7 Predavanje ME Otvorene Privrede

MEĐUNARODNA MAKROEKONOMIJA

MAKROEKONOMIJA OTVORENE PRIVREDE

2

Makroekonomija otvorene privrede

Trgovina i specijalizacija

Platni bilans i devizni kurs

Arhitektura svjetskog trgovinskog i finansijskog sistema

Konkurentnost ekonomije i ekonomski rast

3

1. TRGOVINA I SPECIJALIZACIJA1. TRGOVINA I SPECIJALIZACIJAO čemu će biti riječi...

Koristi od međunarodne trgovineTeorija međunarodne trgovineKriteriji specijalizacijeApsolutne prednostiRelativne prednostiZakon recipročne potrošnjeOdnosi razmjeneDoprinos neoklasičara i neokenzijanacaPolitika vanjske trgovine

4

Trgovina i specijalizacija

Međunarodna trgovina bilježi posebnosti: Razmjena između više zemalja koja može

podrazumijevati političke barijere trgovini (carine, kvote, ograničenja...)

Međunarodna plaćanja po osnovu trgovine podrazumijevaju i različite valute što navodi na potrebu razumijevanja deviznih kurseva

Današnje ekonomije – otvorene ekonomije sa različitom mjerom otvorenosti (X/BDP; M/BDP; X-M/BDP)

Koristi od međunarodne trgovine

• Posredstvom međunarodne trgovine ostvaruje se povezivanje različitih dijelova svijeta što doprinosi razvoju međunarodne podjele rada i međunarodne specijalizacije

• Koristi od međunarodne trgovine:– Povećanje produktivnosti rada po osnovu specijalizacije– Povećanje prodaje i kupovina u inostranstvu obezbjeđuje postizanje

efekata “eksterne ekonomije” u nacionalnoj ekonomiji– Različiti troškovi proizvodnje koji proizlaze iz različitih uslova proizvodnje

po zemljama, omogućavaju postizanje pogodnosti svim zemljama u međunarodnoj trgovini

– Različite cijene roba i usluga, kao posljedica različitih troškova proizvodnje, stimulišu međunarodnu trgovinu

Koristi od međunarodne trgovine

• Predmet međunarodne trgovine su tzv. viškovi proizvodnje zemalja učesnice

• Ti viškovi mogu da budu:– Apsolutni – kapacitet proizvodnje u zemlji je takvog

obima da AD ne može apsorbovati AS– Relativni – viši stepen prerade proizvoda i

diverzifikacija ekonomske strukture omogućavaju “stvaranje” prednosti i konkurentnosti ekonomija

Teorija međunarodne trgovine

• Dio ekonomske teorije koja se bavi međunarodnim ekonomskim odnosima (međunarodnom trgovinom i platnim bilansom)

• Teorija međunarodne trgovine objašnjava:– Motive koji pokreću međunarodnu trgovinu (kriterije

specijalizacije)– Odnos međunarodne trgovine i ekonomskog rasta

Kriteriji specijalizacije

• Osnov međunarodne trgovine čine komparativne/ konkurentske prednosti

• Dva pristupa komparativnim prednostima (klasični pristup)– Apsolutne (A. Smith)– Relativne (D. Ricardo)

• Konkurentske prednosti - neoklasičari

Apsolutne prednosti• Do teze o apsolutnim prednostima u međunarodnoj trgovini, A.

Smith je došao primjenom zaključka da podjela rada i specijalizacija predstavljaju ključni stimulans ekonomskom rastu

• Postavio tezu o međunarodnoj podjeli rada koja se razvija na osnovu međunarodne specijalizacije nacija – prizvođača

• Smith ukazao da uslovi za organizaciju proizvodnje nisu isti u svim zemljama i da postoji “nejednak” raspored faktora proizvodnje

• Na osnovu različitih uslova, zemlje mogu da se specijaliziraju i da ostvare niz prednosti u međunarodnoj trgovini

Apsolutne prednosti

• Kako međunarodna podjela rada i specijalizacija predstavljaju izvor prednosti od međunarodne trgovine, Smith objasnio na primjeru dvije zemlje – dva proizvoda

Proizvodnja

ZemljaX Y

A 8 3

B 3 8

Apsolutne prednosti• Pod pretpostavkom da su oba proizvoda neophodna u obje zemlje i da ih

obje zemlje mogu proizvoditi, Smith zaključio slijedeće:– Zemlja A ima apsolutne prednosti u proizvodnji proizvoda X (u

poređenju sa proizvodnjom proizvoda Y i u poređenju sa zemljom B u proizvodnji proizvoda X)

– Zemlja B ima apsolutne prednosti u proizvodnji proizvoda Y (u poređenju sa proizvodnjom proizvoda X i u poređenju sa zemljom A u proizvodnji proizvoda Y)

– Ukoliko bi obje zemlje proizvodile oba proizvoda, raspodjelile bi faktore proizvodnje na oba proizvoda, čime bi efekti od proizvodnje oba proizvoda bili manji

– Koristi od međunarodne trgovine proizlaze iz međunarodne specijalizacije (zemlje A na proizvodnju proizvoda X i zemlje B na proizvodnju proizvoda Y)

Relativne prednosti

• D. Rikardo je Smithove apsolutne prednosti dopunio teorijom komparativnih troškova

• Objasnio kako zemlje koje nemaju apsolutne prednosti u proizvodnji ni jednog proizvoda, mogu da se specijaliziraju i uključe u međunarodnu podjelu rada po kriteriju relativnih prednosti

Proizvodnja

ZemljaX Y

A 8 3

B 2 1

Relativne prednosti• Pod istim pretpostavkama kao i kod A. Smitha, D. Ricardo zaključio

slijedeće:– Zemja A ima apsolutne prednosti u proizvodnji oba proizvoda– Zemlja B ima apsolutne nedostatke u proizvodnji oba proizvoda– Imajući u vidu komparaciju troškova proizvodnje oba proizvoda u

obje zemlje (8:3; 8:2; 2:1; 3:1) za obje zemlje je bolje da se specijaliziraju u proizvodnji po jednog proizvoda (X ili Y)

– Za zemlju A po principu komparativnih troškova je bolje da faktore proizvodnje usmjeri na proizvodnju proizvoda X (više dobiva od specijalizacije)

– Za zemlju B po principu komparativnih troškova je bolje da faktore proizvodnje usmjeri na proizvodnju Y (manje gubi od specijalizacije)

“Zakon recipročne potražnje”

• J. S. Mill formulisao zakon recipročne potražnje i zaključio da se dohodak jedne zemlje povećava međunarodnom trgovinom pod uslovom da nema barijera (npr. carina) u trgovini

• Objasnio kako barijere u trgovini imaju bumerang efekat na zemlje koje ih uvode kao instrument politike (smanjuje se potražnja)

• Prohibitivna carina ili kvota je onaj nivo carina (kvota) koji je dovoljno visok da ukloni međunarodnu trgovinu

• Apsolutne i relativne prednosti u proizvodnji zemalja će se realizirati u međunarodnoj trgovini samo pod pretpostavkom recipročne potražnje

Odnosi razmjene (TOT – terms of trade)

• Drugi doprinos J. S. Mill-a teoriji međunarodne trgovine je definisanje odnosa razmjene (TOT)

• TOT su proporcije u kojima se jedinicom izvoza, obezbjeđuje određena količina uvoza

• To je broj koji pokazuje poboljšanje ili pogoršanje položaja jedne zemlje u međunarodnoj trgovini, prvenstveno na bazi promjena cijena proizvoda koje zemlja izvozi ili uvozi

• Odnos razmjene može da se računa za međunarodnu trgovinu zemlje u cjelini ili za pojedine grupe proizvoda, sektora ili grana proizvodnje

• TOT danas predstavlja jedno od najvažnijih analitičkih instrumenata u vanjskoj trgovini

Doprinos neoklasičara i neokejnzijanaca

• F. Taussig – značajno poboljšao model komparativnih prednosti

• Razdvojio troškove proizvodnje na dvije komponente– Nadnice (cijena rada)– Kamate (cijena kapitala)

• Analizirao uticaj nadnica i kamata na komparativne prednosti (radno intenzivne i kapitalno intenzivne grane)

• Poklonio pažnju i analizi uticaja transportnih troškova u međunarodnoj trgovini i zaključio da transportni troškovi bitno ne mijenjaju zaključke do kojih su došli Smith i Rikardo


• F. Graham – proširio model – dvije zemlje – dva proizvoda• Zaključio da se za svaku zemlju može konstruisati rang lista

proizvoda po dostignutom stepenu produktivnosti rada u kojoj postoji granica iznad koje se nalaze proizvodi sa većom produktivnosti rada u proizvodnji istih proizvoda u drugim zemljama i koje će zemlje izvoziti

