Upload
others
View
0
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
TA članci | e mail: [email protected] | Maja Pavlov PTSTA psihoterapeut i NLP trener | www.hrio.co www.majapavlov.com 1
Ego stanja i transfer
Karlo Moizo
Rezime
Strukturna analiza dve vrste transfera je predstavljena uz kliničke primere.
R2 transfer je predstavljen kao ponovno ozakonjenje stvarnih reketa i igara koje se igraju
sa roditeljima onako kako ih je pacijent opažao i kako ih se seda; pristupačan je za terapijski
pristup usmeren na strukture prvog reda.
R transferi (R+ i R-) predstavljeni su kao projekcije dobrih, odnosno loših objekata usled
nezrelog R funkcionisanja (uglavnom granična stanja i patološki narcizam). Ova stanja nisu
prihvatljiva za O2 dekontaminaciju, za D2 novu odluku, ili za prevaspitavanje; zato opisujemo novu
metodologiju, TA psihodinamički pristup, koji bi se koristio u ovakvim slučajevima.
Uvod
U proteklih pet godina teorijska i klinička istraživanja na Institutu za TA u Rimu su
posvedena analizi transfernih i kontratransfernih aspekata u terapiji pacijenata sa graničnim
poremedajem i narcističkim pacijentima (Moiso, 1983; Novelino, 1984). Istražujudi dinamiku
transfernih transakcija koje su u pozadini (Bern, 1966), a koje se javljaju tokom terapije
transakcione analize, uočio sam da postoje dva različita tipa transfera. Jedan se zasniva na
projekciji materijala inkorporiranih iz spoljašnjih izvora (R2 transfer), a drugi se zasniva na
projekciji ranijeg materijala proisteklog iz objektnih introjekata infantilnog ega (R transfer)
(Hajkin, 1980).
Prethodno navedeno je prisutno kod neurotičnih pacijenata, kod kojih je izražavanje
prenesenog materijala pokazatelj sekundarnog procesa razmišljanja. Ono se kasnije karakteriše
regresijom primarnog procesa razmišljanja (Rapaport, 1957), uglavnom indirektno ispoljenih
u fantazijama, snovima, greškama u govoru, i direktno - kroz ispade. Ovaj drugi tip je
prisutan kod pacijenata sa graničnim poremedajem i kod narcističkih pacijenata. Svaki
transfer je tipičan za dijagnostičku kategoriju, iako regresiju tokom terapije može ispoljiti
svaki pacijent.
Postoji očigledna karakteristika kojom se razlikuje regresivni kvalitet u R2 projekciji od R
projekcije: dostupnost procesu mišljenja i korišdenje projektovanog materijala. U R2 transferu
TA članci | e mail: [email protected] | Maja Pavlov PTSTA psihoterapeut i NLP trener | www.hrio.co www.majapavlov.com 2
neurotični klijent de pokušati da angažuje terapeuta u produbljivanju klijentovog sopstvenog
skripta, provocirajudi odgovor ili interpretirajudi ga kao da dolazi iz negativnog Roditelja, Kritičkog
ili Negujudeg predstavnika spoljašnjeg introjektovanog objekta. U R transferu, pacijentova
percepcija terapeuta (i projekcija) bide usmerena na svemodan ili sadistički uništavajudi unutrašnji
objekat.
Analizu transfera u okviru TA započeo je Erik Bern. U Transakcionoj analizi u
psihoterapiji (1961) on potvrđuje da „skript pripada carstvu fenomena transfera“ (str. 116).
U Principima grupnog tretmana (1996), dok opisuje grupnu sliku, Bern naglašava da
ispitivanje transakcionih, funkcionalnih uloga, kao i uloga libida koje drugi članovi grupe
(posebno terapeut) ispunjavaju, za pacijenta je „pitanje pažljive i sistematske analize
psihodinamike njegovih transakcionih stimulusa i odgovora“ (str. 154).
Za mene je ova izjava bila poziv na analizu psihodinamike mojih pacijenata, počevši od
analize njihovih transakcija transfera (slika 1).
Odavde sam se pomerio ka analizi transfernog odnosa. Taj odnos je klinički definisan
kao odnos u kojem pacijent, da bi ponovo proživeo odnos roditelj-dete, ili primitivni objektni
odnos, projektuje na terapeuta svoje ego stanje Roditelja (R2 ili R).
