kr 23:3 Kralj, stojeøi na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez daøe slijediti Jahvu i drœati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svimsrcem i svom duæom da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane uovoj knjizi. Sav je narod stupio u Savez.Vjerska obnova u Judeji2Kr 23:4 Kralj je zapovjedio velikom sveøeniku Hilkiji, sveøenicimadrugog reda i çuvarima hramskog praga da iz Svetiæta Jahvina iznesusve bogosluœne predmete æto bijahu naçinjeni za Baala, za Aæeru i zasvu nebesku vojsku. Odredio je da sve to spale izvan Jeruzalema upoljima kidronskim, a pepeo je odnio u Betel.2Kr 23:5 Uklonio je laœne sveøenike koje su judejski kraljevi postavili dapale kad na uzviæicama, u gradovima judejskim i u okolici Jeruzalema;i one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojscinebeskoj.2Kr 23:6 Izvan Jeruzalema iznio je iz Doma Jahvina, u dolinu kidronsku,Aæeru i spalio ju je u dolini kidronskoj, satro u prah, a prah bacio nagroblje sinova puçkih.2Kr 23:7 Razorio je stanove posveøenih bludnica koji su bili u DomuJahvinu i u kojima su œene tkale haljine Aæeri.2Kr 23:8 Iz svih judejskih gradova doveo je sveøenike i oskvrnuo jeuzviæice gdje su ti sveøenici prinosili kad, od Gebe do Beer Æebe. Zatimje sruæio uzviæice pred vratima, one koje su bile na ulazu vrata Joæue,upravitelja grada, nalijevo kad se prilazi gradskim vratima.2Kr 23:9 Isto tako sveøenici uzviæica nisu mogli uzlaziti œrtveniku Jahvinuu Jeruzalemu, ali su jeli kruhove bez kvasa meåu svojom braøom.2Kr 23:10 Oskvrnio je Tofet u dolini Ben Hinom, kako nitko ne bi svogasina ili køerku provodio kroz oganj u çast Moleku.2Kr 23:11 Razagnao je konje koje su judejski kraljevi prinijeli suncu naulazu u Dom Jahvin, kraj sobe dvoranina Netan Meleka, koja se nalazilau blizini, i spalio je u ognju sunçana kola.2Kr 23:12 Œrtvenike na krovu koje bijahu sagradili judejski kraljevi i onekoje je sagradio Manaæe u oba predvorja Hrama Jahvina, kralj je sruæio,uklonio ih odatle i bacio njihov prah u dolinu kidronsku.2Kr 23:13 Uzviæice koje su bile suçelice Jeruzalemu, na juœnom dijeluMaslinske gore, i koje je izraelski kralj Salomon bio sagradio Aætarti,sramoti sidonskoj, Kemoæu, sramoti moapskoj, i Milkomu, nakazi amon-skoj - sve ih je kralj oskvrnio.2Kr 23:14 Razbio je stupove, iskorijenio aæere i njihova je mjesta is-punio ljudskim kostima.Proæirenje obnove na staro sjeverno kraljevstvo2Kr 23:15 Isto tako i œrtvenik u Betelu, uzviæicu koju je sagradio Jero-boam, sin Nebatov, koji je naveo Izraela na grijeh, kralj je sruæio, oborioœrtvenik i tu uzviæicu, satro kamenje u prah, spalio aæere.2Kr 23:16 A kad se Joæija okrenuo i vidio grobove koji bijahu ondje nagori, posla da se sakupe kosti iz onih grobova i spali ih na œrtveniku.Tako ga je oskvrnuo, izvræavajuøi rijeç Jahvinu, koju je objavio çovjekBoœji (dok je Jeroboam bio na œrtveniku za vrijeme sveçanosti).Okrenuvæi se, Joæija baci oçi na grob çovjeka Boœjeg koji je objavio sveto2Kr 23:17 i upita: “Kakav je ono spomenik æto ga vidim?” Ljudi iz gradaodgovoriæe mu: “To je grob çovjeka Boœjeg koji je doæao iz Judeje i kojije prorekao sve ovo æto si ti uçinio s betelskim œrtvenikom.”

3342Kr 23:18 “Pustite ga na miru”, reçe kralj, “i neka nitko ne dira njegovekosti.” Tako su ostale njegove kosti netaknute s kostima proroka koji jedoæao iz Samarije.2Kr 23:19 Joæija je jednako razorio sve hramove uzviæica koje su izraelskikraljevi sagradili po gradovima Samarije da bi srdili Jahvu i uçinio je snjima kao æto je uçinio u Betelu.2Kr 23:20 Sve sveøenike uzviæica poklao je na œrtvenicima; na njima jespalio i ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem.2Kr 23:21 Kralj naredi svemu narodu: “Svetkujte Pashu u çast Jahve,Boga svoga, po obiçaju koji je zapisan u ovoj Knjizi Saveza.”2Kr 23:22 Takva se Pasha nije svetkovala od vremena sudaca koji susudili Izraelu i za sve vrijeme kraljeva izraelskih i judejskih.2Kr 23:23 Samo je osamnaeste godine kraljevanja Joæijina svetkovanatakva Pasha u çast Jahve, u Jeruzalemu.Zakljuçak o vjerskoj obnovi2Kr 23:24 Osim toga, sve bajaçe i sve vraçare, sve kuøne bogove i idolei sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu - sveje to Joæija uklonio da izvræi rijeçi Zakona, zapisane u knjizi koju je naæaoHilkija, sveøenik Doma Jahvina.2Kr 23:25 Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svimsrcem svojim, svom duæom svojom i svom snagom svojom, u svemuvjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna.2Kr 23:26 Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjevakojim je uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Manaæeljutio.2Kr 23:27 Jahve je odluçio: “Maknut øu Judejce ispred sebe kao ætosam maknuo Izraela; odbacit øu ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem,i Dom o kojem rekoh: ‘Tu øe biti Ime moje.’”2Kr 23:28 Ostala povijest Joæijina i sve æto je uçinio, zar sve to nijezapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?2Kr 23:29 U njegovo je vrijeme faraon Neko, egipatski kralj, krenuoprotiv asirskoga kralja na rijeci Eufratu. Kralj Joæija poæao je preda njega,ali ga on ubi u Megidu, pri prvom susretu.2Kr 23:30 Sluge njegove prenesoæe mu tijelo kolima iz Megida, odvezoæega u Jeruzalem i sahraniæe u njegovoj grobnici. Sav narod zemlje primiJoahaza, sina Joæijina; pomazaæe ga i proglasiæe kraljem namjestonjegova oca.2Kr 23:31 Joahazu bijahu dvadeset i tri godine kad se zakraljio. Kraljevaoje tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hamitah, køi Jer-emije, i bila je iz Libne.2Kr 23:32 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim, sve kao æto su çinili ocinjegovi.2Kr 23:33 Faraon Neko bacio ga je u okove u Ribli, na podruçju Hamata,da ne vlada u Jeruzalemu i udario je na zemlju danak od stotinu talenatasrebra i deset talenata zlata.2Kr 23:34 Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, sina Joæijina, namjesto njegova oca Joæije. I ime mu je promijenio u Jojakim. A Joahazaje uzeo i odveo u Egipat te on umrije ondje.2Kr 23:35 Jojakim je dao faraonu srebro i zlato, ali je nametnuo zemljiporez da bi smogao svotu koju je faraon zahtijevao. Svakome je namet-nuo prema njegovu stanju, uzimao srebro i zlato koje je morao davatifaraonu Neku.2Kr 23:36 Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kraljemi kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo imeZebida, køi Pedajina, i bila je iz Rume.2Kr 23:37 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim, sve kao æto su çinili ioci njegovi.2Kr 24:1 U njegovo je vrijeme doæao Nabukodonozor, kralj babilonski,i Jojakim mu je bio podloœan tri godine, zatim se ponovno pobunio protivnjega.2Kr 24:2 Ovaj pak posla protiv njega kaldejske pljaçkaæke çete,aramejske, moapske i amonske, sve ih posla protiv Judeje da jeopustoæe, potvråujuøi rijeç koju je Jahve bio objavio po slugama svojimprorocima.2Kr 24:3 To se dogodilo Judeji prema prijetnji Jahvinoj da øe je istrijebitiispred svoga lica zbog grijeha Manaæeovih: zbog svega æto je Manaæeuçinio2Kr 24:4 i zbog neduœne krvi koju je prolio, natopio Jeruzalem krvljuneduœnom. Jahve nije htio oprostiti.2Kr 24:5 Ostala povijest Jojakimova i sve æto je uçinio, zar sve to nijezapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

3352Kr 24:6 Jojakim je poçinuo kraj svojih otaca, a njegov sin Jojakin zavladamjesto njega.2Kr 24:7 Egipatski kralj nije viæe izlazio iz zemlje, jer je babilonski kraljosvojio od Egipatskog potoka do rijeke Eufrata sve æto je pripadaloegipatskom kralju.2Kr 24:8 Jojakinu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio i kraljevaoje tri mjeseca u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Nehuæta, køi Elna-tana, i bila je iz Jeruzalema.2Kr 24:9 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim, sve kao æto je çinio injegov otac.2Kr 24:10 U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kraljaNabukodonozora protiv Jeruzalema i grad je bio opkoljen.2Kr 24:11 Doåe i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad,dok ga je njegovo ljudstvo opsjedalo.2Kr 24:12 Tada je judejski kralj Jojakin iziæao pred babilonskoga kralja:on, njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovoåe i dvorani, ababilonski kralj zarobi ga - osme godine svoga kraljevanja.2Kr 24:13 On je odnio sve iz riznice Doma Jahvina i iz riznica kraljevskogdvora i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela,naçinio za Svetiæte Jahvino. Tako se ispunila rijeç Jahvina.2Kr 24:14 Odveo je u progonstvo sav Jeruzalem, sve vojskovoåe i svevrsne ratnike, oko deset tisuøa prognanika, sa svim kovaçima i bra-varima. Jedino je preostao najsiromaæniji narod zemlje.2Kr 24:15 Odveo je Jojakina u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sveœene kraljeve, njegove dvorane, plemenitaæe zemlje, sve ih je odveo izJeruzalema u progonstvo u Babilon.2Kr 24:16 Sve sposobne ljude, njih sedam tisuøa na broju; kovaçe ibravare, tisuøu na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj ba-bilonski odveo u Babilon, u suœanjstvo.2Kr 24:17 Babilonski je kralj postavio za kralja mjesto Jojakina njegovastrica Mataniju, ali mu je promijenio ime u Sidkija.2Kr 24:18 Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, akraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bijaæe imeHamitala, køi Jeremije, i bila je iz Libne.2Kr 24:19 Çinio je æto je zlo u oçima Jahvinim, sve kao æto je çinio Joja-kin.2Kr 24:20 To je zadesilo Jeruzalem i Judu zbog gnjeva Jahvina; Jahveih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobuni protiv babilon-skog kralja.2Kr 25:1 Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetogamjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojomvojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom.2Kr 25:2 Grad osta opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja.2Kr 25:3 Devetoga dana çetvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladalatakva glad da priprosti puk nije imao ni kruha,2Kr 25:4 neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoæe noøukroz vrata izmeåu dva zida nad Kraljevim vrtom - Kaldejci bijahu opkoliligrad - i krenuæe putem prema Arabi.2Kr 25:5 Kaldejske çete nagnuæe u potjeru za kraljem i sustigoæe ga naJerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbjeœala.2Kr 25:6 Kaldejci uhvatiæe kralja i odvedoæe ga u Riblu pred kralja ba-bilonskog, koji mu izreçe presudu.2Kr 25:7 Sidkijine sinove pokla pred njegovim oçima, Sidkiji iskopa oçi,okova ga verigama i odvede u Babilon.2Kr 25:8 Sedmoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godinekraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - uåe u JeruzalemNebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straœe i çasnik babilonskogkralja.2Kr 25:9 On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuøe u Jeruzal-emu.2Kr 25:10 Kaldejske çete, pod zapovjednikom kraljevske tjelesne straœe,razoriæe zidine koje su okruœivale Jeruzalem.2Kr 25:11 Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straœe, odvedeu suœanjstvo ostatak naroda koji bijaæe ostao u gradu, a tako i prebjegebabilonskom kralju i ostalu svjetinu.2Kr 25:12 Neke od malih ljudi ostavi zapovjednik u zemlji kao vinogra-dare i ratare.2Kr 25:13 Kaldejci razbiæe tuçane stupove u Domu Jahvinu, podnoœjai mjedeno more koji su bili u Domu Jahvinu i tuç odnijeæe u Babilon.2Kr 25:14 Uzeæe i lonce, lopate, noœeve, posudice i uopøe sav tuçanipribor koji se upotrebljavao za bogosluœja.

3362Kr 25:15 Zapovjednik uze i kadionice i ækropionice, uopøe sve æto bijaæeod zlata i srebra,2Kr 25:16 dva stupa, jedno more i podnoœja, æto je Salomon dao izraditiza Dom Jahvin. Nije moguøe procijeniti koliko je tuça bilo u svim timpredmetima.2Kr 25:17 Prvi stup bijaæe visok osamnaest lakata, imao je glavicu odtuça, visoku pet lakata; obvijaæe je oplet i mogranji, sve od tuça. Takavje bio i drugi stup.2Kr 25:18 Zapovjednik straœe odveo je sveøeniçkog poglavara Seraju,drugog sveøenika, Sefaniju, i tri çuvara praga.2Kr 25:19 Iz grada je odveo jednog dvoranina, vojniçkog zapovjednika,pet ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoæe u gradu, pisara zapovjednikavojske koji je novaçio puk i æezdeset puçana koji se takoåer zatekoæe ugradu.2Kr 25:20 Zapovjednik kraljevske tjelesne straœe Nebuzaradan odvedeih pred kralja babilonskoga u Riblu.2Kr 25:21 I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji ha-matskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude.Gedalija, upravitelj Judeje2Kr 25:22 Narodu æto je ostao u zemlji judejskoj i æto ga je ostavio ba-bilonski kralj Nabukodonozor - postavio je ovaj za upravitelja Gedaliju,sina Ahikamova, unuka Æafanova.2Kr 25:23 Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi saznaæe da je babilonskikralj postavio zemlji za namjesnika Gedaliju i doåoæe pred njega u Mispu:Netanijin sin Jiæmael; Kareahov sin Johanan; sin Tanhumeta iz Netofe,Seraja; Maakatijev sin Jaazanija - oni i svi njihovi ljudi.2Kr 25:24 Gedalija se zakle njima i njihovim ljudima i reçe: “Ne bojte sesluœiti Kaldejcima; ostanite u zemlji, budite podloœni babilonskom kraljui bit øe vam dobro.”2Kr 25:25 Ali sedmoga mjeseca Jiæmael, sin Netanijin, unuk Eliæamin,koji bijaæe kraljevskog roda, i joæ deset ljudi s njim ubiæe Gedaliju te onumrije kao i svi Judejci i Kaldejci koji bijahu s njim u Mispi.2Kr 25:26 Tada sav narod, od maloga do velikog, i svi zapovjednici çetaustadoæe i odoæe u Egipat jer se bojahu Kaldejaca.Pomilovanje kralja Jojakina2Kr 25:27 Trideset i sedme godine otkako je zasuœnjen judejski kraljJojakin, dvadeset i sedmog dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kraljEvil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskog kraljaJojakina i pusti ga iz tamnice.2Kr 25:28 Ljubezno je s njime razgovarao i stolicu mu postavio viæenego ostalim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu.2Kr 25:29 Jojakin je odloœio svoje tamniçke haljine i jeo s kraljem zaistim stolom svega svoga vijeka.2Kr 25:30 Do kraja njegova œivota babilonski mu je kralj trajno, iz danau dan, davao uzdrœavanje.

1 LJETOPISI1Lj 1:1 Adam, Set, Enoæ,1Lj 1:2 Kenan, Mahalalel, Jared,1Lj 1:3 Henok, Metuæalah, Lamek,1Lj 1:4 Noa, Æem, Ham i Jafet.1Lj 1:5 Sinovi Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meæek iTiras.1Lj 1:6 Gomerovi sinovi: Aækenaz, Rifat i Togarma.1Lj 1:7 Javanovi sinovi: Eliæa, Taræiæ, Kitijci i Dodanci.1Lj 1:8 Hamovi sinovi: Kuæ, Misrajim, Put i Kanaan.1Lj 1:9 Kuæevi sinovi: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka; Raminisinovi: Æeba i Dedan.1Lj 1:10 Kuæu se rodi Nimrod, koji bijaæe prvi vlastodrœac na zemlji.1Lj 1:11 Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Neftuhijci,1Lj 1:12 Patruæani i Kasluhijci, od kojih su potekli Filistejci i Kaftorci.1Lj 1:13 Kanaan rodi Sidona, svog prvenca, i Heta,1Lj 1:14 i Jebusejce, Amorejce, Girgaæane,1Lj 1:15 Hivijce, Arkijce, Sinijce,1Lj 1:16 Arvadijce, Semarijce i Hamatijce.1Lj 1:17 Æemovi sinovi: Elam, Aæur, Arpakæad, Lud i Aram. Aramovisinovi: Us, Hul, Geter i Meæek.1Lj 1:18 Arpakæadu se rodi Æelah, Æelahu se rodi Eber.

3371Lj 1:19 Eberu se rodiæe dva sina: jednom bjeæe ime Peleg, jer se zanjegova doba razdijelila zemlja. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.1Lj 1:20 Od Joktana se rodiæe Almodad, Æelef, Hasarmavet, Jerah,1Lj 1:21 Hadoram, Uzal, Dikla,1Lj 1:22 Obal, Abimael, Æeba,1Lj 1:23 Ofir, Havila i Jobab. Svi su to sinovi Joktanovi.1Lj 1:24 Æem, Arpakæad, Æalah,1Lj 1:25 Eber, Peleg, Rau,1Lj 1:26 Serug, Nahor, Tarah,1Lj 1:27 Abram, to jest Abraham.1Lj 1:28 Abrahamovi sinovi: Izak i Jiæmael.1Lj 1:29 Ovo je njihovo rodoslovlje: Jiæmaelci Jiæmaelov prvenacNebajot, zatim Kedar, Adbeel, Mibsam,1Lj 1:30 Miæma, Duma, Masa, Hadad, Tema,1Lj 1:31 Jetur, Nafiæ i Kedma. To su Jiæmaelovi sinovi.1Lj 1:32 Sinovi Keture, Abrahamove inoçe: ona rodi Zimrana, Jokæana,Medana, Midjana, Jiæbaka i Æuaha. Sinovi Jokæanovi jesu: Æeba i Dedan.1Lj 1:33 Midjanovi su sinovi bili: Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. Svi suoni bili Keturini sinovi.1Lj 1:34 Abrahamu se rodi Izak; Izakovi su sinovi bili: Ezav i Izrael.1Lj 1:35 Ezavovi su sinovi bili: Elifaz, Reuel, Jeuæ, Jalam i Korah.1Lj 1:36 Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefi, Gatan, Kenaz, Timnai Amalek.1Lj 1:37 Reuelovi su sinovi bili: Nahat, Zerah, Æama i Miza.Seir1Lj 1:38 Seirovi su sinovi bili: Lotan, Æobal, Sibeon, Ana, Diæon, Eser iDiæan.1Lj 1:39 Lotanovi su sinovi bili: Hori i Homam; Lotanova je sestra bilaTimna.1Lj 1:40 Æobalovi su sinovi bili: Alvan, Manahat, Ebal, Æefi i Onam.Sibeonovi su sinovi bili: Aja i Ana.1Lj 1:41 Anin je sin bio Diæon, a Diæonovi su sinovi bili: Hamram, Eæban,Jitran i Keran.1Lj 1:42 Eserovi su sinovi bili: Bilhan, Zaavan i Jaakan. Diæonovi susinovi bili Us i Aran.1Lj 1:43 Evo kraljeva koji su kraljevali u zemlji edomskoj prije nego jezavladao kralj sinova Izraelovih: Bela, sin Beorov; gradu mu je bilo imeDinhaba.1Lj 1:44 Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sinZareha iz Bosre.1Lj 1:45 Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Huæam iztemanske zemlje.1Lj 1:46 Kad je umro Huæam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadovsin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju; gradu mu jebilo ime Avit.1Lj 1:47 Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla izMasreke.1Lj 1:48 Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Æaul izRehobota na Rijeci.1Lj 1:49 Kad umrije Æaul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin.1Lj 1:50 Kad je umro Baal Hanan, zavladao je Hadad; gradu mu je biloime Pai. Œena mu se zvala Mehetabela. Bila je køi Matredova iz MeZahaba.1Lj 1:51 Kad je umro Hadad, nastali su knezovi u Edomu: knez Timna,knez Alva, knez Jetet,1Lj 1:52 knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,1Lj 1:53 knez Kenaz, knez Teman, knez Mibsar,1Lj 1:54 knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski.Izraelovi sinovi1Lj 2:1 Evo Izraelovih sinova: Ruben, Æimun, Levi, Juda, Jisakar iZebulun,1Lj 2:2 Dan, Josip i Benjamin, Naftali, Gad i Aæer.Judini potomci1Lj 2:3 Judini sinovi: Er, Onan i Æela. Ta mu je tri rodila Kanaanka, Æuinakøi. Ali Er, Judin prvenac, bijaæe nevaljao u Jahvinim oçima i Jahve gapogubi.1Lj 2:4 Njegova nevjesta Tamara rodi mu Peresa i Zeraha. U svemu jebilo pet Judinih sinova.1Lj 2:5 Peresovi su sinovi bili: Hesron i Hamul.1Lj 2:6 Zerahovi su sinovi bili: Zimri, Etan, Heman, Kalkol i Dara; u svemupet.

3381Lj 2:7 Karmijevi su sinovi bili: Akar, koji je nanio zlo Izraelu prekræivæikletvu.1Lj 2:8 A sinovi Etanovi: Azarja.1Lj 2:9 Hesronovi sinovi koji mu se rodiæe bijahu: Jerahmeel, Ram iKelubaj.1Lj 2:10 Ram rodi Aminadaba, a Aminadab rodi Nahæona, kneza Judinihsinova.1Lj 2:11 Nahæon rodi Salmu, Salma rodi Boaza.1Lj 2:12 Boaz rodi Obeda, Obed rodi Jiæaja.1Lj 2:13 Jiæaj rodi prvenca Eliaba, drugog Abinadaba, treøeg Æimu,1Lj 2:14 çetvrtog Netanela, petog Radaja,1Lj 2:15 æestog Osema, sedmoga Davida.1Lj 2:16 Sestre im: Sarviju i Abigajilu. Sarvijini su sinovi bili: Abiæaj, Joab,Asahel, trojica.1Lj 2:17 Abigajila je rodila Amasu, Amasin je otac bio Jiæmaelac Jeter.Kaleb1Lj 2:18 Hesronov sin Kaleb imao je sa œenom Azubom i s Jeriotomsinove, a sinovi su mu bili: Jeæer, Æobab i Ardon.1Lj 2:19 Kad je umrla Azuba, uze Kaleb za œenu Efratu i ona mu rodiHura.1Lj 2:20 Hur rodi Urija, a Uri rodi Besalelu.1Lj 2:21 Potom Hesron uze køer Makira, oca Gileadova; uzeo ju je zaœenu kad mu je bilo æezdeset godina i ona mu rodi Seguba.1Lj 2:22 Segub rodi Jaira, koji je imao dvadeset i tri grada u gileadskojzemlji.1Lj 2:23 Ali su Geæurci i Aramejci osvojili od njih Jairova Sela, Kenat saselima, æezdeset gradova. To su sve osvojili sinovi Makira, ocaGileadova.1Lj 2:24 Kad je umro Hesron u Kaleb Efrati, Hesronova œena Abija rodimu Aæhura, oca Tekoina.1Lj 2:25 Sinovi Jerahmeela, Hesronova prvenca, bili su: prvenac Ram,pa Buna, Oren, Osem i Ahija.1Lj 2:26 Jerahmeel je imao i drugu œenu, zvala se Atara, koja je bilaOnamova majka.1Lj 2:27 Sinovi Rama, Jerahmeelova prvenca, bili su Maas, Jamin iEker.1Lj 2:28 Onamovi su sinovi bili: Æamaj i Jada; Æamajevi sinovi: Nadabi Abiæur.1Lj 2:29 Abiæurova se œena zvala Abihajla, koja mu rodi Ahbana i Molida.1Lj 2:30 Nadabovi su sinovi bili: Seled i Afajim, ali je Seled umro bezdjece.1Lj 2:31 Sinovi su Afajimovi bili: Jiæi; Jiæijevi sinovi: Æeæan; Æeæanov sinAhlaj.1Lj 2:32 Sinovi Jade, brata Æamajeva, bili su: Jeter i Jonatan; ali je Jeterumro bez djece.1Lj 2:33 Jonatanovi su sinovi bili: Pelet i Zaza.To su bili Jerahmeelovi sinovi.1Lj 2:34 Æeæan nije imao sinova, nego køeri; ali je Æeæan imao sluguEgipøanina po imenu Jarhu.1Lj 2:35 Zato je Æeæan dao køer sluzi Jarhi za œenu i ona mu rodi Ataja.1Lj 2:36 Ataj rodi Natana, Natan rodi Zabada.1Lj 2:37 Zabad rodi Eflala, Eflal rodi Obeda;1Lj 2:38 Obed rodi Jehua, Jehu rodi Azarju,1Lj 2:39 Azarja rodi Helesa, Heles rodi Elasu;1Lj 2:40 Elasa rodi Sismaja, Sismaj rodi Æaluma,1Lj 2:41 Æalum rodi Jekamju, Jekamja rodi Eliæamu.1Lj 2:42 Sinovi Kaleba, Jerahmeelova brata, bili su: njegov prvenacMeæa, otac Zifov; sinovi oca Mareæe bili su: Hebron.1Lj 2:43 Hebronovi sinovi Korah, Tapuah, Rekem i Æema.1Lj 2:44 Æema rodi Rahama, oca Jorkoamova, a Rekem rodi Æamaja.1Lj 2:45 Æamajev je sin bio Maon, a Maon je bio otac Bet-Sarov.1Lj 2:46 Efa, Kalebova inoça, rodila je Harana, Mosu i Gazeza; Haranje rodio Gazeza.1Lj 2:47 Johdajevi su sinovi bili: Regem, Jotam, Geæan, Felet, Efa iÆaaf.1Lj 2:48 Maaka, Kalebova inoça, rodila je Æebera i Tirhanu.1Lj 2:49 Rodila je Æaafa, oca Madmanina, Æevu, oca Makbenina, i ocaGibina; a Kalebova je køi bila Aksa.1Lj 2:50 To su bili sinovi Kalebovi.HurA sinovi Hura, Efratina prvenca: Æobal, otac Kirjat Jearimov,

3391Lj 2:51 Salma, otac Betlehemov, i Haref, otac Bet-Gaderov.1Lj 2:52 A sinovi Æobala, oca Kirjat Jearimova: Reaja, polovicaManahaøana.1Lj 2:53 Kirjatjearimske su porodice bile: Jitrani, Puøani, Æumaøani iMiærani; od njih su potekli Soraøani i Eætaoljani.1Lj 2:54 Salmini su sinovi: Betlehem, Netofaøani, Atrot, Bet Joab ipolovina Manahaøana, Saraøani.1Lj 2:55 Knjiœevniçke obitelji koje su œivjele u Jabesu bile su: Tiraøani,Simeaøani, Sukaøani. To su Kinejci koji su potekli od Hamata, ocaRekabova doma.Davidovi sinovi1Lj 3:1 Ovo su Davidovi sinovi koji mu se rodiæe u Hebronu: prvenacAmnon od Jizreelke Ahinoame, drugi Daniel od Karmelke Abigajle,1Lj 3:2 treøi Abæalom, sin Maake, køeri Talmaja, geæurskoga kralja,çetvrti Adonija, sin Hagitin,1Lj 3:3 peti Æefatja od Abitale, æesti Jitream od njegove œene Egle.1Lj 3:4 Æest mu se sinova rodilo u Hebronu, gdje je kraljevao sedamgodina i æest mjeseci; a trideset je i tri godine kraljevao u Jeruzalemu.1Lj 3:5 Ovi mu se sinovi rodiæe u Jeruzalemu: Æimeja, Æobab, Natan iSalomon; çetiri od Bat-Æebe, køeri Amielove.1Lj 3:6 Jibhar, Eliæama, Elifalet,1Lj 3:7 Nogah, Nefeg, Jafija,1Lj 3:8 Eliæama, Elijada, Elifelet: devet.1Lj 3:9 Sve Davidovi sinovi osim inoçkih sinova i njihove sestre Tamare.Judini kraljevi1Lj 3:10 Salomonov je sin bio Roboam, njegov sin Abija, njegov sinAsa, njegov sin Joæafat,1Lj 3:11 njegov sin Joram, njegov sin Ahazja, njegov sin Joaæ,1Lj 3:12 njegov sin Amasja, njegov sin Azarja, njegov sin Jotam,1Lj 3:13 njegov sin Ahaz, njegov sin Ezekija, njegov sin Manaæe,1Lj 3:14 njegov sin Amon, njegov sin Joæija.1Lj 3:15 Joæijini su sinovi bili: prvenac Johanan, drugi Jojakim, treøiSidkija, çetvrti Æalum.1Lj 3:16 Jojakimovi su sinovi bili: Jekonija, njegov sin, i Sidkija, njegovsin.1Lj 3:17 Sinovi suœnja Jekonje bili su Æealtiel, njegov sin,1Lj 3:18 Malkiram, Pedaja, Æenasar, Jekamja, Joæama i Nebadja.1Lj 3:19 Pedajini su sinovi bili: Zerubabel i Æimej; Zerubabelovi sinovi:Meæulam i Hananija, i sestra im Æelomita.1Lj 3:20 Haæuba, Ohel, Berekja, Hasadja i Juæab-Hesed, njih petorica.1Lj 3:21 Hananijini su sinovi bili: Pelatja i Jiæaja, Refajini sinovi, Arnanovsin, Obadjin sin, Æekanijin sin.1Lj 3:22 Æekanijini su sinovi bili: Æemaja, a Æemajini su sinovi bili: Hatuæ,Jigal, Barijah, Nearja i Æafat, æestorica.1Lj 3:23 Nearjini su sinovi bili Elijoenaj, Ezekija i Azrikam, trojica.1Lj 3:24 Elijoenajevi su sinovi bili Hodavja, Elijaæib, Felaja, Akub, Jo-hanan, Delaja i Anani, sedmorica.Juda - Æobal1Lj 4:1 Judini su sinovi bili: Peres, Hesron, Karmi, Hur i Æobal.1Lj 4:2 Æobalov sin Reaja rodi Jahata, a Jahat rodi Ahumaja i Lahada.To su soratski rodovi.1Lj 4:3 Ovo su sinovi od oca Etama: Jizreel, Jiæma i Jidbaæ, a njihovoj jesestri bilo ime Haslelponija.1Lj 4:4 Fenuel je bio otac Gedoru, a Ezer je bio Huæin otac.AæhurTo su bili sinovi Hura, prvenca Efrate, oca Betlehema.1Lj 4:5 A otac Tekoe Aæhur imao je dvije œene, Helu i Naaru.1Lj 4:6 Naara mu je rodila Ahuzama, Hefera, Temnance i Ahaætarce. Tosu Naarini sinovi.1Lj 4:7 Helini su sinovi bili: Seret, Sohar i Etnan.1Lj 4:8 Kos rodi Anuba i Hasobebu i porodice Harumova sina Aharhela.1Lj 4:9 Jabes je bio izvrsniji meåu braøom i mati mu je nadjela ime Jabesgovoreøi: “Rodila sam ga s bolom.”1Lj 4:10 Jabes je prizvao Izraelova Boga govoreøi: “Ako me odistablagoslivljaæ, raæiri moje podruçje, neka bude tvoja ruka uza me i saçuvajme oda zla, tako da se ne muçim!” Ispuni mu Bog za æto ga je molio.1Lj 4:11 Æuhin brat Kelub rodi Mehira; on je bio Eætonov otac.1Lj 4:12 Od Eætona poteçe Bet Rafa, Paseah i Tehina, otac Ir Nahaæa.To su Rekini ljudi.1Lj 4:13 A Kenazovi su sinovi bili: Otniel i Seraja. Otnielovi sinovi: Hatati Meonotaj.

3401Lj 4:14 Meonotaj rodi Ofru; Æeraja rodi Joaba, oca onih æto œive u Dolinirukotvoraca, jer bijahu rukotvorci.1Lj 4:15 Sinovi Jefuneova sina Kaleba bili su: Ir, Ela i Naam; Elin je sinbio Kenaz.1Lj 4:16 Jehalelelovi su sinovi bili Zif, Zifa, Tirja i Asrael.1Lj 4:17 Ezrini sinovi: Jeter, Mered, Efer i Jalon; Jeter rodi Mirjamu,Æamaja i Jiæboha, Eætemoina oca.1Lj 4:18 Njegova œena Judejka rodila je Jereda, Gedorova oca, He-bera, Sokova oca, i Jekutiela, Zanoahova oca. To su bili sinovi Bitje,faraonove køeri koju je za œenu uzeo Mered.1Lj 4:19 Sinovi Hodijine œene, sestre Nahama, Keilina oca, bili su: Æimun,otac Jomama Garmijca, i Eætemoa Maakaøanin.1Lj 4:20 Æimunovi su sinovi bili: Amnon, Rina, Ben-Hanan i Tilon. Iæijevisinovi: Zohet i Ben-Zohet.1Lj 4:21 Sinovi Judina sina Æele bili su: Er, Lekin otac, Lada, Mareæinotac, i obitelji platnarske kuøe u Bet Aæbeji;1Lj 4:22 Jokim i ljudi iz Kozebe Joaæ i Saraf, koji su vladali nad Moabomi vratili se u Betlehem. Ali su to stari dogaåaji.1Lj 4:23 To su bili lonçari koji su œivjeli u Netajimu i u Gederi kod kraljai bili su ondje zaposleni u njega.1Lj 4:24 Æimunovi su sinovi bili Nemuel, Jamin, Jarib, Zerah i Æaul.1Lj 4:25 Njegov je sin bio Æalum, a njegov je sin Mibsam, njegov sinMiæma.1Lj 4:26 Miæmini su sinovi bili: Hamuel, sin mu, i njegov sin Zakur i njegovsin Æimej.1Lj 4:27 Æimej je imao æesnaest sinova i æest køeri; njegova braøa nisuimala mnogo sinova, i sve njihove porodice nije bilo tako mnogo kaoJudinih sinova.1Lj 4:28 Œivjeli su u Beer Æebi, Moladi i Hasar Æualu,1Lj 4:29 u Bilhi, u Esemu, u Toladu,1Lj 4:30 u Betuelu, u Hormi, u Siklagu,1Lj 4:31 u Bet Markabotu, u Hasar Susimu, u Bet Biriju i u Æaarajimu. Tosu bili njihovi gradovi do Davidova kraljevanja.1Lj 4:32 A njihova su naselja bila: Etam i Ajin, Rimon, Token i Aæan, petgradova.1Lj 4:33 I sva njihova naselja æto su bila oko tih gradova do Baala. To subili njihovi stanovi i njihovi plemenski popisi.1Lj 4:34 Meæobad, Jamlek i Amasjin sin Joæa,1Lj 4:35 Joel i Jehu, sin Joæibje, sina Serajina, sina Asielova,1Lj 4:36 Elijoenaj, Jaakoba, Jeæohaja, Asaja, Adiel, Jesimiel i Benaja,1Lj 4:37 Ziza, sin Æifija, sina Alonova, sina Jedajeva, sina Æimrijeva,sina Æemajina.1Lj 4:38 Ti su imenovani bili starjeæine svojim rodovima i njihove su seporodice veoma umnoœile.1Lj 4:39 Zato su otiæli do mjesta kako se ide u Gedor do istoçne stranedoline da traœe paæu stoci.1Lj 4:40 Naæli su obilatu i dobru paæu i prostranu, sigurnu i mirnu zemlju.Buduøi da su ondje prije œivjeli Hamovi potomci,1Lj 4:41 Æimunovci, poimence popisani, navaliæe za vremena judejskogakralja Ezekije te razbiæe njihove æatore i njihove zaklone koji se naåoæeondje. Baciæe na njih kletvu, koja traje do danaænjega dana, i nastaniæese na njihovo mjesto jer su ondje bili paænjaci za njihovu stoku.1Lj 4:42 Onda su neki meåu onima æto su pripadali Æimunovim sinovi-ma, njih pet stotina, izbili na planinu Seir, na çelu s Felatjom, Nearjom,Refajom i Uzielom, Iæijevim sinovima.1Lj 4:43 Oni pobiæe ostatak koji se spasio izmeåu Amaleçana i naseliæese ondje do danaænjega dana.1Lj 5:1 Sinovi Izraelova prvenca Rubena. On je doista bio prvenac; alikad je oskvrnuo oçevu postelju, njegovo je pravo prvorodstva bilo danosinovima Izraelova sina Josipa, ali im nije bilo upisano u rodovnik,1Lj 5:2 jer je Juda nadvladao meåu braøom, a od njega se rodio knez.Ipak je pravo prvorodstva pripalo Josipu.1Lj 5:3 Sinovi Izraelova prvenca Rubena bili su Henok, Falu, Hesron iKarmi.1Lj 5:4 Joelovi sinovi: njegov sin Æemaja, njegov sin Gog, njegov sinÆimej,1Lj 5:5 njegov sin Mika, njegov sin Reaja, njegov sin Baal,1Lj 5:6 njegov sin Beera, koga je odveo u suœanjstvo asirski kralj TiglatPileser; on je bio poglavar Rubenova plemena.1Lj 5:7 Njegovoj braøi, po obiteljima, kad su se zapisali u plemenskirodovnik po naraætajima, bio je poglavar Jeiel, Zaharija,

3411Lj 5:8 Bela, sin Azazov, sin Æemin, sin Joelov. On je œivio u Aroeru i doNeba i Baal Meona.1Lj 5:9 Prema istoku njegova se zemlja prostirala do ulaza u pustinju,od rijeke Eufrata, jer mu se stoka umnoœila u gileadskoj zemlji.1Lj 5:10 Za Æaulovih vremena vojevali su s Hagrijcima koji su izginuli odnjihove ruke; tako su se naselili u njihove æatore po svemu istoçnompodruçju od Gileada.1Lj 5:11 Gadovi su sinovi œivjeli blizu njih u baæanskoj zemlji do Salke.1Lj 5:12 Poglavar je bio Joel, a drugi Æafan, pa Janaj i Æafat u Baæanu.1Lj 5:13 Njihova su braøa po svojim rodovima bila: Mihael, Meæulam,Æeba, Joraj, Jakan, Zija, Eber, sedmorica.1Lj 5:14 To su bili sinovi Abihajila, sina Hurija, sina Jaroaha, sina Gileada,sina Mihaela, sina Jeæiæaja, sina Jahdona, sina Buza.1Lj 5:15 Ahi, sin Abdiela, Gunijeva sina, bio je poglavar njihova roda.1Lj 5:16 Œivjeli su u Gileadu i u njihovim zaseocima te po svim æaronskimpaænjacima do njihovih krajeva.1Lj 5:17 Svi su bili zapisani u plemenski rodovnik za vremena jude-jskoga kralja Jotama i za vremena izraelskoga kralja Jeroboama.1Lj 5:18 Rubenovih i Gadovih sinova, i polovine Manaæeova plemena,hrabrih junaka koji su nosili ætit i maç te zapinjali luk i bili vjeæti boju,bijaæe çetrdeset tisuøa sedam stotina i æezdeset vojnika.1Lj 5:19 Ratovali su protiv Hagrijaca, Iturejaca, Nafiæejaca i Nodabe-jaca.1Lj 5:20 U boju su zavapili k Bogu i on ih je usliæao jer su se pouzdali unjega: potpomognuti su protiv neprijatelja te su im predani u ruke Hagri-jci sa svim njihovim saveznicima.1Lj 5:21 Zaplijenili su njihovu stoku - pedeset tisuøa deva, dvije stotinei pedeset tisuøa ovaca i koza i dvije tisuøe magaraca - i odveli u ropstvosto tisuøa ljudi.1Lj 5:22 Pobijenih je mnogo palo, jer je taj boj bio od Boga; onda senaseliæe na njihovo mjesto do suœanjstva.Pola Manaæeova plemena1Lj 5:23 Sinovi polovine Manaæeova plemena nastanili su se u toj zemljiod Baæana do Baal Hermona i Æenira i do Hermonske gore. I bijahu seumnoœili.1Lj 5:24 Ovo su bili poglavari njihovih rodova: Efer, Jiæi, Eliel, Azriel,Jeremija, Hodavja i Jahdiel, hrabri junaci i ugledni muœevi: poglavari usvojim rodovima.1Lj 5:25 Ali kad su se iznevjerili Bogu svojih otaca i odali se preljubu sbogovima naroda one zemlje koje je Bog iskorijenio pred njima,1Lj 5:26 probudio je Izraelov Bog neprijateljstvo asirskoga kralja Pula ineprijateljstvo asirskoga kralja Tiglat Pilesera. Oni su odveli u suœanjstvoRubenovo i Gadovo pleme i polovinu Manaæeova plemena. Doveli su ihu Helah, Habor i Haru i na Gozansku rijeku do danaænjega dana.1Lj 5:27 Levijevi su sinovi bili Geræom, Kehat i Merari.1Lj 5:28 Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel.1Lj 5:29 Amramovi sinovi: Aron, Mojsije i Mirjama. Aronovi sinovi: Na-bad i Abihu, Eleazar i Itamar.1Lj 5:30 Eleazar rodi Pinhasa, Pinhas rodi Abiæuu;1Lj 5:31 Abiæua rodi Bukija, Buki rodi Uziju;1Lj 5:32 Uzija rodi Zerahju; Zerahja rodi Merajota.1Lj 5:33 Merajot rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba;1Lj 5:34 Ahitub rodi Sadoka; Sadok rodi Ahimaasa;1Lj 5:35 Ahimaas rodi Azarju, Azarja rodi Johanana;1Lj 5:36 Johanan rodi Azarju, koji je bio sveøenik u Hramu æto ga jesagradio Salomon u Jeruzalemu.1Lj 5:37 Azarja rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba;1Lj 5:38 Ahitub rodi Sadoka, Sadok rodi Æaluma;1Lj 5:39 Æalum rodi Hilkiju, Hilkija rodi Azarju;1Lj 5:40 Azarja rodi Seraju; Seraja rodi Josadaka.1Lj 5:41 Josadak je otiæao kad je Jahve odveo u suœanjstvo Judu iJeruzalem Nabukodonozorovom rukom.Levijevci1Lj 6:1 Levijevi su sinovi bili Geræom, Kehat i Merari.1Lj 6:2 Evo imena Geræomovih sinova: Libni i Æimej.1Lj 6:3 Kehatovi su sinovi bili: Amram, Jishar, Hebron i Uziel.1Lj 6:4 Merarijevi sinovi: Mahli i Muæi. Ovo su rodovi Levijevaca po svojimocima.1Lj 6:5 Od Geræoma: sin mu Libni, njegov sin Jahat, njegov sin Zima,1Lj 6:6 njegov sin Joah, njegov sin Ido, njegov sin Zerah, njegov sinJeatraj.

3421Lj 6:7 Kehatovi sinovi: sin mu Aminadab, njegov sin Korah, njegov sinAsir,1Lj 6:8 njegov sin Elkana, njegov sin Ebjasaf, njegov sin Asir;1Lj 6:9 njegov sin Tahat, njegov sin Uriel, njegov sin Uzija, njegov sinÆaul.1Lj 6:10 Elkanini sinovi: Amasaj i Ahimot;1Lj 6:11 njegov sin Elkana, njegov sin Sufaj, njegov sin Nahat;1Lj 6:12 njegov sin Eliab, njegov sin Jeroham, njegov sin Elkana. El-kanini sinovi:1Lj 6:13 Samuel, njegov prvenac, drugi Abija.1Lj 6:14 Merarijevi sinovi: Mahli, njegov sin Libni, njegov sin Æimej, njegovsin Uza,1Lj 6:15 njegov sin Æima, njegov sin Hagija, njegov sin Asaja.1Lj 6:16 Ovo su oni koje je postavio David da se brinu za pjevanje uDomu Jahvinu kad je Kovçeg ondje naæao svoje poçivaliæte;1Lj 6:17 oni koji su sluœili pred Prebivaliætem, Æatorom sastanka,pjevajuøi, dok nije Salomon sagradio Dom Jahvin u Jeruzalemu i koji suobavljali sluœbu po propisanom redoslijedu.1Lj 6:18 Evo onih æto su obavljali sluœbu i njihovih sinova: od Kehatovihsinova: pjevaç Heman, sin Joela, sina Samuela,1Lj 6:19 sina Elkane, sina Jerohama, sina Eliela, sina Toaha,1Lj 6:20 sina Sifa, sina Elkane, sina Mahata, sina Amasaja,1Lj 6:21 sina Elkane, sina Joela, sina Azarje, sina Sefanije,1Lj 6:22 sina Tahata, sina Asira, sina Abjasafa, sina Koraha,1Lj 6:23 sina Jishara, sina Kehata, sina Levija, sina Izraelova.1Lj 6:24 Brat mu Asaf stajao je s desne strane; Asaf je bio sin Berekje,sina Æime,1Lj 6:25 sina Mihaela, sina Baaseja, sina Malkije,1Lj 6:26 sina Etnija, sina Zeraha, sina Adaje,1Lj 6:27 sina Etana, sina Zime, sina Æimeja,1Lj 6:28 sina Jahata, sina Geræoma, sina Levijeva.1Lj 6:29 Merarijevi sinovi, njihova braøa, stajala su mu s lijeve strane:Etan, sin Kuæija, sina Abdija, sina Maluka,1Lj 6:30 sina Haæabje, sina Amasje, sina Hilkije,1Lj 6:31 sina Amsija, sina Banija, sina Æomera,1Lj 6:32 sina Mahlija, sina Muæija, sina Merarija, sina Levijeva.Ostali leviti1Lj 6:33 Njihova braøa leviti bili su postavljeni za svu sluœbu u svetomPrebivaliætu, u Domu Boœjem.1Lj 6:34 Aron i njegovi sinovi prinosili su kad na œrtveniku za paljenicei na kadionom œrtveniku, obavljajuøi sav posao u Svetinji nad svetinjamai izvræujuøi obred pomirenja nad Izraelom, prema svemu æto je zapo-vjedio Boœji sluga Mojsije.1Lj 6:35 Ovo su Aronovi sinovi: sin mu Eleazar, njegov sin Pinhas, njegovsin Abiæua,1Lj 6:36 njegov sin Buki, njegov sin Uzi, njegov sin Zerahja,1Lj 6:37 njegov sin Merajot, njegov sin Amarja, njegov sin Ahitub,1Lj 6:38 njegov sin Sadok, njegov sin Ahimaas.1Lj 6:39 Ovo su im boraviæta po naseljima u njihovu podruçju:Aronovim sinovima od Kehatove obitelji - jer na njih je pao œdrijeb -1Lj 6:40 dali su Hebron u judejskoj zemlji s paænjacima oko njega.1Lj 6:41 Gradsko polje i njegova sela dali su Jefuneovu sinu Kalebu.1Lj 6:42 Dali su, dakle, Aronovim sinovima gradove-utoçiæta Hebron iLibnu s paænjacima, Jatir i Eætemou s paænjacima,1Lj 6:43 Hilez s paænjacima, Debir s paænjacima,1Lj 6:44 Aæan s paænjacima i Bet Æemeæ s paænjacima.1Lj 6:45 Od Benjaminova plemena: Gebu s paænjacima, Alemet spaænjacima i Anatot s paænjacima; dakle trinaest gradova po njihovimrodovima.1Lj 6:46 Ostalim Kehatovim sinovima prema plemenskim rodovimapripalo je œdrijebom deset gradova od polovine Manaæeova plemena.1Lj 6:47 Geræomovim sinovima po njihovim rodovima pripalo je odJisakarova plemena, od Aæerova plemena, od Naftalijeva plemena i odManaæeova plemena u Baæanu trinaest gradova.1Lj 6:48 Merarijevim sinovima po njihovim rodovima pripalo je œdrijebomod Rubenova plemena, od Gadova plemena i od Zebulunova plemenadvanaest gradova.1Lj 6:49 Tako su Izraelovi sinovi dali levitima te gradove s paænjacima.1Lj 6:50 Dali su œdrijebom od plemena Judinih sinova, od plemenaÆimunovih sinova i od plemena Benjaminovih sinova te gradove kojesu spomenuli poimence.

3431Lj 6:51 Onima koji su bili od rodova Kehatovih sinova te dobili œdrijebomgradove od Efrajimova plemena1Lj 6:52 dali su kao gradove-utoçiæta Æekem s paænjacima u Efrajimovojgori i Gezer s paænjacima,1Lj 6:53 Jokmeam s paænjacima, Bet Horon s paænjacima,1Lj 6:54 Ajalon s paænjacima i Gat-Rimon s paænjacima.1Lj 6:55 Od polovine Manaæeova plemena dali su rodovima ostalihKehatovih sinova: Aner s paænjacima i Bileam s paænjacima.1Lj 6:56 Geræomovim sinovima dali su od rodova polovine Manaæeovaplemena Golan u Baæanu s paænjacima i Aætarot s paænjacima.1Lj 6:57 Od Jisakarova plemena Kedeæ s paænjacima, Dobrat spaænjacima,1Lj 6:58 Ramot s paænjacima i Anem s paænjacima.1Lj 6:59 Od Aæerova plemena Maæal s paænjacima, Abdon s paænjacima,1Lj 6:60 Hukok s paænjacima i Rehob s paænjacima.1Lj 6:61 Od Naftalijeva plemena Kedeæ u Galileji s paænjacima, Hamons paænjacima i Kirjatajim s paænjacima.1Lj 6:62 Ostalim Merarijevim sinovima dali su od Zebulunova plemenaRimon s paænjacima i Tabor s paænjacima.1Lj 6:63 S onu stranu Jordana, prema Jerihonu, na istoçnoj straniJordana, dali su im od Rubenova plemena Beser u pustinji s paænjacima,Jahsu s paænjacima,1Lj 6:64 Kedemot s paænjacima i Mefaat s paænjacima.1Lj 6:65 Od Gadova plemena Ramot u Gileadu s paænjacima,Mahanajim s paænjacima,1Lj 6:66 Heæbon s paænjacima i Jazer s paænjacima.Jisakar1Lj 7:1 Jisakarovi su sinovi bili Tola i Fua, Jaæub i Æimron, njih çetvorica.1Lj 7:2 Tolini sinovi: Uzi, Refaja, Jeriel, Jahmaj, Jibsam i Samuel, glavariobitelji od Tole, hrabri junaci svrstani po srodstvu; bilo ih je na broju zaDavidova vremena dvadeset i dvije tisuøe i æest stotina.1Lj 7:3 Uzijevi sinovi: Jizrahja; Jizrahjini sinovi: Mihael, Obadja, Joel iJiæija, u svemu pet glavara.1Lj 7:4 S njima je po obiteljima srodnih bilo u vojnim çetama za rat trideseti æest tisuøa ljudi, jer su imali mnogo œena i sinova.1Lj 7:5 Njihove braøe po svim Jisakarovim rodovima, hrabrih junaka,bilo je svega osamdeset i sedam tisuøa i svi su bili popisani u plemenskimrodovnicima.Benjamin1Lj 7:6 Benjaminovi sinovi: Bela, Beker i Jediael, njih trojica.1Lj 7:7 Belini sinovi: Esbon, Uzi, Uziel, Jerimot i Iri, pet obiteljskih glavara,hrabrih junaka; u plemenskom popisu bilo je zapisanih dvadeset dvijetisuøe i trideset çetiri.1Lj 7:8 Bekerovi sinovi: Zimra, Joaæ, Eliezer, Elijoenaj, Omri, Jerimot,Abija, Anatot i Alamet, svi Bekerovi sinovi.1Lj 7:9 U plemenskom popisu po koljenima, po obiteljskim glavarima,hrabrih junaka, bilo je zapisano dvadeset tisuøa i dvije stotine.1Lj 7:10 Jediaelovi sinovi: Bilhan, Bilhanovi sinovi: Jeuæ, Benjamin,Ahud, Kenaana, Zetan, Taræiæ i Ahiæahar.1Lj 7:11 Svih Jediaelovih sinova po obiteljskim glavarima, hrabrih junaka,bilo je sedamnaest tisuøa i dvije stotine, sve za rat sposobnih.1Lj 7:12 Æupim i Hupim. Sinovi Irovi: Huæim; njegov sin Aher.1Lj 7:13 Naftalijevi sinovi: Jahasiel, Guni, Jeser i Æalum. Bilhini sinovi.1Lj 7:14 Manaæeovi sinovi: Asriel, koga je rodila Manaæeova inoçaAramejka; ona je rodila i Makira, Gileadova oca.1Lj 7:15 Makir je oœenio Hupima i Æupima; sestra mu se zvala Maaka;ime drugome bilo je Selofhad, a Selofhad je imao køeri.1Lj 7:16 Makirova œena Maaka rodila je sina, komu je nadjela ime Pereæ.Bratu mu je dala ime Æareæ, a njegovi su sinovi bili Ulam i Rakem.1Lj 7:17 Ulamovi sinovi: Bedan. To su sinovi Gileada, sina Makira,Manaæeova sina.1Lj 7:18 Njegova sestra Hamoleketa rodila je Iæhoda, Abiezera i Mahlu.1Lj 7:19 Æemidini su sinovi bili: Ahjan, Æekem, Likhi i Aniam.1Lj 7:20 Efrajimovi sinovi: Æutelah, njegov sin Bered, njegov sin Tahat,njegov sin Elada, njegov sin Tahat,1Lj 7:21 njegov sin Zabad, njegov sin Æutelah, Ezer i Elad.Njih su ubili gatski graåani, roåeni u zemlji, jer su siæli da im otmu stoku.1Lj 7:22 Zato je njihov otac Efrajim tugovao dugo vremena, a braøa sumu odlazila da ga tjeæe.1Lj 7:23 Onda je uæao k svojoj œeni i ona je zatrudnjela i rodila sina, a onmu nadjenu ime Berija, jer se nesreøa dogodila u njegovoj kuøi.

3441Lj 7:24 Køi mu je bila Æeera, koja je sagradila Donji i Gornji Bet Horoni Uzen Æeeru.1Lj 7:25 Sin mu je bio Refah i Reæef, njegov sin Telah, njegov sin Tahan,1Lj 7:26 njegov sin Ladan, njegov sin Amihud, njegov sin Eliæama,1Lj 7:27 njegov sin Nun, njegov sin Joæua.1Lj 7:28 Njihov posjed i njihova naselja bili su Betel i njegova sela, sistoka Naaran, sa zapada Gazer i njegova sela, Æekem i njegova selado Gaze s njezinim selima.1Lj 7:29 U rukama Manaæeovih sinova bio je Bet Æean sa svojim selima,Tanak sa svojim selima, Megido sa svojim selima, Dor sa svojim selima.U njima su œivjeli sinovi Izraelova sina Josipa.1Lj 7:30 Aæerovi su sinovi bili: Jimna, Jiæva, Jiævi i Berija, i njihova sestraSeraha.1Lj 7:31 Berijini sinovi: Heber i Malkiel; on je bio Birzajitov otac.1Lj 7:32 Heber postade otac Jafletu, Æomeru, Hotamu i njihovoj sestriÆui.1Lj 7:33 Jafletovi su sinovi bili: Pasak, Bimhal i Aævat; to su bili Jafletovisinovi.1Lj 7:34 A sinovi njegova brata Æomera: Rohga, Huba i Aram.1Lj 7:35 Sinovi njegova brata Helema: Sofah, Jimna, Æeleæ i Amal.1Lj 7:36 Sofahovi sinovi: Suah, Harnefer, Æual, Beri, Jimra,1Lj 7:37 Beser, Hod, Æama, Æilæa, Jitran i Bera.1Lj 7:38 Jeterovi sinovi: Jefune, Fispa i Ara.1Lj 7:39 Ulini sinovi: Arah, Haniel i Risja.1Lj 7:40 Svi su oni bili Aæerovi sinovi, obiteljski glavari, probrani hrabrijunaci, glavari meåu knezovima; kad su bili popisani, bilo ih je dvadeseti æest tisuøa ljudi u bojnim çetama.1Lj 8:1 Benjamin rodi prvenca Belu, drugog Aæbela, treøeg Ahraba,1Lj 8:2 çetvrtog Nohu i petog Rafu.1Lj 8:3 Belini su sinovi bili: Adar, Gera, Ehudov otac,1Lj 8:4 Abiæua, Naaman, Ahoah,1Lj 8:5 Gera, Æefufan i Huram.U Gebi1Lj 8:6 Oni su bili Ehudovi sinovi i bili su obiteljski glavari onima koji suœivjeli u Gebi, odakle su ih odveli u suœanjstvo u Manahat;1Lj 8:7 Naaman, Ahija i Gera; on ih je vodio u suœanjstvo i rodio Uzu iAhihuda.1Lj 8:8 Æaharajim, poæto je otpustio œene Huæimu i Baru, dobio je sinoveu Moapskom polju:1Lj 8:9 sa svojom œenom Hodeæom imao je sinove Jobaba, Sibju, Meæu,Malkama,1Lj 8:10 Jeusa, Sakju i Mirmu; to su bili njegovi sinovi, obiteljski glavari.U Onu i Ludu1Lj 8:11 S Huæimom je rodio Abituba i Elpaala.1Lj 8:12 Elpaalovi su sinovi bili: Eber, Miæam i Æamed; on je sagradioOno i Lod s njihovim selima.U Ajalonu1Lj 8:13 Zatim Berija i Æema. Oni su bili obiteljski glavari onima koji suœivjeli u Ajalonu i istjerali su gatske stanovnike.1Lj 8:14 Njegov brat: Æeæak.U Jeruzalemu Jeremot,1Lj 8:15 Zabadja, Arad i Eder,1Lj 8:16 Mihael, Jiæpa i Joha bili su Berijini sinovi.1Lj 8:17 Zebadja, Meæulam, Hizki, Haber,1Lj 8:18 Jiæmeraj, Jizlia i Jobab bili su Elpaalovi sinovi.1Lj 8:19 Jakim, Zikri, Zabdi,1Lj 8:20 Elijoenaj, Siltaj, Eliel,1Lj 8:21 Adaja, Beraja i Æimrat bili su Æimijevi sinovi.1Lj 8:22 Jiæpan, Eber, Eliel,1Lj 8:23 Abdon, Zikri, Hanan,1Lj 8:24 Hananija, Elam, Antotija,1Lj 8:25 Jifdeja, Fenuel bili su Æeæakovi sinovi.1Lj 8:26 Æamæeraj, Æeharja, Atalija,1Lj 8:27 Jaareæja, Elija i Zikri bili su Jerohamovi sinovi.1Lj 8:28 To su bili glavari obitelji svrstanih po koljenima. Œivjeli su uJeruzalemu.1Lj 8:29 U Gibeonu su œivjeli: praotac Gibeon, çija se œena zvala Maaka.1Lj 8:30 Njegov je sin prvenac bio Abdon, pa Sur, Kiæ, Baal, Nadab,1Lj 8:31 Gedor, Ahjo, Zaker,1Lj 8:32 i Miklot, koji je rodio Æimu; pa su i oni œivjeli kod svoje braøe uJeruzalemu, sa svojom braøom.

3451Lj 8:33 Ner rodi Kiæa, a Kiæ rodi Æaula, Æaul rodi Jonatana, Malki-Æua,Abinadaba, Eæbaala,1Lj 8:34 Jonatanov je sin bio Merib Baal; Merib Baal rodi Miku.1Lj 8:35 Mikini su sinovi bili: Piton, Melek, Tarea i Ahaz.1Lj 8:36 Ahaz rodi Joadu; Joada rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimrirodi Mosu.1Lj 8:37 Mosa rodi Biniju, çiji je sin bio Rafa, a njegov sin Elasa, njegovsin Asel.1Lj 8:38 Asel je imao æest sinova, kojima su imena: Azrikam, njegovprvenac, Bokru, Jiæmael, Æearja, Obadja i Hanan; svi su oni bili Aselovisinovi.1Lj 8:39 Sinovi njegova brata Eæeka bili su: Ulam, prvenac mu, drugiJehuæ, treøi Elifelet.1Lj 8:40 Ulamovi su sinovi bili hrabri junaci koji su zapinjali luk i imalimnogo sinova i unuka, sto pedeset. Svi su oni bili od Benjaminovihsinova.Sveti grad Jeruzalem1Lj 9:1 Svi su Izraelci bili upisani u plemenskim rodovnicima, a zapisanisu i u Knjizi izraelskih kraljeva. A Judejci su zbog nevjere bili odvedeniu suœanjstvo u Babilon.1Lj 9:2 Prvi su stanovnici na svojem posjedu i u svojim gradovima biliIzraelci, sveøenici, leviti i netinci.1Lj 9:3 U Jeruzalemu su œivjeli ljudi od Judinih sinova, od Benjaminovihsinova, od Efrajimovih i Manaæeovih sinova, i to:1Lj 9:4 Utaj, sin Amihuda, sina Omrija, sina Imrija, sina Banija, od sinovaJudina sina Peresa.1Lj 9:5 Od Æilonaca: Asaja, prvenac, sa svojim sinovima.1Lj 9:6 Od Zarehovih sinova: Jeuel i njegova braøa, æest stotina idevedeset.1Lj 9:7 Od Benjaminovih sinova Salu, sin Meæulama, sina Hodavje,Hasenuina sina;1Lj 9:8 Ibneja, Jerohamov sin, i Ela, sin Uzije, Mokrijeva sina, i Meæulam,sin Æefatje, sina Reuela, Ibnijina sina.1Lj 9:9 Imali su po svojim rodovima devet stotina pedeset i æestero braøe.Svi su oni bili glavari, svaki svoga roda.1Lj 9:10 Od sveøenika: Jedaja, Jojarib i Jakin,1Lj 9:11 Azarja, sin Hilkije, sina Meæulama, sina Sadoka, sina Merajota,Ahitubova sina, predstojnik Doma Boœjeg.1Lj 9:12 Adaja, sin Jerohama, sina Paæhura, Malkijina sina, Masaj, sinAdiela, sina Jahzere, sina Meæulama, sina Meæilemita, Imerova sina.1Lj 9:13 Njihove braøe, glava obitelji, boraca æto su obavljali sluœbu uDomu Boœjem, bilo je tisuøu sedam stotina i æezdeset.1Lj 9:14 Od levita Æemaja, sin Haæuba, sin Azrikama, Haæabjina sina,izmeåu Merarijevih sinova;1Lj 9:15 Bakbakar, Hereæ, Galal i Matanija, sin Mike, sina Zikrija, Asa-fova sina;1Lj 9:16 Obadja, sin Æemaje, sina Galala, Jedutunova sina, i Berekja,sin Ase, Elkanina sina, koji je œivio u Netofatskim selima.1Lj 9:17 Vratari: Æalum, Akub, Talmon i Ahiman, i njihova braøa; Æalumje bio poglavar,1Lj 9:18 i dosad je bio na kraljevskim vratima prema istoku. Oni su bilivratari po çetama levita.1Lj 9:19 Æalum, sin Korea, sina Abjasafa, Korahova sina, sa svojombraøom Korahovcima iz njihove obitelji, bili su odgovorni za bogosluœje;oni su çuvali pragove Æatora, dok su njihovi oci çuvali ulaz u Jahvintabor.1Lj 9:20 Eleazarov sin Pinhas bio je predstojnik nad njima nekada (Jahvebio s njim!).1Lj 9:21 Meæelemjin sin Zaharija bio je vratar na vratima Æatora sas-tanka.1Lj 9:22 Svih izabranih vratara pragova bilo je dvjesta i dvanaest. Bili suupisani u rodovnike u svojim selima. Postavili su ih u sluœbu David ividjelac Samuel zbog njihove vjernosti.1Lj 9:23 Oni i njihovi sinovi çuvali su straœu na vratima Doma Jahvina,Doma Æatora.1Lj 9:24 Vratari su stajali na çetiri strane: na istoku, na zapadu, na sjeverui na jugu.1Lj 9:25 Njihova braøa po selima dolazila su od vremena do vremenada im se pridruœe po sedam dana.1Lj 9:26 Samo su çetiri vratarska predstojnika bila neprestano u sluœbi.Bili su leviti, postavljeni nad sobama i nad riznicama Boœjega Doma.

3461Lj 9:27 Noøivali su oko Boœjega Doma jer im je bila duœnost da straœarei da otkljuçavaju svako jutro.1Lj 9:28 Neki su od njih bili odgovorni za bogosluœno posuåe. Prebro-javali su ga kad bi ga unosili i kad bi ga iznosili.1Lj 9:29 Neki su se od njih brinuli za pokuøstvo, sve posveøene stvari,fino braæno, vino, ulje, tamjan i miomirise;1Lj 9:30 a neki od sveøeniçkih sinova mijeæali su pomast od miomirisa.1Lj 9:31 Matitja, jedan od levita, prvenac Æaluma Korahovca, brinuo seza stvari koje se peku na tavi.1Lj 9:32 Neki od Kehatovaca, njihove braøe, bili su odgovorni za kruhoveæto se postavljaju svake subote.1Lj 9:33 Oni su bili i pjevaçi, glavari levitskih obitelji. Kad su bili slobodni,œivjeli su u hramskih sobama, jer su dan i noø bili na duœnosti.1Lj 9:34 To su bili glavari levitskih obitelji prema svom srodstvu. Ti supoglavari œivjeli u Jeruzalemu.Æaulovo rodoslovlje1Lj 9:35 U Gibeonu su œivjeli: Gibeonov otac Jeiel, çijoj je œeni bilo imeMaaka.1Lj 9:36 Sin mu je prvenac bio Abdon, pa Sur, Kiæ, Baal, Ner, Nadab,1Lj 9:37 Gedor, Ahjo, Zaharija i Miklot.1Lj 9:38 Miklot rodi Æimeama. I oni su œivjeli u Jeruzalemu, napramasvojoj braøi.1Lj 9:39 Ner rodi Kiæa; a Kiæ rodi Æaula; Æaul rodi Jonatana, Malki-Æuu,Abinadaba i Eæbaala.1Lj 9:40 Jonatanov je sin bio Merib Baal. Merib Baal rodi Miku.1Lj 9:41 Mikini su sinovi bili: Piton, Melek, Tahrea i Ahaz.1Lj 9:42 Ahaz rodi Jaru; Jara rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimrirodi Mosu.1Lj 9:43 Mosa rodi Binu; njegov je sin bio Rafaja, njegov sin Elasa,njegov sin Asel.1Lj 9:44 Asel je imao æest sinova, kojima su imena: Azrikam, Bokru,Jiæmael, Æearja, Obadja i Hanan; to su Aselovi sinovi.Æaulova smrt1Lj 10:1 Filistejci su zavojætili na Izraelce. Izraelci su pobjegli pred njimai padali pobijeni po gori Gilboi.1Lj 10:2 Filistejci stisnuæe Æaula i njegove sinove i pogubiæe Æaulovesinove Jonatana, Abinadaba i Malki-Æuu.1Lj 10:3 Boj je postao œeæøi oko Æaula. Iznenadiæe ga strijelci s lukovimai on pade ranjen od strijelaca.1Lj 10:4 Tada Æaul reçe svome ætitonoæi: “Izvuci svoj maç i probodi meda ne doåu ti neobrezanci i ne narugaju mi se.” Ali se njegov ætitonoæaprestravi i ne htjede toga uçiniti. Zato Æaul uze maç i baci se na njega.1Lj 10:5 Kad je ætitonoæa vidio da je Æaul umro, baci se i on na svoj maçi umrije s njim.1Lj 10:6 Tako onog dana pogiboæe zajedno Æaul, njegova tri sina i savnjegov dom.1Lj 10:7 Kad su svi Izraelci koji su bili u dolini vidjeli da su sinovi Izraelovipobjegli i da je poginuo Æaul sa sinovima, ostavili su svoje gradove irazbjeœali se. Filistejci doåoæe i nastaniæe se u njima.1Lj 10:8 Kad su sutradan doæli Filistejci da oplijene pobijene, naæli suÆaula s njegovim sinovima gdje leœe mrtvi na gori Gilboi.1Lj 10:9 Svukavæi ga, uzeæe mu glavu i oruœje te poslaæe po filistejskojzemlji unaokolo javljajuøi veselu vijest svojim idolima i narodu.1Lj 10:10 Potom su oruœje metnuli u hram svoga boga, a lubanju muizloœili u Dagonovu hramu.1Lj 10:11 Kad su çuli svi Jabeæ-Gileaåani æto su Filistejci uçinili od Æaula,1Lj 10:12 ustali su svi hrabri ljudi i uzeli Æaulovo mrtvo tijelo i tjelesanjegovih sinova i, donijevæi ih u Jabeæ, pokopali su njihove kosti podtamarisom u Jabeæu; i postiæe sedam dana.1Lj 10:13 Tako je poginuo Æaul za svoju nevjeru kojom se iznevjerioJahvi: nije drœao Jahvine zapovijedi i povrh toga je pitao za savjetbajaçicu,1Lj 10:14 a nije pitao Jahvu; zato ga je ubio i prenio kraljevstvo na Jiæajevasina Davida.1Lj 11:1 Tada se skupiæe svi Izraelci k Davidu u Hebron i rekoæe: “Evo,mi smo od tvoje kosti i tvojeg mesa.1Lj 11:2 Joæ prije, dok je Æaul bio kralj, ti si upravljao svim pokretimaIzraela; Jahve, tvoj Bog, rekao ti je: ‘Ti øeæ pasti moj izraelski narod i tiøeæ biti knez nad mojim narodom Izraelom.’”1Lj 11:3 Tako doåoæe sve izraelske starjeæine kralju u Hebron, a kraljDavid s njima sklopi savez u Hebronu pred Jahvom i pomazaæe Davida

347za kralja nad Izraelom, kako bijaæe Jahve rekao Samuelu.Osvojenje Jeruzalema1Lj 11:4 Onda je otiæao David sa svim Izraelom na Jeruzalem, a to jeJebus, jer su ondje bili Jebusejci i œivjeli su u onoj zemlji.1Lj 11:5 Ali su Jebusejci poruçili Davidu: “Neøeæ uøi ovamo!” Ipak Davidosvoji Sionsku tvråavu, to jest Davidov grad.1Lj 11:6 Jer je David rekao: “Tko prvi porazi Jebusejce, bit øe vrhovnivojvoda i knez.” Prvi se popeo Sarvijin sin Joab i postao vojvoda.1Lj 11:7 Tada se David nastanio u toj tvråavi; zato su je prozvali Davi-dovim gradom.1Lj 11:8 Sazidao je tada grad unaokolo, od Milona do ograde, a Joab jeobnovio ostali dio grada.1Lj 11:9 David je postajao sve silniji, jer je Jahve nad vojskama bio snjim.1Lj 11:10 Evo vojvoda Davidovim junacima koji su junaçki radili uzanjega za njegovo kraljevstvo sa svim Izraelom da ga po Jahvinoj rijeçizakralje nad Izraelom.1Lj 11:11 Evo popisa Davidovih junaka: Hakmonijev sin Jaæobam, glavarnad tridesetoricom; on je mahnuo svojim kopljem na tri stotine i pobio ihodjednom.1Lj 11:12 Za njim Dodonov sin Eleazar, Ahoæanin, jedan izmeåu trijunaka.1Lj 11:13 On je bio s Davidom u Pas Damimu, kad su se Filistejci skupilina boj, a ondje je bilo polje puno jeçma; kad je narod poçeo bjeœatiispred Filistejaca,1Lj 11:14 oni su stali usred toga polja i obranili ga pobivæi Filistejce.Tako im Jahve dade veliku pobjedu.1Lj 11:15 Trojica su izmeåu tridesetorice jednom siæla do hridi k Daviduu Adulamsku peøinu kad su filistejske çete stajale u taboru u Refaim-skoj dolini.1Lj 11:16 David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada tada bilau Betlehemu.1Lj 11:17 David uzdahnu: “O kad bi me tko napojio vodom iz betlehem-skoga studenca æto je kod vrata!”1Lj 11:18 Tada ta trojica prodrijeæe kroz filistejski tabor i, zahvativæi vodeiz betlehemskoga studenca æto je kod vrata, donesoæe je i dadoæe Dav-idu. Ali je David ne htjede piti nego je proli kao ljevanicu Jahvi1Lj 11:19 govoreøi: “Ne dao mi moj Bog da to uçinim! Zar da pijem krvovih ljudi? Ta izlaœuøi œivot pogibli donijeli su vode.” I nije htio piti. To su,eto, uçinila ta tri junaka.1Lj 11:20 Abiæaj, Joabov brat, bio je vojvoda nad tridesetoricom; on jevitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se meåu tridesetoricom.1Lj 11:21 Bio je meåu trojicom ugledniji od druge dvojice i bio im vo-jvoda, ali prve trojice nije dostigao.1Lj 11:22 Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junaçkim djelima,ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snjeœnog dana siæao iubio lava usred jame.1Lj 11:23 Ubio je i nekog Egipøanina, çovjeka od pet lakata. Egipøaninje imao u ruci koplje kao tkalaçko vratilo, a on je iziæao preda njega saætapom i, istrgavæi Egipøaninu koplje iz ruke, ubio ga njegovim kopljem.1Lj 11:24 To je uçinio Jojadin sin Benaja i proslavio se imenom meåuona tri junaka.1Lj 11:25 Bio je najznamenitiji meåu tridesetoricom, ali one prve trojicenije dostigao. David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne straœe.1Lj 11:26 Hrabri su junaci bili: Joabov brat Asahel, Dodonov sin El-hanan iz Betlehema,1Lj 11:27 Haroranin Æamot, Pelonjanin Heles;1Lj 11:28 Akeæov sin Ira, Tekoanin, Abiezer Anatoøanin;1Lj 11:29 Sibkaj Huæaøanin, Ilaj Ahoæanin;1Lj 11:30 Mahraj Netofaøanin, Baanin sin Heled, Netofaøanin;1Lj 11:31 Ribajev sin Itaj iz Gibeata sinova Benjaminovih, Benaja Pira-tonjanin;1Lj 11:32 Huraj iz Gaaækih potoka, Abiel Arbaøanin;1Lj 11:33 Azmavet Bahurimljanin, Eljahba Æaalbonjanin.1Lj 11:34 Sinovi Haæema Gizonjanina: Sagejin sin Jonatan, Hararanin;1Lj 11:35 Sakarov sin Ahiam, Hararanin, Urov sin Elipal;1Lj 11:36 Hefer Mekeranin, Ahija Pelonjanin;1Lj 11:37 Hesro Karmelac, Ezbajev sin Naaraj;1Lj 11:38 Natanov brat Joel, Hagrijev sin Mibhar;1Lj 11:39 Amonac Selek, Beroøanin Nahraj, ætitonoæa Sarvijina sinaJoaba;

3481Lj 11:40 Ira Jitranin, Gareb Jitranin;1Lj 11:41 Urija Hetit, Ahlajev sin Zabad;1Lj 11:42 Æizin sin Adina, Rubenovac, vojvoda Rubenova plemena, i snjime tridesetorica.1Lj 11:43 Maakin sin Hanan i Joæafat Mitnjanin.1Lj 11:44 Uzija Aætaroøanin, Æama i Jeiel, sinovi Aroerca Hotama;1Lj 11:45 Æimrijev sin Jediael i njegov brat Joha Tiæanin.1Lj 11:46 Mahavac Eliel i Elnaamovi sinovi Jeribaj i Joæavja i MoabacJitma;1Lj 11:47 Eliel i Obed i Mesobajanin Jaasiel.1Lj 12:1 Evo onih æto doåoæe k Davidu u Siklag dok se joæ uklanjao odKiæeva sina Æaula i bili su mu meåu junacima pomagaçi u boju;1Lj 12:2 umjeli su rukovati lukom i desnicom i ljevicom i znali se sluœitikamenjem i strijelama.Izmeåu Æaulove braøe, Benjaminovaca:1Lj 12:3 vojvoda Ahiezer i Joaæ, sinovi Gibeanca Æemaje, pa Jeziel iPelet, Azmavetovi sinovi, i Beraka i Jehu Anatoøanin;1Lj 12:4 Gibeonac Iæmaja, junak meåu tridesetoricom i nad tridesetori-com,1Lj 12:5 Jeremija, Jahaziel, Johanan i Jozabad Gederoøanin;1Lj 12:6 Eluzaj, Jerimot, Bealja, Æemarja i Æefatja Harufejac;1Lj 12:7 Elkana, Jiæija, Azarel, Joezer i Jaæobam Korhinjani,1Lj 12:8 Joel i Zebadja, sinovi Jerohama Gedorca.1Lj 12:9 Neki su Gadovci preæli k Davidu u tvråavu u pustinju, hrabrijunaci, ratnici vjeæti boju, naoruœani ætitom i kopljem; lica im bijahu kaolavovska, a brzi bijahu kao gazele po gorama: 1Lj 12:10 vojvoda Ezer,drugi Obadja, treøi Eliab;1Lj 12:11 çetvrti Miæmana, peti Jeremija,1Lj 12:12 æesti Ataj, sedmi Eliel;1Lj 12:13 osmi Johanan, deveti Elzabad,1Lj 12:14 deseti Jeremija, jedanaesti Makbanaj.1Lj 12:15 To su bile od Gadovih sinova vojne starjeæine, najmanji nadstotinom, a najveøi nad tisuøom.1Lj 12:16 To su oni koji su prvoga mjeseca preæli preko Jordana kad serazlio preko svih svojih obala i koji su rastjerali sve stanovnike iz dubokihdolina na istok i na zapad.1Lj 12:17 Doæli su i od Benjaminovih i Judinih sinova k Davidu u tvråavu.1Lj 12:18 David je izaæao pred njih i, progovorivæi, rekao im: “Ako dolazites mirom k meni da mi pomognete, moje øe se srce ujediniti s vama; akoli ste doæli da me izdate mojim neprijateljima, neka Bog naæih otaca vidii neka osudi, jer nema nepravde na mojim rukama!”1Lj 12:19 Tada duh obuze Amasaja, vojvodu nad tridesetoricom, i onreçe:”Tebi, Davide! S tobom, sine Jiæajev, mir! Mir s tobom, mir s onim tko tipomaœe, jer tvoj pomoønik jest tvoj Bog!” Tako ih je David primio i postavioih meåu vojvode nad çetama.1Lj 12:20 Od Manaæeovih su sinova neki preæli k Davidu kad je iæao sFilistejcima na Æaula u boj, ali im nije pomogao, jer su ga filistejskiknezovi, dobro promislivæi, otpustili govoreøi: “Mogao bi prijeøi k svomegospodaru Æaulu, a to bi nas stajalo glava.”1Lj 12:21 Kad se, dakle, vraøao u Siklag, preæli su k njemu od Manaæeovaplemena: Adna, Jozabad, Jedael, Mihael, Jozabad, Elihu i Siltaj, glavaritisuønici u Manaæeovu plemenu.1Lj 12:22 Oni su pomagali Davidu protiv razbojniçkih çeta jer su svi bilihrabri junaci te su postali zapovjednici u njegovoj vojsci.1Lj 12:23 Iz dana u dan odista su dolazili k Davidu da mu pomaœu, svedok njegov tabor ne postade divovski, kao Boœji tabor.Ratnici koji Davida uzdiœu za kralja1Lj 12:24 Evo broja ljudi naoruœanih za rat koji su doæli k Davidu u Hebronda Æaulovo kraljevstvo prenesu na njega po Jahvinoj zapovijedi:1Lj 12:25 Judinih sinova, koji su nosili ætit i koplje, æest tisuøa i osamstotina naoruœanih za rat.1Lj 12:26 Od Æimunovih sinova, hrabrih junaka za rat, sedam tisuøa isto.1Lj 12:27 Od Levijevih sinova çetiri tisuøe i æest stotina.1Lj 12:28 Tako i Jojada, poglavar Aronovim potomcima, i s njim tri tisuøei sedam stotina;1Lj 12:29 i mladi Sadok, hrabar junak, i od njegova roda dvadeset i dvakneza.1Lj 12:30 A od Benjaminovih sinova, Æaulove braøe, tri tisuøe, jer ih jedotad najveøi dio joæ ostao vjeran Æaulovoj kuøi.

3491Lj 12:31 Efrajimovih sinova dvadeset tisuøa i osam stotina, sve hrabrihjunaka, ljudi na glasu u svojim porodicama.1Lj 12:32 Od polovine Manaæeova plemena osamnaest tisuøa,poimence spomenutih, da doåu da zakralje Davida.1Lj 12:33 Od Jisakarovih sinova, koji su umjeli proniknuti svoje vrijemei spoznati æto treba da uçini Izrael; njihovih poglavara dvije stotine. Svasu im njihova braøa bila podloœna.1Lj 12:34 Od Zebulunovih sinova, sposobnih za rat i naoruœanih za bojsvakojakim bojnim oruœjem, pedeset tisuøa, koji su se odvaœna srcavrstali u bojne redove.1Lj 12:35 Od Naftalijeva plemena tisuøu knezova i s njima trideset isedam tisuøa ljudi sa ætitovima i kopljima;1Lj 12:36 od Danova plemena dvadeset i osam tisuøa i æest stotinanaoruœanih za boj,1Lj 12:37 a od Aæerova plemena çetrdeset tisuøa sposobnih za vojskui za boj opremljenih.1Lj 12:38 Od onih s onu stranu Jordana, od Rubenova, od Gadova i odpolovine Manaæeova plemena, sto i dvadeset tisuøa ljudi sa svakojakimratnim oruœjem.1Lj 12:39 Svi ti vojnici, svrstani u bojne redove, doåoæe poætena srca uHebron da zakralje Davida nad svim Izraelom; i svi su ostali Izraelci bilijednoduæni da Davida postave za kralja.1Lj 12:40 Proveli su s Davidom tri dana, jeduøi i pijuøi. Braøa sve spremiæeza njih.1Lj 12:41 Njihovi su najbliœi susjedi, sve do Jisakara, Zebuluna i Naftalija,donosili hranu na magarcima, devama i mazgama, a na volovima jela:braæna, smokvenih kolaça, suha groœåa, vina, ulja, krupne i sitne stokeizobilja, jer je bilo veselje u Izraelu.Kovçeg saveza prenose iz Kirjat Jearima1Lj 13:1 David je vijeøao s tisuønicima, stotnicima i sa svim voåama.1Lj 13:2 I reçe on svemu zboru Izraelovu: “Ako vam je pravo te ako jenaæ Bog Jahve odluçio tako, poslat øemo glasnike k svojoj ostaloj braøiu svim izraelskim zemljama, a tako i sveøenicima s njima i levitima pogradovima paænjaka njihovih, da se ujedine s nama.1Lj 13:3 Prenijet øemo k sebi Kovçeg svoga Boga, jer ga nismo doistatraœili za Æaulovih dana.”1Lj 13:4 Sav zbor odluçi da se tako uçini, jer je to bilo pravo u oçimasvega naroda.1Lj 13:5 Tako je David skupio sav narod Izraelov od Egipatskoga Æihorapa do Ulaza u Hamat da donesu Kovçeg Boœji iz Kirjat Jearima.1Lj 13:6 Poæao je David sa svim Izraelom u Baalu, u Kirjat Jearim, kojije u Judi, da odande ponesu Kovçeg Boœji nazvan imenom Jahve, kojistoluje nad kerubinima.1Lj 13:7 Povezli su Kovçeg Boœji na novim kolima iz Abinadabove kuøe;a Uza i Ahjo upravljali su kolima.1Lj 13:8 David i sav Izrael igrali su pred Bogom iz sve snage pjevajuøiuza zvuke citara, harfa, bubnjeva, cimbala i truba.1Lj 13:9 Kad su doæli do Kidonova gumna, posegnu Uza rukom da pridrœiKovçeg jer ga volovi umalo ne prevrnuæe.1Lj 13:10 Ali se Jahve razgnjevio na Uzu i udario ga zato æto je pruœioruku prema Kovçegu. Umro je ondje pred Bogom.1Lj 13:11 Davidu bijaæe œao æto je Jahve onako udario Uzu i on prozvaono mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas.1Lj 13:12 Toga se dana David uplaæi Boga i reçe: “Kako øu donijeti ksebi Kovçeg Boœji?”1Lj 13:13 Nije dao svratiti Kovçega k sebi u Davidov grad nego ga skloniu kuøu Obed-Edoma Gitejca.1Lj 13:14 I ostade Kovçeg Boœji kod Obed-Edomove obitelji, u njegovojkuøi, tri mjeseca. Jahve stoga blagoslovi Obed-Edomovu kuøu i sve ætoje imao.Davidov dvor1Lj 14:1 Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrovih drva,zidara i tesara da mu grade dvor.1Lj 14:2 Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izrae-lom i da je uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda.1Lj 14:3 David je uzeo joæ œena u Jeruzalemu i imao joæ sinova i køeri.1Lj 14:4 Evo imena djece koja mu se rodiæe u Jeruzalemu: Æamua,Æobab, Natan, Salomon,1Lj 14:5 Jibhar, Eliæua, Elpalet,1Lj 14:6 Nogah, Nefeg, Jafija,1Lj 14:7 Eliæama, Beeljada i Elifelet.

3501Lj 14:8 Kad su Filistejci çuli da su Davida pomazali za kralja nad svimIzraelom, iziåoæe svi da se doçepaju Davida. David, çuvæi to, iziåe prednjih.1Lj 14:9 Filistejci doåoæe i raæiriæe se po Refaimskoj dolini.1Lj 14:10 Tada David upita Boga: “Mogu li napasti Filistejce? Hoøeæ li ihpredati meni u ruke?” Jahve mu odgovori: “Napadni, jer øu ih predatitebi u ruke!”1Lj 14:11 Tada krenuæe u Baal Perasim i David ih ondje pobi. Davidreçe: “Bog je prodro meåu moje neprijatelje mojom rukom, kao æto vodaprodire.” Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim.1Lj 14:12 Ostavili su ondje svoje bogove; a David zapovjedi da ih spale.1Lj 14:13 Opet se Filistejci raæiriæe po onoj dolini.1Lj 14:14 David opet upita Boga, a Bog mu odgovori: “Ne idi za njimanego ih opkoli i navali na njih s protivne strane Bekaima.1Lj 14:15 Pa kad zaçujeæ topot koraka po bekaimskim vrhovima, ondaizaåi u boj, jer øe tada iøi Bog pred tobom da pobije filistejsku vojsku.”1Lj 14:16 David uçini kako mu je zapovjedio Bog; i pobili su filistejskuvojsku od Gibeona do Gezera.1Lj 14:17 Davidovo se ime proçulo po svim zemljama, a Jahve uli strahod njega svim narodima.Priprave za prijenos1Lj 15:1 Onda je David sazidao dvore u Davidovu gradu, pripravio mjestoza Kovçeg Boœji i razapeo mu Æator.1Lj 15:2 Potom je rekao David: “Ne smije nositi Kovçeg Boœji nitko osimlevita, jer je njih izabrao Jahve da nose Kovçeg Jahvin i da mu sluœedovijeka.”1Lj 15:3 David je sakupio sav Izrael u Jeruzalem da prenesu KovçegJahvin gore na njegovo mjesto koje mu bijaæe pripravio.1Lj 15:4 Skupio je David i Aronove sinove i levite.1Lj 15:5 Od Kehatovih sinova: kneza Uriela i sto dvadeset njegove braøe;1Lj 15:6 od Merarijevih sinova: kneza Asaju i dvjesta dvadeset njegovebraøe;1Lj 15:7 od Geræomovih sinova: kneza Joela i sto trideset njegove braøe.1Lj 15:8 Od Elisafanovih sinova: kneza Æemaju i dvjesta njegove braøe.1Lj 15:9 Od Hebronovih sinova: kneza Eliela i osamdeset njegove braøe;1Lj 15:10 od Uzielovih sinova: kneza Aminadaba i sto dvanaest njegovebraøe.1Lj 15:11 Tada David pozva sveøenike Sadoka i Ebjatara i levite Uriela,Asaju, Joela, Æemaju, Eliela i Aminadaba,1Lj 15:12 pa im reçe: “Vi ste glavari levitskih porodica; posvetite sebe isvoju braøu da prenesete gore Kovçeg Jahve, Izraelova Boga, na mjestokoje sam mu pripravio.1Lj 15:13 Jer nas je pobio Jahve, Bog naæ, zato æto prvi put vi niste bilinazoçni i æto ga nismo traœili onako kako je trebalo.”1Lj 15:14 Posvetiæe se tada sveøenici i leviti da prenesu gore KovçegJahve, Izraelova Boga.1Lj 15:15 Levitski su sinovi ponijeli Boœji Kovçeg, na svojim ramenima,o motkama, kako je zapovjedio Mojsije po Jahvinoj rijeçi.1Lj 15:16 Tada David reçe levitskim knezovima da izmeåu svoje braøepostave pjevaçe s glazbalima, s harfama, citrama i cimbalima da seçuje i da gromko odjekuje radosno pjevanje.1Lj 15:17 Leviti su postavili Joelova sina Hemana, a od njegove braøeBerekjina sina Asafa, i od njihove braøe, Merarijevih sinova, Kuæajinasina Etana.1Lj 15:18 S njima njihovu braøu drugoga reda: Zahariju, sina Jaazielova,Æemiramota, Jehiela, Unija, Eliaba, Benaju, Maaseju, Matitju, Eliflehua,Mikneju, Obed Edoma i Jeiela, vratare.1Lj 15:19 A pjevaçi, Heman, Asaf i Etan gromko su udarali u mjedenecimbale.1Lj 15:20 A Zaharija, Uziel, Æemiramot, Jehiel, Uni, Eliab, Maaseja iBenaja u harfe s visokim zvucima;1Lj 15:21 a Matitja, Eliflehu, Mikneja, Obed Edom, Jeiel i Azazja u citre,u osminskoj pratnji.1Lj 15:22 Kenanja, knez onih levita koji su nosili Kovçeg, upravljao jeprenoæenjem jer je bio vjeæt u tome.1Lj 15:23 Berekja i Elkana bili su vratari kod Kovçega.1Lj 15:24 Æebanija, Joæafat, Netanel, Amasaj, Zaharija, Benaja i Eliezer,sveøenici, trubili su u trube pred Boœjim Kovçegom; Obed Edom i Jehijabili su vratari kod Kovçega.1Lj 15:25 Tako je David s izraelskim starjeæinama i tisuønicima radosnoiæao prenoseøi gore Kovçeg saveza Jahvina iz Obed-Edomove kuøe.

3511Lj 15:26 Kad je Bog pomogao levitima koji su nosili Kovçeg savezaJahvina, œrtvovali su sedam junaca i sedam ovnova.1Lj 15:27 David bijaæe ogrnut plaætem od tanka platna, a tako i svi levitiæto su nosili Kovçeg, kao i pjevaçi i Kenanija koji je upravljao pjevaçima.David je imao na sebi lanen opleøak.1Lj 15:28 Tako je sav Izrael prenosio gore Kovçeg saveza Jahvina,radosno kliçuøi uz jeku rogova, truba i cimbala, igrajuøi uza zvuke harfei citre.1Lj 15:29 Kad je Kovçeg saveza Jahvina ulazio u Davidov grad, Æaulovakøi Mikala, gledajuøi s prozora, vidje kralja Davida kako skaçe i igra iprezre ga ona u svom srcu.1Lj 16:1 Tada unesoæe Kovçeg Boœji i postaviæe ga usred æatora koji mubijaæe razapeo David. Onda su prinijeli paljenice i priçesnice pred Bo-gom.1Lj 16:2 Poæto je prinio paljenice i priçesnice, David blagoslovi narodJahvinim imenom.1Lj 16:3 Onda razdijeli svim Izraelcima, ljudima i œenama, svakome pojedan okrugao kruh, komad mesa i kolaç od suhoga groœåa.1Lj 16:4 Onda je postavio pred Jahvinim Kovçegom sluœbenike meåulevitima da uznose, slave i hvale Jahvu, Boga Izraelova, i to:1Lj 16:5 poglavara Asafa, a drugoga za njim Zahariju, zatim Jeiela,Æemiramota, Jehiela, Matitju, Eliaba, Benaju, Obed Edoma i Jeiela sharfama i citrama; Asaf je udarao u cimbale.1Lj 16:6 Sveøenici Benaja i Jahaziel bili su bez prijekida s trubama predKovçegom saveza Jahvina.1Lj 16:7 Toga dana povjeri David prvi put Asafu i njegovoj braøi da slaveJahvu ovom pohvalnicom:1Lj 16:8 “Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime; navjeæøujte meåu narodimadjela njegova!1Lj 16:9 Pjevajte mu, svirajte mu, propovijedajte sva njegova çudesa!1Lj 16:10 Diçite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onihæto traœe Jahvu!1Lj 16:11 Traœite Jahvu i njegovu snagu, traœite svagda njegovo lice!1Lj 16:12 Sjetite se çudesa koja uçini, njegovih çuda i sudova ustanjegovih.1Lj 16:13 Izraelov rod njegov je sluga, sinovi Jakovljevi njegovi izabr-anici.1Lj 16:14 On je Jahve, Bog naæ; po svoj su zemlji njegovi sudovi!1Lj 16:15 Sjeøajte se uvijek njegova Saveza, Rijeçi koju objavi tisuøinaraætaja;1Lj 16:16 Saveza koji sklopi s Abrahamom i njegove zakletve Izaku.1Lj 16:17 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vjeçni Savez.1Lj 16:18 Govoreøi ‘Tebi øu dati kanaansku zemlju kao dio u baætinuvaæu,1Lj 16:19 kad vas joæ bjeæe malo na broju, vrlo malo, i kad bjeste pridoæliceu njoj.’1Lj 16:20 Iæli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugomnarodu.1Lj 16:21 Ne dopusti nikom da ih tlaçi, kaœnjavaæe zbog njih kraljeve:1Lj 16:22 ‘Ne dirajte u moje pomazanike, ne çinite zla mojim prorocima!’1Lj 16:23 Pjevaj Jahvi, sva zemljo, Navjeæøujte iz dana u dan spasenjenjegovo!1Lj 16:24 Kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima çudesanjegova.1Lj 16:25 Velik je Jahve, hvale predostojan, straæniji od svih bogova.1Lj 16:26 Niætavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa.1Lj 16:27 Slava je i veliçanstvo pred njim, sila i radost u Svetiætu njegovu.1Lj 16:28 Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu!1Lj 16:29 Dajte Jahvi slavu imena njegova, nosite prinose i dolazitepred njegovo lice! Poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove!1Lj 16:30 Strepi pred njim, zemljo sva! Uçvrstio je svemir da se ne poljulja.1Lj 16:31 Neka se vesele nebesa i neka klikøe zemlja; neka se govorimeåu poganima: ‘Jahve kraljuje!’1Lj 16:32 Neka huçi more i æto je u njemu; neka se raduje polje i æto jena njemu!1Lj 16:33 Neka klikøe æumsko drveøe pred Jahvom, jer dolazi da sudizemlji.1Lj 16:34 Slavite Jahvu jer je dobar, jer je vjeçna ljubav njegova.1Lj 16:35 I recite: ‘Spasi nas, o Boœe, Spasitelju naæ, i skupi nas i izbavinas od bezboœnih naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se ponosimotvojom slavom.

3521Lj 16:36 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka!’ Savnarod neka kaœe: ‘Amen!Aleluja!’”1Lj 16:37 I ondje pred Kovçegom saveza Jahvina ostaviæe Asafa injegovu braøu da sluœe pred Kovçegom bez prestanka, koliko treba izdana u dan;1Lj 16:38 i Obed-Edoma s njegovom braøom, njih æezdeset i osam, iObed-Edoma, Jedutunova sina, i Hosu, da budu vratari;1Lj 16:39 a sveøenika Sadoka s njegovom braøom sveøenicima predJahvinim Prebivaliætem na uzviæici u Gibeonu1Lj 16:40 da prinose paljenice Jahvi na œrtveniku za paljenice bezprestanka, jutrom i veçerom, i da vræe sve æto je napisano u Zakonu kojije Jahve odredio Izraelu;1Lj 16:41 s njima Hemana i Jedutuna i ostale izabrane, koji su bilipoimence spomenuti, da slave Jahvu, “jer je vjeçna njegova ljubav”;1Lj 16:42 i to Hemana i Jedutuna da trube u trube i udaraju u cimbale idruga glazbala Bogu na çast; a Jedutunove sinove da budu vratari.1Lj 16:43 Tada se raziæao sav narod, svatko svojoj kuøi; a David sevratio da blagoslovi svoj dvor.1Lj 17:1 Kad se David nastanio u dvoru, rekao je proroku Natanu:“Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovçeg savezaJahvina pod zavjesama!”1Lj 17:2 Natan odgovori Davidu: “Æto ti je god na srcu, çini, jer je Bog stobom.”1Lj 17:3 Ali joæ iste noøi doåe Natanu ova Boœja rijeç:1Lj 17:4 “Idi i reci mome sluzi Davidu: ‘Ovako govori Jahve: Ti mi neøeæsagraditi kuøe da prebivam u njoj.1Lj 17:5 Nisam nikad prebivao u kuøi otkako sam izveo Izraela iz Egiptapa do danaænjega dana, nego sam iæao od æatora do æatora i odprebivaliæta do prebivaliæta.1Lj 17:6 Dok sam hodio sa svim Izraelom, jesam li ijednu rijeç rekaonekom od Izraelovih sudaca, kojima sam zapovjedio da budu pastirimojem narodu, i kazao: Zaæto mi ne sagradite kuøu od cedrovine?’1Lj 17:7 Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: ‘Ovako govori Jahve nadvojskama: Ja sam te doveo s paænjaka, od ovaca i koza, da budeæ kneznad mojim izraelskim narodom.1Lj 17:8 Bio sam s tobom kuda si god iæao, iskorijenio sam sve tvojeneprijatelje pred tobom. Ja øu ti pribaviti veliko ime, kao æto je velikaækoime na zemlji.1Lj 17:9 Odredit øu prebivaliæte svome izraelskom narodu i posadit øuga da œivi na svojem mjestu i da ne luta viæe naokolo niti da ga zlikovcimuçe kao prije,1Lj 17:10 onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom.Pokorit øu sve tvoje neprijatelje i uçinit øu te velikim. Jahve øe ti podiøidom.1Lj 17:11 Jer kad se ispune tvoji œivotni dani i doåe vrijeme da poçineækod otaca, podiøi øu tvoga potomka nakon tebe, koji øe biti izmeåu tvojihsinova, i utvrdit øu njegovo kraljevstvo.1Lj 17:12 On øe mi sagraditi dom, a ja øu utvrditi njegovo prijestoljezauvijek.1Lj 17:13 Ja øu njemu biti otac, a on øe meni biti sin: svoje naklonostineøu odvratiti od njega, kao æto sam je odvratio od tvoga prethodnika.1Lj 17:14 Utvrdit øu ga u svojem domu i u svom kraljevstvu zauvijek, iprijestolje øe mu çvrsto stajati zasvagda.’”1Lj 17:15 Natan prenese Davidu sve te rijeçi i cijelo viåenje.Davidova molitva1Lj 17:16 Tada kralj David doåe i stade pred Jahvu i reçe:”Tko sam ja, o Boœe Jahve, i æto je moj dom te si me doveo dovde?1Lj 17:17 Pa i to je bilo premalo u tvojim oçima, o Boœe, nego si daoobeøanja domu svoga sluge i za daleku buduønost i pogledao si na mekako se gleda na ugledna çovjeka, o Boœe Jahve!1Lj 17:18 Pa æto da ti joæ David govori o slavi tvoga sluge; ta ti poznajeæsvoga slugu!1Lj 17:19 Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu uçinio si sve ovoveliko djelo, obznanivæi ove veliçajnosti.1Lj 17:20 Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, posvemu æto smo uæima svojim çuli.1Lj 17:21 Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radikojega je Bog iæao da ga izbavi sebi za narod, da tako steçeæ sebi imevelikim i straænim çudesima, izgoneøi krivoboœaçka plemena pred svojimnarodom koji si otkupio iz Egipta?