• Proizvode koji se nalaze ispod te granice, obzirom na nižu produktivnost rada, zemlja će uvoziti

Doprinos neoklasičara i neokejnzijanaca• G. Haberler – utvrdio da su tokovi međunarodne trgovine određeni

apsolutnim razlikama u cijenama, a ne komparativnim razlikama u troškovima rada

• Pomoću modela u koji su uključeni produktivnost, visina nadnica, transportni troškovi, tip tražnje i devizni kurs, pokazao kako se komparativne prednosti transformišu u apsolutne troškovne prednosti

• Zaključio da nije samo rad relevantan za formiranje cijena i odnosa razmjene, nego i cijena kapitala (kamata) i cijena zemlje (renta), koji, u zavisnosti od kombinacije faktora, određuju i troškove proizvodnje

• Uveo princip marginalnih troškova u teoriji međunarodne trgovine čime se objašnjava pojava da se na tržištu jedne zemlje nalaze isti proizvodi proizvedeni i u zemlji i u inostranstvu (teorija troškova supstitucije)


• F. Machlup – analizirao Kejnsov multiplikator investicija i postavio tezu o multiplikatoru vanjske trgovine (multiplikator otvorene privrede)

• Povećanjem izvoza moguće je da zemlja poveća proizvodnju, zaposlenost i dohodak sa efektom multiplikatora

• Multiplikativni efekat izvoza će biti veći ako se prihod od izvoza više upotrebljava za kupovinu domaćih proizvoda

• Svaki uvoz i svaka štednja dijela dohotka koji se ostvaruje od izvoza, smanjuje multiplikativni efekat povećanja izvoza na dohodak zemlje

Doprinos neoklasičara i neokejnzijanaca• Heckscher – Ohlin – Samuelsonov model (HOS)

• Heckscher utvrdio da je razlika u relativnom bogatstvu faktora proizvodnje neophodan uslov za razlike u komparativnim troškovima i komparativnim prednostima

• Drugi važan uslov su različite kombinacije faktora proizvodnje za različite proizvode

• Odatle zaključak: inicijalni uslovi za međunarodnu trgovinu su razlike u relativnom bogatstvu

• Zemlja će se specijalizirati u proizvodnji onih proizvoda za koju je potrebno korištenje faktora proizvodnje kojima je ta zemlja bogata

Doprinos neoklasičara i neokejnzijanaca• Heckscher – Ohlin – Samuelsonov model (HOS)• B. Ohlin razvio Heckscherove teze i razmatrao teoriju

međunarodne trgovine u okviru opšte teorije lokacije, regionalne specijalizacije i trgovine među regionima

• Naglasio da svaki region ima prednosti u proizvodnji dobara za čiju proizvodnju je nužno utrošiti količine faktora kojima je taj region bogat (obzirom da bogatstvo faktora uslovljava niže cijene faktora)

• Razlike u troškovima proizilaze iz razlika u cijenama faktora što dovodi do međunarodne trgovine

• Razmatrao i uticaj transportnih troškova, kvaliteta proizvoda, carina, damping cijena, na međunarodnu trgovinu


• Heckscher – Ohlin – Samuelsonov model (HOS)

• P. Samuelson – dokazao da cijene faktora proizvodnje moraju biti iste i u slučaju slobodnog kretanja roba u međunarodnoj trgovini (umjesto slobodnog kretanja faktora proizvodnje)

• Njemu pripada zasluga formulisanja HOS teorije

• Cijeni se da je ekonomska integracija potvrda HOS teorije

• Slobodna trgovina robama na integrisanom području dovela je i do izjednačavanja cijena faktora proizvodnje (rada i kapitala) u različitim zemljama.


• V. I. Kravis – pošao od pretpostavke da je međunarodna trgovina jedne zemlje determinirana faktorom raspoloživosti i da se trgovina među zemljama najprije obavlja sa proizvodima koji nisu raspoloživi u domaćoj proizvodnji

• On je razlikovao dvije grupe proizvoda u međunarodnoj trgovini – One koji nisu raspoloživi u apsolutnom smislu– One koji se mogu proizvesti ali po višim troškovima

• Dokazao da izvozni sektori jedne zemlje pokazuju veće stope tehničkog progresa od prosječnih stopa tehničkog progresa cijele ekonomije


• S. B. Linder – razlikovao međunarodnu trgovinu primarnih i kompleksnih industrijskih proizvoda

• Trgovina primarnih proizvoda može se objasniti raspoloživosti (bogatstvo) prirodnih resursa

• Trgovina industrijskih proizvoda određena je, prije svega, tehničkom superiornosti, ekonomijom obima i menadžmentom

• Smatra da lista izvoznih proizvoda treba biti određena internom tražnjom• Da bi jedan proizvod postao izvozni, važno je da taj proizvod bude intenzivno

trošen na domaćem tržištu• Kako je unutrašnja tražnja određena nivoom dohotka pc, slijedi zaključak da će

zemlje sa istim dohotkom imati slične oblike tražnje i navike potrošača• Odatle i teza da će volumen trgovine biti veći ako je veća sličnost u

dostignutom stepenu razvoja među zemljama.


• Vernon – Hirsch – Johnson-ov model

• Alternativni pristup teoriji međunarodne trgovine koji objedinjava HOS model i teorije Kravisa i Lindera

• Zasniva se na teoriji životnog ciklusa proizvoda po kojoj većina proizvoda prolazi kroz nekoliko različitih faza u svom razvoju


• Vernon – Hirsch – Johnson-ov model

• Pokazalo se da većina proizvoda (od pojave do prestanka proizvodnje) prolazi kroz tri faze : – Prva faza karakteristična po visokim jediničnim troškovima, značajni

inputi naučnog i inženjerskog rada, nedostatak konkurencije– Faza punog razvoja karakteriše se masovnom proizvodnjom i

distribucijom, uvode se metode koje snižavaju troškove, proces proizvodnje postaje više kapitalnointenzivan, konkurencija se pojačava, stručnost administracije, kontrola troškova i marketing igraju važnu ulogu

– Faza zrelosti – prodaja ustaljena, proizvodi standardizirani, ekonomija obima važan faktor, prozvodnja kapitalnointenzivna

Doprinos neoklasičara i neokejnzijanaca• Vernon – Hirsch – Johnson-ov model

• Navedene karakteristike proizvoda u raznim fazama bitno određuju komparativne prednosti zemalja

• Nerazvijene zemlje koje počinju industrijalizaciju imaju komparativne prednosti u onim proizvodima koji su u fazi zrelosti

• Industrijski lideri, naročito oni sa velikim unutrašnjim tržištem, imaju prednosti u proizvodnji proizvoda druge faze – faza punog razvoja

• Male visokorazvijene zemlje imaju prednosti u proizvodnji proizvoda I faze – novih proizvoda


• P. Krugman – fokusirao se na uticaj troškova proizvodnje i cijena na međunarodnu trgovinu

• Razlikuje dva tipa ekonomije obima

– Interna (trošak po jedinici proizvoda zavisi od veličine firme)

– Eksterna (trošak po jedinici proizvoda zavisi od veličine industrije)


• Firma koja posjeduje internu ekonomiju obima može monopolizirati industriju (nesavršeno tržište – imperfektna konkurencija)

• Pri većem obimu proizvodnje, firma smanjuje troškove po jedinici proizvoda i tržišne cijene

• Da bi koristila pogodnosti ekonomije obima, firma razvija svoj portfolio proizvoda na koje se specijalizira

• Tako omogućava drugim firmama da se specijaliziraju u proizvodnji drugih proizvoda


• Eksterna ekonomija obima omogućava da država dominira svjetskim tržištem u proizvodnji određenog proizvoda, ali ne zato što posjeduje jednu veliku firmu, već zato što ima mnogo malih firmi koje utiču jedna na drugu da bi stvorile veliku konkurentsku kritičnu masu proizvoda (konkurentna industrija)

• Za razliku od interne, eksterna ekonomija obima ne mora voditi računa o imperfektnosti tržišta

Doprinos neoklasičara i neokejnzijanaca• M. E. Porter – fokus teorije usmjerio na pitanje - Kako država, vlada i

kompanije mogu izmijeniti uslove da bi bile konkurentne• Prosperitet nacije se stvara, a ne naslijeđuje• Razvoj nije posljedica prirodne obdarenosti države, već ukupno raspoložive

radne snage i uspješnog vođenja monetarne i fiskalne politike• Konkurentnost industrije zavisi od veličine kapaciteta industrije da provodi

inovacije i poboljšanja• Da bi bile konkurentne, kompanije moraju imati jake rivale, nestrpljive

dobavljače i zahtjevne potrošače• Sa rastom globalne konkurencije, nacionalne ekonomije postaju sve

značajnije• Uloga zemalja raste i činjenicom da se osnov konkurencije sve više pomjera

ka stvaranju znanja i primjeni znanja


• Konkurentskoj sposobnosti doprinose i nacionalne vrijednosti, kultura, ekonomska struktura

• Inovacije pokreću i podržavaju konkurenciju

• Četiri komponenete dijamanta nacionalne konkurentnosti– Faktori proizvodnje– Uslovi tražnje– Srodne i prateće djelatnosti– Strategija firme, struktura, rivali.