Slika 1.
Analiza transfernih transakcija
One su projektovane na ekran koji je postavljen preko terapeuta (Dete - 4 projektovane
poruke Roditelja) (slika 2).
TA članci | e mail: [email protected] | Maja Pavlov PTSTA psihoterapeut i NLP trener | www.hrio.co www.majapavlov.com 3
Slika 2.
Analiza transfernog odnosa
U kliničkom radu sam otkrio da analiza svesno projektovanog Roditelja (R2) i
nesvesno projektovanog Roditelja (R) predstavlja suštinsku komponentu tretmana skripta.
Verujem da je ova analiza neophodna kako bismo postali potpuno svesni granica između
sebe i drugih, odnosno granica sopstvenih projekcija.
Posmatranje ovih procesa vodi ka tri generalizacije: 1) „drama transfer“ (Bern, 1961)
posebna je adaptacija skripta koja se javlja u terapiji skripta, uz pojavu specifičnog transfernog
odnosa; 2) materijal projektovan na terapeuta može biti preedipalni introjekt (R), ili postedipalni
(R2); i 3) da bi se ostvarilo strukturalno izlečenje, odnosno stabilni identitet Odraslog, kroz
restrukturiranje oštedenih ego stanja, često je neophodno analizirati i rešiti transferni odnos
između pacijenta i terapeuta. Takvo rešenje je neophodno za pacijenta kako bi shvatio svoje
motive i motivaciju za biranje, i kako bi razvio sposobnost da izabere najbolje dostupne opcije,
kao i da efikasno upravlja frustracijama proisteklim iz opcija koje nisu dostupne.
Pregled strukturne teorije
Sa strukturne tačke gledišta, kao što je prethodno spomenuto, postoje dva ego stanja
koja se mogu projektovati: R i R2. R2 ego stanje je introjekcija roditeljskih figura u potpunosti,
odnosno ego stanja njihovog Roditelja, Odraslog i Deteta (Bern, 1966). Ovaj proces se odigrava
pratedi edipalno rešenje, odnosno nakon nastanka sekundarnog procesa mišljenja. Projekcija R2
TA članci | e mail: [email protected] | Maja Pavlov PTSTA psihoterapeut i NLP trener | www.hrio.co www.majapavlov.com 4
je onda prisutna i aktivna kod neurotičnih pacijenata. Tokom transakcionog analitičkog
tretmana sa ovom projekcijom de se raditi na različite načine, uključujudi svesnost i razmišljanje
Odraslog: konfrontacija otpisivanja, analiza igre, analiza ego stanja, itd. Sve je ovo mogude zato
što ovi pacijenti razvijaju transfer koji je bez ozbiljnih razvojnih oštedenja O2 (Valerštajn, 1967).
Ego stanje R je veoma rana struktura, postavka koja se čini da počinje u prvim trenucima
simbiotskog vezivanja sa majkom (Hajkin, 1980). Kroz faze vezivanja-odvajanja-ponovnog
vezivanja, ego stanje Deteta formira strukturu Roditelja (R) podeljenu na dve
podstrukture (R+ i R-). Ove dve podstrukture de biti, više ili manje, integrisane i priznate u
zavisnosti od efikasnosti roditeljstva majke u procesu separacije – individuacije (Hajkin, 1980).
Tada je teorijski ispravno da se postulira da je R sastavljena od internalizovanih
objektnih odnosa u kojima je podela na dobre i loše objekte (R+ i R-) - faza sazrevanja koja
proističe iz nedostatka integrativnog kapaciteta u O2. Ova pretpostavka o R je u skladu i sa TA
teorijom da je Roditelj u Detetu samogenerisan kao odgovor na razradu Somatskog Deteta -
Malog Profesora, pratedi roditeljske reakcije (Vulams i Braun, 1978), kao i sa psihoanalitičkom
teorijom objektnih odnosa (Klajn, 1957). Pored toga, ovo cepanje na „dobro“ i „loše“ je priznao i
Erik Bern (1972) koji ih je zvao „Kuma vila“ i „Majka veštica“.