3531Lj 17:22 Tako si uçinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek,a ti si mu, Jahve, postao Bogom.1Lj 17:23 Zato sada, Jahve, neka bude çvrsta dovijeka rijeç koju si daosvome sluzi i njegovu domu i uçini kako si obrekao.1Lj 17:24 Neka bude çvrsta, da se veliça tvoje ime zauvijek i da se govori:Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvogasluge Davida neka stoji çvrsto pred tobom.1Lj 17:25 Jer si ti, moj Boœe, javio uhu svoga sluge da øeæ mu podiøidom, zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom.1Lj 17:26 Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obeøanje dao svomesluzi.1Lj 17:27 Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostanedovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviæ, bit øe blagoslovljenzasvagda.”Davidove pobjede1Lj 18:1 Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat snjegovim selima iz filistejskih ruku.1Lj 18:2 Porazio je i Moapce i oni postadoæe Davidovi podanici koji sumu donosili danak.1Lj 18:3 David je porazio i Hadadezera, sopskoga kralja u Hamatu, kadje iziæao da utvrdi svoju vlast do rijeke Eufrata.1Lj 18:4 David zarobi od njega tisuøu bojnih kola, sedam tisuøa kon-janika i dvadeset tisuøa pjeæaka; ispresijecao je petne œile svim konjimaod bojnih kola, ostavio ih je samo stotinu.1Lj 18:5 Damaæçanski su Aramejci bili doæli u pomoø Hadadezeru,sopskome kralju, ali je David pobio meåu Aramejcima dvadeset i dvijetisuøe ljudi.1Lj 18:6 Postavio je namjesnike u Damaæçanskom Aramu. TakoAramejci postadoæe Davidovi podanici i moradoæe mu plaøati danak.Jahve je davao pobjedu Davidu kuda je god iæao.1Lj 18:7 David zaplijeni zlatne ætitove æto ih imahu Hadadezerove slugei donese ih u Jeruzalem.1Lj 18:8 I iz Hadadezerovih gradova Tibhata i Kuna odnio je silni tuç odkojega je Salomon naçinio mjedeno more, stupove i tuçano posuåe.1Lj 18:9 Kad je çuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu vojskuHadadezera, sopskoga kralja,1Lj 18:10 posla svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i damu çestita æto je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Tou biou ratu s Hadadezerom; i da mu odnese svakojakih zlatnih, srebrnih ituçanih predmeta.1Lj 18:11 I njih je kralj David posvetio Jahvi sa srebrom i zlatom æto gabijaæe uzeo od svih naroda, od Edomaca, Moabaca, Amonaca, Filiste-jaca i Amaleçana.1Lj 18:12 Sarvijin sin Abiæaj pobio je osamnaest tisuøa Edomaca u Slanojdolini.1Lj 18:13 David je postavio namjesnike po Edomu. Tako su svi Edomcipostali Davidove sluge. I kuda je god David iæao, Jahve mu davaæepobjedu.Davidovi dvorani i çasnici1Lj 18:14 David kraljevaæe nad svim Izraelom çineøi pravo i pravicusvemu svome narodu.1Lj 18:15 Sarvijin je sin Joab bio zapovjednik vojske; Ahiludov sin Joæafatbijaæe tajni savjetnik.1Lj 18:16 Ahitubov sin Sadok i Ahimelekov sin Ebjatar bili su sveøenici,Æavæa pisar.1Lj 18:17 Jojadin sin Benaja bio je nad Kereøanima i Peleøanima, aDavidovi su sinovi bili prvi do kralja.1Lj 19:1 Poslije toga umrije Nahaæ, kralj Amonaca, i zakralji mu se sinna njegovo mjesto.1Lj 19:2 David reçe u sebi: “Iskazat øu ljubav Nahaæevu sinu Hanunu jerje i njegov otac iskazao milost meni.” David uputi poslanike da mu izrazesuøut zbog smrti njegova oca. Kad su Davidove sluge doæle u zemljuAmonaca k Hanunu da mu izraze suøut,1Lj 19:3 rekoæe knezovi Amonaca Hanunu: “Zar misliæ da je David po-slao ljude da ti izraze suøut zato æto bi htio iskazati çast tvome ocu? Nisuli zato doæle njegove sluge k tebi da razvide, istraœe i uhode zemlju?”1Lj 19:4 Tada Hanun pograbi Davidove sluge i obrija ih, podreza imhaljine dopola, do zadnjice, i posla ih natrag!1Lj 19:5 Kad su to javili Davidu, posla on çovjeka pred njih, jer su bili vrloosramoøeni, i poruçi im: “Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste bradapa se onda vratite.”

3541Lj 19:6 Kad su Amonovi sinovi vidjeli da su se omrazili s Davidom,poslao je Hanun s Amonovim sinovima tisuøu srebrnih talenata da zaplaøu najme bojnih kola i konjanika iz Aram Naharajima, iz Aram Maakei iz Soba.1Lj 19:7 Najmili su za plaøu trideset i dvije tisuøe bojnih kola, i kraljaMaake s njegovim narodom te su oni doæli i utaborili se pred Medebom.Amonovi su se sinovi skupili iz svojih gradova i doæli u boj.1Lj 19:8 Kad je to çuo David, poslao je Joaba sa svom svojom junaçkomvojskom.1Lj 19:9 Amonovi sinovi iziåoæe i svrstaæe se u bojni red pred gradskimvratima; a kraljevi koji su doæli stajali su zasebno na polju.1Lj 19:10 Vidjevæi postavljene bojne redove prema sebi, sprijeda i straga,Joab probra najvrsnije meåu Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima.1Lj 19:11 Ostalu vojsku predade bratu Abiæaju da je svrsta premaAmoncima.1Lj 19:12 I reçe mu: “Ako Aramejci budu jaçi od mene, onda ti menipriskoçi u pomoø; ako li Amonci budu jaçi od tebe, ja øu tebi pohrliti upomoø.1Lj 19:13 Budi hrabar i junaçki se drœimo radi naroda i radi gradovasvoga Boga; a Jahve neka uçini æto je dobro u njegovim oçima.”1Lj 19:14 Tada se Joab i vojska koja je bila s njim poçeæe primicati daudare na Aramejce, ali oni pobjegoæe pred njima.1Lj 19:15 Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umakoæe i oniispred njegova brata Abiæaja i povukoæe se u grad. Tada se Joab vratiu Jeruzalem.1Lj 19:16 A Aramejci, vidjevæi gdje su ih potukli Izraelci, uputili suposlanike i doveli Aramejce æto su s onu stranu Rijeke, na çelu saÆofakom, vojvodom Hadadezerove vojske.1Lj 19:17 Poæto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, preæavæipreko Jordana, primaçe se Aramejcima i svrsta se prema njima; kad seDavid svrstao prema Aramejcima u bojni red, oni zametnuæe s njimeboj.1Lj 19:18 Ali Aramejci udariæe u bijeg ispred Izraelaca i David im pobisedam tisuøa konja od bojnih kola i çetrdeset tisuøa pjeæaka; pogubio jei vojvodu Æofaka.1Lj 19:19 Kad Hadadezerove sluge vidjeæe da ih je razbio Izrael, sklopiæemir s Davidom i poçeæe mu sluœiti. A Aramejci se viæe nisu usuåivalipomagati Amoncima.1Lj 20:1 Slijedeøe godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, izvede Joabvojsku i poçe pustoæiti zemlju amonsku. Doæavæi, opsjeo je Rabu; Davidbijaæe ostao u Jeruzalemu. Joab je osvojio Rabu i razorio je.1Lj 20:2 Tada je David uzeo njihovu kralju s glave krunu i vidio da jeteæka jedan zlatni talenat, a na njoj je bilo drago kamenje. Stavili su je naglavu Davidu, koji je iz grada odnio vrlo velik plijen.1Lj 20:3 Narod koji bijaæe u gradu izvede van i stavi ga da radi pilama,gvozdenim pijucima i sjekirama. Tako je David uçinio svim gradovimaAmonovih sinova. Potom se vratio sa svim narodom u Jeruzalem.1Lj 20:4 Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gezeru; tada je HuæaninSibkaj pogubio Sipaja, koji je bio od Refaimovih potomaka; i bili su poko-reni.1Lj 20:5 Uz to je nastao i rat s Filistejcima, u kojem je Jairov sin Elhananpogubio Lahmija, brata Golijata Gitejca, koji je imao kopljaçu kaotkalaçko vratilo.1Lj 20:6 Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki çovjek visoka rasta:imaæe taj na svakoj ruci i nozi po æest prstiju, dakle dvadeset i çetiri; i onbijaæe Rafin potomak.1Lj 20:7 Kad je poçeo ruœiti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova brataÆimeja.1Lj 20:8 To su bili Rafini potomci u Gatu koji su izginuli od Davidove rukei od ruke njegovih slugu.Prebrojavanje naroda1Lj 21:1 Tada Satan ustade na Izraela i potaçe Davida da izbroji Izraelce.1Lj 21:2 Kralj reçe Joabu i narodnim knezovima: “Idite, izbrojte Izraelceod Beer Æebe pa do Dana, onda se vratite i kaœite mi koliko ih je nabroju.”1Lj 21:3 Joab reçe: “Neka Jahve dade svome narodu joæ sto puta ovolikokoliko ga je sada! Nisu li, moj gospodaru kralju, svi oni sluge momegospodaru? Zaæto traœi to moj gospodar? Zaæto da bude na krivicuIzraelu?”1Lj 21:4 Ali kraljeva rijeç bijaæe jaça od Joabove. Tako je Joab otiæao ipoçeo obilaziti sav Izrael, a onda se, najposlije, vrati u Jeruzalem.

3551Lj 21:5 Joab dade Davidu popis naroda; Izraelaca bijaæe milijun i stotisuøa ljudi viçnih maçu, a Judejaca çetiri stotine i sedamdeset tisuøaviçnih maçu.1Lj 21:6 Ali nije pobrojio meåu njima ni Levijeva ni Benjaminova plemena,jer je Joabu bila odvratna kraljeva zapovijed.Boœja kazna i oproætenje1Lj 21:7 Bilo je to mrsko i u Boœjim oçima, pa Bog udari Izraela.1Lj 21:8 David reçe Bogu: “Veoma sam sagrijeæio æto sam to uçinio. Alioprosti krivicu svome sluzi jer sam vrlo ludo radio!”1Lj 21:9 Jahve reçe Davidovu vidiocu Gadu:1Lj 21:10 “Idi i kaœi Davidu: ‘Ovako veli Jahve: Troje stavljam preda te;izaberi sebi jedno od toga da ti uçinim!’”1Lj 21:11 Doæavæi k Davidu, Gad mu reçe: “Ovako veli Jahve: ‘Biraj sebi1Lj 21:12 ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bjeœiæ pred neprijateljimai maç tvojih neprijatelja da te stiœe, ili da tri dana Jahvin maç i kuga budena zemlji i Jahvin anåeo da ubija po svim izraelskim krajevima.’ Sadapromisli i gledaj æto da odgovorim onome koji me poslao!”1Lj 21:13 David reçe Gadu: “Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem uJahvine ruke, jer je veliko njegovo milosråe, a u ljudske ruke da ne za-padnem!”1Lj 21:14 Tako je Jahve poslao kugu na Izraela te pomrije sedamdesettisuøa Izraelaca.1Lj 21:15 Bog je poslao anåela na Jeruzalem da ga istrebljuje; a kad jepoçeo istrebljivati, pogledao je Jahve i saœalilo mu se zbog zla, pa jerekao anåelu zatorniku: “Dosta je sada, spusti ruku!”Jahvin je anåeo stajao kraj gumna Jebusejca Ornana.1Lj 21:16 David, podigavæi oçi, vidje Jahvina anåela kako stoji izmeåuzemlje i neba drœeøi u ruci isukan maç koji je podigao na Jeruzalem, i onpade niçice sa starjeæinama obuçenim u kostrijet.1Lj 21:17 David reçe Bogu: “Nisam li ja zapovjedio da se izbroji narod?Ja sam, dakle, onaj koji sam sagrijeæio i grdno zlo naçinio, a æto uçiniæete ovce? Jahve, Boœe moj, neka tvoja ruka doåe na me i na moju obitelj,a ne na taj narod da ga pomori!”Œrtvenik na Ornanovu gumnu1Lj 21:18 Tada Jahvin anåeo reçe Gadu da kaœe Davidu neka uziåe ineka podigne œrtvenik Jahvi na gumnu Jebusejca Ornana.1Lj 21:19 David je otiæao po rijeçi koju mu je Gad rekao u Jahvino ime.1Lj 21:20 A Ornan, okrenuvæi se, opazi anåela, a njegova se çetiri sinaskriæe. Ornan je vræio pæenicu.1Lj 21:21 Uto doåe David do Ornana, a on, pogledavæi i opazivæi Davida,doåe s gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje.1Lj 21:22 Tada David reçe Ornanu: “Daj mi to gumno da sagradim nanjemu œrtvenik Jahvi; za potpunu cijenu daj mi ga da bi prestao pomoru narodu!”1Lj 21:23 Ornan odgovori Davidu: “Neka ga uzme i neka çini mojgospodar kralj æto je dobro u njegovim oçima; evo, dajem ti goveda zapaljenice, i mlatilice za drva, i pæenicu za prinosnicu; sve ti to poklan-jam.”1Lj 21:24 Kralj David reçe Ornanu: “Ne, nego hoøu da kupim u tebe i daplatim, jer neøu da prinosim Jahvi æto je tvoje, da prinosim paljenice kojesu mi poklonjene.”1Lj 21:25 I David dade Ornanu za ono mjesto æest stotina zlatnih æekelana mjeru.1Lj 21:26 Tada sagradi ondje œrtvenik Jahvi i prinese paljenice ipriçesnice; a kad je prizvao Jahvu, on ga usliæa spustivæi oganj s nebana œrtvenik za paljenice.1Lj 21:27 Jahve zapovjedi anåelu da vrati maç u korice.1Lj 21:28 U ono vrijeme, vidjevæi da ga je Jahve usliæio na gumnuJebusejca Ornana, David poçe prinositi œrtve ondje.1Lj 21:29 Jahvino prebivaliæte, koje je napravio Mojsije u pustinji, iœrtvenik za paljenice bio je u to vrijeme na uzvisini u Gibeonu.1Lj 21:30 David nije mogao iøi k njemu da traœi Boga jer ga je bio spopaostrah od maça Jahvina anåela.1Lj 22:1 Zato David reçe: “Ovo je Dom Jahve i ovo je œrtvenik za paljeniceIzraelu!”Neposredne pripreme za gradnju1Lj 22:2 David zapovjedi da se skupe stranci koji su bili u izraelskojzemlji i odredi klesare da propisno kleæu kamenje za gradnju DomaBoœjeg.1Lj 22:3 David je pripravio mnogo œeljeza za çavle na vratnim krilima iza kvaçice; i bez mjere mnogo tuça.

3561Lj 22:4 Mnogo cedrovine, jer su Sidonci i Tirci dovozili mnogo cedrovihdrva Davidu.1Lj 22:5 Jer David miæljaæe: “Moj je sin Salomon mlad i njeœan, a Domkoji treba graditi Jahvi mora biti veliçanstven, na slavu i çast po svimzemljama. Hajde da mu sve pripravim.” I David je pripravio mnogo togaprije svoje smrti.1Lj 22:6 Potom dozva sina Salomona i zapovjedi mu da sagradi DomJahvi, Bogu Izraelovu.1Lj 22:7 Joæ David reçe Salomonu: “Sine! Bio sam nakanio u srcu dasagradim Dom imenu Jahve, svoga Boga.1Lj 22:8 Ali mi je doæla Jahvina rijeç: ‘Mnogo si krvi prolio i velike siratove vodio; neøeæ ti graditi Doma mome imenu jer si mnogo krvi proliona zemlju preda mnom.1Lj 22:9 Gle, rodit øe ti se sin; on øe biti miroljubac i dat øu mu mir od svihnjegovih neprijatelja odasvud unaokolo; ime øe mu biti Salomon. Mir ipokoj dat øu Izraelu za njegova vremena.1Lj 22:10 On øe sagraditi Dom mome imenu, on øe mi biti sin, a ja øunjemu biti otac i utvrdit øu njegovo kraljevsko prijestolje nad Izraelomzauvijek.’1Lj 22:11 Sada, moj sine, neka bude Jahve s tobom da izvræiæ i sagradiæDom Jahve, svoga Boga, kao æto je rekao za te.1Lj 22:12 Samo neka ti Jahve poda razum i mudrost kad te postavi nadIzraelom zato da se drœiæ Zakona Jahve, svoga Boga!1Lj 22:13 Bit øeæ sretan budeæ li briœno vræio uredbe i zakone koje jeJahve preko Mojsija dao Izraelu. Budi junak i hrabar, ne boj se i ne plaæise!1Lj 22:14 Ja sam, evo, svojim trudom pripravio za Dom Jahvin sto tisuøazlatnih talenata i milijun srebrnih talenata, a tuça i œeljeza bez mjere, jerga je tako mnogo. Pripravio sam i drva i kamenja, a i ti dodaj neæto ktomu.1Lj 22:15 Imaæ mnogo valjanih radnika, klesara, zidara, tesara i svako-vrsnih vjeætaka u svakom umijeøu;1Lj 22:16 zlatu, srebru, tuçu i œeljezu nema mjere; idi, dakle, i gradi, ineka Jahve bude s tobom!”1Lj 22:17 Tada David zapovjedi svim izraelskim knezovima da pomaœunjegovu sinu Salomonu:1Lj 22:18 “Nije li s vama Jahve, Bog vaæ, koji vam je dao mir odasvudunaokolo jer je predao u moje ruke stanovnike ove zemlje i zemlja jepokorena pred Jahvom i pred njegovim narodom.1Lj 22:19 Sada, dakle, pregnite svojim srcem i svojom duæom da traœiteJahvu, svoga Boga; idite i gradite Svetiæte Bogu Jahvi, unesite Kovçegsaveza Jahvina i Boœje sveto posuåe u Dom koji øe se sagraditi Jahvinuimenu!”Rodovi i sluœbe levita1Lj 23:1 Ostarjevæi i nauœivæi se dana, postavi David svoga sina Salo-mona kraljem nad Izraelom.1Lj 23:2 Potom skupi sve izraelske knezove, sveøenike i levite.1Lj 23:3 On izbroji levite od trideset godina naviæe, i bilo ih je po muækimglavama trideset i osam tisuøa.1Lj 23:4 Izmeåu njih bilo je dvadeset i çetiri tisuøe onih koji su upravljaliposlom oko Jahvina Doma, a æest tisuøa nadzornika i sudaca,1Lj 23:5 çetiri tisuøe vratara i çetiri tisuøe onih koji su hvalili Jahvu uzglazbala æto ih je napravio za hvalu.1Lj 23:6 David ih razdijeli na redove po Levijevim sinovima: Geræonu,Kehatu i Merariju.1Lj 23:7 Od Geræonova su koljena bili: Ladan i Æimej.1Lj 23:8 Ladanovi sinovi: poglavari Jehiel, Zetam i Joel, njih trojica.1Lj 23:9 Æimejevi sinovi: Æelomit, Haziel i Haram, njih trojica; to su pogla-vari Ladanovih obitelji.1Lj 23:10 Æimejevi sinovi: Jahat, Zina, Jeuæ i Berija. Ta su çetvoricaÆimejevi sinovi.1Lj 23:11 Jahat je bio poglavar, a drugi Ziza; a Jeuæ i Berija nisu imalimnogo djece, zato su se brojili u jednu obitelj, u jedan razred.1Lj 23:12 Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel, çetvorica.1Lj 23:13 Amramovi sinovi: Aron i Mojsije. Aron je bio odreåen daposveøuje Svetinju nad svetinjama; on i njegovi sinovi dovijeka da kadepred Jahvom, da mu sluœe i da blagoslivljaju u njegovo ime dovijeka.1Lj 23:14 Mojsije je bio Boœji çovjek. Njegovi se sinovi broje u Levijevopleme.1Lj 23:15 Mojsijevi su sinovi Geræom i Eliezer.1Lj 23:16 Geræomovi sinovi: poglavar Æebuel.

3571Lj 23:17 Eliezerovi su sinovi bili: poglavar Rehabja. Eliezer nije imaodrugih sinova, nego su se Rehabjini sinovi vrlo namnoœili.1Lj 23:18 Jisharovi sinovi: poglavar Æelomit.1Lj 23:19 Hebronovi sinovi: poglavar Jerija, drugi Amarja, treøi Jahaz-iel, çetvrti Jekamam.1Lj 23:20 Uzielovi sinovi: poglavar Mika, drugi Jeæija.1Lj 23:21 Merarijevi sinovi: Mahli i Muæi. Mahlijevi sinovi: Eleazar i Kiæ.1Lj 23:22 Eleazar je umro nemajuøi sinova, nego samo køeri, koje susebi uzeli za œene njihovi roåaci, Kiæevi sinovi.1Lj 23:23 Muæijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot, trojica.1Lj 23:24 To su bili Levijevi sinovi po obiteljima, poglavari porodica, kojisu bili popisani poimence; oni su radili posao za sluœbu Jahvina Domau dobi od dvadeset godina naviæe.1Lj 23:25 David je rekao: “Jahve, Izraelov Bog, dao je mir svojem narodui œivjet øe u Jeruzalemu zauvijek.1Lj 23:26 Zato ni leviti neøe viæe nositi Prebivaliæta ni svakovrsnog pri-bora za njegovu sluœbu.”1Lj 23:27 Po posljednjim Davidovim rijeçima, bili su izbrojeni Levijevisinovi od dvadeset godina naviæe.1Lj 23:28 Bili su odreåeni da budu kraj Aronovih sinova u sluœbi u JahvinuDomu, u predvorjima i u dvoranama, da çiste sve svete stvari, da radeu sluœbi oko Jahvina Doma,1Lj 23:29 oko prinesenih hljebova, oko sitnog braæna za prinos, okobeskvasnih kolaça pripravljenih na tavi i u ulju zamijeæenih i oko mjeraza sadrœaj i duœinu;1Lj 23:30 da pristupaju svakoga jutra, da slave i hvale Jahvu; tako iveçerom.1Lj 23:31 A kad se god prinose paljenice Jahvi, subotom, za mlaåaka ina blagdane, da dolaze prema svom broju, po svom redu, svagdje predJahvu.1Lj 23:32 I da vræe æto treba vræiti u Æatoru sastanka, sluœbu u Svetiætui sluœbu za svoju braøu, Aronove sinove, u sluœbi oko Jahvina Doma.Sveøeniçki redovi1Lj 24:1 Aronovi su sinovi imali svoje redove. Sinovi Aronovi bili su:Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar.1Lj 24:2 Ali su Nadab i Abihu umrli prije oca i nisu imali djece; zato susveøeniçku sluœbu vræili Eleazar i Itamar.1Lj 24:3 David je razdijelio na redove njih i Sadoka, od Eleazarovihsinova, i Ahimeleka, od Itamarovih sinova, po njihovu redu u njihovojsluœbi.1Lj 24:4 Ali se u Eleazarovih sinova naælo viæe muækih poglavara negou Itamarovih sinova, pa kad ih podijeliæe, od Eleazarovih je sinova biloæesnaest porodiçnih poglavara, a od Itamarovih sinova samo osamporodiçnih poglavara.1Lj 24:5 Zato su ih razdijelili œdrebovima, jedne i druge, jer su posveøeniknezovi i Boœji knezovi bili i od Eleazarovih sinova i od Itamarovih sinova.1Lj 24:6 Popisao ih je Netanelov sin Æemaja, pisar od Levijeva plemena,pred kraljem, knezovima, sveøenikom Sadokom, Ebjatarovim sinomAhimelekom, pred poglavarima porodica meåu sveøenicima i levitima,uzevæi po jednu porodicu za Eleazara, a po jednu opet za Itamara.1Lj 24:7 Prvi je œdrijeb pao na Jojariba, drugi na Jedaju,1Lj 24:8 treøi na Harima, çetvrti na Seorima,1Lj 24:9 peti na Malkiju, æesti na Mijamina,1Lj 24:10 sedmi na Hakosa, osmi na Abiju,1Lj 24:11 deveti na Jeæuu, deseti na Æekaniju,1Lj 24:12 jedanaesti na Elijaæiba, dvanaesti na Jakima,1Lj 24:13 trinaesti na Hupu, çetrnaesti na Jeæebaba,1Lj 24:14 petnaesti na Bilgu, æesnaesti na Imera,1Lj 24:15 sedamnaesti na Hezira, osamnaesti na Hapisesa,1Lj 24:16 devetnaesti na Petahju, dvadeseti na Ezekiela,1Lj 24:17 dvadeset i prvi na Jakina, dvadeset i drugi na Gamula,1Lj 24:18 dvadeset i treøi na Delaju, dvadeset i çetvrti na Maazju.1Lj 24:19 To je njihov red u sluœbi kojim treba da idu u Jahvin Dom, posvom pravilu, primljenu od oca im Arona, kako mu je zapovjedio Jahve,Bog Izraelov.1Lj 24:20 Od ostalih Levijevih sinova bio je od Amramovih sinova Æubael;od Æubaelovih sinova Jehdeja;1Lj 24:21 od Rehabje, od Rehabjinih sinova poglavar Jiæija;1Lj 24:22 od Jisharovaca Æelomot; od Æelomotovih sinova Jahat.1Lj 24:23 Od Jerijinih sinova: drugi Amarja, treøi Jahaziel, çetvrti Jeka-man.

3581Lj 24:24 Od sinova Uzielovih Mika; od Mikinih sinova Æamir;1Lj 24:25 Mikin brat Jiæija; od Jiæijinih sinova Zaharija;1Lj 24:26 Merarijevi sinovi: Mahli i Muæi; sinovi Jaazije, njegova sina.1Lj 24:27 Merarijevi sinovi po Jaaziji, njegovu sinu: Æoham, Zakur i Ibri;1Lj 24:28 po Mahliju Eleazar, koji nije imao djece;1Lj 24:29 po Kiæu, Kiæovi sinovi, Jerahmeel.1Lj 24:30 Muæijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot.To su bili levitski sinovi po svojim porodicama.1Lj 24:31 I oni su bacali œdrebove kao njihovi roåaci, Aronovi sinovi,pred kraljem Davidom, Sadokom, Ahimelekom i porodiçnim pogla-varima meåu sveøenicima i levitima, i to jednako glavar obitelji kao injegov najmlaåi brat.1Lj 25:1 David je s vojniçkim zapovjednicima izabrao za sluœbu Asa-fove, Hemanove i Jedutunove sinove koji øe zanosno pjevati hvalu uzcitre, harfe i cimbale; izmeåu njih su bili izbrojeni ljudi za posao u svojojsluœbi:1Lj 25:2 od Asafovih sinova: Zakur, Josip, Netanija i Asarela; Asafovisinovi pod upravom Asafa, koji je zanosno pjevao hvalu po kraljevojuredbi.1Lj 25:3 Od Jedutuna: Jedutunovih æest sinova: Gedalija, Sori, Jeæaja,Æimej, Haæabja i Matitja pod upravom svog oca Jedutuna koji je zanosnopjevao hvalu uz citru slaveøi i hvaleøi Jahvu.1Lj 25:4 Od Hemana: Hemanovi sinovi: Bukija, Matanija, Uziel, Æebuel,Jerimot, Hananija, Hanani, Eliata, Gidalti, Romamti-Ezer, Joæbekaæa,Maloti, Hotir, Mahaziot.1Lj 25:5 Svi su oni bili sinovi kraljeva vidioca Hemana koji je objavljivaoBoœje stvari da uzvisi njegovu moø; a Bog je dao Hemanu çetrnaestsinova i tri køeri.1Lj 25:6 Svi su oni pod vodstvom svoga oca Asafa te Jedutuna i He-mana pjevali u Jahvinu Domu uz cimbale, harfe i citre za sluœbu u BoœjemDomu, po kraljevoj uredbi.1Lj 25:7 Bilo ih je, s njihovom braøom, uvjeœbanih u pjevanju Jahvinihpjesama, dvjesta osamdeset i osam, sve samih vjeætaka.1Lj 25:8 Bacili su œdrebove za svoju sluœbenu duœnost, najmanji istokao i najveøi, uçitelj kao i uçenik.1Lj 25:9 Prvi je œdrijeb pao na Asafovca Josipa, drugi na Gedaliju snjegovom braøom i sinovima, njih dvanaest,1Lj 25:10 treøi na Zakura s njegovim sinovima i braøom, njih dvanaest;1Lj 25:11 çetvrti na Jisrija s njegovim sinovima i braøom, njih dvanaest;1Lj 25:12 peti na Netaniju s njegovim sinovima i braøom, njih dvanaest;1Lj 25:13 æesti na Bukiju s njegovim sinovima i braøom, njih dvanaest,1Lj 25:14 sedmi na Isarelu s njegovim sinovima i braøom, njih dvanaest;1Lj 25:15 osmi na Jeæaja s njegovim sinovima i braøom, njih dvanaest;1Lj 25:16 deveti na Mataniju s njegovim sinovima i braøom, njih dvanaest;1Lj 25:17 deseti na Æimeja s njegovim sinovima i braøom, njih dvanaest;1Lj 25:18 jedanaesti na Azarela s njegovim sinovima i braøom, njihdvanaest;1Lj 25:19 dvanaesti na Haæabju s njegovim sinovima i braøom, njihdvanaest;1Lj 25:20 trinaesti na Æubaela s njegovim sinovima i braøom, njihdvanaest;1Lj 25:21 çetrnaesti na Matitju s njegovim sinovima i braøom, njihdvanaest;1Lj 25:22 petnaesti na Jeremota s njegovim sinovima i braøom, njihdvanaest;1Lj 25:23 æesnaesti na Hananiju s njegovim sinovima i braøom, njihdvanaest;1Lj 25:24 sedamnaesti na Joæbekaæa s njegovim sinovima i braøom,njih dvanaest;1Lj 25:25 osamnaesti na Hananija s njegovim sinovima i braøom, njihdvanaest;1Lj 25:26 devetnaesti na Malotija s njegovim sinovima i braøom, njihdvanaest;1Lj 25:27 dvadeseti na Elijatu s njegovim sinovima i braøom, njihdvanaest;1Lj 25:28 dvadeset i prvi na Hotira s njegovim sinovima i braøom, njihdvanaest;1Lj 25:29 dvadeset i drugi na Gidaltija s njegovim sinovima i braøom,njih dvanaest;1Lj 25:30 dvadeset i treøi na Mahaziota s njegovim sinovima i braøom,njih dvanaest;

3591Lj 25:31 dvadeset i çetvrti na Romamti-Ezera s njegovim sinovima ibraøom, njih dvanaest.1Lj 26:1 Vratarski su redovi bili: od Korahovaca: Korahov sin Meæelemjaizmeåu Asafovih sinova;1Lj 26:2 a Meæelemjini sinovi: prvenac Zaharija, drugi Jediael, treøiZebadja, çetvrti Jatniel;1Lj 26:3 peti Elam, æesti Johanan, sedmi Elijoenaj.1Lj 26:4 Sinovi Obed-Edomovi: prvenac Æemaja, drugi Jozabad, treøiJoah, çetvrti Sakar, a peti Netanel,1Lj 26:5 æesti Amiel, sedmi Jisakar, osmi Peuletaj, jer ga je blagoslovioBog,1Lj 26:6 a njegovu su se sinu Æemaji rodili sinovi koji su bili poglavari uporodici jer bijahu hrabri junaci.1Lj 26:7 Æemajini su sinovi bili: Otni, Rafael, Obed, Elzabad sa svojombraøom, vrsnim ljudima, Elihu i Semakja.1Lj 26:8 Svi su oni bili od Obed-Edomovih sinova, oni i njihovi sinovi injihova braøa, vrsni ljudi, sposobni za sluœbu; bilo ih je æezdeset i dva odObed-Edoma.1Lj 26:9 Meæelemjinih sinova i braøe, vrsnih ljudi, bilo je osamnaest.1Lj 26:10 Hosini sinovi od Merarijevih sinova: poglavar Æimri, iako nijebio prvenac, njegov ga je otac postavio za poglavara;1Lj 26:11 drugi Hilkija, treøi Tebalija, çetvrti Zaharija; Hosinih svih sinovai braøe bilo je trinaest.1Lj 26:12 Ovo su vratarski redovi. Glavari ovih junaka bili su, kao i njihovabraøa, çuvari u sluœbi Jahvina Doma.1Lj 26:13 Bacali su œdrebove, najmanji kao i najveøi, po obiteljima zasvaka pojedina vrata.1Lj 26:14 Œdrijeb na istok pao je Æelemji; njegov sin Zaharija bio je mudarsavjetnik. Kad su bacili œdrebove, dopao mu je œdrijeb na sjever,1Lj 26:15 Obed-Edomu na jug; a njegovim sinovima na spremiæte;1Lj 26:16 Æufimu i Hosi na zapad Æaleketskim vratima, na putu koji vodik usponu; straœa je bila do straœe.1Lj 26:17 S istoka æest levita, sa sjevera çetiri na dan, s juga çetiri nadan; a kod spremiæta po dva.1Lj 26:18 Na hramskoj prigradnji, sa zapada, çetiri na usponu, dva kodprigradnje.1Lj 26:19 To su vratarski redovi meåu Korahovim i Merarijevim sinovima.1Lj 26:20 Leviti, njihova braøa, bili su: Ahija nad blagom Boœjega Domai nad blagom posveøenih stvari.1Lj 26:21 Ladanovi sinovi, Geræonovci po Ladanu, poglavari obiteljiLadana Geræonovca, bili su Jehielovci.1Lj 26:22 Jehielovci Zetam i brat mu Joel bili su nadstojnici nad blagomJahvina Doma.1Lj 26:23 Od Amramovaca, Jisharovaca, Hebronovaca i Uzielovacabili su:1Lj 26:24 Æebuel, sin Mojsijeva sina Geræoma, nadstojnik nad blagom.1Lj 26:25 Njegova braøa po Eliezeru: Rehabja, sin mu, njegov sin Izaija,njegov sin Joram, njegov sin Zikri, njegov sin Æelomit.1Lj 26:26 Taj je Æelomit sa svojom braøom bio odgovoran za sve blagood posveøenih stvari koje je posvetio kralj David s porodiçnim pogla-varima, s tisuønicima, stotnicima i vojnim zapovjednicima.1Lj 26:27 Posvetili su dio ratnog plijena da se bolje ojaça Jahvin Dom.1Lj 26:28 Æto je god bio posvetio vidjelac Samuel, Kiæev sin Æaul, Nerovsin Abner i Sarvijin sin Joab, sve posveøeno, bilo je pod nadzoromÆelomita i njegove braøe.1Lj 26:29 Jisharovci Kenanija i njegovi sinovi bili su nad svjetovnimposlovima kao nadzornici i suci u Izraelu.1Lj 26:30 Hebronovci Haæabja i njegova braøa, tisuøu i sedam stotinavrsnih ljudi, upravljali su Izraelom s ovu stranu Jordana na zapadu usvakom Jahvinu poslu i u kraljevskoj sluœbi.1Lj 26:31 Poglavar Hebronovaca bio je Jerija. Çetrdesete godine Davi-dova kraljevanja potraœili su obiteljska rodoslovlja Hebronovaca i naælose meåu njima vrsnih ljudi u Gileadskom Jazeru.1Lj 26:32 Njegove braøe, vrsnih ljudi, bilo je dvije tisuøe i sedam stotinaporodiçnih poglavara; kralj David postavio ih je nad Rubenovim iGadovim plemenom i nad polovinom Manaæeova plemena za sve Boœjeposlove i za kraljevske poslove.1Lj 27:1 Izraelovi sinovi po svome broju. Poglavari porodica, tisuønici,stotnici i nadzornici sluœili su kralju u svakom poslu. U redovima su dolazilii odlazili od mjeseca do mjeseca, u svim godiænjim mjesecima; svaki jered imao dvadeset i çetiri tisuøe ljudi.

3601Lj 27:2 Nad prvim je redom, prvoga mjeseca, bio Zabdielov sinJaæobam. U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe ljudi.1Lj 27:3 Pripadao je Peresovim sinovima i bio zapovjednik svih vojvodau vojsci prvoga mjeseca.1Lj 27:4 Nad redom drugoga mjeseca bio je Ahoæanin Dodaj, a predsto-jnik u njegovu redu bio je Mikelot. U svom je redu imao dvadeset i çetiritisuøe ljudi.1Lj 27:5 Vojvoda treøe vojske, treøega mjeseca, bio je sin sveøenikaJojade, poglavar Benaja. U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.1Lj 27:6 Taj je Benaja bio junak meåu tridesetoricom i nad tridesetori-com i u njegovu je redu bio sin mu Amizabad.1Lj 27:7 Çetvrti, çetvrtoga mjeseca, bio je Joabov brat Asahel, a za njimsin mu Zebadja. U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.1Lj 27:8 Peti, petoga mjeseca, bio je vojvoda Jizrahanin Æamhut. Usvom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.1Lj 27:9 Æesti, æestoga mjeseca, bio je Ikeæov sin Ira, Tekoanac. U svomje redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.1Lj 27:10 Sedmi, sedmoga mjeseca, bio je Pelonjanin Heles odEfrajimovih sinova. U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.1Lj 27:11 Osmi, osmoga mjeseca, bio je Huæaøanin Sibkaj, Zarhijevac.U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.1Lj 27:12 Deveti, devetoga mjeseca, bio je Anatoøanin Abiezer, Ben-jaminovac. U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.1Lj 27:13 Deseti, desetoga mjeseca, bio je Netofaøanin Mahraj, Zarhi-jevac. U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.1Lj 27:14 Jedanaesti, jedanaestoga mjeseca, bio je Piratonjanin Benaja,Efrajimovac. U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.1Lj 27:15 Dvanaesti, dvanaestoga mjeseca, bio je Netofaøanin Heldaj,Otnielovac. U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.1Lj 27:16 Nad Izraelovim plemenima bili su knezovi: nad RubenovimZikrijev sin knez Eliezer; nad Æimunovim Maakin sin Æefatja;1Lj 27:17 nad Levijevim Kemuelov sin Haæabja; nad Aronovim Sadok;1Lj 27:18 nad Judinim Elihu od Davidove braøe; nad Jisakarovim Mi-haelov sin Omri;1Lj 27:19 nad Zebulunovim Obadjin sin Jiæmaja; nad Naftalijevim Azri-elov sin Jerimot.1Lj 27:20 Nad Efrajimovim sinovima Azazjin sin Hoæea; nad polovinomManaæeova plemena Pedajin sin Joel,1Lj 27:21 nad drugom polovinom Manaæeova plemena u Gileadu Za-harijin sin Jido; nad Benjaminom Abnerov sin Jaasiel;1Lj 27:22 nad Danom Jerohamov sin Azarel. To su bili knezovi izraelskihplemena.1Lj 27:23 Ali David nije dao izbrojiti onih kojima bijaæe dvadeset godinai manje, jer Jahve bijaæe rekao da øe umnoœiti Izraelce kao nebeskezvijezde.1Lj 27:24 Sarvijin je sin Joab poçeo vræiti popis, ali ga nije dovræio. Stogaje Srdœba doæla na Izrael i zato taj broj nije bio primljen u brojçani izvjeætajLjetopisa kralja Davida.1Lj 27:25 Nadstojnik nad kraljevim blagom bio je Adielov sin Azmavet,a nadstojnik za blago u zemlji, u gradovima, selima i tvråavama, bio jeUzijin sin Jonatan.1Lj 27:26 Nadstojnik nad poljskim radnicima koji su obraåivali zemljubio je Kelubov sin Ezri.1Lj 27:27 Nadstojnik nad vinogradarima Ramaøanin Æimej. Nadstojniknad vinogradrskim klijetima bio je Æifmejac Zabdi.1Lj 27:28 Nadstojnik nad maslinama i dudovima æto su po Æefeli bio jeGederac Hanan; nadstojnik nad skladiætima ulja Joaæ.1Lj 27:29 Nadstojnik nad govedima æto su pasla u Æaronu bio je ÆaronacÆitraj. Nadstojnik nad krupnom stokom u dolinama bio je Edlajev sinÆafat.1Lj 27:30 Nadstojnik nad devama Jiæmaelac Obil. Nadstojnik nadmagaricama Meronoøanin Jehdeja.1Lj 27:31 Nadstojnik nad ovcama i kozama Hagrijac Jaziz. Svi su oni bilinadstojnici nad imanjem kralja Davida.1Lj 27:32 Savjetnik je bio Davidov stric Jonatan, mudar çovjek; bio je iknjiœevnik; a Hakmonijev sin Jehiel bio je s kraljevim sinovima.1Lj 27:33 Ahitofel je bio kraljev savjetnik, Arkijac Huæaj kraljev prijatelj.1Lj 27:34 Ahitofela su naslijedili Benajin sin Jojada i Ebjatar, kraljev jevojvoda bio Joab.1Lj 28:1 David sakupi u Jeruzalem sve izraelske knezove, plemenskeknezove i poglavare od redova koji su sluœili kralja, tisuønike, stotnike i

361nadstojnike nad svim imanjem i blagom kraljevim i blagom njegovihsinova, zajedno s dvoranima i junacima i svim hrabrim vojnicima.1Lj 28:2 Ustavæi na noge, kralj David reçe:”Çujte me, moja braøo i moj narode! Ja sam bio namislio u svom srcu dasagradim dom gdje bi poçivao Kovçeg saveza Jahvina i da budepodnoœje nogama naæega Boga te sam pripravio æto treba za gradnju.1Lj 28:3 Ali mi je Bog rekao: ‘Neøeæ ti sagraditi Doma mome imenu jersi ratnik i prolijevao si krv.’1Lj 28:4 Jahve, Izraelov Bog, izabrao je mene od sveg moga roda dabudem kralj nad Izraelom zauvijek; jer je Judu izabrao za kneza, a izJudina doma dom moga oca; izmeåu sinova moga oca bilo mu je dragoda mene postavi kraljem nad svim Izraelom.1Lj 28:5 Tako je izmeåu mojih sinova, jer mi je mnogo sinova dao Jahve,izabrao moga sina Salomona da sjedi na prijestolju Jahvina kraljevstvanad Izraelom.1Lj 28:6 I rekao mi je: ‘Tvoj sin Salomon sagradit øe meni Dom i mojapredvorja; jer sam njega izabrao sebi za sina i ja øu mu biti otac.1Lj 28:7 Utvrdit øu njegovo kraljevstvo zauvijek ako bude postojanovræio moje zapovijedi i moje zakone kao danas.’1Lj 28:8 Sada, dakle, pred oçima sveg Izraela, Jahvina zbora, i predsvojim Bogom, koji nas sluæa, velim: drœite i traœite sve zapovijedi Jahve,svoga Boga, da biste zadrœali u posjedu ovu dobru zemlju i ostavili je ubaætinu svojim sinovima nakon sebe dovijeka.1Lj 28:9 A ti, sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i sluœi muçitavim srcem i spremnom duæom, jer Jahve ispituje sva srca i zna svemisli i namjere; ako ga budeæ traœio, dat øe ti se da ga naåeæ; ako li gaostaviæ, odbacit øe te zauvijek.1Lj 28:10 Uvidi sada da te Jahve izabrao da gradiæ Dom za Svetiæte,budi junak i radi!”1Lj 28:11 Tada David predade sinu Salomonu uzorak trijema, njegovihkuøa, riznica, gornjih soba, øelija i doma Pomiriliæta;1Lj 28:12 uzorak svega æto bijaæe smislio u duhu za predvorja JahvinaDoma, za sve sobe unaokolo, za riznicu Doma Boœjega, za riznicuposveøenih stvari,1Lj 28:13 za sveøeniçke i levitske redove, za svaki posao u sluœbi okoDoma Jahvina:1Lj 28:14 zlato u æipkama, zlato potrebno za sve zlatno posuåe ove ilione sluœbe; srebro u æipkama potrebno za sve srebrno posuåe, za sveposuåe ove ili one sluœbe;1Lj 28:15 æipke za zlatne svijeønjake sa zlatnim svjetiljkama, premateœini svakoga svijeønjaka i njegovih svjetiljaka, i za srebrne svijeønjakeprema teœini svakoga svijeønjaka i njegovih svjetiljaka i prema namjenisvakog svijeønjaka;1Lj 28:16 zlato u æipkama za stolove na kojima øe stajati prinesenihljebovi, za svaki stol; srebro za srebrne stolove,1Lj 28:17 za viljuæke i kotliøe, za çaæe od çista zlata, za zlatne pehare,zlato u æipkama za svaki pehar; za srebrne pehare, srebro u æipkama zasvaki pehar,1Lj 28:18 za kadioni œrtvenik œeœenoga zlata u æipkama; za uzorak odkola sa zlatnim kerubinima koji øe raæirenim krilima zaklanjati JahvinKovçeg.1Lj 28:19 Sve to u skladu s onim æto Jahve napisa vlastitom rukom dabi razjasnio cijelo djelo za koje on pribavi uzorak.1Lj 28:20 Tada David reçe svome sinu Salomonu: “Budi junak, hrabar,i radi! Ne boj se i ne plaæi se, jer øe Jahve, Bog, moj Bog, biti s tobom!Neøe te napustiti niti te ostaviti dok ne svræiæ sav posao za sluœbu okoJahvina Doma.1Lj 28:21 Evo sveøeniçkih i levitskih redova za svaku sluœbu u BoœjemDomu; imaæ uza se za svaki posao svakovrsnih ljudi, spremnih i vjeætihsvakoj sluœbi, knezovi i sav narod pod tvojim su zapovjedniætvom.”Prinosi1Lj 29:1 Kralj David reçe svemu zboru: “Bog je izabrao moga sina Salo-mona, mlado i njeœno momçe, a ovo je velik posao, jer neøe biti za çovjekadvor nego za Boga Jahvu.1Lj 29:2 Pripremio sam, koliko sam mogao, za Dom svoga Boga zlataza zlatne stvari i srebra za srebrne, tuça za tuçane, œeljeza za œeljezne,drva za drvene; oniksova kamenja i dragulja za ukivanje, dragulja zaukras i æarenih dragulja, svakojakoga dragog kamenja i izobilja mramora.1Lj 29:3 Iz ljubavi prema Bogu dajem joæ i svoga zlata i srebra za Domsvoga Boga, osim svega æto sam pripravio za sveti Dom.

3621Lj 29:4 Tri tisuøe zlatnih talenata ofirskoga zlata i sedam tisuøa talenataçistoga srebra da se obloœe zidovi prostorija.1Lj 29:5 Zlato za zlatne stvari, a srebro za srebrne i za svako djeloumjetniçkih ruku. Bi li danas joæ tko htio dragovoljno æto priloœiti svojomrukom Jahvi?”1Lj 29:6 Tada su dragovoljno priloœili knezovi obitelji i knezovi izraelskihplemena, tisuønici, stotnici i nadstojnici nad kraljevskim poslovima.1Lj 29:7 Dali su za sluœbu u Boœjem Domu zlata pet tisuøa talenata ideset tisuøa zlatnih darika, srebra deset tisuøa talenata, tuça osamnaesttisuøa talenata, œeljeza sto tisuøa talenata.1Lj 29:8 U koga se god naælo dragulja, svi su darivali u riznicu JahvinaDoma na ruke Jehiela Geræonovca.1Lj 29:9 Narod se veselio æto su dragovoljno prilagali, jer su prilagaliiskrena srca Jahvi; i kralj David radovao se od srca.1Lj 29:10 Potom David blagoslovi Jahvu pred svim zborom. I reçe David:“Blagoslovljen da si, Jahve, Boœe naæeg oca Izraela, od vijeka do vijeka!1Lj 29:11 Tvoja je, Jahve, veliçina, sila, slava, sjaj i veliçanstvo, jer jetvoje sve æto je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti siuzviæen povrh svega, Poglavar svega!1Lj 29:12 Od tebe je bogatstvo i slava, ti vladaæ nad svim, u tvojoj je rucisila i moø, u tvojoj je vlasti da uçiniæ velikim i jakim sve.1Lj 29:13 I slavimo te, Boœe naæ, i hvalimo tvoje diçno ime.1Lj 29:14 Tko sam ja i æto je moj narod da bismo imali snage ovolikoprinijeti tebi dragovoljno? Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivæi, dalismo tebi!1Lj 29:15 Pridoælice smo pred tobom, naseljenici kao svi naæi oçevi;naæi dani na zemlji prolaze kao sjena i nema nade.1Lj 29:16 Jahve, Boœe naæ, sve ovo mnogo blago koje smo pripravili zagradnju Doma tebi, tvome svetom imenu, iz tvoje je ruke i sve je tvoje!1Lj 29:17 Ali znam, o Boœe moj, da ti iskuæavaæ srca i da ljubiæ iskrenost;ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo i s radoæøu sam gledaotvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi.1Lj 29:18 Jahve, Boœe naæih otaca Abrahama, Izaka i Jakova, saçuvajdovijeka u srcu svoga naroda tu misao i namjeru i upravi njegovo srcek sebi!1Lj 29:19 A mome sinu Salomonu daj poæteno srce da bi se drœao tvojihzapovijedi, tvojih odredaba i tvojih uredaba, da bi vræio sve i da bi sagradiodvor za koji sam sve spremio!”1Lj 29:20 Tada David reçe svemu zboru: “Blagoslovite sada Jahvu,svoga Boga!” I sav je zbor blagoslovio Jahvu, Boga svojih otaca, i, pavæiniçice, poklonio se Jahvi i kralju.1Lj 29:21 Œrtvovali su Jahvi klanice i prinijeli Jahvi paljenice sutradan:tisuøu junaca, tisuøu ovnova, tisuøu jaganjaca s njihovim ljevanicama,mnogo drugih œrtava za sav Izrael.1Lj 29:22 Jeli su i pili pred Jahvom onoga dana vrlo se radujuøi. Zakraljilisu po drugi put Davidova sina Salomona i pomazali ga po Jahvinoj voljiza kneza, a Sadoka za sveøenika.1Lj 29:23 Tako je Salomon sjeo na Jahvino prijestolje da kraljujenamjesto svoga oca Davida. Bio je sretan i sluæao ga je sav Izrael.1Lj 29:24 Svi su knezovi i junaci i svi sinovi kralja Davida pruœili rukukralju Salomonu i sveçano mu obeøali pokornost.1Lj 29:25 Jahve je vrlo uzvisio Salomona pred oçima sveg Izraela i daonjegovu kraljevstvu veliçanstvo kakvo nijedan kralj prije njega nije imaou Izraelu.1Lj 29:26 Tako je Jiæajev sin David kraljevao nad svim Izraelom.1Lj 29:27 Nad Izraelom je kraljevao çetrdeset godina; u Hebronu jekraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.1Lj 29:28 Umro je u lijepoj starosti, nauœivæi se œivota, bogatstva i slave.Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Salomon.1Lj 29:29 Djela kralja Davida, od prvog do posljednjeg, zapisana su upovijesti vidioca Samuela, u povijesti proroka Natana i u povijesti vidi-oca Gada,1Lj 29:30 sa svim njegovim kraljevanjem, njegovim junaætvom idogaåajima æto prijeåoæe preko njega i Izraela i svih drugih kraljevstavazemaljskih.

363

2 LJETOPISI2Lj 1:1 Salomon, sin Davidov, bio se uçvrstio na prijestolju. Jahve, Bognjegov, bijaæe s njim i uzvisi ga veoma.2Lj 1:2 Salomon se tada obrati svem Izraelu, tisuønicima, satnicima,sucima, svim knezovima izraelskim, glavama obitelji,2Lj 1:3 te se on i s njim sav Zbor popeæe na uzviæicu koja bjeæe u Gibeonu,jer je ondje bio Æator sastanka æto ga u pustinji podiœe Mojsije, slugaBoœji.2Lj 1:4 David bijaæe prenio Kovçeg Boœji iz Kirjat Jearima do mjesta kojeje sam pripravio za njega; jer je bio podigao Æator u Jeruzalemu.2Lj 1:5 Tuçani œrtvenik æto ga napravi Besalel, sin Hurova sina Urija,bijaæe ondje pred Prebivaliætem Jahvinim, kamo doåoæe Salomon i zborda mu se obrate.2Lj 1:6 Ondje se Salomon pred Jahvom pope na tuçani œrtvenik, kojibjeæe tik do Æatora sastanka, i prinese na njemu tisuøu paljenica.2Lj 1:7 Iste se noøi Bog ukaza Salomonu i reçe mu: “Traœi æto da tidadem.”2Lj 1:8 Salomon odgovori: “Veoma si naklon bio mome ocu Davidu izakraljio si mene na njegovo mjesto.2Lj 1:9 Boœe Jahve, neka se ispuni sada obeøanje æto si ga dao momeocu Davidu, jer si me zakraljio nad narodom kojega ima mnogo kaozemaljske praæine.2Lj 1:10 Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovimnarodom, jer tko øe upravljati tolikim narodom kao æto je ovaj tvoj!”2Lj 1:11 Bog reçe Salomonu: “Buduøi da ti je to u srcu, a nisi iskao nibogatstva, ni blaga, ni slave, ni smrti neprijatelja i jer nisi traœio dugaœivota nego mudrosti i znanja kako bi upravljao mojim narodom nadkojim te zakraljih,2Lj 1:12 dajem ti mudrost i znanje. Ali ti dajem i bogatstva, blaga i slavekakve nije imao nijedan kralj æto bjeæe prije tebe i kakve neøe imati ni onikoji doåu poslije tebe.”2Lj 1:13 Salomon s uzviæice u Gibeonu ode u Jeruzalem, podalje odÆatora sastanka, i kraljevaæe nad Izraelom.2Lj 1:14 Sakupi bojnih kola i konjanika: imao je tisuøu çetiri stotine kolai dvanaest tisuøa konjanika i razmjesti ih po gradovima gdje mu bijahukola i kod sebe u Jeruzalemu.2Lj 1:15 Salomon uçini da srebra i zlata bude u Jeruzalemu izobilja kaokamenja, a cedrova mnogo kao dudova u Æefeli.2Lj 1:16 Konji Salomonovi bili su uvezeni iz Musrija i Koe; kraljevskidvorani kupovahu ih u Koi za srebro.2Lj 1:17 Dovozila su se i prodavala jedna bojna kola iz Egipta po æeststotina srebrnih æekela, a konji po sto i pedeset; to bjeæe isto tako za svehetitske i aramejske kraljeve koji su ih uvozili preko njih.Prve priprave - Huram iz Tira2Lj 1:18 Salomon naumi sagraditi Dom - jedan Imenu Jahvinu, a drugisebi za kraljevski dvorac.2Lj 2:1 Odbroji sedamdeset tisuøa nosaça, osamdeset tisuøa kame-nolomaca u gori i tri tisuøe i æest stotina poslovoåa.2Lj 2:2 Tada posla ovu poruku Hiramu, tirskomu kralju: “Kao æto si momeocu Davidu slao cedrovine da gradi dvor gdje øe œivjeti, tako uçini i meni.2Lj 2:3 Kanim podiøi Dom Imenu Jahve, svojega Boga, i posvetiti mu gada se diœe pred njim miomirisni kad, da se uvijek postavljaju kruhovi, dase prinose paljenice jutrom i veçerom, subotom, na dane mlaåaka i nablagdane Jahve, Boga naæega; i tako da zauvijek ostane u Izraelu.2Lj 2:4 Dom koji gradim bit øe velik, jer je naæ Bog najveøi meåu svimbozima.2Lj 2:5 Ta tko bi imao dovoljno snage da njemu sazda Dom kad ga ninebesa, ni nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti? I tko sam ja damu zidam Dom, osim zato da mu se kad diœe pred lice?2Lj 2:6 Poæalji mi çovjeka viçna obradi zlata, srebra, tuça, œeljeza,grimiza, karmezina i ljubiçastog baræuna, i viçna umjetnosti rezbarstva:radit øe s rukotvorcima kod mene u Judi i u Jeruzalemu, s onima æto miih ostavi moj otac David.2Lj 2:7 Poæalji mi iz Libanona cedrovine, çempresovine i sandalovine,jer znam da tvoje sluge umiju sjeøi libanonska stabla. Moje øe slugeraditi s tvojima.2Lj 2:8 Morat øe mi pripraviti mnogo drva, jer øe kuøa æto je mislim graditibiti velika i veliçanstvena.

3642Lj 2:9 Drvosjeçama æto øe obarati stabla dajem dvadeset tisuøa korapæenice, dvadeset tisuøa kora jeçma, dvadeset tisuøa bata vina idvadeset tisuøa bata ulja za izdrœavanje tvojih slugu.”2Lj 2:10 Hiram, tirski kralj, odgovori pismom æto ga posla Salomonu:“Zato æto voli svoj narod, Jahve te zakraljio nad njim.”2Lj 2:11 Dometnu joæ i ovo: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,koji je stvorio nebesa i zemlju. On je kralju Davidu dao mudra, pametnai umna sina koji øe jedan dom graditi Jahvi, a drugi sebi da iz njegakraljuje.2Lj 2:12 Stoga ti æaljem çovjeka mudra, vjeæta i razumna, Hurama Abija,2Lj 2:13 sina jedne Danovke i oca Tirca. Umije obraåivati zlato, srebro,tuç, œeljezo, kamen, drvo, grimiz, ljubiçasti baræun, bez i karmezin, umijerezbariti svakovrsne rezbarije i zamisliti svako djelo koje mu se povjeri.On øe raditi s tvojim umjetnicima i umjetnicima moga gospodara Davida,tvoga oca.2Lj 2:14 Neka, dakle, sada moj gospodar svojim slugama poæaljepæenice, jeçma, ulja i vina kako je obeøao.2Lj 2:15 A mi øemo nasjeøi stabala s Libanona koliko ti god treba i dovestøemo ti ih na splavima morem u Jafu, a ti ih prevezi gore u Jeruzalem.”Izvoåenje radova2Lj 2:16 Salomon pobroji sve strance koji se zatekoæe u Izraelovoj zemljiposlije popisa æto ga bijaæe proveo njegov otac David i naåe ih stopedeset tri tisuøe i æest stotina.2Lj 2:17 Od njih odredi sedamdeset tisuøa nosaça, osamdeset tisuøatesara u planini, tri tisuøe i æest stotina ljudi da upravljaju radom naroda.2Lj 3:1 Salomon tada poçe graditi Dom Jahvi u Jeruzalemu, na Mori-jskoj gori, ondje gdje je njegov otac David imao viåenje. To je mjestokoje je pripravio David, gumno Jebusejca Ornana.2Lj 3:2 Salomon otpoçe gradnju drugoga mjeseca çetvrte godinesvojega vladanja.2Lj 3:3 Ovo su temelji koje je Salomon postavio za gradnju DomaBoœjega: æezdeset lakata u duljinu - po staroj mjeri lakta - a u æirinudvadeset lakata.2Lj 3:4 Trijem, koji je bio pred Domom, imao je, po æirini ovoga poton-jega, u duœinu dvadeset lakata, a visok je bio sto i dvadeset lakata.Obloœio ga je iznutra çistim zlatom.2Lj 3:5 Veliku je dvoranu obloœio çempresovinom, koju je prekrio çistimzlatom i postavio palme i cvjetne vijence.2Lj 3:6 Optoçio je potom Dvoranu blistavim draguljima; zlato je bilo zlatoparvajimsko.2Lj 3:7 Prekrio je njime Dvoranu: grede, pragove, zidove i vratna krila teizrezao kerubine po zidovima.2Lj 3:8 Potom sazda dvoranu Svetinje nad svetinjama. Bila je, premahramskoj æirini, dvadeset lakata duga i dvadeset lakata æiroka i obloœi jesa æest stotina talenata suhog zlata.2Lj 3:9 Za çavle je dao na mjeru pedeset zlatnih æekela. I gornje je odajeobloœio zlatom.2Lj 3:10 U dvorani Svetinje nad svetinjama napravi dva kerubina, livenodjelo. I njih obloœi zlatom.2Lj 3:11 Krila kerubina bila su dvadeset lakata duga: jedno krilo od petlakata dodirivaæe hramski zid, a drugo od pet lakata doticaæe krilodrugoga kerubina.2Lj 3:12 Tako je i krilo drugoga kerubina, od pet lakata, dodirivalo hram-ski zid, a drugo mu se krilo, od pet lakata, spajalo s krilom drugogakerubina.2Lj 3:13 Raæirena, krila kerubina imala su dvadeset lakata. Stajali sukerubini uspravno, lica okrenutih Dvorani.2Lj 3:14 Napravi zastor od ljubiçastog baræuna, od grimiza, karmezinai beza te na njemu izveze kerubine.2Lj 3:15 Pred Dvoranom napravi dva stupa dugaçka trideset i pet lakata,a glavice im na vrhu pet lakata.2Lj 3:16 U Debiru on splete vijence te ih postavi navrh stupova i napravisto mogranja koje postavi meåu vijence.2Lj 3:17 Postavi stupove pred Hekal, jedan zdesna, drugi slijeva, tenazva Jakin onaj zdesna, a Boaz onaj slijeva.2Lj 4:1 Napravi tuçani œrtvenik dugaçak dvadeset lakata, æirok dvadeseti visok deset.2Lj 4:2 Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilodeset lakata; bilo je okruglo uokolo, pet lakata visoko, a u opsegu, mjer-eno vrpcom, imalo je trideset lakata.2Lj 4:3 Pod njim bijahu likovi volovski æto ga opasivahu uokrug. Po deset

365ih je bilo na jednom laktu te okruœivahu more uokolo; dva je reda bilo tihvolova, salivenih s morem.2Lj 4:4 More je poçivalo na dvanaest volova; tri su gledala na sjever, trina zapad, tri na jug, tri na istok: more je stajalo na njima i svi su straœnjimdijelom bili okrenuti unutra.2Lj 4:5 Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u çaæe, kao cvijet, a mogloje primiti tri tisuøe bata.2Lj 4:6 Napravi deset umivaonika i postavi ih pet zdesna, pet slijeva dase u njima pere; u njima su prali æto je trebalo za paljenice; more je bilonamijenjeno sveøenicima da se umivaju u njemu.2Lj 4:7 Napravi deset zlatnih svijeønjaka prema propisu i stavi ih u Hekal,pet s desne strane, pet s lijeve.2Lj 4:8 Onda napravi deset stolova i postavi ih u Hekalu, pet zdesna, apet slijeva. Napravi stotinu zlatnih kotliøa.2Lj 4:9 Onda naçini trijem sveøeniçki veliko dvoriæte s vratima kojaprevuçe tuçem.2Lj 4:10 More stavi s desne strane prema jugoistoku.2Lj 4:11 Huram naçini lonce, lopate i kotliøe. Dovræi sav posao æto ga jeobavljao kralju Salomonu za Dom Boœji:2Lj 4:12 dva stupa; dvije glavice æto su bile navrh stupova; dva opleta daprekriju dvije glavice æto bijahu navrh stupova;2Lj 4:13 çetiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja zasvaki oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova;2Lj 4:14 deset podnoœja i deset umivaonika na podnoœjima;2Lj 4:15 jedno more i dvanaest volova pod njim;2Lj 4:16 lonce, lopate, viljuæke i sav pribor za njih napravi od tuça HuramAbi kralju Salomonu za Dom Jahvin.2Lj 4:17 Kralj odredi da ih saliju u Jordanskoj ravnici, kod gaza Adame,izmeåu Sukota i Serede.2Lj 4:18 Salomon napravi tako mnogo tih predmeta da se nije moglaizmjeriti teœina tuça.2Lj 4:19 Onda napravi sve predmete namijenjene Domu Boœjemu: zlatniœrtvenik i stolove na kojima bijahu prineseni kruhovi,2Lj 4:20 zlatne svijeønjake sa svjetiljkama od çistoga zlata æto su se, popropisu, trebale paliti pred Debirom;2Lj 4:21 cvjetove, svjetiljke i usekaçe od zlata; bilo je to çisto zlato;2Lj 4:22 noœice, kotliøe, maæice i kadionice od çistoga zlata; ulaz u Dom,nutarnja vrata - Svetinje nad svetinjama - i vrata Doma - Hekala - bila suzlatna.2Lj 5:1 Tako bi priveden kraju posao æto ga Salomon obavi za DomJahvin. Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida - srebro,zlato i sve posuåe - i stavi ih u riznicu Boœjega Doma.Prijenos Kovçega2Lj 5:2 Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve Izraelove starjeæine,knezove plemenske i glavare obiteljske, da se prenese Kovçeg savezaJahvina iz Davidova grada, to jest sa Siona.2Lj 5:3 Svi se ljudi Izraelovi skupiæe pred kraljem na blagdan æto je usedmom mjesecu.2Lj 5:4 Kad se skupiæe sve Izraelove starjeæine, leviti ponesoæe Kovçeg2Lj 5:5 i Æator sastanka sa svim posveøenim priborom æto bjeæe u Æatoru;sveøenici ih i leviti prenesoæe.2Lj 5:6 Potom kralj Salomon i sva izraelska zajednica æto se skupi knjemu œrtvovaæe pred Kovçegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahuni prebrojiti ni procijeniti.2Lj 5:7 Sveøenici donesoæe Kovçeg saveza Jahvina na njegovo mjesto,u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina.2Lj 5:8 Kerubini su imali raæirena krila nad mjestom gdje stajaæe Kovçegi zaklanjahu Kovçeg i njegove motke.2Lj 5:9 Motke su bile tako dugaçke da su im se krajevi vidjeli iz Svetiætanasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana i ondje stoje do dana da-naænjega.2Lj 5:10 U Kovçegu nije bilo niæta, osim dviju ploça koje metnu Mojsijena Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima poæto iziåoæe iz Egipta.Bog ulazi u posjed Hrama2Lj 5:11 Svi sveøenici izaåoæe iz Svetiæta, jer su se svi nazoçni sveøeniciposvetili bez obzira na redove.2Lj 5:12 Svi levitski pjevaçi, Asaf, Heman, Jedutun sa sinovima i braøom,stajahu obuçeni u bez, s cimbalima, harfama i citrama, istoçno odœrtvenika, a s njima sto i dvadeset sveøenika koji su trubili u trube.2Lj 5:13 I dok su trubili i pjevali sloœno kao jedan i jednoglasno hvalili islavili Jahvu, podiœuøi glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvaleøi

366Jahvu “jer je dobar i jer je vjeçna njegova ljubav”, oblak ispuni DomJahvin.2Lj 5:14 Sveøenici ne mogoæe od oblaka nastaviti sluœbe: slava Jahvinaispuni Boœji dom!2Lj 6:1 Tada reçe Salomon: “Jahve odluçi prebivati u tmastu oblaku,2Lj 6:2 a ja ti sagradih uzviæen Dom da u njemu prebivaæ zauvijek.”Salomonova rijeç puku2Lj 6:3 I, okrenuvæi se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelskizbor stajao.2Lj 6:4 Reçe on: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji svojomrukom ispuni obeøanje æto ga na svoja usta dade ocu mome Davidu,rekavæi:2Lj 6:5 ‘Od dana kad izvedoh svoj narod iz egipatske zemlje nisam iza-brao grada ni iz kojeg Izraelova plemena da se u njemu sagradi Domgdje bi prebivalo moje Ime, niti sam izabrao ikoga da vlada nad mojimnarodom izraelskim.2Lj 6:6 Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu obitava moje Ime i odabraoDavida da zapovijeda mojem narodu izraelskom.’2Lj 6:7 Otac mi David naumi podiøi Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova,2Lj 6:8 ali mu Jahve reçe: ‘Naumio si podiøi Dom Imenu mojem, i dobrouçini,2Lj 6:9 ali neøeæ ti podiøi toga Doma, nego tvoj sin koji izaåe iz tvogakrila; on øe podiøi Dom Imenu mojem.’2Lj 6:10 Jahve ispuni obeøanje svoje: naslijedio sam oca Davida i sjeona prijestolje Izraelovo, kako obeøa Jahve, podigao Dom Imenu Jahve,Boga Izraelova,2Lj 6:11 i namjestio Kovçeg u kojem je Savez æto ga Jahve sklopi sasinovima Izraelovim.”2Lj 6:12 Tada Salomon stupi, u nazoçnosti svega zbora Izraelova, predœrtvenik Jahvin i raæiri ruke.2Lj 6:13 Salomon je, naime, bio napravio tuçano podnoœje, dugo petlakata i æiroko pet lakata, a visoko tri lakta, i stavio ga nasred predvorja;stavæi na njega, kleknuo je pred svim zborom Izraelovim i, raæirivæi rukek nebu,2Lj 6:14 rekao: “Jahve, Boœe Izraelov! Nijedan ti bog nije sliçan ni nanebesima ni na zemlji, tebi koji drœiæ Savez i ljubav svojim slugama ætokroçe pred tobom sa svim svojim srcem.2Lj 6:15 Sluzi svome Davidu, mojem ocu, ispunio si æto si mu obeøao.Æto si obeøao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas.2Lj 6:16 Jahve, Boœe Izraelov, sada ispuni svome sluzi, ocu momeDavidu, æto si mu obeøao kad si rekao: ‘Neøe ti preda mnom nestatinasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovibudu çuvali svoje putove hodeøi po mojem zakonu kako si ti hodio predamnom.’2Lj 6:17 Jahve, Boœe Izraelov, neka se sada dakle ispuni obeøanje kojesi dao svome sluzi Davidu!2Lj 6:18 Ali zar øe Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Ta nebesa ninebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom ætosam ga sagradio!2Lj 6:19 Pomno poçuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Boœe moj, teusliæi proænju i molitvu æto je tvoj sluga k tebi upuøuje!2Lj 6:20 Neka tvoje oçi obdan i obnoø budu otvorene nad ovim Domom,nad ovim mjestom za koje reçe da øeæ u njega smjestiti svoje Ime. Usliæimolitvu koju øe sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.Molitva za narod2Lj 6:21 I usliæi molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog kojubude upravljao prema ovome mjestu. Usliæi s mjesta gdje prebivaæ, snebesa, usliæi i oprosti!2Lj 6:22 Ako tko zgrijeæi protiv bliœnjega i bude mu nareåeno da se zakunei zakletva doåe pred tvoj œrtvenik u ovom Domu,2Lj 6:23 ti je çuj s neba, postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivcaokreøuøi njegova nedjela na njegovu glavu, a nevina oslobodipostupajuøi s njime po nevinosti njegovoj.2Lj 6:24 Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogrijeæio o tebe, ali seipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli i zavapijek tebi,2Lj 6:25 onda ti çuj to s neba, oprosti grijehe svojem narodu izraelskomi dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njima i njihovim oçevima.2Lj 6:26 Ako se zatvori nebo i ne padne kiæa jer su se ogrijeæili o tebe, pati se pomole na ovom mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojegagrijeha kad ih ti poniziæ,

3672Lj 6:27 tada çuj s neba i oprosti grijeh svojim slugama i svojemizraelskom narodu, pokazujuøi mu valjan put kojim øe iøi, i pusti kiæu nazemlju koju si narodu svojem dao u baætinu.2Lj 6:28 Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i råa, kad navale skakavcii gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrataili kad udari kakva druga nevolja ili boleætina,2Lj 6:29 poçuj svaku molitvu, svaki vapaj od kojega god çovjeka ili odcijeloga tvoga naroda izraelskog; ako svaki osjeti bol u srcu i raæiri rukek ovom Domu,2Lj 6:30 usliæi im molitvu i vapaj njihov u nebu gdje boraviæ i oprosti i dajsvakomu po njegovim putovima, jer ti poznajeæ srce njegovo; jer ti jediniprozireæ srca ljudi2Lj 6:31 da te se boje iduøi tvojim putovima dokle god œive na zemlji ætoje ti dade naæim oçevima.2Lj 6:32 Pa i tuåinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego jestigao iz daleke zemlje radi veliçine tvoga Imena i radi tvoje snaœne rukei podignute miæice, ako doåe i pomoli se u ovom Domu,2Lj 6:33 usliæi s neba, gdje prebivaæ, usliæi sve vapaje njegove da bi svizemaljski narodi upoznali Ime tvoje i bojali te se kao narod tvoj izraelskii da znaju da je tvoje Ime prizvano nad ovaj Dom koji sam sagradio.2Lj 6:34 Kad narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiæ ipomoli se tebi, okrenut gradu æto si ga izabrao i prema Domu koji sampodigao tvome Imenu,2Lj 6:35 usliæi mu s neba molitvu i proænju i uçini mu pravdu.2Lj 6:36 Kad ti sagrijeæe, jer nema çovjeka koji ne grijeæi, a ti ih, rasrdivse na njih, predaæ neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u dalekuili blizu zemlju,2Lj 6:37 pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te seobrate i poçnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaça govoreøi:‘Zgrijeæili smo’2Lj 6:38 i tako se obrate tebi svim srcem i svom duæom u zemlji svogaropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemljiæto je ti dade njihovim oçevima i prema gradu koji si odabrao i premaDomu æto sam ga podigao tvom Imenu,2Lj 6:39 usliæi s neba, gdje prebivaæ, njihovu molbu i njihove proænje,uçini im pravdu i oprosti svome narodu æto ti je zgrijeæio.Svræetak molitve2Lj 6:40 Sada, Boœe moj, neka tvoje oçi budu otvorene i tvoje uæi paœljivena molitve na ovom mjestu!2Lj 6:41 Pa sada ustani, o Boœe Jahve, poåi k svojem poçivaliætu, ti iKovçeg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji sveøenici, o BoœeJahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sreøi!2Lj 6:42 Boœe Jahve, ne odvrati lica od svog pomazanika, spomeni semilosti æto ih dade sluzi svome Davidu!”2Lj 7:1 Kad Salomon dovræi molitvu, spusti se oganj s neba i spalipaljenicu i klanice i slava Jahvina ispuni Dom.2Lj 7:2 Sveøenici ne mogoæe uøi, jer slava Jahvina bjeæe ispunila DomJahvin.2Lj 7:3 Svi sinovi Izraelovi, videøi gdje se oganj sa slavom Jahvinomspustio na Dom, padoæe niçice k zemlji do kamenog poda; pokloniv se,poçeæe slaviti Jahvu “jer je dobar i jer je vjeçna njegova ljubav”.2Lj 7:4 Potom kralj i çitav narod stadoæe œrtvovati œrtve pred Jahvom.2Lj 7:5 Kralj Salomon prinese za œrtvu dvadeset i dvije tisuøe goveda,sto i dvadeset tisuøa ovaca; i tako posvetiæe Dom Jahvin i kralj i savnarod.2Lj 7:6 Dok su sveøenici stajali na duœnostima, leviti su na glazbalimaza Jahvine pjesme, æto ih uçini kralj David, slavili Jahvu “jer je vjeçnanjegova ljubav”. Time je David preko njihovih ruku hvalio Jahvu. Prednjima su sveøenici trubili u trube, dok su Izraelci stajali.2Lj 7:7 Salomon je posvetio i sredinu predvorja koje je pred JahvinimDomom, jer je ondje prinio paljenice i pretilinu od priçesnica, jer na tuçaniœrtvenik koji bijaæe napravio Salomon nisu mogle stati paljenice ni prinosini pretilina.2Lj 7:8 U to je doba Salomon svetkovao blagdan sedam dana i savIzrael s njime, vrlo velik zbor, od Ulaza u Hamat pa do Egipatskogapotoka.2Lj 7:9 A osmoga su dana svetkovali sveçani zbor, jer su posvetuœrtveniku svetkovali sedam dana i blagdan sedam dana.2Lj 7:10 Dvadeset treøega dana sedmoga mjeseca posla ljude k njihovimæatorima i odoæe vesela i zadovoljna srca zbog dobra koje je Jahveuçinio Davidu i Salomonu i svem narodu izraelskom.

368Boœji odgovor na Salomonovu molitvu2Lj 7:11 Tako je Salomon dovræio Dom Jahvin i kraljevski dvor i izveosve æto god bjeæe zasnovano da izvræi u Domu Jahvinu i u svojem dvoru.2Lj 7:12 Potom se Jahve ukaza Salomonu noøu i reçe mu: “Usliæao samtvoju molitvu i izabrao to mjesto da mi bude Dom œrtve.2Lj 7:13 Ako zatvorim nebo da ne bude daœda, ili zapovjedim skakavcimada popasu zemlju, ili pustim kugu na svoj narod,2Lj 7:14 i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se ipotraœi lice moje i okani se zlih putova, ja øu ga tada usliæati s neba ioprostiti mu grijeh i izlijeçit øu mu zemlju.2Lj 7:15 Moje øe oçi biti otvorene i moje uæi paœljive na molitvu s ovogamjesta.2Lj 7:16 Sada sam, dakle, izabrao i posvetio ovaj Dom da ovdje budeIme moje zauvijek i ovdje øe sve dane biti moje oçi i moje srce.2Lj 7:17 A ti, budeæ li iæao preda mnom kako ti je iæao otac David, vræeøisve æto sam ti zapovjedio i drœeøi se mojih uredaba i zakona,2Lj 7:18 uzdrœat øu tvoje kraljevsko prijestolje kako sam obeøao tvomeocu Davidu govoreøi: ‘Neøe ti ponestati nasljednika koji bi vladao uIzraelu.’2Lj 7:19 Ali ako me ostavite i napustite uredbe i zapovijedi koje sam vamdao, te otiåete i poçnete sluœiti tuåim bogovima i klanjati im se,2Lj 7:20 istjerat øu Izraelce iz svoje zemlje koju sam im dao i odbacit øuod sebe ovaj Dom koji sam posvetio svojem Imenu i uçinit øu od njegapriçu i sramotu meåu svim narodima.2Lj 7:21 Tko god proåe mimo ovaj Dom koji bijaæe preslavan zaprepas-tit øe se od uœasa i pitati: ‘Zaæto je Jahve tako uçinio s ovom zemljom is ovim Domom?’2Lj 7:22 I odgovorit øe mu se: ‘Ostavili su Jahvu, Boga svojih otaca, kojiih je izveo iz Egipta, i okrenuli se tuåinskim bogovima, i klanjali im se, isluœili im, i zato je Jahve pustio na njih sve ovo zlo.’”Svræetak gradnje2Lj 8:1 A kad je proælo dvadeset godina, za koliko je vremena Salomonpodigao Jahvin Dom i svoj dvor,2Lj 8:2 posagradio je Salomon gradove, koje je dao Salomonu Hiram,i naselio ondje Izraelove sinove.2Lj 8:3 Potom otiåe Salomon na Sopski Hamat i osvoji ga.2Lj 8:4 Sagradi Tadmor u pustinji i svakojaka mjesta za skladiæta uHamatu.2Lj 8:5 Sagradi i Gornji Bet Horon i Donji Bet Horon, tvrde gradove sazidovima, vratima i prijevornicama;2Lj 8:6 i Baalat, i sve gradove u kojima je imao skladiæta, sve gradove zabojna kola i gradove za konjanike i æto je god Salomon zaœelio da gradiu Jeruzalemu i na Libanonu i po svoj zemlji svojega kraljevstva.2Lj 8:7 Svim preostalim Hetitima, Amorejcima, Periœanima, Hivijcima iJebusejcima, koji nisu bili Izraelci,2Lj 8:8 sinovima njihovim koji ostadoæe iza njih u zemlji i koje Izraelcinisu zatrli - Salomon nametnu tlaku do danaænjega dana.2Lj 8:9 Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove za posao,nego su bili vojnici, zapovjednici njegovih ætitonoæa i zapovjednici bo-jnih kola i konjice.2Lj 8:10 Bili su poglavari nad upravnicima, kojih je kralj Salomon imaodvjesta i pedeset, i upravljali su narodom.2Lj 8:11 Salomon preseli i faraonovu køer iz Davidova grada u kuøukoju joj bijaæe sagradio, jer je mislio: “Neøe moja œena œivjeti u dvoruizraelskoga kralja Davida, jer je svet otkako je u njega doæao KovçegJahvin.”2Lj 8:12 Tada Salomon poçe prinositi paljenice Jahvi na Jahvinuœrtveniku æto ga bijaæe sagradio pred trijemom,2Lj 8:13 i to koliko je trebalo iz dana u dan da prinese po Mojsijevojzapovijedi, u subote, i na mlaåake, i na blagdane tri puta u godini, naBlagdan beskvasnih kruhova, i na Blagdan sedmica, i na Blagdansjenica.2Lj 8:14 Postavio je, po uredbi oca Davida, sveøeniçke redove po njihovojsluœbi i levitske po njihovim duœnostima da pjevaju hvale i da sluœe predsveøenicima, koliko treba iz dana u dan, i vratare po njihovim redovimana svakim vratima, jer je takva bila zapovijed Boœjega çovjeka Davida.2Lj 8:15 Nisu odstupili od kraljeve zapovijedi za sveøenike i levite ni uçemu, ni za riznice.2Lj 8:16 Tako se svræio sav Salomonov posao od dana kad je bio zas-novan Dom Jahvin pa dokle ga god nije dovræio. Tako bijaæe dovræenDom Jahvin.

369Salomonova slava2Lj 8:17 Tada je Salomon otiæao u Esjon-Geber i u Elat na morskoj obaliu zemlji edomskoj.2Lj 8:18 A Hiram mu je poslao po slugama laåe i mornare viçne moru tesu otiæli sa Salomonovim slugama u Ofir; uzeæe odande çetiri stotine ipedeset talenata zlata i donesoæe ih kralju Salomonu.2Lj 9:1 Uto kraljica od Sabe çu glas o Salomonu; hoteøi iskuæati Salo-mona zagonetkama, doåe u Jeruzalem s mnogobrojnom pratnjom i sdevama koje su nosile miomirise, mnogo zlata i dragulja. Doæavæi kSalomonu, porazgovori se s njim o svemu æto joj bijaæe na srcu.2Lj 9:2 Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije bilo Salomonu skrivenoniæta da joj ne bi umio objasniti.2Lj 9:3 Kad kraljica od Sabe vidje njegovu mudrost, dvor koji bijaæesagradio,2Lj 9:4 jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegoveposluge i njihova odijela, i njegove peharnike i njihova odijela, i njegovepaljenice koje je prinosio u Jahvinu domu, zastade joj dah.2Lj 9:5 Tada reçe kralju: “Istina je bila æto sam u svojoj zemlji çula o tebii o tvojoj mudrosti.2Lj 9:6 Ali nisam htjela vjerovati æto se pripovijeda dokle god nisamdoæla i vidjela na svoje oçi; i doista, ni pola mi nije bilo reçeno o tvojojvelikoj mudrosti; nadvisio si glas koji sam sluæala.2Lj 9:7 Blago tvojim ljudima i tvojim slugama koji stoje pred tobom isluæaju tvoju mudrost!2Lj 9:8 Neka je blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, komu si tako omilio da tepostavio na svoje prijestolje da kraljujeæ umjesto Jahve, svojega Boga,jer Bog tvoj ljubi Izraela da bi ga odrœao dovijeka; i zato je postavio tebeza kralja da çiniæ pravo i pravicu.”2Lj 9:9 Dala je tada kralju sto i dvadeset zlatnih talenata i mnogo mi-omirisa i dragulja. Nikad viæe nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljicaod Sabe dala kralju Salomonu.2Lj 9:10 Hiramove sluge, koje su sa Salomonovim slugama donosilezlata iz Ofira, dovezle su takoåer sandalovine i dragulja.2Lj 9:11 Kralj je napravio i citre i harfe za pjevaçe: nikad se prije nisuvidjele takve stvari u zemlji judejskoj.2Lj 9:12 Kralj Salomon dade kraljici od Sabe æto je zaœeljela i zatraœila,izuzev ono æto je sama donijela kralju. Potom ona krenu i sa slugamaode u svoju zemlju.2Lj 9:13 Zlato æto je dolazilo Salomonu svake godine bilo je teæko æeststotina æezdeset i æest zlatnih talenata,2Lj 9:14 osim onoga æto je dolazilo od trgovaca i putujuøih prodavaça.I svi su arapski kraljevi i zemaljski upravitelji Salomonu donosili zlato isrebro.2Lj 9:15 Kralj Salomon naçini dvjesta ætitova od kovanoga zlata; za svakije ætit upotrijebio æest stotina æekela kovanoga zlata;2Lj 9:16 i naçini trista ætitiøa od kovanoga zlata; za svaki je ætitiø utroæiotrista zlatnih æekela. Kralj ih je pohranio u kuøu zvanu Libanonska æuma.2Lj 9:17 Kralj je napravio i veliko prijestolje od bjelokosti i obloœio gaçistim zlatom.2Lj 9:18 Prijestolje je imalo æest stepenica i zlatno podnoœje sastavljenos prijestoljem, i ruçice s obiju strana prijestolja, a kraj ruçica stajala dvalava.2Lj 9:19 Dvanaest je lavova stajalo s obiju strana onih æest stepenica.Takvo æto nije bilo izraåeno ni u jednom kraljevstvu.2Lj 9:20 Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne i sveposuåe u kuøi zvanoj Libanonska æuma bijaæe od suhoga zlata; srebrose smatralo bezvrijednim u Salomonovo vrijeme.2Lj 9:21 Kraljeve su laåe iæle u Taræiæ s Hiramovim slugama; svaketreøe godine vraøale su se i dolazile taræiæke laåe donoseøi zlato i srebro,slonovu kost, majmune i paune.2Lj 9:22 Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogat-stvom i mudroæøu.2Lj 9:23 Svi su zemaljski kraljevi œeljeli vidjeti Salomona i çuti mudrostkoju mu je Bog ulio u srce.2Lj 9:24 Svatko mu je donosio dar, srebrno i zlatno posuåe, haljine,oruœje i miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu.2Lj 9:25 Salomon je imao çetiri tisuøe konjskih jasala i bojnih kola idvanaest tisuøa konjanika, koje je rasporedio po gradovima bojnih kolai kod kralja u Jeruzalemu.2Lj 9:26 Vladao je nad svim kraljevima od Rijeke do zemlje filistejske ido egipatske meåe.

3702Lj 9:27 Kralj je uçinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, acedrova kao divljih smokava æto rastu u Judejskoj nizini.2Lj 9:28 Salomon je uvozio konje iz Musrija i iz svih zemalja.Salomonova smrt2Lj 9:29 Ostala djela Salomonova, od prvih do posljednjih, zapisana suu povijesti proroka Natana, u proroçkoj knjizi Æilonjanina Ahije i uproroçkoj besjedi vidioca Adona o Nebatovu sinu Jeroboamu.2Lj 9:30 Salomon je vladao u Jeruzalemu nad svim Izraelom çetrdesetgodina.2Lj 9:31 Potom je poçinuo kod otaca i sahranili su ga u gradu oca muDavida, a na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Roboam.Rascjep2Lj 10:1 Tada Roboam ode u Æekem, jer su u Æekem doæli svi Izraelci daga zakralje.2Lj 10:2 Çim to çu Nebatov sin Jeroboam - koji je bio u Egiptu kamobijaæe pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta,2Lj 10:3 jer bijahu poslali po njega i dozvali ga. Kad doåoæe Jeroboami sav zbor Izraelov, rekoæe Roboamu:2Lj 10:4 “Tvoj nam je otac nametnuo teœak jaram, ti nam sada olakæajteæku sluœbu svoga oca i teæki jaram koji metnu na nas, pa øemo ti sluœiti.”2Lj 10:5 On im odgovori: “Za tri dana doåite opet k meni.” I narod ode.2Lj 10:6 Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su sluœilinjegovu ocu Salomonu dok je bio œiv i upita ih: “Æto savjetujete da odgov-orim ovome narodu?”2Lj 10:7 A oni mu odgovoriæe: “Ako udovoljiæ tim ljudima, budeæ im blago-naklon i odgovoriæ im lijepim rijeçima, oni øe ti uvijek biti sluge.”2Lj 10:8 Ali on odbaci savjet æto mu ga dadoæe starci i posavjetova se smladiøima koji su odrasli s njim i bili mu u sluœbi.2Lj 10:9 Upita ih: “Æto savjetujete da odgovorim ovomu narodu koji mireçe: ‘Olakæaj jaram æto nam ga nametnu tvoj otac!’”2Lj 10:10 Odgovoriæe mu mladiøi koji bijahu s njim odrasli: “Narodu kojiti je rekao ‘Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakæaj’, odvratiovako: ‘Moj je mali prst deblji od bedara moga oca!2Lj 10:11 Dakle, moj vam je otac nametnuo teœak jaram, a ja øu joæoteœati vaæ jaram; moj vas je otac æibao biçevima, a ja øu vas æibatibiçevima sa œeljeznim ætipavcima.’”2Lj 10:12 Treøega dana doåe Jeroboam i sav narod k Roboamu, jer imkralj bijaæe naredio: “Vratite se k meni treøega dana.”2Lj 10:13 Kralj im oætro odgovori; odbacivæi savjet starijih,2Lj 10:14 odvrati po savjetu mladih: “Moj je otac oteœao vaæ jaram, a jaøu joæ dometnuti na njega; moj vas je otac æibao biçevima, a ja øu vasæibati biçevima sa œeljeznim ætipavcima.”2Lj 10:15 Kralj, dakle, ne htjede posluæati naroda, jer tako upriliçi Bog dase ispuni rijeç æto je preko Æilonjanina Ahije kaza Nabatovu sinu Jero-boamu.2Lj 10:16 Kad Izraelci vidjeæe gdje se kralj ogluæio, odgovori mu narod:“Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baætine s Jiæajevim sinom!U æatore, Izraele! Sad se, Davide, brini za svoj dom!” I sav Izrael odepod svoje æatore.2Lj 10:17 Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su œivjelipo judejskim gradovima.2Lj 10:18 Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, aliga Izraelci kamenovaæe i on umrije; a kralj se Roboam brœe-bolje popena kola te pobjeœe u Jeruzalem.2Lj 10:19 Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas.Roboamovo vladanje2Lj 11:1 Doæavæi u Jeruzalem, skupi sav dom Judin i Benjaminov, sto iosamdeset tisuøa vrsnih ratnika, da udare na Izraela i da Roboamuvrate kraljevstvo.2Lj 11:2 Ali doåe Jahvina rijeç Boœjem çovjeku Æemaji:2Lj 11:3 “Kaœi Salomonovu sinu Roboamu, judejskomu kralju, i svimIzraelcima u Judinu i Benjaminovu plemenu:2Lj 11:4 Ovako veli Jahve: ‘Ne idite se tuøi s braøom! Neka se svatkovrati svojoj kuøi, jer je ovo poteklo od mene.’”I oni posluæaæe rijeç Jahvinu, vratiæe se i ne udariæe na Jeroboama.2Lj 11:5 Roboam, stolujuøi u Jeruzalemu, poçe dizati tvrde gradove poJudeji.2Lj 11:6 Tako je sagradio Betlehem, Etam, Tekou,2Lj 11:7 Bet Sur, Sokon, Adulam,2Lj 11:8 Gat, Maresu, Zif,2Lj 11:9 Adorajim, Lakiæ, Azeku,

3712Lj 11:10 Soru, Ajalon i Hebron, tvrde gradove u Judinu i Benjaminovuplemenu.2Lj 11:11 Utvrdivæi gradove, postavi im zapovjednike i dovuçe zalihehrane, ulja i vina;2Lj 11:12 u svaki pojedini grad stavi ætitova i kopalja i utvrdi ih vrlo jako.Tako je on imao Judino i Benjaminovo pleme.Sveøenstvo prelazi k Roboamu2Lj 11:13 Sveøenici i leviti, koji su bili po svem Izraelu, pristupiæe k njemuiz svih krajeva.2Lj 11:14 Leviti ostaviæe paænjake i posjed te otiåoæe u Judeju i Jeru-zalem, jer ih je bio odbacio Jeroboam i njegovi sinovi da ne obavljajusveøeniçku sluœbu Jahvi,2Lj 11:15 a postavio je sveøenike za uzviæice, za jarce i za telad koju jenapravio.2Lj 11:16 Za njima su iz svih izraelskih plemena dolazili u Jeruzalem daœrtvuju Jahvi, Bogu svojih otaca, oni koji su srcem traœili Jahvu, BogaIzraelova.2Lj 11:17 Tako su utvrdili judejsko kraljevstvo i osokolili Salomonovasina Roboama za tri godine, jer su tri godine œivjeli poput Davida i Salo-mona.2Lj 11:18 Roboam je sebi uzeo za ‘emu Mahalatu, køer Davidova sinaJerimota, i Abihajilu, køer Jiæajeva sina Eliaba,2Lj 11:19 koja mu rodi sinove: Jeuæa, Æemarju i Zahama.2Lj 11:20 A poslije nje oœenio se Abæalomovom køerju Maakom, kojamu rodi Abiju, Etaja, Zizu i Æelomita.2Lj 11:21 Roboam je ljubio Abæalomovu køer Maaku viæe od svih svojihœena i inoça, iako je uzeo osamnaest œena i æezdeset inoça i rodiodvadeset i osam sinova i æezdeset køeri.2Lj 11:22 I Roboam postavi Maakina sina Abiju za poglavara i knezanad njegovom braøom, jer ga je naumio postaviti za kralja.2Lj 11:23 I, mudro radeøi, razmjesti sinove po svim judejskim i Benjami-novim krajevima, po svim tvrdim gradovima, davæi im hrane izobilja ipoœenivæi ih sa mnogo œena.2Lj 12:1 Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i ojaçao, napustio je Jahvinzakon i on i sav Izrael s njim.2Lj 12:2 Ali pete godine Roboamova kraljevanja navali egipatski kraljÆiæak na Jeruzalem, koji se bijaæe iznevjerio Jahvi.2Lj 12:3 Doæao je sa tisuøu i dvjesta bojnih kola i sa æezdeset tisuøakonjanika, a narodu koji je doæao s njim iz Egipta - Libijcima, Sukijcimai Etiopljanima - nije bilo broja.2Lj 12:4 Osvojivæi tvrde judejske gradove, dopro je do Jeruzalema.2Lj 12:5 Tada doåe prorok Æemaja k Roboamu i judejskim knezovima,koji se bijahu skupili u Jeruzalemu bjeœeøi od Æiæaka, i reçe im: “Ovakoveli Jahve: ‘Vi ste ostavili mene, pa i ja ostavljam vas u ruke Æiæaku.’”2Lj 12:6 Tada se poniziæe izraelski knezovi i kralj i rekoæe: “Pravedan jeJahve!”2Lj 12:7 Kad ih Jahve vidje gdje se poniziæe, doåe njegova rijeç Æemaji:“Ponizili su se; neøu ih uniætiti, nego øu im uskoro dati spasenje te semoja srdœba neøe oboriti na Jeruzalem preko Æiæaka.2Lj 12:8 Bit øe mu sluge, da vide æto znaçi sluœiti meni, a æto zemaljskimkraljevstvima.”2Lj 12:9 Tako egipatski kralj Æiæak navali na Jeruzalem, opljaçka blagoiz Doma Jahvina i riznicu kraljeva dvora; sve je uzeo; uze i zlatne ætitoveæto ih bijaæe napravio Salomon.2Lj 12:10 Namjesto njih kralj Roboam napravi tuçane ætitove i povjeri ihzapovjednicima straœe koja je çuvala vrata kraljevskoga dvora.2Lj 12:11 Kad je god kralj iæao u Dom Jahvin, straœari su ih uzimali, aposlije ih vraøali u straœaru.2Lj 12:12 Kad se, dakle, ponizio, odvratio se od njega Jahvin gnjev te ganije sasvim uniætio, jer i u Judeji bijaæe dobra.2Lj 12:13 Potom se kralj Roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati.Roboamu je bila çetrdeset i jedna godina kad se zakraljio, a sedamnaestje godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izmeåu svihizraelskih plemena da ondje postavi Ime svoje. Majka mu se zvalaNaama, a bila je Amonka.2Lj 12:14 Çinio je zlo, jer nije pregnuo srcem da traœi Jahvu.2Lj 12:15 Roboamova prva i posljednja djela - i ratovi koji su seneprestano vodili izmeåu Roboama i Jeroboama - zapisani su u pov-ijesti proroka Æemaje i u plemenskom popisu vidioca Adona.2Lj 12:16 Potom Roboam poçinu sa svojim ocima i bi sahranjen u Davi-dovu gradu; na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abija.

