7 svjetskih uda starog svijeta

KARTA

RODSKI KOLOS

Rodos je otok iz otone skupine Dedokanez u Egejskom moru. U drevnoj Grkoj Rodos je bioistaknuto sredite Grke i helenistike kulture. Prema navodima nekog suvremenika na bogatom otoku Rodosu bilo je 3000 kipova, od toga ih je 100 bilo izvanredne veliine. Tu se nalazi i najznamenitiji kip, orijaki Kolos, skulptura boga Sunca Helija. Pretpostavlja se da je stajao na ulazu u luku grada Rodosa.

Helije je bio zatitnik grada. Po mitu, Helije je dobio otok od Zeusa, budui da ga je Zeus zaboravio pri razdiobi otoka i gradova ostalim boanstvima. Da mu se odui obeao mu je svaki novi otok. Tako je prvi niknuo Rodos i pripao Heliju. U grkoj mitologiji Helije je bog Sunca, sin Titana Hiperiona i Titanide Teje pa esto i njega smatraju Titanom. On, kao bog sunca, svaki se dan u svojim sjajnim kolima i konjima koji sipaju vatru vozi gore-dolje: rano jutrom izlazi iz valova Oceana, a uveer se ponovno sputa u njih. Helijem su se stari zaklinjali, jer on kao Svevidni iznosi na vidjelo skrivenu krivnju. Najavljuje ga sestra Eoja (lat. Zora). Sestra Helijeva je i Selena (lat. Luna), boica Mjeseca koja se polako vozi po nonom nebu, a vuku je dvije bijele krave. Od Helijeve djece su najpoznatiji: Faetont, Ejet i

Kirka.

Odluku da podignu gigantski kip donijeli su stanovnici Rodosa po predaji poslije njihove pobjede nad makedonskim kraljem Demetrijem. Naime, mali se otok Rodos sastojao od tri grada drave: Ialisosa, Kaimeirosa, Lindosa. 408. pr.Kr. ujedinivi se, stvorili su jedan teritorij sa glavnim gradom Rodosom. Grad je cvao i imao jake ekonomske veze sa svojim glavnim saveznikom Ptolomejem I. Soterom. Roani su iz Egipta uvozili i ito. 305. pr.Kr. rivali Ptolomejevia, Antigonidi iz Makedonije opsjeli su Rodos u pokuaju da slome Rodsko-Egipatsko saveznitvo. Nikad nisu uspjeli slomiti otpor Roana ni prodrijeti do grada te su po sklopljenom primirju 304. pr.Kr. kralj Demetrije i njegova vojska ostavili obilje ratneopreme za sobom. Na narodnom skupu je bilo odlueno da se novac dobiven od prodaje ratne opreme iskoristi za podizanje kipa bogu Heliju, zatitniku grada koji ih je i ovom prilikom sauvao od neprijatelja.

Podizanje Kolosa bilo je povjereno Haresu iz Linda. Kipar je prvo trebao stanovnicima pokazati kako je zamislio da e izgledati njihov zatitnik. S prvim je nacrtima zapoeo 291. pr.Kr. Skicirao je Helija kao visokog i vitkog mladia sa svijetlim vijencem na glavi, po uzoruna Homerove opise. Nakon svih priprema Hares je sa oko stotinjak radnika zapoeo gradnju. Podnoje je bilo isklesano od bijelog mramora, a kip je bio uvren eljezom jer je bio vrlo teak. Prvo su bili privreni zglobovi i stopala. Kostur kipa je bio od eljeza i kamena, zatim je obloen glinom pa tankim slojem voska te opet glinom kako bi gornji sloj bio to privreniji. Hares je odluio koristiti tanke listove bronce za vanjski dio kipa, zbog teine. Za osnovu Kolosa postavljena su tri masivna stupa od kamena sastavljenih od etiri kamene ploe uvrene eljezom. Da bi se dosegnulo do viih dijelova, oko kipa je bila izgraena rampa koja je kasnije bila otklonjena. Rad na Kolosu je odmicao vrlo sporo. U podnoju kipa se ak formiralo malo naselje u kojem su ivjeli slobodni robovi i bili pri ruci kiparu. Ukratko, itava izgradnja je trajala 12 godina.

Kolos kad je bio dovren 282. pr.Kr. dosezao je oko 35m i bio je, kako se smatra, postavljen na obali zaljeva; na odabranom mjestu u luci i to u stavu raskoraka. No s obzirom na visinu i irinu prolaza u luku takav, stav je vrlo malo vjerojatan. ak tovie, srueni bi Kolos blokirao ulaz u luku. Po nekim istraivanjima lokacija je na istonom rtu luke ili ak malo dalje, u unutranjosti.