Gore opisana usklađenost formira specifičan teorijski most između strukturne analize u
TA i psihoanalitičke teorije konstantnosti objekta. Zato je mogude opisati i primeniti TA pristup i
na organizaciju granične ličnosti i narcističke ličnosti (Kernberg, 1981), kada korišdenje drugih
TA pristupa sa ranom strukturnom patologijom retko obezbeđuje zadovoljavajude rezultate.
Klinička teorija
Iz kliničke perspektive, cepanje R u R- i R+, koje je prvo predstavljalo fazu sazrevanja, a
zatim oštedenje u integraciji, odbrambeni je deo koji štiti Odraslog (O2) od unutrašnjeg
psihičkog konflikta. Ovo se postiže razdvajanjem libidalno određene introjekcije i identifikacije
od onih koje su determinisane kao agresivne. Odbrambeno cepanje se kod graničnog
poremedaja ličnosti održava aktiviranjem alternativnih kontradiktornih R ego stanja, a kod
narcističkih ličnosti poricanjem odbrambenog mehanizma u odnosu na R-. Održavanje cepanja
je neophodna odbrana kako bi se izbegla ekstremna anksioznost usled nerešive ambivalencije.
Pojedinac koji nije integrisao R+ i R- u terapiji nastojade da projektuje na terapeuta jednu
ili drugu od ovih struktura. Na primer, u slučaju narcizma, klijent de na početku terapije
projektovati R+ kako bi formirao pseudo-vezivanje, koje je zbog nesposobnosti da zavisi od
internalizovanih objekata neophodno da bi se ispunile njegove težnje da idealizuje terapeuta od
kojeg očekuje narcističke nadoknade (Kernberg, 1981).
TA članci | e mail: [email protected] | Maja Pavlov PTSTA psihoterapeut i NLP trener | www.hrio.co www.majapavlov.com 5
Važno je napomenuti da kod narcističkih ličnosti R+ pacijent projektuje na terapeuta
idealizovanu sliku samog sebe koju je izgradio i prisvojio kao nadoknadu za stvarnu majčinsku
sliku, a ne zreliju idealizaciju stvarnog negujudeg Roditelja.
U slučaju narcizma, u prvoj fazi terapije ne postoji projekcija na R- zato što narcis koristi
odbrambeni mehanizam poricanja u odnosu na ovu podstrukturu. U slučaju granične organizacije
ličnosti poricanje se menja, zato što se evolutivno zastoj odigrava ranije nego kod narcističke
ličnosti, odnosno kada se i dalje moglo katektirati u R+ i R- jedno za drugim tako da budu
percipirani kao jedan R koji uzima „sve loše“ ili „sve dobre“ aspekte.
Pacijent sa graničnim poremedajem onda projektuje izmenjeni R+ i R. R+ se projektuje
zbog želje da se dobije simbiotsko stapanje sa idealizovanim omnipotentnim „sve dobrim“
Roditeljem, i da bi se zaštitio od „lošeg“ objekta (u TA možemo redi da on traži ogledalo svoje
Kuma vile da bi se odbranio od svoje Veštice). Druga vrsta projekcije (R-) služi da se
eksternalizuje „sve loši“ agresivni self, kao i slike objekta. Pacijent de reagovati na terapeuta
besom i mogudim nasiljem zato što je projektivna percepcija terapeuta opasna, osvetnička, i
fizički i emocionalno odsutna.
Posledice transfernog odnosa, i kod granične i kod narcističke patologije, sa svojim
neintegrisanim ego stanjima R, predstavljaju otpor i prema prevaspitavanju i prema pozivu da
se radi na projekciji (npr. „Postavi svoju majku na ovu stolicu i razgovaraj sa njom“). Za klijenta
sa graničnim poremedajem, gde je cepanje uspostavljeno u vrlo ranoj fazi razvoja, kada ego
granice nisu bile stabilne, kao i za narcističkog klijenta, čija se grandioznost širi toliko da
obuhvata terapeuta, neintegrisani R dovodi do ekstremno visokog nivoa anksioznosti u svetlu
ovih terapijskih pristupa.