Politika vanjske trgovine• Važan dio ekonomske politike kojom se reguliše sektor

ekonomskih odnosa sa inostranstvom

• Uspješna politika vanjske trgovine je ona koja obezbjeđuje optimalno povezivanje unutrašnjeg funkcionisanja ekonomije i procesa ekonomskig razvoja sa neophodnim prilagođavanjima nacionalne ekonomije kretanjima u globalnoj ekonomiji

• Osnove politike vanjske trgovine– Nivo razvijenosti– Opšti ekonomski i društveni ciljevi zemlje– Vanjska politika i geopolitički položaj zemlje

Politika vanjske trgovine• U užem smislu, pod politikom vanjske trgovine podrazumijeva se

skup mjera kojima država reguliše vanjskotrgovinsku aktivnost, osim mjera u regulisanju deviznog kursa, obzirom da su ove mjere uključene u deviznu politiku zemlje

• U širem smislu, pojmom vanjskotrgovinske politike obuhvaćeno je regulisanje svih aktivnosti koje djeluju na razvoj i tokove vanjske trgovine

• Vanjskotrgovinska politika se usmjerava u dva pravca: – Formiranja “otvorenog” ili “zatvorenog” (autarhičnog) tipa

ekonomije– Korištenjem liberalističkih ili protekcionističkih (ili

kombinacijom) instrumenata

Politika vanjske trgovine• Počeci savremene vanjskotrgovinske politike vežu se za

merkantilizam

• Vanjska trgovina smatrana važnim sektorom za povećanje nacionalnog bogatstva

• Protekcionistički orijentisana, koncetrisala se na zaštitu domaće proizvodnje

• Arsenal mjera vanjskotrgovinske politike potiče iz vremena merkantilizma

• Premije, subvencije, carine, zabrane uvoza, korištenje vojnih, ekonomskih i političkih pritisaka da bi se ostvarile povlastice u vanjskoj trgovini i sl., potiču od merkantilista

Politika vanjske trgovine• Drugi pravac u vanjskotrgovinskoj politici – liberalizam – stupio na

scenu u 18. vijeku

• Teorijski obrađen u djelima A. Smitha i D. Ricarda

• Era slobodne trgovine utemeljila liberalističku politiku vanjske trgovine (prekidanu ratovima i Velikom ekonomskom krizom)

• Praksa i brojni primjeri pružaju dokaze da dvije zemlje na sličnom nivou razvijenosti mogu voditi različite vanjskotrgovinske politike (liberalističke ili protekcionističke)

• Osnovnu razliku čini orijentacija na:– Politiku otvorene ekonomije– Politiku zatvorene (autarhične) ekonomije

Politika vanjske trgovine• Osnov protekcionizma (zaštita domaće proizvodnje) utemeljili A. Hamilton

i F. List• List je bio zagovornik liberalizma, ali tek nakon što se kroz mehanizme

zaštite “mladih industrija” one osposobe za konkurenciju na svjetskom tržištu

• Dakle, protekcionizam privremenog trajanja• Međutim, praksa je pokazala da, jednom uvedene protekcionističke mjere,

imaju tendenciju da se na otvoren ili manje vidljiv način zadrže što duže• Danas nema zemlje koja nema jasnu vanjskotrgovinsku politiku• Moguće da zemlje nemaju jasnu unutrašnju politiku, a da istovremeno

imaju bolje razrađenu vanjskotrgovinsku politiku (razlog tome može biti odsustvo unutrašnjeg konsenzusa i/ili vanjski okvir koji formuliše platformu za vođenje vanjskotrgovinske politike)

Politika vanjske trgovine

• Liberalizam i “umjereni” protekcionizam naizmjenično obilježili historiju vanjske trgovine

• Danas, važno razumijevanje dva momenta:– Vanjskotrgovinska politika vezana sa koordinacijom

ekonomskih politika između pojedinih zemalja (npr. EU)– Novi talas protekcionizma odražava proces

prilagođavanja na rast cijena energenata i recesiju u svjetskoj ekonomiji

2. PLATNI BILANS I DEVIZNI KURS• O čemu će biti riječi...

– Definicija platnog bilansa– Sastav platnog bilansa– Stavke u platnom bilansu– Uravnoteženje platnog bilansa– Ekonomski značaj platnog bilansa– Pojam deviznog kursa– Sistemi deviznih kurseva– Devizni sistem– Devizna politika

Definicija platnog bilansa• To je sistematski popis ekonomskih transakcija između zemlje i

inostranstva (domaćih i stranih lica) izvršenih u toku određenog vremenskog perioda (po pravilu jedne godine)

• Izraz platni bilans ne odgovara u potpunosti pojmu bilansa iz razloga:– Bilans pokazuje stanje transakcija jednog ekonomskog

subjekta u određenom trenutku, a platni bilans obuhvata sve ekonomske transakcije tokom perioda

– U platnom bilansu ne prikazuju se samo transakcije koje su u vezi s određenom proturadnjom nego i transakcije koje se daju bez obaveze proturadnje (npr. ekonomska pomoć)

Definicija platnog bilansa• Platni bilans koji bilježi ekonomske transakcije razlikuje

se od stanja ekonomskih odnosa jedne zemlje sa inostranstvom

• Zbog toga se razlikuju– Širi koncept platnog bilansa (registruje sve transakcije bez

obzira na efektivna plaćanja)– Uži koncept platnog bilansa – devizni bilans (registruje

transakcije obzirom na efektivna plaćanja) i koji je mjera likvidnosti ekonomije jedne zemlje

Sastav platnog bilansa

• Popis transakcija u platnom bilansu vrši se po principu dvojnog knjigovodstva (kreditna strana na lijevoj, a debitna na desnoj strani)

• Vrste ekonomskih transakcija u platnom bilansu:– Tekuće i kapitalne (tekuće – znače prenos društvenog proizvoda iz jedne zemlje u

drugu, a kapitalne – prenos kupovne moći)– Privatne i javne (razlikovanje obzirom na status rezidenta u zemlji u kojoj se

sastavlja platni bilans)– Unilateralne i bilateralne (unilateralne ne podrazumijevaju obaveznu proturadnju

za razliku od bilateralne)– Autonomne i kompenzatorne (autonomne se odvijaju bez obzira na stanje u

platnom bilansu i vrše se radi normalnog odvijanja vanjske trgovine, a kompenzatorne se vrše radi uspostave ravnoteže platnog bilansa

Sastav platnog bilansa

• Tekući račun– Roba, nefakturisane usluge, dohodak, tekući transferi

• Kapitalni račun– Kapitalni transferi, nabavke i prodaja nefinansijske i

neproizvodne aktive

• Finansijski račun – tokovi investicija, promjena rezerve aktive

Stavke u platnom bilansu• Tekući račun

– Izvoz i uvoz roba, izvoz i uvoz usluga, transakcije dohotka i tekući transferi

• Kapitalni račun– Kapitalni transferi, direktne strane investicije i portfolio

investicije

• Ostale investicije – aktiva trgovinskih kredita, valute i depoziti komercijalnih

banaka, valute i depoziti ostalih sektora, ostala aktiva

Uravnoteženje platnog bilansa

• Automatsko– U sistemu fluktuirajućih deviznih kurseva to se odvija

promjenom kursa u zavisnosti od odnosa ponude i tražnje. Monetarna vlast ne mora da interveniše jer se ravnoteža sama uspostavlja.