Svakako, kip je plijenio svojim preciznim proporcijama i monumentalnou sve do 226. pr.Kr. kad je jaki potres pogodio Rodos. Grad je bio razruen, a Kolos je bio slomljen u najosjetljivijim tokama: koljenima. Poslije ovog stranog potresa stanovnitvu Rodosa pristizala je materijalna pomo. ak je egipatski faraon Ptolomej III. (246.-221. pr.Kr.) poslaopomo za ponovnu rekonstrukciju Kolosa, no kip nisu mogli pomaknuti sa zemlje. Ni kasniji pokuaji obnove nisu bili uspjeniji. Ali, i onako leei Kolos je impresionirao svojim divovskim razmjerima. Ostaci su tako leali sve do 97. pr.Kr. kada su ih arapski osvajai rastavili i prodali nekom idovskom trgovcu iz Sirije. Sauvano je svjedoanstvo da su dijelovi bili prenoeni na leima 900 deva. Tako se izgubio svaki trag Kolosu.

Iako vie ne postoji, uspomene na tog diva su ostale, sauvale su se i u svakidanjem govoru. Kae se da je neto kolosalno kad zapanjuje svojom veliinom. Kolos je inspirirao i mnoge umjetnike dananjice, npr. Augusta Bartholdija poznatog po svome radu; Kip Slobode.

FIDIJIN OLIMPIJSKI ZEUS

Ovaj kip je bio postavljen u Zeusovom hramu dorskoga reda u Olimpiji na zapadnoj obali dananje Grke, oko 150 km od Atene.

Stari Grki kalendar poinje s odbrojavanjem godina od 776. pr.Kr. za kad se smatra da su poele Olimpijske Igre. Za vrijeme Olimpijskih Igara bio je proglaavan i sveti mir. Grke Olimpijske Igre su se odravale u Olimpiji na svetom mjestu gdje se nalazi grob i rtvenik Pelopa (po kojem je Peloponez i dobio ime). Prema mitu, Olimpijske Igre je utemeljio Heraklo u ast Zeusove pobjede nad Kronom. Olimpijske Igre su trajale pet dana i odravale su se svake etvrte godine u srpnju i kolovozu.

U Zeusovu ast je bio sagraen i velianstveni hram u dorskom stilu. Konstruirao ga je Libon i izgraen je oko 450. pr.Kr. No, pred rastuom moi Grke hram nije izgledao dolino raskoan. Bile su potrebne preinake; rjeenje: velianstveni kip. Ta sveta zadaa bila je povjerena Fidiji, atenskom kiparu.

O Fidijinom se ivotu ne zna ba mnogo. Ali sigurno se zna da je bio Periklov prijatelj. Otac mu se zvao Harmid i imao je brata takoer kipara. Poslije 465. pr.Kr. posvetio se kiparstvu i stvorio mnoga nenadmana djela izmeu kojih su Atena Partenos i Zeus Olimpijski.

Fidije je Zeusa gradio izmeu 456.-447. pr.Kr. Pomagali su mu njegovi uenici. Fidije je ve savladao izraivanje kolosa u hriselefantinskoj tehnici. Tijelo kipa je bilo uplje. Lealo je na potpornim gredama, bilo je od drveta i ve sasvim izrezbareno. Na to se lijepila slonovaa i zlato; slonovaa u tankim ploicama koje su se jo tople lijepile na otkrivene dijelove tijela; a zlato u listiima oblikovanim poto se ohladi. Zatim su se prikucavali na drvo. Neophodan je bio toan proraun veliine uglaanih listia jer je i najmanji nagib zahtijevao veliko iskustvo.Moralo se voditi rauna da listii tono prianjaju jedan na drugi kako se avovi ne bi vidjeli (da bi se na taj nain stekao dojam cjeline). Umetanje dragog i poludragog kamenja pojaavalo je sjaj oiju i inilo bogatijim izvjesne dijelove ukrasa. Mogu se samo zamisliti umjetnikove tekoe pri izradi tako sloenog rada, koji je pored kiparskih zahtijevao i draguljarska znanja. Osim toga, nakon to je kip bio zavren, trebalo ga je briljivo uvati da

ne bi spojevi otkazali, da se ne bi dijelovi odvojili ili potamnili. Trebalo je paziti da takori ili mravi ne napadnu kostur. Ve od samog njegovog postavljanja pribjegavalo se predostronostima: tlo se polijevalo vodom ili uljem da se ne bi osuilo ili raspuklo.

Kad je kip bio dovren, jedva da je stao u hram. Strabon je napisao: ...iako je sam hram veoma velik, kipar je bio kritiziran to nije precizno odredio proporcije. Iako je Zeus prikazan u sjedeem poloaju, glavom je doticao strop, tako da se stie dojam da, ako bi se Zeus pomaknuo, sruio bi krov hrama. Strabon je bio u pravu, samo to Fidije nije bio kritiziran, nego hvaljen. Ba taj dojam veliine ini statuu velianstvenom. Taj dojam da se kralj bogovamoe ustati i sruiti krov hrama fascinirao je kako pjesnike tako i kipare.