3722Lj 13:1 Osamnaeste godine Jeroboamova kraljevanja zakralji se Abijanad Judejom.2Lj 13:2 Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu. Materi mu je bilo imeMikaja, Urielova køi iz Gabe. Tada izbi rat izmeåu Abije i Jeroboama.2Lj 13:3 Abija je izaæao u boj s hrabrim ratnicima, sa çetiri stotine tisuøaizabranih junaka; Jeroboam je svrstao u bojni red protiv njega osamstotina tisuøa ljudi, sve biranih junaka.Abijin govor2Lj 13:4 Abija je stao na vrh Semarajimske gore u Efrajimovu gorju irekao: “Çujte me, Jeroboame i sav Izraele!2Lj 13:5 Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvonad Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom?2Lj 13:6 Ali se podigao Nebatov sin Jeroboam, sluga Davidova sinaSalomona, i pobunio se protiv gospodara.2Lj 13:7 Skupili su se oko njega ljudi praznovi i nevaljalci i stali prkositiSalomonovu sinu Roboamu, koji je bio mlad i straæljiva srca te se nijeumio hrabro braniti od njih.2Lj 13:8 Pa sada mislite da se moœete oprijeti Jahvinu kraljevstvu æto jeu ruci Davidovih sinova jer vas je veliko mnoætvo i imate kod sebe zlatnutelad koju vam je napravio Jeroboam da vam budu bogovi.2Lj 13:9 Otjerali ste Jahvine sveøenike, Aronove sinove i levite, i postavilisebi sveøenike kao drugi zemaljski narodi. Tko je god doæao s juncemi sa sedam ovnova, postao je sveøenik vaæim niætavim bogovima.2Lj 13:10 Nama je Bog Jahve, nismo ga ostavili, a sveøenici koji sluœeJahvi jesu Aronovi sinovi i leviti u svojem poslu.2Lj 13:11 Pale Jahvi na kad paljenice svakoga jutra i svake veçeri smirisnim kadom, postavljaju kruhove na çist stol i upaljuju svake veçerizlatan svijeønjak sa svijeøama; jer mi drœimo naredbu Jahve, svojegaBoga, a vi ste ga ostavili.2Lj 13:12 Zato je, evo, nama na çelu Bog i njegovi sveøenici s glasnimtrubama da gromko trube protiv vas. Izraelovi sinovi, ne udarajte naJahvu, Boga svojih otaca, jer neøete imati sreøe!”2Lj 13:13 Ali Jeroboam zavede zasjedu da im doåe za leåa; tako suJudejcima bili jedni sprijeda, a zasjeda straga.2Lj 13:14 Kad se Judejci obazreæe, a ono, gle, boj im bjeæe sprijeda iotraga. Tada zavapiæe k Jahvi, a sveøenici stadoæe trubiti u trube.2Lj 13:15 Uto Judejci snaœno povikaæe, a kad su poçeli vikati, Bog razbiJeroboama i sav Izrael pred Abijom i Judejcima.2Lj 13:16 Izraelovi sinovi pobjegoæe pred Judejcima i Bog ih predadenjima u ruke.2Lj 13:17 Abija je s narodom uçinio velik pokolj meåu njima te je odIzraela palo pobijenih pet stotina tisuøa izabranih ljudi.2Lj 13:18 Tako su sinovi Izraelovi bili poniœeni u to vrijeme, a Judini susinovi ojaçali, jer su se oslonili na Jahvu, Boga svojih otaca.2Lj 13:19 Abija je potjerao Jeroboama i osvojio od njega gradove Betelsa selima, Jeæanu sa selima i Efron sa selima.2Lj 13:20 Jeroboam se viæe nije oporavio za Abijina œivota; Jahve ga jeudario tako da je umro.2Lj 13:21 Abija se utvrdio i uzeo sebi çetrnaest œena te je rodio dvadeseti dva sina i æesnaest køeri.2Lj 13:22 A ostali Abijini doœivljaji i njegovi pothvati i besjede zapisani suu tumaçenju proroka Adona.2Lj 13:23 Potom Abija poçinu kraj svojih otaca. Sahraniæe ga u Davi-dovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. Za njegovih jedana zemlja bila mirna deset godina.2Lj 14:1 Asa je çinio æto je dobro i pravo u oçima Jahve, njegova Boga.2Lj 14:2 Uklonio je tuåinske œrtvenike i uzviæice, polomio stupove i razbioaæere.2Lj 14:3 Naredio je Judejcima da traœe Jahvu, Boga svojih otaca, da sedrœe zakona i zapovijedi.2Lj 14:4 Uklonio je iz svih judejskih gradova uzviæice i sunçane stupove,a kraljevstvo je bilo mirno za njegova vremena.2Lj 14:5 Sagradio je tvrde gradove u Judeji, jer je zemlja bila mirna.Nitko se nije zaratio na njega onih godina, jer mu je Jahve dao mir.2Lj 14:6 Zato je Asa rekao Judejcima: “Da pogradimo ove gradove i daih opaæemo zidom i kulama, vratima i prijevornicama; joæ je zemlja prednama naæa, jer smo traœili Jahvu, svoga Boga; traœili smo ga, i on namje dao mir odasvud uokolo!” Tako su gradili i bili sretni.2Lj 14:7 Asa je imao vojske trista tisuøa ljudi izmeåu Judejaca koji sunosili ætit i koplje, a od Benjaminova plemena dvjesta i osamdeset tisuøakoji su nosili ætit i zapinjali luk. Svi su bili hrabri junaci.

373Napad Zerahov2Lj 14:8 Izaæao je na njih Etiopljanin Zerah sa tisuøu tisuøa vojnika i tristotine bojnih kola i doæao do Mareæe.2Lj 14:9 Asa je izaæao preda njega; svrstali su se u bojni red u Sefatskojdolini kod Mareæe.2Lj 14:10 Asa zavapi k Jahvi, Bogu svome: “O Jahve, tebi je niæta pomoøisilnome ili nejakome! Pomozi nam, o Jahve, Boœe naæ, jer se na te os-lanjamo i u tvoje smo ime iziæli na ovo mnoætvo! Jahve, ti si Bog naæ, nedaj snaœnu çovjeku protiv sebe!”2Lj 14:11 Jahve razbi Etiopljane pred Asom i pred Judejcima te Etio-pljani pobjegoæe.2Lj 14:12 Asa ih je s narodom koji bijaæe s njim potjerao sve do Gerara.Etiopljani su popadali, tako da nijedan nije ostao œiv jer ih je satro Jahvei njegove çete; i one su odnijele vrlo velik plijen.2Lj 14:13 Osvojile su sve gradove oko Gerara jer je Jahvin strah doæaona njih; oplijenile su sve te gradove, jer je u njima bilo mnogo plijena.2Lj 14:14 Poharale su i æatore za stoku i zaplijenile mnoætvo sitne stokei deva; a onda su se vratile u Jeruzalem.Proroætvo Azarjino i obnova2Lj 15:1 Tada duh Boœji doåe na Odedova sina Azarju.2Lj 15:2 On je iziæao pred Asu i rekao mu: “Çujte me, Asa i sve Judinoi Benjaminovo pleme! Jahve je s vama jer ste vi s njime; i ako ga budetetraœili, naøi øete ga; ako li ga ostavite, i on øe ostaviti vas.2Lj 15:3 Dugo su Izraelci bili bez pravoga Boga i bez sveøenika-uçiteljai bez Zakona.2Lj 15:4 Kad su se u nevolji obratili Jahvi, Bogu Izraelovu, i stali gatraœiti, naæli su ga.2Lj 15:5 U ona vremena nitko nije mogao na miru ni izlaziti ni dolaziti, jersu veliki nemiri vladali meåu svim zemaljskim stanovnicima.2Lj 15:6 Udarao je narod na narod, grad na grad, jer ih je Jahve smeosvakojakom nevoljom.2Lj 15:7 Ali vi budite hrabri i neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada zavaæa djela.”2Lj 15:8 Çuvæi te rijeçi i proroçku besjedu proroka Odeda, Asa se ohrabrii ukloni idolske gadove iz cijele Judine i Benjaminove zemlje i iz gradovakoje je bio osvojio u Efrajimovoj gori. Obnovio je i Jahvin œrtvenik koji jebio pred Jahvinim trijemom.2Lj 15:9 Onda je skupio sve Judino i Benjaminovo pleme i doæljake kojisu bili kod njih od Efrajimova, Manaæeova i Æimunova plemena, jer ih jemnogo prebjeglo k njemu od Izraelaca kad su vidjeli da je s njim Jahve,njegov Bog.2Lj 15:10 I skupili su se u Jeruzalemu treøega mjeseca petnaeste godineAsina kraljevanja.2Lj 15:11 Onoga su dana prinijeli Jahvi œrtve od plijena koji su dognali,sedam stotina goveda i sedam tisuøa sitne stoke.2Lj 15:12 Zavjetovaæe se da øe traœiti Jahvu, Boga svojih otaca, svimsrcem i svom duæom.2Lj 15:13 A tko god ne bi traœio Jahvu, Izraelova Boga, da se pogubi, biomalen ili velik, çovjek ili œena.2Lj 15:14 Zakleli su se Jahvi iza glasa i uz gromki poklik, uz trube irogove.2Lj 15:15 Svi su se Judejci radovali zbog te zakletve jer su se iz svegasrca zakleli i od sve su ga svoje volje traœili i naæli ga. Jahve im je dao mirodasvud uokolo.Ostala djela Asina2Lj 15:16 I svoju mater Maaku ukloni kralj Asa s vlasti jer je bila naçinilakip Aæeri. Asa je sasjekao njezin kip, satro ga i spalio u potoku Kidronu.2Lj 15:17 Ali uzviæice nisu bile uklonjene iz Izraela. Ipak je Asino srcebilo privrœeno Jahvi svega njegova œivota.2Lj 15:18 Unio je u Dom Boœji posveøene darove svoga oca i svoje:srebro i zlato i posuåe.2Lj 15:19 Nije bilo rata sve do trideset i pete godine Asina kraljevanja.2Lj 16:1 Trideset i æeste godine Asina kraljevanja navali izraelski kraljBaæa na Judeju i stade utvråivati Ramu da sprijeçi svako kretanje jude-jskom kralju Asi.2Lj 16:2 Asa tada uze srebra i zlata iz riznice Doma Jahvina i kraljevsko-ga dvora i posla aramejskome kralju Ben-Hadadu, koji je stolovao uDamasku, i poruçi mu:2Lj 16:3 “Neka bude savez izmeåu mene i tebe i izmeåu moga i tvogaoca; evo, æaljem ti na dar srebra i zlata, hajde, raskini savez s izraelskimkraljem Baæom da bi otiæao od mene.”

3742Lj 16:4 Ben-Hadad posluæa kralja Asu i posla svoje vojskovoåe naizraelske gradove te oni pokoriæe Ijon, Dan, Abel Majinu i sve Naftali-jeve gradove-skladiæta.2Lj 16:5 A kada to Baæa dozna, presta utvråivati Ramu i obustavi posao.2Lj 16:6 Tada kralj Asa sazva sve Judejce i oni odnesoæe kamenje idrvo kojima je Baæa utvråivao Ramu, pa time utvrdiæe Gebu i Mispu.2Lj 16:7 U to vrijeme doåe vidjelac Hanani k judejskom kralju Asi i reçemu: “Buduøi da si se oslonio na aramejskoga kralja, a nisi se oslonio naJahvu, Boga svoga, vojska aramejskoga kralja izmakla ti je iz ruke.2Lj 16:8 Nisu li Etiopljani i Libijci imali silne çete sa vrlo mnogo bojnihkola i konjanika? Pa kad si se oslonio na Jahvu, predao ti ih je u ruke.2Lj 16:9 Jer Jahve svojim oçima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrilioni kojima je srce iskreno prema njemu. Ludo si u tome radio, zato øe seod sada dizati ratovi na te.”2Lj 16:10 Tada se Asa razgnjevi na vidioca i baci ga u tamnicu, jer serazjario na njega. U to je vrijeme Asa potlaçio i neke iz naroda.Asin svræetak2Lj 16:11 I eto, Asina djela, od prvoga do posljednjeg, zapisana su uKnjizi o judejskim i izraelskim kraljevima.2Lj 16:12 Razbolio se trideset i devete godine kraljevanja, od nogu, temu se bolest veoma pogoræala, ali ni u bolesti nije traœio Jahvu negolijeçnike.2Lj 16:13 Tako Asa poçinu sa svojim ocima i umrije çetrdeset i prvegodine svoga kraljevanja.2Lj 16:14 Sahranili su ga u grobnici koju bijaæe iskopao sebi u Davidovugradu i poloœili ga na odar æto ga bijaæe napunio miomirisima i mastima,zgotovljenima mastilaçkom vjeætinom, i spalili mu ih vrlo mnogo.Joæafatova moø2Lj 17:1 Onda se na njegovo mjesto zakralji sin mu Joæafat; on pokazasvoju silu protiv Izraela.2Lj 17:2 Razmjestio je vojsku po svim utvråenim judejskim gradovimai postavio namjesnike po judejskoj zemlji i po Efrajimovim gradovima,koje bijaæe zauzeo otac mu Asa.Njegova briga za Zakon2Lj 17:3 Jahve je bio s Joæafatom jer je hodio pravim putovima svogaoca Davida i nije traœio baala.2Lj 17:4 Traœio je Boga svojih otaca i hodio po njegovim zapovijedima,ne çineøi kao Izraelovi sinovi.2Lj 17:5 Zato je Jahve utvrdio kraljevstvo u njegovoj ruci, pa su svi Jude-jci davali Joæafatu danak, tako da je stekao veliko bogatstvo i slavu.2Lj 17:6 Njegovo se srce hrabrilo na Jahvinim putovima, pa je ukloniojoæ i uzviæice i aæere iz Judeje.2Lj 17:7 Treøe godine kraljevanja posla knezove Ben-Hajila, Obadiju,Zahariju, Netanela i Miheja da uçe po judejskim gradovima.2Lj 17:8 I s njima levite: Æemaju, Netaniju, Zebadju, Asahela,Æemiramota, Jonatana, Adoniju, Tobiju i Tob Adoniju; a s njima sveøe-nike Eliæamu i Jorama.2Lj 17:9 Pouçavali su po Judeji noseøi sa sobom Knjigu Zakona Jahvinai obilazili sve judejske gradove uçeøi narod.2Lj 17:10 Jahvin je strah spopao sva zemaljska kraljevstva oko Judeje,tako da nisu smjela zaratiti na Joæafata.2Lj 17:11 Sami su mu neki Filistejci donosili darove i novçani danak, aArapi mu dogonili sitnu stoku: po sedam tisuøa i sedam stotina ovnovate sedam tisuøa i sedam stotina jaraca.2Lj 17:12 Tako je Joæafat sve viæe napredovao dok ne postade vrlovelik. Sazidao je u Judeji kule i gradove-skladiæta.Vojska2Lj 17:13 Imao je mnogo zaliha u judejskim gradovima, a hrabrih junakau Jeruzalemu.2Lj 17:14 Evo njihova popisa po obiteljima: od Judina plemena tisuønici:vojvoda Adna i s njim trista tisuøa hrabrih junaka;2Lj 17:15 do njega vojvoda Johanan i s njim dvjesta i osamdeset tisuøa;2Lj 17:16 za njim Zikrijev sin Amasja, koji se spremno stavio u Jahvinusluœbu, a s njim dvjesta tisuøa hrabrih junaka.2Lj 17:17 Od Benjaminova plemena: hrabri junak Eliada i s njim dvjestatisuøa ljudi naoruœanih lukom i ætitom;2Lj 17:18 za njim Jehozabad i s njim sto i osamdeset tisuøa pripravnihza boj.2Lj 17:19 To su oni koji su sluœili kralju, ne brojeøi one æto ih je kraljnamjestio u tvrdim gradovima po svoj Judeji.Savez s Ahabom i proroci

3752Lj 18:1 Joæafat je stekao veliko bogatstvo i slavu te se sprijateljio sAhabom.2Lj 18:2 Poslije nekoliko godina doæao je k Ahabu u Samariju. Ahabnakla mnogo sitne stoke i goveda njemu i ljudima æto su bili s njim inagovaraæe ga da poåe na Ramot Gilead.2Lj 18:3 Izraelski kralj Ahab upita judejskoga kralja Joæafata: “Hoøeæ lipoøi sa mnom na Ramot Gilead?” On odgovori: “Ja sam kao i ti, moj jenarod kao i tvoj; s tobom øemo u rat.”2Lj 18:4 Joæafat joæ reçe kralju izraelskom: “De, posavjetuj se prije sJahvom!”2Lj 18:5 Tada kralj izraelski sakupi proroke, njih çetiri stotine, i upita ih:“Hoøemo li zavojætiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?” Oniodgovoriæe: “Idi, jer øe ga Bog predati kralju u ruke.”2Lj 18:6 Ali Joæafat upita: “Ima li ovdje joæ koji prorok Jahvin da i njegaupitamo?”2Lj 18:7 Kralj izraelski odgovori Joæafatu: “Ima joæ jedan çovjek prekokoga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga mrzim jer mi ne proriçe dobranego uvijek samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin.” Joæafat reçe: “Neka kralj negovori tako!”2Lj 18:8 Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reçe mu: “Brœedovedi Jimlina sina Miheja!”2Lj 18:9 Izraelski kralj i judejski kralj Joæafat sjedili su svaki na svojemprijestolju, u sveçanim haljinama, na gumnu pred Samarijskim vratima,a proroci proricali pred njima.2Lj 18:10 Kenaanin sin Sidkija napravi sebi œeljezne rogove i reçe:“Ovako veli Jahve: njima øeæ bosti Aramejce dokle ih god ne zatreæ.”2Lj 18:11 Tako su i svi drugi proroci proricali govoreøi: “Idi na RamotGilead, uspjet øeæ: Jahve øe ga predati kralju u ruke.”2Lj 18:12 Glasnik koji bijaæe otiæao da zove Miheja reçe mu: “Evo, sviproroci sloœno proriçu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreciuspjeh!”2Lj 18:13 Ali Mihej odvrati: “Œivoga mi Jahve, govorit øu ono æto mi Bogkaœe!”2Lj 18:14 Kad doåe pred kralja, upita ga kralj: “Miheju, da poåem u ratna Ramot Gilead ili da se okanim toga?” On odgovori: “Idite i uspjetøete, jer øe vam se predati u ruke!”2Lj 18:15 Na to mu kralj reçe: “Koliko øu te puta zaklinjati da mi kaœeæsamo istinu u Jahvino ime?”2Lj 18:16 Tada Mihej odgovori: “Sav Izrael vidim rasut po gorama kaostado bez pastira. I Jahve veli: ‘Nemaju viæe gospodara, neka se u mirukuøi vrate!’”2Lj 18:17 Tada izraelski kralj reçe Joæafatu: “Nisam li ti rekao da mi neøeproreøi dobro nego zlo?”2Lj 18:18 A Mihej reçe: “Zato çujte rijeç Jahvinu. Vidio sam Jahvu gdjesjedi na prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaæe zdesna i slijeva.2Lj 18:19 Jahve upita: ‘Tko øe zavesti izraelskoga kralja Ahaba da otiåei padne u Ramot Gileadu?’ Jedan reçe ovo, drugi ono.2Lj 18:20 Tada uåe jedan duh, stade pred Jahvu i reçe: ‘Ja øu ga zavesti!’Jahve ga upita: ‘Kako?’2Lj 18:21 On odvrati: ‘Izaøi øu i bit øu laœljiv duh u ustima svih njegovihproroka.’ Jahve mu reçe: ‘Ti øeæ ga zavesti. I uspjet øeæ. Idi i uçini tako!’2Lj 18:22 Tako je, evo, Jahve stavio laœljiva duha u usta tvojim proro-cima; ali ti Jahve navjeæøuje zlo.”2Lj 18:23 Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazupitajuøi: “Zar je Jahvin duh mene napustio da bi govorio s tobom?”2Lj 18:24 Mihej odvrati: “Vidjet øeæ onoga dana kad budeæ bjeœao izsobe u sobu da se skrijeæ.”2Lj 18:25 Tada izraelski kralj naredi: “Uhvatite Miheja i odvedite ga grad-skom zapovjedniku Amonu i kraljeviøu Joaæu.2Lj 18:26 Recite im: ‘Ovako veli kralj: Bacite ovoga u tamnicu i drœite gana suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.’”2Lj 18:27 Mihej reçe: “Ako se doista sretno vratiæ, onda nije Jahve govorioiz mene!” i nadoda: “Çujte, svi puci!”2Lj 18:28 Izraelski kralj i judejski kralj Joæafat krenuæe na Ramot Gilead.2Lj 18:29 Izraelski kralj reçe Joæafatu: “Ja øu se preobuøi i onda uøi uboj, a ti ostani u svojoj odjeøi!” Preobuçe se tada izraelski kralj i onikrenuæe u boj.2Lj 18:30 Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: “Ne udara-jte ni na maloga ni na velikoga nego jedino na izraelskoga kralja!”2Lj 18:31 Kad zapovjednici bojnih kola ugledaæe Joæafata, rekoæe: “Toje izraelski kralj!” I krenuæe na njega da udare. Ali Joæafat povika za

376pomoø te mu Jahve pomoœe i odvrati ih od njega.2Lj 18:32 Kad zapovjednici bojnih kola vidjeæe da to nije izraelski kralj,okrenuæe se od njega.2Lj 18:33 Jedan nasumce odape i ustrijeli izraelskoga kralja izmeåunabora na pojasu i oklopa. Kralj reçe vozaçu: “Potegni uzdu i izvedi meiz boja jer sam ranjen.”2Lj 18:34 Boj je onoga dana bio sve œeæøi, ali se izraelski kralj drœaouspravno na bojnim kolima prema Aramejcima sve do veçeri. Umro jeo zalasku sunca.2Lj 19:1 Kad se judejski kralj Joæafat sretno vrati kuøi u Jeruzalem,2Lj 19:2 iziåe preda njega Hananijev sin vidjelac Jehu i reçe kraljuJoæafatu: “Zar da pomaœeæ bezboœniku i da ljubiæ Jahvine mrzitelje?Zato i udara na te srdœba Jahvina.2Lj 19:3 Ipak se naælo neæto dobro u tebe: uklonio si aæere iz zemlje ipregnuo svim srcem da traœiæ Jahvu!”2Lj 19:4 Od tada je Joæafat œivio u Jeruzalemu, opet zalazio meåu narodod Beer Æebe do Efrajimske gore i obraøao ga Jahvi, Bogu njegovihotaca.2Lj 19:5 Postavi suce u zemlji u svim tvrdim judejskim gradovima, usvakome gradu.2Lj 19:6 I reçe im: “Gledajte æto radite, jer ne sudite u ime çovjeka negou ime Jahve. On je s vama dok sudite.2Lj 19:7 Sada, dakle, neka bude Jahvin strah nad vama; pazite i savjesnoradite, jer u Jahve, Boga naæega, nema nepravde ni osobne pristran-osti, niti on prima mita.”2Lj 19:8 Joæafat postavi levite, sveøenike i poglavare izraelskih obiteljiu Jeruzalemu da izriçu Jahvine sudove i da presuåuju u sporovima. Onisu œivjeli u Jeruzalemu2Lj 19:9 i on im dade naputke: “Radite u Jahvinu strahu vjerno i iskrenasrca.2Lj 19:10 Kakav god spor iziåe pred vas od vaæe braøe æto œive ugradovima: bilo da su posrijedi krvna osveta, Zakon, zapovijedi, uredbeili obiçaji, valja sve da im rastumaçite, kako ne bi sagrijeæili Jahvi i kakose njegova srdœba ne bi oborila na vas i na vaæu braøu. Tako radite paneøete sagrijeæiti.2Lj 19:11 I evo, sveøeniçki øe poglavar Amarja biti nad vama u svimJahvinim poslovima, a Jiæmaelov sin Zebadja, nadstojnik Judina doma,u svim kraljevskim poslovima. Leviti øe vam sluœiti kao pisari. Buditejaki, i na posao! Jahve øe biti s onim tko je dobar.”Vjera i sveto pjevanje u edomskom ratu2Lj 20:1 Poslije toga Moabovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki od Me-unjana, zaratiæe na Joæafata.2Lj 20:2 Ali Joæafat dobi ovu vijest: “Dolazi na te veliko mnoætvo s onestrane mora, iz Edoma; i eno ga u Haseson Tamaru, to jest u En Gediju.”2Lj 20:3 Joæafat se uplaæi i stade traœiti Jahvu te oglasi post po svojJudeji.2Lj 20:4 Skupili se Judejci da traœe Jahvu: dolazili iz svih judejskihgradova da ga traœe.2Lj 20:5 Tada Joæafat ustade u judejskom zboru u Jeruzalemu, u DomuJahvinu, pred novim predvorjem2Lj 20:6 i reçe: “Jahve, Boœe otaca naæih, ti si Bog na nebu i vladaæ nadsvim krivoboœaçkim kraljevstvima. U tvojoj je ruci takva sila i jakost dase nitko ne moœe odrœati pred tobom.2Lj 20:7 Ti si, o Boœe naæ, istjerao stanovnike ove zemlje pred svojimizraelskim narodom i dao je zasvagda potomstvu svoga prijatelja Abra-hama;2Lj 20:8 i nastanili su se u njoj i sagradili u njoj Svetiæte tvojem Imenugovoreøi:2Lj 20:9 ‘Kad navali na nas kakvo zlo, osvetni maç ili kuga, ili glad, te kadstanemo pred ovim Domom i pred tobom, jer je tvoje Ime u ovom Domu,i zavapimo k tebi iz svoje nevolje, usliæi nas i spasi.’2Lj 20:10 Sada, evo, Amonovi i Moabovi sinovi, i oni iz Seirske gore,preko kojih nisi dao Izraelu da proåe kad je dolazio iz zemlje egipatske,nego ih je obiæao i nije ih zatro -2Lj 20:11 sada, dakle, oni nama uzvraøaju zlom, doæavæi da nas otjerajus baætine koju si nam ti dao.2Lj 20:12 O Boœe naæ, zar im neøeæ suditi? Jer u nas nema sile prematome velikom mnoætvu koje dolazi na nas niti mi znamo æto da radimo,nego su nam oçi uprte u te.”2Lj 20:13 Svi su Judejci stajali pred Jahvom, s malom djecom, sa œenamai sinovima.

3772Lj 20:14 Tada siåe Jahvin duh usred zbora na Jahaziela, sina Zaha-rije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina - levita od Asafovih sinova.2Lj 20:15 On reçe: “Pozorno sluæajte, svi Judejci, Jeruzalemci i ti, kraljuJoæafate! Ovako vam govori Jahve: ‘Ne bojte se i ne plaæite se togavelikog mnoætva, jer ovo nije vaæ rat, nego Boœji.2Lj 20:16 Sutra siåite na njih; oni øe se penjati uz Hasiæki uspon, a viøete ih sresti nakraj doline prema Jeruelskoj pustinji.2Lj 20:17 Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte kako øevam pomoøi Jahve. Oj Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne plaæite se;sutra iziåite pred njih, i Jahve øe biti s vama!’”2Lj 20:18 Tada Joæafat pade niçice na zemlju i svi Judejci i Jeruzalemcipadoæe pred Jahvom da mu se poklone.2Lj 20:19 Potom leviti od Kehatovih sinova i od Korahovih sinovaustadoæe i poçeæe hvaliti na sav glas Jahvu, Boga Izraelova.2Lj 20:20 Uranivæi ujutro, krenuæe prema pustinji Tekoi; kad su izlazili,stade Joæafat i reçe: “Çujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se uJahvu svoga Boga i odrœat øete se; pouzdajte se u njegove proroke ibudite sretni!”2Lj 20:21 Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjevaçe ihvalitelje koji øe u svetom ruhu iøi pred naoruœanim çetama i pjevati:“Slavite Jahvu jer je vjeçna ljubav njegova!”2Lj 20:22 Kad poçeæe klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Jahve podiœezasjedu na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su doæli naJudu te biæe razbijeni.2Lj 20:23 Jer su Amonovi sinovi i Moapci ustali na one iz Seirske goreda ih zatru i uniæte; a kad su svræili s onima iz Seira, stadoæe udaratijedan na drugoga te se poklaæe.2Lj 20:24 Kad Judejci doåoæe do straœare prema pustinji i obazreæe sena mnoætvo, a ono gle, mrtva tjelesa leœe po zemlji; nitko se nije spasio.2Lj 20:25 Tada doåe Joæafat s narodom da pokupi plijen i naåoæe gamnogo: svakoga blaga, odjeøe i dragocjenih predmeta; naplijenili sutoliko da viæe nisu mogli nositi; tri su dana pljaçkali plijen jer ga je bilomnogo.2Lj 20:26 Çetvrti se dan sakupiæe u Dolini blagoslova: ondje su hvaliliJahvu, pa se zato ono mjesto prozvalo Emek Beraka, Dolina blagoslova,do danas.2Lj 20:27 Potom se okrenuæe svi Judejci i Jeruzalemci, s Joæafatom naçelu, da se vrate u Jeruzalem u veselju, jer ih je Jahve razveselio nadnjihovim neprijateljima.2Lj 20:28 Doæli su u Jeruzalem s harfama, citrama i trubama u DomJahvin.2Lj 20:29 A strah Boœji uæao je u sva zemaljska kraljevstva kad su çulada je Jahve zavojætio na Izraelove neprijatelje.2Lj 20:30 Tako je poçinulo Joæafatovo kraljevstvo, jer mu je Bog dao mirodasvud uokolo.Joæafatov svræetak2Lj 20:31 Joæafat je kraljevao nad Judejcima. Bilo mu je trideset i petgodina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzal-emu; mati mu se zvala Azuba, a bila je køi Æilhijeva.2Lj 20:32 Iæao je putem oca Ase ne skreøuøi s njega nego çineøi æto jepravo u Jahvinim oçima.2Lj 20:33 Samo, uzviæice nisu bile uklonjene, jer narod joæ nije bio upraviosvoje srce Bogu otaca.2Lj 20:34 Ostala Joæafatova djela, od prvih do posljednjih, zapisana suu povijesti Hananijeva sina Jehua i uvrætena su u Knjigu o izraelskimkraljevima.2Lj 20:35 Poslije toga udruœio se judejski kralj Joæafat s izraelskim kraljemAhazjom, koji je bezboœno radio.2Lj 20:36 Udruœio se s njim zato da naprave laåe i da odu u Taræiæ;napravili su laåe u Esjon Geberu.2Lj 20:37 Dodavahuov sin Eliezer iz Mareæe prorekao je protiv Joæafata:“Buduøi da si se udruœio s Ahazjom, Jahve øe razoriti tvoja djela.” Laåesu se razbile i nisu mogle otploviti u Taræiæ.2Lj 21:1 Joæafat poçinu kraj svojih otaca i bi sahranjen uz njih u Davi-dovu gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.2Lj 21:2 Joram je imao æestoricu braøe, Joæafatovih sinova: Azarju,Jehiela, Zahariju, Azarju, Mihaela i Æefatju. Svi su oni bili sinovi izraelskogkralja Joæafata.2Lj 21:3 Otac im je dao mnoge darove u srebru, zlatu i dragocjenostima,s utvråenim gradovima u Judi; kraljevstvo je dao Joramu jer je bioprvenac.

3782Lj 21:4 Stupivæi na oçevo prijestolje i utvrdiv se, Joram pobi svu braøumaçem, pa i neke izraelske knezove.2Lj 21:5 Joramu su bile trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevaoje osam godina u Jeruzalemu.2Lj 21:6 Œivio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu jekøi Ahabova bila œena; radio je æto je zlo u Jahvinim oçima.2Lj 21:7 Ipak Jahve ne htjede razoriti kuøe Davidu zbog Saveza æto gasklopi s njim i zato æto mu obeøa da øe dati svjetiljku njemu i njegovimsinovima zauvijek.Kazne2Lj 21:8 U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuæe ispod judejske vlastii postaviæe sebi kralja.2Lj 21:9 Zato Joram poåe sa svojim vojskovoåama i sa svim bojnimkolima. Diœe se noøu i pobi Edomce koji bijahu opkolili njega izapovjednike bojnih kola.2Lj 21:10 Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas.U isto se doba odmetnu i Libna da ne bude pod njegovom vlaæøu, jer jeon ostavio Jahvu, Boga svojih otaca.2Lj 21:11 Joæ je i uzviæice napravio po judejskim gorama, naveo na bludJeruzalemce i zaveo Judejce.2Lj 21:12 Tada mu od proroka Ilije stiœe pismo: “Ovako veli Jahve, Bogtvoga oca Davida: ‘Kako nisi iæao putovima oca Joæafata, ni putovimajudejskoga kralja Ase,2Lj 21:13 nego si iæao putovima izraelskih kraljeva i naveo na blud Jude-jce i Jeruzalemce, kao æto je uçinio dom Ahabov, a uz to si poubijaovlastitu braøu, svoju obitelj, koji bijahu bolji od tebe:2Lj 21:14 evo, Jahve øe svaliti veliku nesreøu na tvoj narod, na tvojesinove, tvoje œene, na sve tvoje imanje.2Lj 21:15 Oboljet øeæ od mnogih bolesti: od bolesti u crijevima, tako daøe ti crijeva izaøi od bolesti koja øe trajati dane i dane.’”2Lj 21:16 Jahve podiœe na Jorama srdœbu Filistejaca i Arapa koji œivekraj Etiopljana.2Lj 21:17 Oni napadoæe Judeju i osvojiæe je, porobiæe sve blago æto senaælo u kraljevu dvoru, pa i njegove sinove i njegove œene, tako da nijeostao nitko, osim najmlaåega sina, Joahaza.2Lj 21:18 Poslije svega toga udari ga Jahve neizljeçivom crijevnomboleæøu.2Lj 21:19 Ona je trajala dane i dane, a kad su se navræile dvije godine,izaæla su mu crijeva s boleæøu te je umro u straænim mukama. Narod munije priredio mirisna paljenja, kao æto je palio njegovim ocima.2Lj 21:20 Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a osam jegodina kraljevao u Jeruzalemu. Preminuo je, a nitko nije poœalio za njim;i sahraniæe ga u Davidovu gradu, ali ne u kraljevskoj grobnici.Ahazjina vladavina2Lj 22:1 Jeruzalemci zakraljiæe na njegovo mjesto najmlaåeg mu sina,Ahazju, jer sve starije bijaæe poubijala çeta koja je s Arapima navalila natabor; tako se zakraljio Ahazja, sin judejskoga kralja Jorama.2Lj 22:2 Bile su mu çetrdeset i dvije godine kad se zakraljio. Kraljevaoje jednu godinu u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Atalija, Omrijevakøi.2Lj 22:3 I on je iæao putovima doma Ahabova, jer ga mati zlo svjetovaæe.2Lj 22:4 Çinio je æto je zlo u Jahvinim oçima, kao dom Ahabov, jer mubaæ oni bijahu savjetnici poslije oçeve smrti, na njegovu propast.2Lj 22:5 Po njihovu je savjetu poæao s Joramom, sinom izraelskogakralja Ahaba, u boj na aramejskoga kralja Hazaela u Ramot Gilead. Alisu Aramejci porazili Jorama.2Lj 22:6 On se vratio da se lijeçi u Jizreelu od rana æto mu ih zadadoæeu Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom.Joramov sin Ahazja, judejski kralj, siæao je u Jizreel da posjeti Ahabovasina Jorama jer se Joram razbolio.2Lj 22:7 Ali Bog uçini da taj posjet Joramu bude na propast Ahazji.Doæavæi, iziæao je s Joramom na Nimæijeva sina Jehua, koga je Jahvepomazao da iskorijeni Ahabovu kuøu.2Lj 22:8 Dok je izvræavao osvetu nad Ahabovom kuøom, Jehu zateçejudejske knezove i sinove Ahazjine braøe koji su posluœivali Ahazju ipobi ih,2Lj 22:9 a onda krenu u potragu za Ahazjom. Uhvatili su ga dok se kriou Samariji, doveli ga k Jehuu, koji ga smaknu. Ukopali su ga, jer su rekli:“Sin je onoga Joæafata koji je traœio Jahvu svim srcem.”Atalijin zloçinTako ne ostade nitko od Ahazjine kuøe koji bi imao snage da bude kralj.

3792Lj 22:10 Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevæi gdje joj sin poginu, ustadei posmica sav kraljevski rod Judina plemena.2Lj 22:11 Ali kraljeva køi Joæeba uze Ahazjina sina Joaæa; ukravæi gaizmeåu kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u loœnicu.Tako ga je Joæeba, køi kralja Jorama, œena sveøenika Jojade, skrila odAtalije, jer je bila Ahazjina sestra, te nije bio pogubljen.2Lj 22:12 Bio je skriven s njima u Domu Boœjem æest godina, sve dok jezemljom vladala Atalija.Sveøenstvo protiv Atalije2Lj 23:1 Sedme se godine Jojada ojunaçi i poçe traœiti satnike: Jero-hamova sina Azarju, Johananova sina Jiæmaela, Obedova sina Azarju,Adajina sina Maaseju, Zikrijeva sina Eliæafata, i sklopi s njima savez.2Lj 23:2 Poçeæe obilaziti po Judeji i skupiæe levite iz svih judejskihgradova i obiteljske glavare u Izraelu te doåoæe u Jeruzalem.2Lj 23:3 Sav zbor sklopi savez s kraljem u Domu Boœjem. Jojada imreçe: “Gle, kraljev øe sin kraljevati kao æto je obeøao Jahve za Davidovesinove.2Lj 23:4 Evo æto valja da uçinite: treøina vas koji subotom ulazite u sluœbu,i sveøenici i leviti, neka budu vratari na pragovima;2Lj 23:5 treøina neka bude u kraljevskom dvoru, treøina na Jesodskimvratima, sav narod u predvorjima Doma Jahvina.2Lj 23:6 Nitko neka ne ulazi u Dom Jahvin, osim sveøenika i levita kojiposluœuju; oni neka ulaze jer su posveøeni. Sav narod neka se drœiJahvine naredbe.2Lj 23:7 Leviti neka okruœe kralja, svaki s oruœjem u ruci, i tko god pokuæauøi u Dom neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god poåe iliizaåe.”2Lj 23:8 Leviti i sav judejski narod uçinili su sve onako kako je narediosveøenik Jojada. Svaki je uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u sluœbus onima koji subotom izlaze. Jer sveøenik Jojada nije otpustio redova.2Lj 23:9 Sveøenik Jojada dade satnicima koplja, ætitove i oklope kraljaDavida æto su bili u Boœjemu Domu.2Lj 23:10 Postavio je sav narod, svakoga s kopljem u ruci, od juœne dosjeverne strane Doma, prema œrtveniku i prema Domu oko kraljaunaokolo.2Lj 23:11 Tada izvedoæe kraljeva sina, staviæe mu krunu na glavu,dadoæe mu Svjedoçanstvo i pomazaæe ga za kralja. Tada Jojada i njegovisinovi povikaæe: “Œivio kralj!”2Lj 23:12 Kad Atalija çu viku naroda koji se skupio i hvalio kralja, doåek narodu u Jahvin Dom.2Lj 23:13 Pogleda bolje, kad gle, kralj stoji na svojem mjestu na ulazu,a pred kraljem zapovjednici i sviraçi; sav puk kliçe od radosti i trubi utrube, pjevaçi pjevaju uz glazbala i predvode hvalospjeve. Tad Atalijarazdrije haljine i povika: “Izdaja, izdaja!”2Lj 23:14 Sveøenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima:“Izvedite je kroz redove napolje i tko krene za njom pogubite ga maçem!”Joæ je sveøenik dodao: “Nemojte je smaknuti u Jahvinu Domu!”2Lj 23:15 Staviæe ruke na nju i kad je kroz Konjska vrata stigla dokraljevskoga dvora, ondje je pogubiæe.2Lj 23:16 Tada Jojada sklopi savez izmeåu Jahve, naroda i kralja danarod bude Jahvin.2Lj 23:17 Potom sav narod otiåe u Baalov hram, razori ga skupa saœrtvenicima i polomi likove; Baalova sveøenika Matana ubiæe predœrtvenicima.2Lj 23:18 Zatim Jojada postavi straœe kod Jahvina Doma pod nadzo-rom sveøenika i levita, koje David bijaæe porazdijelio za sluœbu u JahvinuDomu da bi Jahvi prinosili paljenice, kao æto je pisano u Mojsijevu Zakonu,s veseljem i s pjesmama, kako uredi David.2Lj 23:19 Postavio je i vratare na vratima Jahvina Doma da ne bi ulazioçovjek neçist od bilo çega.2Lj 23:20 Uzevæi satnike, odliçnike i uglednike u narodu i sav puk, izveoje kralja iz Jahvina Doma, a onda su uæli kroz gornja vrata u kraljevskidvor i posadili kralja na kraljevsko prijestolje.2Lj 23:21 Sav se puk veselio, a grad se umirio, jer su Ataliju ubili maçem.Joaæ obnavlja Hram2Lj 24:1 Joaæu je bilo sedam godina kad se zakraljio, a kraljevao jeçetrdeset godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Sibja iz Beer Æebe.2Lj 24:2 Joaæ je çinio æto je pravo u Jahvinim oçima dok je bio œiv sveøenikJojada.2Lj 24:3 Jojada ga je oœenio dvjema œenama i on je s njima imao sinovai køeri.

3802Lj 24:4 Poslije toga nakanio je u srcu obnoviti Jahvin Dom.2Lj 24:5 Skupivæi sveøenike i levite, reçe im: “Zaåite po judejskimgradovima i kupite od svih Izraelaca novaca da se obnovi Dom vaæegaBoga, od godine do godine, a vi pohitite s tim poslom.” Ali se levitima nijehtjelo.2Lj 24:6 Zato kralj pozva poglavara Jojadu i reçe mu: “Zaæto ne traœiæ odlevita da donose iz Judeje i iz Jeruzalema porez koji je odredio Jahvinsluga Mojsije i Izraelov zbor za Æator svjedoçanstva?2Lj 24:7 Atalija i njeni sinovi bijahu poharali Boœji Dom, i sve stvari æto subile posveøene Jahvinu Domu upotrijebili su za baale.”2Lj 24:8 Potom kralj zapovjedi da se napravi kovçeg i stavi izvana navrata Jahvina Doma.2Lj 24:9 Oglasiæe po Judi i Jeruzalemu da se donosi Jahvi porez æto gabijaæe odredio Boœji sluga Mojsije Izraelu u pustinji.2Lj 24:10 Obradovaæe se svi knezovi i sav narod i poçeæe donositi ibacati u kovçeg dok se nije napunio.2Lj 24:11 Leviti bi donosili kovçeg kraljevskom nadgledniætvu, i kad bise vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjereniksveøeniçkog poglavara te bi ispraznili kovçeg. Onda su ga opet odnosilii stavljali na njegovo mjesto. Tako su çinili svaki dan i skupili mnogonovca.2Lj 24:12 Onda su ga kralj i Jojada davali poslovoåama nad poslom okoJahvina Doma, a oni su za plaøu unajmljivali klesare i drvodjelce da seobnovi Jahvin Dom, pa kovaçe i mjedare da se popravi Jahvin Dom.2Lj 24:13 Poslovoåe su poslovale i popravljanje je napredovalo podnjihovom upravom; vratili su Boœji Dom u red i obnovili ga.2Lj 24:14 A kad su sve svræili, donijeli su pred kralja i Jojadu novce ætosu ostali; od toga su napravili posuåe za Jahvin Dom, posuåe zaposluœivanje, za paljenje, plitice i druge zlatne i srebrne predmete.Paljenice su se prinosile u Jahvinu Domu bez prestanka dok je god œivioJojada.2Lj 24:15 Onda je Jojada, ostarjevæi i nasitivæi se œivota, umro u sto itridesetoj godini.2Lj 24:16 Sahranili su ga u Davidovu gradu kod kraljeva, jer je çiniodobro u Izraelu i prema Bogu i njegovu Domu.Joaæev otpad i kazna2Lj 24:17 Poslije Jojadine smrti doæli su Judini knezovi i poklonili sekralju. Tada ih kralj poçe sluæati.2Lj 24:18 Judejci bijahu ostavili Jahvu, Boga otaca, i stali sluœiti aæeramai likovima; doæla je Boœja srdœba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu.2Lj 24:19 Slao im je Bog proroke da ih obrate k Jahvi, oni su ih opomin-jali, ali oni nisu htjeli sluæati.2Lj 24:20 Tada Boœji duh napuni Jojadina sina, sveøenika Zahariju, koji,stavæi poviæe naroda, reçe: “Ovako veli Bog: ‘Zaæto kræite Jahvine zapo-vijedi? Zaæto neøete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Jahvu, i on øevas ostaviti.’”2Lj 24:21 Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem pokraljevoj zapovijedi u predvorju Jahvina Doma.2Lj 24:22 Ni kralj Joaæ ne sjeti se ljubavi koju mu uçini otac Jojada, negomu ubi sina; a on je umiruøi rekao: “Jahve neka vidi i osveti!”2Lj 24:23 Kad je proæla godina dana, diœe se na njega aramejska vojskai, navalivæi na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla savplijen kralju u Damask.2Lj 24:24 Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj jeJahve predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviæe Jahvu, Boga svojihotaca.Tako su se Aramejci na Joaæu osvetili.2Lj 24:25 Kad su otiæli od njega, ostaviv ga u teækim bolestima, pobuniæese protiv njega njegovi çasnici jer bijaæe ubio sina sveøenika Jojade, pai oni njega ubiæe na postelji te je poginuo; sahranili su ga u Davidovugradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici.2Lj 24:26 Evo onih æto se urotiæe protiv njega: Zabad, sin AmonkeÆimeate, i Jozabad, sin Moapke Æimrite.2Lj 24:27 A o njegovim sinovima i o velikim proroætvima protiv njega, oobnavljanju Doma Boœjega, sve je zapisano u tumaçenju Knjige okraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Amasja.Amasjini vjerski nazori2Lj 25:1 Amasji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio; kraljevaoje dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana ibila je iz Jeruzalema.2Lj 25:2 Çinio je æto je pravo u Jahvinim oçima, ali ne svim srcem.

3812Lj 25:3 Kad je uçvrstio kraljevstvo, pogubio je çasnike koji su ubili kralja,njegova oca.2Lj 25:4 Ali im sinova nije pogubio, prema onome æto je napisano uknjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: “Neka se oçevi nepogubljuju za sinove, ni sinovi za oçeve, nego svatko neka gine za svojgrijeh.”2Lj 25:5 Potom Amasja skupi Judejce i svega Judu i Benjamina, razvr-sta ih prema obiteljima, tisuønicima i satnicima. Poæto popisa oddvadeset godina naviæe, naåe trista tisuøa izabranih momaka za vojsku,viçnih koplju i ætitu.2Lj 25:6 Meåu Izraelcima najmi sto tisuøa hrabrih junaka za sto srebrnihtalenata.2Lj 25:7 Ali k njemu doåe çovjek Boœji i reçe: “Kralju, neka ne ide stobom izraelska vojska, jer Jahve nije s Izraelcima ni s Efrajimovimsinovima,2Lj 25:8 nego idi ti sam, ponesi se junaçki u boju; inaçe øe te oboriti Bogpred neprijateljem, jer Bog moœe pomoøi i oboriti.”2Lj 25:9 Tada Amasja upita çovjeka Boœjeg: “A æto øe biti od sto talenatakoje sam dao izraelskim çetama?” Boœji çovjek odgovori: “Jahve ima dati dade viæe od toga.”2Lj 25:10 Tada Amasja odvoji çete koje mu bijahu doæle od Efrajima, dase vrate u svoje mjesto. Ali se vojnici razgnjeviæe na Judejce i vratiæe seu svoje mjesto plamteøi od srdœbe.Nevjera nakon edomskog rata2Lj 25:11 A Amasja, ohrabriv se, povede narod, ode u Slanu dolinu ipobi deset tisuøa seirskih sinova.2Lj 25:12 Judini su sinovi zarobili deset tisuøa œivih, odveli ih na vrh hridite ih pobacali, tako da se svi razmrskaæe.2Lj 25:13 Çeta koju je Amasja poslao natrag da ne ide s njima u bojharala je po judejskim gradovima od Samarije pa do Bet Horona i pobilau njima tri tisuøe ljudi i naplijenila silan plijen.2Lj 25:14 Poslije toga, kad se Amasja vratio razbivæi Edomce, donio jebogove seirskih sinova, postavio ih sebi za bogove i poçeo im se klanjatii kaditi im.2Lj 25:15 Tada se Jahve razgnjevi na Amasju i posla k njemu prorokakoji ga upita: “Zaæto traœiæ bogove toga naroda koji nisu izbavili svoganaroda iz tvoje ruke?”2Lj 25:16 Dok je on to govorio, kralj ga upita: “Jesi li postavljen kralju zasavjetnika? Prestani! Zaæto da te pogube?” Tada prorok uæutje, alinadoda: “Znam da te Bog odluçio uniætiti kad to çiniæ a ne sluæaæ mojegasavjeta.”Slom kod Bet Æemeæa2Lj 25:17 Tada judejski kralj Amasja smisli i poruçi izraelskom kraljuJoaæu, sinu Jehuova sina Joahaza: “Doåi da se ogledamo!”2Lj 25:18 A izraelski kralj Joaæ odvrati judejskom kralju Amasji: “Liba-nonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru i poruçio:‘Daj køer mome sinu za œenu’, ali su divlje zvijeri libanonske proæle i trnizgazile.2Lj 25:19 Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i traœiæ slavu.Radije ostani kod kuøe. Zaæto izazivaæ zlo i hoøeæ da padneæ i ti i sviJudejci s tobom?”2Lj 25:20 Ali Amasja ne posluæa, jer tako bijaæe odredio Bog, da ih predau ruke Joaæu zato æto su pristali uz edomske bogove.2Lj 25:21 Izaåe izraelski kralj Joaæ te se ogledaæe u boju on i judejskikralj Amasja u Bet Æemeæu u Judeji.2Lj 25:22 Izraelci poraziæe Judejce i oni pobjegoæe pod svoj æator.2Lj 25:23 Izraelski kralj Joaæ uhvati u Bet Æemeæu judejskog kraljaAmasju, sina Joaæeva, sina Joahazova, i odvede ga u Jeruzalem; ondasruæi jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u duœiniod çetiri stotine lakata.2Lj 25:24 Uzevæi sve zlato, srebro i posuåe æto se nalazilo u DomuBoœjem kod Obed Edoma i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce,vrati se u Samariju.Amasjin svræetak2Lj 25:25 Judejski je kralj Amasja, Joaæev sin, œivio joæ petnaest godinaposlije smrti izraelskoga kralja Joaæa, Joahazova sina.2Lj 25:26 Ostala Amasjina djela, od prvih do posljednjih, zapisana su uKnjizi o judejskim i izraelskim kraljevima.2Lj 25:27 Otkako je Amasja ostavio Jahvu, kovala se protiv njega urotau Jeruzalemu. Iako je pobjegao u Lakiæ, poslaæe za njim u Lakiæ ljudekoji ga ondje ubiæe.

3822Lj 25:28 Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili kraj njegovihotaca u Judinu gradu.Poçetak Uzijina kraljevanja2Lj 26:1 Tada sav judejski narod uze Uziju, komu bijaæe æesnaest godina,i zakraljiæe ga namjesto njegova oca Amasje.2Lj 26:2 On je opet sagradio Elat vrativæi ga Judeji, poæto je kralj poçinuokod svojih otaca.2Lj 26:3 Uziji bijaæe æesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao jepedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila jeiz Jeruzalema.2Lj 26:4 Çinio je æto je pravo u Jahvinim oçima, sasvim kao i njegov otacAmasja.2Lj 26:5 Traœio je Boga za œivota Zaharije, koji ga je uçio Boœjem strahu;dokle je god traœio Jahvu, davao mu je Bog sreøu.Uzijina moø2Lj 26:6 On je iziæao i zavojætio na Filistejce, sruæio zid Gata, zid Jabnei zid Aædoda; sagradio je mjesta po Aædodu i Filisteji.2Lj 26:7 Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji suœivjeli u Gur Baalu, i protiv Meunjana.2Lj 26:8 Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta,jer se bijaæe vrlo osilio.2Lj 26:9 Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kodDolinskih vrata i na uglu te ih utvrdio.2Lj 26:10 Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer jeimao mnogo stoke i u Æefeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u goramai vrtovima, jer je volio poljodjelstvo.2Lj 26:11 Uzija je imao vojsku vjeætu boju koja je iæla u rat u çetama pobroju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravomHananije, jednoga od kraljevih knezova.2Lj 26:12 Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvijetisuøe i æest stotina.2Lj 26:13 Pod njihovom je upravom bilo silne vojske trista sedam tisuøai pet stotina boju viçnih ratnika da pomaœu kralju protiv neprijatelja.2Lj 26:14 Uzija je pripravio svoj vojsci ætitove, koplja, kacige, oklope,lukove i kamenje za praøke.2Lj 26:15 Napravio je u Jeruzalemu vjeæto smiæljene bojne sprave,iznaæaæøe nekoga graditelja, da stoje na kulama i na kruniætima, dabacaju strijele i veliko kamenje; pronio mu se glas nadaleko jer je uœivaoçudesnu pomoø sve dok se nije osilio.Oholost i kazna2Lj 26:16 Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvariote se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je uæao u Jahvin Hekal i poçeoprinositi kad na kadionom œrtveniku.2Lj 26:17 Ali je za njim uæao sveøenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinihsveøenika, çestitih ljudi.2Lj 26:18 Oni ustadoæe na kralja Uziju govoreøi: “Nije tvoje, Uzijo, dakadiæ Jahvi, nego je to duœnost sveøenika, Aronovih sinova, koji suposveøeni da kade. Izlazi iz Svetiæta! Iznevjerio si se. I ne sluœi ti na çastpred Bogom Jahvom!”2Lj 26:19 Tada se Uzija rasrdi drœeøi u ruci kadionicu da kadi; kad serasrdio na sveøenike, izbi mu guba na çelu pred sveøenicima u DomuJahvinu kraj kadionog œrtvenika.2Lj 26:20 Kad ga sveøeniçki poglavar Azarja i svi sveøenici izbliœegapogledaæe, a ono, gle, izbila mu guba na çelu; brœe ga otjeraæe odande,a i on sam pohitje da iziåe jer ga Jahve bijaæe udario.2Lj 26:21 Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaæe u odvojenojkuøi, jer bijaæe odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bioupravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje.2Lj 26:22 Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosovsin, prorok Izaija.2Lj 26:23 Uzija je poçinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na poljukod kraljevske grobnice, rekavæi: “Gubav je.” Na njegovo se mjestozakraljio sin mu Jotam.Jotamovo kraljevanje2Lj 27:1 Jotamu je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevaoje æesnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Jeruæa,Sadokova køi.2Lj 27:2 Çinio je æto je pravo u Jahvinim oçima, sasvim kao otac muUzija; samo æto nije uæao u Jahvin Hekal. Narod je i dalje bio pokvaren.2Lj 27:3 Sagradio je Gornja vrata Doma Jahvina; i na Ofelskom zidumnogo je gradio.

3832Lj 27:4 Podigao je i gradove po Judejskoj gori, a u æumama dvorove ikule.2Lj 27:5 Vojevao je s kraljem Amonovih sinova i pobijedio ih. Amonovisu mu sinovi dali one godine sto srebrnih talenata i deset tisuøa korapæenice i deset tisuøa kora jeçma. Toliko su mu Amonovi sinovi priloœilii druge i treøe godine.2Lj 27:6 Tako se Jotam utvrdio, jer je uredio svoj œivot pred Jahvom,svojim Bogom.2Lj 27:7 Ostala su Jotamova djela i svi njegovi ratovi i putovi zapisani uKnjizi o izraelskim i judejskim kraljevima.2Lj 27:8 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao jeæesnaest godina u Jeruzalemu.2Lj 27:9 Tada Jotam poçinu kod otaca i sahraniæe ga u Davidovu gradu.Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz.2Lj 28:1 Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao jeæesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije çinio æto je pravo u Jahvinimoçima kao æto je çinio njegov otac David.2Lj 28:2 Œivio je poput izraelskih kraljeva, pa je i likove salio baalima.2Lj 28:3 Sam je prinosio kad u dolini Hinomova sina i proveo vlastitesinove kroz oganj, po gnusnom obiçaju krivoboœaçkih naroda æto ih jeJahve protjerao pred Izraelovim sinovima.2Lj 28:4 Prinosio je œrtve i kadio po uzviæicama i breœuljcima i pod svakimzelenim drvetom.Najezda2Lj 28:5 Zato ga Jahve, njegov Bog, predade u ruke aramejskom kraljute ga on potuçe, zarobi mu veliko mnoætvo ljudi i odvede ih u Damask.Joæ je bio predan u ruke izraelskom kralju koji ga je hametice porazio.2Lj 28:6 Remalijin je sin Pekah pobio meåu Judejcima sto dvadesettisuøa hrabrih junaka u jedan dan, jer su bili ostavili Jahvu, Boga svojihotaca.2Lj 28:7 A junak od Efrajimova plemena Zikri pogubio je kraljeva sinaMaaseju i dvorskoga upravitelja Azrikama i Elkanu, drugoga do kralja.2Lj 28:8 Izraelovi su sinovi zarobili od svoje braøe dvjesta tisuøa œena,sinova i køeri, a zadobili su i silan plijen od njih i odnijeli ga u Samariju.Prorok Oded2Lj 28:9 Ondje bijaæe Jahvin prorok po imenu Oded; izaæao on predvojsku æto je iæla u Samariju i rekao: “Gle, Jahve, Bog vaæih otaca, razjariose na Judejce i zato ih je predao u vaæe ruke te ste ih gnjevno pobili daje do neba doprlo.2Lj 28:10 A sada joæ mislite podjarmiti Judejce i Jeruzalemce da vambudu robovi i robinje; a ipak, niste li i vi puni krivice prema Jahvi, svomeBogu?2Lj 28:11 Zato me posluæajte sada i vratite to roblje æto ga zarobiste odsvoje braøe, jer øe se izliti na vas Jahvin gnjev.”2Lj 28:12 Tada ustadoæe neki izmeåu glavara Efrajimovih sinova, i toJohananov sin Azarja, Meæilemotov sin Berekja i Æalumov sin Ezekija,Hadlajev sin Amasa, na one æto su se vraøali s vojske.2Lj 28:13 Pa im rekoæe: “Nemojte dovoditi ovamo toga roblja, jer, uzkrivicu koja je na nama pred Jahvom, vi mislite joæ dometnuti na naæegrijehe i na naæu krivicu, kao da nije dosta velika naæa krivica i jarosnignjev na Izraelu.”2Lj 28:14 Tada ostaviæe ratnici roblje i plijen pred knezovima i svimzborom.2Lj 28:15 Onda su poimence prozvani ljudi ustali, osokolili robove, obuklisve gole u odjeøu iz plijena; a kad su ih obukli, obuli, nahranili, napojili inamazali, poveli su na magarcima sve iznemogle i odveli ih u palmovgrad Jerihon do njihove braøe, a potom se vratili u Samariju.Ahazovi prijestupi2Lj 28:16 U to je doba kralj Ahaz zamolio asirske kraljeve da mupomognu.2Lj 28:17 Edomci bijahu opet navalili i porazili Judejce te ih odveli uroblje.2Lj 28:18 Filistejci se raæirili po gradovima Judejske Æefele i Negeba i,zauzevæi Bet-Æemeæ, Ajalon, Gederot i Soko sa selima, Timnu sa selimai Gimzo sa selima, nastanili se ondje.2Lj 28:19 Jahve je poçeo poniœavati Judejce zbog judejskoga kraljaAhaza, jer je Ahaz razuzdao Judejce i teæko se iznevjerio Jahvi.2Lj 28:20 Doæao je na njega asirski kralj Tiglat-Pileser i pritijesnio gaumjesto da ga utvrdi.2Lj 28:21 Ahaz bijaæe opljaçkao Jahvin Dom, kraljevski dvor i knezove,i sve to dao asirskom kralju, ali mu niæta nije pomoglo.

3842Lj 28:22 Dok je bio u nevolji, postao je joæ nevjerniji Jahvi; takav je biokralj Ahaz.2Lj 28:23 Poçeo je œrtvovati damaæçanskim bogovima koji su ga pora-zili, misleøi: “Kad bogovi aramejskih kraljeva njima pomaœu, œrtvovat øuim da bi i meni pomagali.” Ali su oni bili na propast njemu i svem Izraelu.2Lj 28:24 Ahaz je pokupio posuåe iz Boœjega Doma, slupao ga, zatvoriovrata Jahvina Doma i podigao œrtvenike po svim uglovima u Jeruzal-emu.2Lj 28:25 I u svakom je pojedinom judejskom gradu podigao uzviæiceda kadi tuåim bogovima, draœeøi Jahvu, Boga otaca.2Lj 28:26 Ostala su njegova djela i svi njegovi putovi, od prvih doposljednjih, zapisani u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima.2Lj 28:27 Onda je Ahaz poçinuo kod otaca. Sahranili su ga u Gradu, uJeruzalemu, ali ga nisu unijeli u grobnicu judejskih kraljeva. Na njegovose mjesto zakraljio sin mu Ezekija.2Lj 29:1 Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevaoje dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, køiZaharijina.2Lj 29:2 Çinio je æto je pravo u oçima Jahvinim, sasvim kao i njegov otacDavid.2Lj 29:3 Prve godine prvoga mjeseca svojega kraljevanja otvorio je vrataDoma Jahvina i popravio ih.2Lj 29:4 Onda je pozvao sveøenike i levite i, skupivæi ih na istoçni trg,2Lj 29:5 rekao: “Çujte me, leviti! Sada se posvetite i posvetite Dom Jahve,Boga svojih otaca, i uklonite neçist iz Svetinje.2Lj 29:6 Naæi su se oci iznevjerili i radili æto je zlo u oçima Jahve, naæegaBoga. Ostavili su ga i odvratili lice od Jahvina Prebivaliæta, okrenuvæimu leåa.2Lj 29:7 Zatvorili su trijemska vrata i potrnuli svjetiljke; nisu kadili kadomniti su prinosili paljenice u Svetiætu Izraelova Boga.2Lj 29:8 Zato se Jahve rasrdio na Judejce i na Jeruzalem te je dopustioda budu zlostavljeni i da budu na uœas i ruglo, kako vidite svojim oçima.2Lj 29:9 I oçevi su nam, eto, pali od maça, a sinovi, køeri i œene zato sunam u ropstvu.2Lj 29:10 Sad sam, dakle, namislio u svom srcu sklopiti Savez s Jahvom,Izraelovim Bogom, da bi se odvratio od nas njegov jarosni gnjev.2Lj 29:11 Moja djeco, sad se nemojte lijeniti, jer vas je izabrao Jahve dastojite pred njim, da mu sluœite i da mu budete sluœbenici i da mu kadite.”2Lj 29:12 Tada ustadoæe leviti: Amasajev sin Mahat i Azarjin sin Joel odKehatovih sinova; od Merarijevih sinova: Abdijev sin Kiæ i Jehalelelovsin Azarja; od Geræonovaca: Zimin sin Joah i Joahov sin Eden;2Lj 29:13 od Elisafanovih sinova: Æimri i Jeiel; od Asafovih sinova: Za-harija i Matanija;2Lj 29:14 od Hemanovih sinova: Jehiel i Æimej; od Jedutunovih sinova:Æemaja i Uziel.2Lj 29:15 Oni skupiæe braøu, posvetiæe se i doåoæe kako je bio zapo-vjedio kralj po Jahvinim rijeçima da oçiste Jahvin Dom.2Lj 29:16 Sveøenici uåoæe u Jahvin Dom da ga oçiste. Poçeli su svuneçist æto su je naæli u Jahvinu Hekalu iznositi u predvorje Jahvina Doma;leviti su je primali iznoseøi je napolje na potok Kidron.2Lj 29:17 Poçeli su posveøivati prvoga dana prvoga mjeseca, a osmogasu dana istoga mjeseca uæli u Jahvin trijem; posveøivali su Jahvin Domosam dana; æesnaestoga su dana prvoga mjeseca zavræili.Œrtva okajnica2Lj 29:18 Onda su uæli kralju Ezekiji i rekli: “Oçistili smo sav Jahvin Dom:œrtvenik za paljenice sa svim njegovim priborom, stol za prinesenekruhove sa svim njegovim priborom,2Lj 29:19 a sve posuåe koje bijaæe zabacio kralj Ahaz za svojegakraljevanja i nevjere opet smo obnovili i posvetili; eno ga pred Jahvinimœrtvenikom.”2Lj 29:20 Tada kralj Ezekija porani, skupi gradske knezove i ode u JahvinDom.2Lj 29:21 Dovedoæe sedam mladih junaca, sedam ovnova, sedamjaganjaca, sedam jaraca za okajnicu, za kraljevstvo i za Svetiæte i zaJudu; on zapovjedi Aronovim sinovima sveøenicima da ih prinesu zapaljenicu na Jahvinu œrtveniku.2Lj 29:22 Zaklavæi goveda, sveøenici uzeæe krv i poækropiæe œrtvenik;zaklaæe ovnove i krvlju poækropiæe œrtvenik, zaklaæe jaganjce i krvljupoækropiæe œrtvenik.2Lj 29:23 Dovedoæe jarce za okajnicu pred kralja i pred zbor te metnuæeruke na njih.

3852Lj 29:24 Onda ih zaklaæe sveøenici i prinesoæe kao okajnicu njihovukrv na œrtveniku da izvræe obred pomirenja za sav Izrael, jer kralj bijaæezapovjedio da se prinese paljenica i okajnica za sav Izrael.2Lj 29:25 Postavio je u Jahvinu Domu levite s cimbalima, harfama icitrama, kako bijaæe zapovjedio David, kraljev vidjelac Gad i prorokNatan, jer je od Jahve dolazila zapovijed po njegovim prorocima.2Lj 29:26 Tako su leviti stajali s Davidovim glazbalima, a sveøenici strubama.2Lj 29:27 Tada Ezekija zapovjedi da prinesu paljenice na œrtveniku.Kad se stala prinositi paljenica, poçela je Jahvina pjesma uz trube i uzglazbala izraelskoga kralja Davida.2Lj 29:28 Sav se zbor klanjao, pjevaçi pjevali, a trubaçi trubili, i to svedok se nije svræila paljenica.2Lj 29:29 Kad se svræilo prinoæenje paljenice, kralj i svi koji bijahu s njimpoboœno padoæe na koljena i pokloniæe se.2Lj 29:30 Onda su kralj i knezovi zapovjedili levitima da hvale Jahvurijeçima Davida i vidioca Asafa; oni su poçeli hvaliti s najveøim veseljemi padovæi niçice, poklonili se.2Lj 29:31 Tada Ezekija progovori: “Sada ste posvetili ruke Jahvi;pristupite i donesite klanice i zahvalnice u Dom Jahvin.” Sav je zbordonio klanice i zahvalnice. Tko je god bio spremna srca, prinio jepaljenice.2Lj 29:32 Paljenica æto ih je donio zbor bijaæe na broj: sedamdesetgoveda, sto ovnova, dvjesta jaganjaca, sve za paljenice Jahvi.2Lj 29:33 Ostalih posveøenih darova bilo je æest stotina goveda i tritisuøe grla sitne stoke.2Lj 29:34 Ali je sveøenika bilo premalo, tako da nisu mogli oderati svihpaljenica; zato su im pomagala braøa leviti, dok se nije svræio posao idok se nisu posvetili drugi sveøenici, jer su leviti bili gorljiviji srcem da seposvete nego sveøenici.2Lj 29:35 Bilo je i mnogo paljenica s pretilinom od priçesnica i sljevanicama na paljenice. Tako se opet obnovila sluœba u Jahvinu Domu.2Lj 29:36 I Ezekija se veselio, i sav narod s njime, æto je Bog spremionarodu, jer se sve to iznenada dogodilo.2Lj 30:1 Potom Ezekija poruçi svim Izraelcima i Judejcima pa napisa ipisma Efrajimovu i Manaæeovu plemenu da doåu u Jahvin Dom uJeruzalem da proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu.2Lj 30:2 Kralj, vijeøajuøi s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu,odluçi da slave Pashu drugoga mjeseca.2Lj 30:3 Toga nisu mogli uçiniti u pravo vrijeme jer nije bilo dostaposveøenih sveøenika, i narod se ne bijaæe skupio u Jeruzalemu.2Lj 30:4 I to je bilo pravo u kraljevim oçima i u oçima svega zbora,2Lj 30:5 pa su odredili da se oglasi po svem Izraelu od Beer Æebe pa doDana da doåu i proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu, u Jeruzalemu,jer je premnogi nisu svetkovali kako je propisano.2Lj 30:6 Tako su otiæli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova posvem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: “Izraelovi sinovi,obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa øe se i onobratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva.2Lj 30:7 I nemojte biti kao vaæi oçevi i vaæa braøa, koji su se iznevjeriliJahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite.2Lj 30:8 Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaæi oçevi: pruœite ruku Jahvii doåite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i sluœite Jahvi, svomeBogu, pa øe odvratiti od vas svoj œestoki gnjev.2Lj 30:9 Ako se obratite Jahvi, vaæa øe braøa i vaæi sinovi naøi milost uonih koji su ih zarobili pa øe se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, vaæ Bog,milostiv i milosrdan i neøe odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu.”2Lj 30:10 I tako su glasnici krenuli od grada do grada po Efrajimovoj iManaæeovoj zemlji pa do Zebuluna, a ljudi im se podsmijavali i rugali.2Lj 30:11 Ipak su se neki od Aæerova, od Manaæeova i od Zebulunovaplemena ponizili i doæli u Jeruzalem.2Lj 30:12 Na Judejce je pak siæla Boœja ruka i proœela ih jednoduænoæøuda çine æto bijaæe zapovjedio kralj i knezovi po Jahvinoj rijeçi.2Lj 30:13 Skupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda da slave Blagdanbeskvasnih kruhova, drugoga mjeseca; zbor je bio vrlo velik.2Lj 30:14 Tada su ustali i uklonili œrtvenike æto su bili u Jeruzalemu,uklonili sve kadionike i bacili ih u potok Kidron.Pasha i beskvasni kruhovi2Lj 30:15 Onda su stali klati Pashu çetrnaestoga dana drugoga mjeseca,a sveøenici i leviti postidjeli se i, posvetivæi se, poçeli unositi paljenice uJahvin Dom.

3862Lj 30:16 Stali su na svoje mjesto po pravilu, po Zakonu Mojsija, çovjekaBoœjeg; sveøenici su ækropili krvlju primajuøi je iz ruku levita.2Lj 30:17 Kako ih bijaæe mnogo u zboru koji se nisu posvetili, leviti suklali pashalne jaganjce za sve koji nisu bili çisti, da bi ih posvetili Jahvi.2Lj 30:18 Najveøi se dio naroda, mnogi od Efrajimova i Manaæeova,Jisakarova i Zebulunova plemena, nije oçistio te je jeo Pashu neprop-isno. Ali se za njih pomolio Ezekija govoreøi: “Blagi Jahve neka oçisti odgrijeha svakoga2Lj 30:19 tko je upravio srce da traœi Boga Jahvu, Boga svojih otaca,ako i nije çist kako dolikuje Svetiætu!”2Lj 30:20 Jahve je usliæio Ezekiju i oprostio narodu.2Lj 30:21 Tako su Izraelovi sinovi koji su se zatekli u Jeruzalemu svetko-vali Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem, aleviti i sveøenici hvalili Jahvu iz dana u dan uz glazbala za Jahvinu slavu.2Lj 30:22 Ezekija je hrabrio levite koji su pokazivali divnu privrœenostJahvi. Jeli su sveçanu œrtvu sedam dana, œrtvujuøi œrtve priçesnice islaveøi Jahvu, Boga svojih otaca.2Lj 30:23 Potom je sav zbor vijeøajuøi odluçio da svetkuje joæ sedamdana; svetkovali su joæ sedam dana s veseljem.2Lj 30:24 Judejski kralj Ezekija darovao je zboru tisuøu mladih junaca isedam tisuøa grla sitne stoke; a knezovi darivali zboru tisuøu mladihjunaca i deset tisuøa grla sitne stoke; tada se posvetilo mnogo sveøenika.2Lj 30:25 Tako se proveselio sav judejski zbor, i sveøenici i leviti, i savzbor æto je bio doæao iz Izraela, i doæljaci koji bijahu doæli iz zemljeizraelske, i stanovnici u Judeji.2Lj 30:26 Bilo je veliko veselje u Jeruzalemu, jer od vremena Davidovasina Salomona, izraelskoga kralja, nije bilo tako u Jeruzalemu.2Lj 30:27 Onda su ustali sveøenici i leviti te blagoslovili narod: njihov jeglas bio usliæan, a njihova je molitva doprla do Boœjega svetogPrebivaliæta na nebu.2Lj 31:1 Kad se sve to svræilo, svi Izraelovi sinovi koji su se naæli ondjezaåoæe po judejskim gradovima te su razbijali stupove, sjekli aæere iobarali uzviæice i œrtvenike po svem Judinu, Benjaminovu, Efrajimovu iManaæeovu plemenu dokle god nisu zavræili. Onda se svi Izraelovi sinovivratiæe svaki na svoj posjed, u svoje gradove.Obnova sveøeniætva2Lj 31:2 Ezekija je opet uredio sveøeniçke i levitske redove po njihovimredovima, svakoga prema njegovoj sluœbi, sveøenike i levite, za paljenicei za priçesnice, da sluœe, slave i hvale Boga na vratima Jahvina tabora.2Lj 31:3 Odredio je kraljevski doprinos od svoga imanja za paljenice, zapaljenice jutarnje i veçernje i za paljenice æto se prinose subotom, zamlaåaka i na blagdane, kako je napisano u Zakonu Jahvinu.2Lj 31:4 Zapovjedio je narodu, jeruzalemskim stanovnicima, da dajudio sveøenicima i levitima da se utvrde u Zakonu Jahvinu.2Lj 31:5 Kad se to razglasilo, poçeli su Izraelovi sinovi donositi najboljegaœita, novog vina, ulja i meda i svakojaka poljskog priroda i donosili suobilne desetine od svega.2Lj 31:6 Izraelovi i Judini sinovi, koji su œivjeli u judejskim gradovima,takoåer su donosili desetinu od goveda i sitne stoke i desetinu od svetihstvari posveøenih Jahvi, njihovu Bogu; donosili su i davali sve hrpu nahrpu.2Lj 31:7 Treøega su mjeseca poçeli slagati u hrpe, a sedmoga sumjeseca zavræili.2Lj 31:8 Onda je doæao Ezekija s knezovima i, ugledavæi hrpe,blagosloviæe Jahvu i njegov izraelski narod.2Lj 31:9 Potom se Ezekija propitao kod sveøenika i levita za hrpe.2Lj 31:10 Odgovarajuøi, sveøeniçki poglavar Azarja, od Sadokova doma,reçe: “Otkako su poçeli donositi ove prinose u Dom Jahvin, jedemo i sitismo, a mnogo i pretjeçe, jer je Jahve blagoslovio svoj narod te je pretekloovo mnoætvo.”2Lj 31:11 Tada Ezekija zapovjedi da se urede sobe u Jahvinu Domu;kad su ih spremili,2Lj 31:12 poçeli su onamo unositi prinose, desetine i svetinje; nad tim jebio predstojnik levit Konanija i brat mu Æimej, drugi do njega.2Lj 31:13 A Jehiel, Azazja, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Jis-makja, Mahat i Benaja biæe postavljeni kao nadglednici uz Konaniju ibrata mu Æimeja, po nalogu kralja Ezekije i Azarje, predstojnika u BoœjemDomu.2Lj 31:14 Kore, sin levita Jimne, vratar Istoçnih vrata, bio je nad drago-voljnim Boœjim prinosima da bi prinosio Jahvine podizanice i svetinjenad svetinjama.

3872Lj 31:15 Pod njim su bili Eden, Minjamin, Jeæua, Æemaja, Amarja iÆekanija po sveøeniçkim gradovima da savjesno dijele svojoj braøi ponjihovim redovima, kako velikome tako i malome -2Lj 31:16 osim muækaraca starijih od trideset godina popisanih u ro-dovnicima - svima koji su dolazili u Dom Jahvin na svoj svakidaænji posaoda obave obredne duœnosti po svojim redovima.2Lj 31:17 U rodovnike su bili popisani sveøenici po obiteljima i leviti oddvadeset godina naviæe po svojim sluœbama, po svojim redovima.2Lj 31:18 U rodovnike bijahu popisana sva njihova djeca, njihove œene,njihovi sinovi i njihove køeri, za svekoliki zbor, jer su se iskreno posvetilisvetinjama.2Lj 31:19 Aronovi sinovi, sveøenici na poljskim paænjacima svojihgradova, u svakom pojedinom gradu, bijahu poimence odreåeni da dajudio svakome muækarcu meåu sveøenicima. Sve su rodovnike sastavilileviti.2Lj 31:20 Ezekija je uradio tako po svoj Judeji çineøi æto je dobro, pravoi vjerno pred Jahvom, svojim Bogom.2Lj 31:21 U svakom poslu koji je poçeo za sluœbu Boœjega Doma, i uzakonu i u zapovijedi traœeøi Boga, trudio se svim svojim srcem i uspi-jevao.Sanheribova najezda2Lj 32:1 Poslije tih dogaåaja i dokaza vjernosti doåe asirski kralj Sanheribi, uæavæi u Judeju, opkoli tvrde gradove misleøi ih osvojiti.2Lj 32:2 Ezekija, vidjevæi gdje je doæao Sanherib i kako snuje da zavojætina Jeruzalem,2Lj 32:3 posavjetova se s knezovima i s junacima da zaçepi vodeneizvore koji bijahu izvan grada. Oni mu poduprijeæe osnovu.2Lj 32:4 Skupilo se mnogo naroda te su zaçepili sva vrela i potok kojiteçe posred zemlje; govorahu: “Zaæto da asirski kraljevi naåu toliko vodekad doåu!”2Lj 32:5 Ezekija se osokolio, obnovio sav oboreni zid i podigao kule nanjemu; izvana je sagradio drugi zid i utvrdio Milon u Davidovu gradu;napravio je mnogo kopalja i ætitova,2Lj 32:6 zatim postavio vojvode nad narodom i, pozvavæi ih k sebi na trgkraj gradskih vrata, ohrabri ih ovim rijeçima:2Lj 32:7 “Budite hrabri i junaci; ne bojte se i ne plaæite se asirskogakralja, ni svega mnoætva æto je s njim, jer je s nama moøniji nego s njim:2Lj 32:8 s njim je tjelesna miæica, a s nama je Jahve, Bog naæ, da nampomaœe i da bije naæe bojeve.” Narod se uzda u rijeçi judejskoga kraljaEzekije.Sanheribove bogohulne rijeçi2Lj 32:9 Poslije toga asirski je kralj Sanherib, dok bijaæe kod Lakiæa sasvom bojnom silom, poslao sluge u Jeruzalem k judejskome kralju Ezekijii k svim Judejcima koji bijahu u Jeruzalemu i poruçio im:2Lj 32:10 “Ovako veli asirski kralj Sanherib: ‘U æto se uzdate stojeøiopsjednuti u Jeruzalemu?2Lj 32:11 Ne zavodi li vas Ezekija da vas preda smrti od gladi i œeåi kadgovori: Jahve, Bog naæ, izbavit øe nas iz ruke asirskoga kralja?2Lj 32:12 Nije li taj Ezekija uklonio njegove uzviæice i njegove œrtvenike;i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemcima govoreøi: Pred jednim seœrtvenikom klanjajte i na njemu kadite!2Lj 32:13 Zar ne znate æto sam uçinio ja i moji preci od svih zemaljskihnaroda? Zar su bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti svoje zemlje izmoje ruke?2Lj 32:14 Koji je meåu svim bogovima onih naroda æto su ih sasvimuniætili moji preci mogao izbaviti narod iz moje ruke, da bi mogao vaæBog izbaviti vas iz moje ruke?’2Lj 32:15 Zato nemojte da vas sada Ezekija vara i da vas tako zavodi ine vjerujte mu! Jer nijedan bog nikojega naroda ili kraljevstva nije mogaoizbaviti svoga naroda iz moje ruke, ni iz ruke mojih predaka, a kamoli øevaæ Bog izbaviti vas iz moje ruke!”2Lj 32:16 Joæ su viæe njegove sluge napadale Boga Jahvu i njegovaslugu Ezekiju.2Lj 32:17 Napisao je i pismo ruœeøi Jahvu, Izraelova Boga: “Kao ætobogovi zemaljskih naroda nisu izbavili svojih naroda iz moje ruke, takoneøe ni Ezekijin Bog izbaviti svojega naroda iz moje ruke.”2Lj 32:18 I vikahu iza glasa, na judejskom jeziku, jeruzalemskom narodukoji bijaæe na zidu da ga uplaæe i prepadnu kako bi osvojili grad.2Lj 32:19 Govorili su o jeruzalemskom Bogu kao o bogovima zemaljskihnaroda, bogovima koji su djelo çovjeçjih ruku.Uspjeh Ezekijine molitve

3882Lj 32:20 Stoga se pomoli kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, izazvaæe nebo u pomoø.2Lj 32:21 Tada Jahve posla anåela koji uniæti sve hrabre junake,zapovjednike i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio pos-ramljen u svoju zemlju. A kad je uæao u hram svoga boga, sasjekli su gaondje maçem neki koji su se rodili iz njegova krila.2Lj 32:22 Tako je Jahve spasio Ezekiju i jeruzalemske stanovnike odruke asirskoga kralja Sanheriba i iz ruku neprijatelja, te im dao mir odas-vud uokolo.2Lj 32:23 Mnogi su donosili darove Jahvi u Jeruzalem i dragocjenostijudejskome kralju Ezekiji. Poslije toga Ezekija se uzvisio u oçima svihnaroda.2Lj 32:24 U to se vrijeme Ezekija razbolio nasmrt, ali se pomolio Jahvi,koji mu je progovorio i uçinio çudo.2Lj 32:25 Ali se Ezekija nije oduœio dobroçinstvu koje mu je iskazano,nego se uzoholio; stoga je doæla srdœba na njega, na Judu i na Jeru-zalem.2Lj 32:26 Ezekija se ponizio zato æto mu se bilo uzoholilo srce, i on iJeruzalemci, pa tako nije doæla na njih Jahvina srdœba za Ezekijina œivota.2Lj 32:27 Ezekija je stekao vrlo veliko bogatstvo i slavu; napravio jeriznice za srebro i zlato, za drago kamenje, za miomirise, za ætitove i zasvakojake dragocjene posude;2Lj 32:28 skladiæte za prirod od œita, od novog vina i ulja, staje za svako-jaku stoku, torove za stada.2Lj 32:29 Podigao je i gradove, imao je mnogo blaga, sitne stoke igoveda, jer mu je Bog dao vrlo veliko imanje.Ezekijin svræetak2Lj 32:30 Isti je Ezekija zaçepio gornji izvor Gihonske vode i svrnuo jepravo na zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija je bio sretan u svakomposlu.2Lj 32:31 Samo kad su doæli poslanici babilonskih knezova, poslani knjemu da se propitaju za çudo koje se dogodilo u zemlji, ostavio ga jeBog da bi ga iskuæao i da bi se doznalo sve æto mu je u srcu.2Lj 32:32 Ostala Ezekijina djela, njegova poboœnost, zapisani su uproroçkom viåenju proroka Izaije, Amosova sina, i u Knjizi o judejskimi izraelskim kraljevima.2Lj 32:33 Ezekija je poçinuo kod svojih otaca. Sahranili su ga na usponukako se ide ka grobovima Davidovih sinova. Po smrti su mu odali poçastsvi Judejci i Jeruzalemci. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Manaæe.Manaæe razara Ezekijino djelo2Lj 33:1 Manaæeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset ipet godina kraljevao je u Jeruzalemu.2Lj 33:2 Çinio je æto je zlo u Jahvinim oçima, povodeøi se za gnusobamanaroda æto ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim.2Lj 33:3 Obnovio je uzviæice æto ih bijaæe oborio otac mu Ezekija, podigaoje œrtvenike Baalu, naçinio aæere i stao se klanjati svoj nebeskoj vojscii sluœiti joj.2Lj 33:4 Podigao je œrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaæe rekaoJahve: “U Jeruzalemu øe prebivati Ime moje zauvijek.”2Lj 33:5 Sagradio je œrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja DomaJahvina.2Lj 33:6 I sinove je svoje proveo kroz oganj u dolini Hinomova sina.Vraçao je, gatao, çarao, stvorio bajaçe i opsjenare i uopøe uçinio prem-nogo zla u Jahvinim oçima razjarujuøi ga.2Lj 33:7 Naçinio je idolski lik i posadio ga u Domu Boœjem, za koji Bogbijaæe rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: “U ovom Domu i u Jeru-zalemu, koji sam izabrao meåu svim izraelskim plemenima, postavit øuIme svoje zauvijek.2Lj 33:8 Neøu viæe dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju samdao u baætinu vaæim oçevima, samo ako budu drœali i provodili u djelosve æto sam im zapovjedio: sav Zakon, uredbe i obiçaje dane prekoMojsija.”2Lj 33:9 Ali je Manaæe zaveo Judejce i Jeruzalemce te su radili joæ gorenego narodi æto ih je Jahve iskorijenio pred sinovima Izraelovim.2Lj 33:10 Jahve je opominjao Manaæea i njegov narod, ali oni nisuposluæali.2Lj 33:11 Stoga je Jahve doveo na njih vojskovoåe asirskoga kralja.Uhvativæi Manaæea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige iodveli u Babilon.2Lj 33:12 Kad se naæao u nevolji, poçeo se moliti za milost Jahvi, svomeBogu, ponizivæi se veoma pred Bogom otaca.

3892Lj 33:13 Molio se i Bog mu se smilovao te usliæa njegovu proænju i vratiga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaæe tada spozna da je Jahve Bog.2Lj 33:14 Poslije toga sagradio je vanjski zid Davidovu gradu zapadnood Gihona, od doline pa do Ribljih vrata, i opasao zidom Ofel, izvevæi gavrlo visoko. Postavio je bojne vojvode u svim tvrdim gradovima u Judi.2Lj 33:15 Osim toga, uklonio je iz Jahvina Doma tuåinske bogove, onajidolski lik i sve œrtvenike æto ih bijaæe posagradio na gori Jahvina Domai u Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada.2Lj 33:16 Zatim opet podiœe Jahvin œrtvenik i œrtvova na njemu œrtvepriçesnice i zahvalnice. Zapovjedi i Judejcima da sluœe Jahvi, BoguIzraelovu.2Lj 33:17 Ipak je narod joæ œrtvovao po uzviæicama, ali samo Jahvi,svojem Bogu.2Lj 33:18 Ostala Manaæeova djela i njegova molitva Bogu, rijeçi koje sumu govorili vidioci u ime Jahve, Izraelova Boga, zapisane su u Povijestiizraelskih kraljeva.2Lj 33:19 Njegova molitva i kako je bio usliæan, svi njegovi grijesi i njegovanevjera te mjesta na kojima je pogradio uzviæice, podigao aæere i idoleprije nego æto se ponizio - sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj.2Lj 33:20 Tada Manaæe poçinu kraj svojih otaca. Sahranili su ga u dvoru.Na njegovo se mjesto zakraljio sim mu Amon.Amonova okorjelost2Lj 33:21 Dvadeset su i dvije godine bile Amonu kad se zakraljio, akraljevao je dvije godine u Jeruzalemu.2Lj 33:22 Çinio je æto je zlo u Jahvinim oçima, kao i otac mu Manaæe, jerje svim idolima koje bijaæe naçinio njegov otac Manaæe on prinosio œrtvei sluœio im.2Lj 33:23 Ali se nije ponizio pred Jahvom kako se ponizio otac muManaæe, nego je joæ i umnoœio svoju krivicu.2Lj 33:24 Tada se protiv njega urotiæe njegove sluge i ubiæe ga u dvoru.2Lj 33:25 Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kraljaAmona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Joæiju.2Lj 34:1 Joæiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideseti jednu godinu u Jeruzalemu.2Lj 34:2 Çinio je æto je pravo u Jahvinim oçima. U svemu je hodio pu-tovima oca Davida, ne skreøuøi ni desno ni lijevo.2Lj 34:3 Osme godine kraljevanja, dok joæ bijaæe djeçak, poçeo je traœitiBoga oca Davida, a dvanaeste je godine stao çistiti Judeju i Jeruzalemod uzviæica, aæera, od rezanih i livenih likova.2Lj 34:4 Pred njim su oborili œrtvenike Baalu, polomio je sunçane stupovekoji bijahu na njima; izlomio je i satro aæere i rezane i livene likove, pro-suo ih po grobovima onih æto su im prinosili œrtve.2Lj 34:5 Sveøeniçke je kosti spalio na njihovim œrtvenicima i tako oçistioJudeju i Jeruzalem.2Lj 34:6 Isto je uçinio i po gradovima Manaæeova, Efrajimova i Æimunovaplemena, pa do Naftalijeva, po njihovim opustoæenim mjestimaunaokolo.2Lj 34:7 Oborio je œrtvenike i aæere, raskovao i satro rezane likove iisjekao sve sunçane stupove po svoj zemlji izraelskoj, a onda se vratiou Jeruzalem.2Lj 34:8 Osamnaeste godine kraljevanja, oçistivæi zemlju i Dom, poslaAsalijahina sina Æafana, gradskoga upravitelja Maaseju, Johazova sinaJoaha, tajnika, da poprave Dom Jahve, njegova Boga.2Lj 34:9 Oni su doæli k velikom sveøeniku Hilkiji i predali mu novce done-sene u Boœji Dom, koje bijahu skupili leviti, çuvari hramskog praga, izruke Manaæeovih i Efrajimovih sinova i od svega Izraelova Ostatka, odsvega Judina i Benjaminova plemena, od jeruzalemskih stanovnika.2Lj 34:10 Dali su to na ruku poslovoåama, postavljenim nad DomomJahvinim, a oni su izdavali poslenicima koji su radili u Domu Jahvinu,popravljajuøi æto je bilo troæno i obnavljajuøi Hram.2Lj 34:11 Dali su drvodjeljama i graditeljima da kupuju tesanac i drvo zagrede i da se pobrvnaju kuøe koje bijahu poruæili judejski kraljevi.2Lj 34:12 Ti su ljudi savjesno obavljali posao; nad njima su bili postav-ljeni Jahat i Obadja, leviti od Merarijevih sinova, i Zaharija i Meæulam odKehatovih sinova da upravljaju radom. Svi su leviti bili viçni glazbalima.2Lj 34:13 Jedni su bili nad bremenoæama i nadstojnicima svih poslenikau svakoj sluœbi, a drugi su od levita bili pisari, nadzornici i vratari.2Lj 34:14 Kad su iznosili novce donesene u Jahvin Dom, naæao jesveøenik Hilkija Knjigu Zakona Jahvina, danu preko Mojsija.2Lj 34:15 I, progovorivæi, Hilkija reçe tajniku Æafanu: “Naæao sam KnjiguZakona u Domu Jahvinu.” Hilkija dade knjigu Æafanu.

3902Lj 34:16 Æafan odnese knjigu kralju i izvijesti ga: “Tvoje sluge rade sveæto im se povjerilo.2Lj 34:17 Izasuvæi novce æto su se naæli u Domu Jahvinu, dadoæe ih naruku poslovoåama i poslenicima.”2Lj 34:18 Tada tajnik Æafan javi kralju: “Sveøenik Hilkija dade mi jednuknjigu.” I Æafan je poçe çitati pred kraljem.2Lj 34:19 Çuvæi rijeçi Zakona, kralj razdrije haljine svoje.2Lj 34:20 I naredi Hilkiji, Æafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Abdonu,tajniku Æafanu i kraljevu sluzi Asaji:2Lj 34:21 “Idite i upitajte Jahvu o meni i Ostatku Izraela i Judeje zbogove knjige æto je naåena, jer je velika Jahvina jarost æto se izlila na naszato æto naæi oçevi nisu çuvali Jahvine rijeçi, nisu vræili æto je pisano uknjizi.”2Lj 34:22 Hilkija s kraljevim ljudima ode proroçici Huldi, œeni Æaluma,Tokhatova sina, sina Hasre, çuvara odjeøe; ona je œivjela u Jeruzal-emu, u novom gradu. Kad joj to kazaæe,2Lj 34:23 ona im reçe: “Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Kaœite çovjekukoji vas je poslao k meni:2Lj 34:24 Ovako veli Jahve: Evo, dovest øu nesreøu na ovaj grad i nanjegove stanovnike, izvræit øu sve kletve napisane u knjizi æto je proçitaæepred judejskim kraljem.2Lj 34:25 Jer su me ostavili i kadili tuåim bogovima da bi me ljutili svimdjelima ruku svojih, planut øe jarost moja na to mjesto i neøe se ugasiti.2Lj 34:26 A judejskome kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, reciteovo: Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Rijeçi si çuo.2Lj 34:27 Ali kako ti je omekæalo srce i jer si se ponizio pred Bogom çuvæiæto sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, i ponizivæi se predamnom, razdro si haljine i plakao, zato sam te usliæio - rijeç je Jahvina!2Lj 34:28 Evo, sjedinit øu te s ocima tvojim i s mirom øeæ leøi u grob dane vidiæ svu nesreøu koju øu svaliti na ovo mjesto i njegove stanovnike.’”Oni odnesoæe taj odgovor kralju.Obnova Saveza2Lj 34:29 Tada posla kralj da se skupe sve judejske i jeruzalemskestarjeæine.2Lj 34:30 Kralj se potom pope u Dom Jahvin, sa svim Judejcima,Jeruzalemcima, sveøenicima, levitima i sa svim narodom, od najveøegado najmanjeg. I proçita im sve rijeçi Knjige Saveza æto je naåena u DomuJahvinu.2Lj 34:31 Kralj, stojeøi na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez daøe slijediti Jahvu, drœati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svimsrcem i svom duæom da bi izvræio sve stavke toga Saveza æto su napisaneu knjizi.2Lj 34:32 I sve koji su se naæli u Jeruzalemu i Benjaminovu plemenupozva da pristupe; i Jeruzalemci prionuæe uza Savez Boga, Boga svojihotaca.2Lj 34:33 Tada Joæija ukloni sve gnusobe iz svih izraelskih krajeva iuçini te svi koji su se naæli u Izraelu poçeæe sluœiti Jahvi, svojem Bogu.Za svega njegova œivota nisu odstupili od Jahve, Boga svojih otaca.Priprava za Pashu2Lj 35:1 Potom je Joæija svetkovao Pashu Jahvi u Jeruzalemu: klalo sepashalno jagnje çetrnaestoga dana prvoga mjeseca.2Lj 35:2 Postavio je sveøenike na njihove sluœbe, osokolivæi ih na sluœbuu Jahvinu Domu.2Lj 35:3 Zatim je rekao levitima koji su pouçavali sve Izraelce i biliposveøeni Jahvi: “Metnite sveti Kovçeg u Dom koji je sagradio Davidovsin Salomon, izraelski kralj; ne smijete ga viæe nositi na ramenima; sadasluœite Jahvi, svojem Bogu, i njegovu izraelskom narodu!2Lj 35:4 I pripravite se po otaçkim domovima, po redovima, kako jenapisao izraelski kralj David i propisao sin mu Salomon.2Lj 35:5 Stojte u Svetinji po redovima otaçkih domova svoje braøe,obiçnoga puka, i po redu levitskoga otaçkog doma.2Lj 35:6 I tako koljite pashalno janje te se posvetite i pripravite svojubraøu da svetkuju kako je zapovjedio Jahve preko Mojsija.”Svetkovanje2Lj 35:7 Joæija je darovao obiçnom puku od sitne stoke jaganjaca i jariøa,sve za Pashu, svima koji su se naæli ondje, na broj trideset tisuøa, i tritisuøe goveda, sve to s kraljeva imanja.2Lj 35:8 Njegovi su knezovi dragovoljno darovali narodu, sveøenicimai levitima, i to: Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici u Boœjem Domu, dalisu sveøenicima za Pashu dvije tisuøe i æest stotina jaganjaca i jariøa i tristotine goveda.

3912Lj 35:9 A Konanija, Æemaja i Netanel, njegova braøa Haæabja, Jehieli Jozabad, levitski knezovi, darovali su levitima za Pashu pet tisuøa grlasitne stoke i pet stotina goveda.2Lj 35:10 A kad je bila ureåena sluœba, stali su sveøenici na svoje mjestoi leviti u svojim redovima po kraljevoj zapovijedi.2Lj 35:11 Klali su Pashu, a sveøenici su ækropili krvlju, dok su leviti odi-rali koœu.2Lj 35:12 Onda su pripravili paljenice da ih dadu obiçnom puku po re-dovima otaçkih domova da ih prinese Jahvi, kako je napisano uMojsijevoj knjizi. Tako su uçinili i s govedima.2Lj 35:13 Pekli su Pashu na ognju po obiçaju, a ostale su posveøenestvari kuhali u loncima, kotlovima i zdjelama i brzo ih raznosili svemuobiçnom puku.2Lj 35:14 Poslije su pripravljali Pashu sebi i sveøenicima, jer su sveøenici,Aronovi sinovi, bili zaposleni prinoæenjem paljenica i pretiline do noøi;zato su leviti pripravljali sebi i sveøenicima, Aronovim sinovima.2Lj 35:15 A pjevaçi, Asafovi sinovi, stajali su na svojem mjestu, kako jebio zapovjedio David, Asaf, Heman i kraljev vidjelac Jedutun. Vratari sustajali na svakim vratima; oni se nisu micali od sluœbe, nego su im njihovabraøa leviti pripravljala sve.Nesretni svræetak Joæijin2Lj 35:16 Tako je bila ureåena sva Jahvina sluœba onoga dana da seproslavi Pasha i da se prinesu paljenice na Jahvinu œrtveniku po zapo-vijedi kralja Joæije.2Lj 35:17 Tako su Izraelovi sinovi, koji su se naæli ondje, u to doba sedamdana slavili Pashu i Blagdan beskvasnih kruhova.2Lj 35:18 Pasha kao ova u Izraelu nije se slavila od vremena prorokaSamuela niti je ijedan od izraelskih kraljeva slavio Pashu kao æto ju jeslavio Joæija - sa sveøenicima, levitima i sa svim Judejcima i Izraelcima,koliko ih se god naælo, i s Jeruzalemcima.2Lj 35:19 Ta se Pasha svetkovala osamnaeste godine Joæijinakraljevanja.2Lj 35:20 Poslije svega toga, kad je Joæija uredio Dom, doæao je egipatskikralj Neko da se bije kod Karkemiæa na Eufratu, a Joæija je iziæao predanjega.2Lj 35:21 Kralj Neko poslao je Joæiji glasnike i poruçio: “Æto ja imam stobom, judejski kralju? Ne idem ja danas na tebe, nego na dom s kojimsam u ratu, i Bog mi je zapovjedio da se poœurim. Okani se Boga koji jesa mnom da te ne upropastim!”2Lj 35:22 Ali Joæija nije odvratio lica od njega, nego se ojunaçio da sebije s njim; ne posluæavæi Nekovih rijeçi iz Boœjih usta, doæao je da sebije na Megidskom polju.2Lj 35:23 Strijelci ustrijeliæe kralja Joæiju, a on reçe slugama: “Izvediteme jer sam teæko ranjen.”2Lj 35:24 Sluge ga skinuæe s bojnih kola i metnuæe u druga kola koja jeimao, pa ga odvezoæe u Jeruzalem; ondje je umro i bio sahranjen ugrobnici otaca. Sva Judeja s Jeruzalemom plakala je za Joæijom.2Lj 35:25 I Jeremija je protuœio za Joæijom. I svi pjevaçi i pjevaçice spom-inju u tuœbalicama Joæiju do danas; uveli su ih u obiçaj u Izraelu, i eno suzapisane u Tuœbalicama.2Lj 35:26 Ostala Joæijina djela i njegova poboœnost, vræeni onako kakopiæe u Jahvinu Zakonu,2Lj 35:27 svi njegovi pothvati, od prvih do posljednjih, zapisani su uKnjizi o izraelskim i judejskim kraljevima.2Lj 36:1 Tada priprosti puk uze Joæijina sina Joahaza i zakralji ga uJeruzalemu namjesto njegova oca.2Lj 36:2 Dvadeset i tri godine bile su Joahazu kad se zakraljio. Kraljevaoje tri mjeseca u Jeruzalemu.2Lj 36:3 Svrgao ga je egipatski kralj u Jeruzalemu i udario na zemljudanak od sto srebrnih talenata i jedan zlatni talenat.2Lj 36:4 Egipatski kralj postavi za kralja nad Judejom i nad Jeruzal-emom njegova brata Elijakima, promijenivæi mu ime na Jojakim; njegovaje brata Joahaza uzeo Neko i odveo u Egipat.Jojakim i Jojakin2Lj 36:5 Dvadeset je i pet godina bilo Jojakimu kad se zakraljio. Kraljevaoje jedanaest godina u Jeruzalemu; çinio je æto je zlo u oçima Jahve,njegova Boga.2Lj 36:6 Na njega je zaratio babilonski kralj Nabukodonozor i, svezavæiga u dvoje mjedene verige, odveo ga u Babilon.2Lj 36:7 Dio posuåa iz Jahvina Doma odnio je Nabukodonozor u Babiloni metnuo ga u svoj dvorac u Babilonu.