– U slučaju fiksnog deviznog kursa, ravnoteža se uspostavlja kretanjem zlata i promjenama domaćih cijena i kamatnih stopa. Danas, posredstvom IMF vrši se usaglašavanje ekonomskih (posebno monetarnih) politika između zemalja

Uravnoteženje platnog bilansa• Diskreciono – tri metoda uravnoteženja platnog

bilansa

1. Stvarno uravnoteženje – postiže se posredstvom:a) Deflacije cijena i dohotka u zemljama sa deficitom

b) Inflacijom cijena i dohotka u zemljama sa suficitom

c) Deprecijacija valute u zemljama sa deficitom

d) Aprecijacija valute u zemljama sa suficitom


bilansa

2. Finansiranje deficita – postiže se posredstvom:a) Smanjenja monetarnih rezervi

b) Povećanja zaduživanja u inostranstvu

c) Odlaganjem plaćanja dospjelih zajmova

d) Smanjenjem zaliha uvezene robe


bilansa

3. Kompenzatorno finansiranje – najčešće korišten metod:a) Smanjenje troškova proizvodnje radi povećanja izvoza i smanjenja

uvoza

b) Prebacivanje potrošnje na domaće proizvode koji se inače uvoze

c) Povećanje kamatne stope radi smanjenja odliva i povećanja priliva kapitala

d) Carine, kontigenti, vezani zajmovi i sl.

Ekonomski značaj platnog bilansa

• Platni bilans povezan je sa SNA• Svi tokovi zemlje sa inostranstvom imaju efekte na ekonomska

zbivanja u zemljiY = C + I +G + (X – M)

X – M = Y – (C + I + G) iliX – M = A – I (A – akumulacija)

• Ovo pokazuje ovisnost unutrašnjih i vanjskih ekonomskih tokova• Deficit nastaje kao posljedica veće potrošnje od proizvodnje• Ukupni izdaci na potrošnju (C) i investicije (I) mogu preći dohodak

(Y) samo ako se višak kompenzira uvozom kapitala

Devizni kurs• Cijena novca jedne zemlje izražena u novcu druge zemlje (ili korpi

valuta)

• Cijena strane valute izražena u domaćem novcu

• Danas se devizne operacije obavljaju putem obračuna među bankama, a same operacije vrše se bankarskim doznakama

• Banke uobičajeno prodaju inostrane valute po kursu nešto višem od službenog (prodajni kurs), a kupuju po kursu nešto nižem od službenog (kupovni kurs)

• Prihodi od ove kursne razlike služe za pokriće manipulativnih troškova i naknadu gubitka na kamati

Sistem deviznih kurseva• Fleksibilni (promjenjivi)

– Ukoliko se formiranje kurseva prepusti slobodnoj igri tržišnih snaga ponude i tražnje, tada kursevi mogu neograničeno fluktuirati. Ravnoteža se uspostavlja na nivou na kome se izjednačava cijena u zemlji i inostranstvu (paritet kupovne moći). Drugi pristup veže formiranje deviznog kursa u zavisnosti od stanja u platnom bilansu. Ovaj pristup ima u vidu sve faktore koji utiču na formiranje deviznog kursa

• Fiksni kurs– Ukoliko monetarne vlasti intervencijom na tržištu deviza održavaju

oscilacije kurseva u uskim granicama

• Danas, većina deviznih kurseva se određuje upravljanim fluktuiranjem

Devizni sistem• Predstavlja skup zakonskih propisa kojima se reguliše,

ograničava ili zabranjuje promet robama i uslugama sa inostranstvom, sticanje, raspolaganje devizama kao i sva plaćanja i naplate sa inostranstvom

• Devizni sistem može biti strog ili liberalan

• Stepen ograničavanja svaka zemlja prilagođava svojim potrebama

Devizna politika• Utvrđuje ciljeve i obrazuje pravnu i ekonomsku strukturu u granicama

poslovanja devizama

• Utvrđivanje ciljeva devizne politike je zadatak monetarnih vlasti, a provođenje je prepušteno centralnoj banci uz saradnju ostalih finansijskih institucija

• Poseban dio devizne politike odnosi se na regulisanje deviznih kurseva, odnosno utvrđivanje sistema– Fiksnog deviznog kursa– Fleksibilnog deviznog kursa– Upravljanog fluktuiranja deviznog kursa

• Suštinska dilema devizne politike je vezana za alternativu hoće li se radi održavanja stabilnosti deviznog kursa ograničiti autonomna monetarna politika ili će se autonomna monetarna politika forsirati na štetu ravnoteže u međunarodnim ekonomskim odnosima

3. ARHITEKTURA SVJETSKOG TRGOVINSKOG I FINANSIJSKOG SISTEMA

• O čemu će biti riječi...– Svjetski trgovinski sistem – historijat– GATT i Urugvajska runda pregovora– Nakon Urugvajske runde pregovora– Struktura Svjetske trgovinske organizacije – WTO– GATT, GATS i TRIPS– GATT i WTO– WTO principi– Carine– Necarinske barijere trgovini– Međunarodni monetarni sistem– Međunarodni monetarni fond – IMF– Svjetska banka - WB

Svjetski trgovinski sistem - historijat• XVI. vijek – kolonijalizam kao metod rješavanja problema nedostatka sirovina i

malog tržišta• Raspad kolonijalizma i povećanje broja država apostrofira ulogu međunarodne

trgovine• Početak regulisane međunarodne trgovine – 1860. godine• Prvi spoljnotrgovinski ugovor Velike Britanije i Francuske koji je sadržavao

klauzulu najpovlaštenije nacije (uzajamno priznavanje statusa)• Ulogu nosioca liberalizacije od Velike Britanije preuzima Francuska• 1862. – 1867. Francuska potpisala ugovore o liberalizaciji trgovine sa svim

evropskim zemljama (osim Rusije)• Ratna razaranja krajem 19. i početkom 20. vijeka (Francusko –pruski rat i Prvi

svjetski rat) i Velika ekonomska kriza (1929.-1932.) jačaju protekcionizam

Svjetski trgovinski sistem - historijat• Dva perioda u razvoju bilateralnih odnosa:

1. 1860. – 1914. • dugoročni sporazumi• klauzula najpovlaštenije nacije• carine kao glavni instrument spoljnotrgovinske politike

2. 1918. – 1940. • kratkoročni sporazumi• nema najpovlaštenije nacije• Kontingenti i devizna kontrola kao glavni instrumenti

spoljnotrgovinske politike

Poslije II Svjetskog rata...• Sukob dvije teorijske koncepcije

– Liberalne (slobodna trgovina i privatno vlasništvo)– Kejnzijanske (puna zaposlenost i intervencionizam države)

• Pokušaj “mirenja” dvije koncepcije kroz međunarodnu konferenciju posvećenu pitanjima svjetske trgovine

• Odatle naziv – Konferencija o trgovini i zaposlenosti

• 1946. godine UN (ECOSOC) osniva Komitet sa zadatkom izrade nacrta povelje buduće međunarodne trgovinske organizacije

• Carinske koncesije predmet bilateralnih pregovora na sastanku Komiteta u Ženevi

Poslije II Svjetskog rata...• Rezultati pregovora objedinjeni u Opštem sporazumu o carinama

i trgovini (GATT) koji zajedno sa Protokolom o privremenoj primjeni predstavlja Završni akt ženevskih pregovora

• Usvojen 30.10.1947. – 8 država (Australija, Belgija, Kanada, Francuska, Luksemburg, Holandija, Velika Britanija, SAD)

• Ostavljena mogućnost drugim državama da se priključe do 30. 06. 1948. godine

• Predviđeno da GATT bude na snazi do osnivanja ITO

• Sporazumom garantovano da se carine ne mogu povećavati iznad dogovorenog nivoa

Poslije II Svjetskog rata...• Konferencija o trgovini i zaposlenosti (Havanska

konferencija) održana 1947. na Kubi• Završena 1948. potpisivanjem Havanske povelje o ITO

od strane 53 države• Neuspjeli pokušaj formiranja ITO• Najveći doprinos – osnovana Privremena komisija za

ITO koja prerasta u Sekretarijat GATT-a sa značajnom ulogom:

a) Uticaj na pojedine ugovorne straneb) Iniciranje trgovinskih pregovora

Poslije II Svjetskog rata...