Zeusovo postolje je bilo 6.5m iroko i 1m visoko. Sam kip je bio visok 13m (visina dananje etverokatne zgrade). Kip je bio tako visok da su posjetitelji opisivali tron vie nego sam Zeusov lik. Prijestolje na kome je sjedio Zeus bilo je izraeno od sjajne bijele slonovae i crneebanovine ukraene zlatom, gemama i reljefima. Tu su bile predstavljene mitoloke scene i legende, motivi sa olimpijskih takmienja, ljudske i ivotinjske figure. Na naslonima za ruke ilea vodile su kolo krilate Nike i Hore. Tu su bile prikazane i zagonetne sfinge. Na irim povrinama Zeusovog prijestolja prikazana su znaajna djela Heraklova, a pored njih tragedijaNiobida te scene iz borbi s Amazonkama. Na postolju je prikazana i Afrodita kako se raa iz morskih dubina.

Izgled Zeusa poznat nam je i po novcu Elide iz doba cara Hadrijana. Izvjesnu predodbu o Zeusu daje i glava koja se uva u muzeju u Dresdenu, ali koja prije ukazuje na Fidijinu kolu, nego na Fidiju. Sline podatke pokazuje nam i Fidijina glava u Bostonu. Na osnovu ovoga, predodba o Zeusu iz Olimpije svodi se na podatke sauvane u pisanim antikim izvorima.

Zeus je u desnoj ruci drao figuru boice pobjede Nike, a u lijevoj ezlo vrhovnog boga iji jesimbol orao, kao kralj ptica, irio krila na vrhu tog ezla. ezlo je bilo napravljeno od skupocjenih metala, ukraeno dragim kamenjem. Glava boja bila je ukraena vijencem od maslinovih granica. Otkriveni dijelovi tijela, osim brade i kose koje su bile od zlata, izraeni su od slonovae. Plat, koji se sa lijevog ramena sputao prema trbuhu i nogama ostavljajui nagim snano poprsje, bio je od finog zlatnog lima. Od zlata su bile i sandale kao i neke figure na trnu i podnoniku na kojeg su se oslanjale noge vrhovnog boga.

I od ovog uda su ostale samo legende. Jedna od njih kae da je Fidije, kada je zavrio i postavio kip na za to odreeno mjesto, uao u hram. Podigao je glavu prema Zeusu i pitao: Jesi li zadovoljan, Zeuse?. Zauo se udarac groma i mramorni pod se zatresao tamo gdje je stajao kip. ini se da je to bio odgovor: Da!.

ALEKSANDRIJSKI SVJETIONIK

Svjetionik se nalazio u Aleksandriji, uvenoj prijestolnici Egipta koju je osnovao Aleksandar Makedonski koja po njemu i nosi ime. Grad se pruao na obali Nila na mjestu gdje je bilo malo egipatsko naselje Rakotis. Aleksandrija je prvi grad helenistikog perioda i bila je poznata po tome to je podignuta na osnovu jedinstvenoga plana. Plan je izradio rodski graditelj Dinokrat. Grad je u osnovi graen poput pravokutnika, a ima opseg 15km. Grad je podijeljen na 5 podruja. Dvije najvee ulice irine 30m sjekle su se pod pravim kutem, a itavom njihovom duinom pruali su se mramorni stupovi.

Nedugo nakon smrti Aleksandra Velikoga, Ptolomej I. Soter preuzeo je vlast u Egiptu. Bio je svjedokom osnutka i utemeljenja Aleksandrije kao glavnoga grada te je odluio poveati sjaj ipopularnost svoje drave pa je 308. pr.Kr. utemeljio Muzeon hram muza, boginja umjetnosti. Tu je bio usredotoen itav umjetniki i znanstveni ivot Aleksandrije. Tada je bila sredite, odnosno ogledalo svijeta. U tu kulturnu instituciju je bilo smjeteno svo blago grkog pjesnitva i preko 700 000 svitaka. Unitili su ga Arapi.

Meutim, usprkos znaenju Muzeona ipak je jedno od najveih uda u Aleksandriji bio Aleksandrijski svjetionik. Bio je podignut na stijeni koja se uzdizala na istonoj obali otoia Farosa. Prema legendi ime otoia je varijacija od imena Faraonov otok. Otoi je pripojen kopnu nasipom od zemlje i kamenja, duine 34 km, 285. pr.Kr. Tako se dobila i dvostruka luka (ratna i trgovaka). Zbog raznih nanosa rijeke i mulja na dnu mora prilaz lukama Aleksandrije zahtijevao je veliku obrazovanost i iskustvo jer su i podvodne stijene ugroavale plovidbu. Zbog svega toga bilo je potrebno izgraditi svjetionik.