Istraživanje tih otpora vodi ka razvoju onoga što zovemo Psihodinamički TA pristup. U tom
pristupu terapeut, prihvatajudi pseudo-simbiotski transferni odnos, sa pacijentom pažljivo
analizira one prikrivene poruke koje deluju kao da su namenjene njemu (transferne transakcije)
da bi se razotkrila prava priroda transfernog odnosa i sadržaj projektovane Roditeljske strukture
(R2 i R). Terapeut mora pažljivo da prati kontratransferne reakcije i transakcije, posebno da bi se
razumelo i dalo značenje pacijentovim naporima „da prisili analitičara da se ponaša tačno kako
pacijent želi da ga vidi“ (Kernberg, 1981). On može da se ponaša kao stvarni roditelj, poželjni
self kao roditelj, beznačajan roditelj, zloban roditelj, višestruki roditelj, ili šta god da čini sadržaj
roditeljski projektovane strukture.
U TA terminima počinjemo sa pravom transakcionom analizom, zatim igramo igru i
vršimo analizu reketa u kojoj je cilj da se identifikuju transferni aspekti i ponovno prisvoje
projektovani materijali. Nakon što je pacijent ostvario O2 razumevanje prisutnih procesa u
TA članci | e mail: [email protected] | Maja Pavlov PTSTA psihoterapeut i NLP trener | www.hrio.co www.majapavlov.com 6
terapijskom okruženju i skripta, nastavljamo sa radom na novoj odluci (Goulding, 1979). Kod
transferne psihoze, karakteristične komplikacije u tretmanu pacijenta sa organizacijom granične
ličnosti koriste se za prevaspitavanje (Šif, 1975; Čilds-Govel, 1979).
Veoma bogat i važan fokus u radu sa psihodinamičkim TA pristupom je rukovođenje
kontratransferom (Novelino, 1984). Tokom posmatranja dobro obučenih trenera i učesnika
konferencija, otkriveno je da transferne reakcije reflektuju pacijentove probleme daleko više
nego bilo koji specifičan aspekt skripta analitičara. Opšti princip je da se pažljivo prikaže
terapeutov emocionalni odgovor na pacijenta, koji svrhovito deluje kao „aktivno ogledalo
transfera“. Ovaj proces favorizuje i uspostavljanje Odraslog - 4 transakcije Odraslog i
ponovno prisvajanje projektovanog materijala.
Postoje dva tipa kontratransferne reakcije: identifikacija terapeuta sa odgovarajudim ego
stanjem pacijenta i/ili identifikovanje terapeuta sa projektovanim delom pacijenta. Ova otkrida
odgovaraju Rekerovim (1957) konceptima „dosledne identifikacije“ i „komplementarne
identifikacije“. Princip je da, što pacijent više proživljava D, primitivne impulse, više de ih terapeut
osetiti (dosledna identifikacija). U ovome leži velika mogudnost za vešte TA terapeute da
pomognu pacijentu da promeni svoj skriptni protokol uvođenjem D2 promene, korišdenjem
ublaženog iskustva terapijske situacije.
Krajnji cilj rada na R+ i R- transferima je da se pacijentu dozvoli da prepozna, a zatim i
integriše R+ i R- u jedan R, gde „negativni“ i „pozitivni“ aspekti postoje zajedno. Ovaj proces
de kasnije omoguditi rad na novoj odluci, što je neophodno da bi se rešili problemi u vezi sa
narušenim funkcionisanjem R2 i O2. Dinamični i socijalni pokazatelj, koji su dokaz da je cilj
dosegnut, obezbeđeni su pacijentovim novim kapacitetom da nastavi da voli osobu prema
kojoj u nekom trenutku oseda bes.
Klinički aspekt: različiti tipovi transfera
R2 Transfer (Slika 3)
U ovom tipu transfera pacijent projektuje ego stanja realnih roditelja na ekran ispred
terapeuta eksterno izražavajudi unutrašnji dijalog između R2 i D2. On onda oseda i izražava ka
terapeutu ta osedanja, manifestuje te potrebe i aktivira takve vrste reketa i igara koje su
primer njegovog izvornog odnosa sa roditeljskim figurama.
TA članci | e mail: [email protected] | Maja Pavlov PTSTA psihoterapeut i NLP trener | www.hrio.co www.majapavlov.com 7
Slika 3.