• Neosnivanje ITO-a od GATT-a čini da od privremenog postane trajni instrument regulisanja međunarodne trgovine (više do 50 godina)

• Osnovni tekst sporazuma GATT sastojao se od tri dijela:a) Osnovni principi trgovine (klauzula najpovlaštenije nacije, princip nacionalnog

tretmana i tarifni dio)

b) Pravila trgovinske politike – instrumenti

c) Proceduralna pravila

• Kenedi runda dodaje i četvrti diod) Povlašten tretman zemljama u razvoju (nereciprocitet)

• Utvrđena i oblast djelovanja GATT-a: međunarodna trgovina robama i uslugama

Principi GATT-a1. Klauzula najpovlaštenije nacije

2. Princip nediskriminacije

3. Princip nacionalnog tretmana (isti tretman za domaće i strane robe)

4. Princip predvidljivosti (jasna pravila)

5. Princip nereciprociteta (povoljniji položaj za zemlje u razvoju)

6. Princip pregovaranja

7. Princip konsolidovanja carinskih barijera

8. Princip konsolidovanja kvantitativnih ograničenja (tzv. pravilo tarifikacije)

Runde pregovora GATT-a• Podrazumijevaju pregovore između članica GATT-a, a povodom

snižavanja carina u međunarodnoj trgovini i drugih pitanja vezanih za trgovinu unutar potpisnika GATT-a

• Odobrene koncesije po reciprocitetu se odnose na drugu pregovaračku snagu, ali uslijed principa najpovlaštenije nacije – i na sve ostale zemlje GATT-a

• Dogovor o snižavanja carina u određenoj rundi dovodi do snižavanja nivoa carina u svim zemljama GATT-a

• Konsolidacija carina na određenom nivou znači da se one ne mogu više povećavati

• Carine – jedini instrument spoljotrgovinske politike jer je GATT propisivao da sve necarinske barijere budu pretvorene u carine (princip tarifikacije) ili ukinute

Runde pregovora GATT-a

• Liste carinskih koncesija – sastavni dio GATT-a• Konačni cilj – potpuna liberalizacija• Na rundama se pregovara bilateralno – svaka država

pregovara sa državom koja joj je glavni snabdjevač robe (principal supplier)

• Pregovorima se pridružuju i druge zemlje (grupni pregovori)• Ovaj mehanizam jača pregovaračku poziciju manje razvijenih

zemalja• U periodu GATT-a (1948. – 1995.) organizovano 8 rundi

pregovora

Pregled rundi pregovora GATT-a

Period Lokacija Naziv Sadržaj Učesnici

1947 Ženeva carine 23

1949 Anesi carine 13

1951 Torki carine 29

1956 Ženeva carine 26

1960-1961 Ženeva Dilon runda carine 26

1964-1967 Ženeva Kenedi runda Carine i antidampinške mjere 62

1973-1979 Ženeva Tokijska runda

Carine i necarinske barijere (kontingenti i administrativna ograničenja) i okvirni

sporazumi102

1986-1993 Ženeva Urugvajska runda

Carine, necarinske mjere, usluge, intelektualna svojina, rješavanje sporova, tekstil,

poljoprivreda, osnivanje WTO123

Urugvajska runda• Proširen sadržaj pregovora – usluge, investicije, proizvodi

visoke tehnologije, autorska prava, intelektualna svojina, tekstil, poljoprivreda, rješavanje sporova...

• Predviđena “tarifikacija” (zamjena necarinskih barijera – carinskim) i njihovo smanjenje u prosjeku– 36% za razvijene zemlje– 24% za zemlje u razvoju

• Potpisnice se obavezale na smanjenje izvoznih subvencija

Urugvajska runda – dnevni red (1986)

• Carine

• Necarinske barijere

• Proizvodi prirodnih resursa

• Tekstil i odjeća

• Poljoprivreda

• Tropski proizvodi

• Odredbe Osnovnog sporazuma GATT

• Pravilnici (Kodeksi) Tokijske runde

• Antidamping• Subvencije• Intelektualna svojina• Investicije• Rješavanje sporova• GATT sistem• Usluge

Najznačajniji rezultati Urugvajske runde

• Jači i jasniji pravni okvir usvojen za obavljanje međunarodne trgovine uključujući efikasniji i pouzdaniji mehanizam za rješavanje sporova

• Globalno smanjenje carina od 40% i sklapanje ugovora o otvaranju tržišta za sve robe

• Ustanovljavanje međunarodnog okvira za trgovinu uslugama u zaštiti trgovinskih aspekata prava intelektualne svojine kao i jačanje multilateralnih trgovinskih odredbi u oblasti poljoprivrede i tekstila

Snižavanje carina u Urugvajskoj rundi

ProizvodiPrije

runde %Poslije

runde %Razlika

(%poena)

Industrijski 6,8 4,3 2,5Tropski 4,2 1,9 2,3

Primarni 4,0 2,7 1,3

Pregovori nakon Urugvajske runde

• Februar 1997. – postignut sporazum u oblasti telekomunikacija (69

zemalja)• 1997. – zaključeni pregovori (40 zemalja) o bescarinskoj

razmjeni proizvoda vezanih za informacione tehnologije• Zaključen sporazum (70 zemalja) koji reguliše finansijske

usluge i pokriva 95% razmjene u oblasti bankarstva, osiguranja, sigurnosti i finansijskih informacija

Post-Urugajska runda – ugrađeni dnevni red

• Pomorske usluge• Usluge i okoliš• Vladine nabavke usluga• Bazne telekomunikacije• Intelektualna svojina – registracija

geografskih oznaka vina• Tehničke barijere trgovini• Tekstil i konfekcija• Usluge (hitne zaštitne mjere)• Pravila o porijeklu• Vladine nabavke• Rješavanje sporova

• Intelektualna svojina – revizija izuzetaka patentiranja i zaštita bilja

• Poljoprivreda• Usluge• Obavezujuće carine – revizija

definicije “globalnog snabdjevača”• Tijelo za reviziju intelektualnih

usluga• Intelektualna svojina – prva revizija

primjene sporazuma• Investicione mjere koje se odnose

na trgovinu

Struktura WTO – 6 dijelova

1. Krovni sporazum (o osnivanju WTO)

2. Opšti sporazum o carinama i trgovini (za robe) – GATT

3. Opšti sporazum o trgovini uslugama – GATS

4. Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine – TRIPS

5. Dogovori o pravilima i procedurama za rješavanje sporova

6. Mehanizam kontrole trgovinske politike

GATT - sadržaj

• Principi trgovine robama

• Obaveze o tržišnom pristupu

• Sporazum za snižavanje carinskih stopa

• Kombinacija carinskih tarifa i kvota za neke poljoprivredne proizvode

GATS - sadržaj• Principi trgovine uslugama• Liste koncesija i liste izuzetaka od opšteg principa najpovlaštenije

nacije kojima se određuje koliko će biti dozvoljen pristup stranim davaocima usluga u svakom sektoru

• Paket pravno obavezujućih pravila koja pokrivaju međunarodnu trgovinu svih usluga (bankarstvo, telekomunikacije, turizam, profesionalne usluge)

• Definiše 4 modela međunarodnih usluga:– Prekogranično snabdjevanje– Potrošnja u inostranstvu– Komercijalno prisustvo– Prisustvo fizičkih roba

• Ovaj sektor doprinosi sa 60% globalnom rastu, 30% globalne zaposlenosti i 20% globalne trgovine

TRIPS - sadržaj• Osnovni principi trgovine aspektima intelektualnog vlasništva

• Urugvajskom rundom prvi put uvedena pravila intelektualne zaštite u međunarodni trgovinski sistem

• Područja obuhvaćena TRIPS –om:– Autorska i srodna prava– Trgovinske oznake– Geografske indikacije– Industrijski dizajn– Patenti– Šeme integralnih kola– Neobjavljene informacije

GATT i WTO

• GATT privremenog karaktera jer nikada nije ratificiran od strane zemalja – potpisnica

• WTO i njegovi sporazumi trajni (ratificirani)• GATT je imao ugovorne strane, a WTO članice• GATT se bavio samo trgovinom robama, a WTO, pored

roba, reguliše trgovinu uslugama i intelektualnim vlasništvom

• WTO ima brži i efikasniji sistem rješavanja sporova

WTO - principi• Trgovina bez diskriminacije (MFN princip i nacionalni tertman)

• Slobodnija trgovina – snižavanje carina, ukidanje zabrana uvoza, kvota, tarifikacija i ukidanje netarifnih barijera, obuhvaćene usluge i intelektualna svojina, pristup tržištima (otvaranje tržišta) kroz tzv. progresivno oslobađanje

• Predvidljivost – obaveza provođenja dogovorenog čime se ohrabruju FDI. Zemlje obavezne objaviti svoju politiku i informisati WTO

• Promocija fer konkurencije – posebno u oblastima poljoprivrede, usluga, intelektualne svojine i vladinih nabavki

• Više od 3/4 članica WTO su zemlje u razvoju – zbog toga i odobrena fleksibilnost u provođenju WTO sporazuma kao i dogovoreno otvaranje tržišta razvijenih zemalja za robe iz nerazvijenih