Izgradnja je bila zapoeta za Ptolomeja I. Sotera, oko 290. pr.Kr; a bila je povjerena Sostratu iz Knida. Arhitekt, Sokratov suvremenik se latio posla i oko 280. pr. Kr. svjetionik je bio gotov. Svjetionik je bio trokatna kula 117m visoka. Najnii kat je bio kvadratnog oblika dok mu je unutranjost bila valjkasta i bio je visok oko 56m. Bio je izgraen od velikih komada vapnenca, a strane su mu bile okrenute prema stranama svijeta. Srednji kat je bio osmerokutnog oblika; strane osmerokuta su iroke 18.30m, a visina mu je 7.30m. Na samom vrhu je bila kupola pridravana uglaanim granitnim stupovima. Tu je, na zadnjem katu

gorjela vatra iju je svjetlost reflektirao itav sustav metalnih konkavnih zrcala koje je navodno izumio Arhimed. Gorivo za vatru donosilo se na magarcima spiralnim stepenicama koje su ile unutar prva dva kata. Svjetionik je ujedno bio i tvrava. Osmerokutnu kulu su ukraavali bronani kipovi kojima su se pripisivala uda. Jedan je pokazivao smjer vjetra. Drugi je pratio kretanje sunca po nebeskom svodu. Kada bi sunce zalo tada bi i kip spustio ruku. Trei je otkucavao vrijeme svakoga sata, danju i nou. Najudniji je bio kip koji vie. Kada bi se Aleksandriji pribliavali neprijatelji, on je sve glasnije proizvodio buku. Oito se radilo o alarmu i to prvom na svijetu.

Stoljeima je tako svjetionik obiljeavao luku. Danju reflektirajui sunevu, a nou svjetlost vatre. Kad su Arapi osvojili Egipat, oko 651. pr.Kr., divili su se Aleksandriji i njenom bogatstvu. Svjetionik se nastavlja spominjati i u njihovim djelima. Kako im pomorske veze saMediteranom iz Aleksandrije nisu bile jake, glavni grad su Arapi premjestili u Kairo. Jednom prilikom su grekom skinuta zrcala sa svjetionika i nikad vie nisu postavljena. 956. p.Kr. potres je pogodio Aleksandriju i nanio sitne tete svjetioniku. Tek kasnije vei potresi: 1303. i1323. p.Kr. znaajno su otetili graevinu. Posljednje poglavlje u povijesti svjetionika ispisano je 1480. p.Kr. kada je tadanji sultan Mehmed II. Osvaja izgradio srednjovjekovnu tursku utvrdu na istom mjestu gdje je stajao svjetionik, koristei kamen i mramor iz ruevina.

Do dana dananjeg sauvalo se samo ime i uspomena. Ta nije uzalud Sostrat, graditelj ovog svjetionika, u elji da ouva svoje ime za pokoljenja koja e doi iza njega, uklesao na mramornom zidu ovaj natpis: Sostrat, sin Dekstifona iz Knida, posvetio ovo bogovima spasiocima pomoraca. Ovaj natpis je prekrio tankim slojem buke koja je bila iste boje kao i mramor, a odozgo je napisao ime cara Ptolomeja I. Sotera samo da bi ga prevario dok je u dubini due bio uvjeren da e se vremenom ovaj sloj buke skinuti i da e itavom svijetu biti poznato ime pravog graditelja ovog velianstvenog svjetionika. Nije se prevario!

ARTEMIDIN HRAM U EFEZU

To je Artemidin hram u drevnom gradu Efezu, oko 50km juno od dananjeg grada Izmira u Turskoj.

Boicu lova, Artemidu, su tovali diljem Male Azije. Prema grkom mitu Artemida je bila kiZeusa i njegove prve ene Lete, a sestra blizanka Feba Apolona. Roena je na otoku Delu kamo je pobjegla Leta da se sakrije od Pitona kojeg je poslala ljubomorna Zeusova ena Hera da ju podere. Prema drugoj verziji roena je u Ortigiji, u Efezu, zbog ega su joj uostalom ovaj hram i podigli. Artemida je inae bila boica lova i smrti, zatitnica uma, livada i prirode.

Izgradnju svetita svojoj boginji zatitnici Efeani su u drugoj polovici 6. st. pr.Kr. povjerili arhitektu Herzifronu. Za graevni materijal uzeo je mramor koji se dovozio sjeveroistono od mjesta koje je odreeno za svetite. Kako je Efez trusno podruje, hram se gradio na obali rijeke Kaistre, na movarnom tlu gdje ruilaka snaga potresa i nije tako jaka kao na suhim i vrstim mjestima. No to je oteavalo prenoenje mramora. Izgradnja hrama trajala je dugo, 120 godina. Herzifrona je naslijedio njegov sin Metagen, a kad je i on preminuo gradnju su dovrili Peonije i Dimitrije. 450. pr.Kr. hram je bio konano gotov. Nije bio ponos samo grada Efeza, ve i ostalih maloazijskih gradova budui su i oni uestvovali u njegovoj izgradnji. Veliku novanu pomo je pruio lidijski kralj Krez.