3922Lj 36:8 Ostala Jojakimova djela i gnusobe koje je çinio i æto se na njemunaælo, sve je zapisano u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. Nanjegovo se mjesto zakraljio sin mu Jojakin.2Lj 36:9 Osam je godina bilo Jojakinu kad se zakraljio, a kraljevao je trimjeseca i deset dana u Jeruzalemu; çinio je æto je zlo u Jahvinim oçima.2Lj 36:10 O godiænjoj je mijeni poslao kralj Nabukodonozor te su gaodveli u Babilon s dragocjenostima iz Jahvina Doma, a nad Judom i nadJeruzalemom zakraljio je njegova roåaka Sidkiju.2Lj 36:11 Dvadeset je i jedna godina bila Sidkiji kad se zakraljio, akraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu.2Lj 36:12 Çinio je æto je zlo u oçima Jahve, njegova Boga; nije se poniziopred prorokom Jeremijom, koji mu je govorio iz Jahvinih usta,2Lj 36:13 nego se joæ i pobunio protiv kralja Nabukodonozora, koji gabijaæe zakleo Bogom; ostao je tvrdoglav i uporan u srcu da se ne obratiJahvi, Bogu Izraelovu.2Lj 36:14 Pa i svi su sveøeniçki poglavari i narod gomilali nevjeru nanevjeru slijedeøi gnusna djela krivoboœaçkih naroda, oskvrnjujuøi DomJahvin, posveøen u Jeruzalemu.2Lj 36:15 Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike,slao ih svejednako, jer mu bijaæe œao svojega naroda i svojegaPrebivaliæta.2Lj 36:16 Ali su se oni rugali Boœjim glasnicima, preziruøi njegove rijeçii podsmjehujuøi se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvinajarost na njegov narod te viæe nije bilo lijeka.2Lj 36:17 Doveo je na njih kaldejskoga kralja, koji okrenu pod maç njihovemladiøe u domu njihova Svetiæta, ne ætedeøi ni mladiøa ni djevojke, nistarca ni nemoøna. Sve mu je predao u ruke.2Lj 36:18 Sve posuåe Boœjega Doma, veliko i malo, blago Jahvina Domai kraljevo blago, blago njegovih knezova, sve je odnio u Babilon.2Lj 36:19 Spalili su Boœji Dom, oborili jeruzalemski zid i sve su njegovedragocjenosti uniætili.2Lj 36:20 One æto izbjegoæe maçu odvede Nabukodonozor u Babilon usuœanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nijenastalo perzijsko kraljevstvo.2Lj 36:21 Da bi se ispunila rijeç koju Jahve reçe na Jeremijina usta:“Dokle se zemlja ne oduœi svojim subotama, poçivat øe za sve vrijemeu pustoæi dok se ne ispuni sedamdeset godina.”Prema buduønosti2Lj 36:22 Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila rijeçJahvina objavljena na Jeremijina usta, podiœe Jahve duh perzijskogakralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno:2Lj 36:23 “Ovako veli perzijski kralj Kir: ‘Sva zemaljska kraljevstva dademi Jahve, Bog nebeski. On mi naloœi da mu sagradim Dom u Jeruzalemu,u Judeji. Tko je god meåu vama od svega njegova naroda, Bog njegovbio s njim, pa neka ide onamo!’”

EZRAPovratak SionistaEzr 1:1 Prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila rijeç Jahvinaobjavljena na Jeremijina usta, nadahnu Jahve perzijskoga kralja Kira teon objavi po svemu svojem kraljevstvu, usmeno i pismeno:Ezr 1:2 “Ovako veli perzijski kralj Kir: ‘Sva zemaljska kraljevstva dademi Jahve, Bog nebeski. On mi naloœi da mu sagradim Dom u Jeruzal-emu, u Judeji.Ezr 1:3 Tko je god meåu vama od svega njegova naroda, Bog njegovbio s njim! Neka ide u Jeruzalem u Judeji i neka gradi Dom Jahvi, BoguIzraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu.Ezr 1:4 I gdje god se joæ zadrœao ostatak toga naroda, neka gastanovniætvo mjesta u kojima boravi podupre srebrom i zlatom, imanjemi stokom i dragovoljnim prinosima za Dom Boœji u Jeruzalemu.’”Ezr 1:5 Tada ustadoæe glavari obitelji Jude i Benjamina, sveøenici i leviti,i svi kojima je Bog potaknuo duh i krenuæe graditi Dom Jahvin uJeruzalemu.Ezr 1:6 I svi su im susjedi pomagali: srebrom, zlatom, darovima u nar-avi, stokom, dragocjenostima mnogim, osim svega æto su dragovoljnoprilagali.Ezr 1:7 Kralj Kir iznese posuåe Jahvina Doma koje Nabukodonozorbijaæe odnio iz Jeruzalema i stavio u hram svoga boga.

393Ezr 1:8 Kir, kralj perzijski, uruçi ga Mitredatu, rizniçaru, koji ga izbrojijudejskom knezu Æeæbasaru.Ezr 1:9 Evo njegova popisa. Zlatnih zdjela: trideset; srebrnih zdjela:tisuøu i dvadeset devet;Ezr 1:10 zlatnih çaæa: trideset; srebrnih çaæa: çetiri stotine i deset; osta-log posuåa: tisuøu.Ezr 1:11 Svega zlatnog i srebrnog posuåa: pet tisuøa i çetiri stotine. Sveje to odnio Æeæbasar kada se suœnji vraøahu iz Babilona u Jeruzalem.Popis SionistaEzr 2:1 Ovo su ljudi one pokrajine koji su se vratili iz suœanjstva u Ba-bilonu, kamo ih bijaæe odveo babilonski kralj Nabukodonozor. Vratili suse u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad.Ezr 2:2 Stigli su oni i s njima Zerubabel, Jeæua, Nehemija, Seraja,Reelaja, Nahamani, Mordokaj, Bilæan, Mispar, Bigvaj, Rehum i Baana.Evo popisa ljudi od naroda Izraelova:Ezr 2:3 sinovi Paroæevi: dvije tisuøe stotinu sedamdeset i dva;Ezr 2:4 sinovi Æefatjini: tri stotine sedamdeset i dva;Ezr 2:5 Arahovi sinovi: sedam stotina sedamdeset i pet;Ezr 2:6 sinovi Pahat-Moabovi, to jest sinovi Jeæuini i Joabovi sinovi:dvije tisuøe osam stotina i dvanaest;Ezr 2:7 Elamovi sinovi: tisuøu dvije stotine pedeset i çetiri;Ezr 2:8 sinovi Zatuovi: devet stotina çetrdeset i pet;Ezr 2:9 Zakajevi sinovi: sedam stotina i æezdeset;Ezr 2:10 Banijevi sinovi: æest stotina çetrdeset i dva;Ezr 2:11 Bebajevi sinovi: æest stotina dvadeset i tri;Ezr 2:12 sinovi Azgadovi: tisuøu dvije stotine dvadeset i dva;Ezr 2:13 Adonikamovi sinovi: æest stotina æezdeset i æest;Ezr 2:14 sinovi Bigvajevi: dvije tisuøe pedeset i æest;Ezr 2:15 Adinovi sinovi: çetiri stotine pedeset i çetiri;Ezr 2:16 sinovi Aterovi, od Ezekije: devedeset i osam;Ezr 2:17 Besajevi sinovi: tri stotine dvadeset i tri;Ezr 2:18 sinovi Jorini: stotinu i dvanaest;Ezr 2:19 Haæumovi sinovi: dvije stotine dvadeset i tri;Ezr 2:20 sinovi Gibarovi: devedeset i pet;Ezr 2:21 ljudi iz Betlehema: stotinu dvadeset i tri;Ezr 2:22 ljudi iz Netofe: pedeset i æest;Ezr 2:23 ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam;Ezr 2:24 ljudi iz Bet Azmaveta: çetrdeset i dva;Ezr 2:25 ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina çetrdeseti tri;Ezr 2:26 ljudi iz Rame i Gebe: æest stotina dvadeset i jedan;Ezr 2:27 ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva;Ezr 2:28 ljudi iz Betela i Aja: dvije stotine dvadeset i tri;Ezr 2:29 nebonski sinovi: pedeset i dva;Ezr 2:30 sinovi Magbiæa: stotinu pedeset i æest;Ezr 2:31 sinovi jednoga drugog Elama: tisuøu dvije stotine pedeset içetiri;Ezr 2:32 Harimovi sinovi: tri stotine i dvadeset;Ezr 2:33 sinovi Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i pet;Ezr 2:34 sinovi Jerihona: tri stotine çetrdeset i pet;Ezr 2:35 sinovi Senajini: tri tisuøe æest stotina trideset.Ezr 2:36 Sveøenici: Jedajini sinovi, to jest iz kuøe Jeæuine: devet stotinasedamdeset i tri;Ezr 2:37 sinovi Imerovi: tisuøu pedeset i dva;Ezr 2:38 Paæhurovi sinovi: tisuøu dvije stotine çetrdeset i sedam;Ezr 2:39 sinovi Harimovi: tisuøu i sedamnaest.Ezr 2:40 Leviti: sinovi Jeæuini i Kadmielovi od Hodavjinovaca: sedam-deset i çetiri.Ezr 2:41 Pjevaçi: sinovi Asafovi: stotinu dvadeset i osam.Ezr 2:42 Vratari: sinovi Æalumovi, sinovi Aterovi, sinovi Talmonovi, sinoviAkubovi, sinovi Hatitini i sinovi Æobajevi: u svemu stotinu trideset i devet.Ezr 2:43 Netinci - sluge hramske: Sihini sinovi, sinovi Hasufini, sinoviTabaotovi,Ezr 2:44 Kerosovi sinovi, Siahini sinovi, Fadonovi sinovi,Ezr 2:45 sinovi Lebanovi, sinovi Hagabini, sinovi Akubovi,Ezr 2:46 Hagabovi sinovi, Æamlajevi sinovi, Hananovi sinovi,Ezr 2:47 sinovi Gidelovi, sinovi Gaharovi, sinovi Reajini,Ezr 2:48 Resinovi sinovi, Nekodini sinovi, Gazamovi sinovi,Ezr 2:49 sinovi Uzini, sinovi Faseahini, sinovi Besajevi,Ezr 2:50 Asnanini sinovi, Meunimovi sinovi, Nefusimovi sinovi,Ezr 2:51 sinovi Bakbukovi, sinovi Hakufini, sinovi Harhurovi,

394Ezr 2:52 Baslutovi sinovi, Mehidini sinovi, Haræini sinovi,Ezr 2:53 sinovi Barkosovi, sinovi Sisrini, sinovi Tamahovi,Ezr 2:54 Nesiahovi sinovi, Hatifini sinovi.Ezr 2:55 Sinovi slugu Salomonovih: sinovi Sotajevi, sinovi Hasoferetovi,sinovi Farudini,Ezr 2:56 Jalini sinovi, Darkonovi sinovi, Gidelovi sinovi,Ezr 2:57 sinovi Æefatjini, sinovi Hatilovi, sinovi Pokeret-Hasebajimovi,sinovi Amijevi.Ezr 2:58 Svega netinaca i sinova slugu Salomonovih: tri stotine dvadeseti dva.Ezr 2:59 Oni koji su poæli iz Tel Melaha, Tel Haræe, Keruba, Adana,Imera, a nisu mogli dokazati da li je njihov dom i njihovo sjeme izraelskogpodrijetla:Ezr 2:60 sinovi Dalajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini - njih æest stotinapedeset i dva.Ezr 2:61 A od sveøeniçkih sinova: Hobajini sinovi, Hakosovi sinovi, sinoviBarzilaja - onoga koji je uzeo za œenu jednu køer Barzilaja Gileaåaninate se prozvao tim imenom.Ezr 2:62 Oni su traœili svoje rodoslovne popise, ali ih nisu naæli. Bili suizluçeni iz sveøeniætva.Ezr 2:63 I namjesnik im zabrani jesti od svetinja sve dok se ne pojavisveøenik za Urim i Tumim.Ezr 2:64 Sav je zbor brojio çetrdeset i dvije tisuøe tri stotine i æezdesetduæa,Ezr 2:65 ne raçunajuøi njihove sluge i sluækinje, kojih bijaæe sedam tisuøatri stotine i sedam. Bijaæe i dvije stotine pjevaça i pjevaçica.Ezr 2:66 Njihovih je konja bilo sedam stotina trideset i æest, njihovihmazga dvije stotine çetrdeset i pet,Ezr 2:67 deva je bilo çetiri stotine trideset i pet, a njihovih magaracaukupno æest tisuøa sedam stotina i dvadeset.Ezr 2:68 Stanovit broj obiteljskih glavara kad su stigli u Dom Jahvin, kojije u Jeruzalemu, dragovoljno su priloœili darove za Dom Boœji da bi sepodigao na svome mjestu.Ezr 2:69 Dali su prema svojim moguønostima u riznicu æezdeset tisuøadrahmi zlata, pet tisuøa mina srebra i stotinu sveøeniçkih haljina.Ezr 2:70 Sveøenici, leviti i dio naroda nastaniæe se u Jeruzalemu; avratari, pjevaçi, netinci i svi ostali Izraelci u svojim gradovima.Ezr 3:1 Kad je doæao sedmi mjesec - sinovi su Izraelovi bili veø u svojimgradovima - skupio se sav narod kao jedan çovjek u Jeruzalemu.Ezr 3:2 Tada Jeæua, sin Josadakov, sa svojom braøom sveøenicima, iZerubabel, sin Æealtielov, sa svojom braøom, poçeæe graditi œrtvenikBogu Izraelovu da bi prinosili paljenice, kako je pisano u Zakonu Mojsija,çovjeka Boœjeg.Ezr 3:3 I podigoæe œrtvenik na starome mjestu - iako su bili u strahu odnaroda u zemlji - i prinosili su paljenice Jahvi, paljenice jutarnje i veçernje;Ezr 3:4 i slavili su Blagdan sjenica, kako je pisano: prinosili su svakod-nevno broj paljenica propisan za svaki dan.Ezr 3:5 Osim toga prinosili su svakidaænje paljenice, zatim œrtveodreåene za mlaåak i za sve blagdane Jahvine i za sve one koji su htjelidragovoljno œrtvovati Jahvi.Ezr 3:6 Od prvoga dana u sedmom mjesecu poçeli su prinositi Jahviœrtve paljenice, premda joæ nisu bili poloœeni temelji svetiæta Jahvina.Ezr 3:7 I dadoæe novac kamenarima i drvodjelcima; Sidoncima i Tircimaposlaæe hranu i piøe i ulje da dovezu drva cedrova s Libanona do Jafepo dopuætenju perzijskoga kralja Kira.Ezr 3:8 A druge godine poslije njihova dolaska k Domu Boœjemu uJeruzalemu, drugoga mjeseca kako su Zerubabel, sin Æealtielov, iJeæua, sin Josadakov, s ostalom svojom braøom sveøenicima, levitimai sa svim narodom koji se iz ropstva vratio u Jeruzalem poçeli graditi,postavili su levite od dvadeset godina naviæe da upravljaju poslovimaoko Doma Jahvina.Ezr 3:9 Jeæua, njegovi sinovi i braøa njegova Kadmiel, Binuj i Hodavjabijahu postavljeni da kao jedan upravljaju poslenicima na gradnji DomaBoœjega.Ezr 3:10 Kad su zidari bili postavili temelje Svetiæta Jahvina, postavili suse sveøenici u sveçanim odjeøama, s trubama, a tako i leviti, sinoviAsafovi, s cimbalima da slave Jahvu prema odredbama Davida, kraljaIzraelova.Ezr 3:11 I pjevahu Jahvi hvalu i slavu: “Jer je dobar, jer je vjeçna njegovaljubav prema Izraelu.” I sav je narod klicao hvaleøi Jahvu, jer je DomJahvin bio postavljen na svoje temelje.

395Ezr 3:12 Zaista, mnogi sveøenici, mnogi leviti i glavari obiteljski istarjeæine, koji su svojim oçima vidjeli temelje prijaænjega Hrama,plakahu iza glasa, a mnogi opet snaœno klicahu od radosti.Ezr 3:13 I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plaça unarodu; jer je narod glasno klicao i vika se çula vrlo daleko.Protusamarijansko raspoloœenje - samarijanske smetnje pod KiromEzr 4:1 Ali kada su çuli Judini i Benjaminovi neprijatelji da povratnici izsuœanjstva grade svetiæte Jahvi, Bogu Izraelovu,Ezr 4:2 potraœiæe Zerubabela, Jeæuu i glavare obiteljske i rekoæe im: “Miœelimo s vama graditi, jer, kao i vi, traœimo Boga vaæega i njemu prinosimoœrtve od vremena Esar Hadona, asirskoga kralja, koji nas je ovamodoveo.”Ezr 4:3 Zerubabel, Jeæua i glavari izraelskih obitelji odgovoriæe im: “Nijena vama da s nama gradite Dom naæemu Bogu: gradit øemo mi samiJahvi, Bogu Izraelovu, kako nam je naredio Kir, kralj perzijski.”Ezr 4:4 Tada je narod one zemlje plaæio ljude Judeje i smetao im ugradnji.Ezr 4:5 Podmitili su savjetnike da im ometaju naum: tako je bilo za vrijemeperzijskoga kralja Kira sve do perzijskoga kralja Darija.Samarijanske smetnje za Kserksove i Artakserksove vladavineEzr 4:6 Za Kserksova kraljevanja, na poçetku njegove vladavine,sastaviæe tuœbu protiv stanovnika Judeje i Jeruzalema.Ezr 4:7 I za vremena Artakserksova pisali su Biælam, Mitredat, Tabel iostali njihovi drugovi protiv Jeruzalema perzijskom kralju Artakserksu.Podnesak je bio pisan aramejskim pismom i jezikom.Ezr 4:8 Zatim su upravitelj Rehum i tajnik Æimæaj napisali kralju Artak-serksu slijedeøe pismo protiv Jeruzalema -Ezr 4:9 upravitelj Rehum, tajnik Æimæaj i ostali drugovi njihovi: perzijskisuci, poslanici, çinovnici; Arkevajci, Babilonci, Suzanci - to jest Elamci -Ezr 4:10 i ostali narodi koje je veliki i slavni Asurbanipal bio odveo usuœanjstvo i naselio ih u gradove Samarije i druge krajeve s onu stranuRijeke.Ezr 4:11 Evo prijepisa pisma koje su mu poslali: “Kralju Artakserksu,tvoje sluge, ljudi s onu stranu Rijeke. Sada, dakle,Ezr 4:12 neka zna kralj da su Judejci stigli k nama od tebe; doæavæi uJeruzalem, œele ponovo sagraditi odmetniçki i opaki grad; podiœu zidine,a temelje su veø postavili.Ezr 4:13 Neka zna kralj: ako ovaj grad bude sagraåen i zidovi podignuti,neøe se viæe plaøati porez, ni danak, ni carina, i ovaj øe grad biti na ætetukraljevske riznice.Ezr 4:14 Buduøi da jedemo dvorsku sol, ne çini nam se doliçnim gledatiovu sramotu nanesenu kralju. Zato, dakle, obavjeætavamo kralja:Ezr 4:15 neka se poduzmu istraœivanja u ljetopisima tvojih oçeva: u timøeæ ljetopisima naøi i utvrditi da je ovaj grad odmetniçki grad, nesretanza kraljeve i pokrajine i da su se u njemu od davnine dizale bune. Zatoje ovaj grad bio razoren.Ezr 4:16 Obavjeæøujemo kralja da neøe biti viæe tvoje podruçje prekoRijeke ako ovaj grad bude ponovo sagraåen i zidovi podignuti!”Ezr 4:17 Kralj je poslao ovaj odgovor: “Rehumu, upravitelju, Æimæaju,tajniku, i ostalim drugovima njihovim koji borave u Samariji i drugdje, sonu stranu Rijeke - mir! Evo,Ezr 4:18 podnesak koji ste mi poslali bio je preda mnom proçitan unjegovu prijevodu.Ezr 4:19 Po mojoj su naredbi poduzeli istraœivanja i utvrdili da se taj graddizao od davnine protiv kraljeva i da su u njemu bivali ustanci i bune.Ezr 4:20 I moøni su kraljevi kraljevali u Jeruzalemu, koji su gospodarilisvime s onu stranu Rijeke: njima se plaøao danak, porez i carina.Ezr 4:21 Zapovjedite, dakle, da se prekine pothvat onih ljudi: taj se gradneøe zidati dok ja o tome ne odluçim.Ezr 4:22 Çuvajte se svakog propusta u postupku, da ne bi zlo poraslo naætetu kraljeva.”Ezr 4:23 Poæto je prijepis otpisa kralja Artakserksa proçitan pred Rehu-mom, upraviteljem, Æimæajem, tajnikom, i pred njihovim drugovima, onibrzo odoæe u Jeruzalem k Judejcima te im oruœanom snagom zabraniæeradove.Ezr 4:24 Tako su obustavljeni poslovi oko gradnje Doma Boœjega uJeruzalemu. Bili su prekinuti sve do druge godine kraljevanja Darija,perzijskoga kralja.Ezr 5:1 Tada su proroci Hagaj i Zaharija, sin Adonov, poçeli prorokovatiJudejcima u Judeji i Jeruzalemu, u ime Boga Izraelova, koji je bio nadnjima;

396Ezr 5:2 na to ustadoæe Zerubabel, sin Æealtielov, i Jeæua, sin Josada-kov, i poçeæe zidati Dom Boœji u Jeruzalemu: proroci su Boœji bili s ljudimai bodrili ih.Ezr 5:3 U to vrijeme doåoæe k njima Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke,Setar Boznaj i drugovi njihovi poslanici i upitaæe ih: “Tko vam je dopustioda gradite ovaj hram i da podiœete ove zidove?Ezr 5:4 Kako se zovu ljudi koji su sagradili ovu zgradu?”Ezr 5:5 Ali je oko Boœje bdjelo nad starjeæinama judejskim, te im nisuzabranili da rade dok obavijest nije otiæla Dariju i stigao o tom pismeniodgovor.Ezr 5:6 Ovo je prijepis pisma koje su kralju Dariju poslali Tatnaj, satraps one strane Rijeke, Setar Boznaj i njihovi drugovi poslanici s one straneEufrata.Ezr 5:7 Oni su mu uputili izvjeæøe ovog sadrœaja:”Kralju Dariju svaki mir!Ezr 5:8 Neka znade kralj da smo doæli u pokrajinu Judeju k Domu Bogavelikoga: grade ga od krupnog kamenja, drvetom oblaœu zidove; posaose briœljivo izvodi i napreduje u njihovim rukama.Ezr 5:9 Zapitali smo njihove starjeæine i rekli smo im: ‘Tko vam je dopustioda gradite ovaj hram i da podignete njegove zidove?’Ezr 5:10 Pitali smo ih i za njihova imena da bismo ti javili. Tako smo izapisali imena onih koji zapovijedaju ljudstvu.Ezr 5:11 A oni nam ovako odgovoriæe: ‘Mi smo sluge Boga neba i zemlje;gradimo Hram koji je bio sagraåen prije mnogo godina i koji je biosagradio i podigao veliki kralj Izraela.Ezr 5:12 Ali kad su naæi oci rasrdili Boga neba, on ih je predao u rukeNabukodonozora Kaldejca, babilonskog kralja, koji je razorio ovaj Hrami odveo narod u suœanjstvo u Babilon.Ezr 5:13 Ali prve godine Kira, kralja babilonskog, zapovjedio je kralj Kirda se ponovo sazida ovaj Dom Boœji.Ezr 5:14 Joæ i zlatno i srebrno posuåe Doma Boœjega, kojeNabukodonozor bijaæe odnio iz svetiæta u Jeruzalemu i prenio ga usvetiæte babilonsko, uzeo je kralj Kir iz svetiæta u Babilonu i predaoçovjeku po imenu Æeæbasaru, koga je postavio upraviteljem,Ezr 5:15 i rekao mu je: ‘Uzmi ovo posuåe, poåi i metni ga u svetiætejeruzalemsko, i neka se Dom Boœji zida na svome starom mjestu.’Ezr 5:16 Taj je Æeæbasar doæao, dakle, i postavio temelje Doma Boœjegau Jeruzalemu. I od tada pa do danas gradi se, i joæ nije dovræen.’Ezr 5:17 Sada, dakle, ako kralj œeli, neka se istraœi u pismohrani kraljevoju Babilonu je li zaista kralj Kir izdao zapovijed da se sagradi Dom Boœjiu Jeruzalemu. A kraljeva odluka o tome neka nam se saopøi.”Ezr 6:1 Tada, po naredbi kralja Darija, uzeæe traœiti u Babilonu, uspremiætu gdje je bila pismohrana,Ezr 6:2 i naåoæe u Ekbatani, tvråavi u medijskoj pokrajini, svitak s ovompoveljom: “Na spomen.Ezr 6:3 Prve godine kraljevanja Kira proglasio je kralj Kir:Dom Boœji u Jeruzalemu. Dom neka se sagradi kao mjesto gdje øe seprinositi œrtve i gdje øe se donositi prinosi za paljenje. Neka bude visokæezdeset lakata i æirok æezdeset lakata.Ezr 6:4 Tri reda neka budu od velikog kamenja, a jedan od drveta. Troæakøe se podmiriti iz kraljevskog dvora.Ezr 6:5 Povrh toga, posuåe zlatno i srebrno iz Doma Boœjeg kojeNabukodonozor bijaæe uzeo iz svetiæta u Jeruzalemu i prenio u Babilonneka se vrati i bude na svome mjestu u svetiætu jeruzalemskom i nekase postavi u Domu Boœjem.”Ezr 6:6 “Sada, dakle, Tatnaju, satrape s onu stranu Rijeke, Setar Boznajui drugovi vaæi poslanici s onu stranu Rijeke, udaljite se odatle!Ezr 6:7 Pustite neka taj Dom Boœji grade upravitelji i starjeæine œidovske.Dom Boœji treba sagraditi na njegovu prvotnom mjestu.Ezr 6:8 Evo mojih naredaba o vaæem drœanju prema starjeæinama jude-jskim kako bi se ponovo sagradio taj Dom Boœji: od kraljevskog blaga -to jest od danka s onu stranu Rijeke - neka se plaøa onim ljudima briœljivo,bez prijekida,Ezr 6:9 i æto im bude trebalo za œrtve paljenice Bogu neba: junaca, ovnovai jaganjaca, i pæenice, soli, vina i ulja, neka im se redovito daje svakogadana, prema uputama sveøenika u Jeruzalemu.Ezr 6:10 Neka prinose œrtve na ugodan miris Bogu neba, neka mole zaœivot kralja i njegovih sinova.Ezr 6:11 Nareåujem osim toga: tko god prekræi ovu naredbu, neka muse izvadi greda iz kuøe pa neka na njoj bude pogubljen, a kuøa da muzato postane buniæte.

397Ezr 6:12 I Bog, koji je ondje nastanio svoje Ime, neka obori svakog kraljai narod koji bi se drznuo da prekræi moju naredbu i sruæi Dom Boœji uJeruzalemu! Ja, Darije, izdao sam ovu zapovijed. Neka se toçno vræi!”Ezr 6:13 Tada Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke, Setar Boznaj i njihovidrugovi uçiniæe onako kako je zapovjedio kralj Darije.Ezr 6:14 A œidovske su starjeæine nastavile uspjeæno graditi ponadahnuøu proroka Hagaja i Zaharije, sina Adonova. Dovræili su gradnjupo naredbi Boga Izraelova i po naredbi Kira i Darija i Artakserksa, kraljaperzijskoga.Ezr 6:15 Hram je zavræen dvadeset i treøeg dana mjeseca Adara. Biloje to æeste godine vladavine kralja Darija.Ezr 6:16 Izraelci - sveøenici, leviti i ostatak povratnika iz suœanjstva -radosno posvetiæe taj Dom Boœji.Ezr 6:17 Œrtvovaæe za posveøenje Doma Boœjega stotinu junaca, dvijestotine ovnova, çetiri stotine janjaca i, kao œrtvu za grijehe svega Izraela,dvanaest jaraca - prema broju plemena Izraelovih.Ezr 6:18 Zatim postaviæe sveøenike po njihovim redovima i levite ponjihovim razredima za sluœbu Domu Boœjem u Jeruzalemu, kako je pro-pisano u knjizi Mojsijevoj.Ezr 6:19 Povratnici iz suœanjstva slavili su Pashu çetrnaestog danaprvoga mjeseca.Ezr 6:20 Svi su se leviti, kao jedan çovjek, oçistili: svi su bili çisti; œrtvovalisu pashu za sve povratnike iz ropstva, za svoju braøu sveøenike i zasebe.Ezr 6:21 Blagovali su pashu Izraelci koji su se vratili iz ropstva i svi onikoji su im se, prekinuvæi s neçistoøom naroda zemlje, pridruœili da traœeJahvu, Boga Izraelova.Ezr 6:22 I svetkovahu radosno Blagdan beskvasnih hljebova sedamdana: jer ih je Jahve ispunio radoæøu i obratio prema njima srce asir-skog kralja da ojaça njihove ruke u radovima oko Doma Boga, BogaIzraelova.Zadaøa i liçnost EzrinaEzr 7:1 Poslije tih dogaåaja, za kraljevanja Artakserksa, kralja perzi-jskoga, Ezra - sin Seraje, sina Azarje, sina Hilkije,Ezr 7:2 sina Æaluma, sina Sadoka, sina Ahituba,Ezr 7:3 sina Amarje, sina Azarje, sina Merajota,Ezr 7:4 sina Zerahje, sina Uzije, sina Bukija,Ezr 7:5 sina Abiæue, sina Pinhasa, sina Eleazara, sina vrhovnogsveøenika Arona -Ezr 7:6 taj Ezra vrati se iz Babilona. Bio je knjiœevnik vjeæt MojsijevuZakonu, koji je dao Jahve, Bog Izraelov. Kako je ruka Jahve, Boganjegova, bila nad njim, kralj mu je dao sve æto je traœio.Ezr 7:7 Stanovit broj Izraelaca, sveøenika, levita, pjevaça, vratara i slugakrenuæe u Jeruzalem sedme godine kralja Artakserksa.Ezr 7:8 A Ezra je doæao u Jeruzalem petoga mjeseca: bilo je to sedmegodine kraljeve.Ezr 7:9 Poæao je iz Babilona prvoga dana prvoga mjeseca, a stigao je uJeruzalem prvoga dana petoga mjeseca: nad njim je bila blaga rukaBoga njegova!Ezr 7:10 Jer je Ezra nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin, vræitiga i pouçavati Izraela u zakonima i obiçajima.Artakserksov ukazEzr 7:11 Evo prijepisa isprave koju je kralj Artakserkso dao sveøenikuEzri, knjiœevniku vjeætu naredbama i zakonima æto ih je Jahve dao Izraelu:Ezr 7:12 “Artakserkso, kralj kraljeva, sveøeniku Ezri, pisaru Zakona Boganebeskoga, potpuni mir.Ezr 7:13 Evo mojih zapovijedi: Tko god u mome kraljevstvu od narodaizraelskog, njegovih sveøenika ili od njegovih levita œeli poøi u Jeru-zalem, moœe iøi s tobom.Ezr 7:14 Osim toga, æalje te kralj i njegovih sedam savjetnika dapregledaæ Judeju i Jeruzalem prema Zakonu Boga tvoga, koji ti je u ruci,Ezr 7:15 i da odneseæ srebro i zlato koje kralj i njegovih sedam savjet-nika dragovoljno prinose Bogu Izraelovu, koji prebiva u Jeruzalemu,Ezr 7:16 i sve srebro i zlato koje skupiæ po svoj pokrajini babilonskoj sdragovoljnim prinosima koje narod i sveøenici prinesu za Dom svogaBoga u Jeruzalemu.Ezr 7:17 I pobrini se da tim novcem kupiæ junaca, ovnova i jaganjaca, atako i darova i naljeva koji uz to idu: to prinesi na œrtvenik Doma Bogavaæega u Jeruzalemu.Ezr 7:18 Sa srebrom i zlatom æto preostane uçinite ti i tvoja braøa kakovam se bude najviæe svidjelo, vræeøi volju Boga vaæega.

398Ezr 7:19 Posuåe koje si primio za sluœbu Domu Boga tvoga ostavi predBogom tvojim, u Jeruzalemu.Ezr 7:20 I æto bi joæ trebalo za Dom Boga tvoga i æto bi trebalo nabavitiprimit øeæ iz kraljevskih riznica.Ezr 7:21 Ja, kralj Artakserkso, joæ zapovijedam svim rizniçarima s onestrane Rijeke: sve æto od vas zatraœi sveøenik Ezra, pisar Zakona Boganebeskoga, podajte odmah najtoçnije,Ezr 7:22 do stotinu talenata srebra, stotinu kora pæenice, do stotinu batavina, do stotinu bata ulja, a soli po œelji.Ezr 7:23 Sve æto naredi Bog nebeski, neka se odmah izvræi u svoj gor-ljivosti za Dom Boga nebeskog, da gnjev njegov ne doåe na kraljevstvokraljevo i na djecu njegovu.Ezr 7:24 I joæ vam javljamo da se ne smije udariti danak, ni porez, nicarina ni na jednoga od sveøenika, levita, pjevaça, netinaca i drugihsluœbenika toga Doma Boœjega.Ezr 7:25 A ti, Ezra, po mudrosti Boga svoga koju imaæ u rukama, postaviçinovnike i suce koji øe suditi svemu narodu s onu stranu Rijeke, to jestsvima koji poznaju Zakon Boga tvoga. Tko ne zna, vi ga pouçite.Ezr 7:26 Tko ne bude drœao Zakona Boga tvojega - koji je i kraljev zakon- neka se oætro osudi: na smrt, na progonstvo, na novçanu globu ili natamnicu.”Ezrino putovanje iz Babilonau PalestinuEzr 7:27 “Blagoslovljen neka je Jahve, Bog otaca naæih, koji je nadah-nuo srce kraljevo da proslavi Dom Jahvin u JeruzalemuEzr 7:28 i koji je okrenuo prema meni naklonost kralja, njegovih savjet-nika i svih najmoønijih kraljevskih çinovnika. A ja se osmjelih jer rukaJahve, Boga mojega, bijaæe nada mnom i skupih glavare Izraela dapoåu sa mnom.”Ezr 8:1 Evo glavara obitelji s rodoslovljem koji su sa mnom poæli iz Ba-bilona za vladavine kralja Artakserksa:Ezr 8:2 Od Pinhasovih sinova: Geræom; od Itamarovih sinova: Daniel;od Davidovih sinova: Hatuæ,Ezr 8:3 Æekanijini sinovi; od sinova Paroæevih: Zaharija i s njim upisanihmuækaraca stotinu i pedeset;Ezr 8:4 od Pahat-Moabovih sinova: Elijoenaj, sin Zerahjin, i s njim dvijestotine muækaraca;Ezr 8:5 od Zatuovih sinova: Æekanija, sin Jahazielov, i s njim tri stotinemuækaraca;Ezr 8:6 od sinova Adinovih: Ebed, sin Jonatanov, i s njim pedesetmuækaraca;Ezr 8:7 od Elamovih sinova: Izaija, sin Atalijin, i s njim sedamdesetmuækaraca;Ezr 8:8 od Æefatjinih sinova: Zebadja, sin Mihaelov, i s njim osamdesetmuækaraca;Ezr 8:9 od Joabovih sinova: Obadja, sin Jehielov, i s njim dvije stotine iosamnaest muækaraca;Ezr 8:10 od sinova Banijevih: Æelomit, sin Josifjin, i s njim stotinu iæezdeset muækaraca;Ezr 8:11 od Bebajevih sinova: Zaharija, sin Bebajev, i s njim dvadeseti osam muækaraca;Ezr 8:12 od Azgadovih sinova: Johanan, sin Hakatanov, i s njim stotinui deset muækaraca;Ezr 8:13 od posljednjih Adonikamovih sinova poimence: Elifelet, Jeieli Æemaja, i s njima æezdeset muækaraca;Ezr 8:14 i od sinova Bigvajevih: Utaj, sin Zabudov, i s njim sedamdesetmuækaraca.Ezr 8:15 Skupio sam ih kod rijeke koja teçe prema Ahavi. Utaborili smose za tri dana ondje. Pregledao sam svjetovnjake i sveøenike, ali nisamondje naæao ni jednog levita.Ezr 8:16 Tada sam poslao glavare Eliezera, Ariela, Æemaju, Elnatana,Jariba, Elnatana, Natana, Zahariju, Meæulama i uçitelje Jojariba i Elna-tanaEzr 8:17 i uputio sam ih Idonu, poglavaru mjesta Kasifje. Stavio sam unjihova usta rijeçi koje øe reøi Idonu i njegovoj braøi koja su se nalazilau mjestu Kasifji da nam pribave sluge za Dom Boga naæega.Ezr 8:18 Milostiva ruka Boga naæega bijaæe nad nama i oni namdovedoæe razumna çovjeka izmeåu sinova Mahlija, sina Levijeva, sinaIzraelova: Æerebju s njegovim sinovima i braøom - njih osamnaest.Ezr 8:19 Joæ Haæabju i s njim njegova brata Izaiju, sina Merarijeva, injihove sinove: njih dvadeset.

399Ezr 8:20 A od posluœitelja koje su David i glavari postavili levitima da imsluœe: dvije stotine i dvadeset posluœitelja. Svi su bili poimencezabiljeœeni.Ezr 8:21 Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post: da bismo seponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojojdjeci i svemu blagu svojem.Ezr 8:22 Jer bih se stidio moliti od kralja vojske i konjanika da nas ætiteputem od neprijatelja; izjavili smo, naprotiv, kralju: “Ruka je Boga naæegaispruœena da blagoslovi sve one koji ga traœe; njegova snaga i gnjevnjegov nad onima su koji ga ostavljaju.”Ezr 8:23 I tako smo postili i molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nasusliæa.Ezr 8:24 Izabrao sam dvanaest glavara sveøeniçkih, Æerebju i Haæabju,i s njima desetoricu njihove braøe;Ezr 8:25 izmjerih im srebro, zlato i posuåe, darove koje su kralj, njegovisavjetnici, velikaæi i svi Izraelci darovali za Dom Boga naæega.Ezr 8:26 Izmjerih i stavih u njihove ruke æest stotina i pedeset talenatasrebra, stotinu srebrnih posuda od po dva talenta, stotinu talenata zlata,Ezr 8:27 dvadeset zlatnih çaæa od tisuøu darika i dva vrça od dobrepozlaøene mjedi, skupocjene kao zlato.Ezr 8:28 I rekoh im: “Vi ste Jahvi posveøeni; ovo je posuåe posveøeno,ovo srebro i zlato dragovoljno je darovano Jahvi, Bogu otaca vaæih.Ezr 8:29 Pazite i çuvajte ovo sve dok ne izmjerite pred glavarimasveøeniçkim i pred levitima i glavarima obitelji Izraelovih u Jeruzalemu,u dvoranama Doma Jahvina.”Ezr 8:30 Sveøenici i leviti primiæe, dakle, izmjereno srebro, zlato i posuåeda ga odnesu u Jeruzalem, u Dom Boga naæega.Ezr 8:31 Dvanaestog dana prvoga mjeseca krenusmo od rijeke Ahaveda poåemo u Jeruzalem: ruka Boga naæega bijaæe nad nama; on nas jena putu ætitio od napada neprijatelja i od pljaçkaæa.Ezr 8:32 Stigli smo u Jeruzalem i ondje smo se tri dana odmarali.Ezr 8:33 Çetvrtoga dana izmjereno je srebro, zlato i posuåe u DomuBoga naæega i predano je u ruke Merimotu, sinu Urijinu, s kojim je bioEleazar, sin Pinhasov; a pred njima bijahu leviti: Jozabad, sin Jeæuin, iNoadja, sin Binujev.Ezr 8:34 Sve je bilo na broju i teœini. Zabiljeœena je tada sveukupna teœina.Ezr 8:35 oni koji su se vratili iz suœanjstva, povratnici, prinijeæe œrtvupaljenicu Bogu Izraelovu: dvanaest junaca za sav Izrael, devedeset iæest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca, dvanaest jaraca za grijehe- sve to kao paljenicu Jahvi.Ezr 8:36 Zatim predaæe kraljeve naredbe kraljevskim satrapima i up-raviteljima s one strane Rijeke i oni pomogoæe narod i Dom Boœji.Prekid brakova sa strancimaEzr 9:1 Poæto je sve to ureåeno, doåoæe mi glavari govoreøi: “Izraelskinarod, sveøenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih unjihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Periœana,Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipøana i Amorejaca,Ezr 9:2 nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za œene njihove køeri:sveti rod pomijeæao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi supoçinili tu nevjernost.”Ezr 9:3 Na tu vijest razderah svoju odjeøu i svoj ogrtaç, çupao sam kosui bradu svoju i sjedoh utuçen.Ezr 9:4 Svi koji su strahovali od rijeçi Boœje sakupili se oko mene zbognevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utuçen, sve doveçernje œrtve.Ezr 9:5 A o veçernjoj œrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeøe iogrtaça, padoh na koljena, raæirih ruke prema Jahvi, Bogu svome,Ezr 9:6 i rekoh: “Boœe moj! Stid me i bojim se podiøi svoje lice k tebi,Boœe moj! Jer su se umnoœila zlodjela naæa preko glave i grijesi su senaæi nagomilali do neba.Ezr 9:7 Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbogzlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevinaæi i sveøenici naæi - pod maç, u suœanjstvo, u plijen i na sramotu, kaoæto je to i danas.Ezr 9:8 Ali sada, za kratko vrijeme, uçinio nam je Jahve, Bog naæ, milosti ostavi nam Ostatak i dade nam utoçiæte u svome svetom mjestu: takonam je Bog naæ prosvijetlio oçi i dao nam malo œivota u robovanju naæem.Ezr 9:9 Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu naæem nije nikada ostavioBog naæ: nego nam dade te naåosmo milost u perzijskih kraljeva, dadenam snage da podignemo Dom Boga naæega i da obnovimo njegoveruæevine i pribavi nam utoçiæte u Judeji i Jeruzalemu.

400Ezr 9:10 Ali sada, æto moœemo reøi, Boœe moj, kad smo poslije svegatoga odnemarili zapovijedi tvojeEzr 9:11 koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim rijeçima:‘Zemlja u koju ulazite da je zaposjednete neçista je zemlja od neçistoøenaroda zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednogakraja do drugoga.Ezr 9:12 Stoga ne dajite køeri svojih za njihove sinove i ne uzimajtenjihovih køeri za svoje sinove, ne œelite nikakav njihov mir i sreøu njihovu,da biste postali snaœni i jeli najbolje plodove zemlje i ostavili je zauvijeku nasljedstvo sinovima svojim.’Ezr 9:13 I poslije svega æto nas je stiglo zbog zlih djela naæih i zbog naæevelike krivice, dobro je, o Boœe naæ, æto si naæa zlodjela smatrao manjimanego æto je zloøa njihova i æto si nam ostavio ovaj Ostatak!Ezr 9:14 Zar moœemo i dalje kræiti naredbe tvoje i vezivati se s ovimgnusnim narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka niikoga spaæena viæe ne bi bilo?Ezr 9:15 Jahve, Boœe Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmoOstatak, kao æto smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim!Zaista ne bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom!”Ezr 10:1 Dok je Ezra molio i priznavao grijehe, plaçuøi i leœeøi predDomom Boœjim, skupilo se oko njega mnoætvo Izraelaca, ljudi, œena idjece: i taj je narod gorko plakao.Ezr 10:2 Tada Æekanija, sin Jehielov, jedan od sinova Elamovih,uzimajuøi rijeç reçe Ezri: “Mi smo izdali Boga svoga œeneøi se tuåinkamaiz naroda zemlje. Ali joæ ima nade Izraelu.Ezr 10:3 Obnovimo sada Savez s Bogom svojim: obeøajmo da øemo,prema savjetu moga gospodara i onih koji osjeøaju strahopoçitanjeprema zapovijedi Boga naæega, otpustiti svoje œene tuåinke i djecu kojusu rodile. Uçinimo dakle po Zakonu!Ezr 10:4 Ustani, jer to je tvoja duœnost, a mi øemo biti uza te. Budi hrabari na djelo!”Ezr 10:5 Tada ustade Ezra i zakle glavare sveøeniçke, i levite, i sveIzraelce da øe uçiniti kako im bijaæe rekao. I zakleæe se.Ezr 10:6 Ezra se udalji ispred Doma Boœjega i uåe u dvoranu Johanana,sina Elijaæibova. Ondje provede noø i nije jeo ni kruha niti je pio vode jertugovaæe zbog nevjernosti povratnika.Ezr 10:7 Zatim je objavljeno u Judeji i Jeruzalemu svima povratnicimada se skupe u Jeruzalemu:Ezr 10:8 a tko ne bude doæao u Jeruzalem za tri dana, toga øe pozvatiglavari i starjeæine, bit øe mu zaplijenjeno imanje i iskljuçit øe ga iz zborapovratnika.Ezr 10:9 Svi su se ljudi od Jude i Benjamina sakupili tako za tri dana uJeruzalemu. Bilo je to devetoga mjeseca, dvadesetoga dana u mjesecu.Sav se narod smjestio na trgu pred Domom Boœjim, dræøuøi zbog svegatoga i zbog jake kiæe.Ezr 10:10 Tada, ustavæi, sveøenik Ezra reçe im: “Vi ste se iznevjerili kadste se oœenili tuåinkama. Tako ste poveøali grijeh Izraelov!Ezr 10:11 Ali podajte sada hvalu Jahvi, Bogu otaca svojih, i izvræite voljunjegovu te se rastavite od naroda zemlje i od œena tuåinki.”Ezr 10:12 Sav je zbor odgovorio snaœnim glasom: “Jest, duœnost namje uçiniti po tvome savjetu!Ezr 10:13 Ali naroda ima mnogo i daœd nahodi: vani se ne moœe stajati.Osim toga, nije to posao od dan-dva, jer nas je mnogo koji smo u tomesagrijeæili.Ezr 10:14 Mogu nas na zajedniçkom zboru zastupati naæi glavari: svikoji su po naæim gradovima oœenjeni tuåinkama mogu doøi u odreåenovrijeme u pratnji starjeæina i sudaca svakoga grada, sve dok ne budemoodvratili gnjev Boga svojega zbog ovoga.”Ezr 10:15 Samo Jonatan, sin Asahelov, i Jahzija, sin Tikvin, bijahu seusprotivili; a podupirahu ih Meæulam i levit Æabetaj.Ezr 10:16 Povratnici uçiniæe tako: rastaæe se. Sveøenik Ezra izabra zapomoønike glavare obitelji, prema njihovim domovima, i svi su bilipoimence odreåeni. Poçeli su zasjedati prvoga dana desetoga mjesecada bi sve ispitali.Ezr 10:17 I prvoga dana prvoga mjeseca zavræiæe sa svima koji se bi-jahu oœenili tuåinkama.Ezr 10:18 Meåu pripadnicima sveøenstva evo koji bijahu oœenjenituåinkama: izmeåu sinova Jeæue, sina Josadakova, i meåu njegovombraøom: Maaseja, Eliezer, Jarib i Gedalija;Ezr 10:19 oni dadoæe svoju ruku da øe otpustiti svoje œene i da øe za svojgrijeh prinijeti ovna kao naknadnicu.

401Ezr 10:20 Od sinova Imerovih: Hanani i Zebadja;Ezr 10:21 od Harimovih sinova: Maaseja, Ilija, Æemaja, Jehiel i Uzija;Ezr 10:22 od Paæhurovih sinova: Elijoenaj, Maaseja, Jiæmael, Netanel,Jozabad i Elasa.Ezr 10:23 Od levita: Jozabad, Æimej, Kelaja - nazvan Kelita - Petahja,Juda i Eliezer.Ezr 10:24 Od pjevaça: Elijaæib i Zakur. Od vratara: Æalum, Telem i Uri.Ezr 10:25 A izmeåu Izraelaca: od sinova Paroæevih: Ramja, Jizija,Malkija, Mijamin, Eleazar, Malkija i Benaja;Ezr 10:26 od sinova Elamovih: Matanija, Zaharija, Jehiel, Abdi, Jer-emot i Ilija;Ezr 10:27 od sinova Zatuovih: Elijoenaj, Elijaæib, Matanija, Jeremot,Zabad i Aziza;Ezr 10:28 od sinova Bebajevih: Johanan, Hananija, Zabaj i Atlaj;Ezr 10:29 od Banijevih sinova: Meæulam, Maluk, Adaja, Jaæub, Æeal iRamot;Ezr 10:30 od Pahat-Moabovih sinova: Adna, Kelal, Benaja, Maaseja,Matanija, Besalel, Binuj i Manaæe;Ezr 10:31 od sinova Harimovih: Eliezer, Jiæija, Malkija, Æemaja, Æimun,Ezr 10:32 Benjamin, Maluk, Semarja;Ezr 10:33 od sinova Haæumovih: Matnaj, Matata, Zabad, Elifelet, Jer-emaj, Manaæe, Æimej;Ezr 10:34 od sinova Banijevih: Maadaj, Amram, Joel,Ezr 10:35 Benaja, Bedja, Kelu,Ezr 10:36 Vanija, Meremot, Elijaæib,Ezr 10:37 Matanija, Matnaj i Jaasaj;Ezr 10:38 od sinova Binujevih: Æimej,Ezr 10:39 Æelemja, Natan i Adaja;Ezr 10:40 od Zakajevih sinova: Æaæaj, Æaraj,Ezr 10:41 Azareel, Æelemja, Æemarja,Ezr 10:42 Æalum, Amarja, Josip;Ezr 10:43 od Nebovih sinova: Jeiel, Matitja, Zabad, Zebina, Jadaj, Joel,Benaja.Ezr 10:44 Svi su ovi bili oœenjeni tuåinkama, ali su ih otpustili, œene idjecu.

NEHEMIJAPoziv Nehemijin - Njegovo poslanje u JudejiNeh 1:1 Povijest Nehemije, sina Hakalijina. Mjeseca Kisleva, dvade-sete godine, kad sam bio u Susi,Neh 1:2 doåe Hanani, jedan od moje braøe, s nekim ljudima iz Judeje.Ja ih zapitah o Œidovima - o Ostatku æto se spasio od suœanjstva i oJeruzalemu.Neh 1:3 Oni mi odgovoriæe: “Ostatak, oni koji su nakon suœanjstva ostaliu zemlji, u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav razoren, avrata mu ognjem spaljena.”Neh 1:4 Kad sam çuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam viæedana, postio i molio se pred Bogom nebeskim.Neh 1:5 I rekoh: “O, Jahve, Boœe nebeski, veliki i straæni Boœe koji çuvaæSavez i naklonost onima koji te ljube i drœe zapovijedi tvoje!Neh 1:6 Neka uho tvoje bude paœljivo i oçi tvoje otvorene da çujeæ molitvusluge svoga. Molim ti se sada, danju i noøu, za sinove Izraelove, slugetvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje smo uçinili protiv tebe;sagrijeæili smo i ja i kuøa oca mojega!Neh 1:7 Veoma smo zlo çinili prema tebi, ne drœeøi naredaba tvojih,zakona i obiçaja koje si ti naredio po Mojsiju, sluzi svome.Neh 1:8 Ali se opomeni rijeçi koje si povjerio Mojsiju, sluzi svome: ‘Akobudete nevjerni, ja øu vas rasuti meåu narode;Neh 1:9 ali ako se obratite meni i budete poætovali moje naredbe i drœaliih, budu li neki od vas prognani i nakraj neba, ja øu vas skupiti i odvestina mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva moje Ime.’Neh 1:10 A, eto, oni su tvoje sluge i tvoj narod, koji si izbavio svojomvelikom moøi i snaœnom rukom svojom.Neh 1:11 Ah, Gospode, neka uho tvoje bude paœljivo na molitvu slugetvoga, na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga Imena.Smjerno te molim, udijeli danas sreøu sluzi svome i uçini da naåe milostpred ovim çovjekom.” A ja bijah tada peharnik kraljev.Neh 2:1 Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova,

402stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njimnisam bio tuœan.Neh 2:2 Tada mi kralj reçe: “Æto ti je tuœno lice? Nisi li moœda bolestan?Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!” Ja se veoma uplaæihNeh 2:3 i rekoh kralju: “Neka uvijek œivi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tuœnokad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjemspaljena?”Neh 2:4 Kralj me upita: “Æto, dakle, œeliæ?”Neh 2:5 Zazvah Boga nebeskoga i odgovorih kralju: “Ako je kralju povolji i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobovamojih otaca, da ga obnovim.”Neh 2:6 Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: “Kolikobi trajao tvoj put? Kada øeæ se vratiti?” Poæto sam utvrdio vrijeme kojeje odgovaralo kralju, pusti me da odem.Neh 2:7 Joæ rekoh kralju: “Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pismaupraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje;Neh 2:8 i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve æume, da mi dadne drva zagradnju vrata na tvråi Hrama, za gradski bedem i za kuøu u kojoj øu senastaniti.”I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bijaæe nada mnom.Neh 2:9 I doåoh tako k upraviteljima s onu stranu Rijeke i dadoh imkraljeva pisma. A kralj posla sa mnom çasnike i konjanike.Neh 2:10 Kad to çu Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, bi imvrlo mrsko æto je doæao çovjek da se zauzme za dobro Izraelaca.Odluka o obnovi jeruzalemskog zidaNeh 2:11 Stigavæi u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana.Neh 2:12 Zatim ustah noøu, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjerivæiæto mi je Bog moj nadahnuo da uçinim za Jeruzalem; a nisam imaodruge œivotinje osim kljuseta na kojem sam jahao.Neh 2:13 Iziåoh, dakle, noøu na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskomizvoru, a zatim prema Smetliænim vratima: razgledao sam jeruzalemskizid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena.Neh 2:14 Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskomribnjaku, ali nisam naæao prolaza za œivotinju na kojoj sam jahao.Neh 2:15 Uspeo sam se zato noøu uz Potok, i dalje razgledajuøi zid, iponovo sam uæao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio,Neh 2:16 a da savjetnici nisu primijetili kamo sam otiæao i æto sam uçinio.Sve do sada nisam niæta rekao Œidovima: ni sveøenicima, ni velikaæima,ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima.Neh 2:17 Tada im rekoh: “Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je uruæevinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid daviæe ne budemo izloœeni ruglu.”Neh 2:18 I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nadamnom, a saopøih im i rijeçi koje mi kralj bijaæe rekao. “Ustanimo”,povikaæe oni, “i gradimo!” I ukrijepiæe im se ruke na dobro djelo.Neh 2:19 Na te vijesti poçeæe nam se rugati Sanbalat, Horonac, i slugaTobija, Amonac, i Geæem, Arapin. Prezirno su nam govorili: “Æto raditeovdje? Hoøete li se pobuniti protiv kralja?”Neh 2:20 Ali im ja odgovorih ovim rijeçima: “Nebeski øe nam Bog dati dauspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela,ni prava, ni spomena u Jeruzalemu.”Dragovoljni graditeljiNeh 3:1 Tada usta veliki sveøenik Elijaæib sa svojom braøom sveøeni-cima te sagradiæe Ovçja vrata. Posvetiæe ih, postaviæe im krila i nastaviæegraditi sve do kule Meaha i do Hananelove kule.Neh 3:2 Kraj njih su gradili Jerihonci, a do njih je gradio Zakur, sin Imri-jev.Neh 3:3 Sinovi Hasnaini gradili su Riblja vrata, stavili dovratke, utvrdilikrila, stoœere i prijevornice.Neh 3:4 Kraj njih je popravljao Merimot, sin Urije, sina Hakosova; a donjega je popravljao Meæulam, sin Berekje, sina Meæezabelova; a donjega je popravljao Sadok, sin Baanin.Neh 3:5 Kraj njih su popravljali Tekoanci, ali su njihovi plemenitaæi odbilida prignu æiju na sluœbu svojim gospodarima.Neh 3:6 Stara vrata popravljali su Jojada, sin Paseahov, i Meæulam, sinBesodjin. Oni su stavili dovratke, uçvrstili krila, stoœere i prijevornice.Neh 3:7 A kraj njih obnavljahu Melatja Gibeonjanin, Jadon Meronoøanini ljudi iz Gibeona i Mispe, podloœnici upravitelja s onu stranu Rijeke.Neh 3:8 A do njih je popravljao Uziel, Harhajin sin, zlatar, a do njega jepopravljao Hananija, jedan od pomastara: oni su utvrdili Jeruzalem svedo Æirokog zida.

403Neh 3:9 Do njih je popravljao Refaja, sin Hurov, glavar polovicejeruzalemskog okruga.Neh 3:10 A do njega je popravljao Jedaja, sin Harumafov, pred svojomkuøom; a do njega je popravljao Hatuæ, sin Haæabnejin.Neh 3:11 Malkija, sin Harimov, i Haæub, sin Pahat-Moabov, popravljalisu dio sve do Peøne kule.Neh 3:12 A do njih je popravljao Æalum, sin Haloheæov, glavar poloviceokruga, on i njegovi sinovi.Neh 3:13 Dolinska vrata popravljao je Hanum i stanovnici Zanoaha:sagradili su ih, uçvrstili krila, stoœere i prijevornice i postavili tisuøu lakatazida do Smetliænih vrata.Neh 3:14 Smetliæna vrata popravljao je Malkija, sin Rekabov, glavarbethakeremskog okruga, sa svojim sinovima: uçvrstili su krila, stoœerei prijevornice.Neh 3:15 Izvorska vrata popravljao je Æalum, sin Kol-Hozeov, glavarnad mispanskim okrugom: sagradio ih je, pokrio ih, utvrdio vratna krila,stoœere i prijevornice. On je popravio i zid kod ribnjaka Æiloaha, koji seproteœe od Kraljevskog vrta do stepenica æto silaze iz Davidova grada.Neh 3:16 Za njim je popravljao Nehemija, sin Azbukov, glavar nad polovi-com betsurskog okruga, sve do nasuprot Davidovim grobnicama i doumjetnog ribnjaka i Vojarne.Neh 3:17 Za njim su popravljali leviti: Rehum, sin Banijev; a do njega jepopravljao Haæabja, glavar nad polovicom keilskog okruga, za svojepodruçje.Neh 3:18 Do njih su popravljala njihova braøa: Bavaj, sin Henadadov,glavar nad polovicom keilskog kotara;Neh 3:19 a do njega Ezer, sin Jeæuin, glavar Mispe, popravljao je drugidio, suçelice usponu prema Oruœarnici na uglu.Neh 3:20 Za njim je popravljao Baruk, sin Zabajev, i popravio je drugidio, od ugla do kuønih vrata velikog sveøenika Elijaæiba.Neh 3:21 Za njim je popravljao Meremot, sin Urije, sina Hakosova, drugidio: od Elijaæibova kuønog ulaza do kraja Elijaæibove kuøe.Neh 3:22 Za njima su radili na popravcima sveøenici koji su œivjeli uOkruœju.Neh 3:23 Za njima su pak popravljali Benjamin i Haæub suçelice svojimkuøama. Za njima je popravljao Azarja, sin Ananijina sina Maaseje,nasuprot svojoj kuøi.Neh 3:24 Za njima je popravljao Binuj, sin Henadadov, drugi dio - odAzarjine kuøe do ugla, do zidnog kruniæta.Neh 3:25 Palal, sin Uzajev, popravljao je nasuprot uglu i kuli koja seuzdiœe iznad Gornje kraljevske palaçe, a nalazi se prema dvoriætuTamnice. Za njim je Pedaja, sin Paroæev, popravljaoNeh 3:26 sve do Vodenih vrata, u smjeru istoka, i sve do pred Uzdignutukulu.Neh 3:27 Za njima su popravljali Tekoanci drugi dio nasuprot velikojUzdignutoj kuli, sve do Ofelskog zida.Neh 3:28 Od Konjskih vrata popravljali su sveøenici, svaki nasuprotsvojoj kuøi.Neh 3:29 Za njima je Sadok, sin Imerov, popravljao nasuprot svojojkuøi. Za njim je popravljao Æemaja, sin Æekanijin, çuvar Istoçnih vrata.Neh 3:30 Za njim su Hananija, sin Æelemjin, i Hanun, æesti sin Salafov,popravljali drugi dio. Za njima je popravljao Meæulam, sin Berekjin,nasuprot svome stanu.Neh 3:31 Za njim je Malkija, zlatar, popravljao sve do prebivaliæta neti-naca i trgovaca, nasuprot Nadgledniçkim vratima do Gornje dvoranena zidnom kruniætu.Neh 3:32 A zlatari su i trgovci popravljali izmeåu Gornje dvorane nazidnom kruniætu do Ovçjih vrata.Neh 3:33 Kad je Sanbalat çuo da gradimo zid, razljutio se. Bio je veomasrdit, ismijavao je ŒidoveNeh 3:34 i vikao je pred svojom braøom i samarijanskom vojskom: “Ætopoduzimaju ovi jadni Œidovi? Kane li moœda popraviti, œrtvovati i zavræitisve u jedan dan? Zar øe iz hrpe praha dozvati u œivot spaljeno kamenje?”Neh 3:35 Tobija, Amonac, koji je bio uz njega, reçe: “Neka samo grade!Ali popne li se lisica, sruæit øe im kamene zidove.”Neh 3:36 Çuj, o Boœe naæ, kako nas preziru! Navrni njihove poruge nanjihovu glavu. Predaj ih kao plijen u zemlju ropstva.Neh 3:37 Ne pokrivaj njihova bezakonja i grijeh njihov neka ne budeizbrisan pred licem tvojim jer su se rugali graditeljima.Neh 3:38 Tako smo gradili zid, koji je uskoro bio zavræen do pola visine.Narod je imao oduæevljenja za rad.

404Neh 4:1 Kad su Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Aædoåani çuli danapreduje popravljanje jeruzalemskih zidova - jer su se poçele zatvaratipukotine - veoma se raœestiæe.Neh 4:2 Zakleæe se svi zajedno da øe napasti Jeruzalem i da øe nassmesti.Neh 4:3 Mi smo tada zazvali Boga naæega i postavljali smo dnevnu inoønu straœu da bismo zaætitili grad.Neh 4:4 A Œidovi govorahu: “Snage su nosaçima klonule, a ruæevina jemnogo: neøemo nikada stiøi sagraditi zida!”Neh 4:5 A naæi neprijatelji rekoæe: “Uvuøi øemo se meåu njih prije negoæto doznaju i opaze nas: tada øemo ih poubijati i tako osujetiti pothvat!”Neh 4:6 A kad bi doæli Œidovi koji œive kraj njih, po deset bi nas putaupozoravali: “Idu protiv vas iz svih mjesta u kojima stanuju!”Neh 4:7 Postavili smo se u nizinama, iza zida i na goletima; rasporediosam narod po rodovima, s maçevima, kopljima i lukovima.Neh 4:8 Kad sam vidio kako se boje, ustao sam i objavio velikaæima,odliçnicima i ostalom narodu ovo: “Ne bojte se ovih ljudi! Mislite naGospoda, velikoga i straænoga, i borite se za svoju braøu, za sinove ikøeri svoje, za œene i kuøe svoje!”Neh 4:9 Kad su naæi neprijatelji çuli da smo obavijeæteni i da je Bogosujetio njihovu osnovu, mogli smo se vratiti k zidu, svaki svome poslu.Neh 4:10 Ali je od toga dana samo polovica mojih momaka obavljalaposao, a ostali su drœali koplja, ætitove, lukove i oklope, a glavari stajaliiza doma Judina,Neh 4:11 koji je gradio zid. I nosaçi tereta drœali su oruœje: jednom jerukom svaki radio svoj posao, a u drugoj mu bilo oruœje.Neh 4:12 Svaki je od graditelja, dok je radio, nosio maç pripasan uz bok.Trubaç je stajao kraj mene.Neh 4:13 Rekao sam velikaæima, odliçnicima i ostalom narodu: “Posaoje velik i zamaæan, a mi se rasuli po zidu, daleko jedni od drugih:Neh 4:14 skupite se oko nas na mjesto gdje çujete glas trube, a Bog naæborit øe se za nas.”Neh 4:15 Tako smo obavljali posao od rane zore do prvih zvijezda.Polovica je bila naoruœana kopljima.Neh 4:16 U to sam vrijeme joæ rekao narodu: “Svaki sa svojim slugomneka noøi u Jeruzalemu: po redu øemo noøu straœariti, a danju raditi.”Neh 4:17 Ni ja, ni moja braøa, ni moji momci, ni straœari koji su me pratilinismo skidali svojih haljina, svatko je drœao pri ruci svoje oruœje.Druætvene poteækoøe za Nehemije - Obrana njegove upraveNeh 5:1 Velika se vika digla meåu ljudima i œenama protiv njihove braøeŒidova.Neh 5:2 Jedni su govorili: “Zalaœemo svoje sinove i køeri da bismo moglinabaviti pæenice te jesti i œivjeti.”Neh 5:3 Drugi su govorili: “Zalaœemo svoja polja, vinograde svoje i kuøesvoje da bismo mogli nabaviti pæenice za vrijeme gladi.”Neh 5:4 Drugi su opet govorili: “Moramo uzaimati novac na polja svojai vinograde da bismo mogli isplatiti kraljeve namete.Neh 5:5 Tijelo je naæe kao tijelo braøe naæe, sinovi su naæi kao i njihovi,a mi moramo predavati u ropstvo svoje sinove i køeri; meåu naæimkøerima neke su veø robinje! A mi ne moœemo niæta jer polja naæa ivinograde drœe drugi.”Neh 5:6 Razljutio sam se veoma kad sam çuo njihovu viku i te rijeçi.Neh 5:7 Poæto sam u sebi promislio, prekorio sam velikaæe i odliçnikerijeçima: “Vi nameøete teret svojoj braøi!” I sazvao sam protiv njih velikzbor.Neh 5:8 I rekao sam: “Mi smo, koliko smo mogli, otkupili svoju œidovskubraøu koja bijahu prodana poganima. A sada vi prodajete svoju braøuda bismo ih otkupili!” Svi su æutjeli i nitko nije odgovorio.Neh 5:9 Nastavio sam: “Nije dobro to æto çinite. Ne treba li da hodite ustrahu Boga naæega da se tako uklonimo ruglu neprijateljskih naroda?Neh 5:10 I ja, i moja braøa, i moji momci davali smo im novaca i œita. Alismo im dug oprostili.Neh 5:11 Vratite im i vi joæ danas njihova polja, vinograde, maslinike ikuøe njihove i oprostite im postotak u novcu, u œitu, u vinu, u ulju, æto steim ga nametnuli.”Neh 5:12 A oni odgovoriæe: “Vratit øemo; neøemo od njih niæta traœiti.Uçinit øemo kako si rekao.” Tada pozvah sveøenike i naredih neka sezakunu da øe uçiniti kako su obeøali.Neh 5:13 Zatim istresoh skute svoje odjeøe govoreøi: “Neka Bog ovakoistrese iz vlastite kuøe i imanja svakog çovjeka koji se ne bude drœaoovog obeøanja! Tako bio istresen i ispraœnjen!” A sav zbor odgovori

405“Amen!” hvaleøi Jahvu. I narod je uçinio prema ovom dogovoru.Neh 5:14 I od dana kad mi je kralj naredio da budem upravitelj u zemljiJudinoj, od dvadesete do trideset i druge godine kraljevanja Artakserksa,za dvanaest godina ja i moja braøa nismo nikada jeli upraviteljskog kruha.Neh 5:15 Ali prijaænji upravitelji, moji prethodnici, ugnjetavahu narod:svakoga su dana od njega uzimali çetrdeset æekela srebra za kruh; injihove su sluge ugnjetavale narod. A ja nisam nikada tako çinio, zbogstraha Boœjega.Neh 5:16 Çak sam se jednako drœao posla oko zida i nisam kupio nijedne njive! Svi su moji momci bili ondje okupljeni na poslu.Neh 5:17 Za mojim su stolom jeli Œidovi i odliçnici, njih stotinu i pedesetna broju, osim onih koji su k nama dolazili iz okolnih naroda.Neh 5:18 Svakoga se dana o mom troæku pripremalo jedno goveçe,æest biranih ovaca i peradi; svakih deset dana donosilo se obilje vina zasve. A opet nisam nikada traœio upraviteljskog poreza na kruh, jer jenarod veø bio teæko optereøen.Neh 5:19 Spomeni se, Boœe moj, za moje dobro svega æto sam uçinioovome narodu!Spletke Nehemijinih neprijatelja - Svræetak zidaNeh 6:1 Kad su Sanbalat, Tobija, Geæem Arapin i ostali naæi neprijateljidoçuli da sam obnovio zid i da nije u njemu ostalo pukotine - do togavremena nisam zapravo bio namjestio krila na vratima -Neh 6:2 poruçiæe mi Sanbalat i Geæem: “Doåi da se sastanemo u Kefiri,u Dolini ononskoj.” Ali su mi oni zlo mislili.Neh 6:3 Zato sam im poslao glasnike s ovim odgovorom: “Zauzet samvelikim poslom i ne mogu siøi: posao bi zastao kad bih ga ostavio dadoåem k vama!”Neh 6:4 Çetiri su mi puta slali isti poziv i ja sam im odvraøao isti odgovor.Neh 6:5 Tada, peti put, s istom nakanom, posla mi Sanbalat svoga slugus otvorenim pismom.Neh 6:6 U njemu je pisalo: “Çuje se u narodima - a Gaæmu potvråuje -da se ti i Œidovi spremate na bunu; zato da i gradiæ zid i da œeliæ postatinjihovim kraljem, kako vele.Neh 6:7 I da si postavio proroke da proglase tvoj uspjeh u Jeruzalemui da kaœu: Judeja ima kralja! Sada øe ti glasovi stiøi kralju do uæiju: zatodoåi da se posavjetujemo.”Neh 6:8 Ali sam mu ja odgovorio: “Niæta nije tako kao æto tvrdiæ; sve jeto samo izmiæljotina tvoga srca.”Neh 6:9 Jer su nas oni htjeli uplaæiti govoreøi: “Klonut øe im ruke odposla i neøe ga zavræiti nikada.” A ja sam, naprotiv, ukrijepio ruke svoje!Neh 6:10 Poæao sam Æemaji, sinu Delaje, sina Mehetabelova, koji sebijaæe zatvorio u svojoj kuøi. On mi objavi: “Naåimo se u Domu Boœjemu,usred Hekala, i zatvorimo vrata Hekala jer øe doøi da te ubiju. Jest, joænoøas doøi øe da te ubiju!”Neh 6:11 A ja odgovorih: “Zar da bjeœi çovjek kao æto sam ja? Koji çovjek,meni sliçan, moœe uøi u Hekal i ostati œiv? Ne, ja ne idem.”Neh 6:12 I tada razabrah: nije ga poslao Bog, nego mi je objavioproroætvo, jer su ga Tobija i Sanbalat podmitili,Neh 6:13 da bih, uplaæen, uçinio onako te sagrijeæio. To bi im posluœiloda me ozloglase i da mi se rugaju!Neh 6:14 Sjeti se, Boœe moj, Tobije i Sanbalata prema ovim njihovimdjelima, a i proroçice Noadje i ostalih proroka æto me htjedoæe uplaæiti.Neh 6:15 Zid je zavræen dvadeset i petog Elula, za pedeset i dva dana.Neh 6:16 A kad su çuli svi naæi neprijatelji i vidjeli svi pogani oko nas, biloje to çudo u oçima njihovim, jer su shvatili da je Bog naæ uçinio to djelo.Neh 6:17 A onih dana mnogi su œidovski velikaæi çesto slali svoja pismaTobiji i mnoga su primali od Tobije.Neh 6:18 Jer u Judeji bijahu mnogi s njime zakletvom povezani: ta bioje u rodu sa Æekanijom, sinom Arahovim, i sinom njegovim Johana-nom, koji je uzeo za œenu køer Meæulama, sina Berekjina.Neh 6:19 I veliçali su preda mnom njegova djela, a njemu prenosili mojerijeçi. Zato je Tobija i slao pisma da me uplaæi.Neh 7:1 A kad je zid bio sagraåen i kad sam namjestio vratna krila,postavljeni su çuvari na vratima i pjevaçi i leviti.Neh 7:2 Upravu sam Jeruzalema povjerio Hananiju, svome bratu, iHananiji, zapovjedniku tvråave, jer je ovaj bio çovjek povjerenja i bojaose Boga kao malo tko.Neh 7:3 Rekao sam im: “Jeruzalemska vrata neka se ne otvaraju doksunce ne ogrije; a dok ono bude joæ visoko, neka ih zatvore i prebaceprijevornice. Treba postaviti straœe uzete izmeåu œitelja jeruzalemskih:svakoga na njegovo mjesto, svakoga nasuprot njegovoj kuøi.

406Neh 7:4 Grad je bio prostran i velik, ali je u njemu bilo malo stanovnikajer nije bilo sagraåenih kuøa.Neh 7:5 A Bog me moj nadahnuo te sam skupio velikaæe, odliçnike inarod da se unesu u rodovnike. Tada sam naæao rodovnik onih koji suse prije vratili. U njemu naåoh zapisano:Neh 7:6 Evo ljudi iz pokrajine koji su doæli iz suœanjstva u koje ih bijaæeodveo Nabukodonozor, babilonski kralj. Vratili su se u Jeruzalem iJudeju, svaki u svoj grad.Neh 7:7 Doæli su sa Zerubabelom, Jeæuom, Nehemijom, Azarjom,Raamjom, Nahamanijem, Mordokajem, Bilæanom, Misperetom, Bigva-jem, Nehumom, Baanom. Broj ljudi naroda Izraelova:Neh 7:8 Paroæevih sinova: dvije tisuøe stotinu sedamdeset i dva;Neh 7:9 sinova Æefatjinih: tri stotine sedamdeset i dva;Neh 7:10 Arahovih sinova: æest stotina pedeset i dva!Neh 7:11 Pahat-Moabovih sinova, to jest Jeæuinih i Joabovih sinova:dvije tisuøe osam stotina i osamnaest;Neh 7:12 sinova Elamovih: tisuøu dvjesta pedeset i çetiri;Neh 7:13 Zatuovih sinova: osam stotina çetrdeset i pet;Neh 7:14 sinova Zakajevih: sedam stotina i æezdeset;Neh 7:15 Binujevih sinova: æest stotina çetrdeset i osam;Neh 7:16 sinova Bebajevih: æest stotina dvadeset i osam;Neh 7:17 Azgadovih sinova: dvije tisuøe tri stotine dvadeset i dva;Neh 7:18 sinova Adonikamovih: æest stotina æezdeset i sedam;Neh 7:19 Bigvajevih sinova: dvije tisuøe æezdeset i sedam;Neh 7:20 sinova Adinovih: æest stotina pedeset i pet;Neh 7:21 Aterovih sinova, to jest od Ezekije: devedeset i osam;Neh 7:22 sinova Haæumovih: trista dvadeset i osam;Neh 7:23 Besajevih sinova: trista dvadeset i çetiri;Neh 7:24 sinova Harifovih: stotinu i dvanaest;Neh 7:25 Gibeonovih sinova: devedeset i pet;Neh 7:26 ljudi iz Betlehema i Netofe: stotinu osamdeset i osam;Neh 7:27 ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam;Neh 7:28 ljudi iz Bet Azmaveta: çetrdeset i dva;Neh 7:29 ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina çetrdeseti tri;Neh 7:30 ljudi iz Rame i Gabe: æest stotina dvadeset i jedan;Neh 7:31 ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva;Neh 7:32 10:7 Zatim je objavljeno u Judeji i JeruzaleNeh 7:33 ljudi iz Neba: pedeset i dva;Neh 7:34 sinova drugoga Elama: tisuøu dvjesta pedeset i çetiri;Neh 7:35 Harimovih sinova: trista dvadeset;Neh 7:36 ljudi iz Jerihona: trista çetrdeset i pet;Neh 7:37 ljudi iz Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i jedan;Neh 7:38 sinova Senajinih: tri tisuøe devet stotina i trideset.Neh 7:39 Sveøenika: sinova Jedajinih, to jest iz kuøe Jeæuine: devetstotina sedamdeset i tri;Neh 7:40 Imerovih sinova: tisuøu pedeset i dva;Neh 7:41 sinova Faæhurovih: tisuøu dvjesta çetrdeset i sedam;Neh 7:42 Harimovih sinova: tisuøu i sedamnaest.Neh 7:43 Levita: Jeæuinih sinova, to jest Kadmielovih i Hodvinih: se-damdeset i çetiri.Neh 7:44 Pjevaça: Asafovih sinova: stotinu çetrdeset i osam.Neh 7:45 Vratara: sinova Æalumovih, sinova Aterovih, sinova Tal-monovih, sinova Akubovih, Hatitinih sinova, sinova Æobajevih: stotinutrideset i osam.Neh 7:46 Netinaca: sinova Sihinih, sinova Hasufinih, sinova Tabaotovih,Neh 7:47 sinova Kerosovih, sinova Sijajevih, sinova Fadonovih,Neh 7:48 sinova Lebaninih, sinova Hagabinih, sinova Æalmajevih,Neh 7:49 sinova Hananovih, sinova Gidelovih, sinova Gaharovih,Neh 7:50 sinova Reajinih, sinova Resinovih, sinova Nekodinih,Neh 7:51 sinova Gazamovih, sinova Uzinih, sinova Fasealovih,Neh 7:52 sinova Besajevih, sinova Merinimovih, sinova Nefiæesimovih,Neh 7:53 sinova Bakbukovih, sinova Hakufinih, sinova Harhurovih,Neh 7:54 sinova Baslitovih, sinova Mehidinih, sinova Haræinih,Neh 7:55 sinova Barkoæovih, sinova Sisrinih, sinova Tamahovih,Neh 7:56 sinova Nasijahovih, sinova Hatifinih.Neh 7:57 Sinova Salomonovih slugu: sinova Sotajevih, sinovaSoferetovih, sinova Feridinih,Neh 7:58 sinova Jaalinih, sinova Darkonovih, sinova Gidelovih,Neh 7:59 sinova Æefatjinih, sinova Hatilovih, sinova Pokeret-Sebajinih,sinova Amonovih.

407Neh 7:60 Svega netinaca i sinova Salomonovih slugu tri stotinedevedeset i dva.Neh 7:61 Slijedeøi ljudi koji su doæli iz Tel Melaha, Tel Haræe, Keruba,Adona i Imera nisu mogli dokazati da su njihove obitelji i njihov rodizraelskog podrijetla:Neh 7:62 sinovi Delajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini: æest stotinaçetrdeset i dva.Neh 7:63 A od sveøenika: sinovi Hobajini, sinovi Hakosovi, sinovi Bar-zilaja - onoga koji se oœenio jednom od køeri Barzilaja Gileaåanina teuzeo njegovo ime.Neh 7:64 Ovi su ljudi traœili svoj zapis u rodovnicima, ali ga nisu moglinaøi: bili su iskljuçeni iz sveøeniætvaNeh 7:65 i namjesnik im zabrani blagovati od svetinja sve dok se nepojavi sveøenik za Urim i Tumin.Neh 7:66 Ukupno je na zboru bilo çetrdeset i dvije tisuøe tri stotine iæezdeset osoba,Neh 7:67 ne raçunajuøi njihove sluge i sluækinje, kojih bijaæe sedamtisuøa tri stotine trideset i sedam. Bilo je i dvije stotine çetrdeset i petpjevaça i pjevaçica,Neh 7:68 çetiri stotine trideset i pet deva i æest tisuøa sedam stotina idvadeset magaraca.Neh 7:69 Pojedini glavari obitelji dadoæe priloge za gradnju. Namjesnikje poloœio u riznicu tisuøu drahmi zlata, pedeset vrçeva, tridesetsveøeniçkih haljina.Neh 7:70 Neki su od glavara obitelji dali u poslovnu riznicu dvadesettisuøa drahmi zlata i dvije tisuøe dvije stotine mina srebra.Neh 7:71 A darova ostalog puka bilo je do dvadeset tisuøa drahmi zlata,dvije tisuøe mina srebra i æezdeset i sedam sveøeniçkih haljina.Neh 7:72 Sveøenici, leviti, vratari, pjevaçi, netinci i sav Izrael naseliæese svaki u svoj grad. A kada se pribliœio sedmi mjesec, veø su sinoviIzraelovi bili u svojim gradovima.Neh 8:1 Tada se skupi sav narod kao jedan çovjek na trg koji je predVodenim vratima. Rekoæe knjiœevniku Ezri da donese knjigu Mojsijevazakona æto ga je Jahve dao Izraelu.Neh 8:2 I prvoga dana sedmoga mjeseca sveøenik Ezra donese Zakonpred zbor ljudi, œena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju.Neh 8:3 Na trgu koji je pred Vodenim vratima poçeo je çitati knjigu, odranoga jutra do podneva, pred ljudima, œenama i pred onima koji su bilizreli. Sav je narod pozorno sluæao knjigu Zakona.Neh 8:4 Knjiœevnik Ezra stajaæe na drvenu besjediætu koje su podigli zatu zgodu. Kraj njega stajahu: s desne strane Matitja, Æema, Anaja, Urija,Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Miæael, Malkija, Haæum,Haæbadana, Zaharija i Meæulam.Neh 8:5 Ezra je otvorio knjigu naoçigled svemu narodu - jer je bio poviæeod svega naroda - a kad ju je otvorio, sav narod ustade.Neh 8:6 Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, pod-ignutih ruku, odgovori: “Amen! Amen!” Zatim su kleknuli i poklonili sepred Jahvom, licem do zemlje.Neh 8:7 A leviti Jeæua, Bani, Æerebja, Jamin, Akub, Æabtaj, Hodija,Maaseja, Kelita, Azarja, Jozabad, Hanan i Pelaja objaænjavahu Zakonnarodu, a narod stajaæe na svome mjestu.Neh 8:8 I çitahu iz knjige Boœjeg zakona po odlomcima i razlagahusmisao da narod moœe razumjeti æto se çita.Neh 8:9 Potom namjesnik Nehemija, i sveøenik i knjiœevnik Ezra, i levitikoji pouçavahu narod rekoæe svemu narodu: “Ovo je dan posveøenJahvi, Bogu vaæemu! Ne tugujte, ne plaçite!” Jer sav narod plakaæesluæajuøi rijeçi Zakona.Neh 8:10 I joæ im reçe Nehemija: “Poåite i jedite masna jela, i pijte slatko,i poæaljite dio onima koji nemaju niæta pripremljeno, jer ovo je danposveøen naæem Gospodu. Ne œalostite se: radost Jahvina vaæa je ja-kost.”Neh 8:11 I leviti umirivahu sav narod govoreøi: “Umirite se: ovaj je dansvet. Ne tugujte!”Neh 8:12 I ode sav narod da jede i pije, i da æalje obroke, i da slavi velikoslavlje: jer su shvatili rijeçi koje su im objavljene.Neh 8:13 Drugog dana skupiæe se glavari obitelji svega naroda, sveøenicii leviti oko knjiœevnika Ezre da prouçe rijeçi Zakona.Neh 8:14 I naåoæe napisano u Zakonu æto ga je Jahve naredio prekosluge Mojsija: “Sinovi Izraelovi neka borave pod sjenicama za sveçanostiu sedmom mjesecu.”Neh 8:15 Çim su çuli, proglasiæe u svim svojim gradovima i u Jeruzal-

408emu: “Idite u goru i donesite granja maslinova i granja divlje masline,mirtovih i palmovih grana i granja ostaloga lisnatog drveøa da naçinimosjenice, kako je propisano.”Neh 8:16 I ode narod i donese granja i naçiniæe sjenice, svaki na svomkrovu i svojim dvoriætima, u predvorjima Doma Boœjega, na trgu kodVodenih vrata i na onom kod Efrajimovih vrata.Neh 8:17 Sav zbor onih koji su se vratili iz suœanjstva naçini sjenice iboravili su u njima - Izraelci nisu toga çinili od vremena Joæue, sinaNunova, sve do toga dana. I bila je veoma velika radost.Neh 8:18 Ezra je çitao knjigu Zakona Boœjeg svakog dana, od prvogado posljednjega. Sedam se dana svetkovao blagdan, a osmoga je danabio sveçani zbor, kako je propisano.Neh 9:1 Dvadeset i çetvrtoga dana toga mjeseca skupiæe se Izraelci napost, u pokorniçkim vreøama i posuti praæinom.Neh 9:2 Rod se Izraelov odvojio od svih tuåinaca: pristupili su i ispovi-jedali svoje grijehe i bezakonja svojih otaca.Neh 9:3 Stajali su, svatko na svome mjestu, i çitali knjigu Zakona Jahve,Boga svoga, çetvrtinu dana; za druge su çetvrtine ispovijedali svojegrijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome.Neh 9:4 A Jeæua, Bani, Kadmiel, Æebanija, Buni, Æerebja, Bani i Ke-nani, popevæi se na poviæe mjesto za levite, vapili su snaœnim glasomJahvi, Bogu svome.Neh 9:5 I govorahu leviti Jeæua, Kadmiel, Bani, Haæabneja, Æerebja,Hodija, Æebanija i Petahja:“Ustanite, blagoslivljajte Jahvu, Boga naæega! Blagoslovljen da si,Jahve, Boœe naæ, odvijeka dovijeka! I neka je blagoslovljeno tvoje Imeslavno, iznad svakog blagoslova i hvale uzviæeno.Neh 9:6 Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima,i vojsku njihovu, zemlju i sve æto je na njoj, mora i æto je u njima. Ti sveto oœivljavaæ, i vojske se nebeske tebi klanjaju.Neh 9:7 Ti si, Jahve, Bog, koji si Abrama izabrao, iz Ura kaldejskoganjega izveo i dao mu ime Abraham.Neh 9:8 Vjerno si srce njegovo pred sobom naæao i Savez s njim sklopioda øeæ mu dati zemlju kanaansku, i hetitsku i amorejsku, i periœansku,jebusejsku i girgaæansku, njemu i potomstvu njegovu. I svoja si obeøa-nja ispunio, jer si pravedan.Neh 9:9 Nevolju si otaca naæih u Egiptu vidio, i vapaj si njihov çuo krajMora crvenoga.Neh 9:10 Znacima si se i çudesima obori ona faraona i na sve slugenjegove, i na sav narod zemlje njegove; jer znao si kolika je bila protivnjih drskost njihova. Sebi si ime stekao koje do danas traje.Neh 9:11 More si pred njima razdvojio: preæli su usred mora po suhu. Udubine si utopio progonitelje njihove kao kamen meåu vode silovite.Neh 9:12 Stupom oblaka danju si ih vodio, a noøu si stupom ognjenimsvijetlio im po putu kojim su hodili.Neh 9:13 Na goru si Sinajsku siæao i s neba im govorio; i dao si impravedne naredbe, çvrste zakone, zapovijedi izvrsne i uredbe.Neh 9:14 Ti si im objavio svoju svetu subotu, zapovijedi, naredbe i Zakonsi im propisao po glasu sluge svoga Mojsija.Neh 9:15 S neba si ih hranio kruhom za njihove gladi, za njihovu si œeåiz stijene vodu izveo. Ti si im zapovjedio da poåu zaposjesti zemlju zakoju si se zakleo da øeæ im dati.Neh 9:16 Ali se oni i oci naæi uzjoguniæe, vratove ukrutiæe i zapovijeditvojih nisu sluæali.Neh 9:17 Posluænost su odbili, zaboravili çudesa æto si ih za njih uçinio;ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat.Ali ti si Bog opraætanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosråuvelik: i nisi ih ostavio!Neh 9:18 Çak su naçinili tele saliveno, ‘To bog je tvoj’, rekoæe, ‘koji teizveo iz Egipta!’ I teæko su hulili,Neh 9:19 a ti u beskrajnom milosråu nisi ih napuætao u pustinji: stup seoblaka nije pred njima skrivao, danju ih je putem vodio, a stup je plameninoøu pred njima svijetlio putem kojim su hodili.Neh 9:20 Dao si im svoga Duha dobrog da ih nauçiæ mudrosti, manesvoje nisi uskratio njihovim ustima, i u œeåi si im vode pruœio.Neh 9:21 Çetrdeset godina krijepio si ih u pustinji: niæta im nijenedostajalo: niti im se odijelo deralo, niti su im noge oticale.Neh 9:22 I dao si im kraljevstva i narode i razdijelio ih granicama: zaposjelisu zemlju Sihona, kralja heæbonskoga, i zemlju Oga, kralja baæanskoga.Neh 9:23 I sinove si im umnoœio kao zvijezde nebeske, i u zemlju si ihdoveo

409za koju si rekao njihovim ocima da øe uøi u nju i zaposjesti je.Neh 9:24 Sinovi su uæli i pokorili zemlju, a ti si pred njima svladaostanovnike zemlje, Kanaance, i predao si u ruke njihove kraljeve i narodezemlje da rade s njima æto ih je volja;Neh 9:25 osvojili su gradove tvrde i zemlju plodnu i naslijedili kuøe punesvakog dobra, isklesane zdence, vinograde, maslinike i mnogo plodnogdrveøa: jeli su, sitili se i debljali i uœivali u velikoj dobroti tvojoj.Neh 9:26 Ali su se bunili i odvrgli tebe, i Zakon su tvoj bacili za leåa,ubijali su proroke, koji su ih obraøali da se tebi vrate, i grdno su hulili.Neh 9:27 U ruke si ih tada predao osvajaçima, koji su ih tlaçili. A u vrijememuke svoje tebi su vapili i ti si ih s neba usliæio i u velikoj dobroti svojojslao si im izbavitelje, koji su ih iz ruku tlaçitelja njihovih izbavljali.Neh 9:28 Ali çim bi se smirili, opet su pred tobom zlo çinili, a ti si ih puætaou ruke neprijatelja njihovih, koji su ih muçili. I opet su k tebi vapili i ti si ihs neba usliæio: u milosråu svojem mnogo si ih puta izbavio.Neh 9:29 Ti si ih opominjao da se vrate tvome Zakonu: ali se oniuzjoguniæe,nepokorni tvojim zapovijedima; grijeæili su protiv naredaba tvojih, a çovjekœivi kad ih obdrœava. Leåa su izvlaçili, æije ukruøivali i nisu sluæali.Neh 9:30 Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih Duhom opom-injaopo sluœbi svojih proroka; no nisu sluæali. Tada si ih predao u ruke narodazemaljskih.Neh 9:31 U velikom milosråu svojem ti ih nisi uniætio, ni ostavio ih nisi, jersi ti Bog milostiv i pun samilosti.Neh 9:32 A sada, o Boœe naæ, veliki Boœe, jaki i straæni, koji çuvaæ Savezi dobrohotnost, neka ne bude pred licem tvojim neznatna sva ova nevoljakoja je snaæla nas, kraljeve naæe i knezove, sveøenike i proroke naæe,oçeve naæe i sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva pa do danas.Neh 9:33 Ti si pravedan u svemu æto nas je snaælo, jer si ti pokazaovjernost,a mi zloøu svoju.Neh 9:34 Kraljevi naæi i knezovi, sveøenici i oci naæi nisu vræili Zakonatvoga,nisu osluækivali naredaba tvojih i opomena koje si im davao.Neh 9:35 Premda su bili u svom kraljevstvu, u velikim dobrima koja si imçinio,u prostranoj i plodnoj zemlji koju si im dao, oni ti nisu sluœili i od svojih zlihdjela nisu se odvraøali.Neh 9:36 Mi smo danas, evo, robovi i u zemlji koju si bio dao ocimanaæim da uœivaju njene plodove i njena dobra, evo u njoj mi robujemo.Neh 9:37 Njeni obilni prihodi idu kraljevima koje si nam postavio zboggrijehanaæih, i gospodare oni po volji svojoj tjelesima naæim i stokom naæom.Ah, u velikoj smo nevolji!Obveze zajedniceNeh 10:1 I zbog svega toga obvezujemo se pismeno na vjernost.” Nazapeçaøenoj ispravi stajala su imena naæih knezova, levita i sveøenika...Neh 10:2 Na zapeçaøenoj ispravi su bili: namjesnik Nehemija, sin Haka-lijin, i Sidkija,Neh 10:3 Seraja, Azarja, Jeremija,Neh 10:4 Paæhur, Amarja, Malkija,Neh 10:5 Hatuæ, Æebanija, Maluk,Neh 10:6 Harim, Meremot, Obadja,Neh 10:7 Daniel, Gineton, Baruk,Neh 10:8 Meæulam, Abija, Mijamin,Neh 10:9 Maazja, Bilgaj, Æemaja - to su sveøenici.Neh 10:10 Zatim leviti: Jeæua, sin Azanijin, Binuj, od sinova Henada-dovih - Kadmiel,Neh 10:11 i braøa njihova: Æekanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan,Neh 10:12 Mika, Rehob, Haæabja,Neh 10:13 Zakur, Æerebja, Æebanija,Neh 10:14 Hodija, Bani, Beninu.Neh 10:15 Glavari naroda: Paroæ, Pahat Moab, Elam, Zatu, Bani,Neh 10:16 Buni, Azgad, Bebaj,Neh 10:17 Adonija, Bigvaj, Adin,Neh 10:18 Ater, Ezekija, Azur,Neh 10:19 Hodija, Haæum, Besaj,Neh 10:20 Harif, Anatot, Nebaj,Neh 10:21 Magpijaæ, Meæulam, Hazir,

410Neh 10:22 Meæezabel, Sadok, Jadua,Neh 10:23 Pelatja, Hanan, Anaja,Neh 10:24 Hoæea, Hananija, Haæub,Neh 10:25 Haloheæ, Pilha, Æobek,Neh 10:26 Rehum, Haæabna, Maaseja,Neh 10:27 Ahija, Hanan, Anan,Neh 10:28 Maluk, Harim, Baana.Neh 10:29 ... ali i ostali narod, sveøenici, leviti - vratari, pjevaçi, netinci- i svi koji su se prema Zakonu Boœjem odvojili od zemaljskih naroda, ai njihove œene, sinovi i køeri, svi koji su bili sposobni da razumiju,Neh 10:30 prikljuçili su se svojoj braøi i glavarima te su se obvezaliprisegom i zakletvom da øe stupati prema Zakonu Boœjem, koji je danpo rukama Mojsija, sluge Boœjega, i da øe drœati i vræiti sve zapovijediJahve, Boga naæega, njegove naredbe i zakone.Neh 10:31 I osobito: da neøemo davati svojih køeri narodima zemaljskimi njihovih køeri neøemo uzimati svojim sinovima.Neh 10:32 I ako narodi zemlje donesu na prodaju robu ili kakvo god œitou dan subotnji, mi niæta neøemo od njih kupovati u subotu ni u drugiposveøeni dan. Svake sedme godine ostavljat øemo zemlju da poçinei otpuætati dugove svake ruke.Neh 10:33 Uzeli smo kao obvezu: da øemo svake godine davati treøinuæekela za bogosluœje u Domu Boga svojega:Neh 10:34 za postavljeni kruh, za trajne prinosnice i za svagdanjepaljenice, za œrtve subotnje, mladog mjeseca, blagdanske i za okajnice,da se pomiri Izrael; i za svaku sluœbu u Domu Boga naæega.Neh 10:35 Mi sveøenici, leviti i narod bacili smo œdrijeb za prinos drvakoja treba da odreåenog dana svake godine prema svojim obiteljimadonosimo u Dom Boga naæega za vatru na œrtveniku Jahve, Boganaæega, kako je zapisano u Zakonu;Neh 10:36 da øemo svake godine donositi u Dom Jahvin prvine odplodova zemlje i prve plodove svakoga drvetaNeh 10:37 i prvoroåene sinove i prvine svoje stoke, kako je to pisano uZakonu - prvine od krupne i sitne stoke neka se odnose u Dom Boganaæega, jer su odreåene sveøenicima koji sluœe u Domu Boga naæega.Neh 10:38 Povrh toga prvine svojih naøava, plodova svakog drveta,novoga vina i ulja nosit øemo sveøenicima u sobe Doma Boga naæega;a desetinu od svoje zemlje levitima, jer leviti uzimaju desetinu u svimmjestima gdje radimo.Neh 10:39 Sveøenik, sin Aronov, neka prati levite kad skupljaju desetinu.Leviti neka donose desetinu desetine u Dom Boga naæega, u soberiznice,Neh 10:40 jer su onamo duœni, Izraelci i leviti donositi prinos od œita, vinai ulja. Ondje se nalaze posude svetiæta, sveøenici u sluœbi, vratari i pjevaçi.Neøemo viæe zanemarivati Doma Boga svojega.Neh 11:1 Tada se nastaniæe knezovi narodni u Jeruzalemu. Ostali jenarod bacao œdrijeb da od svakih deset ljudi izaåe jedan koji øe stanovatiu svetom gradu Jeruzalemu, dok øe ostalih devet ostati u drugimgradovima.Neh 11:2 I narod je blagoslovio sve ljude koji su dragovoljno htjeli œivjetiu Jeruzalemu.Neh 11:3 A evo glavara pokrajinskih koji su se nastanili u Jeruzalemu ipo gradovima Judeje. Izrael, sveøenici, leviti, netinci i sinovi Salomonovihslugu nastanili su se u svojim gradovima, svaki na svome posjedu.Neh 11:4 U Jeruzalemu se nastaniæe sinovi Judini i sinovi Benjaminovi.Od sinova Judinih: Ataja, sin Uzije, sina Zaharijina, sina Amarjina, sinaÆefatjina, sina Mahalalelova, od sinova Faresovih;Neh 11:5 Maaseja, sin Baruha, sina Kol-Hozea, sina Hazaje, sina Adaje,sina Jojariba, sina Zaharije, sina Æelina.Neh 11:6 Svega je bilo Faresovih sinova u Jeruzalemu çetiri stotineæezdeset i osam ljudi sposobnih za boj.Neh 11:7 Evo Benjaminovih sinova: Salu, sin Meæulama, sina Joedova,sina Pedajina, sina Kolajina, sina Maasejina, sina Itielova, sina Jeæajina,Neh 11:8 i braøa njegova: sposobnih za boj devet stotina dvadeset iosam.Neh 11:9 Joel, sin Zikrijev, bio je njihov zapovjednik, i Juda, sin Hasenuin,drugi upravitelj grada.Neh 11:10 Od sveøenika: Jedaja, Jojarib, Jakin,Neh 11:11 Seraja, sin Hilkije, sina Meæulama, sina Sadoka, sina Mera-jota, sina Ahituba, predstojnik Doma Boœjega, iNeh 11:12 njihova braøa koja su vræila sluœbu u Domu: osam stotinadvadeset i dvojica; i Adaja, sin Jerohama, sina Pelalije, sina Amsija,

411sina Zaharije, sina Paæhura, sina Malkijina,Neh 11:13 i njegova braøa, glavari obitelji: dvjesta çetrdeset i dvojica; iAmasaj, sin Azarela, sina Ahzaja, sina Meæilemota, sina Imerova,Neh 11:14 i njihove braøe, sposobnih za boj: stotinu dvadeset i osam.Zapovjednik nad njima bio je Zabdiel, sin Hagedolimov.Neh 11:15 Od levita: Æemaja, sin Haæuba, sina Azrikama, sina Haæabje,sina Bunijeva;Neh 11:16 i Æabtaj i Jozabad, od glavara levitskih, za nadzor vanjskihposlova Doma Boœjega;Neh 11:17 i Matanija, sin Miheja, sina Zabdijeva, sina Asafova, koji jeravnao psalmima, poçinjao zahvale i molitve; i Bakbukja, drugi meåusvojom braøom; i Abda, sin Æamue, sina Galala, sina Jedutunova.Neh 11:18 Svega je levita bilo u Svetom gradu: dvjesta osamdeset içetiri.Neh 11:19 A vratari: Akub, Talmon i njihova braøa koja su çuvala straœuna vratima: stotinu sedamdeset i dva.U ostalim gradovimaNeh 11:20 A ostali Izraelci, sveøenici i leviti, nastaniæe se u svimgradovima Judeje, svaki na svojoj baætini i po naseljima u njihovimpoljima.Neh 11:21 Netinci su stanovali u Ofelu; Siha i Giæpa bijahu na çelu neti-naca.Neh 11:22 Predstojnik je levitima u Jeruzalemu bio Uzi, sin Banija, sinaHaæabje, sina Matanije, sina Mihejina. On je bio od sinova Asafovih, kojisu bili pjevaçi za sluœbu Doma Boœjega.Neh 11:23 Jer je za njih bila kraljeva zapovijed i uredba za svakodnevnusluœbu.Neh 11:24 Petahja, sin Meæezabelov, od sinova Zeraha, sina Judina,bio je kraljev povjerenik za sve poslove s narodom.Neh 11:25 Od sinova Judinih nastanili su se u Kirjat Haarbi i njezinimzaseocima, u Dibonu i njegovim zaseocima, u Jekabseelu i njegovimnaseljima,Neh 11:26 u Jesui, u Moladi, u Bet Peletu,Neh 11:27 u Hasar Æualu, u Beer Æebi i u njenim zaseocima,Neh 11:28 u Siklagu, u Mekoni i njenim zaseocima,Neh 11:29 u En Rimonu, u Sori, u Jarmutu,Neh 11:30 Zanoahu, Adulamu i njihovim naseljima; u Lakiæu i njegovimpoljima, u Azeki i njenim zaseocima: tako su se naselili od Beer Æebesve do Hinomske doline.Neh 11:31 Benjaminovi sinovi œivljahu u Gebi, Mikmasu, Aju i Betelu i unjihovim zaseocima,Neh 11:32 u Anatotu, Nobu, Ananiji,Neh 11:33 Hasoru, Rami, Gitajimu,Neh 11:34 Hadidu, Seboimu, u Nebalatu,Neh 11:35 Lodu, Ononu i u Dolini rukotvoraca.Neh 11:36 Skupine levita nalazile su se u Judi i Benjaminu.Sveøenici i leviti, povratnici iz suœanjstvaNeh 12:1 Ovo su sveøenici i leviti koji su doæli sa Zerubabelom, sinomÆealtielovim, i Jeæuom: Seraja, Jeremija, Ezra,Neh 12:2 Amarja, Maluk, Hatuæ,Neh 12:3 Æekanija, Rehum, Meremot,Neh 12:4 Ido, Gineton, Abija,Neh 12:5 Mijamin, Maadja, Bilga,Neh 12:6 Æemaja, Jojarib, Jedaja,Neh 12:7 Salu, Amok, Hilkija i Jedaja. To su bili glavari sveøeniçki injihova braøa za Jeæuina vremena.Neh 12:8 A leviti: Jeæua, Binuj, Kadmiel, Æerebja, Juda i Matanija - ovajpotonji i njegova braøa ravnali su hvalospjevima.Neh 12:9 Bakbukja i Uni i braøa njihova izmjenjivali su se s njima usluœbi.Rodoslovlje velikih sveøenikaNeh 12:10 Jeæua rodi Jojakima; Jojakim rodi Elijaæiba, a Elijaæib Jojadu;Neh 12:11 Jojada rodi Jonatana, a Jonatan rodi Jaduu.Sveøenici i leviti u vrijeme velikog sveøenika JojakimaNeh 12:12 U Jojakimovo vrijeme glavari sveøeniçkih obitelji bijahu:Serajine obitelji Meraja; Jeremijine Hananja;Neh 12:13 Ezrine Meæulam; Amarjine Johanan;Neh 12:14 Malukove Jonatan; Æebanijine Josip;Neh 12:15 Harimove Adna; Meremotove Helkaj;Neh 12:16 Idove Zaharija; Ginetonove Meæulam;Neh 12:17 Abijine Zikri; Minjaminove ...; obitelji Moadjine Piltaj;

412Neh 12:18 Bilgine Æamua; Æemajine Jonatan;Neh 12:19 Jojaribove Matenaj; Jedajine Uzi;Neh 12:20 Saluove Kelaj; Amokove Eber;Neh 12:21 Hilkijine Haæabja; Jedajine Netanel.Neh 12:22 U vrijeme Elijaæiba, Jojade, Johanana i Jadue bili su popisaniglavari levitskih obitelji i sveøenici sve do kraljevanja Darija Perzijanca.Neh 12:23 Sinovi Levijevi: glavari obitelji bili su zabiljeœeni u Knjiziljetopisa, do vremena Johanana, sina Elijaæibova.Neh 12:24 Glavari levitski bili su: Haæabja, Æerebja, Jeæua, Binuj, Kad-miel, a njihova braøa, koja su stajala prema njima da pjevajunaizmjeniçno pohvale i zahvalnice prema uredbama Davida, Boœjegçovjeka,Neh 12:25 bijahu: Matanija, Bakbukja i Obadja. A Meæulam, Talmon iAkub, vratari, çuvali su straœu kod skladiæta blizu vrata.Neh 12:26 Ti su œivjeli u vrijeme Jojakima, sina Jeæue, sina Josada-kova, i u vrijeme upravitelja Nehemije i knjiœevnika sveøenika Ezre.Posveta jeruzalemskog zidaNeh 12:27 Kad je bila posveta jeruzalemskoga zida, potraœili su levitesvugdje gdje su stanovali da ih dovedu u Jeruzalem te proslave posveturadoæøu, zahvalnicama i pjesmom uz cimbale, harfe i citre.Neh 12:28 I skupiæe se pjevaçi, sinovi Levijevi, iz kraja oko Jeruzalema,iz netofatskih sela,Neh 12:29 iz Bet Hagilgala, iz Gebe i polja Azmaveta: jer su pjevaçi sebisagradili sela oko Jeruzalema.Neh 12:30 Sveøenici i leviti oçistili su sebe, a zatim su oçistili narod,vrata i zid.Neh 12:31 Tada sam izveo judejske knezove na zid i sastavio dva velikazbora. Prvi je iæao desno niza zid, prema Smetliænim vratima;Neh 12:32 za njima su iæli Hoæaja i polovina judejskih knezova -Neh 12:33 Azarja, Ezra i Meæulam,Neh 12:34 Juda, Benjamin, Æemaja i Jeremija,Neh 12:35 a od sveøeniçkih sinova s trubljama: Zaharija, sin Jonatana,sina Æemaje, sina Matanije, sina Mikaje, sina Zakura, sina Asafa,Neh 12:36 s braøom njihovom Æemajom, Azarelom, Milalajem, Gilala-jem, Maajem, Netanelom, Judom, Hananijem, s glazbalima Davida,Boœjega çovjeka. A Ezra, knjiœevnik, iæao je pred njima.Neh 12:37 Kod Izvorskih vrata popeli su se njima nasuprot kraj ste-penica Davidova grada, zidnim usponom od Davidove palaçe sve doVodenih vrata na istoku.Neh 12:38 Drugi zbor, a za njim ja i polovica narodnih knezova, iæao jenalijevo zidom i Peøkom kulom sve do Trœnog zida,Neh 12:39 pa onda iznad Efrajimovih vrata, Starih vrata, Ribljih vrata,Hananelove kule, kule Meaha, sve do Ovçjih vrata. Zaustavili su se kodZatvorskih vrata.Neh 12:40 Potom su oba zbora zauzela mjesto u Domu Boœjem. Takoi ja i sa mnom polovica odliçnika,Neh 12:41 sveøenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elijoenaj,Zaharija, Hananija s trubama,Neh 12:42 zatim Maaseja, Æemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elami Ezer. Pjevaçi su pjevali pod ravnanjem Jizrahjinim.Neh 12:43 Toga su dana prinesene velike œrtve, ljudi su dali oduækaradosti, jer ih je Bog ispunio velikom radoæøu, veselile se i œene i djeca.I radost Jeruzalema çula se nadaleko.Neh 12:44 U to su vrijeme postavljeni ljudi da nadziru spremiæta prinosa,prvina, desetina i da s polja uz gradove skupljaju dijelove koje Zakondodjeljuje sveøenicima i levitima. Jer su se Judejci radovali sveøenici-ma i levitima koji su bili u sluœbi.Neh 12:45 Oni su vræili sluœbu Bogu svome i sluœbu oçiæøenja - kao ipjevaçi i vratari - prema odredbi Davida i njegova sina Salomona.Neh 12:46 Jer od Davidovih i Asafovih dana, od davnine, postoje pjevaçkiglavari i pjesme pohvalne i zahvalnice Bogu.Neh 12:47 Zato je sav Izrael u vrijeme Zerubabela i u Nehemijino vrijemedan za danom davao dijelove odreåene za pjevaçe i vratare. Davali sulevitima posveøene darove, a leviti su davali sinovima Aronovim.Neh 13:1 U ono vrijeme çitala se narodu knjiga Mojsijeva i ondje senaælo zapisano da Amonac i Moabac ne smiju nikada uøi u zbor Boœji,Neh 13:2 jer nisu sinovima Izraelovima izaæli u susret s kruhom i vodom,nego su çak najmili protiv njih Bileama da ih prokune, ali je naæ Bogobratio kletvu u blagoslov.Neh 13:3 Kad su çuli Zakon, iskljuçili su iz Izraela sve strance.Drugo Nehemijino poslanje

413Neh 13:4 A prije toga sveøenik Elijaæib, postavljen nad sobama DomaBoga naæega, bijaæe svom roåaku TobijiNeh 13:5 uredio prostranu sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan,posuåe, desetine œita, vina i ulja, odreåene za levite, pjevaçe i vratare,i doprinosi za sveøenike.Neh 13:6 U to vrijeme nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i drugegodine babilonskog kralja Artakserksa otiæao kralju; ali poslije nekogvremena izmolio sam u kraljaNeh 13:7 da se mogu vratiti u Jeruzalem. Tada doznadoh za zlo djeloæto ga uçini Elijaæib uredivæi Tobiji sobu u predvorjima Doma Boœjega.Neh 13:8 To me veoma rasrdilo: izbacih iz sobe sav namjeætaj TobijinastanaNeh 13:9 i naredih da se sobe oçiste, zatim unesoh onamo posuåeDoma Boœjega, prinose i tamjan.Neh 13:10 Doznadoh i to da levitima nisu davali njihovih dijelova i da suse i leviti i pjevaçi, odreåeni za sluœbu, razbjeœali svaki u svoje polje.Neh 13:11 I prekorih odliçnike i rekoh: “Zaæto je zapuæten Dom Boœji?”Zatim skupih levite i pjevaçe i vratih ih k njihovim sluœbama.Neh 13:12 Tada je sva Judeja donosila u spremiæta desetinu œita, vinai ulja.Neh 13:13 Nad spremiætima postavio sam sveøenika Æelemju,knjiœevnika Sadoka i levita Pedaju, a uz njih Hanana, sina Zakura, sinaMatanijina. Njih su smatrali pouzdanima; njihova je duœnost bila da di-jele svojoj braøi.Neh 13:14 Zato, sjeti se mene, Boœe moj: ne prezri mojih poboœnih djelakoja uçinih za Dom Boga svoga i za sluœbu u njemu.Neh 13:15 U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescimau dan subotnji; drugi su nosili snopove œita, tovarili na magarce vino,groœåe, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u Jeru-zalem. I prekorih ljude æto u taj dan prodaju œiveœ.Neh 13:16 A Tirci koji su œivjeli u Jeruzalemu donosili su onamo ribu isvakovrsnu robu da je prodaju Œidovima u subotu.Neh 13:17 Prekorih judejske velikaæe i rekoh im: “Kakvo to zlo djeloçinite i oskvrnjujete dan subotnji?Neh 13:18 Nisu li tako çinili i vaæi oci te je Bog naæ doveo svu ovu nesreøuna nas i na ovaj grad? A zar vi œelite umnaœati gnjev protiv Izraela skvrneøisubotu?”Neh 13:19 I zapovjedih joæ da uoçi subote, kad se mrak spusti na jeru-zalemska vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se ne otvaraju do izasubote! Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosinikakav tovar u dan subotnji.Neh 13:20 Jednom su ili dvaput trgovci i prodavaçi svakovrsne robeproveli noø izvan Jeruzalema,Neh 13:21 ali sam ih upozorio i rekao im: “Zaæto provodite noø pod zidom?Ako to ponovite, dignut øu na vas ruku!” Od toga vremena nisu viæedolazili u subotu.Neh 13:22 Zapovjedio sam levitima da se oçiste i da doåu çuvati vrata,kako bi se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Boœemoj, i smiluj mi se po svome velikom milosråu!Neh 13:23 Onih sam dana vidio i Œidove koji se bijahu oœeniliAædoåankama, Amonkama i Moapkama.Neh 13:24 Polovica njihovih sinova govorila je aædodski ili jezikom ovogaili onoga naroda: viæe nisu znali govoriti œidovski.Neh 13:25 Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, çupao im kose izaklinjao ih Bogom: “Ne dajite svojih køeri njihovim sinovima i ne uzimajteœene od njihovih køeri za svoje sinove, a ni za sebe!Neh 13:26 Nije li u tome sagrijeæio Salomon, kralj Izraelov? Meåumnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je drag Bogu svomei Gospod ga je postavio kraljem nad svim Izraelom. Ali su i njega tuåinkenavele na grijeh!Neh 13:27 Treba li sluæati kako i vi çinite veliko zlo i postajete nevjerniBogu naæemu œeneøi se tuåinkama?”Neh 13:28 Jedan od sinova Jojade, sina velikog sveøenika Elijaæiba,bijaæe zet Horonjaninu Sanbalatu. Njega sam otjerao od sebe.Neh 13:29 Spomeni se, Boœe moj, ovih ljudi, jer su oskvrnuli sveøeniætvoi zavjet sveøeniçki i levitski.Neh 13:30 Tako sam ih oçistio od svega tuåega i opet uspostavio sluœbesveøenika i levita dodijelivæi svakome njegov posao.Neh 13:31 Uredio sam i da se nose drva u odreåene dane i prvine.Sjeti me se, Boœe moj, za moje dobro!