Carine• manje od 4% za industrijske proizvode• Nisu više značajna prepreka za međunarodnu trgovinu• Danas se razmatraju iz ugla kompetitivnosti i ekonomskog rasta (gubitka

blagostanja za vrijednost za koju je umanjen trošak potrošača)• Problem – nedovoljno usaglašavanje carina na nepoljoprivredne

proizvode (jaz između između primjenjenih i obavezujućih) – posebno naglašen u “četvorki” (SAD, EU, Kanada i Japan)

• Obavezujuće MFN carine• Uprkos dogovoru, značajne razlike od 4,6% (SAD) do 8,4% (Japan) za

industrijske proizvode• Prosječna carinska opterećenja za poljoprivredne proizvode 2 do 5 puta

veća

Necarinske barijere

• Danas najveći problem – prepoznavanje necarinskih barijera• Vežu se za “novi protekcionizam”• UNCTAD – definicija – “politika i prakse, mada nepovezane,

koje imaju dvije zajedničke karakteristike:

1. Usmjeravaju trgovinu u korist domaćih proizvođača

2. To čine ne koristeći se instrumentom carina”

Necarinske barijere• Komitet za trgovinu GATT-a 1968. napravio inventar od

800 necarinskih barijera svrstanih u 5 grupa:1. Učešće vlada u trgovini2. Carinska i administrativna procedura3. Standardi za uvoznu i domaću robu4. Specifična ograničenja uvoza i izvoza5. Ograničenja X i M manipulisanjem cijena

• Kasnije, sekretarijat GATT-a usvojio 3 kategorije:1. Standardi2. Kvote i diskrecione dozvole3. Procedure carinskog vrednovanja robe

Necarinske barijere - vrste

1. Jednostrane

2. Bilateralne – “dobrovoljno” ograničavanje izvoza – VER (npr. sporazumi SAD i Japana 1981. u cilju ublažavanja problema visokog deficita SAD-a)

3. Plulateralne (regionalne integracije) – EU najviše koristi ove barijere

4. Multilateralne (sporazumi kroz WTO, UNCTAD...)

WTO – tri tipa necarinskih barijera

1. Tradicionalne

2. Tehničke

3. Administrativne

Tradicionalne necarinske barijere1. Kvote (poseban slučaj – carinske kvote)

2. Kontingenti

3. “Dobrovoljna” ograničenja izvoza

4. Prelevmani ili varijabilne naplate

5. Damping

6. Subvencije

7. Kompenzatorne mjere

8. Javne nabavke (“mjere domaćeg sadržaja” vezane za pravila porijekla)a

Tehničke barijere u međunarodnoj trgovini (TBT)

• Provode se kroz primjenu tehničkih propisa i standarda

1. Procedure ispitivanja usaglašenosti sa tehničkim propisima i standardima

2. Obavezno obilježavanje proizvoda (npr. zahtjev za označavanje porijekla)

3. Posebni zahtjevi u pogledu pakovanja

4. Testiranje, inspekcija i karantin na granici

5. Ekološke barijere

Administrativne necarinske barijere

1. Zakonske barijere međunarodnoj trgovini

2. Proceduralne barijere (najviše u upotrebi)• Carinsko vrednovanje

• Primjena sanitarnih i fitosanitarnih mjera

• Pravila o porijeklu robe

• Specijalne carinske formalnosti

• Procedura izdavanja uvoznih dozvola

• Inspekcija robe prije isporuke

• Investicijske mjere (neke krše princip nacionalnog tretmana)

Međunarodni monetarni sistem

• Drugi svjetski rat je produbio probleme u međunarodnim valutnim odnosima i svjetskoj razmjeni koji su se pojavili nakon sloma zlatnog standarda

• Nesređenost valuta i znatne poteškoće u međunarodnim plaćanjima tražile su hitno rješavanje problema

• Stoga se nakon završetka II svjetskog rata postavljalo pitanje kako savladati valutni haos i nevolje u kojima se našao sistem međunarodnih ekonomskih odnosa i plaćanja

• SAD su iz II svjetskog rata izašle s neoštećenom ekonomijom, te su mogle pomoći obnovu zemalja saveznica i neprijateljskih zemalja


• Glavne ekonomske institucije poslijeratnog razdoblja:

– Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT),

– Bretton Woodski sistem deviznih kurseva ,

– Međunarodni monetarni fond i

– Svjetska Banka

Međunarodni monetarni sistem• Ratni i ekonomski metež 1940-ih snažno uticao na velike

ekonomiste, posebice na John Maynard Keynesa, koji su željeli izbjeći ekonomske kao i konkurencijske devalvacije zlatnog standarda tokom Velike krize

• Pitanje rješavanja problema valutnog haosa je razmatrano na međunarodnoj finansijskoj konferenciji održanoj u Bretton Woodsu

• Kao polazna osnova za rješenje problema bila su izrađena dva plana: britanski - Keynesov plan i američki - plan Harry Whitea (direktor za monetarna istraživanja u Ministarstvu finansija SAD).


• Keynesov plan je predviđao osnivanje Međunarodne klirinške unije kojom bi se obavljala prebijanja salda krajem svakog mjeseca, dok bi centralne banke uzajamno odobravale mjesečne kredite.

• Ovim planom je bilo predviđeno uvođenje svjetske novčane jedinice «bancor», koja bi imala kurs prema zlatu i drugim valutama, te postala zamjena za zlato koje je bilo demonetizirano.


• Whiteov plan polazio je od stabilnih deviznih kurseva i smanjivanja deviznih ograničenja, osnivanja posebnog međunarodnog stabilizacionog fonda čija bi se sredstva formirala na principu kvota (uplaćivane u zlatu ili konvertibilnim devizama) i davale bi pravo na određeni broj glasova u Skupštini fonda i pravo na kupovinu od Fonda valuta drugih zemalja radi otklanjanja neravnoteže u platnom bilansu

• Glavnu ulogu u međunarodnim plaćanjima imalo bi zlato i konvertibilne devize (dolar)


• Na temelju ta dva plana izrađen je Zajednički plan (Joint Statement by Experts on the Establishment of an International Monetary Fund of the United and Associated Nations) s više elemenata Whiteovog plana, ali mnogo fleksibilniji od njega, te je jednoglasno usvojen na konferenciji u Bretton Woodsu u maju 1944. godine

• Prihvatanjem Zajedničkog plana, 22. 07. 1944. godine osnovan je Međunarodni monetarni fond (International Monetary Fond - IMF) i Svjetska banka (World Bank)

Međunarodni monetarni fond- IMF• Na bretonvudskoj konferenciji učestvovale su 44 zemlje

među njima i bivša Jugaslavija koja je potpisala, među prvima, sporazum o IMF-u i WB, ali i tadašnji SSSR koji nikada nije pristupio fondu

• Godine 1945. Sporazum o Fondu su potpisale 33 učesnice Konferencije kada je zvanično stupio na snagu; sa radom je počeo 1. marta 1947. godine, a Svjetska banka u junu 1946. godine

• IMF-u su u početku pristupile 29 zemlje dok danas Fond ima 185 zemalja članica

Međunarodni monetarni fond

• Osnivanjem IMF-a prvi put u historiji je institucionaliziran međunarodni monetarni sistem u obliku praktične i svjetske međunarodne institucije koja danas ima gotovo presudan uticaj na svjetska monetarna i finansijska kretanja i monetarnu saradnju. IMF je pomagao i olakšavao proširivanje međunarodne trgovine i saradnje, zaposlenosti, dohotka, podržao stabilnost valuta, uspostavio multilateralni sistem plaćanja prema tekućim transakcijama između zemalja članica i ukinuo devizne barijere, i stavio na raspolaganje sredstva Fonda radi otkanjanja neravnoteža u platnim bilansima zemalja

Osnovni zadaci i ciljevi IMF-a• Razvijanje i unapređenje globalne monetarne saradnje preko stalne

institucije sa razvijenom mašinerijom za konsultacije i saradnju,

• Razvoj i uravnotežen rast međunarodne trgovine, u cilju unapređenja i očuvanja visoke stope zaposlenosti i realnog dohotka, stabilnost deviznih kurseva između članica i onemogućavanje deprecijacije kurseva,

• Pomoć pri uspostavljanju multilateranog sistema plaćanja i eliminaciji deviznih restrikcija,

• Obezbjeđivanje finansijske pomoći iz opštih izvora (General Resources Account) zemljama članicama sa poremećajima u platnom bilansu i

• Smanjenje platnobilansnih neravnoteža u zemljama članicama

Osnovni zadaci i ciljevi IMF-a• IMF je poznat kao institucija koja obezbjeđuje pomoć zemljama

članicama koje imaju poremećaje u platnom bilansu, pod uslovom da preduzmu strukturna prilagođavanja u privredi s ciljem otklanjanja ovih poremećaja

• Aktivna uloga IMF-a je unapređenje ekonomskog rasta i smanjenje siromaštva

• Specifičnost Fonda, u odnosu na ostale međunarodne finansijske institucije, ogleda se u kombinovanju regulativne, konsultativne i finansijske funkcije

• Podrška tranzicijskim ekonomijama u provođenju neophodnih reformi (Washingtonski konsenzus)

Washingtonski konsenzus - elementi1) Fiskalna disciplina,2) Preusmjeravanje prioriteta javnih troškova na zdravlje,

edukaciju i infrastrukturu,3) Porezna reforma uključujući širenje porezne osnovice i

smanjivanje graničnih poreznih stopa,4) Jedinstveni i kompetitivni odnosi razmjene,5) Sigurna imovinska prava,6) Deregulacija,7) Liberalizacija trgovine,8) Privatizacija,9) Eliminisanje barijera za direktne strane investicije 10) Finansijska liberalizacija.