Hram je izgraen u jonskom stilu. Pravokutnog je oblika. Tlocrt je imao dimenzije 10055 m i sa svih strana dvostruki red stupova koji su dosezali i do 15m. Dva puta po 8 stupova skrivalo se straga, dva puta po 20 stupova stajalo je sa strane, a sve su to bili monoliti od mjesnog mramora. Cijela zgrada je sa fasadom gledala na prostrano dvorite. Mramorne stepenice koje su okruivale graevinu vodile su do visoke terase.

Hram je bio u dvostrukoj funkciji: kao hram i kao svetite. Godinama su svetite posjeivali trgovci, turisti, umjetnici i kraljevi koji su iskazivali poast boici darivajui joj blaga iz svojih riznica. Arheoloka iskapanja su otkrila darove hodoasnika: kipie Artemide od zlata islonovae, razne naunice, narukvice, ogrlice... umjetnine iz itave Perzije i Indije.

Noi 21. srpnja 356. pr.Kr. neki luak Herostrat je do zemlje spalio hram, u namjeri da svoje ime uini besmrtnim. Herostratov prijestup izazvao je ogorenje Grka budui je Artemizij bio riznica svih maloazijskih gradova. Poslije toga sve su Jonske drave donijele odluku da Herostratovo ime nitko od pisaca vie nije smio spomenuti, ak ni u dokumentu o poaru u kome je zauvijek nestao Artemidin hram. Meutim kod nekih se autora i pored toga sjeanje na Herostratovo ime sauvalo pa mu se tako bolesna elja i ostvarila. Zanimljiv sluaj je da seAleksandar Makedonski rodio te iste noi kad je hram spaljen.

U naredna dva desetljea su svi graani prionuli na posao i prikupljali novac za obnovu hrama. Kad je 333. pr.Kr. Aleksandar Makedonski osvojio Efez pri osvajanju Male Azije pripomogao je obnoviti Artemidin hram.

Obnavljanje je povjereno Dejnokratu. On se okvirno drao prvotnoga izgleda hrama. Kao ranije hram je bio u jonskom stilu postavljen na stepeniastoj osnovi i okruen dvostrukim redom stupova od po 18m. Artemidin kip u hramu izradio je poznati kipar Praksitel.

Artemidin hram predstavlja jedan od najznaajnijih muzeja staroga doba. Kad je itavo Sredozemlje potpalo pod vlast Rima, Efez kao trgovaki centar nije izgubio svoj znaaj. Rimljani su potovali Artemidu pod imenom Dijana. Kad je Sveti Pavao u 1.st. p.Kr. posjetio Efez da propovijeda kranstvo bio je suoen sa oboavateljima Artemidinog kulta koji nisu imali namjeru napustiti svoju boicu.

262. p.Kr. privueni glasinama o bogatom hramu Goti su osvojili Efez i razorili hram. Efeanisu prisegnuli da e ga ponovo obnoviti no do 4. st p.Kr. veina ih je prela na kranstvo. Tako je Artemizij pao kao rtva potresa i Gota, a njegove posljednje stupove dao je odvesti car Justinijan za ukraavanje Aje Sofije. Godine 389. p.Kr. car Teodozije je izdao edikt protiv poganskih hramova. Mramorni materijal svetita koristio se za izgradnju raznih objekata, a nekoliko elnih stupova s podnojima, do kojih kranima nije bilo naroito stalo, nakon desetogodinjeg traenja naao je ispod 6m dubokog sloja blata Englez J. T. Wood i dopremioih 1869. u British Museum. Na jednome od njih nalazi se darovni natpis lidijskog kralja Kreza. No najstranije ruenje hram je doivio zato to se nalazio na movarnom tlu koje ga jetrebalo, po graditeljevoj ideji tititi od potresa.

MAUZOLEJ U HALIKARNASU

Grad Halikarnas se nalazio u Maloj Aziji na mjestu dananjeg Bodruma, na obali Egejskog mora u jugozapadnoj Aziji.

Kad su Perzijanci proirivali svoje kraljevstvo u Egipat, Siriju, Mezopotamiju, sjevernu Indijui Malu Aziju; kralju je bila potrebna pomo pri nadziranju svoga velikog carstva. Uveo je lokalne vladare-satrape. Jedna od provincija, Karija u zapadnom dijelu Male Azije (danas Turska) bila je toliko udaljena od Perzijskog glavnoga grada da je praktiki bila autonomna.