R2 Transfer
U ovoj situaciji možemo identifikovati negativni transfer kada pacijent postavljajudi igru
sa terapeutom pokušava da dobije iste frustracije koje je dobio od stvarnog roditelja. To čini
aktiviranjem onih procesa kojima se podstiču iskustva koja produbljuju njegov skript (kao i,
naravno, uslovljavajudi stroukovi koji ga osnažuju). Na istom nivou možemo identifikovati
pozitivni transfer kada pacijent traži da dobije te dozvole i stroukove od terapeuta, koje inače
nije dobio od svog izvornog okruženja. Terapijski pristup zahteva pažljivu analizu transakcija kao
i funkciju reket sistema (Erskin i Zalcman, 1979). U ovoj tački pacijent više reaguje emocionalno i
bihejvioralno na svoju projekciju nego na stvarno ponašanje terapeuta. Terapijska strategija de se
vezati za pokazivanje i dovešde do rešavanja prepreke prvog reda (Golding, 1974) ili adaptivne
prepreke (Moizo, 1979) koju je obeležila prepreka sa terapeutom.
Klinički primer
Fil: „Danas se baš loše osedam. Kaži mi šta mogu da uradim.“
Terapeut: „Šta bi ti želeo da uradiš u vezi sa tim?“
Fil: „Opet ti! Uvek zavisi od mene da sve uradim sam!“ (Dete je projektovalo transfernu
transakciju Roditelja) (U ovom trenutku je Fil ponovo definisao terapeutovu poruku zbog
projektivnog iskrivljavanja opažajudi da odgovor dolazi od terapeutovog ego stanja
Roditelja).
Terapeut: „File, sedi ovde i zamisli da jedan od tvojih roditelja sedi na stolici ispred tebe.“
Fil: (D sedi u stolici gledajudi R) „Danas se zaista osedam loše.“
TA članci | e mail: [email protected] | Maja Pavlov PTSTA psihoterapeut i NLP trener | www.hrio.co www.majapavlov.com 8
Terapeut: „Govori mu da se osedaš loše sve dok ne budeš video ko odgovara.“
Fil: „To je moj otac.“
Terapeut: „Slušaj šta ti otac odgovara.“
Fil: (menja stolicu) „Potrebno je da sam rešiš svoje probleme. Muškarac ne sme da zavisi od
drugih ljudi!“
Terapeut: (nastavlja da radi na novoj odluci, proživljavanjem situacije, izražavajudi prvo njegov
bes, onda strah, i na kraju tražedi pomod) (Moizo, 1984)
Fil: (usvaja dozvolu da otvoreno pita za ono što želi, prepoznajudi da to može da uradi iako mu
to otac nije dozvolio zbog sopstvenih ograničenja i skripta).
Terapeut: „File, hajde da u ovom trenutku zajedno analiziramo (osnažujude odobrenje)
transakcije sa kojima počinješ svoj rad (ovde nastavlja sa objašnjavanjem fenomena transferne
projekcije korišdenjem sheme na slici 3).
b R1+
d
c
a
R1+
Slika 4: R1 transfer tipa A (R1 +)
a = unutrašnji dijalog
b = projektovana struktura
c = socijalna transakcija
d = prenos poruke (skrivena transakcija)
TA članci | e mail: [email protected] | Maja Pavlov PTSTA psihoterapeut i NLP trener | www.hrio.co www.majapavlov.com 9
Ovde pacijent projektuje sliku idealnog omnipotentnog Roditelja (R+) na terapeuta.
Često je to slika njega samog fiksirana u kulminaciji faze normalnog narcizma (Kohut, 1971). Zbog
toga je ovaj tip transfera najčešdi kod narcističke ličnosti.
U R+ transferu pacijent otpisuje stvarnu ličnost terapeuta u naporu da izbegne
priznavanje terapeutovih nedostataka, kako bi zaštitio sebe od suprotstavljanja sopstvenim
potrebama, kao i od očaja povezanog sa osedajem odbačenosti. Tako projektuje na terapeuta
svedobri omnipotentni self, izvor trenutnog i večnog zadovoljstva, kao i apsolutni model prema
kojem može težiti. Terapijski pristup, bar u prvoj fazi terapije, zasniva se na pomodi pacijentu da
ponovo prisvoji R+ koje projektuje na terapeuta.