414

ESTERAAhasverova gozbaEst 1:1 Bilo je u vrijeme Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao nadsto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije.Est 1:2 U to vrijeme, dok je kralj Ahasver sjedio na prijestolju svogakraljevstva u tvråavi grada Suze,Est 1:3 treøe godine svoga kraljevanja, priredi on gozbu za sve svojeknezove i sluœbenike. Naæli su se tako pred njim zapovjednici perzijskei medijske vojske, odliçnici i pokrajinski upravitelji.Est :4 Punih sto i osamdeset dana pokazivaæe on bogatstvo i slavukraljevstva svoga i veliçanstveni sjaj veliçine svoje.Est 1:5 Kad je proælo to vrijeme, priredi kralj u vrtnom trijemu svoje palaçesedmodnevnu gozbu za sav narod koji se nalazio u tvråavi grada Suze,od najviæega pa do najniœega.Est 1:6 Zavjese od najfinijeg lana, vune, ljubiçasta skrleta bile supriçvræøene vrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne prstenove nastupovima od bijela mramora. Na podu od zelenog i bijelog mramora,sedefa i skupocjenog kamenja, nalazile se postelje od srebra i zlata.Est 1:7 Za piøe su sluœili zlatni pehari, sve jedan drukçiji od drugoga, avina je bilo kraljevski obilno, kako i dolikuje kraljevskoj moøi.Est 1:8 Pilo se po nekom pravilu, ali ne prisilno, jer je kralj bio narediosvim nadzirateljima svoga dvora da sa svakim postupaju prema njegovojœelji.Est 1:9 I kraljica Vaæti priredi gozbu za œene u kraljevskoj palaçi kraljaAhasvera.Est 1:10 Sedmoga dana, kad srce kraljevo bijaæe veselo od vina, narediMehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmoricieunuha koji su mu sluœili,Est 1:11 da dovedu preda njega kraljicu Vaæti s kraljevskom krunom, dabi pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bilaprivlaçna.Est 1:12 Ali se kraljica Vaæti ne htjede odazvati kraljevu pozivu æto joj gaprenesoæe dvorani. Kralj se tada veoma razbjesni i njegova se srdœbarasplamsa.Est 1:13 Onda zapita mudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljevposao tako prouçavao meåu onima koji su poznavali zakone i pravo.Est 1:14 Najbliœi su mu bili Karsena, Setar, Admata, Taræiæ, Mares,Marsena i Memukan, sedam knezova Perzije i Medije. Oni su smjeligledati kraljevo lice i zauzimali su najistaknutija mjesta u kraljevstvu.Est 1:15 Upita ih: “Æto treba prema zakonu poduzeti protiv kraljice Vaæti,koja se nije pokorila zapovijedi kralja Ahasvera koju su joj saopøilidvorani?”Est 1:16 Memukan tada odgovori pred kraljem i knezovima: “Kraljica jeVaæti skrivila ne samo kralju nego i svim poglavarima i svem narodu kojiprebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera.Est 1:17 Jer øe za drœanje kraljiçino doznati sve œene pa øe preziratisvoje muœeve govoreøi: ‘Kralj je Ahasver naredio da dovedu preda njegakraljicu Vaæti, ali ona ne htjede doøi.’Est 1:18 I œene øe knezova perzijskih i medijskih, poæto doznaju zakraljiçino ponaæanje, joæ danas pripovijedati svim poglavarima kraljevim,pa øe biti prkosa i prezira u izobilju.Est 1:19 Stoga, svidi li se kralju, neka se objavi kraljevska naredba iumetne meåu zakone Perzije i Medije, tako da se viæe ne moœe opoz-vati, da se Vaæti ne smije viæe pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kraljneka preda kraljevsku çast drugoj œeni, boljoj od nje.Est 1:20 Kad se ta naredba koju øe kralj uçiniti proçuje po svemkraljevstvu, koje je zaista veliko, sve øe œene iskazivati poætovanje svojimmuœevima, od najviæega pa do najniœega.”Est 1:21 Rijeç se svidje i kralju i njegovim knezovima. Stoga on uçinikako mu je savjetovao Memukan.Est 1:22 Uputi pisma u sve kraljevske pokrajine, svakoj pokrajini pis-mom kojim se ona sluœila, a svakom narodu njegovim jezikom, da svakimuœ bude gospodar u svojoj kuøi.Traœi se nova kraljicaEst 2:1 Poslije tih dogaåaja, kako mu se utiæa gnjev, kralj Ahasver sjetise Vaætije, onoga æto je ona uçinila i æto je bilo odluçeno protiv nje.Est 2:2 Rekoæe tada momci æto sluœahu kralja: “Neka se potraœe zakralja mlade djevojke, djevice lijepa izgleda.

415Est 2:3 Kralj neka odredi u svim pokrajinama svojega kraljevstva pov-jerenike da mu sakupe sve djevice pristala izgleda u tvråavi grada Suze,u haremu, pod upravom Hegeja, kraljeva eunuha, çuvara œena. On øese pobrinuti za njihovu njegu.Est 2:4 Ona djevojka koja se najviæe svidi oçima kraljevim neka kraljujeumjesto Vaætije.”Bijaæe to po volji kralju, i on tako uradi.Est 2:5 U tvråavi grada Suze bio je neki Œidov koji se zvao Mordokaj, sinJaira, sina Æimeja, sina Kiæova, iz plemena Benjaminova.Est 2:6 On je bio protjeran iz Jeruzalema meåu prognanicima koje jebabilonski kralj Nabukodonozor odveo zajedno s judejskim kraljemJekonijom.Est 2:7 On je odgajao Hadasu, to jest Esteru, køerku strica svoga, jerona ne imaåaæe ni oca ni majke. Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda.Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k sebi kaokøerku.Est 2:8 Kako se zaçu za kraljevu rijeç i njegovu naredbu, mnogo sedjevojaka skupi u tvråavi grada Suze pod Hegejevim nadzorom. Takodovedoæe i Esteru u kraljevu palaçu, pod nadzor Hegeja, çuvara œena.Est 2:9 Djevojka se svidje njegovim oçima, steçe ona njegovu naklonosti on se pobrinu za njezino uljepæavanje i uzdrœavanje. Uz to joj dadesedam najvrednijih ropkinja kraljevskog dvora i premjesti je, skupa sdjevojkama, u najudobnije prostorije harema.Est 2:10 Estera ne spomenu ni naroda ni obitelji kojoj je pripadala, jer jojMordokaj bijaæe zabranio da to uçini.Est 2:11 Svakoga je dana Mordokaj æetao pred dvoriætem harema da bidoznao kako se Estera osjeøa i kako se prema njoj odnose.Est 2:12 Svaka je djevojka morala uøi kralju kad je na nju, prema uredbiza œene, doæao red, to jest nakon dvanaest mjeseci. Jer tada sezavræavalo razdoblje njihova uljepæavanja: æest mjeseci uljem iz mirne,a æest mjeseci balzamom i ostalim pomastima za œensku njegu.Est 2:13 Pa kad bi djevojka ulazila kralju, bilo joj je dopuæteno da sasobom iz harema u kraljevsku palaçu ponese sve æto bi zatraœila.Est 2:14 Ona bi ulazila uveçer, a ujutro bi se vraøala u drugi harem, podnadzorom Æaaægaza, kraljeva eunuha, çuvara prileœnica. Viæe se ne bivraøala kralju, osim ako bi je posebno zaœelio i dozvao je k sebi poimence.Est 2:15 Kada doåe red na Esteru, køerku Abihajla, koji je bio stricMordokaja koji ju je bio pokøerio, da uåe kralju, ona ne zatraœi niæta osimonoga æto joj bijaæe rekao Hegej, kraljev eunuh, çuvar œena. Ipak jepobuåivala udivljenje svih koji su je gledali.Est 2:16 Esteru, dakle, uvedoæe kralju Ahasveru, u njegovu kraljevskupalaçu, u desetom mjesecu, mjesecu Tebetu, sedme godine njegovavladanja.Est 2:17 Kralj zavolje Esteru viæe od svih drugih œena; viæe nego sveostale djevice ona mu omilje i predobi ona njegovu naklonost. I poloœion na njezinu glavu kraljevsku krunu, pa mjesto Vaætije ona posta kralji-com.Est 2:18 Nakon toga priredi kralj u çast Estere veliku gozbu za svojeknezove i sluœbenike; svim pokrajinama odredi odmor i razda darovekraljevski dareœljivo.Mordokaj i HamanEst 2:19 Kad su drugi put djevojke bile skupljene, Mordokaj sjeåaæe navratima kraljevim.Est 2:20 Estera ne oda ni naroda ni obitelji iz koje je potjecala, kao ætojoj Mordokaj bijaæe naredio. Estera se i dalje drœala svih Mordokajevihuputa kao kad se nalazila pod njegovim skrbniætvom.Est 2:21 U ono vrijeme kad je Mordokaj sjedio na vratima kraljevim,Bigtan i Tereæ, dva kraljeva dvoranina, çuvari praga, planuæe gnjevomi poçeæe snovati da podignu ruku na kralja Ahasvera.Est 2:22 Za tu njihovu namjeru sazna Mordokaj. On je dojavi kraljiciEsteri, a Estera je u Mordokajevo ime saopøi kralju.Est 2:23 Sve se izvidje i otkri se zavjera, pa obojica budu objeæena ostup. To se pred kraljem zapisa u knjizi Ljetopisa.Est 3:1 Poslije tih dogaåaja kralj Ahasver promaknu Hamana, Hamdatinasina, Agaåanina: uzvisi ga i njegovo prijestolje postavi iznad svih ostalihdostojanstvenika koji su bili s njim.Est 3:2 Svi sluœbenici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratimaprigibali bi koljena i padali niçice pred Hamanom, jer je tako zapovjediokralj. Ali Mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao niçice.Est 3:3 Sluœbenici kraljevi koji su se nalazili na vratima kraljevim rekoæeMordokaju: “Zaæto prestupaæ kraljevu zapovijed?”

416Est 3:4 Iako su mu oni to ponavljali svaki dan, on ih ne posluæa. Onda onito dojaviæe Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajevo opravdanje. Jer imbijaæe rekao da je Œidov.Est 3:5 Kad Haman utvrdi da Mordokaj niti prigiba koljeno niti pada niçicepred njim, jako se razljuti.Est 3:6 A kad dozna kojemu narodu pripada, uçini mu se premalo podiøiruke na samog Mordokaja nego naumi s njim pobiti i sve Œidove koji suœivjeli u svem kraljevstvu Ahasverovu.Est 3:7 U prvom mjesecu, to jest u mjesecu Nisanu, dvanaeste godineAhasverova kraljevanja u nazoçnosti Hamana baciæe “Pur”, to jestœdrijeb, da utvrde dan i mjesec. Œdrijeb pade na trinaesti dandvanaestoga mjeseca, to jest na mjeseca Adara.Odluka o zatoruEst 3:8 I Haman kaza kralju Ahasveru: “U svim pokrajinama tvogakraljevstva ima jedan narod razasut meåu drugim narodima i od njihodvojen. Njegovi su zakoni drukçiji od zakona u svih ostalih naroda. Onise ne drœe kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru.Est 3:9 Ako je kralju po volji, neka se raspiæe da se oni zatru; a ja øuizbrojiti deset tisuøa srebrnih talenata na ruke povjerenika da ih po-hrane u kraljevsku riznicu.”Est 3:10 Nakon toga kralj skinu peçatni prsten s ruke i preda ga Ha-manu, sinu Hamdatinu, Agaåaninu, neprijatelju Œidova,Est 3:11 i kaza mu: “Neka ti bude novac i narod, pa uçini s njim æto budedobro u tvojim oçima.”Est 3:12 Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari,pa o onome æto je naloœio Haman sastaviæe pisma i upraviæe ihkraljevskim namjesnicima, upraviteljima æto stajahu na çelu pojedinihpokrajina, knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajininjezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisanau kraljevo ime i na njima je udaren kraljev peçat.Est 3:13 Po skoroteçama razaslane su svim kraljevim pokrajinamaposlanice da se svi Œidovi, od djeçaka do staraca, djeca i œene uniæte,pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, ito trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara.Est 3:14 Sadrœaj ove naredbe, koja je imala postati zakonom u svakojpokrajini, bio je objavljen svim narodima da bi bili spremni za taj dan.Est 3:15 Skoroteçe œurno potekoæe s kraljevskom naredbom. Zakon biobjavljen i u tvråavi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i çastili se, gradje Suza bio uznemiren.Mordokaj i Estera predusreøu opasnostEst 4:1 Mordokaj doznade za sve æto se dogodilo: razdera na sebi haljine,navuçe kostrijet, posu se pepelom i proåe posred grada kukajuøi glasnoi gorko.Est 4:2 Doåe samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi nemogaæe kroz njih proøi.Est 4:3 U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva rijeç i njegovproglas, meåu Œidovima zavladala œalost: postili su, plakali i jadikovali.Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta leœaj.Est 4:4 Esterine djevojke i njezini eunusi doåoæe da je o tome obavijeste.Kraljica se veoma uznemiri. Posla Mordokaju haljine da bi ih obukao askinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi.Est 4:5 Nato Estera pozva Hataka, jednog od kraljevih eunuha koji joj jebio odreåen za sluœbu, pa ga posla k Mordokaju da dozna od njega ætose dogodilo i zbog çega je takav.Est 4:6 Hatak ode do Mordokaja na gradski trg, pred vrata kraljeva.Est 4:7 Mordokaj mu pripovjedi æto mu se dogodilo i podrobno gaobavijesti o novcu koji je Haman obeøao poloœiti u kraljevu riznicu da bimogao uniætiti Œidove.Est 4:8 Dade mu i prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja je objavljenau Suzi, da je pokaœe Esteri te da joj javi i naloœi neka ide kralju: neka gamoli za milost i posreduje kod njega za svoj narod.Est 4:9 Hatak se vrati i donese Esteri Mordokajevu poruku.Est 4:10 Estera odvrati Hataku i naredi mu da saopøi Mordokaju:Est 4:11 “Svi sluœbenici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kakosvakoga onoga, bio on muækarac ili œena, koji nepozvan uåe kralju uunutraænje predvorje çeka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim akokralj ne pruœi takvome svoje zlatno œezlo i poætedi mu œivot. A ja veøtrideset dana nisam bila pozvana kralju.”Est 4:12 Mordokaju bijahu saopøene Esterine rijeçi,Est 4:13 pa on poruçi Esteri: “Nemoj misliti da øeæ se zato æto se nalaziæu kraljevoj palaçi spasiti jedina od svih Œidova:

417Est 4:14 jer budeæ li u ovoj prilici æutjela, doøi øe Œidovima pomoø i spass druge strane, a ti øeæ s kuøom svoga oca propasti. Tko zna nisi li se baæi popela do kraljevske çasti zbog çasa kao æto je ovaj?”Est 4:15 Estera i opet poruçi Mordokaju:Est 4:16 “Hajde, sakupi sve Œidove koji se nalaze u Suzi. Postite za me:tri dana i tri noøi ne jedite niti pijte. I ja øu tako postiti sa svojim djevo-jkama. Tako pripremljena uøi øu kralju i unatoç zakonu, pa treba li dapoginem, poginut øu.”Est 4:17 Mordokaj se onda povuçe i uçini æto mu je naredila Estera.Estera pred kraljemEst 5:1 Treøega dana, Ester obuçe kraljevske haljine i kroza sva je vratauæla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, Podigavæisvoje lice i podigavæi zlatno œezlo, postavi ga na vrat Esteri, zagrli je ireçe: “Govori mi!”Est 5:2 Ona mu reçe: “Spazih te, gospodaru, kao anåela Boœjega, pa mise uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si, gospodaru, divani lice ti je puno draœesti.” Dok je joæ govorila, klonu od iznemoglosti. Kraljse uznemiri, a sva ju je posluga njegova hrabrila.Est 5:3 Kralj joj reçe: “Æto je tebi, kraljice Estero? Æto œeliæ? Bila to ipolovica kraljevstva, dobit øeæ je!”Est 5:4 Estera odgovori: “Neka kralj, ako mu je drago, doåe s Hamanomna gozbu koju sam danas priredila.”Est 5:5 Kralj odvrati: “Obavijestite odmah Hamana da bi se izvræila Es-terina œelja.” Kralj dakle doåe s Hamanom na gozbu koju je Estera prire-dila.Est 5:6 Dok su pili vino, kralj kaza Esteri: “Æto god zatraœiæ, dobit øeæ.Æto god zaœeliæ, bila to i polovica kraljevstva, bit øe ti!”Est 5:7 Estera odgovori: “Molba mi je i œelja,Est 5:8 ako sam naæla milost u oçima kraljevim i ako se kralju svidi datimi æto molim i uçiniti æto œelim, da kralj ponovo doåe s Hamanom nagozbu koju øu sutra pripremiti za njih i tad øu postupiti po rijeçi kraljevoj.”Est 5:9 Toga dana Haman iziåe sretan i zadovoljna srca, ali se rasrdijako na Mordokaja kad vidje da na vratima kraljevim nije ustao ni maknuose pred njim.Est 5:10 Haman se ipak svlada. Ode kuøi i posla po svoje prijatelje i poœenu Zareæu.Est 5:11 Pripovijedao im je o sjaju svoga bogatstva, o mnoætvu svojihsinova i o svemu onome çime ga je kralj uzveliçao i çime ga je uzdignuonad sve svoje knezove i sluœbenike.Est 5:12 Haman joæ dometnu: “I kraljica Estera nije uz kralja pozvalanikoga osim mene na gozbu koju je priredila. I sutra sam samo ja uzkralja njezin uzvanik.Est 5:13 Ali me sve to ne moœe uçiniti sretnim dokle god gledam ŒidovaMordokaja kako sjedi na vratima kraljevim.”Est 5:14 Reçe mu Zareæa, œena njegova, i svi prijatelji njegovi: “Podignivjeæala visoka pedeset lakata. Sutra ujutro zatraœi od kralja neka na njihobjese Mordokaja. Poslije toga idi sretan s kraljem na gozbu.” Savjet seHamanu uçini dobar, pa on naredi da se podignu vjeæala.Est 6:1 Te noøi kralj ne mogaæe usnuti. Zato naredi da mu donesu i çitajuknjigu znamenitih dogaåaja, Ljetopise.Est 6:2 Tu se naåe zapisano kako je Mordokaj prokazao Bigtanu i Tereæa,dva dvoranina kraljeva, çuvare praga, koji su se spremali da podignuruke na kralja Ahasvera.Est 6:3 Kralj upita: “Kakva je çast i kakvo je odlikovanje zapalo Mordokajaza sve to?” Kraljeve sluge, dvorani koji ga sluæahu, odgovoriæe: “Niætanije uçinjeno za njega.”Est 6:4 Kralj onda zapita: “Tko je u predvorju?” A to u vanjsko predvorjekraljevske palaçe bijaæe stigao Haman da traœi od kralja neka objeseMordokaja na vjeæalima koja su veø bila podignuta za njega.Est 6:5 Sluœbenici kraljevi odgovoriæe: “Eno se u predvorju nalazi Ha-man.” “Neka uåe!” - naredi kralj.Est 6:6 Kako Haman uåe, kralj ga upita: “Æto treba uçiniti çovjeku kogakralj hoøe da poçasti?” Haman reçe u sebi: “Koga ako ne mene kralj œelipoçastiti?”Est 6:7 Zato odgovori kralju: “Za çovjeka koga kralj œeli poçastitiEst 6:8 treba donijeti kraljevske haljine koje kralj sam oblaçi i dovestikonja kojega kralj jaæe i poloœiti mu na glavu kraljevsku krunu.Est 6:9 Haljine i konja neka kralj preda jednome od najuglednijih kneœevakraljevih da bi taj obukao onoga koga kralj œeli poçastiti i na konju gaodveo na gradski trg uzvikujuøi pred njim: ‘Tako biva onome koga kraljhoøe da poçasti!’”

418Est 6:10 Kralj nato naredi Hamanu: “Uzmi odmah haljine i konja, kakosi rekao, pa uçini tako Mordokaju Œidovu koji sjedi na kraljevim vratimai ne propusti niæta od onoga æto si rekao!”Est 6:11 Haman uze haljine i konja: obuçe u haljine Mordokaja i provedega na konju po trgu grada viçuøi pred njim: “Tako biva onome koga kraljhoøe da poçasti!”Est 6:12 Malo zatim Mordokaj se vrati k vratima kraljevim, a Haman,tuœan i zastrte glave, ode œurno kuøiEst 6:13 te ispriça Zareæi, œeni svojoj, i svima prijateljima svojim æto sedogodilo. Njegovi mu savjetnici i œena Zareæa rekoæe: “Ako Mordokaj,pred kojim si poçeo posrtati, pripada œidovskom rodu, neøeæ ga nadjaçati,nego øe te on zacijelo oboriti.”Est 6:14 Joæ su o tom razgovarali, kad eto kraljevih dvorana. Doæli sutraœiti Hamana da ga œurno odvedu na gozbu koju je priredila Estera.Est 7:1 Kralj i Haman doåoæe na gozbu kraljici Esteri.Est 7:2 I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reçe kralj Esteri: “Koja ti jemolba, kraljice Estero? Bit øe ti udovoljena! Koja je tvoja œelja? Ako je ipola kraljevstva, bit øe ti!”Est 7:3 Kraljica Estera odgovori: “Ako sam, kralju, naæla milost u tvojimoçima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni œivot, a u imeœelje moj narod!Est 7:4 Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uniætenje. Dasmo predani u roblje, æutjela bih jer nevolja ne bi bila ætetna po kralja.”Est 7:5 Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u rijeç pa je upita: “Tko jetaj? Gdje je taj koji je namislio takvo æto uçiniti?” Estera tada odgovori:“Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!”Est 7:6 Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom.Est 7:7 Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palaçe. Haman osta uzkraljicu da je moli za svoj œivot, jer je uvidio da je njegova nesreøa predkraljem gotova.Est 7:8 Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Hamanbijaæe pao na poçivaljku na kojoj se nalazila Estera. “Pokuæavaæ joæ inasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?” - povika kralj. Tekæto su te rijeçi izletjele iz kraljevih usta, pokriæe lice Hamanu.Est 7:9 Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u sluœbikraljevoj: “Eno i vjeæala æto ih je Haman pripravio za Mordokaja koji jegovorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuøe i visoka supedeset lakata.” Kralj zapovjedi: “Objesite ga na njih!”Est 7:10 Hamana objesiæe na vjeæala koja bijaæe pripravio Mordokaju,i kraljeva se srdœba utiæa.Est 8:1 Onoga istog dana kralj Ahasver preda kraljici Esteri kuøu Ha-mana, progonitelja Œidova, a Mordokaj je stupio pred kraljevo lice, jer jeEstera objasnila kralju æto joj je on.Est 8:2 Kralj skinu peçatni prsten, koji je veø bio oduzeo Hamanu, i dadega Mordokaju, a Estera postavi Mordokaja nad Hamanovom kuøom.Est 8:3 Estera tada ponovo progovori kralju. Baci mu se pred noge;rasplaka se i najvruøe ga zamoli da osujeti zlo Hamana Agaåanina inaum opaki æto ga bijaæe zasnovao protiv Œidova. Est 8:4 Kralj pruœiprema Esteri zlatno œezlo. Estera se diœe, stade pred kraljemEst 8:5 i reçe: “Ako je kralju po volji, ako sam naæla milost pred licemnjegovim, ako je kralju pravo te ako sam mila u njegovim oçima, nekapismeno opozove sve æto napisa Haman, sin Hamdatin, Agaåanin, uopakoj nakani da se pobiju Œidovi koji se nalaze u svim pokrajinamakraljevstva.Est 8:6 Ta kako bih ja mogla gledati nesreøu koja bi pogodila moj narod?Kako bih mogla gledati zator roda svoga?”Est 8:7 Kralj Ahasver odgovori kraljici Esteri i Mordokaju Œidovu: “Eto,poklonio sam Esteri kuøu Hamanovu, a njega sam dao objesiti jer je biodigao svoju ruku na Œidove,Est 8:8 a vi u ime kraljevo napiæite o Œidovima æto vam se sviåa i zapeçatitekraljevim prstenom. Jer neopoziv je proglas koji je u kraljevo ime napisante kraljevim peçatom zapeçaøen.”Est 8:9 Tada, dvadeset i treøeg dana treøega mjeseca, to jest mjesecaSivana, budu sazvani pisari kraljevi i prema svemu æto bijaæe naredioMordokaj napisa se Œidovima, namjesnicima, upravljaçima i knezovimapokrajina od Indije do Etiopije, a bijaæe sto dvadeset i sedam pokrajina,svakoj pokrajini njezinim pismom, svakom narodu njegovim jezikom,pa i Œidovima njihovim pismom i njihovim jezikom.Est 8:10 On napisa pisma u ime kralja Ahasvera i zapeçati ih kraljevimprstenom pa ih razasla po skoroteçama koji su jahali na konjima, pas-tusima iz kraljevske ergele.

419Est 8:11 Kralj je dopustio Œidovima po svim gradovima da se mogusastajati, braniti svoj œivot te uniætiti, ubiti i zatrti svaku vojsku narodnuili pokrajinsku koja bi ih napala, ne ætedeøi ni djecu ni œene, a slobodnoim je oplijeniti njihova dobra;Est 8:12 sve istoga dana u svim pokrajinama kraljevstva Ahasverova:trinaestog dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara.Est 8:13 Prijepis pisma, koje je imalo postati zakonom u svakoj pokrajini,bijaæe objavljen meåu svim narodima, kako bi Œidovi toga dana bilispremni osvetiti se svojim neprijateljima.Est 8:14 Skoroteçe, konjanici na kraljevskim pastusima, krenuæe odmahi pojuriæe, po kraljevoj zapovijedi. Naredba je bila objavljena i u tvråaviSuzi.Est 8:15 Mordokaj izaåe od kralja odjeven u grimiznu i lanenu kraljevskuhaljinu, s velikom zlatnom krunom i s ogrtaçem od fine tkanine i crvenaskrleta. Grad je Suza klicao i veselio se.Est 8:16 Bio je to za Œidove dan svjetla, veselja, kliktanja i slavlja.Est 8:17 U svakoj pokrajini, u svakom gradu i mjestu do kojega je doprokraljev ukaz i zakon, zavlada meåu Œidovima veselje, radost, gozba iblagdan, i mnogi meåu pucima zemlje postadoæe Œidovi jer ih je spopaostrah od Œidova.Est 9:1 Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara, kad jemorala biti izvræena odredba kraljevog ukaza, istoga dana u koji su seneprijatelji Œidova nadali zavladati nad njima dogodi se obrnuto: Œidovizavladaæe nad neprijateljima svojim.Est 9:2 Œidovi se sakupiæe po svojim gradovima u svim pokrajinamakralja Ahasvera da udare na one koji su traœili njihovu propast. I nitko senije usuåivao da im pruœi otpor, jer je sve narode spopao strah od Œidova.Est 9:3 Svi su knezovi pokrajina i namjesnici, upravljaçi i çinovnici kraljeviætitili Œidove jer ih je obuzeo strah od Mordokaja.Est 9:4 Jer je Mordokaj postao velik na kraljevskom dvoru, i po svimpokrajinama æirio se glas da Mordokaj postaje sve moøniji.Est 9:5 Œidovi, dakle, udariæe maçem po svim svojim neprijateljima,sasjekoæe ih i zatræe; sa svojim mrziteljima postupiæe kako im se htjelo.Est 9:6 Samo u tvråavi Suzi smakoæe i zatræe Œidovi pet stotina ljudi;Est 9:7 pogubiæe Paræandatu, Dalfona, Aspatu,Est 9:8 Poratu, Adaliju, Aridatu,Est 9:9 Parmaætu, Arisaja, Aridaja, JezatuEst 9:10 i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja Œidova.Ali se ne pojagmiæe za plijenom.Est 9:11 Toga istog dana, doznavæi za broj ubijenih u tvråavi Suzi,Est 9:12 kralj reçe kraljici Esteri: “U tvråavi Suzi Œidovi su smaknuli iuniætili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. Æto su tek onda izveliu ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit øeusliæana! Koja je tvoja œelja? Bit øe ispunjena!”Est 9:13 “Ako je kralju po volji,” reçe Estera, “neka se Œidovima koji œiveu Suzi dopusti joæ sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se objesideset Hamanovih sinova.”Est 9:14 Kralj naredi da se tako uçini: zakon bi u Suzi proglaæen i desetHamanovih sinova objeæeno.Est 9:15 Tako se Œidovi Suze sakupiæe i çetrnaestoga dana mjesecaAdara pa pobiæe u Suzi joæ tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmiæe zaplijenom.Est 9:16 Ostali Œidovi, oni koji su œivjeli u kraljevskim pokrajinama,sakupiæe se da brane svoje œivote i mir od neprijatelja: pobiæe sedam-deset i pet tisuøa duæmana. Ali se ni tada ne pojagmiæe za plijenom. Bioje trinaesti dan mjeseca Adara.Est 9:17 Çetrnaestoga dana Œidovi su mirovali: to bijaæe dan gozbe iveselja.Est 9:18 Œidovi u Suzi koji su se sakupili trinaestoga i çetrnaestoga danamirovahu petnaestoga dana; to je bio dan njihova veselja i gozbi.Est 9:19 Zbog toga Œidovi pripoljci, oni koji œive po neutvråenim selima,blagdanski svetkuju çetrnaesti dan mjeseca Adara veseleøi se igozbujuøi i meåu sobom izmjenjujuøi darove.Est 9:20 Mordokaj opisa te dogaåaje i upravi pisma Œidovima svih bliœihi dalekih pokrajina kralja Ahasvera.Est 9:21 Naloœio im je da çetrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara svakegodine slaveEst 9:22 kao dane u kojima su Œidovi postigli spokoj od svojih neprijate-lja i kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdannjihovo œalovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujuøi meåusobom darove i dijeleøi poklone ubogima.

420Est 9:23 Œidovi prihvatiæe da drœe ono æto su veø sami od sebe poçelislaviti i o çemu im je pisao Mordokaj:Est 9:24 “Haman, sin Hamdatin, Agaåanin, progonitelj svih Œidova, kakoje bio naumio sve ih uniætiti, baci ‘Pur’, to jest œdrijeb, za njihovo smaknuøei zator;Est 9:25 ali kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi:‘Neka se na njegovu glavu obori opaki naum æto ga bijaæe zasnovaoprotiv Œidova i neka bude objeæen, on i sinovi njegovi.’”Est 9:26 Zbog toga su ti dani nazvani Purim, prema rijeçi Pur. Zato premasvem sadrœaju toga pisma i prema onome æto su vidjeli i æto im bijaæeprenesenoEst 9:27 Œidovi se neopozivo obvezaæe i prihvatiæe za se, za svojepotomke i za sve one koji se s njima budu udruœili da øe svake godineslaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme.Est 9:28 Te dane valja slaviti i njih se sjeøati od pokoljenja do pokoljenjau svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju iæçeznuti ispredŒidova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda.Est 9:29 Kraljica Estera, køi Abihailova, i Œidov Mordokaj pisali su to ætosnaœnije da tako joæ jednom potkrijepe pismo o Purimu.Est 9:30 Pisma su poslali svim Œidovima u sto dvadeset i sedam pokra-jina Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti;Est 9:31 da obdrœavaju te dane Purima u njihovo odreåeno vrijeme,kako su to odredili Œidov Mordokaj i kraljica Estera, i da drœe post i molitve,onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke.Est 9:32 Tako Esterina naredba ozakoni ove propise Purima i to bizapisano u knjigu.Est 10:1 Kralj Ahasver udari danak na zemlju i na otoke morske.Est 10:2 Sva djela njegove moøi i hrabrosti, a tako i izvjeætaj o uzdignuøuMordokaja koga je kralj uzvisio, zapisani su u Ljetopisima kraljeva Medijei Perzije:Est 10:3 kako je Œidov Mordokaj bio prvi iza kralja Ahasvera, velik uoçima Œidova, voljen od mnoætva svoje subraøe kao pobornik bla-gostanja svoga naroda i glasnik mira za svoj rod.

JOBJob 1:1 Bijaæe nekoø u zemlji Usu çovjek po imenu Job. Bio je to çovjekneporoçan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.Job 1:2 Rodilo mu se sedam sinova i tri køeri.Job 1:3 Imao je sedam tisuøa ovaca, tri tisuøe deva, pet stotina jarmovagoveda, pet stotina magarica i veoma mnogo sluœinçadi. Çovjek taj bijaæenajugledniji meåu svim istoçnjacima.Job 1:4 Sinovi su njegovi obiçavali naizmjence prireåivati gozbe kodjednoga od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedui piju s njima.Job 1:5 A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na oçiæøenje.Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: “Tko znanisu li mi sinovi grijeæili i u srcu Boga hulili!” Tako je Job svagda çinio.Job na kuænjiJob 1:6 Jednoga dana doåu sinovi Boœji da stanu pred Jahvu, a meåunjima pristupi i Satan.Job 1:7 Jahve tad upita Satana: “Odakle dolaziæ?” - “Evo proåoh zemljomi obiåoh je”, odgovori on.Job 1:8 Nato øe Jahve: “Nisi li zapazio slugu mojega Joba? Njemu nazemlji nema ravna. Çovjek je to neporoçan i pravedan, boji se Boga ikloni zla!”Job 1:9 A Satan odgovori Jahvi: “Zar se Job uzalud Boga boji?Job 1:10 Zar nisi ogradio njega, kuøu mu i sav posjed njegov? Blagosloviosi djelo njegovih ruku, stoka mu se namnoœila po zemlji.Job 1:11 Ali pruœi jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice øe te prokleti!”Job 1:12 “Neka ti bude! - reçe Jahve Satanu. - Sa svime æto ima radi ætoti drago; samo ruku svoju na njega ne diœi.” I Satan ode ispred licaJahvina.Job 1:13 Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i køeri jeli i pili vino u kuøinajstarijeg brata,Job 1:14 doåe glasnik k Jobu i reçe: “Tvoji su volovi orali a magaricepokraj njih pasle,Job 1:15 kad iznenada Sabejci navaliæe na njih i oteæe ih, pobivæi momkeoætrim maçem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim.”

421Job 1:16 Dok je on joæ to govorio, doåe drugi i reçe: “Oganj Boœji udaris neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proœdrije. Jedini ja utekoh da tijavim.”Job 1:17 Dok je joæ govorio, doåe treøi i reçe: “Kaldejci navaliæe sa triçete na tvoje deve i oteæe ih, pobivæi momke oætrim maçem. Jedini jautekoh da ti javim.”Job 1:18 Dok je ovaj joæ govorio, doåe çetvrti i reçe: “Tvoji su sinovi ikøeri jeli i pili vino u kuøi najstarijeg brata.Job 1:19 I gle, vjetar se silan diœe iz pustinje, udari na sva çetiri uglakuøe, obori je na djecu te ona zaglaviæe. Jedini ja utekoh da ti javim.”Job 1:20 Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa niçicepade na zemlju, pokloni seJob 1:21 i reçe: “Go iziåoh iz krila majçina, go øu se onamo i vratiti.Jahve dao, Jahve oduzeo!Blagoslovljeno ime Jahvino!”Job 1:22 Uza sve to, nije sagrijeæio Job niti je kakvu ludost protiv Bogaizustio.Job 2:1 Jednoga dana doåu opet sinovi Boœji da stanu pred Jahvu, ameåu njima pristupi i Satan.Job 2:2 Jahve tad upita Satana: “Odakle dolaziæ?” - “Evo proåoh zemljomi obiåoh je”, odgovori on.Job 2:3 Nato øe Jahve: “Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu nazemlji nema ravna. Çovjek je to neporoçan i pravedan: boji se Boga ikloni zla! On je joæ postojan u neporoçnosti, pa si me uzalud izazvao daga upropastim.”Job 2:4 A Satan odvrati: “Koœa za koœu! Sve æto çovjek ima dat øe zaœivot.Job 2:5 Ali pruœi ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice øe te prokleti!”Job 2:6 “Neka ti bude! - reçe Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; œivot musamo saçuvaj!”Job 2:7 I Satan ode ispred lica Jahvina.On udari Joba zlim priætem od tabana do tjemena.Job 2:8 Job uze crijep da se struœe njime i sjede u pepeo.Job 2:9 Tada mu njegova œena reçe: “Zar si joæ postojan u neporoçnosti?Prokuni Boga i umri!”Job 2:10 Job joj odgovori: “Brbljaæ kao luåakinja! Kad od Boga primamodobro, zar da onda i zlo ne primimo?” U svemu tome Job nije sagrijeæiosvojim usnama.Job 2:11 U to çuæe tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiæe;svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Æuaha, Sofariz Naama - i odluçiæe da odu zajedno oœaliti ga i utjeæiti.Job 2:12 A kad su izdaleka upravili oçi na njega, nisu ga prepoznali. Tadudariæe u plaç; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi.Job 2:13 Potom sjedoæe kraj njega na zemlju i ostadoæe tako sedamdana i sedam noøi. Nijedan mu ne progovori ni rijeçi, jer vidjeæe da jevelika njegova bol.Job proklinje dan kada se rodioJob 3:1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;Job 3:2 poçe svoju besjedu i reçe:Job 3:3 “O, ne bilo dana kad sam se rodio i noøi æto javi: ‘Zaçeo sedjeçak!’Job 3:4 U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog nespominjao, svjetlost sunçeva ne svijetlila mu viæe!Job 3:5 Mrak i sjena smrtna o njega se otimali, posvema ga tmina gustaprekrila, pomrçine dnevne stravom ga morile!Job 3:6 O, da bi ga tama svega presvojila, neka se ne dodaje danimagodine, neka ne ulazi u brojenje mjeseci!Job 3:7 A noø ona bila œalosna dovijeka, ne çulo se u njoj radosno kli-canje!Job 3:8 Prokleli je oni ætono dan proklinju i Levijatana probuditi su kadri!Job 3:9 Pomrçale zvijezde njezina svanuøa, zaludu se ona vidjelunadala, i zorinih vjeåa ne gledala nigda!Job 3:10 Æto mi od utrobe ne zatvori vrata da skrije muku od mojih oçiju!Job 3:11 Æto nisam mrtav od krila materina, æto ne izdahnuh izlazeøi izutrobe?Job 3:12 Çemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejakapodoje?Job 3:13 U miru bih vjeçnom poçivao sada, spavao bih, pokoj svoj bihuœivaoJob 3:14 s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grob-nice,

422Job 3:15 ili s knezovima, zlatom bogatima, æto su kuøe svoje srebromnapunili.Job 3:16 Ne bih bio - kao nedonoæçe zakopano, kao novoroåençe ætosvjetla ne vidje.Job 3:17 Zlikovci se viæe ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalazepoçinka.Job 3:18 Suœnjeve na miru tamo ostavljaju: ne sluæaju viæe povikustraœara.Job 3:19 Malen ondje leœi zajedno s velikim, rob je slobodan od gospo-dara svoga.Job 3:20 Çemu darovati svjetlo nesretniku i œivot ljudima zagorçeneduæeJob 3:21 koji smrt iætu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome ko-paju?Job 3:22 Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreøe kad bi grobsvoj naæli.Job 3:23 Æto øe to çovjeku kom je put skriven, koga je Bog sa svih stranazaprijeçio?Job 3:24 Zato videøi hranu, uzdahnuti moram, kao voda se moji razli-jevaju krici.Job 3:25 Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, çega god sebojah.Job 3:26 Pokoja ni mira meni viæe nema, u mukama mojim nikad mipoçinka.”Job 4:1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reçe:Job 4:2 “Moœeæ li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se moœe uzdrœati odrijeçi!Job 4:3 Eto, mnoge ljude ti si pouçio, okrijepio si iznemogle miæice;Job 4:4 rijeçju svojom klonule si pridizao, ojaçavao si koljena klecava.Job 4:5 A kad tebe stiœe, klonuo si duhom, na tebe kad pade, çitav si sesmeo!Job 4:6 Zar poboœnost tvoja nadu ti ne daje, neporoçnost tvoja œivotuufanje?Job 4:7 Ta sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili praved-nici?Job 4:8 Iz iskustva zborim: nesreøom tko ore i nevolju sije, nju øe i poœeti.Job 4:9 Od daha Boœjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sazemlje.Job 4:10 Rika lavlja, urlik leopardov kræe se kao zubi u laviøa.Job 4:11 Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi laviçini.Job 4:12 Tajna rijeç se meni objavila, æapat njen je uho moje çulo.Job 4:13 Noøu, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,Job 4:14 strah i trepet mene su svladali, kosti moje œestoko se stresle.Job 4:15 Dah mi neki preko lica proåe, digoæe se dlake na mom tijelu.Job 4:16 Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bjeæe pred oçimamojim. Posvuda tiæina; uto zaçuh æapat:Job 4:17 ‘Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je çovjek çistpred svojim Stvoriteljem?Job 4:18 Ni slugama svojim viæe ne vjeruje, i anåele svoje za grijehokrivljuje -Job 4:19 kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahuzemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:Job 4:20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i nevidi.Job 4:21 Iæçupan je kolçiø njihova æatora, pogibaju skoro, mudrost nespoznavæi.’Job 5:1 Daj zazivlji! Zar øe ti se tko odazvat’? Kojem li se svecu misliæsad obratit’?Job 5:2 Doista, budalu njegov bijes ubija, luåaka øe sasvim skonçatljubomora.Job 5:3 Bezumnika vidjeh kako korijen puæta, ali prokletstvo skoro nakuøu mu pade.Job 5:4 Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaætiøene na Vratimatlaçe.Job 5:5 Ljetinu njihovu pojedoæe gladni, sam Bog ju je njima oteo izusta, a œedni hlepe za njihovim dobrima.Job 5:6 Ne, opaçina ne izbija iz zemlje, niti nevolja iz tla moœe niøi sama,Job 5:7 nego çovjek raåa muku i nevolju kao æto let orlov teœi u visinu.Job 5:8 Ali ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razloœio.Job 5:9 Nedokuçiva on djela silna stvori, çudesa koja se izbrojiti nemogu.

423Job 5:10 On kiæom rosi po svem licu zemljinu i vodu æalje da nam poljanatapa.Job 5:11 Da bi poniœene visoko digao, da bi ojaåene sreøom obdario,Job 5:12 redom ruæi ono æto lukavci smisle, æto god zapoçeli, on imizjalovi.Job 5:13 On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraøau niæta.Job 5:14 Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usrednoøi.Job 5:15 On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silniçkih ruku diœe siromaha.Job 5:16 Tako se pokaœe nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoritiusta.Job 5:17 Da, blago çovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanjeSvesilnog!Job 5:18 On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom.Job 5:19 Iz æest øe nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknutineøe.Job 5:20 U gladi, od smrti on øe te spasiti, a u ratu, oætru øe te otet maçu.Job 5:21 Biçu zla jezika uklonit øe tebe, ispred otimaça bez straha øeæbiti.Job 5:22 Suæi i studeni ti øeæ se smijati i od divljih zvijeri strahovati neøeæ.Job 5:23 Sklopiti ti øeæ savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobomu miru øe biti.Job 5:24 U æatoru svome mir øeæ uœivati, dom svoj kad pohodiæ netak-nut øe stajat.Job 5:25 Koljeno øeæ svoje gledati gdje se mnoœi i potomstvo gdje ti kaotrava raste.Job 5:26 U grob ti øeæ leøi kada budeæ zreo, kao æto se œito snosi kaddozori.Job 5:27 Sve motrismo ovo: istina je œiva! zato sve za dobro svoje tiposluæaj.”Pogoåeni çovjek jedini zna svoju nevoljuJob 6:1 A Job progovori i reçe:Job 6:2 “O, kad bi se jad moj izmjeriti mogao, a nevolje moje staviti natezulju!Job 6:3 Teœe one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi rijeçi zas-traniti znaju.Job 6:4 Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija miduæu,Boœje se strahote oborile na me.Job 6:5 Ta, kraj svjeœe trave njaçe li magarac, muçe li goveçe kraj punihjasala?Job 6:6 Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakve slasti ima ubjelancu?Job 6:7 Ali ono æto mi se gadilo dotaøi, to mi je sada sva hrana u bolesti.Job 6:8 O, da bi se molba moja usliæala, da mi Bog ispuni ono çem senadam!Job 6:9 O, kada bi me Bog uniætiti htio, kada bi mahnuo rukom da mesatre!Job 6:10 Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mogao u mukamateækimæto se ne protivljah odluci Svetoga.Job 6:11 Zar snage imam da mogu çekati? Radi kakve svrhe da ja duœeœivim?Job 6:12 Zar je snaga moja kao snaga kamena, zar je tijelo moje odmjedi liveno?Job 6:13 Na æto se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoø nijeuskraøena?Job 6:14 Tko odbija milost bliœnjemu svojemu, prezreo je strah od BogaSvesilnoga.Job 6:15 Kao potok me iznevjeriæe braøa, kao bujice zimske svoje korito.Job 6:16 Od leda mutne vode im se nadimlju, ‘bujaju od snijega æto setopiti stao;Job 6:17 ali u doba suæno naskoro presahnu, od œege ishlape tada izkorita.Job 6:18 Karavane zbog njih skreøu sa putova, u pustinju zaåu i u njojse gube.Job 6:19 Karavane temske oçima ih traœe, putnici iz Æebe nadaju senjima.Job 6:20 A kad do njih doåu, naåu se u çudu, jer su se u nadi svojojprevarili.

424Job 6:21 U ovom ste çasu i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa sepreplaæiste.Job 6:22 Rekoh li vam moœda: ‘Darujte mi ætogod, poklonite neæto odsvojega blaga;Job 6:23 iz æake duæmanske izbavite mene, oslobodite me silnikovajarma?’Job 6:24 Vi me pouçite, pa øu uæutjeti, u çem je moj prijestup, pokaœitemeni.Job 6:25 O, kako su snaœne besjede iskrene! Ali kamo to vaæi smjerajuprijekori?Job 6:26 Mislite li moœda prekoriti rijeçi? Ta u vjetar ide govor oçajnikov!Job 6:27 Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovalisvojim?Job 6:28 U oçi me sada dobro pogledajte, pazite neøu li vam slagati ulice.Job 6:29 Povucite rijeç! Kakve li nepravde! Povucite rijeç, neporoçan jasam!Job 6:30 Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreøu svaku okusionisam?Job 7:1 Nije li vojska œivot çovjekov na zemlji? Ne provodi li dane poputnajamnika?Job 7:2 Kao æto trudan rob za hladom œudi, poput nadniçara ætono plaøuçeka,Job 7:3 mjeseci jada tako me zapadoæe i noøi su muçne meni dosuåene.Job 7:4 Lijeœuøi mislim svagda: ‘Kada øu ustati?’ A diœuø se: ‘Kada veçerdoçekati!’ I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.Job 7:5 Put moju crvi i blato odjenuæe, koœa na meni puca i raæçinja se.Job 7:6 Dani moji brœe od çunka proåoæe, promakoæe hitro bez ikakvenade.Job 7:7 Spomeni se: œivot moj je samo lahor i oçi mi neøe viæe vidjetisreøe!Job 7:8 Prijateljsko oko neøe me gledati; pogled svoj u mene upro si tesahnem.Job 7:9 Kao æto se oblak gubi i raspline, tko u Æeol siåe, viæe ne izlazi.Job 7:10 Domu svome natrag ne vraøa se nikad, njegovo ga mjesto viæene poznaje.Job 7:11 Ustima ja svojim stoga braniti neøu, u tjeskobi duha govorit øusada, u gorçini duæe ja øu zajecati.Job 7:12 Zar sam more ili neman morska, pa si straœu nada mnom stavio?Job 7:13 Kaœem li: ‘Na logu øu se smirit’, leœaj øe mi olakæati muke’,Job 7:14 snovima me prestravljujeæ tada, prepadaæ me viåenjimamuçnim.Job 7:15 Kamo sreøe da mi se zadavit’! Smrt mi je od patnja mojih draœa.Job 7:16 Ja ginem i vjeçno œivjet neøu; pusti me, tek dah su dani moji!Job 7:17 Æto je çovjek da ga toliko ti cijeniæ, da je srcu tvojem tako pr-irastaoJob 7:18 i svakoga jutra da njega pohodiæ i svakoga trena da gaiskuæavaæ?Job 7:19 Kada øeæ svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvaçkuprogutat’?Job 7:20 Ako sam zgrijeæio, æto uçinih tebi, o ti koji pomno nadzireæçovjeka? Zaæto si kao metu mene ti uzeo, zbog çega sam tebi na teretpostao?Job 7:21 Zar prijestupa moga ne moœeæ podnijeti i ne moœeæ prijeøipreko krivnje moje? Jer, malo øe proøi i u prah øu leøi, ti øeæ me traœiti,ali me biti neøe.”Neumitnost boœanske pravdeJob 8:1 Bildan iz Æuaha progovori tad i reçe:Job 8:2 “Dokad øeæ joæte govoriti tako, dokle øe ti rijeç kao vihor biti?Job 8:3 Ta zar moœe Bog pravo pogaziti, moœe li pravdu izvrnuti Svesilni?Job 8:4 Ako mu djeca tvoja sagrijeæiæe, preda ih zato bezakonju njinu.Job 8:5 Ali ako Boga potraœiæ iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliæ;Job 8:6 ako li budeæ çist i neporoçan, odsad øe svagda on nad tobombdjeti i obnovit øe kuøu pravedniku.Job 8:7 Bit øe malena tvoja sreøa proæla prema buduøoj æto te oçekuje.Job 8:8 No pitaj samo proæle naraætaje, na mudrost preåa njihovih pripazi.Job 8:9 Od juçer mi smo i niæta ne znamo, poput sjene su na zemlji namdani.Job 8:10 Oni øe te pouçiti i reøi ti, iz srca øe svog izvuøi besjede:Job 8:11 ‘Izvan moçvare zar øe rogoz niøi? Zar øe bez vode trstika nar-asti?

425Job 8:12 Zeleni se sva, ali i nekoæena usahne prije svake druge trave.Job 8:13 To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bez-boœnika:Job 8:14 Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuøa paukova.Job 8:15 Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ruæi.Job 8:16 Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle.Job 8:17 Svojim korijenjem kræ je isprepleo te œivot crpe iz œiva kamena.Job 8:18 A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga nijeçe: ‘Nikada te nevidjeh!’Job 8:19 I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje veø niçe iz zemlje.Job 8:20 Ne, Bog neøe odbaciti neporoçne, niti øe rukom poduprijetiopake.Job 8:21 Smijeh øe ti opet ispuniti usta, s usana øe odjeknuti klicanje.Job 8:22 Duæmane øe ti odjenuti sramota i æatora øe nestati zlikovaçkog.’”Boœja pravednost i ljudsko pravoJob 9:1 Job progovori i reçe:Job 9:2 “Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom çovjekima pravo?Job 9:3 Ako bi se tkogod htio preti s njime, odvratio mu ne bi ni jednomod tisuøu.Job 9:4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemunekaœnjeno opro?Job 9:5 On brda premjeæta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ihpreokreøe.Job 9:6 Pokreøe on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresastupove.Job 9:7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne raåa, on peçatom svojim i zvijezdepeçati.Job 9:8 Jedini on je nebesa razapeo i puçinom morskom samo on hodao.Job 9:9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlaæiøe i zvijezåa na juœnomenebu.Job 9:10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih çudesa koja se izbrojitine mogu.Job 9:11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga neopaœam.Job 9:12 Ugrabi li æto, tko øe mu to prijeçit, i tko ga pitat smije: ‘Æto siuçinio?’Job 9:13 Bog silni srdœbu svoju ne opoziva: pred njim poniçu savezniciRahaba.Job 9:14 Pa kako onda da njemu odgovorim, koju rijeç da protiv njegaizaberem?Job 9:15 I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bihmolio.Job 9:16 A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glasmoj sluæa.Job 9:17 Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje raneumnoœava.Job 9:18 Ni çasa jednoga predahnuti mi ne da, nego mene svakomgorçinom napaja!Job 9:19 Ako je na snagu - ta on je najjaçi! Ako je na pravdu - tko øe njegana sud?Job 9:20 Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi meproglasila.Job 9:21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam viæe, moj je œivot meni sasvimomrzao!Job 9:22 Jer, to je svejedno; i zato ja kaœem: nevina i greænika ondokonçava.Job 9:23 I biç smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevoljinevinih.Job 9:24 U zemlji predanoj u æake zlikovaca, on oçi sucima njezinimzastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?Job 9:25 Od skoroteçe su brœi moji dani, bjeœe daleko, nigdje dobra nevideø.’Job 9:26 Kao çamci od rogoza hitro promiçu, kao orao na plijen kada sezaleti.Job 9:27 Kaœem li: zaboravit øu jadikovku, razvedrit øu lice i veseo biti,Job 9:28 od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne drœiænevinim.Job 9:29 Ako li sam grijeæan, ta çemu onda da zalud muçim sebe.Job 9:30 Kad bih i snijeœnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svojeumio,

426Job 9:31 u veøu bi me neçist opet gurnuo, i moje bi me se gnuæale haljine!Job 9:32 Nije çovjek kao ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njimse parniçiti.Job 9:33 Niti kakva suca ima meåu nama da ruke svoje stavi na nasdvojicu,Job 9:34 da æibu njegovu od mene odmakne, da uœas njegov mene viæene plaæi!Job 9:35 Govorit øu ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojimoçima!Job 10:1 Kad mi je duæi œivot omrznuo, neka mi tuœaljka poteçe slobodno,zborit øu u gorçini duæe svoje.Job 10:2 Reøi øu Bogu: Nemoj me osudit! Kaœi mi zaæto se na me obaraæ.Job 10:3 Ta æto od toga imaæ da me tlaçiæ, da djelo ruku svojih zabacujeæ,da pomaœeæ namjerama opakih?Job 10:4 Jesu li u tebe oçi tjelesne? Zar ti vidiæ kao æto çovjek vidi?Job 10:5 Zar su ti dani kao dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?Job 10:6 Zbog çega krivnju moju istraœujeæ i grijehe moje hoøeæ razo-tkriti,Job 10:7 kad znadeæ dobro da sam neduœan, da ruci tvojoj izmaknut nemogu?Job 10:8 Tvoje me ruke sazdaæe, stvoriæe, zaæto da me sada opetraæçiniæ!Job 10:9 Sjeti se, kao glinu si me sazdao i u prah øeæ me ponovo vratiti.Job 10:10 Nisi li mene kao mlijeko ulio i uçinio da se kao sir zgruæam?Job 10:11 Koœom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i œilama.Job 10:12 S miloæøu si mi œivot darovao, briœljivo si nad mojim bdiodahom.Job 10:13 Ali u svom srcu ovo si skrio, znam da je tvoja to bila namjera:Job 10:14 da paziæ budno hoøu li zgrijeæiti i da mi grijeh ne proåenekaœnjeno.Job 10:15 Ako sam grijeæan, onda teæko meni, ako li sam prav, glavu nesmijem diøi - shrvan sramotom, nesreøom napojen!Job 10:16 Ispravim li se, kao lav me nagoniæ, snagu svoju okuæavaæ nameni,Job 10:17 optuœbe nove na mene podiœeæ, jaroæøu veøom na meneusplamtiæ i sa svjeœim se çetama obaraæ.Job 10:18 Iz utrobe æto si me izvukao? O, æto ne umrijeh: vidjeli me nebi,Job 10:19 bio bih kao da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.Job 10:20 Mog su œivota dani tako kratki! Pusti me da se joæ malo ves-elimJob 10:21 prije nego øu na put bez povratka, u zemlju tame, zemljusjene smrtne,Job 10:22 u zemlju tmine guste i meteœa, gdje je svjetlost sliçna noøinajcrnjoj.”Job 11:1 Sofar iz Naama progovori tad i reçe:Job 11:2 “Zar na rijeçi mnoge da se ne odvrati?Zar øe se brbljavac joæ i opravdati?Job 11:3 Zar øe tvoje trice uæutkati ljude, zar øe ruganje ostatineizrugano?Job 11:4 Rekao si: ‘Nauk moj je neporoçan, u oçima tvojim çist sam ibez ljage.’Job 11:5 Ali kada bi Bog htio progovoriti i otvorit usta da ti odgovoriJob 11:6 kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne moœe dou-mit’, znao bi da ti za grijehe raçun iæte.Job 11:7 Moœeæ li dubine Boœje proniknuti, dokuçiti savræenstvoSvesilnoga?Job 11:8 Od neba je viæe: æto joæ da uçiniæ? Od Æeola dublje: æto joæ damudrujeæ?Job 11:9 Duœe je od zemlje - æire je od mora!Job 11:10 Ako se povuçe, ako te pograbi, ako na sud preda, tko øe mubraniti?Job 11:11 Jer on u çovjeku prozire prijevaru, vidi opaçinu ako i ne gleda.Job 11:12 Çovjek se bezuman obraøa k pameti i divlji magarac uzdi sepokori.Job 11:13 Ako li srce svoje ti uspraviæ i ruke svoje pruœiæ prema njemu,Job 11:14 ako li zloøu iz ruku odbaciæ i u æatoru svom ne daæ zlu stana,Job 11:15 çisto øeæ çelo moøi tad podiøi, çvrst øeæ biti i bojati se neøeæ.Job 11:16 Svojih se kuænja neøeæ sjeøati viæe kao ni vode koja je protekla.Job 11:17 Jasnije øe tvoj œivot sjati no podne, tmina øe se obratiti usvanuøe.

427Job 11:18 U uzdanju svom œivjet øeæ sigurno i zaætiøen poçivat øeæ umiru.Job 11:19 Kad legneæ, nitko te buniti neøe; mnogi øe tvoju traœitinaklonost.Job 11:20 A zlikovcima ugasnut øe oçi, neøe im viæe biti utoçiæta: izdah-nut’, bit øe jedina im nada.”Job 12:1 Job progovori i reçe:Job 12:2 “Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama øe izumrijeti mudrost.Job 12:3 Ali i ja znam kao i vi misliti, ni u çemu od vas gori nisam: tko zastvari takve ne bi znao?Job 12:4 Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh æto zazivam Boga dami odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporoçan!Job 12:5 Prezirati je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog ætoposrøe!Job 12:6 Dotle su na miru æatori pljaçkaæa, izazivaçi Boga œive bezbriœnokao da Boga u æaci svojoj drœe!Job 12:7 Ali pitaj zvijeri, i pouçit øe te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit øeti.Job 12:8 Guæteri zemlje to øe ti protumaçit’, ribe u moru ispripovjedit øeti.Job 12:9 Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Boœja rukauçinila?!Job 12:10 U ruci mu leœi œivot svakog biøa i dah œivotvorni svakog ljudskogtijela.Job 12:11 Zar uhom mi ne sudimo besjedu kao æto kuæamo nepcemokus jela?Job 12:12 Sjedine mudrost donose çovjeku, a s vijekom dugim umnostmu dolazi.Job 12:13 Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razum-nost.Job 12:14 Æto razgradi, sagradit neøe nitko, koga zatvori, nitko neoslobaåa.Job 12:15 Ustavi li vodu, suæa nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.Job 12:16 Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni ivaralica.Job 12:17 On savjetnike liæava razbora, suce pametne udara bezum-ljem.Job 12:18 On otpasuje pojas kraljevima i uœetom im vezuje bokove.Job 12:19 On bosonoge tjera sveøenike i moguønike sa vlasti obara.Job 12:20 On diœe rijeç iz usta rjeçitima i starcima pravo rasuåivanje.Job 12:21 On sasiplje prezir po plemiøima i junacima bedra raspasuje.Job 12:22 On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.Job 12:23 On diœe narod pa ga uniætava, umnoœi ga a potom iskorijeni.Job 12:24 On zaluåuje vladare naroda te po bespuøu lutaju pustinjskomJob 12:25 i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajuøi poput pijanaca.Job 13:1 Oçima svojim sve to ja vidjeh, uæima svojim çuh i razumjeh.Job 13:2 Sve æto vi znate znadem to i ja, ni u çemu od vas gori nisam.Job 13:3 Zato, zboriti moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlogizloœiti.Job 13:4 Jer, kovaçi laœi vi ste pravi, i svi ste vi zaludni lijeçnici!Job 13:5 Kada biste bar znali æutjeti, mudrost biste svoju pokazali!Job 13:6 Dokaze mi ipak posluæajte, razlog mojih usana poçujte.Job 13:7 Zar zbog Boga govorite laœi, zar zbog njega rijeçi te prijevarne?Job 13:8 Zar biste pristrano braniti htjeli Boga, zar biste mu htjeli bitiodvjetnici?Job 13:9 Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli kaoçovjeka?Job 13:10 Kaznom preteækom on bi vas pokarao poradi potajne vaæepristranosti.Job 13:11 Zar vas veliçanstvo njegovo ne plaæi i zar vas od njega uœasne spopada?Job 13:12 Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaæa obrana odblata.Job 13:13 Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snaåeæto mu drago.Job 13:14 Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukomœivot upropaæøujem?Job 13:15 On me ubiti moœe: nade druge nemam veø da pred njim svojedrœanje opravdam.Job 13:16 I to je veø zalog mojega spasenja, jer bezboœnik preda njegane moœe stupiti.

428Job 13:17 Paœljivo mi rijeçi posluæajte, neka vam prodre u uæi besjeda.Job 13:18 Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.Job 13:19 Tko se sa mnom hoøe parniçiti? - Umuknut øu potom te iz-dahnut’.Job 13:20 Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne skrivam:Job 13:21 digni s mene teæku svoju ruku i uœasom svojim ne straæi me.Job 13:22 Tada me pitaj, a ja øu odgovarat’; ili ja da pitam, ti da odgovaraæ.Job 13:23 Koliko poçinih prijestupa i grijeha? Prekræaj mi moj pokaœi ikrivicu.Job 13:24 Zaæto lice svoje krijeæ sad od mene, zaæto u meni vidiæ neprija-telja?Job 13:25 Zaæto strahom muçiæ list vjetrom progonjen, zaæto se na suhuobaraæ slamçicu?Job 13:26 O ti, koji mi gorke piæeæ presude i teretiæ mene grijesimamladosti,Job 13:27 koji si mi noge u klade sapeo i koji bdijeæ nad svakim mojimkorakom i tragove stopa mojih ispitujeæ!Job 13:28 Œivot mi se kao trulo drvo raspada, kao haljina æto je moljciizjedaju!Job 14:1 Çovjek koga je œena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.Job 14:2 Kao cvijet je nikao i vene veø, poput sjene bjeœi ne zastajuø’.Job 14:3 Na takva, zar, ti oçi otvaraæ i preda se na sud ga izvodiæ?Job 14:4 Tko øe çisto izvuøi iz neçista? Nitko!Job 14:5 Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebiovisi, kad mu granicu stavljaæ neprijelaznu,Job 14:6 skini s njega pogled da poçinuti moœe, poput najamnika dasvoj dan uœiva.Job 14:7 Ta ni drvu nije nada sva propala, posjeçeno, ono opet proze-leni i mladice nove iz njega izbiju.Job 14:8 Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuæi u prahu,Job 14:9 oøutjevæi vodu, ono øe propupati i pustiti grane kao stablo novo.Job 14:10 Ali kad çovjek umre, ostaje pokoæen, kad smrtnik izdahne,gdje li je on tada?Job 14:11 Moœe sva voda iz mora ispariti i presahnuti rijeke, isuæit pos-vema’,Job 14:12 ali çovjek kad legne, ne ustaje viæe, dok nebesa bude, neøese podiøi,od sna se svojega probuditi neøe.Job 14:13 O, kad bi me htio skriti u Æeolu, zakloniti me dok srdœba ti nemine, dati mi rok kad øeæ me se spomenuti,Job 14:14 - jer, kad umre çovjek, zar uskrsnuti moœe? - çekao bih te svedane vojske svoje dok ne bi doæao da mi smjenu dadeæ.Job 14:15 Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaœelio si se djela svojihruku.Job 14:16 A sad nad svakim mojim vrebaæ korakom, nijednog mi grijehaneøeæ oprostiti,Job 14:17 u vreøi si prijestup moj zapeçatio i krivicu moju svu si zapisao.Job 14:18 Kao æto se jednom uruæi planina, kao æto se hridina s mjestasvog odvali,Job 14:19 kao æto voda kamen s vremenom istroæi, a pljusak bujicomzemlju svu sapere, tako uniætavaæ nadu u çovjeku.Job 14:20 Oborio si ga - on ode za svagda, nagråena lica, otjeran,odbaçen.Job 14:21 Djecu mu poætuju - o tom niæta ne zna; ako su prezrena - o tomne razmiælja.Job 14:22 On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuœi zbog svojegœivota.”Job 15:1 Elifaz Temanac progovori tad i reçe:Job 15:2 “Zar æupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istoçnim trbuhnapuhuje?Job 15:3 Zar on sebe brani rijeçima ispraznim, besjedama koje niçemne koriste?Job 15:4 Joæ viæe ti çiniæ: niætiæ strah od Boga, pred njegovim licempribranost ukidaæ.Job 15:5 Tvoje rijeçi krivicu tvoju odaju, posluœio si se jezikom lukavih,Job 15:6 vlastita te usta osuåuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoçe.Job 15:7 Zar si prvi çovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregovadoæao?Job 15:8 Zar si tajne Boœje ti prisluækivao i mudrost çitavu za se prisvojio?Job 15:9 Æto ti znadeæ, a da i mi ne znamo, æto ti razumijeæ, a da to neshvaøamo?

429Job 15:10 Ima meåu nama i sijedih i starih kojima je viæe ljeta no tvomocu.Job 15:11 Zar su ti utjehe Boœje premalene i blage rijeçi upuøene tebi?Job 15:12 Æto te srce tvoje tako slijepo goni i æto tako divlje prevrøeæoçimaJob 15:13 kad proti Bogu jarost svoju okreøeæ, a iz usta takve rijeçi tiizlaze!Job 15:14 Æto je çovjek da bi çist mogao biti? Zar je itko roåen od œenepravedan?Job 15:15 Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesaçista nisu,Job 15:16 a kamoli to biøe gadno i buntovno, çovjek æto kao vodu pijeopaçinu!Job 15:17 Mene sad posluæaj, pouçiti te hoøu, æto god sam vidjeh, ispriçatiti œelim,Job 15:18 i ono æto nauçavahu mudraci ne tajeøi æto su primili od preåaJob 15:19 kojima je zemlja ova bila dana kamo tuåin nije nikada stupio.Job 15:20 Zlikovac se muçi cijelog svoga vijeka, nasilniku veø su ljetaodbrojena.Job 15:21 Krik strave svagda mu u uæima jeçi, dok miruje, na njega bacase razbojnik.Job 15:22 Ne nada se da øe izbjeøi tminama i znade dobro da je maçunamijenjen,Job 15:23 strvinaru da je kao plijen obeøan. On znade da mu se danpropasti bliœi.Job 15:24 Nemir i tjeskoba na njega navaljuju, kao kralj spreman na bojna njega se obaraju.Job 15:25 On je protiv Boga podizao ruku, usuåivao se prkositi Svesil-nomJob 15:26 Ohola je çela na njega srljao, iza ætita debela dobro zak-lonjen.Job 15:27 Lice mu bijaæe obloœeno salom a bokovi pretilinom oteœali.Job 15:28 Razruæene je zaposjeo gradove i kuøiæta nastanio napuætena.Sruæit øe se ono æto za sebe sazda;Job 15:29 cvasti mu neøe, veø rasuti se blago, sjena mu se neøe pozemlji æiriti.Job 15:30 On se tami viæe izmaknuti neøe, oprœit øe oganj njegovemladice, u dahu plamenih usta nestat øe ga.Job 15:31 U taætinu svoju neka se ne uzda, jer øe mu ispraznost bitisvom nagradom.Job 15:32 Prije vremena øe svenuti mu mladice, grane mu se nikadneøe zazelenjeti.Job 15:33 Kao loza, grozd øe stresati svoj nezreo, poput masline po-bacit øe cvatove.Job 15:34 Da, bezboœniçko je jalovo koljeno, i vatra proœdire æator pod-mitljivca.Job 15:35 Koji zlom zanesu, raåaju nesreøu i prijevaru nose u utrobisvojoj.” O nepravdi ljudskoj i pravdi BoœjojJob 16:1 Job progovori i reçe:Job 16:2 “Koliko se takvih nasluæah besjeda, kako ste mi svi vi muçnitjeæioci!Job 16:3 Ima li kraja tim rijeçima ispraznim? Æto te goni da mi takoodgovaraæ?Job 16:4 I ja bih mogao kao vi govoriti da vam je duæa na mjestu duæemoje; i ja bih vas mogao zasuti rijeçima i nad sudbom vaæom tako kimatiglavom;Job 16:5 i ja bih mogao ustima vas hrabriti, i ne bih œalio trud svojihusana.Job 16:6 Ali ako govorim, patnja se ne blaœi, ako li zaæutim, zar øe meminuti?Job 16:7 Zlopakost me sada shrvala posvema, çitava se rulja oborila name.Job 16:8 Ustao je proti meni da svjedoçi i u lice mi se baca klevetama.Job 16:9 Jaroæøu me svojom razdire i goni, ækrguøuøi zubima obara sena me.Moji protivnici sijeku me oçima,Job 16:10 prijeteøi, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotnoøuækaju, u çoporu svi tad navaljuju na me.Job 16:11 Da, zloøudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izruçio.Job 16:12 Mirno œivljah dok On ne zadrma mnome, za æiju me æçepa dabi me slomio.

430Job 16:13 Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubregeprobode i mojom œuçi zemlju œednu natopi.Job 16:14 Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrøe namene.Job 16:15 Tijelo sam golo u kostrijet zaæio, zario sam çelo svoje u praæinu.Job 16:16 Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeåa mije pala.Job 16:17 A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijekçista.Job 16:18 O zemljo, krvi moje nemoj skriti i kriku mom ne daj nigdje dapoçine.Job 16:19 Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji bran-itelj.Job 16:20 Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suzemoje liju:Job 16:21 o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko æto smrtnik branisvojega bliœnjega.Job 16:22 No œivotu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka menije krenuti.Job 17:1 Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene veø se skupljajugrobari.Job 17:2 Rugaçi su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.Job 17:3 Stoga me zaætiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neøe daudari.Job 17:4 Jer, srca si njina liæio razuma i dopustiti im neøeæ da opstanu.Job 17:5 Kao taj æto imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oçigasnu,Job 17:6 narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatkopljunuti moœe.Job 17:7 Od tuge vid mi se muti u oçima, poput sjene moji udovi postaju.Job 17:8 Zaçudit øe se zbog toga pravednici, na bezboœnika øe planutiçestiti;Job 17:9 neporoçni øe na svom ustrajati putu, çovjek çistih ruku ojaçatøe joæ viæe.Job 17:10 Hajde, svi vi, neøete li opet poçet’, ta meåu vama ja mudra nenalazim!Job 17:11 Minuli su dani, propale zamisli, œelje srca moga izjalovile se.Job 17:12 ‘U noøi najcrnjoj, dan se pribliœava; blizu je veø svjetlo ætotminu izgoni.’Job 17:13 A meni je nada otiøi u Æeol i prostrijeti sebi leœaj u mrklini.Job 17:14 Dovikujem grobu: ‘Oçe moj roåeni!’ a crve pozdravljam: ‘Matimoja, sestro!’Job 17:15 Ali gdje za mene ima joæte nade? Sreøu moju tko øe ikadavidjeti?Job 17:16 Hoøe li u Æeol ona sa mnom siøi da u prahu zajednootpoçinemo?”Gnjev ne moœe niæta protiv pravdeJob 18:1 Bildad iz Æuaha progovori tad i reçe:Job 18:2 “Kada kaniæ obuzdati svoje besjede? Opameti se sad da razgo-varamo!Job 18:3 Zaæto nas drœiæ za stoku nerazumnu, zar smo œivotinje u tvojimoçima?Job 18:4 O ti, koji se od jarosti razdireæ, hoøeæ li da zemlja zbog tebeopusti da iz svoga mjesta iskoçe peøine?Job 18:5 Ali ugasit øe se svjetlost opakoga, i neøe mu sjati plamen naognjiætu.Job 18:6 Potamnjet øe svjetlo u njegovu æatoru i nad njime øe se utrnutisvjetiljka.Job 18:7 Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiçenamjere.Job 18:8 Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje veø koraçapo mreœi.Job 18:9 Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, uœeta çvrsto ga priteœu.Job 18:10 Njega vreba omça skrivena na zemlji, njega çeka klopkaputem kojim hodi.Job 18:11 Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga pro-ganjaju.Job 18:12 Glad je poœderala svu snagu njegovu, nesreøa je uvijek onjegovu boku.Job 18:13 Boleætina kobna koœu mu razjeda, prvenac mu smrti nagrizaudove.

431Job 18:14 Njega izvlaçe iz æatora njegova da bi ga odveli vladarustrahota.Job 18:15 U njegovu stanu tuåinac stanuje, po njegovu domu prosipajusumpor.Job 18:16 Odozdo se suæi njegovo korijenje, a odozgo grane sve muredom sahnu.Job 18:17 Spomen øe se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s licazemlje briæe.Job 18:18 Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnati ga hoøe iz krugazemaljskog.Job 18:19 U rodu mu nema roda ni poroda, niti preœivjela na njegovuognjiætu.Job 18:20 Sudba je njegova Zapad osupnula, i çitav je Istok obuzelastrepnja.Job 18:21 Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznajeBoga.”Vjera u pravednikovo konaçno izbavljenjeJob 19:1 Job progovori i reçe:Job 19:2 “Ta dokle øete muçiti duæu moju, dokle øete me rijeçima sati-rat’?Job 19:3 Veø deseti put pogrdiste mene i stid vas nije æto me zlostavl-jate.Job 19:4 Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje.Job 19:5 Mislite li da ste me nadjaçali i krivnju moju da ste dokazali?Job 19:6 Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuomreœom.Job 19:7 Viçem: ‘Nasilje!’ - nema odgovora; vapijem - ali za me pravdenema.Job 19:8 Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio.Job 19:9 Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu.Job 19:10 Podsijeca me odasvud te nestajem; kao drvo, nadu mi jeiæçupao.Job 19:11 Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drœi nepri-jateljem.Job 19:12 U bojnom redu pristiœu mu çete, putove proti meni nasipaju,odasvud moj opkoljavaju æator.Job 19:13 Od mene su se udaljila braøa, otuåili se moji poznanici.Job 19:14 Nestade bliœnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviæeme.Job 19:15 Sluækinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam unjihovim oçima.Job 19:16 Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zak-linjati.Job 19:17 Mojoj je œeni dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe.Job 19:18 I deranima na prezir tek sluœim, ako se dignem, rugaju semeni.Job 19:19 Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni kojeljubljah.Job 19:20 Kosti mi se za koœu prilijepiæe, osta mi jedva koœa oko zuba.Job 19:21 Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Boœja me je ruka udarila.Job 19:22 Zaæto da me kao Bog sam progonite, zar se niste moga na-sitili mesa?Job 19:23 O, kad bi se rijeçi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu ure-zale;Job 19:24 kad bi se œeljeznim dlijetom i olovom u spomen vjeçan ustijenu uklesale!Job 19:25 Ja znadem dobro: moj Izbavitelj œivi i posljednji øe on nadzemljom ustati.Job 19:26 A kad se probudim, k sebi øe me diøi: iz svoje øu puti tad vidjetiBoga.Job 19:27 Njega ja øu kao svojega gledati, i oçima mojim neøe bitistranac: za njime srce mi çezne u grudima.Job 19:28 Kad kaœete: ‘Kako øemo ga goniti? Koji øemo razlog protivnjega naøi?’,Job 19:29 maça tad se bojte: grijehu maç je kazna. Saznat øete tada daimade suda!”Pravda nikoga ne izuzimaJob 20:1 Sofar iz Naamata progovori tad i reçe:Job 20:2 “Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuåenjeJob 20:3 dok sluæam ukore koji me sramote, ali odgovor mudar um øemoj veø naøi.

432Job 20:4 Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je çovjek na zemljustavljen bio,Job 20:5 da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren proåe sreøabezboœniçka.Job 20:6 Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakneoblaka,Job 20:7 poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidjeæe kaœu: ‘Gdje jesad on?’Job 20:8 Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviåenjanoønog.Job 20:9 Nijedno ga oko viæe gledat neøe, niti øe ga mjesto njegovovidjetiJob 20:10 Njegovu øe djecu goniti siromasi: rukama øe svojim vraøatioteto.Job 20:11 Kosti su njegove bujale mladoæøu; gle, zajedno s njomepokoæen je sada.Job 20:12 Zlo bijaæe slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikomskrivao;Job 20:13 sladio se pazeøi da ga ne proguta i pod nepcem svojimzadrœavao ga.Job 20:14 Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevimapostaje.Job 20:15 Blago progutano mora izbljuvati. Bog øe ga istjerati njemu izutrobe.Job 20:16 Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.Job 20:17 Potoke ulja on gledati viæe neøe, ni vidjeti gdje rijekom med imlijeko teku.Job 20:18 Vratit øe dobitak ne okusivæi ga, neøe uœivati u plodu trgovine.Job 20:19 Jer je sirotinju gnjeo i tlaçio, otimao kuøe koje ne sazida,Job 20:20 jer ne bjeæe kraja poœudi njegovoj, njegova ga blaga neøeizbaviti.Job 20:21 Jer mu proœdrljivost niæta ne poætedi, ni sreøa njegova dugotrajat neøe.Job 20:22 Sred izobilja u ækripcu øe se naøi, svom øe snagom na njegase oboriti bijeda.Job 20:23 I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog øe na njega pustitijarost svoga gnjeva, sasuti daœd strelica na meso njegovo.Job 20:24 Ako i izmakne gvozdenom oruœju, luk øe mjedeni njega pros-trijeliti.Job 20:25 Strijelu bi izvukao, ali mu probi leåa, a æiljak blistavi viri mu izœuçi. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,Job 20:26 na njega tmine sve tajom oçekuju. Vatra ga niæti, ni od kogazapaljena, i proœdire sve pod njegovim æatorom.Job 20:27 Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i çitava zemlja na njega sediœe.Job 20:28 Njegovu øe kuøu raznijeti poplava, otplaviti je u dan Boœjejarosti.Job 20:29 Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baætinu on mudosuåuje.”Job 21:1 Job progovori i reçe:Job 21:2 “Sluæajte, sluæajte dobro æto øu reøi, utjehu mi takvu baremudijelite.Job 21:3 Otrpite da rijeç jednu ja izreçem, kad zavræim, tad se rugajteslobodno.Job 21:4 Zar protiv çovjeka diœem ja optuœbu? Kako da strpljenje ondane izgubim?Job 21:5 Pogledajte na me: uœas øe vas spopast’, rukom øete svojazakloniti usta;Job 21:6 pomislim li na to, prestravim se i sam i çitavim svojim tad pro-trnem tijelom.Job 21:7 Zaæto na œivotu ostaju zlikovci i, æto su stariji, moøniji bivaju?Job 21:8 Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se mnoœepred oçima.Job 21:9 Strah nikakav kuøe njihove ne mori i æiba ih Boœja ostavlja namiru.Job 21:10 Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se.Job 21:11 Kao jagnjad djeca im slobodno skakuøu, veselo igraju njihovisinovi.Job 21:12 Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale.Job 21:13 Dane svoje zavræavaju u sreøi, u Podzemlje oni silaze spoko-jno.

433Job 21:14 A govorili su Bogu: ‘Ostavi nas, ne œelimo znati za tvoje putove!Job 21:15 Ta tko je Svesilni da njemu sluœimo i kakva nam korist da gazazivamo?’Job 21:16 Zar svoju sreøu u ruci ne imahu, makar do Njega ne drœe niætaoni?Job 21:17 Zar se luç opakog kada ugasila? Zar se na njega oborilanesreøa? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?Job 21:18 Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svudraznosi?Job 21:19 Hoøe li ga kazniti Bog u njegovoj djeci? Ne, njega neka kaznida sam to osjeti!Job 21:20 Vlastitim oçima neka rasap svoj vidi, neka se napije srdœbeSvesilnoga!Job 21:21 Ta æto poslije smrti on za dom svoj mari kad øe se presjeøi niznjegovih mjeseci?Job 21:22 Ali tko øe Boga uçiti mudrosti, njega koji sudi najviæim biøima?Job 21:23 Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u pot-punom miru,Job 21:24 bokova od pretiline oteœalih i kostiju soçne moœdine prepunih.Job 21:25 A drugi umire s gorçinom u duæi, nikad nikakve ne okusivæisreøe.Job 21:26 Obojica leœe zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.Job 21:27 O, znam dobro kakve vaæe su namjere, kakvo zlo protiv menevi snujete.Job 21:28 Jer pitate: ‘Gdje je kuøa plemiøeva, æator u kojem stanovahuopaki?’Job 21:29 Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedoçanstvo neprimate:Job 21:30 ‘Opaki je u dan nesreøe poæteåen i u dan Boœje jarosti veseoje.’Job 21:31 Ali na postupcima tko øe mu predbaciti i tko øe mu vratiti ætoje poçinio?Job 21:32 A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humakpostavljaju straœu.Job 21:33 Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide çitavopuçanstvo.Job 21:34 O, kako su vaæe utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaæiodgovori!”Bog kaœnjava samo u ime pravdeJob 22:1 Elifaz Temanac progovori tad i reçe:Job 22:2 “Zar Bogu koristan moœe biti çovjek? Ta tko je mudar, sebisamom koristi.Job 22:3 Zar je Svesilnom milost æto si pravedan i zar mu je dobit æto sineporoçan?Job 22:4 Ili te zbog tvoje poboœnosti kara i zato se hoøe s tobom parniçiti?Job 22:5 Nije li to zbog zloøe tvoje prevelike i zbog bezakonja kojimbroja nema?Job 22:6 Od braøe si brao nizaæto zaloge i s golih si ljudi svlaçio haljine;Job 22:7 ti nisi œednoga vodom napojio, uskraøivao si kruh izgladnje-lima;Job 22:8 otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubi-mca;Job 22:9 puætao si praznih ruku udovice i siroçadi si satirao ruku.Job 22:10 Eto zaæto tebe mreœe sad sapinju, zaæto te strahovi muçeiznenadni.Job 22:11 Svjetlost ti mrak posta i niæta ne vidiæ, vode su duboke tebepotopile.Job 22:12 Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on nevidi?Job 22:13 Ali ti kaœeæ: ‘Æto Bog moœe znati? Kroz oblak tmasti zar ætorazabire?Job 22:14 Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hodanebeskog.’Job 22:15 Ta kaniæ li se drevnog drœati puta kojim su iæli ljudi nepravedni?Job 22:16 Prije vremena nestadoæe oni, bujica im je temelje raznijela.Job 22:17 Govorahu Bogu: ‘Nas se ti ostavi! Æto nam Svesilni uçinitimoœe?’Job 22:18 A on im je dom punio dobrima makar do njega ne drœahuniæta.Job 22:19 Videøi im propast, klikøu pravednici, neporoçni se njima izru-guju:

434Job 22:20 ‘Gle, propadoæe protivnici naæi, æto od njih osta, vatra improœdrije!”Job 22:21 S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraøena øe ti opet biti sreøa.Job 22:22 Daj prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje rijeç njegovuusadi.Job 22:23 Ako se raskajan vratiæ Svesilnome i nepravdu iz svog æatoraodstraniæ,Job 22:24 tad øeæ odbaciti zlato u praæinu i ofirsko blago u æljunak potoçni.Job 22:25 Svesilni øe postati tvoje suho zlato, on øe biti tvoje gomilesrebrne.Job 22:26 Da, Svesilni bit øe tvoje radovanje, i lice øeæ k Bogu dizatislobodno.Job 22:27 Molit øeæ mu se, i usliæat øe tebe, ispunit øeæ æto si muzavjetovao.Job 22:28 Æto god poduzeo, sve øe ti uspjeti, i putove øe ti obasjavatisvjetlost.Job 22:29 Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoø smjernim oçimapritjeçe.Job 22:30 Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe øe spasiti tvoje çisteruke.”Job 23:1 Job progovori i reçe:Job 23:2 “Zar mi je i danas tuœaljka buntovna? Teæka mu ruka iz menevapaj budi:Job 23:3 o, kada bih znao kako øu ga naøi, do njegova kako doprijetiprijestolja,Job 23:4 pred njim parnicu bih svoju razloœio, iz mojih bi usta navrlidokazi.Job 23:5 Rad bih znati æto bi meni odvratio i razumjeti rijeç æto bi jerekao!Job 23:6 Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da meon sasluæa.Job 23:7 U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.Job 23:8 Na istok krenem li, naøi ga ne mogu; poåem li na zapad, nerazabirem ga.Job 23:9 Iætem na sjeveru, ali ga ne opaœam; nevidljiv je ako se k juguokrenem.Job 23:10 Pa ipak, on dobro zna put kojim kroçim! Neka me kuæa: çistkao zlato øu iziøi!Job 23:11 Noga mi se stopa njegovih drœala, putem sam njegovim iæaone skreøuøi;Job 23:12 sluæao sam nalog njegovih usana, pohranih mu rijeçi u gru-dima svojim.Job 23:13 Ali htjedne li ætogod, tko øe ga odvratiti? Æto zaœeli duæom, toøe ispuniti.Job 23:14 Izvræit øe æto je dosudio meni, kao i sve drugo æto je odluçio!Job 23:15 Zbog toga pred njime sav ustraæen ja sam, i æto viæe mislim,jaçe strah me hvata.Job 23:16 U komade Bog mi je srce smrvio, uœasom me svega proœeoSvesilni,Job 23:17 premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku æto je licemoje zastro.Job 24:1 Zaæto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne videmu vjernici?Job 24:2 Bezboœnici pomiçu granice, otimaju stado i pasu ga.Job 24:3 Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola diœu.Job 24:4 Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.Job 24:5 Kao magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinjaim hrani maliæane.Job 24:6 Po tuåem polju oni pabirçe, paljetkuju vinograd opakog.Job 24:7 Goli noøe, nemaju haljine, ni pokrivaça protiv studeni.Job 24:8 Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloniæta uz hrid se zbi-jaju.Job 24:9 Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe.Job 24:10 Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuåe snoplje nose.Job 24:11 Oni mlina za ulje nemaju; oœednjeli, gaze u kacama.Job 24:12 Samrtnici hropøu iz gradova, ranjenici u pomoø zazivlju. Alina sve to Bog se ogluæuje.Job 24:13 Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti sestaza drœe njezinih.Job 24:14 Za mraka se diœe ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhojse noøi lopov skiøe a i u tmini provaljuje kuøe.