Organizacija IMF- a

ODBOR GUVERNERA

MEĐUNARODNIMONETARNI

I FINANSIJSKI KOMITET

IZVRŠNI ODBOR

GENERALNI DIREKTOR

IMF OSOBLJE

Organizacija IMF-a• Odbor guvernera je najviše tijelo koje je zaduženo za vođenje politike IMF-a i

sastoji se od jednog guvernera i jednog zamjenika koje postavlja svaka članica. Članovi Odbora guvernera su obično ministri finansija, čelnici centralne banke ili drugi sličnih zvanja. Redovni sastanci Odbora guvernera održavaju se jednom godišnje

• IMF-ov Izvršni odbor nadležan je za vođenje operativnih poslova i izvršava poslove iz nadležnosti koje mu dodjeljuje Odbor guvernera. Ovaj odbor stalno zasjeda u sjedištu IMF-a i čine ga 24 izvršna direktora, se generalnim direktorom na čelu koji je predsjedavajući (ili jedan od tri zamjenika generalnog direktora, koji ga zamjenjuje u odsustvu).

• Generalnog direktora, koji je šef operativom osoblju IMF-a, bira Izvršni odbor. Tri zamjenika generalnog direktora postavlja generalni direktor uz odobrenje Izvršnog odbora

Savremeni problemi IMF-a• U posljednjem desteljeću XX stoljeća svjetska ekonomija je bila

izložena pojačanim nestabilnostima koje su, u pojedinim zemljama i regijama, prerasle u finansijske i ekonomske krize koje su se širile i na druge zemlje.

• To je pred IMF postavilo nova pitanja i probleme sa akcentom na hitnosti njihove prevencije i rješavanja.

• U tom kontektsu mnogi ekonomisti smatraju što je u praksi i potvrđeno u vrijeme krize, da IMF mora reformisati svoj način rada i uvesti nove mehanizme djelovanja kako bi mogao efikasnije upravljati stabilnošću svjetskog monetarnog sistema i time osigurati temelje daljnjeg razvoja

Savremeni problemi IMF-a

• Prema tome, reforma IMF-a mora se fokusirati i odvijati paralelno na dva područja:– Zadovoljenje potreba svakog pojedinog člana– Zadovoljenje sistemskih potreba globaliziranog svijeta

• U tom cilju potrebno je fokusirati se na tri elementa:– Prevencija krize– Položaj najsiromašnijih i najzaduženijih zemalja– Upravljanje krizom

Svjetska banka - WB• Osnovana 1944. godine, zajedno sa IMF-om • Cilj - obezbjeđenje međunarodne monetarne i finansijske

saradnje u oblasti srednjoročnog i dugoročnog finansiranja

• Pod okriljem Svjetske banke, kasnije formirane još tri finansijske institucije:– Međunarodna finansijska korporacija – IFC– Međunarodno udruženje za razvoj – IDA– Multilateralna agencija za garantovanje investicija - MIGA

Organizacija WB

• Banka je organizovana u vidu dioničkog društva

• Organi: Odbor guvernera, Odbor izvršnih direktora i predsjednik

• Najveći uticaj na politiku i poslovanje ima vlada SAD-a

• Članstvo u Svjetskoj banci uslovljeno članstvom u IMF-u

Sredstva WB• Sredstva Svjetske banke potiču iz četiri osnovna izvora:

– Uplaćeni dio kvota zemalja članica

– Zaduživanje na finansijskom tržištu

– Potraživanja ranije datih kredita

– Ostvareni prihodi

Ciljevi djelovanja WB• Pružanje pomoći u obnovi i razvoju zemalja članica putem

obezbjeđivanja kredita

• Krediti prije svega za proizvodne namjene, uključujući rekonstrukciju ekonomija,

• Prilagođavanje proizvodnih kapaciteta mirnodopskim potrebama

• Promocija privatnih stranih investicija davanjem garancija od strane Banke ili sopstvenim učešćem u kreditiranju

• Promocija dugoročnog izbalansiranog razvoja međunarodne trgovine i očuvanja pozitivnih kretanja u međunarodnim plaćanjima

Ciljevi djelovanja WB

• Podsticanje međunarodnih ulaganja za razvoj proizvodnih kapaciteta članica, pomažući na taj način podizanje produktivnosti, životnog standarda i unapređenja životnih uslova radnika

• Bavi se i aranžiranjem kredita ili garantiranjem za pribavljanje kredita na međunarodnim finansijskim tržištima

• Doprinosi efikasnijoj tranziciji ekonomija porušenih zemalja sa ratne na mirnodopsku namjenu

4. KONKURENTNOST EKONOMIJA I EKONOMSKI RAST

• O čemu će biti riječi...

– Definicija konkurentnosti

– Porterov dijamant

– Noviji pristupi konkurentnosti

– Konkurentnost – metodologija WEF

– Kompetitivnost i WEF

– GCI – Indeks globalne konkurentnosti

Definicija konkurentnosti• Veliki broj radova o međunarodnoj konkurentnosti krajem XX i

početkom XXI vijeka• Dio tih stručnih elaboracija fokusiran na makro-konkurentnost, dio

na mikrokonkurentnost, a u posljednje vrijeme više pokušaja objedinjavanja obje kategorije konkurentnosti

• “Konkurentnost ne može biti definisana kao sposobnost nacionalne ekonomije da postiže pozitivnu trgovinsku bilansu. Vrlo siromašne zemlje su u stanju da to postignu. Trgovinska bilansa je uslovljena vrijednošću dolara, internacionalnim tokovima kapitala, dužničkom krizom i ostalim faktorima koji su slabo povezani sa sposobnosti jedne ekonomije za efikasnu konkurenciju i stvaranje višeg standarda svih građana” (SAD, 1985. godina)

Definicija konkurentnosti• “Konkurentnost ekonomije je njena sposobnost da

najracionalnije zaposli nacionalne resurse u skladu sa međunarodnom specijalizacijom i trgovinom, tako da to u krajnjoj instanci dovodi do rasta realnog dohotka i životnog standarda, ali zasnovanog na realnim kategorijama, a ne na zaduživanju u inostranstvu” (B. Scoot i G. Lodge, 1985.)

• “Konkurentnost je sposobnost zemlje da proizvede, distribuira i servisira dobra u međunarodnim okvirima u konkurenciji sa dobrima i uslugama iz drugih zemalja, ali na način koji obezbjeđuje rast životnog standarda” (B. Scoot)

Definicija konkurentnosti• “Globalna sposobnost nacionalne privrede da izvozi –

odraz je uspjeha njenih firmi u cjelini, njihovog dinamizma i sposobnosti da se takmiče, ali i da su njihova ponašanja i uspjesi uslovljeni kompleksnim spletom strukturnih parametara koji karakterišu nacionalnu sredinu u kojoj oni posluju”. (UNCTAD, 1987.)