Ovim se izbegava reakcija bežanja koja bi pratila odvajanje od dobrog objekta (R+), uz
istrajnost lošeg objekta (R-) i bespomodnost D1. Mehanizam koji izaziva reakciju bežanja je taj da
pacijent projektujudi svoj R+, u stvari ulazi u simbiotski odnos. Klijent de ostati bez zaštite od
svog destruktivnog R-. On de onda opaziti sebe kao „strašnog“, „opasnog“ ili „zlog“ (R-). Da bi se
odbranio, bide mu potrebno da opazi terapeuta na ovaj način, zbog osedaja „napuštenosti“.
R+ projekcija, i iz tog proistekla simbioza, pre svega su sredstva za zaštitu kod pacijenta
koji, samo naizgled, traži savršenstvo u terapeutu. U realnosti on je u potrazi za ogledanjem i za
svojim savršenstvom, kako bi zaštitio sebe od svojih agresivnih impulsa. Zaštitnička grandioznost
sadržana u projekciji uopšteno se posmatra kao idealizacija terapeuta. Ako se suočava sa igrom
„Vau, baš si predivan, gospodine Profesore“ prerano ili previše naglo, to dovodi do odbrambenog
napuštanja terapije. Ako terapeut odbija da bude opažen kao gospodin Murgatroid, ne uspeva da
održi funkciju transfernog ogledala za pacijenta (Kohut, 1971).
Kao zaključak, terapija de u ovoj fazi imati za cilj da pomogne pacijentu da osnaži svoje
narcisoidne odbrane, a da pritom ne povredi svoju idealizovanu sliku terapeuta.
Klinički primer
Ovaj primer je sastavljen od dve različite faze u terapiji narcističkog pacijenta. U prvoj
fazi, otprilike četiri meseca nakon početka terapije, postojao je R+ transfer. Terapijska strategija
je bila da se osnaže klijentove odbrane kako bi mu dozvolile da povrati određenu narcističku
ravnotežu. U drugoj fazi je bio prisutan R- transfer, i to de biti ilustrovano slededim primerom:
Maksimilijan: (gledajudi terapeuta) „Vidim da si uvek u dobroj formi i da si pun
razumevanja.“ (obratite pažnju da su ostvarene posledice „Nemoj biti zdrav“ i „Nemoj biti“
zabrana osporene, i da transfer ogledalom reflektuje aktiviranje grandioznog selfa).
Terapeut: „Maks, šta pokazuješ sebi ovom afirmacijom?“
TA članci | e mail: [email protected] | Maja Pavlov PTSTA psihoterapeut i NLP trener | www.hrio.co www.majapavlov.com 10
Maksimilijan: „OK, da sam ja u dobroj formi takođe, i da sam draga osoba“ (transferna
transakcija).
Terapeut: „Ovo je sigurno nešto što je i dobro i korisno. Razmišljaj o ovim kvalitetima
koje imaš, i koji te drže u dobroj formi i omoguduju razumevanje drugih“ (osnaživanje
narcističkih odbrana).
Maksimilijan: „Volim i poštujem sebe. Ja sam oduvek bio takav … još od kada sam
bio mali dečak.“
(Kasniji regresivni rad je potvrdio hipotezu da ga majka nije prihvatila u fazi ponovnog
spajanja. Tako je razvio idealizovanu sliku samog sebe zbog prisustva omnipotentne slike selfa
u fazi odvajanja).
R Transfer tipa B (R-)
(slika 5)
R- transfer je očigledan u regresivnim ispadima, kada je pacijent tipično upudivao
transakciju iz D do projektovanog R-. U ovoj situaciji pacijent projektuje na terapeuta R-
polarnost njegovog D, 4R, dijalog, i investira u njega sa svim negativnim emocijama ponovo
osvešdenim u njegovom D, prisustvom R-.
Slika 5.