435Job 24:15 Sumrak œudi oko preljubnika: ‘Nitko me vidjet neøe’, kaœe oni zastire velom svoje lice.Job 24:16 Za vidjela oni se skrivaju, oni neøe da za svjetlost znaju.Job 24:17 Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.Job 24:18 Prije nego svane, on veø hitro bjeœi kloneøi se puta prekovinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.Job 24:19 Kao æto vruøina i œega snijeg upija, tako i Podzemlje proœdiregreænike.Job 24:20 Zaboravilo ga krilo æto ga rodi, ime se njegovo viæe nespominje: poput stabla zgromljena je opaçina.Job 24:21 Œenu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije uçinio dobra.Job 24:22 Ali Onaj æto snaœno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva senada gasi.Job 24:23 Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadziraostaze.Job 24:24 Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruæe se i kao svi drugiistrunu, posjeçeni kao glave klasovima.”Job 24:25 Nije li tako? Tko øe me u laœ utjerati? Tko moje rijeçi poniætitimoœe?” Himna Boœjoj svesilnostiJob 25:1 Bildad iz Æuaha progovori tad i reçe:Job 25:2 “Gospodstvo i strah u njegovoj su ruci i on stvara mir u svojimvisinama.Job 25:3 Zar se njemu çete izbrojiti mogu i svjetlo njegovo nad kim neizlazi?Job 25:4 Pa kako da çovjek prav bude pred Bogom i od œene roåen kakoda çist bude?Job 25:5 Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi, njegovim oçima zvijezdenisu çiste.Job 25:6 Æto reøi onda o çovjeku, tom crvu, o sinu çovjekovu, crviøujadnom?Job 26:1 Job progovori i reçe:Job 26:2 “Kako dobro znadeæ pomoøi nemoønom i miæicu iznemoglupoduprijeti!Job 26:3 Kako dobar savjet dajeæ neukome; baæ si preveliku mudrostpokazao.Job 26:4 Kome li si ove uputio rijeçi i koji duh je iz tebe govorio?”Neduœni Job poznaje Boœju moøJob 26:5 Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morskedræøu i nemani njine.Job 26:6 Pred njegovim okom otkriven zja Æeol i bezdan smrti nemavela na sebi.Job 26:7 On povrh praznine Sjever razapinje, on drœi zemlju o niætaobjeæenu.Job 26:8 On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome neprodiru.Job 26:9 On zastire puno lice mjeseçevo razastiruøi svoj oblak prekonjega.Job 26:10 On je na vodi oznaçio kruœnicu gdje prestaje svjetlost i tminepoçinju.Job 26:11 Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kadaon zaprijeti.Job 26:12 Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrviomudroæøu.Job 26:13 Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmijuprobola.Job 26:14 Sve to samo djeliø je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku miçujemo. Ali tko øe shvatiti grom njegove moøi?”Job 27:1 Job nastavi svoju besjedu i reçe:Job 27:2 “Œivoga mi Boga æto mi pravdu krati i Svesilnog koji duæu mizagorça:Job 27:3 sve dok duha moga bude joæ u meni, dok mi dah Boœji unosnicama bude,Job 27:4 usne moje neøe izustiti zloøu niti øe laœ kakva doøi na moj jezik.Job 27:5 Daleko od mene da vam dadem pravo, neduœnost svoju dozadnjeg daha branim.Job 27:6 Pravde svoje ja se drœim, ne puætam je; zbog mojih me danasrce koriti neøe.Job 27:7 Neka mi duæmana kob opakog snaåe, a mog protivnika udesbezboœnikov!Job 27:8 Çemu se nadati moœe kad vapije i kada uzdiœe k Bogu duæusvoju?

436Job 27:9 Hoøe li çuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?Job 27:10 Zar øe se radovati on u Svesilnome, zar øe Boga svakog çasazazivati?Job 27:11 Ali Boœju ruku ja øu vam pokazati i neøu vam skriti namjereSvesilnog.Job 27:12 Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, æto se onda u ispraznostigubite?” Sofarova besjeda: prokletnikJob 27:13 “Ovu sudbu Bog dosuåuje opakom, ovo baætini silnik odSvemoguøeg.Job 27:14 Ima li sinova mnogo, maç ih çeka, a porod mu neøe imatidosta kruha.Job 27:15 Smrt øe sahraniti preœivjele njegove i udovice ih oplakivatneøe.Job 27:16 Ako i srebra kao praha nagomila, ako i nakupi haljina kaoblata,Job 27:17 neka ih skuplja, odjenut øe ih pravednik, ljudi øe neduœnipodijeliti srebro.Job 27:18 Od pauçine je kuøu sagradio, kolibicu kakvu sebi diœe çuvar:Job 27:19 bogat je legao, ali po posljednji put; kad oçi otvori, niçeg viæenema.Job 27:20 Usred bijela dana strava ga spopada, noøu ga oluja zgrabi iodnese.Job 27:21 Istoçni ga vjetar digne i odvuçe, daleko ga baca od njegovamjesta.Job 27:22 Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuæa umaøiiz ruke.Job 27:23 Rukama pljeæøu nad njegovom propaæøu i zviœde na njegakamo god doæao.Mudrost je nedostupna çovjekuJob 28:1 “Da, srebro ima svoja nalaziæta, a zlato mjesta gdje seproçiæøava.Job 28:2 Ruda œeljezna iz zemlje se vadi, a iz rudaçe rastaljene bakar.Job 28:3 Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najveøih dubina zakamenom u mraku zakopanim.Job 28:4 Çeljad iz tuåine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga,visi njiæuøi se, daleko od ljudi.Job 28:5 Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niçe kao od vatre sve je razrov-ano.Job 28:6 Stijene njene safira su skroviæta, praæina zlatna krije se u njima.Job 28:7 Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaœa.Job 28:8 Zvijeri divlje njima nisu kroçile niti je kada lav njima proæao.Job 28:9 Ali na kamen diœe çovjek ruku te iz korijena prevraøa planine.Job 28:10 U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaœa.Job 28:11 Œilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.Job 28:12 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razumprebiva?Job 28:13 Çovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji œivih nisu je otkrili.Job 28:14 Bezdan govori: ‘U meni je nema!’ a more: ‘Ne nalazi se kodmene!’Job 28:15 Zlatom se çistim kupiti ne moœe, ni cijenu njenu srebromodmjeriti;Job 28:16 ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa nisafirom.Job 28:17 Sa zlatom, staklom ne poreåuje se, niti se daje za sud odsuha zlata.Job 28:18 Çemu spominjati prozirac, koralje, bolje je steøi Mudrost nobiserje.Job 28:19 Æto je prema njoj topaz etiopski? Ni çistim zlatom ne procjen-juje se.Job 28:20 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razumprebiva?Job 28:21 Skrivena je oçima svih œivih; ona izmiçe pticama nebeskim.Job 28:22 Propast paklena i Smrt izjavljuju: ‘Za slavu njenu mi smosamo çuli.’Job 28:23 Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje senalazi.Job 28:24 Jer pogledom granice zemlje hvata i opaœa sve pod svodomnebeskim.Job 28:25 Kad htjede vjetru odredit teœinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,Job 28:26 kad je zakone daœdu nametnuo i oblacima gromovnim putove,Job 28:27 tad ju je vidio te izmjerio, uçvrstio i do dna ispitao.

437Job 28:28 A potom je rekao çovjeku: Strah Gospodnji - eto æto je mudrost;‘Zla se kloni’ - to ti je razumnost.”Job 29:1 Job nastavi svoju besjedu i reçe:Job 29:2 “O, da mi je proæle proœivjeti mjesece, dane one kad je Bognada mnom bdio,Job 29:3 kad mi je nad glavom njegov sjao œiœak a kroz mrak me svjetlonjegovo vodilo,Job 29:4 kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bogprijateljevaæe,Job 29:5 kada uz mene joæ bijaæe Svesilni i moji me okruœivahu djeçaci,Job 29:6 kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja kljuçaæe mikamen!Job 29:7 Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao natrg,Job 29:8 vidjevæi me, sklanjali bi se mladiøi, starci bi ustavæi stojeøi ostali.Job 29:9 Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.Job 29:10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepiojezik.Job 29:11 Tko god me sluæao, blaœenim me zvao, hvalilo me oko kad bime vidjelo.Job 29:12 Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bezpomoøi.Job 29:13 Na meni bjeæe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veseljevraøah.Job 29:14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bijaæe miplaætem i povezom.Job 29:15 Bijah oçi slijepcu i bijah noge bogalju,Job 29:16 otac ubogima, zastupnik strancima.Job 29:17 Kræio sam zube çovjeku opaku, plijen sam çupao iz njegovihçeljusti.Job 29:18 Govorah: ‘U svom øu izdahnuti gnijezdu, kao palma, bezbrojneproœivjevæi dane.’Job 29:19 Korijenje se moje sve do vode pruœa, na granama mojimodmara se rosa.Job 29:20 Pomlaåivat øe se svagda slava moja i luk øe mi se obnavljatiu ruci.’Job 29:21 Sluæali su œeljno æto øu im kazati i æutjeli da od mene savjetçuju.Job 29:22 Na rijeçi mi ne bi niæta dometali i besjede su mi daœdile ponjima.Job 29:23 Za mnom œudjeli su oni kao za kiæom, otvarali usta kao zapljuskom ljetnim.Job 29:24 Osmijeh moj bijaæe njima ohrabrenje; pazili su na vedrinumoga lica.Job 29:25 Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvo-dio, kao kralj meåu svojim kad je çetama kao onaj koji tjeæi ojaåene.Sadaænja nevoljaJob 30:1 “Sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlaåi od menekojih oce ne bih bio metnuo ni s ovçarskim psima stada svojega.Job 30:2 Ta æto øe mi jakost ruku njihovih kad im muœevna ponestanesnaga ispijena glaåu i oskudicom.Job 30:3 Glodali su u pustinji korijenje i çestar opustjelih ruæevina.Job 30:4 Lobodu su i s grmlja liæøe brali, kao kruh jeli korijenje smre-kovo.Job 30:5 Od druætva ljudskog oni su prognani, za njima viçu kao zalopovima.Job 30:6 Œivjeli su po straænim jarugama, po æpiljama i u raspuklinama.Job 30:7 Urlik im se iz æikarja dizao; po trnjacima leœahu stisnuti.Job 30:8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, biçevima su iz zemlje prog-nani.Job 30:9 Rugalicom sam postao takvima i njima sada sluœim kao priça!Job 30:10 Gnuæaju me se i bjeœe od mene, ne usteœu se pljunuti mi ulice.Job 30:11 I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciæe uzdu.Job 30:12 S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju,put propasti prema meni nasiplju.Job 30:13 Stazu mi ruæe da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,Job 30:14 prolomom oni æirokim naviru i kotrljaju se poput oluje.Job 30:15 Strahote sve se okreøu na mene, mojeg ugleda kao vjetranesta, poput oblaka iæçeznu spasenje.Job 30:16 Duæa se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se sruæili.

438Job 30:17 Noøu probada bolest kosti moje, ne poçivaju boli æto me gloåu.Job 30:18 Muka mi je i halju nagrdila i stegla me kao ovratnik odjeøe.Job 30:19 U blato me je oborila dolje, gle, postao sam kao prah i pepeo.Job 30:20 K Tebi viçem, ali Ti ne odgovaraæ; pred Tobom stojim, ali Tii ne mariæ.Job 30:21 Prema meni postao si okrutan; rukom preteækom na me seobaraæ.Job 30:22 U vihor me diœeæ, nosiæ me njime, u vrtlogu me olujnomkovitlaæ.Job 30:23 Da, znadem da si me smrti predao, saboriætu zajedniçkomsvih œivih.Job 30:24 Ali ne pruœa li ruku utopljenik, ne viçe li kad padne u nevolju?Job 30:25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne saœalje mi duæa siromaha?Job 30:26 Sreøi se nadah, a doåe nesreøa; svjetlost çekah, a gle, zavime tama.Job 30:27 Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje midonosi.Job 30:28 Smrknut idem, ali nitko me ne tjeæi; ustajem u zboru - da bihkriknuo.Job 30:29 Sa æakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.Job 30:30 Na meni sva je koœa pocrnjela, i kosti mi je saœgala ognjica.Job 30:31 Tuœaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikaça ima.Jobova obranaJob 31:1 Sa svojim oçima savez sam sklopio da pogledat neøu nijednudjevicu.Job 31:2 A æto mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baætina odSvesilnoga?Job 31:3 Ta nije li nesreøa za opakoga, a nevolja za one koji zlo çine?Job 31:4 Ne proniçe li on sve moje putove, ne prebraja li on sve mojekorake?Job 31:5 Zar sam ikad u druætvu laœi hodio, zar mi je noga k prijevarihitjela?Job 31:6 neka me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa øe uvidjetineporoçnost moju!Job 31:7 Ako mi je korak s puta kad zaæao, ako mi se srce za okompovelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,Job 31:8 neka drugi jede æto sam posijao, neka sve moje iskorijeneizdanke!Job 31:9 Ako mi zavede srce œena neka, ako za vratima svog bliœnjegkad vrebah,Job 31:10 neka moja œena drugom mlin okreøe, neka s drugim svojupodijeli postelju!Job 31:11 Djelo bestidno time bih poçinio, zloçin kojem pravda treba dapresudi,Job 31:12 uœego vatru æto œeœe do Propasti i æto bi svu moju saœgalaljetinu.Job 31:13 Ako kada prezreh pravo sluge svoga ili sluœavke, sa mnomkad su se parbili,Job 31:14 æto øu uçiniti kada Bog ustane? Æto øu odvratiti kad raçunzatraœi?Job 31:15 Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilumajçinu?Job 31:16 Ogluæih li se na molbe siromaha ili rasplakah oçi udoviçine?Job 31:17 Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotomdijelio?Job 31:18 Ta od mladosti kao otac sam mu bio, vodio sam ga od krilamaterina!Job 31:19 Zar sam beskuønika vidio bez odjeøe ili siromaha koga bezpokrivaçaJob 31:20 a da mu bedra ne blagosloviæe mene kad se runom mojihovaca ogrija?Job 31:21 Ako sam ruku na nevina podigao znajuøi da mi je na vratimabranitelj,Job 31:22 neka se rame moje od pleøa odvali i neka mi ruka od laktaotpadne!Job 31:23 Jer strahote Boœje na mene bi pale, njegovu ne bih odolioveliçanstvu.Job 31:24 Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: ‘Sigurnostimoja!’Job 31:25 Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mistekle ruke?

439Job 31:26 Zar se, gledajuøi sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebomputuje,Job 31:27 moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubacposlao?Job 31:28 Grijeh bi to bio æto za sudom vapije, jer Boga viænjega bih seodrekao.Job 31:29 Zar se obradovah nevolji duæmana i likovah kad ga je zlozadesilo,Job 31:30 ja koji ne dadoh grijeæiti jeziku, proklinjuøi ga i œeleøi da umre?Job 31:31 Ne govorahu li ljudi mog æatora: ‘Ta koga nije on mesomnasitio’?Job 31:32 Nikad nije stranac vani noøivao, putniku sam svoja otvaraovrata.Job 31:33 Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivaokrivicuJob 31:34 jer sam se plaæio govorkanja mnoætva i strahovao od preziraplemenskog te sam muçao ne prelazeøi svoga praga?Job 31:35 O, kad bi koga bilo da mene sasluæa! Posljednju sam svojurijeç ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Neka mi optuœnicunapiæe protivnik,Job 31:36 i ja øu je nositi na svome ramenu, çelo øu njome kao krunomuresiti.Job 31:37 Dat øu mu raçun o svojim koracima i poput kneza pred njegaøu stupiti.”Job 31:38 Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezineplakale;Job 31:39 ako sam plodove jeo ne plativæi i ako sam joj ojadio ratare,Job 31:40 a neka mjesto œita po njoj niçe korov, a mjesto jeçma nekaposvud kukolj raste! Konac rijeçi Jobovih.Elihu uzima rijeçJob 32:1 Ona tri çovjeka prestadoæe Jobu odgovarati, jer je on sebesmatrao nevinim.Job 32:2 Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemenaRamova: planu gnjevom na Joba zato æto je sebe drœao pravednimpred Bogom;Job 32:3 a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu viæe naæliniæta æto bi odgovorili te su tako Boga osudili.Job 32:4 Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je æutio, jer su oni bili starijiod njega.Job 32:5 Ali kad vidje da ona tri çovjeka nisu viæe imala odgovora uustima, planu od srdœbe.Job 32:6 I progovorivæi, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reçe: Proslov“Po godinama svojim joæ mlad sam ja, a u duboku vi ste uæli starost;bojaœeljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.Job 32:7 Miæljah u sebi: ‘Govorit øe starost, mnoge godine pokazat øemudrost.’Job 32:8 Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim çini çovjeka.Job 32:9 Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uçi.Job 32:10 Zato vas molim, posluæajte mene da vam i ja znanje svojeizloœim.Job 32:11 S paœnjom sam vaæe besjede pratio i razloge sam vaæesasluæao dok ste traœili æto øete kazati.Job 32:12 Na vama moja sva bijaæe paœnja, ali ne bi nikog da Jobapobije ni da mu od vas tko rijeç opovrgne.Job 32:13 Nemojte reøi: ‘Na mudrost smo naiæli! Bog øe ga pobit jerçovjek ne moœe.’Job 32:14 Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neøu vaæim rijeçima.Job 32:15 Poraœeni, otpovrgnut ne mogu, rijeçi zapeæe u grlu njihovu.Job 32:16 Çekao sam! Ali, gle, oni ne zbore. Umukoæe, ni rijeç viæe dakaœu!Job 32:17 Na meni je da progovorim sada, znanje øu svoje i ja izloœiti.Job 32:18 Rijeçi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.Job 32:19 Gle, nutrina mi je kao moæt zatvoren, kao nova øe se raspuøimjeæina.Job 32:20 Da mi odlane, govorit øu stoga, otvorit øu usne i odvratitivama.Job 32:21 Nijednoj strani priklonit se neøu niti laskat ja namjeravamkome.Job 32:22 Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac mojsmaknuo.Jobova uobraœenost

440Job 33:1 Çuj dakle, Jobe, æto øu ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.Job 33:2 Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik rijeçi pod nepcem mi stvara.Job 33:3 Iskreno øe ti zboriti srce moje, usne øe çistu izreøi istinu.Job 33:4 Ta i mene je duh Boœji stvorio, dah Svesilnoga oœivio mene.Job 33:5 Ako uzmogneæ, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviæmeni!Job 33:6 Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bijah naçinjen;Job 33:7 zato ja strahom tebe motriti neøu, ruka te moja neøe pritisnuti.Job 33:8 Dakle, na moje uæi rekao si - posve sam jasno tvoje çuo rijeçi:Job 33:9 ‘Neduœan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice nameni.Job 33:10 Ali On izlike protiv mene traœi i za svojeg me drœi duæmanina.Job 33:11 Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazikorakom.’Job 33:12 Ovdje, kaœem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom çovjek mjeriti sene moœe.Job 33:13 Pa zaæto s njime zameøeæ prepirku æto ti na svaku rijeç neodgovara?Job 33:14 Bog zbori nama jednom i dva puta, ali çovjek na to paœnju neobraøa.Job 33:15 U snovima, u viåenjima noønim, kada san dubok ovladaljudima i na leœaju dok tvrdo snivaju,Job 33:16 tad on govori na uho çovjeku i utvarama plaæi ga jezivimJob 33:17 da ga od djela njegovih odvrati, da u çovjeku obori oholost,Job 33:18 da duæu njegovu spasi od jame i œivot mu od puta u Podzem-lje.Job 33:19 Boleæøu on ga kara na leœaju kad mu se kosti tresu bezprestanka,Job 33:20 kad se kruh gadi njegovu œivotu i ponajbolje jelo duæi njegovoj;Job 33:21 kada mu tijelo gine naoçigled i vide mu se kosti ogoljele,Job 33:22 kad mu se duæa pribliœava jami a œivot njegov boraviætu mrtvih.Job 33:23 Ako se uza njega naåe tad anåeo, posrednik jedan izmeåutisuøu, da çovjeka na duœnost opomene,Job 33:24 pa se saœali nad njim i pomoli: ‘Izbavi ga da u jamu ne ide; zaœivot njegov naåoh otkupninu!Job 33:25 Neka mu tijelo procvate mladoæøu, neka se vrati u danemladenaçke!’Job 33:26 Vapije k Bogu i Bog ga usliæa: radosno On ga pogleda u lice;vrati çovjeku pravednost njegovu.Job 33:27 Tada çovjek pred ljudima zapjeva: ‘Grijeæio sam i pravo izvr-tao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.Job 33:28 On mi je duæu spasio od jame i œivot mi se veseli svjetlosti.’Job 33:29 Gle, sve to Bog je spreman uçiniti do dva i do tri puta zaçovjeka:Job 33:30 da duæu njegovu spasi od jame i da mu œivot svjetloæøu obasja.Job 33:31 Pazi daj, Jobe, dobro me posluæaj; æuti, jer nisam sve joæizrekao.Job 33:32 Ako rijeçi joæ imaæ, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.Job 33:33 Ako li nemaæ, posluæaj me samo: pazi, rad bih te pouçitimudrosti.”Neuspjeh trojice mudraca da obrane BogaJob 34:1 Elihu nastavi svoju besjedu i reçe:Job 34:2 “I vi, mudraci, çujte æto øu reøi, vi, ljudi umni, posluæajte mene,Job 34:3 jer uæi nam prosuåuju besjede isto kao æto nepce hranu kuæa.Job 34:4 Zajedno ispitajmo æto je pravo i razmislimo skupa æto je dobro.Job 34:5 Job je utvrdio: ‘Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraøuje.Job 34:6 U pravu sam, a laæcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bezkrivnje svoje!’Job 34:7 Zar gdje çovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu,Job 34:8 sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put?Job 34:9 On tvrdi: ‘Kakva korist je çovjeku od tog æto Bogu ugoditi œeli?’Job 34:10 Stoga me çujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma dalekoi nepravednost od Svemoguøega,Job 34:11 te on çovjeku plaøa po djelima, daje svakom po njegovu vla-danju.Job 34:12 Odista, Bog zla nikada ne çini, niti Svesilni kad izvrøe pravo.Job 34:13 Ta tko je njemu povjerio zemlju i visinski svijet tko je stvorio?Job 34:14 Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi çitav svoj duh k sebivratio,Job 34:15 sva biøa bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio çovjek.Job 34:16 Ako razuma imaæ, sluæaj ovo, prikloni uho glasu rijeçi mojih.

441Job 34:17 Moœe li vladati koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoøeæ li osu-diti? -Job 34:18 Onog koji kaœe kralju: ‘Nitkove!’ a odliçniku govori: ‘Zlikovçe!’Job 34:19 Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog imoguønik, jer oni su djelo ruku njegovih?Job 34:20 Zaglave za tren, usred gluhe noøi: komeæaju se narodi,prolaze; ni od çije ruke moøni padaju.Job 34:21 Jer, on nadzire pute çovjekove, pazi nad svakim njegovimkorakom.Job 34:22 Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovciskriti.Job 34:23 Bog nikome unaprijed ne kaœe kada øe na sud pred njegastupiti.Job 34:24 Bez sasluæanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto.Job 34:25 Ta odveø dobro poznaje im djela! Sred noøi on ih obara i gazi.Job 34:26 Øuækom ih bije zbog zloøe njihove na mjestu gdje ih svi vidjetimogu.Job 34:27 Jer prestadoæe za njime hoditi, zanemariæe putove njegove,Job 34:28 goneø uboge da vape do njega i potlaçene da k njemu utjeçu.Job 34:29 Ali miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjetimoœe?Job 34:30 Nad pucima bdi kao i nad çovjekom da ne zavlada tko narodzavodi.Job 34:31 Kada bezboœnik Bogu svome kaœe: ‘Zavedoæe me, viæegrijeæiti neøu.Job 34:32 Ne uviåam li, ti me sad pouçi, i ako sam kad nepravdu çinio,ubuduøe ja çiniti je neøu!’Job 34:33 Misliæ da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegoveprezireæ? Ali kada ti odluçujeæ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dajsada!Job 34:34 Svi ljudi umni sa mnom øe se sloœiti i svatko razuman koji çujemene:Job 34:35 Nepromiæljeno Job je govorio, u rijeçima mu neima mudrosti.Job 34:36 Stoga, neka se Job dokraja iskuæa, jer odgovara poput zliko-vaca;Job 34:37 a svom grijehu joæ pobunu domeøe, meåu nama on pljeæøedlanovima i hule svoje na Boga gomila.”Bog nije ravnoduæan na ono æto çovjek çiniJob 35:1 Elihu nastavi svoju besjedu i reçe:Job 35:2 “Zar ti misliæ da pravo svoje braniæ, da pravednost pred Bogomdokazujeæ,Job 35:3 kada mu kaœeæ: ‘Æto ti je to vaœno, i ako grijeæim, æto ti çinimtime?’Job 35:4 Na sve to ja øu odgovoriti tebi i prijateljima tvojim ujedno.Job 35:5 Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viæi!Job 35:6 Ako grijeæiæ, æto si mu uradio, prijestupom svojim æto si muzadao?Job 35:7 Ako si prav, æto si dodao njemu i æto iz ruke tvoje on dobiva?Job 35:8 Opakost tvoja tebi sliçne pogaåa i pravda tvoja çovjeku koristi.Job 35:9 Ali kad ispod teækog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moønika,Job 35:10 nitko ne kaœe: ‘Gdje je Bog, moj tvorac, koji noø pjesmomveselom ispunja,Job 35:11 umnijim nas od zvijeri zemskih çini i mudrijima od pticanebeskih?’Job 35:12 Tad vapiju, ali on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca.Job 35:13 Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne çuje vapaje, dapogled na njih ne svraøa Svesilni!Job 35:14 A kamoli tek kada ti govoriæ: ‘On ne vidi mene, parnica mojapred njime stoji, a ja na njega joæ çekam.’Job 35:15 Ili: ‘Njegova srdœba ne kaœnjava, nimalo on za prijestupe nemari.’Job 35:16 Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne.”Pravi smisao Jobovih patnjaJob 36:1 Elihu nastavi i reçe:Job 36:2 “Strpi se malo, pa øu te pouçit’, jer joæ nisam sve rekao zaBoga.Job 36:3 Izdaleka øu svoje iznijeti znanje da Stvoritelja svojegaopravdam.Job 36:4 Zaista, za laœ ne znaju mi rijeçi, uza te je çovjek znanjemsavræen.Job 36:5 Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.

442Job 36:6 Opakome on œivjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.Job 36:7 S pravednika on oçiju ne skida, na prijestolje ih diœe uz kraljeveda bi dovijeka bili uzviæeni.Job 36:8 Ako su okovima oni okovani i uœetima nevolje sputani,Job 36:9 djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.Job 36:10 Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.Job 36:11 Posluæaju li te mu se pokore, dani im zavræavaju u sreøi, uuœicima godine njihove.Job 36:12 Ne sluæaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajuøi kako.Job 36:13 A srca opaka mrœnju njeguju, ne iætu pomoø kad ih on okuje;Job 36:14 u cvatu svoga djeçinstva umiru i venu poput hramskih milos-nika.Job 36:15 Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreøi otvaramu oçi:Job 36:16 izbavit øe te iz œdrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraniçnimizvesti,k prepunu stolu mesa pretiloga.Job 36:17 Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,Job 36:18 neka te obilje odsad ne zavede i neka te dar prebogat neiskvari.Job 36:19 Nek ti je gavan kao çovjek bez zlata, a çovjek jake ruke poputslaba.Job 36:20 Ne goni one koji su ti tuåi da rodbinu na njino mjesto staviæ.Job 36:21 Pazi se da u nepravdu ne skreneæ, jer zbog nje snaåe tebeiskuæenje.Himna svemoguøoj MudrostiJob 36:22 Gle, uzviæen je Bog u svojoj snazi! Zar uçitelja ima poputnjega?Job 36:23 Tko je njemu put njegov odredio? Tko øe mu reøi: ‘Radio sikrivo’?Job 36:24 Spomeni se veliçati mu djelo æto ga pjesmama ljudi opjevaæe.Job 36:25 S udivljenjem svijet çitav ga promatra, divi se çovjek, pa maizdaleka.Job 36:26 Veøi je Bog no æto pojmiti moœemo, nedokuçiv je broj ljetanjegovih!Job 36:27 U visini on skuplja kapi vode te daœd u paru i maglu pretvara.Job 36:28 Pljuskovi tada pljuæte iz oblaka, po mnoætvu ljudskom daœdeobilato.Job 36:31 Pomoøu njih on podiœe narode, u izobilju hranom ih dariva.Job 36:29 Tko li øe shvatiti æirenje oblaka, tutnjavu straænu njegovihæatora?Job 36:30 Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodamapokriva.Job 36:32 On munju drœi objema rukama i kazuje joj kamo øe zgoditi.Job 36:33 Glasom gromovnim sebe navjeæøuje, stiœe s gnjevom dazgromi opaçinu.Job 37:1 Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskoçiti hoøe.Job 37:2 Çujte, çujte gromor glasa njegova, tutnjavu æto mu iz usta izlazi.Job 37:3 Gle, munja lijeøe preko cijelog neba - i sijevne blijesak s krajana kraj zemlje -Job 37:4 iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veliçajnim.Munje mu lete, nitko ih ne prijeçi, tek æto mu je glas jednom odjeknuo.Job 37:5 Da, Bog gromori glasom veliçajnim, djela velebna, neshvatljivastvara.Job 37:6 Kad snijegu kaœe: ‘Zasnijeœi po zemlji!’ i pljuskovima: ‘Zapljuætitesilno!’Job 37:7 svakom çovjeku zapeçati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.Job 37:8 U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se æøuøure leœaju.Job 37:9 S juœne se strane podiœe oluja, a studen vjetri sjeverni donose.Job 37:10 Veø led od daha Boœjega nastaje i vodena se kruti povræina.Job 37:11 I opet vodom puni on oblake, i sijevati stanu oblaci munjama;Job 37:12 kruœe posvuda po volji njegovoj, æto im naloœi, to øe izvræiti nalicu cijelog kruga zemaljskoga.Job 37:13 Æalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosråem obdari.Job 37:14 Posluæaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Boœja çudesna.Job 37:15 Znaæ li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblakasvog puæta?Job 37:16 Znaæ li o çem vise gore oblaci? Çudesna to su znanjasavræenog.Job 37:17 Kako ti gore od œege haljine u juœnom vjetru kad zemljaobamre?

443Job 37:18 Zar si nebesa s njim ti razapeo, çvrsta poput ogledala livenog?Job 37:19 Daj naputi me æto da mu kaœemo: zbog tmine se ne snalazimoviæe.Job 37:20 Zar øeæ mu reøi: ‘Hoøu govoriti’? Ili na propast vlastitu pristati?Job 37:21 Tko, dakle, moœe u svjetlost gledati na nebesima æto se sjablistavo kada oblake rastjeraju vjetri?Job 37:22 Sa sjevera kao zlato je bljesnulo: veliçanstvom straænim Bogse odjenu!Job 37:23 Da Svasilnog doseçi ne moœemo, neizmjeran je u moøi i sudu,velik u pravdi, nikog on ne tlaçi.Job 37:24 Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!”Job 38:1 Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reçe:Job 38:2 “Tko je taj koji rijeçima bezumnim zamraçuje boœanskipromisao?Job 38:3 Bokove svoje opaæi kao junak: ja øu te pitat’, a ti me pouçi.Job 38:4 Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.Job 38:5 Znaæ li tko joj je mjere odredio i nad njom uœe mjerniçko napeo?Job 38:6 Na çemu joj poçivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoniJob 38:7 dok su klicale zvijezde jutarnje i Boœji uzvikivali dvorjani?Job 38:8 Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majçina;Job 38:9 kad ga oblakom kao haljom odjenuh i kao pelenom ovih mag-lom gustom;Job 38:10 kad sam njegovu odredio meåu, vrata stavio sa prijevornica-ma?Job 38:11 Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu neka se lomi ponos tvogvalovlja!Job 38:12 Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,Job 38:13 da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezboœnikestrese;Job 38:14 da je pretvori u glinu peçatnu i oboji je kao kakvu haljinu.Job 38:15 Ona uzima svjetlost zlikovcima i ruku im lomi uzdignutu.Job 38:16 Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kadhodio?Job 38:17 Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?Job 38:18 Zar si prostranstvo zemlje uoçio? Govori, ako ti je znano sveto.Job 38:19 Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivajutmine,Job 38:20 da ih odvedeæ u njine krajeve, da im put k stanu njihovupokaœeæ?Job 38:21 Ti znadeæ to, ta davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma jevelik!Job 38:22 Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuçe spremiæta vidioJob 38:23 æto ih priçuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?Job 38:24 Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?Job 38:25 Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrçio pute grmljaviniJob 38:26 da bi daœdjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje œive duæenema,Job 38:27 da bi neplodnu napojio pustoæ, da bi u stepi trava izniknula?Job 38:28 Ima li kiæa svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose raåa?Job 38:29 Iz çijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara æto s nebesaJob 38:30 Kako çvrsnu vode poput kamena i led se hvata povræjabezdana?Job 38:31 Moœeæ li lancem vezati Vlaæiøe i razdrijeæiti spone Orionu,Job 38:32 u pravo vrijeme izvesti Danicu, voditi Medvjeda s njegovimmladima?Job 38:33 Zar poznajeæ ti zakone nebeske pa da njima moø na zemljidodijeliæ?Job 38:34 Zar doviknuti moœeæ oblacima pa da pljuskovi tebe posluæaju?Job 38:35 Zar na zapovijed tvoju munje lijeøu i tebi zar se odazivlju: ‘Evonas’?Job 38:36 Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?Job 38:37 Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mje-hoveJob 38:38 dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine neslijepe?Job 38:39 Zar øeæ ti plijen uloviti lavici ili øeæ glad utaœiti laviøimaJob 38:40 na leglu svojem dok gladni çekaju i vrebaju na œrtvu iz zak-lona?Job 38:41 Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptiøi njegovi cijuçui naokolo oblijeøu bez hrane?

444Job 39:1 Znaæ li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade koæute?Job 39:2 Izbroji li koliko nose mjeseci, znaæ li u koje doba se omlade?Job 39:3 Sagnuvæi se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlaœu,Job 39:4 a kad im porod ojaça, poraste, ostave ga i ne vraøaju mu se.Job 39:5 Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemus glave?Job 39:6 U zaviçaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje œivuje.Job 39:7 Buci gradova on se podruguje i ne sluæa goniçevih povika.Job 39:8 Luta brdima, svojim paænjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.Job 39:9 Moœeæ li slugom uçiniti bivola, zadrœati ga noø jednu za jas-lama?Job 39:10 Moœeæ li njega za brazdu prikovati da ralo vuçe po docimatvojim?Job 39:11 Moœeæ li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika iprepustiti mu teœak svoj posao?Job 39:12 Misliæ li tebi da øe se vratiti i na gumno ti dotjerati œito?Job 39:13 Krilima svojim noj trepøe radosno, iako krila oskudnih i perja.Job 39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ihgrije,Job 39:15 ne mareøi æto ih zgaziti moœe noga ili nekakva divlja zvijerzgnjeçiti.Job 39:16 S nojiøima kao s tuåima postupa; æto mu je trud zaludu, on nemari.Job 39:17 Jer Bog je njega liæio pameti, nije mu dao nikakva razbora.Job 39:18 Ali kada na let krila raæiri, tada se ruga konju i konjaniku.Job 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukra-sio?Job 39:20 Zar ti çiniæ da skaçe kao skakavac, da u strah svakog nagonihrzanjem?Job 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustraæivo srlja na oruœje.Job 39:22 Strahu se ruga, niçeg se ne boji, ni pred maçem uzmaknutineøe.Job 39:23 Na sapima mu zvekeøe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.Job 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko øe gazadrœat’:Job 39:25 na svaki zvuk roga on zarœe: Ha! Izdaleka on ljuti boj veønjuæi, viku bojnu i pokliç vojskovoåa.Job 39:26 Zar po promislu tvojem lijeøe soko i prema jugu krila svojaæiri?Job 39:27 Zar se na nalog tvoj diœe orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?Job 39:28 Na litici on stanuje i noøi, na grebenima vrleti visokih.Job 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oçi njegove vide nadaleko.Job 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliøi; gdje je ubijenih, tamo je i on.”Job 40:1 I Jahve se obrati Jobu i reçe mu:Job 40:2 “Zar øe se s Jakim preti joæ kudilac? Tuœitelj Boœji neka samodgovori!”Job 40:3 A Job odgovori Jahvi i reçe:Job 40:4 “Odveø sam malen: æto da odgovorim? Rukom øu svoja zatis-nuti usta.Job 40:5 Rijeç rekoh - neøu viæe zapoçeti; rekoh dvije - ali neøu nastaviti.”Job 40:6 Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reçe:Job 40:7 “Bokove svoje opaæi kao junak, ja øu te pitati, a ti me pouçi.Job 40:8 Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaæ?Job 40:9 Zar ti miæica snagu Boœju ima, zar glasom grmjeti moœeæ poputnjega?Job 40:10 Ogrni se sjajem i veliçanstvom, dostojanstvom se odjeni islavom.Job 40:11 Plani daj bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizioholnika.Job 40:12 Ponositoga pogledaj, slomi ga, na mjestu satri svakoga zliko-vca.Job 40:13 U zemlju sve njih zajedno zakopaj, u mraçnu ih pozatvarajtamnicu.Job 40:14 Tada øu i ja tebi odati hvalu æto si se svojom desnicom spasio.BehemotJob 40:15 A sada, daj promotri Behemota! Travom se hrani poputgoveçeta,Job 40:16 u bedrima je, gle, snaga njegova, a krepkost mu u miæiøjutrbuænom.Job 40:17 Poput cedra rep podignut ukruti, sva su mu stegna isprepleleœile.

445Job 40:18 Mjedene cijevi kosti su njegove, zglobovi mu od œeljeza kvrge.Job 40:19 Prvenac on je Boœjega stvaranja; maçem ga je naoruœaotvorac.Job 40:20 Gore mu danak u hrani donose i sve zvijerje æto po njima seigra.Job 40:21 Pod lotosom on zavaljen poçiva, guætik moçvarni i glib krijuga.Job 40:22 Sjenu mu pravi lotosovo liæøe, pod vrbama on hladujepotoçnim.Job 40:23 Nabuja li rijeka, on ne strahuje: nimalo njega ne bi zabrinuloda mu u œvale i sav Jordan jurne.Job 40:24 Tko bi za oçi uhvatio njega i tko bi mu nos sulicom probio?LevijatanJob 40:25 Zar loviæ Levijatana udicom? Zar øeæ mu jezik zaœvalitiuœetom?Job 40:26 Zar mu nozdrve trskom probosti moœeæ ili mu kukom probitivilicu?Job 40:27 Hoøe li te on preklinjati za milost, hoøe li s tobom blago govoriti?Job 40:28 I zar øe s tobom savez on sklopiti da sveg œivota tebi slugabude?Job 40:29 Hoøeæ li se s njim kao s pticom poigrati i vezati ga da køerirazveseliæ?Job 40:30 Hoøe li se za njega cjenkati ribari, meåu sobom podijeliti gatrgovci?Job 40:31 Moœeæ li kopljem njemu koœu izbost ili glavu mu probiti os-tima?Job 40:32 Podigni daj ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit øe tiposljednji!Job 41:1 Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov çovjek veø po-giba.Job 41:2 Junaka nema da njega razdraœi, tko øe mu se u licesuprotstaviti?Job 41:3 Tko se sukobi s njim i œiv ostade? Pod nebesima tog çovjekanema!Job 41:4 Preæutjet neøu njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.Job 41:5 Tko mu smije razodjenuti odjeøu, tko li kroz dvostruk prodrijetimu oklop?Job 41:6 Tko øe mu ralje rastvoriti dvokrilne kad strah vlada oko zubinjegovih?Job 41:7 Hrbat mu je od ljuskavih ætitova, zapeçaøenih peçatomkamenim.Job 41:8 Jedni uz druge tako se sljubiæe da meåu njima dah ne bi proæao.Job 41:9 Tako su çvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojiti se nemogu.Job 41:10 Kad kihne, svjetlost iz njega zapræti, poput zorinih vjeåa oçisu mu.Job 41:11 Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosi-plju.Job 41:12 Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla æto kipi na vatri.Job 41:13 Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suçu.Job 41:14 U æiji leœi sva snaga njegova, a ispred njega uœas se prostire.Job 41:15 Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiçu puçini.Job 41:16 Poput peøine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamenaotporno.Job 41:17 Pregibi tusta mesa srasli su mu, çvrsti su kao da su saliveni.Job 41:18 Zgodi li ga maç, od njega se odbije, tako i koplje, sulica istrijela.Job 41:19 Poput slame je za njega œeljezo, mjed je kao drvo iscrvotoçeno.Job 41:20 On ne uzmiçe od strelice s luka, stijenje iz praøke na njegakao pljeva pada.Job 41:21 Kao slamçica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviœdinad njim.Job 41:22 Crepovlje oætro ima na trbuhu i blato njime ore kao drljaçom.Job 41:23 Pod njim vrtlog sav kao lonac uskipi, uspjeni more kao po-mast u kotlu.Job 41:24 Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bez-dan prekriva.Job 41:25 Niæta sliçno na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustraæiv.Job 41:26 I na najviæe on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponos-nijim.”Posljednji Jobov odgovor

446Job 42:1 A Job ovako odgovori Jahvi:Job 42:2 “Ja znadem, moø je tvoja bezgraniçna: æto god naumiæ, toizvesti moœeæ.Job 42:3 Tko je taj koji rijeçima bezumnim zamraçuje boœanskipromisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o çudesima meni nesh-vatljivim.Job 42:4 O, posluæaj me, pusti me da zborim: ja øu te pitat’, a ti me pouçi.Job 42:5 Po çuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oçi moje vidjeæe.Job 42:6 Sve rijeçi svoje zato ja poriçem i kajem se u prahu i pepelu.”Jahve kori tri mudracaJob 42:7 Kada Jahve izgovori Jobu ove rijeçi, reçe on Elifazu Temancu:“Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onakopravo govorili kao moj sluga Job.Job 42:8 Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i poåite kmome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molitøe se za vas. Imat øu obzira prema njemu i neøu vam uçiniti niæta naœaozato æto niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job.”Job 42:9 Tada odoæe Elifaz iz Temana, Bildad iz Æuaha i Sofar izNaamata i uçiniæe kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre naJoba.Jahve vraøa Jobu sreøuJob 42:10 I Jahve vrati Joba u prijaænje stanje jer se zaloœio za svojeprijatelje, pa mu joæ udvostruçi ono æto je posjedovao.Job 42:11 Tad se vratiæe Jobu sva njegova braøa, i sve njegove sestre,i svi prijaænji znanci te su jeli s njim kruh u njegovoj kuøi, œaleøi ga i tjeæeøizbog svih nevolja æto ih Jahve bijaæe na njega poslao. Svaki mu darovapo jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten.Job 42:12 Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje joæ viæe negoli prijaænje.Blago mu je brojilo çetrnaest tisuøa ovaca, æest tisuøa deva, tisuøujarmova volova i tisuøu magarica.Job 42:13 Imao je sedam sinova i tri køeri.Job 42:14 Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a treøoj Keren-Hapuk.Job 42:15 U svem onom kraju ne bijaæe œena tako lijepih kao Jobovekøeri. I otac im dade jednaku baætinu kao i njihovoj braøi.Job 42:16 Poslije toga Job doœivje dob od sto çetrdeset godina i vidjedjecu svoju i djecu svoje djece do çetvrtog koljena. Potom umrije Job,star, nauœivæi se œivota.

PSALMIPSALAM 1Psa 1:1 Blago çovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putugreæniçkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca,Psa 1:2 veø uœiva u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noø.Psa 1:3 On je kao stablo zasaåeno pokraj voda tekuøica æto u svojevrijeme plod donosi; liæøe mu nikad ne vene, sve æto radi dobrim urodi.Psa 1:4 Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su kao pljeva æto je vjetarraznosi.Psa 1:5 Stoga se opaki neøe odrœati na sudu, ni greænici u zajednicipravednih.Psa 1:6 Jer Jahve zna put pravednih, a propast øe put opakih.

PSALAM 2Mesijanska dramaPsa 2:1 Zaæto se bune narodi, zaæto puci ludosti snuju?Psa 2:2 Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Jahve i Poma-zanika njegova:Psa 2:3 “Skræimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!”Psa 2:4 Smije se onaj æto na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.Psa 2:5 Tad im veli u svom gnjevu, œestinom ih on zbunjuje:Psa 2:6 “Ta ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom.”Psa 2:7 Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reçe: “Ti si sin moj,danas te rodih.Psa 2:8 Zatraœi samo, i dat øu ti puke u baætinu, i u posjed krajeve ze-maljske.Psa 2:9 Vladat øeæ njima palicom gvozdenom i razbit ih kao sudlonçarski.”Psa 2:10 Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski.

447Psa 2:11 Sluœite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,Psa 2:12 da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro planesrdœba njegova. Blago svima koji se njemu utjeçu!

PSALAM 3Jutarnji vapaj progonjena pravednikaPsa 3:1 Psalam. Davidov. Kad je David bjeœao pred sinom Abæalomom.Psa 3:2 Jahve, koliko je tlaçitelja mojih, koliki se podiœu na me!Psa 3:3 Mnogi su æto o meni zbore: “Nema mu spasenja u Bogu!”Psa 3:4 Ti si ipak ætit moj, Jahve; slavo moja, ti mi glavu podiœeæ.Psa 3:5 Iza sveg glasa Jahvi zavapih, i on me usliæa sa svete gore svoje.Psa 3:6 Sad mogu leøi i usnuti, i onda ustati jer me Jahve drœi.Psa 3:7 Ne bojim se tisuøa ljudi æto me opsjedaju duæmanski.Psa 3:8 Ustani, o Jahve! Spasi me, o Boœe moj! Ti udaraæ po obrazu sveneprijatelje moje, opakima zube razbijaæ.Psa 3:9 U Jahve je spasenje: na tvom narodu tvoj je blagoslov!

PSALAM 4Psa 4:1 Zborovoåi. Uz œiçana glazbala. Psalam. Davidov.Psa 4:2 Kad zazovem, usliæi me, Boœe, pravdo moja, ti æto me u tjeskobiizbavi:smiluj mi se, usliæi moju molitvu!Psa 4:3 Sinovi çovjeçji, dokle øe vam srca ostati tvrda? Zaæto ispraznostljubite, opsjenu slijedite?Psa 4:4 Znajte: Jahve çudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin øeme usliæiti kad ga zazovem.Psa 4:5 Promislite u srcima i ne grijeæite, dræøite na svojim leœajima izanijemite.Psa 4:6 Prinesite œrtve pravedne, u Jahvu se uzdajte!Psa 4:7 Mnogi govore: “Tko øe nam pokazati sreøu?” Obasjaj nas, Jahve,svjetlom svoga lica!Psa 4:8 Viæe si u srce moje ulio radostinego kad obilno rode pæenica i vino.Psa 4:9 Çim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve,dajeæ miran poçinak.

PSALAM 5Psa 5:5 Zborovoåi. Uz frule. Psalam. Davidov.Psa 5:2 Çuj, o Jahve, rijeçi moje, jecaje moje razaberi!Psa 5:3 Osvrni se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Boœe moj, jertebe vruøe zazivam!Psa 5:4 Jahve, zorom glas mi veø çujeæ, zorom ti veø lijem molitve u nadiçekajuøi.Psa 5:5 Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku nema boravka stobom,Psa 5:6 opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom. Mrziæ sve æto çinebezakonjePsa 5:7 i uniætavaæ laœljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi.Psa 5:8 Po velikoj dobroti tvojoj uniøi øu u Dom tvoj; past øu niçice predsvetim Domom tvojim, Jahve, prepun poætovanja.Psa 5:9 U svojoj me pravdi vodi poradi mojih duæmana, svoj put mi po-ravnaj pred oçima.Psa 5:10 U njihovim ustima iskrenosti nema, srce im je puno zloøe; grloim je grob otvoren, a jezikom laskaju.Psa 5:11 Kazni ih, o Boœe! Neka propadnu oni i osnove njine, otjeraj ihzbog mnogih nedjela njihovih; ta oni se digoæe na tebe.Psa 5:12 neka se raduju svi æto se utjeçu tebi, neka kliçu sve dovijeka!Ætiti ih i nek se vesele u tebi koji ljube ime tvoje,Psa 5:13 jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaæ, dobrotom ga svojomkao ætitom zaklanjaæ.

PSALAM 6Psa 6:1 Zborovoåi. Uz œiçano glazbalo. U oktavi. Psalam. Davidov.Psa 6:2 Jahve, nemoj me karati u srdœbi svojoj, ne kaœnjavaj me u svojojjarosti!Psa 6:3 Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemogo, Jahve, ozdravi me jerdræøu kosti moje.Psa 6:4 Duboko mi je duæa potresena, a ti, o Jahve - dokle øeæ?Psa 6:5 Vrati se, Jahve, duæu mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote:Psa 6:6 jer meåu mrtvima tko te se sjeøa, u Podzemlju tko ti hvale pjeva?Psa 6:7 Iznemogoh od pusta jecanja, u noøi postelju plaçem zalijevam,

448suzama leœaj natapam.Psa 6:8 Od œalosti oko mi gasne i slabi, jer su mnogi neprijatelji moji.Psa 6:9 Odstupite od mene, svi opaki, jer je Jahve plaç moj çuo.Psa 6:10 Çuo je Jahve molbu moju, Jahve je primio moju molitvu.Psa 6:11 Neka se postide i uœasno zbune svi moji duæmani, i puni sramaneka smjesta odstupe.

PSALAM 7Psa 7:1 Tuœaljka. Davidova. Ispjeva je Jahvi zbog Kuæa Benjaminovca.Psa 7:2 O Jahve, Boœe moj, tebi se utjeçem, od svih progonitelja spasime, oslobodi,Psa 7:3 da mi duæu ne zgrabe kao lav æto razdire, a nema tko da izbavi.Psa 7:4 Jahve, Boœe moj, ako to uçinih, ako je nepravda na rukamamojim,Psa 7:5 ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tuœitelja:Psa 7:6 neka mi duæmanin progoni duæu i zgrabi je, neka mi œivot uzemlju satre i jetru u praæinu baci.Psa 7:7 Ustani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijes tlaçitelja mojih.Probudi se! Sud mi sazovi!Psa 7:8 Neka te okruœi skupætina narodna, nad njom sjedni visoko!Psa 7:9 O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj i po nevinosti kojaje u meni.Psa 7:10 Dokrajçi bezakonje zlotvora, pravedna podigni, pravedni Boœekoji proniçeæ srca i bubrege.Psa 7:11 Meni je ætit Bog koji spasava çestita srca.Psa 7:12 Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti:Psa 7:13 ako se ne obrate, maç øe naoætriti, luk øe svoj zapeti i pravosmjeriti.Psa 7:14 Spremit øe za njih smrtonosno oruœje, strijele øe svoje uœariti.Psa 7:15 Eto, zlotvor zaçe nepravdu, otrudnje pakoæøu i podlost rodi.Psa 7:16 Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade!Psa 7:17 Pakost øe njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjemeokrenut se nasilje njegovo.Psa 7:18 A ja øu hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat øu imenuJahve viænjega.

PSALAM 8Psa 8:1 Zborovoåi. Po napjevu “Tijesci”. Psalam. Davidov.Psa 8:2 Jahve, Gospode naæ, divno je ime tvoje po svoj zemlji,veliçanstvom nebo natkriljujeæ!Psa 8:3 U ustima djece i dojençadi hvalu si spremio protiv neprijatelja,da postidiæ mrzitelja, zlotvora.Psa 8:4 Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde æto ihuçvrsti -Psa 8:5 pa æto je çovjek da ga se spominjeæ, sin çovjeçji te ga pohodiæ?Psa 8:6 Ti ga uçini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni.Psa 8:7 Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge svepodloœi:Psa 8:8 ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome,Psa 8:9 ptice nebeske i ribe morske, i æto god prolazi stazama morskim.Psa 8:10 Jahve, Gospode naæ, divno je ime tvoje po svoj zemlji!

PSALAM 9Psa 9:1 Zborovoåi. Po napjevu “Umri za sina”. Psalam. Davidov.Psa 9:2 Slavim te, Jahve, svim srcem svojim, ispovijedam sva çudesnadjela tvoja.Psa 9:3 Radujem se i kliçem tebi, pjevam imenu tvome, Sveviænji!Psa 9:4 Duæmani moji natrag krenuæe, padoæe i pred licem tvojimpogiboæe.Psa 9:5 Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, ti sjede na prijesto- sudac pravedan:Psa 9:6 ti pokara pogane, pogubi bezboæca, ime im izbrisa dovijeka.Psa 9:7 Duæmani klonuæe, smrvljeni zauvijek, ti im gradove razori - nestaim spomena.Psa 9:8 Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi:Psa 9:9 sam po pravdi sudi krug zemaljski, izreçe pucima osudupravednu.Psa 9:10 Jahve je tvråava tlaçenom, tvråava spasa u danima tjeskobe.Psa 9:11 Neka se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaæ onihæto ljube tebe, o Jahve.

449Psa 9:12 Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu, razglaæujte meåu pucimadjela njegova,Psa 9:13 jer ih se spomenu kao osvetnik krvi i siromaækog jauka nezaboravi.Psa 9:14 Smiluj mi se, Jahve: pogledaj nevolju u koju me vrgoæe ne-prijatelji moji, od vrata smrti izbavi mePsa 9:15 da navijeætam sve hvale tvoje na vratima køeri Sionske, daradostan kliçem zbog spasenja tvoga.Psa 9:16 Pogani padoæe u jamu koju sami iskopaæe, zamka koju potajnostaviæe uhvati nogu njihovu.Psa 9:17 Jahve se iskaza i sud odrœa; greænik se spleo u djela svoja.Psa 9:18 Neka greænici odu u Podzemlje, svi pogani æto zaboraviæeBoga.Psa 9:19 Jer siromah neøe pasti u zaborav zauvijek, ufanje ubogih neøebiti zaludu dovijeka.Psa 9:20 Ustani, Jahve, da se ne osili çovjek, neka pogani budu osuåenipred tobom!Psa 9:21 Strah im, o Jahve, utjeraj, neka spoznaju pogani da su smrt-nici!

PSALAM 10Psa 10:1 Zaæto, Jahve, stojiæ daleko, zaæto se skrivaæ u dane tjeskobe?Psa 10:2 Obijesni bezboœnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mupostavi.Psa 10:3 Bezboœnik se pohlepom hvali, lakomac psuje i Jahvu prezire.Psa 10:4 Bezboœnik zbori u obijesti svojoj: “Ne, istrage nema! Ta niBoga nema!”I u tome sva mu je misao.Psa 10:5 Puti su mu svagda uspjeæni, na sudove tvoje on i ne misli,sve protivnike svoje prezire.Psa 10:6 U srcu veli: “Neøu posrnuti! Ni u kojem koljenu neøu biti nes-retan.”Psa 10:7 Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikomnjegovim muka i nesreøa.Psa 10:8 U zasjedi çuçi pokraj ograda, potajno ubija nevina, oçimasiromaha vreba.Psa 10:9 U zaklonu sjedi kao lav u peøini, vreba da opljaçka jadnika i daga povuçe u mreœu.Psa 10:10 Pritajen çuçi na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju.Psa 10:11 U srcu svome veli: “Zaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga nevidi!”Psa 10:12 Ustani, Gospode Boœe, podigni ruku, ne zaboravi siromaha.Psa 10:13 Zaæto da bezboœnik prezire Boga, zaæto da kaœe u srcu: “Neøekazniti!”Psa 10:14 Jer ti vidiæ, gledaæ jad i nevolju, u ruci je mjeriæ. Siromah setebi predaje, ubogu ti si pomoø!Psa 10:15 Pakosnu greæniku satri miæicu, kazni mu pakost da je viæe nebude!Psa 10:16 Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat øepogana.Psa 10:17 Poçuj, o Jahve, çeœnju siromaænih, okrijepi im srce, uho prik-loni:Psa 10:18 da zaætitiæ pravo ubogih i tlaçenih, da straha viæe ne zadajeçovjek zemljani.

PSALAM 11Psa 11:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov. Jahvi se utjeçem! Zaæto daklegovorite duæi mojoj: “Odleti u goru kao ptica!Psa 11:2 Gle, bezboœnici veø luk napeæe, za tetivu strijelu zapeæe da izpotaje ustrijele pravednika.Psa 11:3 Kad su temelji uzljuljani, æto da uçini pravednik?”Psa 11:4 Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju.Oçi njegove motre, vjeåama proniçe sinove ljudske.Psa 11:5 Jahve proniçe pravedna i nepravedna, iz dna duæe mrzi sil-nika.Psa 11:6 Na greænike øe izliti œeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit øe dionjine sudbine.Psa 11:7 Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, çestiti øe gledati licenjegovo.

450PSALAM 12Psa 12:1 Zborovoåi. U oktavi. Psalam. Davidov.Psa 12:2 U pomoø, Jahve, jer nestaje poboœnih, vjernosti nema viæemeåu ljudima!Psa 12:3 Svatko laœe svome bliœnjemu, govori usnama laœljivim i srcemdvoliçnim.Psa 12:4 Istrijebi, Jahve, sve usne laœljive i jezik hvastavi;Psa 12:5 one æto zbore: “Jezik je naæa snaga, naæe su usne za nas: tkonam æto moœe?”Psa 12:6 “Zbog nevolje tlaçenih i jauka ubogih sada øu ustati - govoriJahve - spasenje donijeti onom tko ga œeli.”Psa 12:7 Rijeçi su Jahvine rijeçi iskrene, srebro prokuæano, od zemljeodvojeno,sedam puta oçiæøeno.Psa 12:8 O Jahve, ti øeæ bdjeti nad nama, od naraætaja ovog çuvati nassvagda,Psa 12:9 pa neka se okolo vrzu zlotvori, neka se izdiœu ljudi najgori.

PSALAM 13Psa 13:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.Psa 13:2 Ta dokle, Jahve, dokle øeæ me zaboravljati? Dokle øeæ skrivatilice od mene?Psa 13:3 Dokle øu nositi bol u duæi; tugu u srcu obdan i obnoø? Dokle øese duæmanin dizati na me?Psa 13:4 Pogledaj, usliæi, Jahve, Boœe moj! Prosvijetli mi oçi da ne za-spim nasmrt,Psa 13:5 neka ne kaœe duæmanin: “Nadjaçah njega!” Neka ne kliçuprotivnici ako posrnem!Psa 13:6 Ja se u tvoju dobrotu uzdam,neka mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat øu Jahvi koji mi uçinidobro, pjevat øu imenu Jahve Sveviænjega!

PSALAM 14Psa 14:1 Zborovoåi. Davidov. Bezumnik reçe u srcu: “Nema Boga.”Pokvareni rade gadosti; nitko da çini dobro.Psa 14:2 Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razu-man Boga da traœi.Psa 14:3 No, svi skrenuæe zajedno, svi se pokvariæe: nitko da çini dobro- nikoga nema.Psa 14:4 Neøe li se urazumiti svi æto bezakonje çine, koji proœdiru narodmoj kao da jedu kruha? Ne zazivlju ime Jahvino:Psa 14:5 jednom øe drhtati od straha, jer je Bog s rodom pravednim.Psa 14:6 Œelite razbiti nakane ubogog: Jahve je utoçiæte njegovo.Psa 14:7 O neka doåe sa Siona spas Izraelu! Kad Jahve promijeni udesnaroda svoga, klicat øe Jakov, radovat se Izrael.

PSALAM 15Psa 15:1 Psalam. Davidov. Jahve, tko smije prebivati u æatoru tvome,tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?Psa 15:2 Onaj samo tko œivi çestito, koji çini pravicu, i istinu iz srca zbori,Psa 15:3 i ne kleveøe jezikom; koji bliœnjem zla ne nanosi i ne sramotisusjeda svoga;Psa 15:4 koji zlikovca prezire, a poætuje one æto se Jahve boje;Psa 15:5 koji se zaklinje prijatelju, a ne kræi prisege, i ne daje novca nalihvu, i ne prima mita protiv neduœna. Tko tako çini, pokolebati se neøedovijeka.

PSALAM 16Psa 16:1 Miktam. Davidov. Çuvaj me, Boœe, jer se tebi utjeçem.Psa 16:2 Jahvi rekoh: “Ti si moj gospodar, nema mi blaœenstva beztebe!”Psa 16:3 Za svetima æto su u zemlji sav plamtim od çeœnje!Psa 16:4 Gomilaju patnje moje koji slijede bogove tuåe. Ja im ljevanicanalijevati neøu, ime im spominjati neøu usnama.Psa 16:5 Jahve mi je baætina i kaleœ: Ti u ruci drœiæ moju sudbinu.Psa 16:6 Na divnu zemlju padoæe mi konopi, vrlo mi je mila moja baætina.Psa 16:7 Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje te me i noøu srce opom-inje.Psa 16:8 Jahve mi je svagda pred oçima; jer mi je zdesna, neøu posr-nuti.Psa 16:9 Stoga mi se raduje srce i kliçe duæa, i tijelo mi spokojno poçiva.

451Psa 16:10 Jer mi neøeæ ostaviti duæu u Podzemlju ni dati da pravedniktvoj truleœi ugleda.Psa 16:11 Pokazat øeæ mi stazu u œivot, puninu radosti pred licem svojim,sebi zdesna blaœenstvo vjeçno.

PSALAM 17Psa 17:1 Molitva. Davidova. Poçuj, Jahve pravedni, i vapaj mi posluæaj,usliæi molitvu iz usta iskrenih!Psa 17:2 Od tebe neka mi doåe presuda, tvoje oçi vide æto je pravo.Psa 17:3 Istraœi mi srce, pohodi noøu, ognjem me iskuæaj, ali u menineøeæ naøi bezakonja. Ne zgrijeæiæe usta mojaPsa 17:4 kao æto grijeæe ljudi: po rijeçima usta tvojih çuvah putoveZakona.Psa 17:5 Korak mi çvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga naputima tvojim.Psa 17:6 Zazivam te, Boœe, ti øeæ me usliæiti: prikloni mi uho i çuj rijeçimoje.Psa 17:7 Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od duæmana izbavljaæone æto se utjeçu desnici tvojoj.Psa 17:8 Çuvaj me kao zjenicu oka, skrij me u sjenu krila svojihPsa 17:9 od zlotvora æto na me nasrøu. Duæmani me bijesni opkoljuju,Psa 17:10 beæøutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,Psa 17:11 Koraci njini sad me okruœuju, smjeraju da me na zemlju obore;Psa 17:12 sliçni lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviøu æto vreba upotaji.Psa 17:13 Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od greænika mi œivot maçemspasi,Psa 17:14 a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj œivot,kojima œeludac puniæ dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju æto impretekne.Psa 17:15 A ja øu u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim,sit øu ga se nagledati.

PSALAM 18Psa 18:1 Uçitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovupjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja i iz rukeÆaulove. On reçe:Psa 18:2 Ljubim te, Jahve, kreposti moja!Psa 18:3 Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Boœe moj, peøinomoja kojoj se utjeçem, ætite moj, snago spasenja moga, tvråavo moja!Psa 18:4 Zazvat øu Jahvu, hvale predostojna, i od duæmana bit øu iz-bavljen.Psa 18:5 Valovi smrti okruœiæe mene, prestraviæe me bujice pogubne.Psa 18:6 UŒad Podzemlja sputiæe me, smrtonosne zamke padoæe name:Psa 18:7 u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hramazov mi zaçu, i vapaj moj mu do uæiju doprije.Psa 18:8 I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaæe se temelji gora,pokrenuæe se, jer On gnjevom planu.Psa 18:9 Iz nosnica mu dim se diœe, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje œivood njega plamsa.Psa 18:10 On nagnu nebesa i siåe, pod nogama oblaci mu mraçni.Psa 18:11 Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.Psa 18:12 Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodamai oblacima tmastim,Psa 18:13 od blijeska pred licem njegovim uœga se ugljevlje plameno.Psa 18:14 Jahve s neba zagrmje, Sveviænjega glas se ori.Psa 18:15 Odape strijele i duæmane rasu, izbaci munje i na zemlju ihobori.Psa 18:16 Morska se dna pokazaæe, i temelji svijeta postaæe goli odstraæne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.Psa 18:17 On pruœi s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on meizbavi.Psa 18:18 Od protivnika moønog mene oslobodi, od duæmana mojihjaçih od mene.Psa 18:19 Navaliæe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaætiti,Psa 18:20 na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.Psa 18:21 Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po çistoøi ruku mojihon me nagradi,Psa 18:22 jer çuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.Psa 18:23 Odredbe njegove sve su mi pred oçima, zapovijedi njegove

452nisam odbacio,Psa 18:24 do srœi odan njemu sam bio, çuvam se grijeha svakoga.Psa 18:25 Jahve mi po pravdi mojoj vrati, çistoøu ruku mojih vidje.Psa 18:26 S prijateljem ti si prijatelj, poætenu poætenjem uzvraøaæ.Psa 18:27 S çovjekom çistim ti si çist, a lukavca izigravaæ,Psa 18:28 jer narodu poniœenu spasenje donosiæ, a poniœavaæ oçi ohole.Psa 18:29 Jahve, ti moju svjetiljku uœiœeæ, Boœe, tminu moju obasjavaæ:Psa 18:30 s tobom udaram na çete duæmanske, s Bogom svojimpreskaçem zidine.Psa 18:31 Savræeni su puti Gospodnji, i rijeç je Boœja ognjem kuæana.On, samo on, ætit je svima koji se k njemu utjeçu.Psa 18:32 Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga naæega?Psa 18:33 Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran,Psa 18:34 noge mi dade brze kao u koæute i postavi me na visine çvrste,Psa 18:35 ruke mi za borbu uvjeœba i miæice da luk mjedeni napinju.Psa 18:36 Dajeæ mi ætit svoj koji spasava, tvoja me desnica drœi, tvojame briœeljivost uzvisi.Psa 18:37 Pouzdanje dajeæ mom koraku, i noge mi viæe ne posrøu.Psa 18:38 Pognah svoje duæmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih neuniætih.Psa 18:39 Obaram ih, ne mogu se diøi, padaju, pod nogama mi leœe.Psa 18:40 Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloœi.Psa 18:41 Ti duæmane moje u bijeg natjera, i raspræih one koji su memrzili.Psa 18:42 Vapiju u pomoø - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odazivase.Psa 18:43 Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih kao blato na putu.Psa 18:44 Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarompogana, puk koji ne poznavah sluœi mi.Psa 18:45 Svaki moj æapat pokorno on sluæa, sinovi tuåinci meni laskaju;Psa 18:46 sinovi tuåinski gube srçanost, izlaze dræøuøi iz svojih utvrda.Psa 18:47 Œivio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog,spasenje moje!Psa 18:48 Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.Psa 18:49 Od duæmana me mojih izbavljaæ i nad protivnike me mojeizdiœeæ, ti mene od çovjeka silnika spasavaæ.Psa 18:50 Zato te slavim, Jahve, meåu pucima i psalam pjevam tvomeImenu:Psa 18:51 umnoœio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milostsi iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.

PSALAM 19Psa 19:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.Psa 19:2 Nebesa slavu Boœju kazuju, navijeæta svod nebeski djelo rukunjegovih.Psa 19:3 Dan danu to objavljuje, a noø noøi glas predaje.Psa 19:4 Nije to rijeç, a ni govor nije, nije ni glas æto se moœe çuti,Psa 19:5 ali po zemlji razlijeœe se jeka, rijeçi sve do nakraj svijeta seœu.Ondje suncu razape æator,Psa 19:6 te ono kao œenik iz loœnice ide, kao div kliçe kad prelijeøe stazu.Psa 19:7 Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja,ne skriva se niæta œaru njegovu.Psa 19:8 Savræen je Zakon Jahvin - duæu krijepi; pouzdano jeSvjedoçanstvo Jahvino - neuka uçi;Psa 19:9 prava je naredba Jahvina - srce sladi; çista je zapovijed Jahvina- oçi prosvjetljuje;Psa 19:10 neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini- svi jednako pravedni,Psa 19:11 dragocjeniji od zlata, od zlata çistoga, slaåi od meda, medasamotoka.Psa 19:12 Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo briœno on ih çuva.Psa 19:13 Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha oçistime!Psa 19:14 Od oholosti çuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad øubiti neokaljan, çist od grijeha velikoga.Psa 19:15 Moje ti rijeçi omiljele i razmiæljanje srca moga pred licemtvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!

453PSALAM 20Psa 20:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.Psa 20:2 Usliæio te Jahve u dan nevolje, ætitilo te ime Boga Jakovljeva!Psa 20:3 Poslao ti pomoø iz Svetiæta, branio te sa Siona!Psa 20:4 Spomenuo se svih ti prinosnica, bila mu mila paljenica tvoja!Psa 20:5 Udijelio ti æto ti srce œeli, ispunio sve namisli tvoje!Psa 20:6 Radovali se tvojoj pobjedi, u ime Boga svoga dizali stjegove!Ispunio Jahve svaku molbu tvoju!Psa 20:7 Znam evo: Jahve øe pobjedu dati svom pomazaniku, usliæit gaiz svetih nebesa snagom pobjedne desnice svoje.Psa 20:8 Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima, mi imenom Jahve,Boga naæega!Psa 20:9 Oni posrøu i padaju, mi se drœimo i stojimo.Psa 20:10 Jahve, daruj pobjedu kralju, usliæi nas u dan kad te zazovemo!

PSALAM 21Psa 21:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.Psa 21:2 Jahve, zbog tvoje se moøi kralj veseli, zbog pomoøi tvoje ra-dosno kliçe.Psa 21:3 Ti mu ispuni œelju srca, ne odbi molitve usana njegovih.Psa 21:4 Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, na glavu mu krunustavi od suhoga zlata.Psa 21:5 Za œivot te molio, i ti mu dade premnoge dane - za vijeke vjekova.Psa 21:6 Pomoøu tvojom slava je njegova velika, uresio si gaveliçanstvom i sjajem.Psa 21:7 Ti ga uçini blagoslovom za vjekove, veseliæ ga radoæøu licasvojega.Psa 21:8 Doista, kralj se uzda u Jahvu i po dobroti Sveviænjega neøe sepokolebati.Psa 21:9 Tvoja ruka neka pronaåe sve duæmane tvoje, desnica tvojaneka stigne one koji te mrze!Psa 21:10 Neka budu kao u peøi ognjenoj kad se ukaœe lice tvoje! Nekaih Jahve gnjevom uniæti, neka ih proguta oganj!Psa 21:11 Njihovo potomstvo satri sa zemlje i rod im iz sinova ljudskih.Psa 21:12 Ako li stanu zlo kovati protiv tebe, ako spremaju spletke,neøe uspjeti.Psa 21:13 Ti øeæ ih natjerati u bijeg, svoj luk øeæ usmjeriti na njih.Psa 21:14 Ustani, Jahve, u sili svojoj! Daj nam da pjesmama slavimosnagu tvoju!

PSALAM 22Psa 22:1 Zborovoåi. Po napjevu “Koæuta u zoru”. Psalam. Davidov.Psa 22:2 Boœe moj, Boœe moj, zaæto si me ostavio? Daleko si od ridanjamoga.Psa 22:3 Boœe moj, viçem danju, ali ne odvraøaæ; noøu vapijem i nemami poçinka.Psa 22:4 A ipak, ti u Svetiætu prebivaæ, Nado Izraelova!Psa 22:5 U tebe se oçevi naæi uzdaæe, uzdaæe se, i ti ih izbavi;Psa 22:6 k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli senisu.Psa 22:7 A ja, crv sam, a ne çovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.Psa 22:8 Koji me vode, podruguju se meni, razvlaçe usne, maæu glavom:Psa 22:9 “U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi akomu omilje!”Psa 22:10 Iz krila majçina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke.Psa 22:11 Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majçina ti si Bogmoj.Psa 22:12 Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mipomogne.Psa 22:13 Opkoliæe me junci mnogobrojni, baæanski bikovi okruœiæemene.Psa 22:14 Œdrijela svoja razvaljuju na me kao lav koji plijen kida i riçe.Psa 22:15 Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuæe; srce mi postapoput voska, topi se u grudima mojim.Psa 22:16 Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: uprah smrtni bacio si mene.Psa 22:17 Opkolio me çopor pasa, rulje me zloçinaçke okruœile.Probodoæe mi ruke i noge,Psa 22:18 sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.Psa 22:19 Haljine moje dijele meåu sobom i kocku bacaju za odjeøumoju.

454Psa 22:20 Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi upomoø!Psa 22:21 Duæu moju istrgni maçu, iz æapa pasjih œivot moj.Psa 22:22 Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi duæu od rogova bivoljih!Psa 22:23 A sada, braøi øu svojoj navijeætati ime tvoje, hvalit øu te usredzbora.Psa 22:24 “Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva,slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!Psa 22:25 Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije skrio licesvoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je çuo.”Psa 22:26 Zato øu te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvræitizavjete.Psa 22:27 Siromasi øe jesti i nasitit øe se, hvalit øe Jahvu koji traœenjega: neka œivi srce vaæe dovijeka!Psa 22:28 Spomenut øe se i Jahvi se vratiti svi krajevi zemlje; pred njimøe niçice pasti sve obitelji pogana.Psa 22:29 Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.Psa 22:30 Njemu øe se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, prednjim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja øe duæa za njega œivjeti,Psa 22:31 njemu øe sluœiti potomstvo moje. O Gospodu øe se pripovi-jedatiPsa 22:32 slijedeøem koljenu, o njegovoj pravdi navijeætati narodubuduøem: “Ovo uçini Jahve!”

PSALAM 23Psa 23:1 Psalam. Davidov. Jahve je pastir moj: ni u çem ja ne oskudi-jevam;Psa 23:2 na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihanevodiPsa 23:3 i krijepi duæu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imenasvojega.Psa 23:4 Pa da mi je i dolinom smrti proøi, zla se ne bojim, jer si ti samnom. Tvoj ætap i palica tvoja utjeha su meni.Psa 23:5 Trpezu preda mnom prostireæ na oçi duæmanima mojim. Uljemmi glavu maœeæ, çaæa se moja prelijeva.Psa 23:6 Dobrota i milost pratit øe mene sve dane œivota moga. U Jahvinuøu domu prebivati kroz dane mnoge.

PSALAM 24Psa 24:1 Psalam. Davidov. Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi kojina njemu œive.Psa 24:2 On ga na morima utemelji i na rijekama uçvrsti.Psa 24:3 Tko øe uziøi na Goru Jahvinu, tko øe stajati na svetom mjestunjegovu?Psa 24:4 Onaj u koga su ruke çiste i srce neduœno: duæa mu se nepredaje ispraznosti, i ne kune se varavo.Psa 24:5 On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasiteljasvoga.Psa 24:6 Takav je naraætaj onih koji traœe njega, koji traœe lice BogaJakovljeva.Psa 24:7 “Podignite, vrata, nadvratnike svoje, diœite se, dveri vjeçne, dauniåe Kralj slave!”Psa 24:8 “Tko je taj Kralj slave?” “Jahve silan i junaçan, Jahve silan uboju!”Psa 24:9 “Podignite, vrata, nadvratnike svoje diœite se, dveri vjeçne, dauniåe Kralj slave!”Psa 24:10 “Tko je taj Kralj slave?” “Jahve nad Vojskama - on je Kraljslave!”

PSALAM 25Psa 25:1 Davidov. K tebi, Jahve, uzdiœem duæu svoju,Psa 25:2 u tebe se uzdam, Boœe moj: ne daj da se postidim, da se nevesele nada mnom duæmani!Psa 25:3 Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neøe: postidjet øe se koji selako iznevjere.Psa 25:4 Pokaœi mi, Jahve, svoje putove, nauçi me svojim stazama!Psa 25:5 Istinom me svojom vodi i pouçi me, jer ti si Bog, moj Spasitelj:u tebe se pouzdajem svagda.Psa 25:6 Spomeni se, Jahve, svoje njeœnosti i ljubavi svoje dovijeka.Psa 25:7 Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomenime se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Jahve!

455Psa 25:8 Jahve je sama dobrota i pravednost: greænike on na put privodi.Psa 25:9 On ponizne u pravdi vodi i uçi malene putu svome.Psa 25:10 Sve su staze Jahvine istina i ljubav za onog koji çuva Saveznjegov i propise.Psa 25:11 Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik.Psa 25:12 Ima li koga da se boji Jahve? On øe ga pouçiti kojim øe putemkrenuti.Psa 25:13 Duæa øe mu u sreøi poçivati, a potomci øe njegovi zaposjestizemlju.Psa 25:14 Blizak je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljujenjima.Psa 25:15 K Jahvi su svagda oçi moje upravljene, jer mi nogu izvlaçi izzamke.Psa 25:16 Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan.Psa 25:17 Odagnaj tjeskobe srca moga, iz bojazni mojih izbavi me!Psa 25:18 Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje!Psa 25:19 Pogledaj duæmane moje: kako ih je mnogo i kakvom memrœnjom œestokom mrze.Psa 25:20 Çuvaj duæu moju, izbavi me: neøu se postidjeti, jer se tebiutekoh.Psa 25:21 Neduœnost i çestitost neka me ætite, jer u tebe se uzdam, oJahve.Psa 25:22 Izbavi, Boœe, Izraela iz sviju tjeskoba njegovih.

PSALAM 26Psa 26:1 Davidov. Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u neduœnosti, iuzdajuøi se u Jahvu ja se ne pokolebah.Psa 26:2 Ispitaj me, Jahve, iskuæaj me, istraœi mi bubrege i srce.Psa 26:3 Jer tvoja je dobrota pred oçima mojim, u istini tvojoj ja hodim.Psa 26:4 S ljudima opakim ja ne sjedim i ne svraøam podlima.Psa 26:5 Mrsko mi je druætvo zlotvora, i s bezboæcima sjesti ne œelim.Psa 26:6 U neduœnosti ruke svoje perem i obilazim œrtvenik tvoj, Jahve,Psa 26:7 da tvoju hvalu javno razglasim i pripovijedam sva divna djelatvoja.Psa 26:8 O Jahve, ljubim dom u kojem prebivaæ i mjesto gdje slava tvojastoluje.Psa 26:9 Ne pogubi mi duæu s greænicima ni œivot moj s krvolocima;Psa 26:10 na rukama je njihovim zloçin, a desnica im puna mita.Psa 26:11 A ja u neduœnosti svojoj hodim: izbavi me, milostiv mi budi.Psa 26:12 Noga mi stoji na pravu putu: u zborovima blagoslivljat øuJahvu.PSALAM 27U Boœjoj blizini nema strahaPsa 27:1 Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim?Jahve je ætit œivota moga: pred kime da strepim?Psa 27:2 Kad navale na me zlotvori da mi tijelo œderu, protivnici moji iduæmani, oni posrøu i padaju.Psa 27:3 Neka se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nekai rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.Psa 27:4 Za jedno molim Jahvu, samo to ja traœim: da œivim u DomuJahvinusve dane œivota svoga, da uœivam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam.Psa 27:5 U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me uskroviætu Æatora svoga, na hridinu on me uzdiœe.Psa 27:6 I sada izdiœem glavu iznad duæmana oko sebe. U njegovu øuÆatoru prinositi œrtve radosne, Jahvi øu pjevati i klicati.Psa 27:7 Sluæaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliæi me!Psa 27:8 Moje mi srce govori: “Traœi lice njegovo!” Da, lice tvoje, o Jahve,ja traœim.Psa 27:9 Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga!Ti, Pomoøi moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Boœe, Spasiteljumoj!Psa 27:10 Ako me otac i mati ostave, Jahve øe me primiti.Psa 27:11 Nauçi me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povediporadi protivnika mojih.Psa 27:12 Bijesu duæmana mojih ne predaj me, jer ustadoæe na menesvjedoci laœni koji daæøu nasiljem.Psa 27:13 Vjerujem da øu uœivati dobra Jahvina u zemlji œivih.Psa 27:14 U Jahvu se uzdaj, ojunaçi se, çvrsto neka bude srce tvoje: uJahvu se uzdaj!

456PSALAM 28Psa 28:1 Davidov. K tebi, o Jahve, vapijem, hridino moja, ne ogluæi sena me:da neusliæan ne postanem kao oni koji u grob silaze.Psa 28:2 Çuj moje zazivanje dok tebi vapijem, dok ruke uzdiœem sve-tomu Hramu tvojem.Psa 28:3 Ne uzmi me s bezboœnicima i s onima koji çine bezakonje, kojigovore slatko s bliœnjima a u srcu im je pakost.Psa 28:4 Daj im po djelima njihovim i po zloøi njihovih nedjela! Po djeluruku njihovih plati im, uzvrati im po njihovoj zasluzi!Psa 28:5 Jer ne mare za çine Jahvine ni za djelo ruku njegovih: neka ihobori i viæe ne podigne!Psa 28:6 Blagoslovljen Jahve æto usliæa zazivanje moje! Jahve mi jezaklon, on ætit je moj.Psa 28:7 U njega se srce moje pouzdalo i pomoø mi doåe; zato mi kliçesrce i pjesmom njega slavim.Psa 28:8 Jahve je jakost narodu svome, tvråava spasa svom pomazan-iku.Psa 28:9 Spasi narod svoj i blagoslovi svoju baætinu, pasi ih i nosi ihdovijeka!

PSALAM 29Psa 29:1 Psalam. Davidov. Prinesite Jahvi, o sinovi Boœji, prinesiteJahvi slavu i moø!Psa 29:2 Prinesite Jahvi slavu njegova imena, poklonite se Jahvi usvetiætu njegovu!Psa 29:3 Çuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim!Psa 29:4 Çuj! Jahve u sili, Jahve u veliçanstvu!Psa 29:5 Çuj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske,Psa 29:6 i Liban skakuøe poput teleta, a Sirion kao mlado bivolçe!Psa 29:7 Çuj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene!Psa 29:8 Çuj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjomkadeækom!Psa 29:9 Çuj! Od straha se mlade koæute, prerano se mlade koæuteæumske. Çuj! Bog veliçanstveni zagrmje, a u Hramu njegovu svi kliknuæe:Slava!Psa 29:10 Jahve nad valovima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka!Psa 29:11 Jahve narodu svom daje jakost, Jahve narod svoj miromblagoslivlje.

PSALAM 30Psa 30:1 Psalam. Pjesma za posveøenje Doma. Davidov.Psa 30:2 Veliçam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nadamnom duæmani.Psa 30:3 Jahve, Boœe moj, zazvah te, i ti si me ozdravio;Psa 30:4 Jahve, izveo si mi duæu iz Podzemlja, na rubu groba ti si meoœivio.Psa 30:5 Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenunjegovu!Psa 30:6 Jer samo za tren traje srdœba njegova, a çitav œivot dobrotanjegova. Veçer donese suze, a jutro klicanje.Psa 30:7 U svojoj sreøi rekoh: “Neøu se pokolebati nikada!”Psa 30:8 Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio, ali çim liceskrijeæ, sav se uplaæim.Psa 30:9 Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosråe Boga svojega:Psa 30:10 “Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siåem?Zar øe te praæina slaviti, zar øe navijeætati vjernost tvoju?”Psa 30:11 Sluæaj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoø!Psa 30:12 Okrenuo si moj plaç u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasaome radoæøu.Psa 30:13 Zato ti pjeva duæa moja i neøe zamuknuti: Jahve, Boœe moj,dovijeka øu te hvaliti!

PSALAM 31Psa 31:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.Psa 31:2 Tebi se, Jahve, utjeçem, o, da se ne postidim nikada: u svojojme pravdi izbavi!Psa 31:3 Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiæ! Budi mi hridzaætite, tvråava spasenja.Psa 31:4 Jer ti si hrid moja, tvråava moja, radi svoga imena vodi me iravnaj.

457Psa 31:5 Izvuci me iz mreœe koju mi zapeæe, jer ti si moje utoçiæte.Psa 31:6 U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Boœe vjerni.Psa 31:7 Ti mrziæ one koji ætuju niætavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam.Psa 31:8 Radosno øu klicati tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao,pomogao u tjeskobi duæi mojoj.Psa 31:9 Nisi me predao u ruke duæmana, noge si mi na prostran putizveo.Psa 31:10 Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko,duæa i tijelo.Psa 31:11 Œivot mi se troæi u gorçini, ljeta moja u jecanju. U muci mi seiscrpila snaga i kosti su moje klonule.Psa 31:12 Duæmanima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh,a znancima straæilo; koji me vide vani, bjeœe od mene.Psa 31:13 Nestalo me kao mrtvaca iz sjeøanja ljudi, postadoh kao raz-bijena posuda.Psa 31:14 Çujem æaputanje mnogih, uœas odasvud: skupljaju se protivmene i smiæljaju kako da mi œivot oduzmu.Psa 31:15 A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!Psa 31:16 U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke duæmana ionih koji me progone!Psa 31:17 Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.Psa 31:18 Jahve, ne bilo me stid æto tebe zazvah! Neka se postidezlotvori, neka u Podzemlju zamuknu.Psa 31:19 Neka zanijeme usne laœljive koje protiv pravednika govoredrsko, oholo i prezirno.Psa 31:20 O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju çuvaæ za one kojite se boje, koju iskazujeæ onima æto se tebi utjeçu naoçigled sinovimaçovjeçjim.Psa 31:21 Zaklanjaæ ih ætitom lica svoga od zavjera ljudskih; u æatorusvom ih skrivaæ od jezika svadljivih.Psa 31:22 Blagoslovljen Jahve jer me obasu çudesnom dobrotom ugradu tvrdom.Psa 31:23 U tjeskobi svojoj veø miæljah: “Odbaçen sam od pogledatvoga.” Ali ti si çuo glas mog zaziva dok sam tebi vapio.Psa 31:24 Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: çuva Jahve svoje vjernike, apo zasluzi vraøa onima koji postupaju oholo.Psa 31:25 Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate!

PSALAM 32Psa 32:1 Davidov. Pouçna pjesma. Blaœen onaj kome je grijeh otpuæten,kome je zloçin pokriven!Psa 32:2 Blago çovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u çijemu duhunema prijevare!Psa 32:3 Preæutjeti sam htio, ali kosti mi klonuæe od neprestana jecanja.Psa 32:4 Danju i noøu ruka me tvoja tiætala, snaga mi se troæila kao zaljetnih œega.Psa 32:5 Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju viæe ne skrivah.Rekoh: “Priznat øu Jahvi prijestup svoj”, i ti si mi krivnju grijeha oprostio.Psa 32:6 Zato neka ti se moli poboœnik svaki u çasu nevolje. Kad bujicesilne navale, njega neøe stiøi.Psa 32:7 Utoçiæte ti si moje, od tjeskobe ti øeæ me saçuvati, odjenuti meradoæøu spasenja.Psa 32:8 Uçit øu te, put ti kazati kojim ti je iøi, svjetovat øu te, oko øe mojebdjeti nad tobom.Psa 32:9 Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im krotiævoåicama i uzdom, inaçe im se ne primiçi!Psa 32:10 Bezboœnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njegaokruœuje milost.Psa 32:11 Radujte se Jahvi i kliçite, pravedni, kliçite svi koji ste srcaçestita!PSALAM 33Psa 33:1 Pravednici, Jahvi kliçite! Hvaliti ga pristoji se çestitima.Psa 33:2 Slavite Jahvu na harfi, na liri od deset œica veliçajte njega!Psa 33:3 Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala skladna popratitepoklicima.Psa 33:4 Jer prava je rijeç Jahvina i vjernost su sva djela njegova.Psa 33:5 On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Jahvine.Psa 33:6 Jahvinom su rijeçju nebesa sazdana i dahom usta njegovihsva vojska njihova.Psa 33:7 Vodu morsku on skuplja kao u mjeæinu i bezdane stavlja uspremiæta.

458Psa 33:8 Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svistanovnici svijeta!Psa 33:9 Jer on reçe - i sve postade, naredi - i sve se stvori.Psa 33:10 Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima.Psa 33:11 Naum Jahvin dovijeka ostaje i misli srca njegova od koljenado koljena.Psa 33:12 Blago narodu kojemu je Jahve Bog, Narodu koji on odabrasebi za baætinu!Psa 33:13 Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove çovjeçje.Psa 33:14 Iz svoga prebivaliæta motri sve stanovnike zemaljske:Psa 33:15 on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova.Psa 33:16 Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, ne spasava velikasila junaka.Psa 33:17 Isprazno se od konja nadati spasenju, jaçina njegova neizbavlja.Psa 33:18 Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji seuzdaju u milost njegovu:Psa 33:19 da im od smrti œivot spasi, da ih hrani u danima gladi.Psa 33:20 Naæa se duæa Jahvi nada, on je pomoø i zaætita naæa.Psa 33:21 Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi seuzdamo.Psa 33:22 Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama, kao æto se miu tebe uzdamo!

PSALAM 34Psa 34:1 Davidov. Kada se David pravio ludim pred Abimelekom, a onga otjera te tako David sretno izmaçe.Psa 34:2 Blagoslivljat øu Jahvu u svako doba, njegova øe mi hvala bitisvagda na ustima!Psa 34:3 Neka se Jahvom duæa moja hvali: neka çuju ponizni i neka seraduju!Psa 34:4 Veliçajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno!Psa 34:5 Traœio sam Jahvu, i on me usliæa, izbavi me od straha svakoga.Psa 34:6 U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaæa.Psa 34:7 Eto, jadnik vapi, a Jahve ga çuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba.Psa 34:8 Anåeo Jahvin tabor podiœe oko njegovih ætovalaca da ih spasi.Psa 34:9 Kuæajte i vidite kako dobar je Jahve: blago çovjeku koji senjemu utjeçe!Psa 34:10 Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga seboje.Psa 34:11 Osiromaæiæe moguønici i gladuju, a koji traœe Jahvu ne trpeoskudice.Psa 34:12 Doåite, djeco, i posluæajte me, uçit øu vas strahu Gospodn-jem.Psa 34:13 O çovjeçe, ljubiæ li œivot? Œeliæ li dane mnoge uœivati dobra?Psa 34:14 Jezik svoj oda zla suspreœi i usne od rijeçi prijevarnih!Psa 34:15 Zla se kloni, a çini dobro, traœi mir i za njim idi!Psa 34:16 Oçi Jahvine gledaju pravedne, uæi mu sluæaju vapaje njihove.Psa 34:17 Lice se Jahvino okreøe protiv zloçinaca da im spomen zatrena zemlji.Psa 34:18 Pravednici zazivaju, i Jahve ih çuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba.Psa 34:19 Blizu je Jahve onima koji su skræena srca, a klonule duæespasava.Psa 34:20 Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja.Psa 34:21 On çuva sve kosti njegove: ni jedna mu se neøe slomiti.Psa 34:22 Opakost bezboæca ubija, platit øe koji mrze pravednika.Psa 34:23 Jahve izbavlja duæe slugu svojih, i neøe platiti tko god senjemu utjeçe.

PSALAM 35Psa 35:1 Davidov. Optuœi, Jahve, tuœitelje moje i napadni one koji menenapadaju!Psa 35:2 Stavi oklop, uzmi ætit svoj i ustani meni u pomoø!Psa 35:3 Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj duæi:“Ja sam tvoje spasenje.”Psa 35:4 Neka se smetu i postide koji œivot moj traœe, neka uzmaknu ineka se posrame koji mi propast snuju!Psa 35:5 neka budu kao pljeva na vjetru kad ih Anåeo Jahvin potjera!Psa 35:6 Mraçni i skliski bili im putovi kad ih Anåeo Jahvin bude gonio!Psa 35:7 Bez razloga napeæe mi mreœu, bez razloga grob duæi mojojiskopaæe.

459Psa 35:8 Propast øe ih stiøi iznenada, u mreœu koju napeæe sami øe seuhvatiti,past øe u jamu æto je iskopaæe!Psa 35:9 A moja øe duæe klicati u Jahvi, radovat øe se u spasenju njegovu.Psa 35:10 Sve øe kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe kojiubogog spasavaæ od silnika, jadnika i siromaha od pljaçkaæa?Psa 35:11 Ustadoæe svjedoci opaki: pitaju me za ono æto ne znam.Psa 35:12 Vraøaju mi zlo za dobro, duæa moja zapada u osamu.Psa 35:13 U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, duæu svoju postommorio, i molitva mi se u krilo vraøala.Psa 35:14 Kao za prijateljem, za bratom - obilaœah tuœan; od œalosti sepogurih kao onaj æto za majkom œali.Psa 35:15 A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiæe se protiv meneda udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru.Psa 35:16 Ruglom na ruglo iskuæavaju me i zubima ækripaju na mene.Psa 35:17 O Jahve, dokle øeæ gledati? Istrgni mi duæu nasrtajimanjihovim, otmi lavovima jedino dobro moje!Psa 35:18 Zahvalit øu ti u velikom zboru, slavit øu te meåu pukom brojnim.Psa 35:19 neka se ne raduju nada mnom duæmani nepravedni, neka nenamiguju oçima oni koji me nizaæto mrze!Psa 35:20 Jer oni ne misle o miru, veø spletke snuju protiv mirnih uzemlji.Psa 35:21 Razvaljuju svoja usta na me i govore: “Ha, ha, vidjesmo oçimasvojim!”Psa 35:22 Ti sve vidiæ, o Jahve! Nemoj æutjeti! Gospode, od mene se neudaljuj!Psa 35:23 Preni se, ustani da me obraniæ, Boœe moj, Gospode, vodiparnicu moju!Psa 35:24 Po svojoj me pravdi sudi, Jahve, Boœe moj, neka se ne radujunada mnom!Psa 35:25 neka ne misle u srcu: “Ispunila nam se œelja!” Neka ne reknu:“Progutali smo ga!”Psa 35:26 neka se postide i posrame svi zajedno koji se nesreøi mojojraduju! Neka se odjenu stidom i sramotom oni koji se podiœu na me!Psa 35:27 neka radosno kliçu kojima je pravo moje na srcu i neka svagdagovore: “Velik je Jahve! Milo mu je spasenje sluge njegova!”Psa 35:28 A moj øe jezik kazivati pravdu tvoju i hvalu tebi navijeke.

PSALAM 36Psa 36:1 Zborovoåi. Od sluge Jahvina Davida.Psa 36:2 Grijeæan je naum u srcu zlotvora, straha Boœjega nema onpred oçima.Psa 36:3 Sam sebi on laska suviæe, grijeha svog ne vidi i ne mrzi.Psa 36:4 Rijeçi usta njegovih prijevara su i zlodjelo, za razumnost i dobroon viæe ne mari.Psa 36:5 Bezakonje smiælja na postelji svojoj, na opaku ostaje putu, odzla ne odustaje.Psa 36:6 Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.Psa 36:7 Pravednost je tvoja kao Boœji vrhunci, a sudovi tvoji kao dubokomore: ljude i stoku ti, Jahve, spasavaæ.Psa 36:8 Kako li je dragocjena, Boœe, dobrota tvoja, pod sjenu krilatvojih ljudi se sklanjaju;Psa 36:9 site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ihnapajaæ.Psa 36:10 U tebi je izvor œivotni, tvojom svjetloæøu mi svjetlost vidimo.Psa 36:11 Zakrili dobrotom sve koji te ætuju i pravednoæøu svojom svekoji su srca çestita.Psa 36:12 Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka greænika neka me negoni.Psa 36:13 Gle, padoæe koji çine bezakonje: oboreni su da viæe ne ustanu.

PSALAM 37Sudbina pravednika i bezboœnikaPsa 37:1 Davidov. Nemoj se œestiti na opake, zavidjet nemoj pakos-nicima:Psa 37:2 kao trava brzo se osuæe, kao mlada zelen brzo uvenu.Psa 37:3 U Jahvu se uzdaj i çini dobro, da smijeæ stanovati u zemlji iœivjeti u miru.Psa 37:4 Sva radost tvoja neka bude Jahve: on øe ispuniti œelje tvogasrca!Psa 37:5 Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on øe sve voditi.

460Psa 37:6 Pravda øe tvoja zasjati kao svjetlost i tvoje pravo kao suncepodnevno.Psa 37:7 Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj, ne œesti se na onog kojiima sreøe, na çovjeka koji spletke kuje.Psa 37:8 Stiæaj svoj gnjev i ostavi se srdœbe, ne œesti se da zlo ne uçiniæ.Psa 37:9 Jer øe biti satrti zlikovci, a koji se u Jahvu uzdaju, baætinit øezemlju.Psa 37:10 Joæ malo i nestat øe bezboœnika: mjesto øeæ njegovo traœiti,a njega viæe nema.Psa 37:11 Zemlju øe posjedovati krotki, obilje mira oni øe uœivati.Psa 37:12 Bezboœnik smiælja zlo pravedniku i zubima ækrguøe na njega.Psa 37:13 A Gospod se njemu smije jer vidi da dan njegov dolazi.Psa 37:14 Maç poteœu bezboœnici i zapinju lukove da obore jadnika isiromaha,da pokolju one koji hode pravim putem.Psa 37:15 Maçem øe vlastito srce probiti, slomit øe se njihovi lukovi.Psa 37:16 Bolje je i malo u pravednika no golemo blago u zlotvora:Psa 37:17 jer øe se ruke zlotvora slomiti, a Jahve je oslon pravedniku.Psa 37:18 Jahve se brine za œivot çestitih, dovijeka øe trajati baætinanjihova.Psa 37:19 Neøe se postidjeti u vrijeme nevolje, bit øe siti u danima gladi.Psa 37:20 A bezboœnici øe propasti, duæmani Jahvini povenut øe kaoures livada,poput dima se rasplinuti.Psa 37:21 Bezboœnik zaima, ali ne vraøa, pravednik se saœaljeva i daje.Psa 37:22 Oni koje Jahve blagoslovi baætinit øe zemlju, a koje prokunebit øe zatrti.Psa 37:23 Jahve vodi i uçvræøuje korake çovjeku i mio mu je put njegov.Psa 37:24 Ako i posrne, ne pada jer ga Jahve drœi za ruku.Psa 37:25 Mlad bijah i ostarjeh, ali ne vidjeh pravednika napuætena ili damu djeca kruha prose.Psa 37:26 Uvijek je milosrdan i u zajam daje, na njegovu je potomstvublagoslov.Psa 37:27 Zla se kloni i çini dobro, i ostat øeæ dovijeka.Psa 37:28 Jer Jahve ljubi pravdu i poboœnika svojih ne ostavlja. Zauvijekøe biti zatrti zlikovci, istrijebit øe se potomstvo bezboœnika.Psa 37:29 Zemlju øe posjedovati pravednici i œivjet øe na njoj dovijeka.Psa 37:30 Pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govoripravo.Psa 37:31 Zakon mu je Boœji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi.Psa 37:32 Bezboœnik vreba pravednoga i smiælja da ga usmrti.Psa 37:33 Jahve ga neøe ostaviti u njegovoj vlasti i neøe dopustiti da gana sudu osude.Psa 37:34 U Jahvu se uzdaj i drœi se puta njegova: on øe te uzvisiti ibaætinit øeæ zemlju; radostan øeæ gledati propast bezboœnih.Psa 37:35 Vidjeh obijesna zlotvora gdje se kao cedar kroænjat æiri.Psa 37:36 Proåoh, i gle - nema ga viæe; potraœih ga i ne naåoh.Psa 37:37 Promatraj çestita i gledaj neporoçna: mirotvorac imapotomstvo.Psa 37:38 A greænici bit øe svi iskorijenjeni, istrijebit øe se zlikovaçkosjeme.Psa 37:39 Od Jahve dolazi spas pravednicima, on im je zaklon u vrijemenevolje.Psa 37:40 Jahve im pomaœe, on ih izbavlja: on øe ih izbaviti od zlotvorai spasiti, jer u njemu traœe okrilje.