Od 377.-353. pr.Kr. dorskom provincijom Karijom vladao je kralj Mauzol i premjestio je glavni grad u Halikarnas. Svaki obrazovani Grk potovao je Halikarnas, domovinu velikoga grkog povjesniara Herodota (484.-424. pr.Kr.), grad pun znamenitosti. Meutim, putnike je najvie privlaila grobnica kralja Mauzola. Iz njegova ivota nema nekih znamenitosti: pripojio je Kariji neka obalna mjesta i otoke. Po osvojenju poeo ih je pljakati uvoditi u cijeloj dravi poreze i dadbine. ak je uveo i porez na sahranu stanovnitva. Tako je od raznih poreza i prireza sakupio ogromno bogatstvo koje mu je bilo potrebno za podizanje vlastite grobnice. Ta je grobnica bila tako velika da su stari Rimljani nazivali mauzolejima sve velike, monumentalne nadgrobne graevine i od njih je mauzolej preao u jezik i njegovo znaenje: veliki nadgrobni spomenik.

Naime, Mauzolej je zamiljen i kao grobnica i kao hram. Sa izgradnjom je zapoeto jo za Mauzolova ivota. Mjesto za Mauzolej odreeno je u jednoj od najirih ulica Halikarnasa. Ova se ulica pruala kraj samoga mora, du luke.

Projekt je povjeren arhitektima Piteju i Satiru. Po zavretku izgradnje Mauzolej je izgledao velianstveno: pravokutno zdanje irine 66m i duine 77m. Bio je visok 45m i podijeljen na

tri dijela: prvi kat visok 20m je bio grobnica Mauzola i njegove ene Artemizije sav obloen mramornim ploama i okrunjen frizom (trakom koja je opasivala grobnicu mramornim reljefima. Na tom frizu je prikazana borba Grka s Amazonkama, enama ratnicama koje su prema mitologiji ivjele na sjevernim obalama Male Azije, na dananjem Krimu, a praotac imje bio bog rata Ares. (Ovaj se reljefni ukras danas nalazi u British Museumu u Londonu) Iznad prvog kata se uzdizala kolonada visoka 12m koja je okruivala prostorije za prinoenje rtava u ast kralja i njegove supruge te podupirala krov visok 7m. Krov je imao oblik stepeniaste piramide, a u prostoru izmeu stupova nalazili su se mramorni kipovi lavova kojisu bili simboli kraljevske moi. Na vrhu krova, dakle na vrhu piramide isklesana je koija u koju su bila upregnuta etiri konja, a njom su upravljali Mauzol i Artemizija.

Ljepota Mauzoleja ne lei u veliini graevine, ve u dekoracijama i kipovima koji su ga krasili izvana na razliitim katovima. Kod kipova se teilo prirodnoj veliini, iako nije bilo pravilo. Kipove su izradili grki kipari: Skopas, Timotej, Brijaksid i Leohar. Svakome je bila povjerena jedna strana graevine. Svi su doli sa svojim radionicama da sudjeluju u ukraavanju ogromne velianstvene grobnice. A evo ve vie od jednog stoljea otroumni arheolozi uzalud pokuavaju da fragmente naene u ruevinama spomenika svrstaju u jednorodne grupe da bi na taj nain odredili koji od majstora ih je izradio, a sve to zato to su ti majstori, i te kako slavni, i svakako obdareni vrlo osobnim nainom izraavanja umjeli da svoj osobni talent prilagode zahtjevima nune suradnje. Osjeaj za zajedniki rad i potivanje zanata; to su najvanije osobine grkog kipara. Tu, u prisutnosti takmiarskog duha agona kako su ga stari Grci zvali, nastale su majstorske skulpture izvanrednih proporcija, vjeti spoj grkog i istonjakog kiparstva.

Gradnja ove grobnice bila je naporna. Mediteransko sunce i suha zemlja koja se pretvarala u prainu oteavali su rad. Prije nego to je zavrio svoj rad Pitije je umro. Nedugo za njim umro je i Mauzol. No izgradnju je nastavila Artemizija ne alei ni ljude ni novac da otme svog voljenog mua zaboravu. Poslije godinu dana umrla je i ona, a Mauzolej je konano dovren za Mauzolovog unuka 356. pr.Kr.

Do 15. stoljea Mauzolej se drao u dobrom stanju dok mu nije potres otetio krov i kolonadu. U prvoj polovici 15. st. p.Kr. kriari reda Sv. Ivana iz Jeruzalema provalili su u to podruje. Nisu potedjeli Mauzolej i na ruevinama nekad prekrasne grobnice-hrama podigli su nepristupanu tvravu, Zamak Svetog Petra. Danas, u Bodrumu, masivni zamak jo stoji i brueno kamenje i mramorni blokovi Mauzoleja se mogu vidjeti u strukturi zida zamka.