• Ovaj pristup govori o međusobnoj uslovljenosti makro i mikro konkurentnosti

Definicija konkurentnosti

• “Može se prihvatiti stav da međunarodna konkurentnost ekonomije jedne zemlje predstavlja sposobnost realizacije glavnih ciljeva ekonomske politike, posebno rasta dohotka i zaposlenosti bez nastanka deficita platnog bilansa” (J. Fagerberg, 1988. godina)

• Najznačajniji doprinos istraživanjima konkurentnosti dao je M. Porter

• On naglašava da su promjene u prirodi međunarodne konkurentnosti i sve veća uloga TNK, dovele u sumnju tradicionalna objašnjenja vanjske trgovine

Porterov dijamant

• Primarni ekonomski cilj svake zemlje je ostvarenje dugoročnog rasta i postizanje što višeg nivoa životnog standarda svojih građana, ali sposobnost da se to postigne ne zavisi od konkurentnosti već od produktivnosti sa kojom se resursi zemlje koriste

• Porter zaključuje da je pogrešno govoriti o konkurentnosti zemlje u cjelini

• U fokusu analize moraju biti konkretni sektori i njihovi uži segmenti

• Za Portera, jedini validni koncept konkurentnosti jeste koncept produktivnosti

Porterov dijamant• Porter je identificirao četiri osnovne determinante

konkurentnosti koje predstavljaju kompleksan sistem i koje utiču jedna na drugu

• Te determinante čine dijamant nacionalnih prednosti

• Determinante dijamanta su:– Faktori proizvodnje– Uslovi tražnje – Nivo razvijenosti povezanih i pratećih sektora– Strategija, struktura i rivalitet firmi

Elementi “dijamanta” nacionalne konkurentnosti

Noviji pristupi konkurentnosti• “Konkurentnost je sposobnost nacionalne ekonomije ili

pojedine firme da ostvare proporcionalno više dobitaka na svjetskom tržištu od kokurenata” (Svjetski ekonomski forum i Institut za razvoj menadžmenta)

• “Konkurentnost je stepen na kome jedna zemlja može, pod slobodnim i fer tržišnim uslovima, da proizvodi robe i usluge koji mogu da izdrže test na međunarodnom tržištu, ali tako da simultano i dugoročno održava i povećava realni dohodak njenih stanovnika” (OECD, 1994.)

Noviji pristupi konkurentnosti• “Međunarodna konkurentnost je sposobnost nacionalne

ekonomije da proizvede novostvorenu vrijednost i poveća nacionalnu dobit” (Institut za razvoj menadžmenta, 1996.)

• Svjetski ekonomski forum – WEF koristi dvije definicije konkurentnosti:– “Konkurentnost je sposobnost da se ostvaruje dinamičan

ekonomski rast u dugom roku”– “Konkurentnost je sposobnost zemlje da ostvaruje visoku

produktivnost”

Konkurentnosti – metodologija WEF• Kao podloga za kvantifikaciju okruženja za mjerenje rasta

konkurentnosti, poslužio razvojni model Jefrey-a Sachsa i John McArtura

• Ovaj pristup uključio tri stuba – temelja za ekonomski rast– Makroekonomsko okruženje– Javne institucije– Nivo tehnološke opremljenosti

• Na osnovu ovoga, WEF od 2005. godine primjenjuje metodologiju globalne kompetitivnosti

Konkurentnosti – metodologija WEF

• Apostrofira važnost internacionalne dimenzije rasta• Važna veza produktivnosti i rasta• Integracija produktivnosti i konkurentnosti pojavila se kao grupa

faktora – uticaja, sastavljena od devet stubova i od kojih ni jedan pojedinačno ne osigurava konkurentnost:

Institucije Infrastruktura Makroekonomija Zdravstvo i osnovno obrazovanje Visoko obrazovanje i obuka

Efikasnost tržišta Tehnološka raspoloživost Poslovna sofisticiranost inovacije

Konkurentnosti – metodologija WEF• Važnost interakcije svih faktora (komponenti) koje utiču na

konkurentnost• Makroekonomska stabilnost od posebne važnosti u svim

zemljama i to sa obje svoje dimenzije – vanjskom (održiv platni bilans) i unutrašnjom (niska inflacija)

• Da institucije tržišta rada igraju važnu ulogu u stimulisanju zaposlenosti i rasta, ukazali Khan i Kapsos

• Njihovi nalazi od posebne važnosti za konkurentnost – postoji jaka veza zaposlenosti i intenziteta rasta koja nije u suprotnosti sa produktivnosti i njenim uticajne na konkurentnost

Konkurentnosti – metodologija WEF• Novi model za WEF – indeks globalne konkurentnosti razvio Xavier

Sala i Martin• Uključio kvantifikaciju važnih indikatora za konkurentnost u

pojedinim regijama svijeta• Naglašena veza fleksibilnosti tržišta rada, zaposlenosti, kvaliteta

posla i konkurentnosti• Za tržište rada posebno apostrofirana fleksibilnost i sigurnost (novi

pojam – flexcurity)• Time je napravljena sinteza ekonomske stabilnosti i strukturnih

prilagođavanja• Politika konkurentnosti pozicionirana kao ključna strukturna

reforma


• Odakle važnost pojedinih faktora – uticaja na ekonomski rast?

• W. Easterly analizirao 2005. godine značaj okruženja za rast i konkurentnost i naglasio centralnu ulogu institucija u raspodjeli društvenih koristi i snižavanju troškova razvojnih politika

• Simulirao model iz koga su proizašle kvantifikacije indikatora koji se odnose na institucije i efekte vladinih odluka na poslovni sektor


• Obzirom da fizička infrastruktura podstiče rast produktivnosti jednako kao i investicije, WEF uključuje kvalitet fizičke infrastrukture u tri komponente:– Energija– Transport– Telekomunikacije

• Ovo proizašlo iz važnosti infrastrukture za smanjenje troškova, povećanje efikasnosti i produktivnosti, odnosno, povećanje konkurentnosti


• Kako je tehnologija komplementarna inovacijama, WEF posebno apostrofira – Njihovu važnost za zemlje sa visokom tehnologijom

kojima predstavljaju jedini izvor održivog rasta– Neuspješnost strategija sa obilježjem odsustva

istraživačko – razvojnih projekata


• Posebnu pažnju zaslužuje diferenciranje zemlje u zavisnosti od faza u ekonomskom rastu i profiliranju ključnih područja – izvora konkurentnosti

• Impulsi rastu – ovisno od faze ekonomskog rasta– Faktorski vođen rast– Efikasnošću vođen rast– Inovacijama vođen rast


• WEF ide i korak dalje i utvrđuje težinu ovih faktora (impulsa) za zemlje u različitim fazama rasta

Impulsi

Faze rasta

Bazni uslovi (faktori) Efikasnost Inovacije

I – faktorski vođen rast 50 40 20

II – Efikasnošću vođen rast 40 50 50

II – inovacijama vođen rast 10 10 30

Kompetitivnost i WEF

• Kompetitivnost podrazumijeva integraciju konkurentnosti i produktivnosti

• Konkurentnost – skup faktora, politika i institucija koji određuju nivo produktivnosti nacionalnih ekonomija

• Produktivnost – efikasnost upotrebe nacionalnih resursa, a najznačajniji su inovacije i poduzetništvo

• Cilj kompetitivnosti – održiv ekonomski rast u dugom roku

Metodologija WEF – novi pristup- sinteza -

• Teorijskih doprinosa pitanjima ekonomskog rasta, bogatstva nacija, produktivnosti, investicija, faktorske raspoloživosti, geografske lokacije, regionalne orijentacije, specijalizacije.

• Makrokonkurentnosti (sposobnost nacionalne ekonomije da postigne održiv razvoj – srednji rok) i mikrokonkurentnosti (sposobnost poslovnog sektora da doprinese blagostanju nacionalne ekonomije – kratki rok)

• Ekonomske stabilnosti i strukturnih prilagođavanja

• Nacionalne i internacionalne dimenzije rasta – posebno apostrofirajući vezu produktivnost – ekonomski rast

• Statičkog i dinamičkog pristupa produktivnosti koja je determinirana sposobnošću da održi visok nivo dohotka (rast ekonomskog potencijala)

• 12 stubova konkurentnosti zemalja u različitim fazama ekonomske razvijenosti (3+2) i geografsko – regionalne orijentiranosti

GCI – Indeks globalne konkurentnosti• Rezultat agregiranja različitih elemenata u jedan indeks

12 stubova1. Institucije2. Infrastruktura3. Makroekonomska stabilnost4. Zdravstvo i osnovno obrazovanje5. Visoko obrazovanje i obuka6. Efikasnost tržišta roba7. Efikasnost tržišta rada8. Sofisticiranost tržišta kapitala9. Tehnološka raspoloživost 10.Veličina tržišta11.Poslovna sofisticiranost12.Inovacije

+ 5 regija

1. Evropa i Sjeverna Amerika

2. Latinska Amerika i Karibi

3. Azija i Pacifik

4. Srednji Istok i Sjeverna Afrika

5. Subsaharska Afrika

3 faze

I Faktorski vođen rast

+ tranzicija

I u II

II Efikasnošću vođen rast

+ tranzicija II u III

III Inovacijama vođen rast

+

Documents

7 Predavanje ME Otvorene Privrede