R Transfer tipa B (R1 -)
TA članci | e mail: [email protected] | Maja Pavlov PTSTA psihoterapeut i NLP trener | www.hrio.co www.majapavlov.com 11
Terapeut se onda vidi kao sadistički objekat, potpuno loš, izvor najozbiljnijih
frustracija, i stoga kao meta iskaljivanja besa i nasilja. Terapijski cilj u radu sa ovim tipom
transfera zahteva da pacijent ponovo prisvoji projektovani loš objekat bez dozvoljavanja
njegove „destruktivnosti“. Kao klinički primer koristidu isti slučaj koji sam koristio da prikažem
tip A R+ transfer.
Nakon godinu dana terapije, klijent je postao svestan afektivne praznine u svom životu.
Terapijska strategija je bila da se suprotstavi svojim odbranama i ponašanju koje je koristio da
bi izbegao patnju, da bi mu se pomoglo da uspostavi kontakt sa svojim osedanjima besa,
srama i krivice, i da na kraju prihvati ova osedanja.
Klinički primer
Maksimilijan: (besno prema terapeutu): „U ovoj grupi ti razumeš svakog osim mene“
(transferna transakcija).
Terapeut: „Ponovi to i pusti osedanja da izađu.“
Maksimilijan: (besno) „Ti si sramota svoje profesije. Ti si šupak. Tebe nije briga.
Napuštam ovu terapiju!“
Terapeut: „Maksimilijane, ti ne samo da me otpisuješ profesionalno, nego uništavaš
sliku o meni koju nosiš u sebi. Nemoj to da radiš i traži ono što želiš.”
Maksimilijan: „Potrebna mi je pomod.”
Terapeut: „Čija pomod?”
Maksimilijan: „Tvoja.”
Terapeut: „Ponovi mi - ‘Potrebno mi je da mi pomogneš’ sve dok ne dođeš u dodir sa
svojim osedanjima.”
Maksimilijan: (prati uputstva i plače).
Terapeut: „Znam da patiš kada si otkrio da ne znaš kako da sve uradiš sam. I dobro je
znati da ti takođe, kao sva ljudska bida, imaš potrebu da daš i primaš ljubav (dodatak ‘kao sva
ljudska bida’ je izgovoren drugačijim tonom glasa od ostatka rečenice. Ovo je urađeno da bi se
dala dozvola da bude prosečan, koja je važna za terapiju narcizma, a takođe je primer ved
pomenutog ispravljenog iskustva).
TA članci | e mail: [email protected] | Maja Pavlov PTSTA psihoterapeut i NLP trener | www.hrio.co www.majapavlov.com 12
Zaključci
Prepoznavanje različitih transfernih mehanizama omogudava transakcionom analitičaru da
se pravilno fokusira na transakcije koje pacijent ima sa njim. Cilj je da se razvije pristup koji je
dovoljno snažan da deluje direktno na strukturu, a ne samo na spoljašnje manifestacije skripta. To
predstavlja osnovu u efikasnom tretiranju graničnog poremedaja ličnosti i patološkog narcizma.
Trebalo bi zapamtiti da se dva tipa transfera strukturno razlikuju čak i kad su njihove funkcionalne
manifestacije slične. Kod R2 transfera projektovani materijal je inkorporiran iz spoljašnjeg sveta
(stvarni roditelji). U R transferu projektovani materijal, odnosno analitičar, predstavlja deo
pacijentovog grandioznog selfa (R+ transfer kod narcističkih ličnosti) i primitivnog selfa, i slika
primitivnog objekta (R- i R+ kod graničnih stanja i regresiranih narcisa).
Da bi se efikasno radilo sa ovim pacijentima, važno je da im se dopusti da uspostave
transferni odnos sa terapeutom; transferna projekcija je neophodno stanje za uspostavljanje takvog
odnosa. Ovaj odnos karakteriše projekcija na fizičku figuru koju pacijent opaža kao da ima značaj
roditelja u Dete-Roditelj unutrašnjem dijalogu. Oblik i sadržaj odnosa dolazi iz unutrašnjeg dijaloga
kojeg osoba nije svesna.