Zamisao kralja Mauzola da sebe ovjekovjei ovim spomenikom ispunila se. Jer da nismo obavijeteni o ovom umjetnikom djelu antike, nitko ne bi znao za kraljevo ime, kao to danasne znamo imena mnogih regionalnih kraljeva i tirana. Osim toga, ovaj spomenik ostaje i kao simbol jedne velike ljubavi: Mauzola i njegove Artemizije, ljubavi koja je ovjekovjeena u nadgrobnoj graevini.

VISEI VRTOVI BABILONA

Herodot: Tim Babilonom vladalo je mnogo kraljeva koji su zidove i hramove sagradili, a meu njima i dvije ene. Ona koja je davno vladala i kojoj je ime bilo Semiramida, podigla je nasipe na ravnici vrijedne da im se ovjek divi. To su bili Semiramidini vrtovi.

Babilon se nekad nalazio na istonoj obali Eufrata, oko 50km juno od dananjeg Bagdada u Iraku.

Babilonsko carstvo je cvjetalo za slavnog cara Hamurabija (1792.-1750. pr.Kr.). Civilizacija Mezopotamije je dosegla vrhunac moi za vladavine kaldejca Nabopolasara (625.-605. pr.Kr.)koji je htio prema Hamurabijevom uzoru osnovati novu Babilonsku dravu. Diplomatska spretnost te vojni uspjesi dopustili su da se brzo ostvari ideja obnove velike Babilonske drave iz II. tis. pr.Kr. To ludilo veliine oitovalo se za Nabopolasarova sina Nabukodonosora II. (605.-562. pr.Kr.) u samom Babilonu, glavnom gradu nove drave.

Grad je izgraen u bogatu i prekrasno oblikovanu metropolu. Prvobitno ime grada je Ka-dingir (sumerski=boji dvori) to je u akadskom prijevodu znailo Bab-ilu (=boja vrata). U novobabilonsko doba to je ime promijenjeno u naziv istoga znaenja, Bab-ilani. Bio je izgraen na sedam breuljaka. Grad je opkoljavao dvostruki zid ili, bolje reeno, sustav dvostrukih zidova. Na sjevernoj je strani Nabukodonozor dao izgraditi jo jedan zid od 18km. U grad se ulazilo kroz 8 vrata. Ona su bila posveena bogovima koji u gradu imaju svoja svetita. U sjevernom se dijelu grada nalaze Sjeverni i Glavni dvorac, a du obje palae protee se Ulica procesije. Obje te palae titile su Juni dvorac koji se nalazio neposredno unutar gradskih bedema. To je ogromna palaa babilonskih kraljeva, a u tlocrtu ima 322190m. Na sjevernoj strani dvorca blizu vrata boginje Itar vjerojatno su bili izgraeni Visei vrtovi.

Za njihovu izgradnju su vezane mnoge prie i legende koje se veu za ime kraljice

Semiramide.

Jedna od njih kae da je Semiramida bila kerka smrtnika i nimfe Derkete. Poto ju je majka napustila, prihvatili su je golubovi i othranili je mlijekom i sirom. Kad su je nali pastiri, odnijeli su je nadzorniku koji ju je oenio. Tako ju je primijetio kralj Ninos i on ju je uzeo za enu. Poslije njegove smrti vladala je sama i osvojila je: Perziju, Egipat, Libiju. Kad je saznala da e ju ubiti sin s kojim je ivjela u incestu izala je na terasu i pretvorivi se u golubicu odletjela je u besmrtnost.

Druga legenda kae da je bila obina dvorska dama na dvorcu nekog asirskog kralja. Poto je stekla njegovu naklonost, postala mu je enom. Jednom ga je prilikom nagovorila da joj na pet dana da vlast u ruke. On je to i uradio, a Semiramida ga je bacila u tamnicu i nastavila vladati sama. Proslavila se kao vojskovoa, no i kao graditeljica Viseih vrtova.

No, dao ih je izgraditi Nabukodonozor da, kako se prialo, udovolji svojoj eni ili prilenici Semiramidi dovedenoj iz Midije.

Vrtovi su leali na etverokatnoj kuli. Po Strabonu svaka je strana bila 4 pletara duga. Unutar svakoga kata bili su vrsti svodovi od crijepa koji su se oslanjali na snane visoke stupove. Platforme terasa bile su izraene od masivnih kamenih ploa razliitih oblika, a odozgo prekriveni jednim slojem trske, a potom zalivene asfaltom. Na to je bio nasut debeli sloj plodne zemlje dovoljan da u njemu rastu ak i male ume. Katovi vrtova bili su spojeni stepenicama i pokriveni ploicama ruiaste i bijele boje. Stupovi su dosezali visinu i do 25m te je bilo dovoljno svjetlosti za raslinje. Na polijevanju ovih vrtova radilo je stotinjak robova po itav dan vukui vodu iz Eufrata pomou sustava poluga i pumpi.