PSALAM 38Prividna sreøa bezboœnikaPsa 38:1 Psalam. Davidov. Za spomen.Psa 38:2 Jahve, u srdœbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti usvojemu gnjevu.Psa 38:3 Strijele se tvoje u me zabodoæe, ruka me tvoja teæko pritisnu:Psa 38:4 na tijelu mi niæta zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijehamojih mira mi nema kostima.Psa 38:5 Zloøe moje glavu su mi nadiæle, kao preteæko breme tiæte me.Psa 38:6 Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje.Psa 38:7 Pogurih se sav i zgrçih, povazdan lutam œalostan.Psa 38:8 Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi niæta zdravo nema.Psa 38:9 Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega.Psa 38:10 O Gospode, sve su mi œelje pred tobom, i vapaji moji nisu tiskriveni.

461Psa 38:11 Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida oçinjeggasi se.Psa 38:12 Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoæe, i moji najbliœistoje daleko.Psa 38:13 Namjeætaju mi zamke oni koji mi œivot vrebaju, koji mi œelenesreøu, propaæøu mi prijete i uvijek smiæljaju prijevare.Psa 38:14 A ja sam kao gluh i niæta ne çujem i, kao nijem, usta ne ot-varam.Psa 38:15 Postadoh kao çovjek koji ne çuje i koji u ustima nemaodgovora.Psa 38:16 Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti øeæ me usliæati, Jahve, Boœemoj!Psa 38:17 Rekoh: “Neka se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne,neka se ne uzdiœu nada mnom!”Psa 38:18 Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom.Psa 38:19 Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam œalosti zbog grijehasvojega.Psa 38:20 A koji su bez razloga protiv mene, moøni su, i mnogi su kojime mrze nepravedno.Psa 38:21 Za dobro zlom mi uzvraøaju, protive mi se æto traœim dobro.Psa 38:22 O Jahve, ne ostavljaj me! Boœe moj, ne udaljuj se od mene!Psa 38:23 Poœuri se meni u pomoø, Gospode, spase moj!

PSALAM 39Niætavilo çovjekovo pred BogomPsa 39:1 Zborovoåi. Jedutunu. Psalam. Davidov.Psa 39:2 Odluçio sam: “Çuvat øu put svoj da ne zgrijeæim jezikom; ustaøu svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezboœnik.”Psa 39:3 Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puætah, ali uzalud - bol mipostade gorça.Psa 39:4 U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tadprogovorih svojim jezikom:Psa 39:5 “Objavi mi, Jahve, moj svræetak i kolika je mjera mojih dana, daznam kako sam niætavan.Psa 39:6 Evo, pedljem si mi dane izmjerio, œivot moj je kao niæta predtobom:tek daæak je svaki çovjek.Psa 39:7 Poput sjene çovjek prolazi tek daæak je sve bogatstvo njegovo:zgrøe, a ne zna tko øe ga pokupiti.”Psa 39:8 A sada, çemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja utebi!Psa 39:9 Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luåaku!Psa 39:10 Æutim i usta ne otvaram, jer tako si ti uçinio.Psa 39:11 Biç svoj otkloni od mene, jer uzdiæem pod teœinom ruke tvoje.Psa 39:12 Ti kaznama popravljaæ çovjeka i sve mu najdraœe kao moljacrastaçeæ:tek daæak je svaki çovjek.Psa 39:13 Çuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi posluæaj, na suze semoje ne ogluæi! Jer u tebe ja sam doæljak, pridoælica kao svi oci moji.Psa 39:14 Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i viæene budem!

PSALAM 40Psa 40:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.Psa 40:2 Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu iusliæa vapaj moj.Psa 40:3 Izvuçe me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi nahridinu,korake moje okrijepi.Psa 40:4 U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu naæemu. Vidjet øemnogi i strah øe ih obuzeti: uzdanje øe svoje staviti u Jahvu.Psa 40:5 Blago çovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za ætovateljimalaœnih bogova, za onima koji se predaju prijevari.Psa 40:6 Çudesa mnoga tvoriæ, o Jahve, Boœe moj, i namisli çudesne -ravna ti nema! Kazivati ih i objavljivati œelim, ali odveø ih je da bi senabrojiti mogli.Psa 40:7 Nisu ti mile ni œrtve ni prinosi, nego si mi uæi otvorio: paljeniceni okajnice ne traœiæ.Psa 40:8 Tada rekoh: “Evo dolazim! U svitku knjige piæe za mene:Psa 40:9 Milje mi je, Boœe moj, vræit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcuja nosim.”

462Psa 40:10 Tvoju øu pravdu navijeætati u velikom zboru, i usta svojihzatvoriti neøu, o Jahve, sve ti je znano.Psa 40:11 Tvoju pravdu neøu kriti u srcu, kazivat øu vjernost tvoju i tvojspas. Tajit neøu dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupætini.Psa 40:12 A ti, o Jahve, milosråa mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernostneka me svagda çuvaju.Psa 40:13 Jer me okruœiæe nesreøe nebrojene, krivice me moje sustigoæeda gledati ne mogu: viæe ih je no vlasi na glavi, i srce mi je stoga klonulo.Psa 40:14 Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviæ; Gospodine, u pomoø mipohitaj!Psa 40:15 Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade. Neka uz-maknu i neka se posrame koji se nesreøi mojoj raduju!Psa 40:16 Neka se skamene u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoøu!Psa 40:17 Neka kliçu i neka se vesele u tebi svi koji te traœe! Neka govoresvagda: “Velik je Jahve!” svi koji spasenje tvoje ljube.Psa 40:18 Bijedan sam ja i nevoljan, ali Jahve se brine za me. Ti sipomoø moja i moj spasitelj; o Boœe moj, ne kasni!

PSALAM 41Pouzdanje zapuætena bolesnikaPsa 41:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.Psa 41:2 Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahveøe ga spasiti!Psa 41:3 Jahve øe ga ætititi i œiva saçuvati, sreøu mu dati na zemlji i neøega predati na volju duæmanima.Psa 41:4 Jahve øe ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti usnagu.Psa 41:5 Zavapih: “Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi duæu jer tebi sagrijeæih!”Psa 41:6 Neprijatelji zlo govore o meni: “Kad øe umrijeti i kad øe munestati imena?”Psa 41:7 I doåe li tko da me posjeti, himbeno govori, u srcu pakostiskuplja i vani opada.Psa 41:8 Mrzitelji moji svi sloœno æapuøu o meni; zlo mi dosuåuju:Psa 41:9 “Pogubna se poæast na njega oborila.” Ili: “Tko jednom leœe,viæe ne ustaje.”Psa 41:10 Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaæe kruh moj,petu na me podiœe.Psa 41:11 A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me da im mogu uzvratiti.Psa 41:12 Po tome øu znati da sam mio tebi: æto se duæmanin moj neøeveseliti nada mnom.Psa 41:13 A mene øeæ zdrava uzdrœati i pred svoje me lice staviti dovi-jeka.Psa 41:14 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Takoneka bude! Amen!

PSALAM 42Jadikovke prognanog levitaPsa 42:1 Zborovoåi. Pouçna pjesma. Sinova Korahovih.Psa 42:2 Kao æto koæuta œudi za izvor-vodom, tako duæa moja çezne,Boœe, za tobom.Psa 42:3 Œedna mi je duæa Boga, Boga œivoga: o, kada øu doøi i liceBoœje gledati?Psa 42:4 Suze su kruh moj danju i noøu, dok me svednevice pitaju:“Gdje ti je Bog tvoj?”Psa 42:5 Duæa moja gine kada se spomenem kako koraçah u mnoætvupredvodeøi ih k Domu Boœjem uz radosno klicanje i hvalopojke u pov-orci sveçanoj.Psa 42:6 Æto si mi, duæo, klonula i æto jecaæ u meni? U Boga se uzdaj, jeropet øu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!Psa 42:7 Tuguje duæa u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordanai Hermona, s brda Misara.Psa 42:8 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvojei valovi preko mene prijeåoæe.Psa 42:9 Neka mi danju Jahve naklonost udijeli, a noøu pjesmom øuhvaliti Boga œivota svog.Psa 42:10 Reøi øu Bogu: “Hridino moja, zaæto me zaboravljaæ? Zaætoobilazim œalostan, pritisnut duæmanima?”Psa 42:11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevicepitaju: “Gdje ti je Bog tvoj?”Psa 42:12 Æto si mi, duæo, klonula i æto jecaæ u meni? U Boga se uzdaj,jer opet øu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

463PSALAM 43Psa 43:1 Dosudi mi pravo, Boœe, i povedi parbu moju protiv çeljadibezboœne,izbavi me od çovjeka zlobna i opaka!Psa 43:2 Jer ti si, Boœe, zaklon moj: zaæto me odbacujeæ? Zaæto obilazimœalostan, pritisnut duæmanima?Psa 43:3 Poæalji svjetlost svoju i vjernost: neka me vode,neka me dovedu na tvoju svetu goru, u æatore tvoje!Psa 43:4 I pristupit øu Boœjem œrtveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfomøu slaviti tebe, Boœe, o Boœe moj!Psa 43:5 Æto si mi, duæo, klonula i æto jecaæ u meni? U Boga se uzdaj, jeropet øu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

PSALAM 44Vapaj za pomoø IzraeluPsa 44:1 Zborovoåi. Sinova Korahovih. Pouçna pjesma.Psa 44:2 Boœe, uæima svojim sluæasmo, oçevi nam pripovijedahu naæi,o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim.Psa 44:3 Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenionarode, a njih raæirio.Psa 44:4 Maçem svojim oni zemlju ne zauzeæe niti im miæica njihovadonese pobjedu, veø desnica tvoja i tvoja miæica i lice tvoje milosno jersi ih ljubio.Psa 44:5 Ti, o moj Kralju i Boœe moj, ti si dao pobjede Jakovu.Psa 44:6 Po tebi duæmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismoone koji se na nas digoæe.Psa 44:7 U svoj se luk nisam pouzdavao, niti me maç moj spasavao.Psa 44:8 Nego ti, ti si nas spasio od duæmana, ti si postidio one koji nasmrze.Psa 44:9 Diçili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.Psa 44:10 A sad si nas odbacio i posramio nas i viæe ne izlaziæ, Boœe, saçetama naæim.Psa 44:11 Pustio si da pred duæmanima uzmaknemo, i opljaçkaæe nasmrzitelji naæi.Psa 44:12 Dao si nas kao ovce na klanje i rasuo nas meåu neznaboæce.Psa 44:13 U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom.Psa 44:14 Uçinio si nas ruglom susjedima naæim, na podsmijeh i igraçkuonima oko nas.Psa 44:15 Na porugu smo neznaboæcima, narodi kimaju glavom nadnama.Psa 44:16 Svagda mi je sramota moja pred oçima i stid mi lice pokrivaPsa 44:17 zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva duæmanina.Psa 44:18 Sve nas to snaåe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Savezatvoga,Psa 44:19 niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvojeskrenula staze,Psa 44:20 kad si nas smrvio u boraviætu æakalskom i smrtnim nas zaviomrakom.Psa 44:21 Da smo i zaboravili ime Boga naæega, da smo ruke k tuåembogu podigli:Psa 44:22 zar Bog toga ne bi saznao? Ta on poznaje tajne srdaca!Psa 44:23 Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im kao ovceza klanje.Psa 44:24 Preni se! Æto spavaæ, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nasdovijeka!Psa 44:25 Zaæto lice svoje skrivaæ, zaboravljaæ bijedu i nevolju naæu?Psa 44:26 Jer duæa nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemljuprilijepio.Psa 44:27 Ustani, u pomoø nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!

PSALAM 45Psa 45:1 Zborovoåi. Po napjevu “Ljiljani”. Sinova Korahovih. Pouçnapjesma. Svadbena pjesma.Psa 45:2 Iz srca mi naviru rijeçi divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam,jezik mi je kao pisaljka hitra pisara.Psa 45:3 Lijep si, najljepæi od ljudskih sinova, po usnama ti se milinaprosula,stoga te Bog blagoslovio dovijeka.Psa 45:4 Pripaæi maç uz bedra, junaçe, ogrni se sjajem i veliçanstvom!Psa 45:5 Zajaæi i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicusvoju proslavi!

464Psa 45:6 Oætre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeveduæmane ostavlja hrabrost.Psa 45:7 Prijestolje je tvoje, Boœe, u vijeke vjekova, i pravedno œezlo -œezlo je tvog kraljevstva!Psa 45:8 Ti ljubiæ pravednost, a mrziæ bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj,tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.Psa 45:9 Smirnom, alojem i kasijom miriæu ti haljine, iz dvorova bjeloko-snih harfe te vesele.Psa 45:10 Kraljevske ti køeri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatuofirskom.Psa 45:11 “Sluæaj, køeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i domoca svog!Psa 45:12 Zaœeli li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je ongospodar tvoj.Psa 45:13 Narod tirski dolazi s darovima, naklonost tvoju traœe prvacinaroda.”Psa 45:14 Sva lijepa koraça køi kraljeva u haljinama zlatom vezenim.Psa 45:15 U haljini od veza æarena kralju je dovode, pratnja su joj djevice,druge njezine.Psa 45:16 S veseljem ih vode i s klicanjem u kraljeve dvore ulaze.Psa 45:17 Oce tvoje naslijedit øe tvoji sinovi, postavit øeæ ih knezovimana svoj zemlji.Psa 45:18 Iz koljena u koljeno navijeætat øe ime tvoje, hvalit øe te narodiu vijeke vjekova.

PSALAM 46Jahve je naæa utvrdaPsa 46:1 Zborovoåi. Sinova Korahovih. Po napjevu “Djevice”. Pjesma.Psa 46:2 Bog nam je zaklon i utvrda, pomoønik spreman u nevolji.Psa 46:3 Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruæe umore.Psa 46:4 Neka buçe i bjesne valovi morski, neka bregovi dræøu od œestinenjihove: s nama je Jahve nad Vojskama, naæa je utvrda Bog Jakovljev!Psa 46:5 Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Boœji, presveti æatorViænjega.Psa 46:6 Bog je sred njega, poljuljat se neøe, od rane zore Bog mupomaœe.Psa 46:7 Ma bjeænjeli puci, ruæila se carstva, kad glas njegov zagrmi,zemlja se rastopi:Psa 46:8 s nama je Jahve nad Vojskama, naæa je utvrda Bog Jakovljev!Psa 46:9 Doåite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji uçini.Psa 46:10 Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove kræi i lomi koplja,ætitove ognjem saœiœe.Psa 46:11 Prestanite i znajte da sam ja Bog, uzviæen nad pucima, nadsvom zemljom uzviæen!Psa 46:12 S nama je Jahve nad Vojskama, naæa je utvrda Bog Jakovljev!

PSALAM 47Jahve - Kralj Izraela i Kralj svijetaPsa 47:1 Zborovoåi. Sinova Korahovih. Psalam.Psa 47:2 Narodi svi, pljeæøite rukama, kliçite Bogu glasom radosnim.Psa 47:3 Jer Jahve je to - sveviænji, straæan, kralj velik nad zemljomsvom.Psa 47:4 Narode je nama podloœio, pogane stavio pod noge naæe,Psa 47:5 baætinu nam odabrao - ponos Jakova, svoga ljubimca.Psa 47:6 Uzlazi Bog uz klicanje, Jahve uza zvuke trublje.Psa 47:7 Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte kralju naæemu, pjevajte!Psa 47:8 Jer on je kralj nad zemljom svom, pjevajte Bogu, pjevaçi vrsni!Psa 47:9 Bog kraljuje nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju.Psa 47:10 Prvaci se pribiru poganski k narodu Boga Abrahamova. Boœjisu svi vlastodræci zemlje, nad svima on je uzviæen.

PSALAM 48Sion - Gora BoœjaPsa 48:1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih.Psa 48:2 Velik je Jahve, hvale predostojan u gradu Boga naæega.Psa 48:3 Sveto brdo njegovo, brijeg veliçanstven, radost je zemlji svoj.Gora Sion, na krajnjem sjeveru, grad je Kralja velikog.Psa 48:4 Bog u kulama njegovim jakom se pokaza utvrdom.Psa 48:5 Jer gle, sloœiæe se kraljevi, navaliæe zajedno.Psa 48:6 ̂ im vidjeæe, zapanjiæe se i zbunjeni u bijeg nagnuæe.

465Psa 48:7 Ondje ih trepet obuze kao muka porodilje,Psa 48:8 kao kad vjetar istoçni razbija brodove taræiæke.Psa 48:9 Æto smo çuli, sada vidimo: grad Jahve nad Vojskama, gradBoga naæega - Bog ga utvrdi dovijeka.Psa 48:10 Spominjemo se, Boœe, tvoje dobrote usred Hrama tvojega.Psa 48:11 Kao ime tvoje, Boœe, tako i slava tvoja do nakraj zemlje doseœe.Puna je pravde desnica tvoja; neka se raduje brdo sionsko!Psa 48:12 Neka kliçu gradovi Judini zbog tvojih sudova!Psa 48:13 Obiåite Sion i proåite njime, prebrojite kule njegove!Psa 48:14 Pogledajte dobro bedeme njegove, promotrite mu potankodvorove:da biste kazivali buduøem koljenu:Psa 48:15 “Takav je Bog, Bog naæ zasvagda i dovijeka!On neka nas vodi!”

PSALAM 49Prividna sreøa bezboœnikaPsa 49:1 Zborovoåi. Sinova Korahovih. Psalam.Psa 49:2 Posluæajte ovo, svi narodi, çujte, svi stanovnici zemlje,Psa 49:3 vi, djeco puka, i vi, odliçnici, bogati i siromaæni zajedno!Psa 49:4 Moja øe usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne.Psa 49:5 K pouçnoj izreci priklonit øu uho, uz harfu øu izloœiti svoju za-gonetku.Psa 49:6 Æto da se bojim u danima nesreøe kad me opkoli zloba izdajicaPsa 49:7 koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom?Psa 49:8 Ta nitko sebe ne moœe otkupiti ni za se dati Bogu otkupninu:Psa 49:9 œivotu je cijena previsoka, i nikada je neøe platitiPsa 49:10 tko œeli œivjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu.Psa 49:11 Jer, i mudri umiru, pogiba i luåak i bezumnik: bogatstvo svojeostavlja drugima.Psa 49:12 Grobovi im kuøe zasvagda, stanovi njihovi od koljena dokoljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim.Psa 49:13 Çovjek koji nerazumno œivi sliçan je stoci koja ugiba.Psa 49:14 Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih kojiuœivaju u sreøi:Psa 49:15 Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobrinjima vladaju. Njihova øe lika brzo nestati, Podzemlje øe im biti posto-jbina.Psa 49:16 A moju øe duæu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandœa i milostivome primiti.Psa 49:17 Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveøa blago domanjegova:Psa 49:18 kad umre, niæta neøe ponijeti sa sobom, i blago njegovo neøes njime siøi.Psa 49:19 Ako se u œivotu drœao sretnim - “Govorit øe se da ti je dobrobilo!” -Psa 49:20 i on øe doøi u skup otaca svojih, gdje svjetlosti viæe vidjetineøe.Psa 49:21 Çovjek koji nerazumno œivi sliçan je stoci koja ugiba.

PSALAM 50Za bogosluœje “u duhu i istini”Psa 50:1 Psalam. Asafov. Bog nad bogovima, Jahve, govori i zovezemlju od izlaza sunçeva do zalaza.Psa 50:2 Sa Siona predivnog Bog zablista:Psa 50:3 Bog naæ dolazi i ne æuti. Pred njim ide oganj æto proœdire, okonjega silna bjesni oluja.Psa 50:4 On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu:Psa 50:5 “Saberite mi sve poboœnike koji œrtvom Savez sa mnomsklopiæe!”Psa 50:6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac!Psa 50:7 “Sluæaj, narode moj, ja øu govoriti, o Izraele, svjedoçit øu protivtebe: ja, Bog - Bog tvoj!Psa 50:8 Ne korim te zbog œrtava tvojih - paljenice su tvoje svagda predamnom.Psa 50:9 Neøu od doma tvoga uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova:Psa 50:10 ta moje su sve œivotinje æumske, tisuøe zvjeradi u goramamojim.Psa 50:11 Znam sve ptice nebeske, moje je sve æto se miçe u poljima.Psa 50:12 Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve ætoje ispunja.

466Psa 50:13 Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca?Psa 50:14 Prinesi Bogu œrtvu zahvalnu, ispuni Viænjemu zavjete svoje!Psa 50:15 I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit øu te, a ti øeæ me slaviti.”Psa 50:16 A greæniku Bog progovara: “Æto tumaçiæ naredbe moje, ætomeøeæ u usta Savez moj?Psa 50:17 Ti, komu stega ne prija, te rijeçi moje iza leåa bacaæ?Psa 50:18 Kad tata vidiæ, s njime se bratimiæ i druœiæ se s preljubnicima.Psa 50:19 Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare.Psa 50:20 U druætvu na brata govoriæ i kaljaæ sina matere svoje.Psa 50:21 Sve si to çinio, a ja da æutim? Zar misliæ da sam ja tebi sliçan?Pokarat øu te i stavit øu ti sve to pred oçi.”Psa 50:22 Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbimi nitko vas spasiti neøe.Psa 50:23 Pravo me ætuje onaj koji prinosi œrtvu zahvalnu: i onomu kojihodi stazama pravim - njemu øu pokazati spasenje svoje.PSALAM 51Ispovijed raskajana greænikaPsa 51:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.Psa 51:2 Kad je k Davidu doæao prorok Natan poslije njegova grijeha sBat-Æebom.Psa 51:3 Smiluj mi se, Boœe, po milosråu svome, po velikom smilovanjuizbriæi moje bezakonje!Psa 51:4 Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg oçisti!Psa 51:5 Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.Psa 51:6 Tebi, samom tebi ja sam zgrijeæio i uçinio æto je zlo pred tobom:pravedan øeæ biti kad progovoriæ, bez prijekora kada presudiæ.Psa 51:7 Evo, grijeæan sam veø roåen, u grijehu me zaçe majka moja.Psa 51:8 Evo, ti ljubiæ srce iskreno, u dubini duæe uçiæ me mudrosti.Psa 51:9 Poækropi me izopom da se oçistim, operi me, i bit øu bjelji odsnijega!Psa 51:10 Objavi mi radost i veselje, neka se obraduju kosti satrvene!Psa 51:11 Odvrati lice od grijeha mojih, izbriæi svu moju krivicu!Psa 51:12 Çisto srce stvori mi, Boœe, i duh postojan obnovi u meni!Psa 51:13 Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi odmene!Psa 51:14 Vrati mi radost svoga spasenja i uçvrsti me duhom sprem-nim!Psa 51:15 Uçit øu bezakonike tvojim stazama, i greænici tebi øe seobraøati.Psa 51:16 Oslobodi me od krvi prolivene, Boœe, Boœe spasitelju moj!Neka mi jezik kliçe pravednosti tvojoj!Psa 51:17 Otvori, Gospodine, usne moje, i usta øe moja navijeætati hvalutvoju.Psa 51:18 Œrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.Psa 51:19 Œrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Boœe,neøeæ prezreti.Psa 51:20 U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalem-ske zidine!Psa 51:21 Tada øe ti biti mile œrtve pravedne i tad øe se prinositi teoci naœrtveniku tvojemu.PSALAM 52Kazna opakihPsa 52:1 Zborovoåi. Pouçna pjesma. Davidova.Psa 52:2 Kad je Edomac Doeg Æaulu javio: “David je uæao u kuøuAbimelekovu.”Psa 52:3 Æto se to hvaliæ pakoæøu, silniçe nesmiljeni?Psa 52:4 Neprestano snujeæ o propasti, jezik ti je britva nabruæena,spletkaru!Psa 52:5 Zlo voliæ viæe nego dobro, i laœ viæe nego pravednost!Psa 52:6 Mili su ti pogubni govori, laœljivi jeziçe!Psa 52:7 Bog øe te zato satrti, zauvijek te ukloniti; iæçupat øe te iz tvogæatora, iskorijeniti iz zemlje œivih.Psa 52:8 Pravednici øe gledati s uœasom i njemu se smijati:Psa 52:9 “Gle çovjeka koji ne uze Boga za svoju zaætitu, veø se uzdaou veliko bogatstvo i osilio u svojim zloçinima!”Psa 52:10 A ja, kao zelena maslina u Domu Boœjem, uzdam se u Boœjudobrotu dovijeka.Psa 52:11 Hvalit øu te svagda æto si to uçinio i slavit øu tvoje ime, jer jedobrostivo, pred licem tvojih poboœnika.

467PSALAM 53Çovjek bez BogaPsa 53:1 Zborovoåi. Prema napjevu “Bolest”. Pouçna pjesma. Davi-dova.Psa 53:2 Bezumnik reçe u srcu: “Nema Boga!”Pokvareni rade gadosti; nitko da çini dobro.Psa 53:3 Bog s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razu-man Boga da traœi.Psa 53:4 No svi skrenuæe zajedno, svi se pokvariæe: nitko da çini dobro- nikoga nema.Psa 53:5 Neøe li se urazumiti svi æto çine bezakonje, koji proœdiru narodmoj kao da jedu kruh? Boga oni ne zazivlju:Psa 53:6 od straha øe drhtati gdje straha i nema jer Bog øe rasuti kostionih koji tebe opsjedaju, bit øe posramljeni jer øe ih Bog odbaciti.Psa 53:7 O, neka doåe sa Siona spas Izraelu! Kad Bog promijeni udesnaroda svoga, klicat øe Jakov, radovati se Izrael.

PSALAM 54Zaziv za pomoø protiv duæmanaPsa 54:1 Zborovoåi. Uza œiçana glazbala. Pouçna pjesma. Davidova.Psa 54:2 Kad su Zifijci doæli k Æaulu govoreøi: “David se kod nas skrio.”Psa 54:3 Spasi me, Boœe, svojim imenom i jakoæøu svojom izbori mipravdu!Psa 54:4 Posluæaj, Boœe, moju molitvu i usliæi rijeçi usta mojih!Psa 54:5 Oholice ustadoæe na me i moj œivot traœe silnici: na Boga se neosvrøu.Psa 54:6 Evo, Bog mi pomaœe, Gospodin krijepi œivot moj.Psa 54:7 Okreni nesreøu na duæmane moje, zatri ih u vjernosti svojoj.Psa 54:8 Od srca rado øu ti œrtvovati, slavit øu ti ime, Jahve, jer je dobro-stivo,Psa 54:9 jer ti me izbavi iz svake nevolje, i oko moje vidje postiåenemoje duæmane.

PSALAM 55Molitva progonjenogaPsa 55:1 Zborovoåi. Uza œiçana glazbala. Pouçna pjesma. Davidova.Psa 55:2 Poçuj mi, Boœe, molitvu, ne krij se molbi mojoj:Psa 55:3 obazri se na me i usliæi me! Muçim se u svojoj tjeskobi,Psa 55:4 zbuni me vika duæmanska i tlaçenje greæniçko. Navaliæe name nesreøom, bijesno me progone.Psa 55:5 Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade.Psa 55:6 UŒas me i trepet hvata, groza me obuze.Psa 55:7 Zavapih: “O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpoçinem!Psa 55:8 Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio;Psa 55:9 brzo bih si potraœio skloniæte od bijesne oluje i vihora.”Psa 55:10 Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike, jer nasilje i svaåu vidimu gradu;Psa 55:11 danju i noøu zidinama kruœe; bezakonja su i nevolje u njemu.Psa 55:12 Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze.Psa 55:13 Da me pogrdio duæmanin, bio bih podnio; da se digao na mekoji me mrzi, pred njim bih se skrio.Psa 55:14 Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanikPsa 55:15 s kojim sam slatko drugovao i sloœno hodismo u DomuBoœjemu.Psa 55:16 Smrt neka ih zaskoçi, œivi neka siåu u Podzemlje jer im jepakost u stanu i srcu.Psa 55:17 A ja øu Boga prizvati, i Jahve øe me spasiti.Psa 55:18 Veçerom, jutrom i o podne tuœan øu jecati, i on øe çuti vapajmoj.Psa 55:19 Dat øe mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protivmene.Psa 55:20 Bog øe çuti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se nepopravljaju, Boga se ne boje.Psa 55:21 Podiœu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju.Psa 55:22 Usta su im glaåa od maslaca, a srce ratoborno; rijeçi blaœe odulja, a oni - isukani maçevi.Psa 55:23 Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on øe te pokrijepiti: neøe datida ikada posrne pravednik.Psa 55:24 A njih ti, o Boœe, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varaliceni polovicu dana neøe doœivjeti! A ja se u tebe uzdam!

468PSALAM 56Psa 56:1 Zborovoåi. Prema napjevu “Golubica nijema u daljini”. Davi-dov. Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci.Psa 56:2 Smiluj mi se, moj Boœe, jer me duæmanin hoøe zgaziti, napadaçme moj neprestano tlaçi.Psa 56:3 Duæmani moji nasrøu na me povazdan, mnogo ih je koji se name obaraju. Sveviænji,Psa 56:4 kad me strah spopadne, u te øu se uzdati.Psa 56:5 Boœje obeøanje slavim, u Boga ja se uzdam i neøu se bojati:æto mi moœe uçiniti smrtnik?Psa 56:6 Od jutra do veçeri okruœuju me, svi naumi njihovi meni su nazlo.Psa 56:7 Skupljaju se i vrebaju, paze mi na korake, o glavi mi rade.Psa 56:8 Plati im prema bezakonju, u gnjevu, o Boœe, obori pogane!Psa 56:9 Ti izbroji dane mog progonstva, skupio si suze moje u mijehusvom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?Psa 56:10 Moji øe duæmani uzmaknuti çim te zazovem. Ovo sigurnoznam: Bog je za mene!Psa 56:11 Boœje obeøanje slavim,Psa 56:12 u Jahvu se uzdam i neøu se bojati: æto mi moœe uçiniti çovjek?Psa 56:13 Veœu me zavjeti koje uçinih tebi, o Boœe: prinijet øu ti œrtvezahvalnePsa 56:14 jer si mi duæu od smrti spasio. Ti si oçuvao noge moje odpada, da pred Bogom hodim u svjetlosti œivih.

PSALAM 57Psa 57:1 Zborovoåi. Po napjevu “Ne pogubi!” Davidov. Miktam. Kad jeispred Æaula pobjegao u peøinu.Psa 57:2 Smiluj mi se, Boœe, o smiluj se meni jer mi se duæa utjeçe tebi!U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.Psa 57:3 Vapijem Bogu viænjemu, Bogu koji mi çini dobro.Psa 57:4 Neka poæalje s nebesa i spasi me, neka postidi one æto meprogone: neka Bog poæalje dobrotu svoju i vjernost!Psa 57:5 Leœim usred lavova koji proœdiru ljudske sinove. Zubi su imkoplja i strijele, a jezik im maç je naoætren.Psa 57:6 Uzvisi se, Boœe, nad nebesa, slava tvoja neka je nad svomzemljom!Psa 57:7 Mreœu namjestiæe stopama mojim, stisnuæe duæu moju;iskopaæe preda mnom jamu: sami neka u nju padnu!Psa 57:8 Postojano je srce moje, Boœe, postojano je srce moje; pjevatøu i svirati.Psa 57:9 Probudi se, duæo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit øuzoru jutarnju.Psa 57:10 Hvalit øu te, Gospode, meåu narodima, meåu pucima pjevatøu tebi:Psa 57:11 jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.Psa 57:12 Uzvisi se, Boœe, nad nebesa, slava tvoja neka je nad svomzemljom!

PSALAM 58Psa 58:1 Zborovoåi. Po napjevu “Ne pogubi!” Davidov. Miktam.Psa 58:2 Zar doista krojite pravdu, vi moøni, zar sudite pravo, sinoviljudski?Psa 58:3 Ne, veø bezakonje smiæljeno çinite, po zemlji vam ruke dijelenepravde.Psa 58:4 Na krivu su putu bezboœnici od krila majçina, na krivu su putulaæci od utrobe.Psa 58:5 U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice æto uæi zaçepljujePsa 58:6 da glas çarobnjakov ne çuje ni glas bajaça vjeæta bajanju.Psa 58:7 O Boœe, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, çeljustilaviøima!Psa 58:8 Kao vode æto hitro otjeçu neka se razliju, kao zgaœena travaneka se osuæe.Psa 58:9 Neka budu kao puœ koji se puœuøi rastoçi, kao pometnut plotneka sunca ne vide.Psa 58:10 Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka gavihor odnese.Psa 58:11 Radostan øe biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge øeprati u krvi zlotvora.Psa 58:12 I reøi øe ljudi: “Pravednik plod svoj ima! Joæ ima Boga da sudina zemlji!”

469PSALAM 59Psa 59:1 Zborovoåi. Po napjevu “Ne pogubi!” Davidov. Miktam. Kad jeÆaul opkolio kuøu da ubije Davida.Psa 59:2 Izbavi me od duæmana, Boœe moj, zaætiti me od mojih pro-tivnika!Psa 59:3 Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me!Psa 59:4 Jer evo: duæu moju vrebaju, na me ustadoæe silnici. Nema nameni krivnje, o Jahve, ni grijeha:Psa 59:5 bez moje krivnje na me nasrøu. Probudi se! Doåi mi u pomoøi pogledaj,Psa 59:6 Jahve, Boœe nad Vojskama, Boœe Izraelov! Preni se, kaznisve pogane, podlacima nemoj se smilovati!Psa 59:7 Uveçer se vraøaju, reœe poput pasa i trçe po gradu.Psa 59:8 Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: “Tkonas çuje?”Psa 59:9 No, ti im se smijeæ, o Jahve, i rugaæ se poganima svima.Psa 59:10 Jakosti moja, gledat øu na te, jer ti si, Boœe, zaætita moja, Bogmoj, milosråe moje.Psa 59:11 Bog neka mi pohiti u susret, neka me razveseli nadduæmanima mojim!Psa 59:12 Pobij ih, Boœe, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jakoæøusvojom, ætite naæ, Gospodine.Psa 59:13 Grijeh je svaka rijeç usta njihovih: nek se uhvate u svojuoholost, u kletve i laœi æto ih govore!Psa 59:14 Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, neka se zna da Bogvlada u Jakovu i do nakraj zemlje!Psa 59:15 Uveçer se vraøaju, reœe poput pasa i trçe po gradu.Psa 59:16 Neka lutaju okolo traœeøi hranu; i kad se nasite, neka zavi-jaju.Psa 59:17 A ja øu opjevati silu tvoju i klicat øu jutrom milosråu tvome, jermi ti postade utoçiæte i skloniæte u dan nevolje.Psa 59:18 Jakosti moja, tebi øu pjevati, jer ti si, Boœe, zaætita moja, Bogmoj, milosråe moje.

PSALAM 60Psa 60:1 Zborovoåi. Po napjevu “Ljiljan svjedoçanstva”. Miktam. Davi-dov.Psa 60:2 Kad je David iziæao protiv Aram Naharajima i protiv AramSobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuøa Edomaca uSlanoj dolini.Psa 60:3 Boœe, ti nas “odbaci i bojne nam redove probi, razjari se, a sadnas opet vrati!Psa 60:4 Potrese zemlju, rasijeçe je, zatvori joj usjeline jer se poljuljala.Psa 60:5 Zlu si kob na svoj narod navalio, napio nas vinom omamnim.Psa 60:6 Ali si i stijeg dao vjernicima svojim da umaknu lukuduæmanskom.Psa 60:7 Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliæi nas!Psa 60:8 Bog reçe u svom Svetiætu: “Æekem øu razdijeliti kliçuøi, dolinuSukot izmjeriti.Psa 60:9 Moj je Gilead, moj Manaæe, Efrajim mi kaciga, Judeja œezlomoje!Psa 60:10 Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom øu baciti obuøu,nad Filistejcem slaviti pobjedu!”Psa 60:11 Tko øe me dovesti do utvråena grada, tko øe me dovesti doEdoma?Psa 60:12 Zar neøeæ ti, o Boœe, æto nas odbaci? Zar viæe neøeæ, Boœe,s çetama naæim?Psa 60:13 Pomozi nam protiv duæmana, jer ljudska je pomoø niætavna!Psa 60:14 S pomoøu Boœjom hrabro øemo se boriti, a on øe zgaziti naæeduæmane.

PSALAM 61Psa 61:1 Zborovoåi. Uza œiçana glazbala. Davidov.Psa 61:2 O Boœe, vapaj mi posluæaj, budi pomnjiv na molitvu moju!Psa 61:3 S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut øeæ mena liticu i pokoj mi dati,Psa 61:4 jer ti si moje skloniæte, utvrda çvrsta protiv duæmana.Psa 61:5 O, da mi je stanovati uvijek u tvom æatoru, da se sklanjati mogupod okrilje tvoje!Psa 61:6 Jer ti, Boœe, usliæi molbe moje, dade mi baætinu onih æto ime tiætuju.

470Psa 61:7 Kraljevim danima pridometni dana, kroz koljena mnoga nekamu ljeta traju,Psa 61:8 neka pred Bogom uvijek vlada; dobrotu i vjernost poæalji da gaçuvaju!Psa 61:9 Ovako øu pjevat svagda tvom imenu, dan za danom vræitizavjete svoje.

PSALAM 62Bog - jedina nadaPsa 62:1 Zborovoåi. Po Jedutunu. Psalam. Davidov.Psa 62:2 Samo je u Bogu mir, duæo moja, samo je u njemu spasenje.Psa 62:3 Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neøu sepokolebati.Psa 62:4 Dokle øete na bijednika nasrtati, obarati ga svi zajedno, kaozid ruæevan ili ogradu nagnutu?Psa 62:5 Urotiæe se da me s visa mog obore, u laœi uœivaju; ustimablagoslivlju, a u srcu proklinju.Psa 62:6 Samo je u Bogu mir, duæo moja, samo je u njemu nada moja.Psa 62:7 Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neøu sepokolebati.Psa 62:8 U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utoçiæte.Psa 62:9 U njega se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izli-jevajte: Bog je naæe utoçiæte!Psa 62:10 Sinovi su ljudski samo daæak, laœ su djeca çovjeçja: svi dastanu na tezulju, od daha bi lakæi bili.Psa 62:11 U grabeœ se ne uzdajte niti se otetim taæto hvalite; umnoœi lise blago, neka vam srce za njega ne prione.Psa 62:12 Bog rekao jedno, a ja dvoje çuo:Psa 62:13 “U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraøaæsvakom po djelima.”

PSALAM 63Çeœnja za BogomPsa 63:1 Psalam. Davidov. Dok David bijaæe u Judejskoj pustinji.Psa 63:2 O Boœe, ti si Bog moj: gorljivo tebe traœim; tebe œeåa duæamoja, tebe œeli tijelo moje, kao zemlja suha, œedna, bezvodna.Psa 63:3 U Svetiætu sam tebe motrio gledajuøi ti moø i slavu.Psa 63:4 Ljubav je tvoja bolja od œivota, moje øe te usne slaviti.Psa 63:5 Tako øu te slaviti za œivota, u tvoje øu ime ruke dizati.Psa 63:6 Duæa øe mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit øu te kliktavim ustima.Psa 63:7 Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noønim mislim natebe.Psa 63:8 Ti postade meni pomoø, kliçem u sjeni krila tvojih.Psa 63:9 Duæa se moja k tebi privija, desnica me tvoja drœi.Psa 63:10 Oni æto duæu u propast guraju neka siåu u dubinu zemlje,Psa 63:11 neka vlasti maça predani budu, neka postanu plijen æakalima.Psa 63:12 A kralj øe se radovati u Bogu, slavit øe se tko se kune njime,jer øe laæcima biti zaçepljena usta.

PSALAM 64Molitva protiv klevetnikaPsa 64:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.Psa 64:2 Posluæaj, Boœe, moje œalbe glas; od straæna duæmanina œivotmi çuvaj!Psa 64:3 Ætiti me od mnoætva opakih, skrij od bjesnila zlotvoraPsa 64:4 koji bruse jezike kao maçeve, otrovne rijeçi izbacuju kao strijele,Psa 64:5 da iz potaje rane neduœna, da ga rane iznenada ne bojeøi seniçega.Psa 64:6 Spremni su na djelo pakosno, snuju kako øe kradom zamkestaviti i govore: “Tko øe nas vidjeti?”Psa 64:7 Snuju zlodjela, smiæljene osnove kriju: pamet i srce çovjeçjebezdan su duboki.Psa 64:8 No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju.Psa 64:9 Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni æto ih vide:Psa 64:10 svi se boje, Boœje djelo slave i misle o onom æto on uçini.Psa 64:11 Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utjeçe, i kliçu svimsrcem çestiti.

471PSALAM 65ZahvalnicaPsa 65:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov. Pjesma.Psa 65:2 Boœe, tebi dolikuje hvalospjev sa Sionu, tebi se ispunja zavjet-Psa 65:3 ti molitve usliæujeæ. Svaka put dolazi k tebiPsa 65:4 pod teretom grijeha. Naæi nas prijestupi taru, ti ih pomirujeæ.Psa 65:5 Blaœen koga izabra i k sebi uze: on boravi u dvorima tvojim. Dajda se nasitimo dobrima Doma tvoga i svetoæøu tvoga Hrama.Psa 65:6 Çudesno nas usliæujeæ u pravednosti svojoj, o Boœe, spasenjenaæe,nado svih krajeva svijeta i mora dalekih.Psa 65:7 Uçvræøujeæ bregove jakoæøu svojom silom opasan.Psa 65:8 Krotiæ huku mora, huku valova i buku naroda.Psa 65:9 Oni æto œive nakraj svijeta boje se znamenja tvojih; dveri jutrai veçeri radoæøu napunjaæ.Psa 65:10 Ti pohodi zemlju i ti je natopi, “obogati nju veoma. Boœja serijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima œito. Ovako pripremi zemlju:Psa 65:11 brazde joj natopi, grude joj poravna; kiæom je omekæa, us-jeve joj blagoslovi.Psa 65:12 Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost niçe za stopamatvojim.Psa 65:13 Pustinjski paænjaci kaplju od obilja, breœuljci se paæu radoæøu.Psa 65:14 Njive se kite stadima, doline se pokrivaju œitom: svagdje kli-canje, pjesma.

PSALAM 66Zahvalnica za osloboåenjePsa 66:1 Zborovoåi. Pjesma. Psalam.Psa 66:2 Kliçi Bogu, zemljo sva, opjevaj slavu imena njegova, podaj muhvalu dostojnu.Psa 66:3 Recite Bogu: “Kako su potresna djela tvoja! Zbog velike siletvoje duæmani ti laskaju.Psa 66:4 Sva zemlja neka ti se klanja i neka ti pjeva, neka pjeva tvomimenu!”Psa 66:5 Doåite i gledajte djela Boœja: çuda uçini meåu sinovimaljudskim.Psa 66:6 On pretvori more u zemlju suhu te rijeku pregaziæe. Stoga senjemu radujmo!Psa 66:7 Dovijeka vlada jakoæøu svojom, oçi mu paze na narode da sene izdignu ljudi buntovni.Psa 66:8 Blagoslivljajte, narodi, Boga naæega, razglaæujte hvalu njegovu!Psa 66:9 Naæoj je duæi darovao œivot i ne dade da nam posrne noga.Psa 66:10 Iskuæavao si nas teæko, Boœe, iskuæavao ognjem kao srebro.Psa 66:11 Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove naæe.Psa 66:12 Pustio si da nam zajaæu za vrat: proæli smo kroz oganj i vodu,onda si pustio da odahnemo.Psa 66:13 S paljenicama øu u Dom tvoj uøi, zavjete ispuniti pred tobomPsa 66:14 æto ih obeøaæe usne moje, æto ih usta moja u tjeskobi obrekoæe.Psa 66:15 Prinijet øu ti paljenice s kadom ovnova, œrtvovati volove ijarad.Psa 66:16 Doåite, poçujte, koji se Boga bojite, pripovjedit øu æto uçiniduæi mojoj!Psa 66:17 Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio.Psa 66:18 Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi usliæio Gospod.Psa 66:19 No Bog me usliæio: obazro se na glas molitve moje.Psa 66:20 Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvratiod mene!

PSALAM 67Zahvalnica za œetvuPsa 67:1 Zborovoåi. Uza œiçana glazbala. Psalam. Pjesma.Psa 67:2 Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licemsvojim,Psa 67:3 da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje!Psa 67:4 Neka te slave narodi, Boœe, svi narodi neka te slave!Psa 67:5 Neka se vesele i kliçu narodi, jer sudiæ pucima pravedno inarode vodiæ na zemlji.Psa 67:6 Neka te slave narodi, Boœe, svi narodi neka te slave!Psa 67:7 Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog naæ!Psa 67:8 Bog nas blagoslovio! Neka ga ætuju svi krajevi svjetski!

472PSALAM 68Psa 68:1 Zborovoåi. Davidov. Psalam. Pjesma.Psa 68:2 Bog neka ustane! Razbjeœali se duæmani njegovi! Svi mrziteljinjegovi pobjegli pred njim!Psa 68:3 Kao æto dim iæçezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topina ognju, neka nestane greænika pred licem Boœjim!Psa 68:4 Pravedni neka se raduju, neka klikøu pred Bogom, neka kliçuod radosti.Psa 68:5 Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji idepustinjom - kojemu je ime Jahve - i kliçite pred njim!Psa 68:6 Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom æatoru.Psa 68:7 Napuætene okuøit øe Jahve, suœnjima pruœiti sretnu slobodu:buntovnici samo ostaæe u saœganoj pustinji.Psa 68:8 Kad si stupao, Boœe, pred narodom svojim, dok si prolaziopustinjom,Psa 68:9 tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao predBogom, Bogom Izraela.Psa 68:10 Blagoslovljen daœd pustio si, Boœe, na baætinu svoju, okrije-pio je umornu.Psa 68:11 Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Boœe, ti je spremisiromahu.Psa 68:12 Jahve rijeç zadaje, veliko je mnoætvo radosnih vjesnika:Psa 68:13 kraljevi vojska bjeœe te bjeœe, domaøice plijen dijele.Psa 68:14 Dok vi poçivaste meåu stadima, krila golubice zablistaæesrebrom, a njeno perje œuøkastim zlatom:Psa 68:15 ondje Svemoguøi razbijaæe kraljeve, a ona poput snijegazablista na Salmonu.Psa 68:16 Boœanska je gora gora baæanska vrletna.Psa 68:17 Zaæto vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidjeBogu prebivati? Jahve øe na njoj boraviti svagda!Psa 68:18 Boœja su kola bezbrojna, tisuøu tisuøa: Jahve sa Sinaja uSvetiæte dolazi!Psa 68:19 Na visinu uzaåe vodeøi suœnje, na dar si ljude primio,pa i one æto ne œele prebivati kod Boga.Psa 68:20 Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, naæ Spa-sitelj.Psa 68:21 Bog naæ jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja.Psa 68:22 Zaista, Bog øe satrti glave duæmana svojih, kuætravo tjemeonog æto hodi u grijesima.Psa 68:23 Reçe Gospodin: “Iz Baæana øu ih dovesti, dovest øu ih izdubine mora,Psa 68:24 da okupaæ nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio odduæmana.”Psa 68:25 Ulazak ti, Boœe, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Svetiæte:Psa 68:26 sprijeda pjevaçi, za njima sviraçi, u sredini djevojke sbubnjiøima.Psa 68:27 “U sveçanim zborovima slavite Boga, slavite Jahvu, sinoviIzraelovi!”Psa 68:28 Predvodi ih najmlaåi, Benjamin, koji ide pred njima, ondje suknezovi Judini sa çetama svojim, knezovi Zebulunovi i knezoviNaftalijevi.Psa 68:29 Pokaœi, Boœe, silu svoju, silu kojom se, Boœe, boriæ za nasPsa 68:30 iz Hrama svojega u Jeruzalemu! Neka ti kraljevi darovedonose!Psa 68:31 Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka seprostru pred tobom sa srebrnim œezlima: raspræi narode koji se ratuvesele!Psa 68:32 Neka doåu velikani iz Egipta, Etiopija neka pruœi ruke Bogu!Psa 68:33 Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,Psa 68:34 koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom! Çuj, glasom grmi,glasom svojim silnim:Psa 68:35 “Priznajte silu Boœju!” Nad Izraelom veliçanstvo njegovo, uoblacima sila njegova!Psa 68:36 Straæan je Bog iz svojega Svetiæta. Bog Izraelov daje moø isilu narodu svojemu. Blagoslovljen Bog!

PSALAM 69Psa 69:1 Zborovoåi. Po napjevu “Ljiljani”. Davidov.Psa 69:2 Spasi me, Boœe: vode mi doåoæe do grla!Psa 69:3 U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u dubokutonem vodu, pokrivaju me valovi.

473Psa 69:4 Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oçi mi klonuæeBoga mog çekajuøi.Psa 69:5 Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizaæto.Tvråi su od kostiju mojih oni æto mi se nepravedno protive: zar moguvratiti æto nisam oteo?Psa 69:6 Boœe, ti znadeæ bezumnost moju, moji ti grijesi nisu skriti.Psa 69:7 Neka se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode,Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traœe tebe,Boœe Izraelov!Psa 69:8 Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.Psa 69:9 Tuåinac postadoh braøi i stranac djeci majke svoje.Psa 69:10 Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugajutebi padoæe na me.Psa 69:11 Duæu sam postom muçio, okrenulo mi se u ruglo.Psa 69:12 Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igraçka.Psa 69:13 Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugal-ice poju.Psa 69:14 No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Boœe; po velikojdobroti svojoj ti me usliæi po svojoj vjernoj pomoøi!Psa 69:15 Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavime - iz voda dubokih.Psa 69:16 Neka me ne pokriju valovi, neka me ne proguta dubina, nekabezdan ne zatvori usta nada mnom!Psa 69:17 Usliæi me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikommilosråu pogledaj na me!Psa 69:18 Ne skrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliæi mebrzo!Psa 69:19 Pribliœi se duæi mojoj i spasi je; zbog duæmana mojih oslobodime!Psa 69:20 Ti mi znadeæ porugu, stid i sramotu, pred tvojim su oçima svikoji me muçe.Psa 69:21 Ruganje mi slomilo srce i klonuh; çekao sam da se tko saœalinada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utjeæi, ali ga ne naåoh.Psa 69:22 U jelo mi œuçi umijeæaæe, u mojoj me œeåi octom napojiæe.Psa 69:23 Neka im stol bude zamka, a œrtvene gozbe stupica!Psa 69:24 Neka im potamne oçi da ne vide, neka im bokovi zasvagdaoslabe!Psa 69:25 Izlij na njih ljutinu, œar tvoga gnjeva neka ih zahvati!Psa 69:26 Njihova kuøa neka opusti, u njihovu æatoru neka nitko nestanuje!Psa 69:27 Jer su progonili koga ti pokara, bol poveøaæe onomu koga tirani.Psa 69:28 Na njihovu krivnju krivnju joæ dodaj, ne opravdali se predtobom!Psa 69:29 Neka budu izbrisani iz knjige œivih, meåu pravednike neka sene broje!Psa 69:30 A ja sam jadnik i bolnik - neka me ætiti tvoja pomoø, o Boœe!Psa 69:31 Boœje øu ime hvaliti popijevkom, hvalit øu ga zahvalnicom.Psa 69:32 Bit øe to milije Jahvi no bik œrtveni, milije nego junac s pa-pcima i rozima.Psa 69:33 Gledajte, ubogi, i radujte se, neka vam oœivi srce, svima kojiBoga traœite.Psa 69:34 Jer siromahe Jahve çuje, on ne prezire suœanja svojih.Psa 69:35 Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve æto se u njimamiçe.Psa 69:36 Jer Bog øe spasiti Sion - on øe sagraditi gradove Judine -tu øe oni stanovati, imati baætinu.Psa 69:37 Baætinit øe ga potomci slugu njegovih; prebivat øe u njemuoni æto ljube ime Boœje.

PSALAM 70Vapaj za pomoøPsa 70:1 Zborovoåi. Davidov. Za spomen.Psa 70:2 O Boœe, spasi me, Jahve, u pomoø mi pohitaj!Psa 70:3 Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade! Neka odstupei neka se posrame koji se nesreøi mojoj raduju!Psa 70:4 Neka uzmaknu u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoøu!Psa 70:5 Neka kliçu i neka se vesele u tebi svi koji tebe traœe! Nekagovore svagda: “Velik je Bog!” svi koji spasenje tvoje ljube!Psa 70:6 A bijedan sam ja i nevoljan, o Boœe, u pomoø mi pohitaj! Ti sipomoø moja i spasitelj; Jahve, ne kasni!

474PSALAM 71Psa 71:1 Tebi si, Jahve, utjeçem, ne daj da se ikada postidim!Psa 71:2 U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me!Psa 71:3 Budi mi hrid utoçiæta i çvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena iutvrda moja.Psa 71:4 Boœe moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz æake silnika i tlaçitelja:Psa 71:5 jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od mojemladosti!Psa 71:6 Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaætitnik od majçina krila:u te se svagda uzdam.Psa 71:7 Mnogima postadoh çudo, jer ti si mi bio silna pomoø.Psa 71:8 Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slaviæe te svaki dan!Psa 71:9 Ne zabaci me u starosti: kad mi malakæu sile, ne zapusti me!Psa 71:10 Jer govore o meni moji duæmani, i koji me vrebaju sloœno sesvjetuju:Psa 71:11 “Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko daga spasi!”Psa 71:12 O Boœe, ne stoj daleko od mene, Boœe moj, pohitaj mi upomoø!Psa 71:13 Neka se postide i propadnu koji traœe moj œivot; neka sesramotom i stidom pokriju koji mi œele nesreøu!Psa 71:14 A ja øu se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleøi te sve viæe.Psa 71:15 Ustima øu navijeætati pravednost tvoju, povazdan pomoøtvoju: jer im ne znam broja.Psa 71:16 Kazivat øu silu Jahvinu, Gospode, slavit øu samo tvoju prave-dnost.Psa 71:17 Boœe, ti mi bijaæe uçitelj od mladosti moje, i sve do sadanavijeætam çudesa tvoja.Psa 71:18 Ni u starosti, kad posijedim, Boœe, ne zapusti me, da kazujemmiæicu tvoju naraætaju novom i svima buduøima silu tvoju,Psa 71:19 i pravednost tvoju, Boœe, koja seœe do neba, kojom uçinivelika djela.Boœe, tko je kao ti!Psa 71:20 Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti øeæ me opetoœiviti i opet me podiøi iz dubine zemlje.Psa 71:21 Poveøaj dostojanstvo moje i opet me utjeæi:Psa 71:22 A ja øu uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Boœe, svirat øu ti ucitaru, Sveçe Izraelov!Psa 71:23 Moje øe usne klicati pjevajuøi tebi i moja duæa koju si spasio.Psa 71:24 I moj øe jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiåeni iposramljeni oni æto traœe moju nesreøu.

PSALAM 72Psa 72:1 Salomonov. Boœe, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinukraljevu.Psa 72:2 Neka puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici!Psa 72:3 Neka bregovi narodu urode mirom, a breœuljci pravdom.Psa 72:4 Sudit øe pravo ubogim puçanima, djeci siromaha donijet øespasenje, a tlaçitelja on øe smrviti.Psa 72:5 I œivjet øe dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja.Psa 72:6 Siøi øe kao rosa na travu, kao kiæa æto natapa zemlju!Psa 72:7 U danima njegovim cvjetat øe pravda i mir velik - sve dok budemjeseca.Psa 72:8 I vladat øe od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta.Psa 72:9 Duæmani øe njegovi preda njega kleknuti i protivnici lizatipraæinu.Psa 72:10 Kraljevi Taræiæa i otoka nosit øe dare, vladari od Arabije iSabe danak donositi.Psa 72:11 Klanjat øe mu se svi vladari, svi øe mu narodi sluœiti.Psa 72:12 On øe spasiti siromaha koji uzdiæe, nevoljnika koji pomoønikanema;Psa 72:13 smilovat øe se ubogu i siromahu i spasit øe œivot nevoljniku:Psa 72:14 oslobodit øe ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovimoçima krv njihova.Psa 72:15 Stoga neka œivi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, neka moleza njega svagda i neka ga blagoslivljaju!Psa 72:16 Neka bude izobilja œita u zemlji, po vrhuncima klasje nekaæuæti kao Libanon! I cvjetali stanovnici gradova kao trava na livadi.Psa 72:17 Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, œivjelomu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivaliblaœenima!

475Psa 72:18 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori çudesa!Psa 72:19 I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemljanapunila slave njegove! Tako neka bude. Amen!Psa 72:20 Time se zavræavaju molitve Jiæajeva sina Davida.

PSALAM 73Konaçna pravdaPsa 73:1 Psalam. Asafov Kako je dobar Bog çestitima, Bog onima kojisu çista srca!Psa 73:2 A meni umalo noge ne posrnuæe, zamalo koraci ne okliznuæe,Psa 73:3 jer zloçincima zavidjeh motreøi sreøu greænika.Psa 73:4 Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.Psa 73:5 Ne œive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.Psa 73:6 Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ihpokriva.Psa 73:7 Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevajuispraznim tlapnjama.Psa 73:8 Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.Psa 73:9 Ustima na nebo nasrøu, a jezik se njihov obara na zemlju.Psa 73:10 Zato moj narod za njima leti i srçe obilne vodePsa 73:11 pa veli: “Kako da dozna Bog? Spoznaje li Sveviænji?”Psa 73:12 Eto, takvi su greænici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrøu.Psa 73:13 Jesam li, dakle, samo ja uzalud çuvao srce çisto i u neduœnostiprao rukePsa 73:14 kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?Psa 73:15 Da sam kazao: “Govorit øu kao i oni”, izdao bih rod sinovatvojih.Psa 73:16 Promiæljah tada da bih spoznao: ali mi se uçini muçno u oçimamojimPsa 73:17 sve dok ne naåoh ulaz u Boœje svetinje pa prozreh kakav imje svræetak.Psa 73:18 Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaæ, u propast ih obaraæ.Psa 73:19 Kako uças propadoæe, nestaæe, uœas ih izjede!Psa 73:20 Kao æto çovjek prezire san kad se probudi, tako øeæ, Gospo-de, prezreti lik im kada ustaneæ.Psa 73:21 Kad mi duæa bijaæe ojaåena, a bubrezi probodeni,Psa 73:22 bezumnik bijah bez razbora, kao œivinçe pred tobom.Psa 73:23 Ali øu odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:Psa 73:24 vodit øeæ me po naumu svojem da me zatim uzmeæ u slavusvoju.Psa 73:25 Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne ves-elim se zemlji.Psa 73:26 Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baætino moja, oBoœe, dovijeka!Psa 73:27 Doista, propast øe oni koji se udaljuju od tebe, istrebljujeæsvakog tko ti se iznevjeri.Psa 73:28 A meni je milina biti u Boœjoj blizini, imati skloniæte svoje uJahvi.Pripovijedat øu sva tvoja djela na vratima Køeri sionske.

PSALAM 74Tuœaljka zbog opustoæenja HramaPsa 74:1 Pouçna pjesma. Asafova. Zaæto si, Boœe, posve zabacio, zaætokipiæ gnjevom na ovce paæe svoje?Psa 74:2 Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plemena koje namaçekao svoju baætinu i brda Siona gdje si Æator svoj udario!Psa 74:3 Korakni k ruæevinama vjeçnim - sve je u Svetiætu razorioneprijatelj.Psa 74:4 Protivnici tvoji vikahu posred skupætine tvoje, znakove svojepostaviæe kao pobjedne znakove.Psa 74:5 Bijahu kao oni koji maæu sjekirom po guætari,Psa 74:6 sjekirom i maljem vrata mu razbijali.Psa 74:7 Ognju predadoæe Svetiæte tvoje, do zemlje oskvrnuæePrebivaliæte tvoga imena.Psa 74:8 Rekoæe u srcu: “Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetiætaBoœja na zemlji!”Psa 74:9 Ne vidimo znakova svojih, proroka viæe nema, i nitko meåunama ne zna dokle ...Psa 74:10 Dokle øe se joæ, o Boœe, duæmanin rugati? Hoøe li protivnikdovijeka prezirati ime tvoje?Psa 74:11 Zaæto povlaçiæ ruku, zaæto u krilu skrivaæ desnicu svoju?

476Psa 74:12 No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!Psa 74:13 Ti svojom silom rasijeçe more, smrska glave nakazama uvodi.Psa 74:14 Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanimamorskim.Psa 74:15 Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presuæio rijekenepresuæne.Psa 74:16 Tvoj je dan i noø je tvoja, ti uçvrsti mjesec i sunce;Psa 74:17 ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.Psa 74:18 Spomeni se ovoga: duæmanin ti se rugaæe, Jahve, i bezumninarod pogrdi ime tvoje.Psa 74:19 Ne predaj jastrebu œivot grlice svoje, i œivot svojih siromahane zaboravi zauvijek!Psa 74:20 Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tminai nasilja.Psa 74:21 Ne daj da jadnik otiåe postiåen: neka siromah i ubog hvaleime tvoje!Psa 74:22 Ustani, Boœe, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrdekoju ti bezumnik svaki dan nanosi.Psa 74:23 Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika joæ sediœe k tebi!

PSALAM 75Psa 75:1 Zborovoåi. Po napjevu “Ne razori!” Psalam. Asafov. Pjesma.Psa 75:2 Slavimo te, Boœe, slavimo i zazivamo ime tvoje, pripovijedamoçudesa tvoja.Psa 75:3 “Kad odredim vrijeme, sudit øu po pravu.Psa 75:4 Pa neka se strese zemlja sa stanovnicima svojim, ja samuçvrstio stupove njezine.”Psa 75:5 Drznike opominjem: “Ne budite drski!” bezboœnike: “Ne buditetako rogati!”Psa 75:6 Ne diœite roga svog protiv Neba, nemojte govoriti drsko naBoga!Psa 75:7 Jer niti sa istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova ...Psa 75:8 Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onog uzvisuje!Psa 75:9 Jer je u Jahvinoj ruci pehar pun vina pjenuæava, zaçinjenamirisnim travama; iz njega on napaja, do taloga øe ga iskapiti i ispiti svizlotvori svijeta.Psa 75:10 A ja øu klicati dovijeka, pjevat øu Bogu Jakovljevu.Psa 75:11 Rogove øu polomiti bezboœniku, a pravednik øe podiøi glavu.

PSALAM 76Psa 76:1 Zborovoåi. Uza œiçana glazbala. Psalam. Asafov. Pjesma.Psa 76:2 Na glasu je Bog u Judeji, u Izraelu veliko je ime njegovo!Psa 76:3 U Æalemu je Æator njegov, na Sionu boraviæte.Psa 76:4 Tu polomi strijele lukovima, ætitove, maçeve, sve oruœje.Psa 76:5 Blistav si od svjetla, veliçanstveniji od bregova drevnih.Psa 76:6 Opljaçkani su oni koji bijahu jaki srcem, i san svoj snivaju -klonuæe ruke svim hrabrima.Psa 76:7 Od prijetnje tvoje, Boœe Jakovljev, skameniæe se kola i konji.Psa 76:8 Straæan si ti, i tko da opstane kraj œestine gnjeva tvojega.Psa 76:9 S neba reçe presudu - od straha zemlja zadrhta i zanijemjePsa 76:10 kad se diœe Bog da sudi, da spasi uboge na zemlji.Psa 76:11 Jer øe te i bijes Edoma slaviti, i preœivjeli iz Hamata ætovat øete.Psa 76:12 Zavjetujte i izvræite zavjete Jahvi, Bogu svojemu, svi okonjega neka donose darove StraænomePsa 76:13 koji obuzdava oholost knezova, koji je straæan kraljevimazemlje.

PSALAM 77Psa 77:1 Zborovoåi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam.Psa 77:2 Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diœe i on meçuje.Psa 77:3 U dan nevolje traœim Gospodina, noøu mi se ruka neumornopruœa k njemu, ne moœe se utjeæiti duæa moja.Psa 77:4 Spominjem se Boga i uzdiæem; kad razmiæljam, daha minestane.Psa 77:5 Vjeåe moje drœiæ, potresen sam, ne mogu govoriti.Psa 77:6 Mislim na drevne dane i sjeøam se davnih godina;Psa 77:7 razmiæljam noøu u srcu, mislim, i duh moj ispituje:

477Psa 77:8 “Hoøe li Gospodin odbaciti zauvijek i hoøe li ikad joæ biti milostiv?Psa 77:9 Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obeøanjepropalo za sva pokoljenja?Psa 77:10 Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvoriosmilovanje svoje?”Psa 77:11 I govorim: “Ovo je bol moja: promijenila se desnica Viænjega.”Psa 77:12 Spominjem se djela Jahvinih, sjeøam se tvojih pradavnihçudesa.Psa 77:13 Promatram sva djela tvoja, razmatram ono æto si uçinio.Psa 77:14 Svet je tvoj put, o Boœe: koji je bog tako velik kao Bog naæ?Psa 77:15 Ti si Bog koji çudesa stvaraæ, na pucima si pokazao silu svoju.Psa 77:16 Miæicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.Psa 77:17 Vode te ugledaæe, Boœe, ugledaæe te vode i ustuknuæe, bez-dani se uzburkaæe.Psa 77:18 Oblaci prosuæe vode, oblaci zatutnjiæe gromom i tvoje strijelepoletjeæe.Psa 77:19 Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliæe krugzemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.Psa 77:20 Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme,a tragova tvojih nitko ne vidje.Psa 77:21 Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.

PSALAM 78Psa 78:1 Pouçna pjesma. Asafova. Posluæaj, narode moj, moju nauku,prikloni uho rijeçima usta mojih!Psa 78:2 Otvorit øu svoja usta na pouku, iznijet øu tajne iz vremenadavnih.Psa 78:3 Ono æto çusmo i saznasmo, æto nam kazivahu oci,Psa 78:4 neøemo kriti djeci njihovoj, predat øemo buduøem koljenu:slavu Jahvinu i silu njegovu i djela çudesna æto ih uçini.Psa 78:5 Svjedoçanstvo podiœe on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu,da ono æto naredi ocima naæim oni djeci svojoj objave,Psa 78:6 da sazna buduøi naraætaj, i sinovi koji øe se roditi da djecisvojoj kazujuPsa 78:7 da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Boœjih, veø davræe zapovijedi njegove,Psa 78:8 kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraætaj buntovan, prkosan -naraætaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.Psa 78:9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuæe leåa.Psa 78:10 Saveza s Bogom ne odrœaæe i ne htjedoæe hoditi po Zakonunjegovu.Psa 78:11 Zaboraviæe na djela njegova, na çudesa koja im pokaza.Psa 78:12 Pred njihovim ocima çinio je znakove u Egiptu, u Soanskompolju.Psa 78:13 On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiœe.Psa 78:14 Danju ih vodio oblakom, a svu noø ognjem blistavim.Psa 78:15 U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.Psa 78:16 Iz stijene izbi potoke te izvede vode kao velike rijeke.Psa 78:17 A oni jednako grijeæiæe, prkosiæe Viænjem u pustinji.Psa 78:18 Boga su kuæali u srcima svojim iætuøi jela svojoj pohlepnosti.Psa 78:19 Prigovarali su Bogu i pitali: “Moœe li Gospod stol u pustinjiprostrti?Psa 78:20 Eno, udari u hrid, i voda poteçe i provreæe potoci: a moœe lidati i kruha, i mesa pruœiti svome narodu?”Psa 78:21 Kad to zaçu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protivJakova, srdœba se razjari protiv Izraela,Psa 78:22 jer ne vjerovaæe Bogu niti se u njegovu pomoø uzdaæe.Psa 78:23 Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,Psa 78:24 kao kiæu prosu na njih manu da jedu i nahrani ih kruhomnebeskim.Psa 78:25 Çovjek blagovaæe kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.Psa 78:26 Probudi na nebu vjetar istoçni i svojom silom juœnjak dovede.Psa 78:27 Prosu na njih mesa kao praæine i ptice krilatice kao pijeskamorskoga.Psa 78:28 Padoæe usred njihova tabora i oko æatora njihovih.Psa 78:29 Jeli su i nasitili se, œelju njihovu on im ispuni.Psa 78:30 Joæ nisu svoju utaœili pohlepu i jelo im joæ bjeæe u ustima,Psa 78:31 kad se srdœba Boœja na njih raspali: pokosi smrøu prvakenjihove i mladiøe pobi Izraelove.Psa 78:32 Uza sve to grijeæiæe dalje i ne vjerovaæe u çudesna djelanjegova.

478Psa 78:33 I skonça im dane jednim dahom i njihova ljeta naglimsvræetkom.Psa 78:34 Kad ih ubijaæe, traœiæe ga i opet pitahu za Boga;Psa 78:35 spominjahu se da je Bog hridina njihova i Sveviænji njihovotkupitelj.Psa 78:36 Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahunjemu.Psa 78:37 Njihovo srce s njime ne bijaæe, niti bijahu vjerni Savezunjegovu.Psa 78:38 A on im milosrdno grijeh opraætao i nije ih posmicao; çesto jegnjev svoj susprezao da ne plane svom jaroæøu.Psa 78:39 Spominjao se da su put i dah koji odlazi i ne vraøa se viæe.Psa 78:40 Koliko mu prkosiæe u pustinji i œalostiæe ga u samotnom kraju!Psa 78:41 Sve nanovo iskuæavahu Boga i vrijeåahu Sveca IzraelovaPsa 78:42 ne spominjuøi se ruke njegove ni dana kad ih od duæmanaizbavi,Psa 78:43 ni znakova njegovih u Egiptu, ni çudesnih djela u polju Soan-skom.Psa 78:44 U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.Psa 78:45 Posla na njih obade da ih œderu i œabe da ih more.Psa 78:46 I predade skakavcu œetvu njihovu, i plod muke njihoveœderaçu.Psa 78:47 Vinograde im tuçom udari, a mrazom smokvike njihove.Psa 78:48 I predade gradu njihova goveda i munjama stada njihova.Psa 78:49 Obori na njih svu œestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju:posla na njih anåele nesreøe.Psa 78:50 I put gnjevu svojem otvori: ne poætedje im œivot od smrti,œivotinje im izruçi poæasti.Psa 78:51 Pobi u Egiptu sve prvoroåeno, prvence u æatorju Hamovu.Psa 78:52 I povede narod svoj kao ovce i voåaæe ih kao stado krozpustinju.Psa 78:53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekriloduæmane njihove.Psa 78:54 U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove æto mu ihosvoji desnica.Psa 78:55 Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baætinu, podæatorjem njihovim naseli plemena izraelska.Psa 78:56 A oni iskuæavali i gnjevili Boga Viænjega i nisu drœali zapovi-jedi njegovih.Psa 78:57 Otpadoæe, iznevjeriæe se kao oci njihovi, kao luk nepouzdanoni zatajiæe.Psa 78:58 Na gnjev ga nagnaæe svojim uzviæicama, na ljubomornavedoæe kumirima svojim.Psa 78:59 Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.Psa 78:60 I napusti boraviæte svoje u Æilu, Æator u kojem prebivaæe sljudima.Psa 78:61 Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke duæmanske.Psa 78:62 Narod svoj prepusti maçu, raspali se na svoju baætinu.Psa 78:63 Mladiøe njihove oganj proguta, ne udaæe se djevice njihove.Psa 78:64 Sveøenici njihovi padoæe od maça, ne zaplakaæe “udovenjihove.Psa 78:65 Tad se kao oda sna trgnu Gospodin, kao ratnik vinom svla-dan.Psa 78:66 Udari otraga duæmane svoje, sramotu im vjeçitu zadade.Psa 78:67 On odbaci æator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,Psa 78:68 veø odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.Psa 78:69 Sagradi Svetiæte kao nebo visoko, kao zemlju utemelji gadovijeka.Psa 78:70 Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovçjih;Psa 78:71 odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov,Izraela, baætinu njegovu.Psa 78:72 I pasao ih je srcem çestitim i briœljivim rukama vodio.PSALAM 79Psa 79:1 Psalam. Asafov. Boœe, pogani, evo, provaliæe u baætinu tvoju,tvoj sveti Hram oskvrnuæe, pretvoriæe Jeruzalem u ruæevine.Psa 79:2 Trupla tvojih slugu dadoæe za hranu pticama nebeskim, mesotvojih poboœnika zvijerima zemaljskim.Psa 79:3 Krv im kao vodu prolijevahu oko Jeruzalema i ne bijaæe nikogada ih pokopa.Psa 79:4 Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglosvima oko nas.

479Psa 79:5 Dokle joæ, Jahve? Zar øeæ se svagda srditi? Zar øe ljubomoratvoja poput ognja gorjeti?Psa 79:6 Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju i na kraljevstva æto nezazivlju ime tvoje!Psa 79:7 Jer izjedoæe Jakova i opustoæiæe boraviæte njegovo.Psa 79:8 Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas preteknesmilovanje tvoje jer smo jadni i nevoljni.Psa 79:9 Pomozi nam, Boœe, pomoøi naæa, zbog slave imena svojega,oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!Psa 79:10 Zaæto da pogani govore: “Ta gdje je njihov Bog?” Neka se napoganima pokaœe, pred oçima naæim, kako osveøujeæ prolivenu krvslugu svojih!Psa 79:11 Neka do tebe dopru uzdasi suœanja, snagom svoje miæicepoætedi predane smrti!Psa 79:12 A naæim susjedima vrati sedmerostruko u krilo pogrdu kojunanijeæe tebi, o Jahve!Psa 79:13 A mi, tvoj puk i ovce paæe tvoje, slavit øemo te dovijeka, kazivatøemo od koljena do koljena hvalu tvoju!

PSALAM 80Psa 80:1 Zborovoåi. Po napjevu “Ljiljan svjedoçanstva”. Asafov. Psalam.Psa 80:2 Pastiru Izraelov, poçuj, ti æto vodiæ Josipa kao stado ovaca! Tiæto sjediæ nad kerubima, zablistajPsa 80:3 pred Efrajimom, Benjaminom, Manaæeom: probudi silu svoju,priteci nam u pomoø!Psa 80:4 Boœe, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!Psa 80:5 Jahve, Boœe nad Vojskama, dokle øeæ plamtjeti, premda semoli narod tvoj?Psa 80:6 Dokle øeæ nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama?Psa 80:7 Dokle øe se oko nas svaåati susjedi i rugati nam se naæiduæmani?Psa 80:8 Boœe nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasinas!Psa 80:9 Ti prenese çokot iz Egipta, pogane istjera, a njega zasadi.Psa 80:10 Ti mu tlo pripravi, i on pusti korijenje i napuni zemlju.Psa 80:11 Sjena mu prekri bregove, lozje mu kao Boœji cedrovi.Psa 80:12 Mladice svoje ispruœi do mora i svoje ogranke do Rijeke.Psa 80:13 Zaæto si mu sruæio ogradu da ga beru svi æto putem prolaze,Psa 80:14 da ga pustoæi vepar iz æume, da ga pasu poljske zvijeri?Psa 80:15 Vrati se, Boœe nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiåiovaj vinograd:Psa 80:16 zakrili æto zasadi desnica tvoja, sina koga za se odgoji!Psa 80:17 Oni koji ga spaliæe i posjekoæe neka izginu od prijetnje licatvojega!Psa 80:18 Tvoja ruka neka bude nad çovjekom desnice tvoje, nad sinomçovjeçjim koga za se odgoji!Psa 80:19 Neøemo se viæe odmetnuti od tebe; poœivi nas, a mi øemozazivati ime tvoje.Psa 80:20 Jahve, Boœe nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svojei spasi nas!

PSALAM 81Psa 81:1 Zborovoåi. Po napjevu “Tijesci”. Asafov.Psa 81:2 Kliknite Bogu, naæoj jakosti, kliçite Bogu Jakovljevu!Psa 81:3 Neka zazvuçe œice, neka se çuje bubanj, svirajte u milozvuçnuharfu s citarom!Psa 81:4 Zatrubite u rog za mlaåaka, za uætapa, na svetkovinu naæu!Psa 81:5 Jer to je propis Izraelu, zapovijed Boga Jakovljeva.Psa 81:6 Takav je zakon dao Josipu kad je izlazio iz zemlje Egipta.Psa 81:7 Æapat tajnovit çuh: “Oslobodih od tereta rame njegovo,ruke su mu slobodne od koæare.Psa 81:8 U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgov-orih tebi, iskuæah te kod voda meripskih.Psa 81:9 Sluæaj, puçe moj, i ja øu te opomenuti: o, da me posluæaæ,Izraele!Psa 81:10 Neka ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tuåem!Psa 81:11 Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svojausta da ih napunim!”Psa 81:12 “Ali moj narod ne sluæaæe glasa moga, Izrael me ne posluæa.Psa 81:13 Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu sehoøe!

480Psa 81:14 O, kad bi me narod moj sluæao, kad bi Izrael putovima mojimhodio,Psa 81:15 brzo bih pokorio duæmane njegove, ruku bih svoju okrenuona protivnike njegove.Psa 81:16 Oni æto ga sada mrze dodvarali bi mu se i njihov bi udes biozapeçaøen zauvijek.Psa 81:17 A svoj narod hranio bih pæenicom najboljom i sitio ga medomiz peøine.

PSALAM 82Psa 82:1 Psalam. Asafov. Bog ustaje u skupætini “bogova”, usred“bogova” sud odrœava.Psa 82:2 “Dokle øete suditi krivo, iøi na ruku bezboœnima?Psa 82:3 Ætitite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu!Psa 82:4 Izbavite potlaçenog i ubogog: istrgnite ga iz ruku bezboœnih!”Psa 82:5 Ne shvaøaju niti razumiju, po mraku hodaju: poljuljani su svitemelji zemlje.Psa 82:6 Rekoh doduæe: “Vi ste bogovi i svi ste sinovi Viænjega!Psa 82:7 Ali øete kao svi ljudi umrijeti, past øete kao svatko od velikih!”Psa 82:8 Ustani, Boœe, i sudi zemlju, jer si s pravom gospodar svihnaroda.

PSALAM 83Psa 83:1 Pjesma. Psalam. Asafov.Psa 83:2 Ne æuti, Jahve, ne budi nijem i nemoj mirovati, Boœe!Psa 83:3 Jer evo: duæmani tvoji buçe, i mrzitelji tvoji glave podiœu.Psa 83:4 Protiv naroda se tvoga rote i svjetuju se protiv ætiøenika tvojih.Psa 83:5 Govore: “Doåite, zatrimo ih da ne budu narod, neka se imeIzrael viæe ne spominje!”Psa 83:6 Zaista, jednoduæno se svjetuju i protiv tebe savez sklopiæe:Psa 83:7 æatori edomski i Jiæmaelci, Moapci i Hagrijci,Psa 83:8 Gebal i Amon i Amalek, Filisteja sa stanovnicima Tira.Psa 83:9 I Asirci se s njima udruœiæe, pruœiæe ruke potomcima Lotovim.Psa 83:10 Uçini njima kao Midjancima, kao Siseri i Jabinu na potokuKiæonu:Psa 83:11 koji padoæe blizu En-Dora i postaæe gnojivo njivi.Psa 83:12 Kao Oreb i Zeb neka budu knezovi njihovi, kao Zebah i Sal-muna neka budu sve voåe njihovePsa 83:13 koji jednoduæno vikahu: “Osvojimo krajeve Boœje!”Psa 83:14 Daj, o Boœe, da budu kao kovitlac, kao pljeva koju nosi vjetar.Psa 83:15 Kao æto oganj proœdire æumu, kao æto plamen saœiœe bregove,Psa 83:16 tako ih goni olujom svojom, prestravi ih svojom œestinom!Psa 83:17 Pokrij im lice sramotom, da traœe tvoje ime, Jahve!Psa 83:18 Neka se stide i plaæe navijek, neka se posrame i neka izginu!Psa 83:19 Neka znaju: ti si komu je ime Jahve, jedini Viænji nada svomzemljom.

PSALAM 84Hodoçasniçka pjesmaPsa 84:1 Zborovoåi. Po napjevu “Tijesci”. Sinova Korahovih.Psa 84:2 Kako su mili stanovi tvoji, Jahve nad Vojskama!Psa 84:3 Duæa mi gine i çezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i mojetijelo kliçu Bogu œivomu.Psa 84:4 I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezdaæce gdje øe poloœitimlade svoje:Psa 84:5 a ja œrtvenike tvoje, Jahve nad Vojskama, Kralju moj i Boœemoj! Blaœeni koji prebivaju u Domu tvome slaveøi te bez prestanka!Psa 84:6 Blaœen komu je pomoø u tebi dok se sprema na svete putove!Psa 84:7 Prolaze li suhom dolinom, u izvor je vode promeøu i prva jekiæa u blagoslov odijeva.Psa 84:8 Snaga im raste od çasa do çasa: dok ne ugledaju Boga naSionu.Psa 84:9 Jahve, Boœe nad Vojskama, çuj molitvu moju, posluæaj, BoœeJakovljev!Psa 84:10 Pogledaj, ætite naæ, Boœe, pogledaj lice pomazanika svoga!Psa 84:11 Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuøu drugih.Volim biti na pragu Doma Boga svoga nego boraviti u æatorima greænika.Psa 84:12 Jahve, Bog, sunce je i ætit: on daje milost i slavu. Ne uskraøujeJahve dobara onima koji idu u neduœnosti.Psa 84:13 Jahve nad Vojskama, blago onom tko se u te uzda.

481PSALAM 85Psa 85:1 Zborovoåi. Sinova Korahovih. Psalam.Psa 85:2 Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju, na dobro okrenu udesJakovljev.Psa 85:3 Otpusti krivnju narodu svome, pokri sve grijehe njegove.Psa 85:4 Suspregnu svu ljutinu svoju, odusta od œestine gnjeva svoga.Psa 85:5 Obnovi nas, Boœe, Spasitelju naæ, i odbaci zlovolju premanama!Psa 85:6 Zar øeæ se dovijeka gnjeviti na nas, prenositi srdœbu svoju odkoljena na koljeno?Psa 85:7 Zar nas neøeæ opet oœiviti da se narod tvoj raduje u tebi?Psa 85:8 Pokaœi nam, Jahve, milosråe svoje i daj nam svoje spasenje.Psa 85:9 Da posluæam æto mi to Jahve govori: Jahve obeøava mir narodusvomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate.Psa 85:10 Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, islava øe njegova œivjeti u zemlji naæoj.Psa 85:11 Ljubav øe se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.Psa 85:12 Vjernost øe nicati iz zemlje, Pravda øe gledati s nebesa.Psa 85:13 Jahve øe dati blagoslov i sreøu, i zemlja naæa urod svoj.Psa 85:14 Pravda øe stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih.

PSALAM 86Psa 86:1 Molitva. Davidova. Prigni uho svoje, Jahve, i usliæi me jer sambijedan i ubog.Psa 86:2 Çuvaj duæu moju jer sam posveøen tebi; spasi slugu svoga kojise uzda u te! Ti si moj Bog;Psa 86:3 o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi.Psa 86:4 Razveseli duæu sluge svoga jer k tebi, Jahve, duæu uzdiœem.Psa 86:5 Jer ti si, Gospode, dobar i rado opraætaæ, pun si ljubavi premasvima koji te zazivaju.Psa 86:6 Sluæaj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog.Psa 86:7 U dan tjeskobe vapijem k tebi jer øeæ me usliæati.Psa 86:8 Nema ti ravna meåu bozima, Gospode, nema djela kakvo jetvoje.Psa 86:9 Svi narodi æto ih stvori doøi øe i klanjati se tebi, o Jahve, i slavitøe ime tvoje.Psa 86:10 Jer ti si velik i çiniæ çudesa: ti si jedini Bog.Psa 86:11 Uçi me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjerisrce moje da se boji imena tvojega!Psa 86:12 Hvalit øu te, Gospode, Boœe moj, svim srcem svojim, slavit øuime tvoje dovijeka,Psa 86:13 jer tvoje ljubavi prema meni ima izobilja, istrgao si moju duæuiz dubine Podzemlja.Psa 86:14 O Boœe, oholice se digoæe na me, mnoætvo silnika œivot mivreba i nemaju tebe pred oçima.Psa 86:15 No ti si, Gospode Boœe, milosrdan i blag, spor na srdœbu -sama ljubav i vjernost.Psa 86:16 Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svojei spasi sina sluækinje svoje!Psa 86:17 Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, da vide moji mrziteljii da se postide, jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utjeæio.

PSALAM 87Psa 87:1 Sinova Korahovih. Psalam. Pjesma. Zdanje svoje na svetimgoramaPsa 87:2 ljubi Jahve; draœa su mu vrata sionska nego svi æatori Jakovljevi.Psa 87:3 Divote se govore o tebi, grade Boœji!Psa 87:4 “Rahab i Babilon brojit øu k onima æto me ætuju; Filisteja i Tir inarod etiopski - i oni su roåeni ondje.”Psa 87:5 O Sionu se govori: “Ovaj i onaj u njemu je roåen! Sveviænji gautemelji!”Psa 87:6 Gospodin øe zapisati u knjigu naroda: “Ovi su roåeni ondje.”Psa 87:7 I pjevat øe igrajuøi kolo: “Svi su izvori moji u tebi!”

PSALAM 88Psa 88:1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovoåi. Po napjevu“Bolest”. Za pjevanje. Pouçna pjesma. Ezrahijca Hemana.Psa 88:2 Jahve, Boœe moj, vapijem danju, a noøu nariçem pred tobom.Psa 88:3 Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.Psa 88:4 Jer mi je duæa zasiøena patnjama, moj se œivot bliœi Podzem-lju.

482Psa 88:5 Broje me k onima æto u grob silaze, postadoh sliçan nemoøniku.Psa 88:6 Meåu mrtvima moj je leœaj, poput ubijenih æto leœe u grobukojih se viæe ne spominjeæ, od kojih si ustegao ruku.Psa 88:7 Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.Psa 88:8 Teæko me pritiæøe ljutnja tvoja i svim me valovima svojimprekrivaæ.Psa 88:9 Udaljio si od mene znance moje, “uçini da im gnusan budem:zatvoren sam, ne mogu izaøi.Psa 88:10 Od nevolje oçi mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan,za tobom ruke pruœam.Psa 88:11 Zar na mrtvima çiniæ çudesa? Zar øe sjene ustati i hvalititebe?Psa 88:12 Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoju Propasti?Psa 88:13 Zar se u tmini objavljuju çudesa tvoja i tvoja pravda u zabo-ravu?Psa 88:14 Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretjeçem.Psa 88:15 Zaæto, Jahve, odbacujeæ duæu moju? Zaæto skrivaæ lice odmene?Psa 88:16 Bijedan sam i umirem veø od djeçinstva, klonuh noseøi tvojestrahote.Psa 88:17 Preko mene prijeåoæe vihori tvojega gnjeva, strahote metvoje shrvaæe,Psa 88:18 okruœuju me kao voda sveudilj, optjeçu me svi zajedno.Psa 88:19 Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.

PSALAM 89Psa 89:1 Pouçna pjesma. Ezrahijca Etana.Psa 89:2 O ljubavi Jahvinoj pjevat øu dovijeka, kroza sva koljena vjernostøu tvoju navijeætati.Psa 89:3 Ti reçe: “Zavijeke je sazdana ljubav moja!” U nebu utemeljivjernost svoju:Psa 89:4 “Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzisvome:Psa 89:5 tvoje potomstvo odrœat øu dovijeka, za sva koljena sazdat øuprijestolje tvoje.”Psa 89:6 Nebesa veliçaju çudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zborusvetih.Psa 89:7 Ta tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sliçan meåusinovima Boœjim?Psa 89:8 Bog je strahovit u zboru svetih, velik i straæan svima oko sebe.Psa 89:9 Jahve, Boœe nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, ivjernost te okruœuje.Psa 89:10 Ti zapovijedaæ buçnome moru, obuzdavaæ silu valovanjegovih;Psa 89:11 ti sasjeçe Rahaba i zgazi, snaœnom miæicom rasu duæmanesvoje.Psa 89:12 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao isve æto je na njemu;Psa 89:13 sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliçu imenu tvojemu.Psa 89:14 Tvoja je miæica snaœna, ruka çvrsta, desnica dignuta.Psa 89:15 Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istinakoraçaju pred tobom.Psa 89:16 Blago narodu viçnu svetom klicanju, on hodi u sjaju licatvojega, Jahve,Psa 89:17 u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.Psa 89:18 Jer ti si ures moøi njegove, po tvojoj milosti raste snaga naæa.Psa 89:19 Jer Jahve je ætit naæ, Svetac Izraelov kralj je naæ.Psa 89:20 Nekoø si u viåenju govorio poboœnima svojim: “Junaku stavihkrunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;Psa 89:21 naåoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem poma-zah,Psa 89:22 da ruka moja svagda ostane s njime i moja miæica da gakrijepi.Psa 89:23 Neøe ga nadmudriti duæmanin, niti oboriti sin bezakonja.Psa 89:24 Razbit øu pred njim protivnike njegove, pogubit øu mrziteljenjegove.Psa 89:25 Vjernost moja i dobrota bit øe s njime i u mome imenu rast øemu snaga.Psa 89:26 Pruœit øu njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.Psa 89:27 On øe me zvati: ‘Oçe moj! Boœe moj i hridi spasa mojega.’

483Psa 89:28 A ja øu ga prvoroåencem uçiniti, najviæim meåu kraljevimasvijeta.Psa 89:29 Njemu øu saçuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svojvjeran.Psa 89:30 Njegovo øu potomstvo uçiniti vjeçnim i prijestolje mu kao dannebeski.Psa 89:31 Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili ponaredbama mojim,Psa 89:32 ako li prestupe odredbe moje i ne budu çuvali zapovijedimojih;Psa 89:33 æibom øu kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicunjihovu,Psa 89:34 ali mu naklonosti svoje oduzeti neøu niti øu prekræiti vjernostisvoje.Psa 89:35 Neøu povrijediti Saveza svojega i neøu poreøi obeøanja svoga.Psa 89:36 Jednom se zakleh svetoæøu svojom: Davida prevariti neøu:Psa 89:37 potomstvo øe njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovopreda mnom kao sunce,Psa 89:38 ostat øe dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu.”Psa 89:39 A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanikasvoga.Psa 89:40 Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemljeponizi.Psa 89:41 Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruæevine baci.Psa 89:42 Pljaçkaju ga svi æto naiåu, na ruglo je susjedima svojim.Psa 89:43 Podiœe desnicu duæmana njegovih i obradova protivnikenjegove.Psa 89:44 Otupi oætricu maça njegova, u boju mu ne pomoœe.Psa 89:45 Njegovu sjaju kraj uçini, njegovo prijestolje na zemlju obori.Psa 89:46 Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.Psa 89:47 Ta dokle øeæ, Jahve? Zar øeæ se uvijek skrivati? Hoøe li gnjevtvoj kao oganj gorjeti?Psa 89:48 Sjeti se kako je kratak œivot moj, kako si ljude prolazne stvorio!Psa 89:49 Tko œiv smrti vidjeti neøe? Tko øe od ruke Podzemlja duæusaçuvati?Psa 89:50 Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Daviduzakle na vjernost svoju?Psa 89:51 Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mrœnjupoganaPsa 89:52 s kojom nasrøu duæmani tvoji, Jahve, s kojom nasrøu nakorake pomazanika tvoga.Psa 89:53 Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!

PSALAM 90Krhkost çovjekovaPsa 90:1 Molitva. Mojsija, sluge Boœjega. Jahve, ti nam bijaæe okrilje odkoljena do koljena.Psa 90:2 Prije nego se rodiæe bregovi, prije nego postade kopno i krugzemaljski, od vijeka do vijeka, Boœe, ti jesi!Psa 90:3 Smrtnike u prah vraøaæ i veliæ: “Vratite se, sinovi ljudski!”Psa 90:4 Jer je tisuøu godina u oçima tvojim kao juçeraænji dan koji jeminuo i kao straœa noøna.Psa 90:5 Razgoniæ ih kao jutarnji san, kao trava su æto se zeleni:Psa 90:6 jutrom cvate i sva se zeleni, a uveçer - veø se suæi i vene.Psa 90:7 Zaista, izjeda nas tvoja srdœba i zbunjuje ljutina tvoja.Psa 90:8 Naæe si grijehe stavio pred svoje oçi, naæe potajne grijehe nasvjetlost lica svojega.Psa 90:9 Jer svi naæi dani proåoæe u gnjevu tvojemu, kao uzdahdovræismo godine svoje.Psa 90:10 Zbroj naæe dobi sedamdeset je godina, ako smo snaœni, iosamdeset; a veøina od njih muka je i niætavost: jer prolaze brzo i miletimo odavle.Psa 90:11 Tko øe mjeriti œestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdœbutvoju?Psa 90:12 Nauçi nas dane naæe brojiti, da steknemo mudro srce.Psa 90:13 Vrati se k nama, Jahve! Ta dokle øeæ? Milostiv budi slugamasvojim!Psa 90:14 Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kliçemo i da seveselimo u sve dane!Psa 90:15 Obraduj nas za dane kad si nas æibao, za ljeta kad smo stra-dali!

484Psa 90:16 Neka se na slugama tvojim pokaœe djelo tvoje i tvoja slava nadjeci njihovoj!Psa 90:17 Dobrota Jahve, Boga naæega, neka bude nad nama daj danam uspije djelo naæih ruku, djelo ruku naæih neka uspije.

PSALAM 91Psa 91:1 Ti æto prebivaæ pod zaætitom Viænjega, æto poçivaæ u sjeniSvemoguøega,Psa 91:2 reci Jahvi: “Zaklone moj! Utvrdo moja! Boœe moj u koga seuzdam!”Psa 91:3 Jer on øe te osloboditi od zamke ptiçarske, od kuge pogubne.Psa 91:4 Svojim øe te krilima zaætititi i pod njegova øeæ se krila skloniti:Vjernost je njegova ætit i obrana!Psa 91:5 Neøeæ se bojati straæila noønoga ni strelice æto leti danju,Psa 91:6 ni kuge æto se æulja kroz tmine, ni poæasti æto hara o podne.Psa 91:7 Pa neka padaju tisuøe kraj tebe, deseci tisuøa s desne tvoje,tebi se neøe primaøi!Psa 91:8 Tek æto okom pogledaæ, veø øeæ vidjeti plaøu greænika.Psa 91:9 Jer Jahve je zaklon tvoj, Viænjega odabra sebi za okrilje.Psa 91:10 Neøe te snaøi nesreøa, nevolja se neøe prikuçiti æatorutvojemu.Psa 91:11 Jer anåelima svojim zapovjedi da te çuvaju na svim putimatvojim.Psa 91:12 Na rukama øe te nositi da se ne spotakneæ o kamen.Psa 91:13 Nogom øeæ gaziti lava i ljuticu, zgazit øeæ laviøa i zmiju.Psa 91:14 Izbavit øu ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje.Psa 91:15 Zazvat øe me, a ja øu ga usliæiti, s njim øu biti u nevolji, spasitøu ga i proslaviti.Psa 91:16 Nasitit øu ga danima mnogim, pokazati mu spasenje svoje.”

PSALAM 92Psa 92:1 Psalam. Pjesma. Za dan subotnji.Psa 92:2 Dobro je slaviti Jahvu, pjevati imenu tvome, Sveviænji;Psa 92:3 navijeætati jutrom ljubav tvoju i noøu vjernost tvoju,Psa 92:4 uz harfu od deset œica i liru, s pjesmom uz citaru.Psa 92:5 Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, kliçem zbog djelaruku tvojih.Psa 92:6 Kako su silna djela tvoja, o Jahve, i duboki naumi tvoji!Psa 92:7 Bezuman çovjek ne spoznaje, luåak ne shvaøa.Psa 92:8 Sve ako bi bezboæci nicali kao trava i cvali svi æto zlo çine,odreåeni su za vjeçnu propast;Psa 92:9 a ti, Jahve, dovijeka uzviæen ostajeæ.Psa 92:10 Doista, duæmani tvoji, o Jahve, tvoji øe duæmani propasti;raspræit øe se svi æto çine zlo.Psa 92:11 Rog si mi digao kao u bivola, pomazao me uljem preçistim;Psa 92:12 i oko mi s visoka gleda duæmane i uho mirno sluæa o onimaæto na me ustaju.Psa 92:13 Kao palma cvate pravednik i raste kao cedar libanonski.Psa 92:14 Zasaåeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga naæega.Psa 92:15 Rod donose i u starosti, soçni i puni svjeœine:Psa 92:16 da navijeste kako je pravedan Jahve, Hrid moja, onaj nakome nema nepravde.

PSALAM 93Psa 93:1 Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moøi iopasan.Çvrsto stoji krug zemaljski, neøe se poljuljati.Psa 93:2 Çvrsto je prijestolje tvoje od iskona, ti si od vjeçnosti!Psa 93:3 Rijeke podiœu, Jahve, rijeke podiœu glase svoje, rijeke podiœusvoj buçni huk.Psa 93:4 Jaçi od glasova voda golemih, silniji od bijesnoga mora: silanje Jahve u visinama.Psa 93:5 Tvoja su obeøanja vjere predostojna, svetost je ures Domatvojega, Jahve, u sve dane!

PSALAM 94Psa 94:1 Boœe osvetniçe, Jahve, Boœe osvetniçe, pokaœi se.Psa 94:2 Ustani ti æto sudiæ zemlju, po zasluzi plati oholima!Psa 94:3 Dokle øe bezboæci, Jahve, dokle øe se bezboæci hvalisati?Psa 94:4 Dokle øe brbljati, drsko govoriti, dokle øe se bezakonici hvali-sati?

485Psa 94:5 Tlaçe narod tvoj, Jahve, i baætinu tvoju pritiæøu;Psa 94:6 kolju udovicu i pridoælicu, sirotama œivot oduzimljuPsa 94:7 i govore: “Jahve ne vidi! Ne opaœa Bog Jakovljev!”Psa 94:8 Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad øete se urazumiti?Psa 94:9 Onaj æto uho zasadi da ne çuje? Koji stvori oko da ne vidi?Psa 94:10 Onaj æto odgaja narode da ne kazni - Onaj æto ljude uçimudrosti?Psa 94:11 Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne.Psa 94:12 Blago onom koga ti pouçavaæ, Jahve, i uçiæ Zakonu svoje-mu:Psa 94:13 da mu mir udijeliæ od nesretnih dana, dok se grob kopazlikovcu.Psa 94:14 Jer neøe Jahve odbaciti naroda svojega i svoje baætine neøenapustiti;Psa 94:15 jer øe se pravo dosuditi pravednosti i za njom øe iøi svi çestitisrcem.Psa 94:16 Tko øe ustati za me protiv zlotvora? Tko øe se zauzeti za meprotiv zloçinaca?Psa 94:17 Da mi Jahve ne pomaœe, brzo bih siæao u mjesto tiæine.Psa 94:18 Çim pomislim: “Noga mi posrøe”, dobrota me tvoja, o Jahve,podupire.Psa 94:19 Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe duæuvesele.Psa 94:20 Zar je bezboœno sudiæte u savezu s tobom kad nevolje stvarapod izlikom zakona?Psa 94:21 Neka samo pritiæøu duæu pravednog, neka osuåuju krvneduœnu:Psa 94:22 Jahve mi je utvrda, Bog - hrid utoçiæta moga.Psa 94:23 Platit øe im bezakonje njihovo, njihovom øe ih zloøom istrijebiti,istrijebit øe ih Jahve, Bog naæ.