On ili ponovo proživljava nezavršeni geštalt sa roditeljskim figurama, projektovanim kao
da su inkorporirane (R2 predsvesni transfer), ili ponovo proživljava isto iskustvo povezivanja,
odvajanja i ponovnog povezivanja koje vodi ka stvaranju R (R nesvesni transfer). U ovom slučaju
projektovani Roditelj može biti sav-dobar (R+) ili sav-loš (R-). Želim da naglasim da što je
dijagnoza ozbiljnija, to de više emocionalnog naboja koji pacijent investira u terapeuta biti
projektovano. Kamen spoticanja uspeha sa ozbiljno regresivnim patologijama je korišdenje
kontratransfernog materijala.
Ovo zahteva dozvolu za kontratransfer i za njegovu analizu. U ovoj perspektivi, korišdenje
TA psihodinamičkog pristupa zahteva prepoznavanje specifičnih odgovora na različite transferne
poruke. Na taj način mi demo znati, na primer, kada da se suprotstavimo i kada da podržimo, ili
kada i kako da prevaspitamo pratedi faze terapijske strategije. S druge strane, izbedi demo
intervencije (npr. precizno suprotstavljanje reketu ili grandioznosti) koje se čine odgovarajudim u
trenutku, ali ne uzimaju u obzir specifične potrebe, koje su povezane sa razvojnim oštedenjem
manifestovanim od strane specifičnog tipa transferne projekcije.
Karlo M. Moizo, M.D, sertifikovani Instruktor/Supervizor Transakcione analize, živi u Rimu i radi
kao direktor treninga na Institutu za TA (IAT). On je gostujudi trener na nekoliko seminara u Evropi
i SAD
TA članci | e mail: [email protected] | Maja Pavlov PTSTA psihoterapeut i NLP trener | www.hrio.co www.majapavlov.com 13
REFERENCE:
Berne, E. (1961). Transactional analysis in psychotherapy. New York: Grove Press.
Berne, E. (1966). Principles of group treatment. New York: Grove Press.
Berne, E. (1972). What do you say after you say hello? New York: Grove Press.
Childs-Gowell, E. (1979). Reparenting schizophrenics. North Quincy, MA: ChristopherPublishing House.
Erskine, R. & Zalcman, M. (1979). The racket system: A model for racket analysis.
Transactional Analysis Journal, 9, 51-59.
Goulding, R. (1974). Thinking and feeling in TA: Three impasses. Voices, 10(1), 11.
Goulding, R. (1979). Changing lives through redecision therapy. New York: Brunner/Mazel.
Haykin, M. (1980). Type casting. Transactional Analysis Journal, 10, 354-364.
Kernberg, O. (1981). Borderline conditions and pathological narcissism. New York: Jason Aronson.
Klein, M. (1957). Envy and gratitude. London: Tavistock Publications.
Kohut, H. (1971). Restoration of the self New York: International Universities Press.
Moiso, C. (1979). The social parent and the adaptation impasse. In C. Moiso (Ed.), TA in
Europe (pp. 168-72). Rome, Italy: EATA Books.
Moiso, C. (1983). L'analisi strutturale delle relazioni transferali. Neopsiche, 1(1), 16 19.
Moiso, C. (1984). The feeling loop. In E. Stern (Ed.), TA: The State of the Art (pp. 69-75).
Dordrecht, Holland: Foris Publications.
Novellino, M. (1984). Self-analysis of countertransference. Transactional Analysis
Journal, 14, 63-67.
Racket, H. (1957). The meaning and uses of countertransference. Psychoanalytic Quarterly, 26, 303-357.
Rapaport, D. (1957). Cognitive structures. In author Contemporary Approach to Cognition
(157-200). Cambridge, MA: Harvard University Press.
Schiff, J., with Schiff, A.W., Mellor, K., Schiff, E., Schiff, S., Richman D., Rishman, J.,
Wolz, L., Fishman, C., & Momb, D. (1975). Cathexis reader. New York: Harper and Row.
TA članci | e mail: [email protected] | Maja Pavlov PTSTA psihoterapeut i NLP trener | www.hrio.co www.majapavlov.com 14
Wallerstein, R.S. (1967). Reconstruction and mastery in the transference psychosis.
Journal of the American Psychoanalytic Association, 15, 551-583.
Woollams, S. &Brown, M. (1978). Transactional analysis. Dexter: Huron Valley Institute Press.
Preveli: Saša i Dunja Živid
Korektura: Nataša Pavela Ambrož