PSALAM 95Poziv na Boœju hvaluPsa 95:1 Doåite, kliçimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!Psa 95:2 Pred lice mu stupimo s hvalama, kliçimo mu u pjesmama!Psa 95:3 Jer velik je Jahve, Bog naæ, Kralj veliki nad svim bogovima.Psa 95:4 U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina.Psa 95:5 Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje naçiniæe rukenjegove.Psa 95:6 Doåite, prignimo koljena i padnimo niçice, poklonimo se Jahvikoji nas stvori!Psa 95:7 Jer on je Bog naæ, a mi narod paæe njegove, ovce æto on ihçuva. O, da danas glas mu posluæate:Psa 95:8 “Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinjiPsa 95:9 gdje me iskuæavahu oçevi vaæi premda vidjeæe djela moja.Psa 95:10 Çetrdeset ljeta jadio me naraætaj onaj, pa rekoh: ‘Narod sunestalna srca i ne promiçu moje putove.’Psa 95:11 Stoga se zakleh u svom gnjevu: ‘Nikad neøe uøi u moj pokoj!’”

PSALAM 96Jahve - Kralj i SudacPsa 96:1 Pjevajte Jahvi pjesmu novu! Pjevaj Jahvi, sva zemljo!Psa 96:2 Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo! Navjeæøujte iz dana u danspasenje njegovo,Psa 96:3 kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima çudesanjegova.Psa 96:4 Velik je Jahve, hvale predostojan, straæniji od svih bogova!Psa 96:5 Niætavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa!Psa 96:6 Slava je i veliçanstvo pred njim, sila i sjaj u Svetiætu njegovu.Psa 96:7 Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu!Psa 96:8 Dajte Jahvi slavu imena njegova! Prinosite œrtvu i uåite u dvo-rove njegove,Psa 96:9 poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove. Strepi pred njim,zemljo sva!Psa 96:10 Neka se govori meåu poganima: “Jahve kraljuje!” Svijet onuçvrsti da se ne pomakne, narodima pravedno upravlja.Psa 96:11 Raduj se, nebo, i kliçi, zemljo! Neka huçi more i æto je u njemu!Psa 96:12 Neka se raduje polje i æto je na njemu, neka klikøe æumskodrveøePsa 96:13 pred Jahvom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit øe svijetuu pravdi i narodima u istini svojoj.

486PSALAM 97Jahve - slavni KraljPsa 97:1 Jahve kraljuje: neka kliçe zemlja, neka se vesele otoci mnogi!Psa 97:2 Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelji su prijestoljanjegova.Psa 97:3 Oganj ide pred njim i saœiœe okolo duæmane njegove.Psa 97:4 Munje mu svijet osvjetljuju; zemlja to vidi i strepi.Psa 97:5 Brda se tope pred Jahvom kao vosak, pred vladarom zemljesve.Psa 97:6 Nebesa navjeæøuju pravednost njegovu, svi narodi gledajumu slavu.Psa 97:7 Neka se postide svi æto likove ætuju i koji se hvale kumirima.Poklonite mu se, svi bozi!Psa 97:8 Sion radostan sluæa, gradovi Judini kliçu zbog tvojih sudova,o Jahve!Psa 97:9 Jer ti si, o Jahve, Sveviænji - nad svom zemljom, visoko, visokonad bozima svima.Psa 97:10 Jahve ljubi one koji mrze na zlo, on çuva duæe poboœnikasvojih, izbavlja ih iz ruku opakih.Psa 97:11 Svjetlost sviøe pravedniku i radost çestitima u srcu.Psa 97:12 Radujte se, pravednici, u Jahvi, slavite sveto ime njegovo!

PSALAM 98Jahve - Kralj i SudacPsa 98:1 Pjevajte Jahvi pjesmu novu, jer uçini djela çudesna. Pobjedumu pribavi desnica njegova i sveta miæica njegova.Psa 98:2 Jahve obznani spasenje svoje, pred poganima pravednostobjavi.Psa 98:3 Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu. Svikrajevi svijeta vidjeæe spasenje Boga naæega.Psa 98:4 Sva zemljo, poklikni Jahvi, raduj se, kliçi i pjevaj!Psa 98:5 Zapjevajte Jahvi uz citaru, uz citaru i uza zvuke harfe;Psa 98:6 uz trublje i zvuke rogova: kliçite Jahvi kralju!Psa 98:7 Neka huçi more i æto je u njemu, krug zemaljski i stanovnicinjegovi!Psa 98:8 Rijeke neka pljeæøu rukama, zajedno s njima neka se brdaraduju!Psa 98:9 Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat øe krugom ze-maljskim po pravdi i pucima po pravici.

PSALAM 99Jahve - sveti i pravedni KraljPsa 99:1 Jahve kraljuje - neka zadræøu narodi; sjedi nad kerubima -zemlja neka se potrese!Psa 99:2 Velik je Jahve na Sionu, uzviæen nada sve narode.Psa 99:3 Neka slave ime tvoje veliko i straæno: ono je sveto!Psa 99:4 Ti kralj si moøan koji ljubiæ æto je pravo, pravednost ti si utvrdio,pravo i pravednost vræiæ u Jakovu.Psa 99:5 Uzvisujte Jahvu, Boga naæega, padnite pred podnoœje njegovo:ono je sveto.Psa 99:6 Mojsije i Aron meåu sveøenicima njegovim i Samuel meåuonima koji zazivaju ime njegovo: zazivahu Jahvu, i on ih usliæa.Psa 99:7 Iz stupa od oblaka govoraæe njima: sluæahu zapovijedi njegovei odredbe æto ih dade.Psa 99:8 Jahve, Boœe naæ, ti si ih usliæivao; Boœe, milostiv si bio njimapremda si kaœnjavao grijehe njihove.Psa 99:9 Uzvisujte Jahvu, Boga naæega, padnite pred svetu gorunjegovu: jer svet je Jahve, Bog naæ.

PSALAM 100Poziv na Boœju hvaluPsa 100:1 Psalam. Zahvalnica. Kliçi Jahvi, zemljo sva!Psa 100:2 Sluœite Jahvi u veselju! Pred lice mu doåite s radosnim kli-canjem!Psa 100:3 Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegovsmo narod i ovce paæe njegove.Psa 100:4 Uåite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjes-mama; hvalite ga, ime mu slavite!Psa 100:5 Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova, od koljena dokoljena vjernost njegova.

487PSALAM 101Psa 101:1 Davidov. Psalam. Da zapjevam o dobroti i pravdi, tebi, Jahve,da zasviram!Psa 101:2 Razmatrat øu put savræenstva: kad li øeæ k meni doøi? Hoditøu u neduœnosti srca u domu svojemu.Psa 101:3 Neøu stavljati pred oçi svoje niæta opako. Mrzim çovjeka kojiçini zlo:on neøe biti uza me.Psa 101:4 Opako øe srce biti daleko od mene; o zlu neøu da znadem.Psa 101:5 Tko kleveøe bliœnjeg u potaji, toga øu pogubiti. Çovjeka oholihoçiju i srca naduta ja ne podnosim.Psa 101:6 Pogled upravljam k vjernima na zemlji da sa mnom stanuju.Tko hodi putem neduœnim taj øe mi sluœiti.Psa 101:7 Neøe prebivati u kuøi mojoj tko spletke snuje. Tko govori laœi,neøe opstati pred mojim oçima.Psa 101:8 Svaki øu dan istrebljivati sve zlikovce u zemlji; iskorijenit øuiz grada Jahvina sve koji çine bezakonje.

PSALAM 102Psa 102:1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva predJahvom.Psa 102:2 Jahve, usliæi molitvu moju, i vapaj moj k tebi da doåe!Psa 102:3 Nemoj skrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meniuho svoje: kad te prizovem, brzo me usliæi!Psa 102:4 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.Psa 102:5 Srce mi se suæi kao pokoæena trava i kruh svoj zaboravljamjesti.Psa 102:6 Od snaœnih jecaja mojih kosti mi uz koœu prionuæe.Psa 102:7 Sliçan sam çaplji u pustinji, postah kao øuk na pustoj razvalini.Psa 102:8 Ne nalazim sna i uzdiæem kao samotan vrabac na krovu.Psa 102:9 Svagda me grde duæmani moji; mnome se proklinju æto bjesnena me.Psa 102:10 Pepeo jedem poput kruha, a piøe svoje mijeæam sa suzamaPsa 102:11 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.Psa 102:12 Moji su dani kao oduljena sjena, a ja se, gle, suæim poputtrave.Psa 102:13 A ti, o Jahve, ostajeæ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.Psa 102:14 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smilujeæ - sadaje ças!Psa 102:15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, œale ruæevinenjegove.Psa 102:16 Tad øe se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevizemlje slave tvojePsa 102:17 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaœe u slavi svojoj,Psa 102:18 kad se osvrne na proænju ubogih i ne prezre molitve njihove.Psa 102:19 Neka se zapiæe ovo za buduøi naraætaj, puk æto nastaneneka hvali Jahvu.Psa 102:20 Jer Jahve gleda sa svog uzviæenog svetiæta, s nebesa nazemlju gledaPsa 102:21 da çuje jauke suœnjeva, da izbavi smrti predane,Psa 102:22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala uJeruzalemuPsa 102:23 kad se narodi skupe i kraljevstva da sluœe Jahvi.Psa 102:24 Putem je istroæio sile moje, skratio mi dane.Psa 102:25 Rekoh: “Boœe moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih!Kroza sva koljena traju godine tvoje.Psa 102:26 U poçetku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.Psa 102:27 Propast øe, ti øeæ ostati, sve øe ostarjeti kao odjeøa. Mijenjaæih poput haljine i nestaju:Psa 102:28 ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.Psa 102:29 Djeca øe tvojih slugu œivjeti u miru i potomstvo øe njihovotrajati pred tobom.

PSALAM 103Psa 103:1 Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, duæo moja, i sve æto je u meni,sveto ime njegovo!Psa 103:2 Blagoslivljaj Jahvu, duæo moja, i ne zaboravi dobroçinstvanjegova:Psa 103:3 on ti otpuæta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;Psa 103:4 on ti od propasti çuva œivot, kruni te dobrotom i ljubavlju;Psa 103:5 œivot ti ispunja dobrima, kao orlu ti se mladost obnavlja.

488Psa 103:6 Jahve çini pravedna djela i potlaçenima vraøa pravicu,Psa 103:7 Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.Psa 103:8 Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdœbu i vrlo dobrostiv.Psa 103:9 Jarostan nije za vjeçna vremena niti dovijeka plamti srdœbanjegova.Psa 103:10 Ne postupa s nama po grijesima naæim niti nam plaøa ponaæim krivnjama.Psa 103:11 Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova sonima koji ga se boje.Psa 103:12 Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas beza-konja naæa.Psa 103:13 Kako se otac smiluje djeçici, tako se Jahve smiluje onimaæto ga se boje.Psa 103:14 Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smopraæina.Psa 103:15 Dani su çovjekovi kao sijeno, cvate kao cvijetak na njivi;Psa 103:16 jedva ga dotakne vjetar, i veø ga nema, ne pamti ga viæe nimjesto njegovo.Psa 103:17 Ali ljubav Jahvina vjeçna je nad onima æto ga se boje i njegovapravda nad sinovima sinova,Psa 103:18 nad onima æto njegov Savez çuvaju i pamte mu zapovijedida ih izvræe.Psa 103:19 Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlastsvemir mu obuhvaøa.Psa 103:20 Blagoslivljajte Jahvu, svi anåeli njegovi, vi jaki u sili, ætoizvræujete naredbe njegove, posluæni rijeçi njegovoj!Psa 103:21 Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegovekoje çinite volju njegovu!Psa 103:22 Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestuvlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, duæo moja!

PSALAM 104Psa 104:1 Blagoslivljaj Jahvu, duæo moja, Jahve, Boœe moj, silno sivelik! Odjeven veliçanstvom i ljepotom,Psa 104:2 svjetloæøu ogrnut kao plaætem! Nebo si razapeo kao æator,Psa 104:3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviæ kolasvoja, na krilima vjetrova putujeæ.Psa 104:4 Vjetrove uzimaæ za glasnike, a œarki oganj za slugu svojega.Psa 104:5 Zemlju si stavio na stupove njene: neøe se poljuljati u vijekevjekova,Psa 104:6 pokrio si je vodama bezdanim kao haljinom, iznad bregovastajahu vode;Psa 104:7 na tvoju se prijetnju povukoæe, od tvoje grmljavine zadrhtaæe.Psa 104:8 Bregovi se digoæe, doline spustiæe na mjesto koje si imodredio.Psa 104:9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeøi, da opet ne pokrijuzemlju.Psa 104:10 Izvore svraøaæ u potoke æto œubore meåu brdima.Psa 104:11 Oni poje sve œivine poljske, divlji magarci œeå gase u njima.Psa 104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju meåu granama.Psa 104:13 Ti natapaæ bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasiøujeplodom tvojih ruku.Psa 104:14 Ti dajeæ te niçe trava za stoku i bilje na korist çovjeku daizvede kruh iz zemljePsa 104:15 i vino æto razvedruje srce çovjeçje; da uljem lice osvjeœi i dakruh okrijepi srce çovjeku.Psa 104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski kojeon zasadi.Psa 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u çempresu dom je rodin.Psa 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a peøine jazavcu skloniæte.Psa 104:19 Ti si stvorio mjesec da oznaçuje vremena i sunce znadekada ima zaøi.Psa 104:20 Kad razastreæ tmine i noø se spusti, tad se æuljaju u njojœivotinje æumske.Psa 104:21 Laviøi riçu za plijenom i od Boga hranu traœe.Psa 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i lijeœu na leœaje.Psa 104:23 Tad çovjek izlazi na dnevni posao i na rad do veçeri.Psa 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro uçinio:puna je zemlja stvorenja tvojih.Psa 104:25 Eno mora, velika i æiroka, u njemu vrve gmazovi bez broja,œivotinje male i velike.

489Psa 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra unjemu.Psa 104:27 I sva ova biøa œeljno çekaju da ih nahraniæ na vrijeme.Psa 104:28 Dajeæ li im, tada skupljaju: otvaraæ li ruku, nasite se dobrima.Psa 104:29 Skrijeæ li lice svoje, tad se rastuœe; ako dah im oduzmeæ,ugibaju i opet se u prah vraøaju.Psa 104:30 Poæaljeæ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaæ lice zemlje.Psa 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: neka se raduje Jahve udjelima svojim!Psa 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, onise zadime.Psa 104:33 Pjevat øu Jahvi dokle god œivim, svirat øu Bogu svome doklegod me bude.Psa 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja øu se radovati u Jahvi.Psa 104:35 Neka zloçinci sa zemlje nestanu i bezboœnika neka viæe nebude! Blagoslivljaj Jahvu, duæo moja! Aleluja!

PSALAM 105Çudesna povijest IzraelovaPsa 105:1 Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navjeæøujte meåu narodimadjela njegova!Psa 105:2 Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova çudesa!Psa 105:3 Diçite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onihæto traœe Jahvu!Psa 105:4 Traœite Jahvu i njegovu snagu, traœite svagda njegovo lice!Psa 105:5 Sjetite se çudesa koja uçini, njegovih çuda i sudova ustanjegovih!Psa 105:6 Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegoviizabranici!Psa 105:7 On je Jahve, Bog naæ; po svoj su zemlji njegovi sudovi!Psa 105:8 On se uvijek sjeøa svojega Saveza, rijeçi koju dade tisuøinaraætaja:Psa 105:9 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.Psa 105:10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vjeçni Savez,Psa 105:11 govoreøi: “Tebi øu dati kanaansku zemlju kao dio u baætinuvaæu.”Psa 105:12 Kad ih joæ bjeæe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehupridoælice u njoj,Psa 105:13 iæli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugomnarodu,Psa 105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlaçi, kaœnjavaæe zbog njih kraljeve:Psa 105:15 “Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim pro-rocima!”Psa 105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uniæti kruæne.Psa 105:17 Pred njima çovjeka posla: Josip u ropstvo bijaæe prodan.Psa 105:18 Sputaæe uzama noge njegove, u gvoœåe mu vrat staviæe,Psa 105:19 dok se ne ispuni proroætvo njegovo, Jahvina ga rijeç potvrdi.Psa 105:20 Kralj naredi da ga odrijeæe, naroda poglavar oslobodi njega.Psa 105:21 Za domaøina ga stavi kuøi svojoj, za nadstojnika sveg imanjasvoga,Psa 105:22 da velikaæe njegove po volji uçi i starce njegove mudrosti davodi.Psa 105:23 Tad Izrael u Egipat uåe, Jakov doæljak bjeæe u Kamovojzemlji.Psa 105:24 Narod svoj umnoœi veoma, uçini ga jaçim od duæmana.Psa 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugamanjegovim opaki budu.Psa 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, koga odabra.Psa 105:27 Çinjahu meåu njima znake njegove i çudesa u Kamovojzemlji.Psa 105:28 Posla tmine, i smrknu se, ali prkosiæe oni rijeçima njegovim.Psa 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.Psa 105:30 Zemljom im œabe provrvjeæe, prodrijeæe i u dvore kraljevske.Psa 105:31 Reçe, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.Psa 105:32 Mjesto kiæe grad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.Psa 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.Psa 105:34 Reçe, i skakavci doåoæe i bezbrojne gusjenice s njima.Psa 105:35 U zemlji im proœdrijeæe svu bilinu, proœdrijeæe rod njihovihnjiva.Psa 105:36 Pobi sve prvoroåene u njihovoj zemlji, sve prvine snagenjihove.

490Psa 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnihne bjeæe.Psa 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strahspopade.Psa 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoø sja.Psa 105:40 Zamoliæe, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tadnahrani.Psa 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteçe kao rijeka.Psa 105:42 Tad se sjeti svete rijeçi svoje æto je zada sluzi svomeAbrahamu.Psa 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.Psa 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baætiniæe,Psa 105:45 da çuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!

PSALAM 106Zahvalna ispovijest Boœjeg narodaPsa 106:1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vjeçna ljubav njegova!Psa 106:2 Tko øe izreøi djela moøi Jahvine, tko li mu iskazati sve pohvale?Psa 106:3 Blaœeni æto drœe naredbe njegove i çine pravo u svako doba!Psa 106:4 Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi mespasenjem svojimPsa 106:5 da uœivam sreøu izabranih tvojih, da se radujem radosti narodatvoga, da tvojom se baætinom ponosim.Psa 106:6 Zgrijeæismo kao oci naæi, çinismo bezakonje, bezboœno rad-ismo.Psa 106:7 Oci naæi u Egiptu, nehajni za çudesa tvoja, ne spominjahu sevelike ljubavi tvoje, veø na Sveviænjeg digoæe se na Crvenom moru.Psa 106:8 Ali on ih izbavi radi imena svoga da pokaœe silu svoju.Psa 106:9 Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmedvala kao kroz pustinju.Psa 106:10 Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku duæmana.Psa 106:11 I prekriæe vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga odnjih.Psa 106:12 Vjerovahu rijeçima njegovim i hvale mu pjevahu.Psa 106:13 Zaboraviæe brzo djela njegova, ne uzdaæe se u volju njegovu.Psa 106:14 Pohlepi se daæe u pustinji, iskuæavahu Boga u samoøi.Psa 106:15 I dade im æto iskahu, ali u duæe njine on groznicu posla.Psa 106:16 Zavidjeæe tada Mojsiju u taboru, Aronu, koga posveti Jahve.Psa 106:17 Otvori se zemlja, Datana proœdrije, Abiramovo pokrimnoætvo.Psa 106:18 Oganj pade na sve mnoætvo njino i zlotvore plamen saœga.Psa 106:19 Naçiniæe tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu.Psa 106:20 Zamijeniæe Slavu svoju likom bika æto proœdire travu.Psa 106:21 Zaboraviæe Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja çineøiPsa 106:22 i çudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.Psa 106:23 Veø namisli da ih satre, ali Mojsije, izabranik njegov,zauze se za njih da srdœbu mu odvrati, te ih ne uniæti.Psa 106:24 Prezreæe oni zemlju œeljkovanu ne vjerujuøi njegovoj rijeçi.Psa 106:25 Mrmljahu pod æatorima svojim, ne posluæaæe glasa Jahvina.Psa 106:26 Zakle se tada podignutom rukom: sve øe ih pokositi u pustinji,Psa 106:27 potomstvo njino meåu narode razbacati, njih razasuti pozemljama.Psa 106:28 Posvetiæe se Baal Peoru i jedoæe œrtve bogova mrtvih.Psa 106:29 Razjariæe ga nedjelima svojim, i on na njih poæast baci.Psa 106:30 Ali se Pinhas diœe, sud izvræi i poæasti nesta tada.Psa 106:31 U zasluge to mu uåe u sva pokoljenja dovijeka.Psa 106:32 Razjariæe ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodizbog njih,Psa 106:33 jer mu duh veø ogorçiæe, nesmotrenu rijeç izusti.Psa 106:34 I ne istrijebiæe naroda za koje im Jahve bjeæe naredio.Psa 106:35 S poganima mijeæahu se, nauçiæe djela njina.Psa 106:36 Ætovahu likove njihove, koji im postaæe zamka.Psa 106:37 Œrtvovahu sinove svoje i svoje køeri zlodusima.Psa 106:38 Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i køeri svojih, kojeœrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bjeæe krvlju okaljana,Psa 106:39 djelima se svojim uprljaæe, uçiniæe preljub svojim nedje-lima.Psa 106:40 Na svoj narod Jahve srdœbom planu, zgadi mu se njegovabaætina.Psa 106:41 Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini.Psa 106:42 Muçili ih neprijatelji i tlaçili rukom svojom.

491Psa 106:43 Preçesto ih izbavljaæe, ali ga razjariæe naumima svojim:pokoæeni bjehu za bezakonja svoja.Psa 106:44 On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve zaçuPsa 106:45 i sjeti se svog Saveza s njima, saœali se na njih u velikommilosråu svome.Psa 106:46 Uçini da naåu milost u onih æto ih bjehu zarobili.Psa 106:47 Spasi nas, Jahve, Boœe naæ, i skupi nas od bezboœnih narodada slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo.Psa 106:48 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I savnarod neka kaœe: “Amen! Aleluja!”

PSALAM 107Bog spasava çovjeka iz svake nevoljePsa 107:1 Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!Psa 107:2 Tako neka reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz rukeduæmanskePsa 107:3 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjeverai s juga.Psa 107:4 Lutahu pustinjom, u samoøi pustoj, puta ne nalazeøi donaseljena grada.Psa 107:5 Gladni su bili, œeåu izmoreni, duæa je klonula u njima.Psa 107:6 Tada zavapiæe Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrœe iz svihnevolja.Psa 107:7 Pravim ih putem povede da stignu ka gradu naseljenu.Psa 107:8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za çudesa njegovasinovima ljudskim!Psa 107:9 Jer gladnu duæu on nasiti, duæu izgladnjelu on napuni dobrima.Psa 107:10 U mraku sjeåahu i u tmini, sputani bijedom i gvoœåima,Psa 107:11 jer su prkosili besjedama Boœjim i prezreli naum Sveviænjega.Psa 107:12 Srce im stoga skræi patnjama: posrtahu, a ne bjeæe nikog daim pomogne.Psa 107:13 Tada zavapiæe Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrœe iz svihnevolja.Psa 107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.Psa 107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za çudesa njegovasinovima ljudskim!Psa 107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.Psa 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaætajuøi svojeopaçine:Psa 107:18 svako se jelo gadilo duæi njihovoj, do vrata smrti oni doåoæe.Psa 107:19 Tada zavapiæe Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrœe iz svihnevolja.Psa 107:20 Rijeç svoju posla da ih ozdravi i œivot im spasi od jame grobne.Psa 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za çudesa njegovasinovima ljudskim!Psa 107:22 Neka prinose œrtve zahvalnice i kliçuøi neka djela njegovakazuju!Psa 107:23 Oni koji laåama zaploviæe morem da po vodama silnim trguju:Psa 107:24 oni vidjeæe djela Jahvina, çudesa njegova na puçini.Psa 107:25 On reçe i olujni se vjetar uzvitla æto u visinu diœe valovemora.Psa 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuætahu, u nevolji duæa imginula.Psa 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.Psa 107:28 Tada zavapiæe Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrœe iz svihnevolja.Psa 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoæe.Psa 107:30 Obradovaæe se tiæini, u œeljenu luku on ih povede.Psa 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za çudesa njegovasinovima ljudskim!Psa 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeøustaraca!Psa 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u œednu zemlju;Psa 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloøe œiteljanjezinih.Psa 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvorePsa 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoæe grad gdje øe œivjeti.Psa 107:37 Zasijaæe njive, posadiæe vinograde æto im donijeæe obilnuljetinu.Psa 107:38 I on ih blagoslovi te se namnoœiæe silno i stada im se nesmanjiæe.

492Psa 107:39 Prorijeåeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.Psa 107:40 Onaj æto izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuøupustom lutaju.Psa 107:41 Iz nevolje podiœe ubogog i obitelji kao stada “umnoœi.Psa 107:42 Videøi to, çestiti neka se raduju, a zloøa neka sebi ustazaçepi!Psa 107:43 Tko je mudar neka o svemu tom razmiælja i neka uvidi do-brotu Jahvinu!

PSALAM 108Psa 108:1 Pjesma. Psalam. Davidov.Psa 108:2 Moje je srce sigurno, Boœe, sigurno je srce moje: pjevat øu isvirati.Psa 108:3 Probudi se, duæo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit øuzoru jutarnju.Psa 108:4 Hvalit øu te, Jahve, meåu narodima, meåu pucima tebi øupjevati,Psa 108:5 jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.Psa 108:6 Uzvisi se, Boœe, nad nebesa, slava tvoja neka je nad svomzemljom!Psa 108:7 Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliæi nas!Psa 108:8 Bog reçe u svom Svetiætu: “Æekem øu razdijeliti kliçuøi, dolinuøu Sukot izmjeriti.Psa 108:9 Moj je Gilead, moj Manaæe, Efrajim mi kaciga, Judeja œezlomoje!Psa 108:10 Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom øu baciti obuøu,nad Filistejcem slaviti pobjedu!”Psa 108:11 Tko øe me dovesti do utvråena grada, tko øe me dovesti doEdoma?Psa 108:12 Zar neøeæ ti, o Boœe, æto nas odbaci? Zar neøeæ viæe, Boœe,sa çetama naæim?Psa 108:13 Pomozi nam protiv duæmana, jer je ljudska pomoø niætavna!Psa 108:14 S Boœjom pomoøu hrabro øemo se boriti, Bog øe zgazitinaæe duæmane.

PSALAM 109Psa 109:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov. Boœe, diko moja, nemoj æutjeti!Psa 109:2 Usta bezboœna i prijevarna na me se otvaraju, govore mijezikom laœljivim,Psa 109:3 rijeçima me mrœnje okruœuju, bezrazloœno me napadaju.Psa 109:4 Za moju me ljubav oni optuœuju, a ja se samo molim.Psa 109:5 Uzvraøaju mi zlo za dobro, mrœnju za ljubav moju.Psa 109:6 “Digni protiv njega bezboœnika i tuœitelj neka mu stane zdesna!Psa 109:7 Kad mu se bude sudilo, neka bude osuåen, i molitva mu seza grijeh uzela!Psa 109:8 Dani njegovi neka budu malobrojni, njegovu sluœbu nekadobije drugi!Psa 109:9 Djeca njegova neka postanu siroçad, a njegova œena udovica!Psa 109:10 Neka mu djeca budu skitnice, prosjaci, neka budu baçenaiz opustjelih domova!Psa 109:11 Neka mu lihvar prigrabi sav posjed, tuåinci neka razgrabeplod muke njegove!Psa 109:12 Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovaosiroçadi njegovoj!Psa 109:13 Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka seutrne ime njegovo!Psa 109:14 Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majkeneka se ne izbriæe:Psa 109:15 nek budu svagda Jahvi pred oçima! Neka se sa zemljeizbriæe spomen njihov!”Psa 109:16 Jer se ne spomenu da çini milosråe, veø proganjaæe bi-jedna i ubogai u smrt gonjaæe çovjeka srca shrvana.Psa 109:17 Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede,daleko neka je od njega!Psa 109:18 Prokletstvom neka se odjene kao haljinom, neka kao vodauåe u njega i kao ulje u kosti njegove.Psa 109:19 Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagdapaæe!Psa 109:20 Tako neka plati Jahve tuœiteljima mojim koji zlo govore protivduæe moje!

493Psa 109:21 A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me,spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!Psa 109:22 Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.Psa 109:23 Kao sjena æto se naginje ja nestajem, progone me kaoskakavca.Psa 109:24 Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omræa.Psa 109:25 Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.Psa 109:26 Pomozi mi, Jahve, Boœe moj, po dobroti me svojoj spasi!Psa 109:27 Neka upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo uçinio,Jahve!Psa 109:28 Oni neka proklinju, ti blagoslivljaj; neka se postide koji se name podiœu, a sluga tvoj neka se raduje!Psa 109:29 Stidom neka se odjenu tuœitelji moji i sramotom svojomneka se kao plaætem pokriju!Psa 109:30 Slavit øu Jahvu iz svega grla i hvaliti ga u veliku mnoætvuPsa 109:31 jer stoji s desne siromahu da mu duæu spasi od sudaca.

PSALAM 110Mesija - kralj, sveøenik, pobjednikPsa 110:1 Psalam. Davidov. Rijeç Jahvina Gospodinu mojemu: “Sjedimi zdesnadok ne poloœim duæmane za podnoœje tvojim nogama!Psa 110:2 Œezlo tvoje moøi protegnut øe Jahve sa Siona: vladaj posredsvojih neprijatelja!Psa 110:3 Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaætva:kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici.”Psa 110:4 Zakleo se Jahve i neøe se pokajati: “Dovijeka ti si sveøenik poredu Melkisedekovu!”Psa 110:5 Gospodin ti je zdesna, on øe oboriti kraljeve u dan gnjevasvojega.Psa 110:6 On øe suditi narodima: bit øe trupla na gomile, po svoj zemljiraskoljenih glava.Psa 110:7 Na putu øe se napiti iz potoka, visoko øe dignuti glavu.PSALAM :111Pohvala Boœjim djelimaPsa 111:1 Aleluja! Hvalit øu Jahvu svim srcem svojim u zboru pravednika,u zajednici njihovoj.Psa 111:2 Silna su djela Jahvina, neka razmiæljaju o njima svi koji ihljube.Psa 111:3 Sjajno je i veliçanstveno djelo njegovo, i pravda njegova ostajedovijeka.Psa 111:4 Çudesima svojim spomen postavi, blag je Jahve i milosrdan.Psa 111:5 Hranu dade ætovateljima svojim, dovijeka se sjeøa svogaSaveza.Psa 111:6 Silna djela svoja objavi svom narodu, u posjed im dade zemljupogana.Psa 111:7 Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, stalne su svenaredbe njegove,Psa 111:8 utvråene za sva vremena, dovijeka, sazdane na istini i napravdi.Psa 111:9 On posla spasenje svom narodu, Savez svoj postavi zauvijek:sveto je i çasno ime njegovo!Psa 111:10 Poçetak mudrosti strah Gospodnji! Mudro çine koji gapoætuju. Slava njegova ostaje dovijeka!

PSALAM 112Pohvala pravednikaPsa 112:1 Aleluja! Blago çovjeku koji se boji Jahve i koji uœiva unaredbama njegovim:Psa 112:2 moøno øe mu biti na zemlji potomstvo, na pravednu øepokoljenju poçivati blagoslov.Psa 112:3 Blagostanje i bogatstvo bit øe u domu njegovu, njegovapravednost ostaje dovijeka.Psa 112:4 Çestitima sviøe kao svjetlost u tami: blag, milosrdan i pravedanJahve.Psa 112:5 Dobro je çovjeku koji je milostiv i daje u zajam, koji poslovesvoje obavlja pravedno.Psa 112:6 Dovijeka neøe on posrnuti: u vjeçnome øe spomenu bitipravednik.Psa 112:7 Œalosne se vijesti neøe bojati, mirno je njegovo srce uzdajuøise u Jahvu.

494Psa 112:8 Hrabro mu je srce, niçeg se ne boji, neprijatelje svoje prezire.Psa 112:9 On prosipa, daje sirotinji: pravednost njegova ostaje dovije-ka, njegovo øe se çelo slavno uzdiøi.Psa 112:10 Ljutito øe to gledati bezboœnik, ækrgutat øe zubima i venuti,propast øe œelja opakih.

PSALAM 113Bogu slave i milosråaPsa 113:1 Aleluja! Hvalite, sluge Jahvine, hvalite ime Jahvino!Psa 113:2 Blagoslovljeno ime Jahvino sada i dovijeka!Psa 113:3 Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino!Psa 113:4 Uzviæen je Jahve nad sve narode, slava njegova nebesanadvisuje.Psa 113:5 Tko je kao Jahve, Bog naæ, koji u visinama stolujePsa 113:6 i gleda odozgo nebo i zemlju?Psa 113:7 Podiœe iz praæine uboga, iz gliba vadi siromahaPsa 113:8 da ga posadi s prvacima, s prvacima svoga naroda.Psa 113:9 Nerotkinji daje da u domu stanuje kao radosna majka djecebrojne.

PSALAM 114Pashalna himnaPsa 114:1 Aleluja! Kad izaåe Izrael iz Egipta i kuøa Jakovljeva iz narodabarbarskog,Psa 114:2 Judeja mu posta svetiæte, a Izrael kraljevstvo njegovo.Psa 114:3 Vidje more i uzmaçe, a Jordan ustuknu.Psa 114:4 Bregovi skakahu poput ovnova i breœuljci poput jaganjaca.Psa 114:5 Æto ti je, more, da uzmiçeæ? Jordane, zaæto natrag okreøeæ?Psa 114:6 Bregovi, zaæto skaçete poput ovnova i vi, breœuljci, poputjaganjaca?Psa 114:7 Dræøi, zemljo, pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Ja-kovljeva.Psa 114:8 On hrid pretvara u slap vodeni i stijenu u izvor vode.

PSALAM 115Jedini pravi BogPsa 115:1 Ne nama, o Jahve, ne nama, veø svom imenu slavu daj zbogljubavi i vjernosti svoje.Psa 115:2 Zaæto da govore pogani: “Ta gdje je Bog njihov?”Psa 115:3 Naæ je Bog na nebesima, sve æto mu se svidi to uçini.Psa 115:4 Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo.Psa 115:5 Usta imaju, a ne govore, oçi imaju, a ne vide.Psa 115:6 Uæi imaju, a ne çuju, nosnice, a ne miriæu.Psa 115:7 Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im izgrla ne izlazi.Psa 115:8 Takvi su i oni koji ih napraviæe i svi koji se u njih uzdaju.Psa 115:9 Dome Izraelov, u Jahvu se uzdaj! - On je ætit i pomoøniknjihov.Psa 115:10 Dome Aronov, u Jahvu se uzdaj! - On je ætit i pomoøniknjihov.Psa 115:11 Ætovatelji Jahvini, u Jahvu se uzdajte! - On je ætit i pomoøniknjihov.Psa 115:12 Jahve øe se nas spomenuti i on øe nas blagoslovit’:blagoslovit øe dom Izraelov, blagoslovit øe dom Aronov,Psa 115:13 blagoslovit øe one koji se Jahve boje - i male i velike.Psa 115:14 Umnoœio vas Jahve, vas i vaæe sinove!Psa 115:15 Blagoslovio vas Jahve koji stvori nebo i zemlju!Psa 115:16 Nebo je nebo Jahvino, a zemlju dade sinovima çovjeçjim.Psa 115:17 Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih æto siåu u Podzem-lje.Psa 115:18 Mi œivi, mi Jahvu slavimo sada i dovijeka. Aleluja.

PSALAM 116Pjesma zahvalnicaPsa 116:1 Ljubim Jahvu jer çuje vapaj molitve moje:Psa 116:2 uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah.Psa 116:3 Uœeta smrti sapeæe me, stegoæe me zamke Podzemlja, snaælame muka i tjeskoba.Psa 116:4 Tada zazvah ime Jahvino: “O Jahve, spasi œivot moj!”Psa 116:5 Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun suøuti je Bog naæ.Psa 116:6 Jahve çuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi.

495Psa 116:7 Vrati se, duæo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj.Psa 116:8 On mi œivot od smrti izbavi, oçi moje od suza, noge od pada.Psa 116:9 Hodit øu pred licem Jahvinim u zemlji œivih.Psa 116:10 Ja vjerujem i kada kaœem: “Nesretan sam veoma.”Psa 116:11 U smetenosti svojoj rekoh: “Svaki je çovjek laœac!”Psa 116:12 Æto da uzvratim Jahvi za sve æto mi je uçinio?Psa 116:13 Uzet øu çaæu spasenja i zazvat øu ime Jahvino.Psa 116:14 Izvræit øu Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim.Psa 116:15 Dragocjena je u oçima Jahvinim smrt poboœnika njegovih.Psa 116:16 Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluækinje tvoje: ti sirazrijeæio okove moje.Psa 116:17 Tebi øu prinijeti œrtve zahvalne, zazvat øu ime Jahvino.Psa 116:18 Izvræit øu Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim,Psa 116:19 u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme!

PSALAM 117Poziv na hvaluPsa 117:1 Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi!Psa 117:2 Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostajedovijeka!

PSALAM 118Obred za Blagdan sjenicaPsa 118:1 Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vjeçna ljubavnjegova!Psa 118:2 Neka rekne dom Izraelov: “Vjeçna je ljubav njegova!”Psa 118:3 Neka rekne dom Aronov: “Vjeçna je ljubav njegova!”Psa 118:4 Svi koji se Jahve boje neka reknu: “Vjeçna je ljubav njegova!”Psa 118:5 Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah: on me usliæa i oslobodi.Psa 118:6 Jahve je sa mnom i ja ne strahujem: æto mi tko moœe?Psa 118:7 Jahve je sa mnom, pomoø moja, i zbunjene gledam duæmane.Psa 118:8 Bolje se Jahvi uteøi nego se uzdati u çovjeka.Psa 118:9 Bolje se Jahvi uteøi nego se uzdati u moguønike.Psa 118:10 Pogani me okruœiæe: imenom ih Jahvinim uniætih.Psa 118:11 Opkoliæe me odasvud: imenom ih Jahvinim uniætih.Psa 118:12 Opkoliæe me poput pçela, ubod im œeœe kao trnje zapaljeno:imenom ih Jahvinim uniætih.Psa 118:13 Gurahu me, gurahu, da me obore, ali mi Jahve pomoœe.Psa 118:14 Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj.Psa 118:15 Çuj! Radost i spasenje odzvanja æatorima pravednika:Jahvina se proslavi desnica,Psa 118:16 Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica!Psa 118:17 Ne, umrijeti neøu nego œivjeti i kazivat øu djela Jahvina.Psa 118:18 Kaznom teækom kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda.Psa 118:19 Otvorite mi æirom vrata pravde: uøi øu, Jahvi zahvaliti!Psa 118:20 “Ovo su vrata Jahvina, na njih ulaze pravedni!”Psa 118:21 Zahvalit øu ti æto si me usliæio i moj postao spasitelj.Psa 118:22 Kamen æto ga odbaciæe graditelji postade kamen zaglavni.Psa 118:23 Jahvino je to djelo: kakvo çudo u oçima naæim!Psa 118:24 Ovo je dan æto ga uçini Jahve: kliçimo i radujmo se njemu!Psa 118:25 O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sreøu nam daj!Psa 118:26 Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamovas iz Doma Jahvina!Psa 118:27 Obasjao nas Bog Jahve! Sloœite povorku s grançicama uruci sve do rogova œrtvenika.Psa 118:28 Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: Boœe moj, tebe ja uzvisu-jem.Psa 118:29 Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vjeçna ljubav njegova!

PSALAM 119Psa 119:1 Blaœeni oni kojih je put neokaljan, koji hode po ZakonuJahvinu!Psa 119:2 Blaœeni oni koji çuvaju propise njegove, çitavim srcem njegatraœe;Psa 119:3 koji ne çine bezakonje, veø hode putovima njegovim.Psa 119:4 Naredbe si svoje dao da se briœno çuvaju.Psa 119:5 O, kad bi çvrsti bili putovi moji da tvoja çuvam pravila!Psa 119:6 Neøu se postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvoje.Psa 119:7 Slavit øu te u çestitosti srca kad nauçim sudove pravde tvoje.Psa 119:8 Tvoja øu pravila çuvati: ne zapusti me nikada!Psa 119:9 Kako øe mladiø çistim saçuvati put svoj? Çuvajuøi rijeçi tvoje.

496Psa 119:10 Svim srcem svojim tebe traœim; ne daj da zastranim odzapovijedi tvojih.Psa 119:11 U srce pohranih rijeç tvoju da protiv tebe ne sagrijeæim.Psa 119:12 Blagoslovljen si, o Jahve, nauçi me svojim pravilima.Psa 119:13 Usnama svojim navjeæøujem sudove usta tvojih.Psa 119:14 Putu se propisa tvojih radujem viæe no svemu bogatstvu.Psa 119:15 Razmiæljat øu o naredbama tvojim i putove øu tvoje razmat-rati.Psa 119:16 Uœivat øu u pravilima tvojim, rijeçi tvojih neøu zaboravit’.Psa 119:17 Milostiv budi meni, sluzi svojem, da œivim i tvoje rijeçi çuvam.Psa 119:18 Otvori oçi moje da gledam divote tvoga Zakona!Psa 119:19 Ja sam doæljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od meneskrivati!Psa 119:20 Duæa mi gine u svako doba œudeøi za tvojim odlukama.Psa 119:21 Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijeditvojih.Psa 119:22 Uzmi s mene rug i sramotu, jer tvoje ja çuvam propise.Psa 119:23 Pa neka se skupljaju knezovi i proti meni govore, tvoj slugarazmiælja o pravilima tvojim.Psa 119:24 Jer tvoja su svjedoçanstva uœivanje moje, tvoja su pravilamoji savjetnici.Psa 119:25 Moja duæa leœi u praæini: po rijeçi svojoj vrati mi œivot.Psa 119:26 Kazivao sam ti svoje putove i ti si me çuo: pravilima mesvojim nauçi.Psa 119:27 Pokaœi mi put odredaba svojih i o çudesima øu tvojimrazmiæljati.Psa 119:28 Suze roni duæa moja od œalosti: po rijeçi svojoj ti me podigni!Psa 119:29 Daleko me drœi od puta zablude i Zakonom me svojim obdari!Psa 119:30 Put istine ja sam odabrao, pred oçi sam stavio odluke tvoje.Psa 119:31 Uz propise tvoje ja çvrsto prianjam, o Jahve, nemoj mepostidjeti!Psa 119:32 Ja kroçim putem zapovijedi tvojih jer si mi prosvijetlio srce.HE Psa 119:33 Pokaœi mi, Jahve, stazu pravila svojih i ja øu je çuvati dokraja.Psa 119:34 Pouçi me da se tvoga drœim Zakona i çuvat øu ga svimsrcem.Psa 119:35 Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uœivam.Psa 119:36 Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi!Psa 119:37 Odvrati moje oçi da ne vide niætavost, œivot mi çuvaj na putusvojemu!Psa 119:38 Ispuni svom sluzi obeøanje koje si onima dao æto te se boje.Psa 119:39 Ukloni sramotu od koje strahujem, jer divni su tvoji sudovi.Psa 119:40 Evo, çeznem za naredbama tvojim: pravdom me svojompoœivi.Psa 119:41 Neka milost tvoja, o Jahve, doåe na mene i spasenje tvojepo tvom obeøanju.Psa 119:42 Odgovorit øu onima koji me ruœe, jer se uzdam u rijeç tvoju.Psa 119:43 Od mojih usta ne oduzmi rijeç istine, jer se uzdam u sudovetvoje.Psa 119:44 Tvoj øu Zakon çuvati uvijek i dovijeka.Psa 119:45 Hodit øu putem prostranim, jer naredbe tvoje istraœujem.Psa 119:46 Pred kraljevima o tvojim øu propisima govoriti i zbuniti seneøu.Psa 119:47 U zapovijedima tvojim moja je naslada jer ih ljubim.Psa 119:48 Prema zapovijedima tvojim ja podiœem ruke i o tvojimodredbama razmiæljam.Psa 119:49 Spomeni se svoje rijeçi sluzi svojem kojom si mi dao nadu.Psa 119:50 U nevolji sva mi je utjeha mi œivot çuva rijeç tvoja.Psa 119:51 Oholice me napadaju œestoko, ali ja od tvog Zakona neodstupam.Psa 119:52 Sjeøam se, o Jahve, davnih sudova tvojih i to me tjeæi.Psa 119:53 Bijes me hvata zbog greænika koji tvoj Zakon napuætaju.Psa 119:54 Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem.Psa 119:55 Noøu se spominjem, Jahve, imena tvojega i tvoj çuvamZakon.Psa 119:56 Evo æto je œelja moja: çuvati tvoje odredbe.Psa 119:57 Dio je moj, o Jahve - rekoh - da tvoje çuvam rijeçi.Psa 119:58 Svim srcem lice tvoje ganuti hoøu: smiluj mi se po svomobeøanju.Psa 119:59 Promislio sam putove svoje i k tvojem sam svjedoçanstvuupravio noge.

497Psa 119:60 Hitam i ne oklijevam da zapovijedi tvoje çuvam.Psa 119:61 Opletoæe me uœeta greænika, ali tvoga Zakona ja ne zabo-ravljam.Psa 119:62 U ponoøi ustajem da te slavim zbog pravednih tvojih od-luka.Psa 119:63 Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje çuvaju naredbe.Psa 119:64 Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja; nauçi me odredbamasvojim.Psa 119:65 Uçinio si dobro svom sluzi, Jahve, po rijeçi svojoj.Psa 119:66 Nauçi me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem.Psa 119:67 Prije nego bijah poniœen, lutao sam, ali sada tvoju çuvamrijeç.Psa 119:68 Ti si tako dobar i dobrostiv: nauçi me pravilima svojim.Psa 119:69 Oholi na me prijevare smiæljaju, ali se ja svim srcem drœimnaredaba tvojih.Psa 119:70 Srce im je poput sala beæøutno, a ja uœivam u tvom Zakonu.Psa 119:71 Dobro mi je æto sam poniœen da bih tvoja nauçio pravila.Psa 119:72 Draœi mi je zakon usta tvojih no tisuøe zlatnika i srebrnika.Psa 119:73 Tvoje me ruke stvoriæe i oblikovaæe; prosvijetli me da nauçimzapovijedi tvoje.Psa 119:74 Ætovatelji tvoji videøi me vesele se, jer se u rijeç tvoju japouzdah.Psa 119:75 Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me spravom ponizio.Psa 119:76 Tvoja ljubav neka mi bude tjeæiteljicom po obeøanju koje sidao sluzi svom.Psa 119:77 Neka doåe na me milosråe tvoje da poœivim, jer Zakon tvojmoja je naslada.Psa 119:78 Neka se smetu oholi, jer me tlaçe nizaæto, a ja øu onaredbama tvojim razmiæljat’.Psa 119:79 Neka mi se priklone ætovatelji tvoji i koji znaju tvoje zapovi-jedi.Psa 119:80 Neka mi srce savræeno bude u tvojim pravilima da ne budempostiåen.Psa 119:81 Duæa moja gine za tvojim spasenjem rijeç tvoju œeljno çekam.Psa 119:82 Oçi mi çeznu za tvojom besjedom: kad øeæ mi donijeti utjehu?Psa 119:83 Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih.Psa 119:84 Koliko dana ima sluga tvoj? Kad øeæ suditi progonitelje moje?Psa 119:85 Oholnici mi jame iskopaæe: oni ne rade po Zakonu tvojemu.Psa 119:86 Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozimi.Psa 119:87 Umalo me smrviæe u zemlji, ali naredaba tvojih ja neostavljam.Psa 119:88 Po svojoj me milosti poœivi i çuvat øu svjedoçanstvo tvojihusta.Psa 119:89 Dovijeka, o Jahve, rijeç tvoja ostaje, stalna poput nebesa.Psa 119:90 od koljena do koljena tvoja je vjernost; uçvrstio si zemlju iona stoji.Psa 119:91 Po tvojim zakonima stoje zauvijek jer sve tebi sluœi.Psa 119:92 Da nije tvoj Zakon uœivanje moje, propao bih u nevolji svojoj.Psa 119:93 Naredaba tvojih neøu zaboraviti dovijeka, jer po njima ti meoœivljavaæ.Psa 119:94 Tvoj sam, Gospodine: spasi me, jer tvoje ja iætem naredbe.Psa 119:95 Bezboœni vrebaju da me upropaste, ali ja na tvoje pazimpropise.Psa 119:96 Svakom savræenstvu vidim granicu, a zapovijed tvoja nemagranica.Psa 119:97 O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmiæljam.Psa 119:98 Tvoja me zapovijed mudrijim uçini od duæmana mojih jerona je sa mnom vjeçito.Psa 119:99 Umniji sam od svih svojih uçitelja jer razmiæljam osvjedoçanstvima tvojim.Psa 119:100 Razumniji sam i od staraca jer tvoje çuvam naredbe.Psa 119:101 Zla puta klone mi se noge da rijeç tvoju saçuvam.Psa 119:102 Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me pouçio.Psa 119:103 Kako su slatke nepcu mom rijeçi tvoje, od meda su slaåeustima mojim.Psa 119:104 Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzimsve putove laœne.Psa 119:105 Tvoja rijeç nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.Psa 119:106 Kunem se i çvrsto odluçujem, i rijeç øu odrœati: pravedne

498øu tvoje slijediti odluke.Psa 119:107 U nevolji sam velikoj, Jahve, po rijeçi me svojoj poœivi.Psa 119:108 Prinose usta mojih primi, Jahve, uçi me sudovima svojim.Psa 119:109 Œivot mi je u pogibelji neprestanoj, ali tvog Zakona ja nezaboravljam.Psa 119:110 Greænici mi postaviæe zamku, ali ne skreøem od tvojihnaredaba.Psa 119:111 Svjedoçanstva tvoja vjeçna su mi baætina, ona su radostmome srcu.Psa 119:112 Prignuh srce da vræi naredbe tvoje uvijek i do kraja.Psa 119:113 Ja mrzim one koji su dvostruka srca, a ljubim Zakon tvoj.Psa 119:114 Ti si moj ætit i moj zaklon, u tvoju se rijeç ja uzdam.Psa 119:115 Odstupite od mene, zlikovci: drœat øu zapovijedi Bogasvoga.Psa 119:116 Podrœi me po svom obeøanju i œivjet øu; nemoj da se usvojoj nadi postidim.Psa 119:117 Pomozi mi i spasit øu se, na tvoja øu pravila svagda paziti.Psa 119:118 Ti prezireæ one koji odstupaju od pravila tvojih jer je laœnamisao njihova.Psa 119:119 Kao hråu zlotvore zemlje uklanjaæ, zato ljubim tvoje prop-ise.Psa 119:120 Moje tijelo dræøe od straha pred tobom, sudova tvojih ja sebojim.Psa 119:121 Çinim æto je pravo i pravedno, ne predaj me tlaçiteljimamojim.Psa 119:122 Zaloœi se za slugu svojega da me ne satru oholice!Psa 119:123 Moje oçi ginu od çeœnje za spasenjem tvojim, za tvojomrijeçi pravednom.Psa 119:124 Uçini sluzi svom po svojoj dobroti i nauçi me pravilimasvojim.Psa 119:125 Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje prop-ise.Psa 119:126 Ças je, o Jahve, da se javiæ: oskvrnuæe Zakon tvoj.Psa 119:127 Stoga ljubim zapovijedi tvoje viæe no zlato, zlato œeœeno.Psa 119:128 Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi laœniputovi.Psa 119:129 Divna su tvoja svjedoçanstva, stoga ih çuva duæa moja.Psa 119:130 Objava rijeçi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.Psa 119:131 Otvaram usta svoja zadahtan u œudnji jer çeznem zazapovijedima tvojim.Psa 119:132 Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube imetvoje.Psa 119:133 Korake mi upravljaj po svom obeøanju da nikakva opaçinane ovlada mnome.Psa 119:134 Izbavi me od nasilja ljudskog, i naredbe tvoje ja øu çuvati.Psa 119:135 Licem svojim obasjaj slugu svog i nauçi me pravilimasvojim!Psa 119:136 Potoci suza potekoæe mi iz oçiju jer se Zakon tvoj ne çuva.Psa 119:137 Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji.Psa 119:138 Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma.Psa 119:139 Revnost me moja izjeda jer moji tlaçitelji zaboravljaju rijeçitvoje.Psa 119:140 Tvoje su rijeçi prokuæane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi.Psa 119:141 Malen sam i prezren, ali naredaba tvojih ne zaboravljam.Psa 119:142 Pravda je tvoja pravda vjeçita i Zakon tvoj sama istina.Psa 119:143 Tjeskoba me i nevolja snaåe, ali tvoje su zapovijedi uœivanjemoje.Psa 119:144 Vjeçna je pravda tvojeg svjedoçanstva, prosvijetli me iœivjet øu.Psa 119:145 Iz svega srca vapijem, Jahve, usliæi me: tvoja øu pravilaçuvati.Psa 119:146 K tebi vapijem, spasi me, tvojeg øu se drœati svjedoçan-stva.Psa 119:147 Pretjeçem zoru i molim za pomoø, u tvoje se rijeçi uzdam.Psa 119:148 Oçi moje straœe noøne pretjeçu da razmiæljam o besjeditvojoj.Psa 119:149 Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi posluæaj, i po svojoj od-luci poœivi me.Psa 119:150 Primiçu se koji me podlo progone, daleko su oni od Zakonatvojega.Psa 119:151 A ti si blizu, Jahve, i vjerne su sve zapovijedi tvoje.

499Psa 119:152 Odavno znam za tvoje propise da si ih sazdao zasvagda.Psa 119:153 Pogledaj na nevolju moju, izbavi me, jer Zakona tvog nezaboravih.Psa 119:154 Parnicu moju brani, po svom obeøanju poœivi me!Psa 119:155 Daleko je spasenje od greænika jer za pravila tvoja ne mare.Psa 119:156 Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojimpoœivi me.Psa 119:157 Mnogi me progone i tlaçe, od tvojih svjedoçanstava ja neodstupam.Psa 119:158 Otpadnike vidjeh i zgadiæe mi se jer tvojih rijeçi ne çuvaju.Psa 119:159 Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve: po dobroti svojoj poœivime.Psa 119:160 Srœ je rijeçi tvoje istina, vjeçan je sud pravde tvoje.Psa 119:161 Moguønici me progone nizaæto, ali samo pred tvojimrijeçima srce mi dræøe.Psa 119:162 Radujem se besjedama tvojim kao onaj koji se domogaovelika plijena.Psa 119:163 Mrzim na laœ, grsti mi se ona, a ljubim tvoj Zakon.Psa 119:164 Sedam puta na dan tebe hvalim zbog pravednih sudovatvojih.Psa 119:165 Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uœivaju, ni o æto se oni nespotiçu.Psa 119:166 Pomoø tvoju çekam, o Jahve, tvoje zapovijedi izvræavam.Psa 119:167 Moja duæa çuva propise tvoje i ljubi ih veoma.Psa 119:168 Çuvam tvoje naredbe i svjedoçanstvo tvoje, jer svi su putovimoji pred tobom.Psa 119:169 Vapaj moj, Jahve, neka do tebe dopre, po svojoj me rijeçiprosvijetli.Psa 119:170 Neka molitva moja doåe pred lice tvoje, po svojoj me rijeçiizbavi.Psa 119:171 Usne moje neka zapjevaju pohvalnu pjesmu jer si menauçio pravilima svojim.Psa 119:172 Neka mi pjeva jezik o rijeçi tvojoj, jer zapovijedi su tvojesve pravedne.Psa 119:173 Neka mi ruka tvoja na pomoø bude jer odabrah tvojenaredbe.Psa 119:174 Jahve, za tvojim spasenjem çeznem, uœivam u tvomZakonu.Psa 119:175 Neka œivi duæa moja i neka te hvali, a tvoji sudovi neka mina pomoø budu!Psa 119:176 Kao ovca izgubljena ja zalutah: o, potraœi slugu svojega jerzapovijedi tvoje ja ne zaboravih.

PSALAM 120Neprijatelj miraPsa 120:1 Hodoçasniçka pjesma Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapihi on me usliæa.Psa 120:2 Jahve, izbavi duæu moju od usana prijevarnih, od zlobnajezika!Psa 120:3 Kojim zlom da te prokunem, zlobni jeziçe?Psa 120:4 Strelicama oætrim iz ratniçke ruke i ugljevljem œarkim.Psa 120:5 Jao meni æto mi je boraviti u Meæeku i stanovati u æatorimakedarskim!Psa 120:6 Predugo mi duæa mora œivjeti s mrziteljima mira.Psa 120:7 Kada o miru govorim, oni sile na rat.

PSALAM 121Jahve - çuvar IzraelovPsa 121:1 Hodoçasniçka pjesma. K brdima oçi svoje uzdiœem: odakleøe mi doøi pomoø?Psa 121:2 Pomoø je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju.Psa 121:3 Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neøe zadrijemati on, çuvar tvoj.Psa 121:4 Ne, ne drijema i ne spava on, çuvar Izraelov.Psa 121:5 Jahve je çuvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!Psa 121:6 Neøe ti sunce nauditi danju ni mjesec noøu.Psa 121:7 Çuvao te Jahve od zla svakoga, çuvao duæu tvoju!Psa 121:8 Çuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka.

500PSALAM 122Pozdrav JeruzalemuPsa 122:1 Hodoçasniçka pjesma. Davidova. Obradovah se kad mirekoæe: “Hajdemo u Dom Jahvin!”Psa 122:2 Eto, noge nam veø stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme.Psa 122:3 Jeruzaleme, grade çvrsto sazdani i kao u jedno saliveni!Psa 122:4 Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina, po ZakonuIzraelovu, da slave ime Jahvino.Psa 122:5 Ondje stoje sudaçke stolice, stolice doma Davidova.Psa 122:6 Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube!Psa 122:7 Neka bude mir u zidinama tvojim i pokoj u tvojim palaçama!Psa 122:8 Radi braøe i prijatelja svojih klicat øu: “Mir tebi!”Psa 122:9 Radi Doma Jahve, Boga naæega, za sreøu tvoju ja øu moliti.

PSALAM 123Psa 123:1 Hodoçasniçka pjesma. Oçi svoje uzdiœem k tebi koji unebesima prebivaæ.Psa 123:2 Evo, kao æto su uprte oçi slugu u ruke gospodara i oçi sluæki-nje u ruke gospodarice tako su oçi naæe uprte u Jahvu, Boga naæega,dok nam se ne smiluje.Psa 123:3 Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismoprezira.Psa 123:4 Presita nam je duæa podsmijeha obijesnih, poruga oholih.

PSALAM 124Psa 124:1 Hodoçasniçka pjesma. Davidova. Da nije Jahve za nas bio- neka slobodno rekne Izrael -Psa 124:2 da nije Jahve za nas bio: kad se ljudi digoæe proti nama,Psa 124:3 œive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas,Psa 124:4 voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela,Psa 124:5 vode pobjeænjele sve nas potopile.Psa 124:6 Blagoslovljen Jahve koji nas ne dade za plijen zubimanjihovim!Psa 124:7 Duæa je naæa poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinulase zamka, a mi umakosmo!Psa 124:8 Pomoø je naæa u imenu Jahve koji stvori nebo i zemlju.

PSALAM 125Psa 125:1 Hodoçasniçka pjesma. Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdoSion: ne pomiçe se, ostaje dovijeka.Psa 125:2 Bregovi okruœuju Jeruzalem: Jahve okruœuje narod svojodsada i dovijeka.Psa 125:3 I neøe vladati œezlo bezboœniçko nad udesom pravednih, dane bi pravedni ruke za bezakonjem pruœili.Psa 125:4 Uçini, Jahve, dobro dobrima i çestitima u srcu.Psa 125:5 A koji na krive skreøu putove neka ih istrijebi Jahve sazloçincima! Mir nad Izraelom!

PSALAM 126Pjesma povratnikaPsa 126:1 Hodoçasniçka pjesma. Kad Jahve vraøaæe suœnjeve sion-ske, bilo nam je kao da snivamo.Psa 126:2 Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Meåupoganima tad se govorilo: “Velika im djela Jahve uçini!”Psa 126:3 Velika nam djela uçini Jahve: opet smo radosni!Psa 126:4 Vrati, o Jahve, suœnjeve naæe kao potoke negepske!Psa 126:5 Oni koji siju u suzama, œanju u pjesmi.Psa 126:6 Iæli su plaçuøi noseøi sjeme sjetveno: vraøat øe se s pjesmom,noseøi snoplje svoje.

PSALAM 127Predanje ProvidnostiPsa 127:1 Hodoçasniçka pjesma. Salomonova. Ako Jahve kuøu negradi, uzalud se muçe graditelji. Ako Jahve grad ne çuva, uzalud straœarbdi.Psa 127:2 Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noø sjediti, vi æto jedetekruh muke: miljenicima svojim u snu on daje.Psa 127:3 Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada.Psa 127:4 Strelica u ruci ratnika - to su sinovi mladosti.Psa 127:5 Blago çovjeku koji njima napuni tobolac, neøe se postidjetikad se preo bude s duæmanom na vratima.

501PSALAM 128Psa 128:1 Hodoçasniçka pjesma. Blago svakome koji se Jahve boji,koji njegovim hodi stazama!Psa 128:2 Plod ruku svojih ti øeæ uœivati, blago tebi, dobro øe ti biti.Psa 128:3 Œena øe ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuøe;sinovi tvoji kao mladice masline oko stola tvojega.Psa 128:4 Eto, tako øe biti blagoslovljen çovjek koji se Jahve boji!Psa 128:5 Blagoslovio te Jahve sa Siona, uœivao sreøu Jeruzalema svedane œivota svog!Psa 128:6 Vidio djecu svojih sinova, mir nad Izraelom!

PSALAM 129Psa 129:1 Hodoçasniçka pjesma. “Mnogo su me od mladosti tlaçili” -neka rekne sad Izrael!Psa 129:2 “Mnogo su me od mladosti tlaçili, ali me ne svladaæe.Psa 129:3 Po leåima su mojim oraçi orali, duge brazde povlaçili.Psa 129:4 Ali Jahve pravedni isijeçe uœeta zlikovcima!”Psa 129:5 Neka se postide i uzmaknu svi koji mrze Sion!Psa 129:6 Neka budu kao trava na krovu æto povene prije nego jepoçupaju.Psa 129:7 Œetelac njome ne napuni ruku ni naruçje onaj koji veœesnopove.Psa 129:8 A prolaznici neka ne reknu: “Blagoslov Jahvin nad vama!Blagoslivljamo vas imenom Jahvinim!”

PSALAM 130Psa 130:1 Hodoçasniçka pjesma. Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:Psa 130:2 Gospodine, çuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas mogavapaja!Psa 130:3 Ako se, Jahve, grijeha budeæ spominjao, Gospodine, tko øeopstati?Psa 130:4 Ali u tebe je opraætanje, da bi te se bojali.Psa 130:5 U Jahvu ja se uzdam, duæa se moja u njegovu uzda rijeç.Psa 130:6 Duæa moja çeka Gospodina viæe no zoru straœa noøna; viæeno zoru straœa noønaPsa 130:7 neka Izrael çeka Jahvu. Jer je u Jahve milosråe i obilno je unjega otkupljenje;Psa 130:8 on øe otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.

PSALAM 131Psa 131:1 Hodoçasniçka pjesma. Davidova. O Jahve, ne gordi se mojesrce niti se oçi uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za çudima æto suiznad mene.Psa 131:2 Ne, ja sam se smirio i upokojio duæu svoju; kao dojençe nagrudima majke, kao dojençe duæa je moja u meni.Psa 131:3 U Jahvu se, Izraele, uzdaj odsada dovijeka.

PSALAM 132Psa 132:1 Hodoçasniçka pjesma.Psa 132:2 Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako seJahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:Psa 132:3 “Neøu uøi u æator doma svog niti uzaøi na leœaj svoje postelje,Psa 132:4 neøu pustiti snu na oçi niti poçinka dati vjeåama,Psa 132:5 dok Jahvi mjesto ne naåem, boraviæte Snazi Jakovljevoj.”Psa 132:6 Eto, çusmo za njega u Efrati, naåosmo ga u Poljima jaar-skim.Psa 132:7 Uåimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!Psa 132:8 “Ustani, o Jahve, poåi k svom poçivaliætu, ti i Kovçeg siletvoje!Psa 132:9 Sveøenici tvoji neka se obuku u pravednost, poboœnici tvojineka radosno kliçu!Psa 132:10 Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog poma-zanika!”Psa 132:11 Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neøeodustati:”Potomka tvoje utrobe posadit øu na prijestolje tvoje.Psa 132:12 Budu li ti sinovi Savez moj çuvali i naredbe kojima ih uçim,i sinovi øe njini dovijeka sjediti na tvom prijestolju.”Psa 132:13 Jer Jahve odabra Sion, njega zaœelje sebi za sjediæte.Psa 132:14 “Ovo mi je poçivaliæte vjeçno, boravit øu ovdje jer takopoœeljeh.

502Psa 132:15 Œitak øu njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.Psa 132:16 Sveøenike njegove u spas øu odjenuti, sveti øe njegovi klik-tati radosno.Psa 132:17 Uçinit øu da ondje za Davida rog izraste, pripravit øu svjetiljkuza svog pomazanika.Psa 132:18 U sram øu mu obuøi duæmane, a na njemu øe blistati vijenacmoj.”

PSALAM 133Psa 133:1 Hodoçasniçka pjesma. Davidova. Gle, kako je dobro i kakoje milo kao braøa zajedno œivjeti:Psa 133:2 kao na glavi ulje dragocjeno æto silazi na bradu, braduAronovu, æto silazi na skute haljina njegovih;Psa 133:3 kao rosa s Hermona æto silazi na brdo Sion. Ondje Jahvedaje svoj blagoslov i œivot dovijeka.

PSALAM 134Psa 134:1 Hodoçasniçka pjesma. Sad, blagoslivljajte Jahvu, sve slugeJahvineæto stojite u Domu Jahvinu, u noønim satima!Psa 134:2 Diœite svoje ruke prema Svetiætu i Jahvu blagoslivljajte!Psa 1343:3 “Blagoslovio te sa Siona Jahve koji stvori nebo i zemlju!”

PSALAM 135Psa 135:1 Aleluja! Hvalite ime Jahvino, hvalite, sluge JahvinePsa 135:2 koji u Domu Jahvinu stojite u predvorjima Doma Boga naæega!Psa 135:3 Hvalite Jahvu jer dobar je Jahve, pjevajte imenu njegovu jerje ljupko!Psa 135:4 Jer Jahve sebi odabra Jakova, Izraela za dragu svojinu.Psa 135:5 Znadem da je velik Jahve, da je nad bozima svim gospodar.Psa 135:6 Æto god se Jahvi svidi, to çini na nebu i na zemlji, na moru i ubezdanima.Psa 135:7 Oblake diœe s kraja zemlje; stvara kiæi munje, vjetar izvodi izskroviæta njegovih.Psa 135:8 On Egiptu pobi prvoroåence, ljude i stoku podjednako.Psa 135:9 On uçini znamenja i çudesa usred tebe, Egipte, protiv Faraonai svih slugu njegovih.Psa 135:10 On pobi narode mnoge i pogubi kraljeve moøne:Psa 135:11 Sihona, kralja amorejskog, i Oga, kralja baæanskog, i svakraljevstva kanaanska.Psa 135:12 I dade njihovu zemlju u baætinu, u baætinu Izraelu, narodusvom.Psa 135:13 Ime tvoje, o Jahve, ostaje dovijeka i spomen na te, o Jahve,od koljena do koljena.Psa 135:14 Jer Jahve ætiti narod svoj, slugama svojim on je milostiv.Psa 135:15 Kumiri poganski, srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo:Psa 135:16 usta imaju, a ne govore; oçi imaju, a ne vide;Psa 135:17 uæi imaju, a ne çuju; i nema daha u ustima njihovim.Psa 135:18 Takvi su i oni koji ih napraviæe i svi koji se u njih uzdaju.Psa 135:19 Dome Izraelov, Jahvu blagoslivljaj! Dome Aronov, Jahvublagoslivljaj!Psa 135:20 Dome Levijev, Jahvu blagoslivljaj! Ætovatelji Jahvini, Jahvublagoslivljajte!Psa 135:21 Blagoslovljen sa Siona Jahve koji prebiva u Jeruzalemu!

PSALAM 136Psa 136:1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:2 Hvalite Boga nad bogovima: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:3 Hvalite Gospodara nad gospodarima: vjeçna je ljubavnjegova!Psa 136:4 Jedini on uçini çuda velika: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:5 Mudro sazda on nebesa: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:6 On utvrdi zemlju nad vodama: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:7 On naçini svjetlila velika: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:8 Sunce da vlada danom: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:9 Mjesec i zvijezde da vladaju noøu: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:10 On pobi prvoroåence Egiptu: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:11 Izvede Izraela iz njega: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:12 Miæicom jakom, rukom ispruœenom: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:13 On Crveno more razdvoji: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:14 Provede Izraela posred voda: vjeçna je ljubav njegova!

503Psa 136:15 I baci Faraona i vojsku mu u Crveno more: vjeçna je ljubavnjegova!Psa 136:16 On narod svoj voåaæe pustinjom: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:17 On udari kraljeve velike: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:18 I pogubi kraljeve moøne: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:19 Sihona, kralja amorejskog: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:20 Oga, kralja baæanskog: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:21 I njihovu zemlju dade u baætinu: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:22 U baætinu Izraelu, sluzi svome: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:23 On se spomenu nas u poniœenju naæem: vjeçna je ljubavnjegova!Psa 136:24 Od duæmana nas naæih oslobodi: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:25 On daje hrane svakom tijelu: vjeçna je ljubav njegova!Psa 136:26 Hvalite Boga nebeskog: vjeçna je ljubav njegova!

PSALAM 137Psa 137:1 Na obali rijeka babilonskih sjeåasmo i plakasmo spominjuøise Siona;Psa 137:2 o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povjeæali.Psa 137:3 I tada naæi tamniçari zaiskaæe od nas da pjevamo, porobljivaçinaæi zaiskaæe da se veselimo: “Pjevajte nam pjesmu sionsku!”Psa 137:4 Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuåinskoj!Psa 137:5 Neka se osuæi desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zabo-ravim!Psa 137:6 Neka mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnemja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!Psa 137:7 Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobniJeruzalemovvikali oni: “Ruæite! Sruæite ga do temelja!”Psa 137:8 Køeri babilonska, pustoæiteljice, blaœen koji ti vrati milo zadrago za sva zla æto si nam ih nanijela!Psa 137:9 Blaœen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojençad!

PSALAM 138Psa 138:1 Davidov. Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si çuo rijeçimojih usta.Pred licem anåela pjevam tebi,Psa 138:2 bacam se niçice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvalju-jem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveliçaoobeøanje svoje.Psa 138:3 Kad sam te zazvao, usliæio si me, duæu si moju pokrijepio.Psa 138:4 Neka ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad çuju rijeçiusta tvojih,Psa 138:5 neka pjevaju putove Jahvine: “Zaista, velika je slava Jahvina!”Psa 138:6 Zaista, uzviæen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicuizdaleka poznaje.Psa 138:7 Kroz nevolje kad budem kroçio, œivot mi çuvaj, pruœi rukuproti gnjevu mojih duæmana; neka me tvoja spasi desnica!Psa 138:8 Jahve, æto ja poçeh, ti dovræi! Jahve, vjeçna je ljubav tvoja:djelo ruku svojih ne zapusti!

PSALAM 139Pohvala SveznajuøegPsa 139:1 Zborovoåi. Davidov. Jahve, proniçeæ me svega i poznajeæ,Psa 139:2 ti znaæ kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti veø mislimoje poznajeæ.Psa 139:3 Hodam li ili leœim, sve ti vidiæ, znani su ti svi moji putovi.Psa 139:4 Rijeç mi joæ nije na jezik doæla, a ti, Jahve, sve veø znadeæ.Psa 139:5 S leåa i s lica ti me obuhvaøaæ, na mene si ruku svoju stavio.Psa 139:6 Znanje to odveø mi je çudesno, previsoko da bih ga dokuçio.Psa 139:7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobje-gnem?Psa 139:8 Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem,i ondje si.Psa 139:9 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na krajPsa 139:10 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja drœala.Psa 139:11 Reknem li: “Neka me barem tmine zakriju i neka me noøumjesto svjetla okruœi!” -Psa 139:12 ni tmina tebi neøe biti tamna: noø sjaji kao dani tama kao svjetlost.Psa 139:13 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majçinu.

504Psa 139:14 Hvala ti æto sam stvoren tako çudesno, æto su djela tvojapredivna. Duæu moju do dna si poznavao,Psa 139:15 kosti moje ne bjehu ti skrite dok nastajah u tajnosti,otkan u dubini zemlje.Psa 139:16 Oçi tvoje veø tada gledahu djela moja, sve veø bjeæezapisano u knjizi tvojoj: dani su mi odreåeni dok joæ ne bjeæe ni jednoga.Psa 139:17 Kako su mi, Boœe, naumi tvoji nedokuçivi, kako li je ne-procjenjiv zbroj njihov.Psa 139:18 Da ih brojim? Viæe ih je nego pijeska! Doåem li im do kraja,ti mi preostajeæ!Psa 139:19 De, istrijebi, Boœe, zlotvora, krvoloci neka odstupe od mene!Psa 139:20 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se diœu tvojiduæmani.Psa 139:21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se negade protivnici tvoji?Psa 139:22 Mrœnjom dubokom ja ih mrzim i drœim ih svojim neprijatelji-ma.Psa 139:23 Pronikni me svega, Boœe, srce mi upoznaj, iskuæaj me iupoznaj misli moje:Psa 139:24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putemvjeçnim!

PSALAM 140Psa 140:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.Psa 140:2 Izbavi me, Jahve, od çovjeka zlobna, zaætiti me od çovjekanasilna:Psa 140:3 od onih koji pakosti u srcu smiæljaju i çitav dan zaçinju kavge.Psa 140:4 Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutiçin.Psa 140:5 Spasi me, Jahve, od ruku zlotvora, çuvaj me od çovjekanasilna koji hoøe da mi noga posrne.Psa 140:6 Oholice mi potajno nastavljaju zamku, uœetima mreœu pletu,kraj puta klopke mi stavljaju.Psa 140:7 Zavapih Jahvi: “Ti si Bog moj! Posluæaj, o Jahve, krik mojihmolitava!Psa 140:8 Jahve, Gospode moj, spasitelju silni moj, u dan boja zaklonimi glavu!”Psa 140:9 Ne daj da se ispune œelje zlotvora, ne daj da svoje on izvræinamjere!Psa 140:10 Neka glavu ne podignu oni koji me opkoliæe, neka na njihpadne zloba njihovih usana!Psa 140:11 Neka daœdi po njima ugljevlje ognjeno, neka se strovale ujamu da viæe ne ustanu!Psa 140:12 Opadaç se neøe odrœati na zemlji, silnika øe odjednomzgrabiti nesreøa.Psa 140:13 Znam da øe Jahve dati pravo ubogu i pravicu siromasima.Psa 140:14 Zaista, pravedni øe tvoje ime slaviti, pred tvojim øe licemboraviti çestiti.

PSALAM 141Psa 141:1 Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Sluæajglas moj kojim tebi vapijem!Psa 141:2 Neka mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanjemojih ruku neka bude kao prinos veçernji!Psa 141:3 Na usta mi, Jahve, straœu postavi i straœare na vrata usanamojih!Psa 141:4 Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezboœno poçinim djelaopaka;i u druætvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!Psa 141:5 Neka me samo udari pravednik, ljubav je æto me kara, ali uljegreæniçko neøe mi glavu pomazat’; zloøi njihovoj oprijet øu se uvijeksvojom molitvom.Psa 141:6 Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet øe kako blagebjehu rijeçi moje.Psa 141:7 Kao kad oraç ore i para zemlju, tako øe im se na rubu Podzem-lja kosti rasuti.Psa 141:8 U te su, Jahve, uprte oçi moje, k tebi se utjeçem, ne daj da miduæa propadne!Psa 141:9 Çuvaj me od stupice koju postaviæe meni, od zamki zloçinaca!Psa 141:10 Neka u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka imumaknem!

505PSALAM 142Molitva progonjenogPsa 142:1 Pouçna pjesma. Davidova. Kad bijaæe u æpilji. Molitva.Psa 142:2 Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklin-jem.Psa 142:3 Pred njim svoju izlijevam tuœaljku, tjeskobu svoju pred njimrazastirem.Psa 142:4 Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznajeæ. Na putukojim prolazim potajnu mi zamku staviæe.Psa 142:5 Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene.Nemam kamo pobjeøi, nitko za œivot moj ne mari.Psa 142:6 K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utoçiæte, ti si dio moju zemlji œivih.Psa 142:7 Posluæaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me odgonitelja mojih jer od mene oni su moøniji.Psa 142:8 Izvedi iz tamnice duæu moju da zahvaljujem imenu tvojemu.Oko mene øe se okupiti pravednici zbog dobra æto si ga iskazao meni.

PSALAM 143Ponizna molitvaPsa 143:1 Psalam. Davidov. Jahve, sluæaj moju molitvu, u vjernostisvojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliæi!Psa 143:2 Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko œiv nije pravedanpred tobom!Psa 143:3 Duæmanin mi duæu progoni, o zemlju pritisnu œivot moj; utmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli.Psa 143:4 Duh moj veø zamire u meni, srce mi trne u grudima.Psa 143:5 Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, odjelima ruku tvojih razmiæljam.Psa 143:6 Ruke svoje za tobom pruœam, duæa moja kao suha zemlja zatobom œeåa.Psa 143:7 Usliæi me brzo, o Jahve, dah moj veø je na izmaku! Lica svojegpreda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze!Psa 143:8 Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mikaœi kojim øu krenuti jer k tebi duæu uzdiœem.Psa 143:9 Izbavi me, Jahve, od mojih duæmana, tebi ja se utjeçem.Psa 143:10 Nauçi me da vræim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobrineka me po ravnu putu vodi!Psa 143:11 Zbog imena svog, Jahve, poœivi me, zbog svoje pravednostiduæu mi izvedi iz tjeskobe!Psa 143:12 Po svojoj dobroti satri moje duæmane, uniæti sve mojetlaçitelje, jer ja sam sluga tvoj!

PSALAM 144Psa 144:1 Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uçi bojua prste ratu.Psa 144:2 On je ljubav moja i tvråava moja, zaætita moja, izbavitelj moj,ætit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!Psa 144:3 Æto je çovjek, o Jahve, da ga poznajeæ, æto li çedo ljudsko daga se spominjeæ?Psa 144:4 Poput daæka je çovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.Psa 144:5 Jahve, nagni svoja nebesa i siåi, takni bregove: i zadimit øese!Psa 144:6 Sijevni munjom i raspræi duæmane, odapni strijele i raspræi ih!Psa 144:7 Ruku pruœi iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, izæaka sinova tuåinskih:Psa 144:8 laœi govore usta njihova, a desnica krivo priseœe.Psa 144:9 Pjevat øu ti, Boœe, pjesmu novu, na harfi od deset œica sviratøu.Psa 144:10 Ti dajeæ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugusvojega. Od pogubna maçaPsa 144:11 spasi mene, oslobodi me iz ruke tuåinske; laœi govore ustanjihova,a desnica krivo priseœe.Psa 144:12 Daj da nam sinovi budu kao biljke æto rastu od mladostisvoje; a køeri naæe kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupov-lja;Psa 144:13 da nam œitnice budu pune svakog obilja, s plodovima sva-kojakim u izobilju;Psa 144:14 ovce naæe plodile se na tisuøe, plodile se beskrajno na naæimpoljima;

506stoka naæa neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstvani plaça na ulicama naæim!Psa 144:15 Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je JahveBog!

PSALAM 145Psa 145:1 Hvalospjev. Davidov. Slavit øu te, o Boœe, kralju moj, ime øutvoje blagoslivljati uvijek i dovijeka.Psa 145:2 Svaki øu dan tebe slaviti, ime øu tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.Psa 145:3 Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokuçiva je veliçinanjegova!Psa 145:4 Naraætaj naraætaju kazuje djela tvoja i silu tvoju navijeæta.Psa 145:5 Govore o blistavoj slavi tvoga veliçanstva i çudesa tvojaobjavljuju.Psa 145:6 Kazuju strahovitu silu djela tvojih, veliçinu tvoju pripovijedaju.Psa 145:7 Razglaæuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojojkliçu.Psa 145:8 Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdœbu, bogat dobrotom.Psa 145:9 Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.Psa 145:10 Neka te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti neka teblagoslivlju!Psa 145:11 Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govorePsa 145:12 da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstvatvoga.Psa 145:13 Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vjeçno, tvoja vladavina zasva pokoljenja. Vjeran je Jahve u svim rijeçima svojim i svet u svimsvojim djelima.Psa 145:14 Jahve podupire sve koji posrøu i pognute on uspravlja.Psa 145:15 Oçi sviju u tebe su uprte, ti im hranu dajeæ u pravo vrijeme.Psa 145:16 Ti otvaraæ ruku svoju, do mile volje sitiæ sve œivo.Psa 145:17 Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svimsvojim djelima.Psa 145:18 Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivajuiskreno.Psa 145:19 On ispunja œelje ætovatelja svojih, sluæa njihove vapaje ispasava ih.Psa 145:20 Jahve ætiti one koji njega ljube, a zlotvore sve øe zatrti.Psa 145:21 Neka usta moja kazuju hvalu Jahvinu i svako tijelo nekaslavi sveto ime njegovo - uvijek i dovijeka.

PSALAM 146Himna Bogu pomoønikuPsa 146:1 Aleluja! Hvali, duæo moja, Jahvu!Psa 146:2 Hvalit øu Jahvu sveg œivota svojeg. Dok me bude, Bogu svomøu pjevati.Psa 146:3 Ne uzdajte se u knezove, u çovjeka od koga nema spasenja!Psa 146:4 Iziåe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraøa i propadajusve misli njegove.Psa 146:5 Blago onom kome je pomoønik Bog Jakovljev, kome je ufanjeu Jahvi, Bogu njegovu,Psa 146:6 koji stvori nebo i zemlju, more i sve æto je u njima; koji ostajevjeran dovijeka,Psa 146:7 potlaçenima vraøa pravicu, a gladnima kruh daje. Jahveoslobaåa suœnje,Psa 146:8 Jahve slijepcima oçi otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahveljubi pravedne.Psa 146:9 Jahve ætiti tuåince, sirote i udovice podupire, a greænicimamrsi putove.Psa 146:10 Jahve øe kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena dokoljena. Aleluja!

PSALAM 147Psa 147:1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu naæem jerje sladak;svake hvale on je dostojan!Psa 147:2 Jahve gradi Jeruzalem, skuplja raspræene Izraelce.Psa 147:3 On lijeçi one koji su srca skræena i povija rane njihove.Psa 147:4 On odreåuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.Psa 147:5 Velik je naæ Gospodin i svesilan, nema mjere mudrostinjegovoj.Psa 147:6 Jahve pridiœe ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.

507Psa 147:7 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu naæem!Psa 147:8 Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kiæu sprema; daje dapo bregovima raste trava i bilje na sluœbu çovjeku.Psa 147:9 On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakøu.Psa 147:10 Za konjsku snagu on ne mari niti mu se mile bedra çovjeçja.Psa 147:11 Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotunjegovu.Psa 147:12 Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!Psa 147:13 On uçvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.Psa 147:14 On dade mir granicama tvojim, pæenicom te hrani najbol-jom.Psa 147:15 Besjedu svoju æalje na zemlju, brzo trçi rijeç njegova.Psa 147:16 Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.Psa 147:17 On sipa grad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.Psa 147:18 Rijeç svoju poæalje i vode se tope; duhnu vjetrom i vodeotjeçu.Psa 147:19 Rijeç svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.Psa 147:20 Ne uçini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje neobjavi! Aleluja!

PSALAM 148Nebo i zemlja hvale JahvuPsa 148:14 Aleluja! Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama!Psa 148:2 Hvalite ga, svi anåeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove!Psa 148:3 Hvalite ga, sunce i mjeseçe, hvalite ga, sve zvijezde svjet-losne!Psa 148:4 Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim!Psa 148:5 Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postadoæe.Psa 148:6 Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neøe proøi.Psa 148:7 Hvalite Jahvu sa zemlje, nemani morske i svi bezdani!Psa 148:8 Ognju i grade, snijeœe i maglo, olujni vjetre, æto rijeç njegovuizvræavaæ!Psa 148:9 Gore i svi breœuljci, plodonosna stabla i svi cedrovi!Psa 148:10 Zvijeri i sve œivotinje, gmizavci i ptice krilate!Psa 148:11 Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski!Psa 148:12 Mladiøi i djevojke, starci s djecom zajedno:Psa 148:13 neka svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo imeuzviæeno! Njegovo veliçanstvo zemlju i nebo nadvisuje,Psa 148:14 on podiœe snagu svom narodu, on proslavlja svete svoje,sinove Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja!

PSALAM 149Pobjedniçka pjesmaPsa 149:1 Aleluja! Pjevajte Jahvi pjesmu novu i u zboru svetih hvalunjegovu!Psa 149:2 Neka se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom nekaklikøu sinovi Siona!Psa 149:3 Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citarom neka gaslave!Psa 149:4 Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjençava ponizne!Psa 149:5 Neka se sveti raduju u slavi, neka kliçu s leœaja svojih!Psa 149:6 Neka im pohvale Boœje budu na ustima, maçevi dvosjekli urukamaPsa 149:7 da nad pucima izvræe odmazdu i kaznu nad narodima;Psa 149:8 da im kraljeve bace u lance, a odliçnike u okove gvozdene;Psa 149:9 da na njima izvræe sud davno napisan - neka bude na çastsvim svetima njegovim! Aleluja!

PSALAM 150Zavræni hvalospjevPsa 150:1 Aleluja!Psa 150:2 Hvalite Boga u Svetiætu njegovu, slavite ga u veliçanstvusvoda nebeskog!Psa 150:3 Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskra-jne veliçine njegove!Psa 150:4 Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citarom!Psa 150:5 Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim ifrulom!Hvalite ga cimbalima zvuçnim, slavite ga cimbalima gromkim!Sve æto god diæe Jahvu neka slavi! Aleluja!

508

MUDRE IZREKEMIz 1:1 Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog:MIz 1:2 da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne rijeçi;MIz 1:3 da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost;MIz 1:4 da se dade pamet neiskusnima, mladiøu znanje i umijeøe;MIz 1:5 kad mudar çuje, da umnoœi znanje, a razuman steçe mudrijemisli;MIz 1:6 da razumije izreke i prispodobe, rijeçi mudraca i njihove zagon-etke.MIz 1:7 Strah je Gospodnji poçetak spoznaje, ali ludi preziru mudrost ipouku. Kloniti se loæa druætvaMIz 1:8 Posluæaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svojemajke!MIz 1:9 Jer øe ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata.MIz 1:10 Sine moj, ako te greænici mame, ne pristaj;MIz 1:11 ako bi rekli: “Hodi s nama, da vrebamo krv, çekamo u zasjedinevina ni za æto;MIz 1:12 da ih progutamo œive kao carstvo smrti i cijele kao one kojisilaze u grob;MIz 1:13 naplijenit øemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuøe plijenom;MIz 1:14 bacat øeæ s nama svoj œdrijeb, svi øemo zajedno imati jednukesu.”MIz 1:15 Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.MIz 1:16 Jer na zlo trçe svojim nogama i hite prolijevati krv.MIz 1:17 Jer uzalud je razapinjati mreœu pred oçima svima pticama.MIz 1:18 A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu œivotu.MIz 1:19 Takva je sudba svih lakomih na ruœan dobitak: on ih œivotastane.Opomena nemarnimaMIz 1:20 Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diœe svoj glas;MIz 1:21 propovijeda po buçnim uglovima, na otvorenim gradskimvratimagovori svoje rijeçi:MIz 1:22 “Dokle øete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle øe podsmjevaçimabiti milo podsmijevanje, i dokle øe bezumnici mrziti znanje?MIz 1:23 Posluæajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam,hoøu vas pouçiti svojim rijeçima.MIz 1:24 Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pruœala sam ruku, ali jenitkone opazi.MIz 1:25 Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste posluæali mojeopomene;MIz 1:26 zato øu se i ja smijati vaæoj propasti, rugat øu se kad vas obuzmetjeskoba:MIz 1:27 kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kaovihor, kad navali na vas nevolja i muka.MIz 1:28 Tada øe me zvati, ali se ja neøu odazvati; traœit øe me, ali meneøe naøi.MIz 1:29 Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg strahaMIz 1:30 niti su posluæali moj savjet, nego su prezreli svaku mojuopomenu.MIz 1:31 Zato øe jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta.MIz 1:32 Jer glupe øe ubiti njihovo odbijanje, a nemar øe upropastitibezumne.MIz 1:33 A tko sluæa mene, bezbriœan ostaje i spokojno œivi bez strahaod zla.”Zaætita od loæa druætvaMIz 2:1 Sine moj, ako primiæ moje rijeçi i pohraniæ u sebi moje zapovi-jedi,MIz 2:2 i uhom svojim osluhneæ mudrost i obratiæ svoje srce razboru;MIz 2:3 jest, ako prizoveæ razum i zavapiæ za razborom;MIz 21:4 ako ga potraœiæ kao srebro i tragaæ za njim kao za skrivenimblagom -MIz 2:5 tada øeæ shvatiti strah Gospodnji i naøi øeæ Boœje znanje.MIz 2:6 Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razbori-tost.MIz 2:7 On pravednicima pruœa svoju pomoø, ætit je onih koji hode ubezazlenosti.

509MIz 2:8 Jer on ætiti staze pravde i çuva pute svojih poboœnika.MIz 2:9 Tada øeæ shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra,MIz 2:10 jer øe mudrost uøi u tvoje srce i spoznaja øe obradovati tvojuduæu.MIz 2:11 Oprez øe paziti na te i razboritost øe te çuvati:MIz 2:12 da te izbavi od zla puta, od varava çovjeka,MIz 2:13 od onih koji ostavljaju staze poætenja te idu mraçnim putovima;MIz 2:14 koji se vesele çineøi zlo i likuju u opaçinama zloøe;MIz 2:15 kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima;MIz 2:16 da te izbavi od preljubnice i od tuåinke koja laska rijeçima;MIz 2:17 koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svogaBogaMIz 2:18 jer joj kuøa tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima.MIz 2:19 Tko god zalazi k njoj ne vraøa se nikad i ne nalazi viæe putoveœivota.MIz 2:20 Zato idi putem çestitih i drœi se staza pravedniçkih!MIz 2:21 Jer samo øe pravedni nastavati zemlju i bezazleni øe ostati nanjoj.MIz 2:22 A opake øe zbrisati sa zemlje i bogohulnike iæçupati iz nje.Put do mudrostiMIz 3:1 Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka çuvamoje zapovijedi,MIz 3:2 jer øe ti produljiti dane i œivotne godine i podariti spokojstvo.MIz 3:3 Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata,upiæi ih na ploçu srca svoga.MIz 3:4 Tako øeæ steøi ugled i uspjeti pred Boœjim i ljudskim oçima.MIz 3:5 Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.MIz 3:6 Misli na njega na svim svojim putovima i on øe ispraviti tvojestaze.MIz 3:7 Ne umiæljaj da si mudar: boj se Jahve i kloni se zla.MIz 3:8 To øe biti lijek tvome tijelu i okrepa tvojim kostima.MIz 3:9 Çasti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta.MIz 3:10 I tvoje øe œitnice biti prepune i tvoje øe se kace prelijevati novimvinom.MIz 3:11 Sine moj, ne odbacuj Jahvine opomene i nemoj da ti omrznenjegov ukor.MIz 3:12 Jer koga Jahve ljubi onoga i kori, kao otac sina koga voli.Radosti mudracaMIz 3:13 Blago çovjeku koji je stekao mudrost i çovjeku koji je zadobiorazboritost.MIz 3:14 Jer bolje je steøi nju nego steøi srebro, i veøi je dobitak ona i odzlata.MIz 3:15 Skupocjenija je od bisera, i æto je god tvojih dragocjenosti, snjome se porediti ne mogu;MIz 3:16 dug joj je œivot u desnoj ruci, a u lijevoj bogatstvo i çast.MIz 3:17 Njezini su putovi putovi miline i sve su njene staze pune spokoja.MIz 3:18 Œivotno je drvo onima koji se nje drœe i sretan je onaj tko jezadrœi.MIz 3:19 Jahve je mudroæøu utemeljio zemlju i umom utvrdio nebesa;MIz 3:20 njegovim su se znanjem otvorili bezdani i oblaci osuli rosom.MIz 3:21 Sine moj, ne gubi to iz oçiju, saçuvaj razbor i oprez.MIz 3:22 I bit øe œivot tvojoj duæi i ures vratu tvome.MIz 3:23 Bez straha øeæ tada kroçiti svojim putem i noga ti se neøespoticati.MIz 3:24 Kad legneæ, neøeæ se plaæiti, i kad zaspiæ, slatko øeæ snivati.MIz 3:25 Ne boj se nenadne strahote ni nagle propasti kad stignebezboœnike.MIz 3:26 Jer øe ti Jahve biti uzdanje i çuvat øe nogu tvoju od zamke.MIz 3:27 Ne uskrati dobroçinstva potrebitim kad god to moœeæ uçiniti.MIz 3:28 Ne reci svome bliœnjemu: “Idi i doåi opet, sjutra øu ti dati”, kadmoœeæ veø sada.MIz 3:29 Ne kuj zla svome bliœnjemu dok on bez straha kod tebe boravi.MIz 3:30 Ne pravdaj se ni s kim bez razloga ako ti nije uçinio nikakva zla.MIz 3:31 Nemoj zavidjeti nasilniku niti slijediti njegove pute,MIz 3:32 jer su Jahvi mrski pokvarenjaci, a prisan je s pravednima.MIz 3:33 Jahvino je prokletstvo na domu bezboœnika, a blagoslov ustanu pravednika.MIz 3:34 S podsmjevaçima on se podsmijeva, a poniznima dariva milost.MIz 3:35 Mudri øe baætiniti çast, a bezumnici snositi sramotu.Izbor mudrostiMIz 4:1 Sluæajte, djeco, pouku oçevu i pazite kako biste spoznali mudrost,

510MIz 4:2 jer dobar vam nauk dajem: ne prezrite moga naputka.MIz 4:3 I ja sam bio sin u svoga oca i njeœan jedinac u svoje matere;MIz 4:4 i mene je on uçio i govorio mi: “Zadrœi moje rijeçi u svojem srcu,poætuj moje zapovijedi i œivjet øeæ.MIz 4:5 Steci mudrost, steci razbor, ne smeøi ih s uma i ne odstupi odrijeçi mojih usta.MIz 4:6 Ne ostavljaj je i çuvat øe te; ljubi je i obranit øe te.MIz 4:7 Poçetak je mudrosti: steci sebi mudrost i svim svojim imanjemsteci razboritost.MIz 4:8 Veliçaj je i uzvisit øe te; donijet øe ti çast kad je prigrliæ.MIz 4:9 Stavit øe ti ljupki vijenac na glavu, i obdarit øe te krasnom kru-nom.”MIz 4:10 Posluæaj, sine moj, primi moje rijeçi i umnoœit øe se godinetvojeg œivota.MIz 4:11 Pouçih te putu mudrosti, navratih te na prave staze;MIz 4:12 neøe ti se zapletati koraci kad staneæ hoditi; potrçiæ li, neøeæposrnuti.MIz 4:13 Çvrsto se drœi pouke, ne puætaj je, çuvaj je, jer ona ti je œivot.MIz 4:14 Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca.MIz 4:15 Ostavi ga, ne hodi njime; kloni ga se i zaobiåi ga.MIz 4:16 Jer oni ne spavaju ako ne uçine zla, i san im ne dolazi ako kogane obore.MIz 4:17 Jer jedu kruh opaçine i piju vino nasilja.MIz 4:18 A pravedniçka je staza kao svjetlost svanuøa, koja je sve jas-nija do potpunog dana.MIz 4:19 A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o æto øe se spotaknuti.MIz 4:20 Sine moj, pazi na moje rijeçi, prigni uho svoje mojim besje-dama.MIz 4:21 Ne gubi ih nikad iz oçiju, pohrani ih usred srca svoga.MIz 4:22 Jer su œivot onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelunjihovu.MIz 4:23 A svrh svega, çuvaj svoje srce, jer iz njega izvire œivot.MIz 4:24 Drœi daleko od sebe laœna usta i udalji od sebe usne prijevarne.MIz 4:25 Neka tvoje oçi gledaju u lice i neka ti je pogled uvijek prav.MIz 4:26 Pazi na stazu kojom kroçiæ i neka ti svi putovi budu pouzdani.MIz 4:27 Ne skreøi ni desno ni lijevo, drœi svoj korak daleko oda zla.Izbjegavanje preljubnice i prava ljubav mudracaMIz 5:1 Sine moj, çuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritostiMIz 5:2 da saçuvaæ oprez, da ti usne zadrœe znanje.MIz 5:3 Jer s usana œene preljubnice kaplje med i nepce joj je glaåe odulja,MIz 5:4 ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oætra kao dvosjekli maç.MIz 5:5 Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.MIz 5:6 Ona ne pazi na put œivota, ne mari æto su joj staze kolebljive.MIz 5:7 Zato me sada posluæaj, sine, i ne odstupaj od rijeçi mojih usta.MIz 5:8 Neka je put tvoj daleko od nje i ne pribliœuj se vratima njezinekuøe,MIz 5:9 da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;MIz 5:10 da se ne bi tuåinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zasluœba neode u tuåu kuøu;MIz 5:11 da ne ridaæ na koncu kad ti nestane tijela i putiMIz 5:12 i da ne kaœeæ: “Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srcepreziralo ukor!MIz 5:13 I ne sluæah glasa svojih uçitelja, niti priklonih uho onima æto mepouçavahu.MIz 5:14 I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!”MIz 5:15 Pij vodu iz svoje nakapnice i onu æto teçe iz tvoga studenca.MIz 5:16 Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teøi ulicama?MIz 5:17 Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuåinaca koji su uza te.MIz 5:18 Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa œenom svojemladosti:MIz 5:19 neka ti je kao mila koæuta i ljupka gazela, neka te grudi njeneopajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!MIz 5:20 Ta zaæto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuåinkinjedra?MIz 5:21 Jer pred Jahvinim su oçima çovjekovi putovi i on motri svenjegove staze.MIz 5:22 Opakoga øe uhvatiti njegova zloøa i sapet øe ga uœad njegovihgrijeha.MIz 5:23 Umrijet øe jer nema pouke, propast øe zbog svoje golemegluposti.