Dok mnogi opisi Vrtova dolaze od Grkih povjesniara kao to su Beros i Diodor sa Sicilije, Babilonski opisi o njima ne govore nita. Ploice za pisanje iz vremena Nabukodonozora ne daju ni aluziju o Viseim vrtovima; opisi kraljeve palae, grada Babilona i zidina su naeni. ak ni antiki povjesniari koji su dali detaljne opise Viseih vrtova nisu ih vidjeli.

Po legendi je ak i Aleksandar Makedonski htio umrijeti u vrtovima. Umro je od malarije 13. lipnja 323. a.Ch. u Babilonu.

Tako su prolazila stoljea. Voda je poela unitavati loe peene glinene ploice. Pali su svodovi i stupovi na kojima su se nalazile terase sa zelenim vrtovima. Mrano proroanstvo Izaijino se obistinilo:

Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejskibit e kao Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije.Nikad se vie nee naseliti,od koljena do koljena ostat e nenapuen.Arapin ondje nee dizati atora,niti e pastiri ondje poivati.

EGIPATSKE PIRAMIDE SA SFINGOM

Tri velike piramide, grobnice drevnih egipatskih faraona IV. dinastije: Keopsova, Kefrenova iMikerinosova proteu se u pravilnom obliku (u meusobnom Pitagorinom trokutu sa stranicama u omjeru 3:4:5) na desetak km od grada Kaira do Fajumske oaze u Gizehu.

U starom Egiptu se vjerovalo da je ovjekova linost sastavljena od razliitih elemenata od kojih su neki bili besmrtni. Na smrt se gledalo kao na prekid ivota, prepreku preko koje ovjek mora prijei da bi dosegnuo vjenost. U trenutku smrti tijelo naputa besmrtni element,Ba. Vjerovanje u nain na koji on postoji razlikovalo se prema poloaju to ga je pokojnik zauzimao na ovome svijetu, a takoer i s obzirom na razdoblje egipatske povijesti u kojem je ivio. Meutim, ma koji mu se oblik postojanja pripisivao, on je predstavljao trajnu vezu izmeu ovoga svijeta i tijela u grobu pa je i nadalje bio ovisan o hrani i drugim poklonima koje se ostavljalo u grobu za njegovo neprekidno trajanje na drugome svijetu.

S razvojem izuzetno profinjenog i sloenog drutva, poglavare raznih zajednica pokapalo se urazraenije grobove od naredanih opeka, koje se bogato opremalo. Tijelo u grobu vie nije bilo u neposrednom dodiru s vruim, suhim pijeskom. Stoga bi tjelesno tkivo doseglo mnogo vei stupanj raspadanja prije no to bi prirodno isuivanje zaustavilo taj proces. Zato se razvilo vjerovanje da tijelo pojedinca treba ouvati nakon njegove smrti, kako bi se, ako poeli, u bilo koje vrijeme mogao vratiti na zemlju, na mjesto koje mu je namijenjeno u njegovu uuvanu tijelu u grobu. Stoga je postalo nuno razviti metodu ouvanja tijela u beskonanost i postupno, kroz pokuaje i pogreke, metoda je bila pronaena: mumificiranje.

Mumificiranje je postupak u kojem se iz mrtvog tijela uklanjala utroba koja se odlagala u posebne posude, kanape, zatim se tijelo ispiralo palminim vinom, natapalo solju, bitumenom ieterinim uljima, ispunjalo aromatinim tvarima, uranjalo due vrijeme u natron i konano vrsto umatalo u trake i povoje u smolastim ili u alkoholnim supstancama. Kad je mumija konano posve umotana jo jednom se obavija tamjanovim parama dok sveenici izgovaraju veliku zavrnu molitvu: K tebi Ozirise, dolazi tamjan, koji je doao iz Hora, mirha koja je dola iz Rea, natron koji je doao iz Nekbeta, bilje ankjemi, koje je dolo iz Ozirisa: smola koja je dola iz blaenoga Kenofrea...

Nakon smrti, kralj se (kojeg se dijelom smatralo boanskim) iznova sjedinjavao sa svojim ocem Raom, bogom sunca. Piramidu, mjesto njegova ukopa, moe se smatrati rampom ili nekom drugom vrstom kraljeva pristupa na nebo.

Kralj Keops (2575.-2550. pr.Kr.) je dao izgraditi svoju piramidu, Veliku piramidu. Velika piramida je jedan od najvelianstvenijih i najsavrenijih primjera tehnikog umijea svih vremena i svake kulture. Ako i ne uzmemo u obzir primitivnost raspoloivih orua u 3. tis. pr.Kr. po tehnikoj virtuoznosti i smjelosti nju ne nadmauje ni jedna dananja graevina. A ipak tog velikog pothvata latila se kultura koja je netom izala iz kamenog doba, i jo se dugo sluila kamenim oruem i jako je raspolagala bakrom za dlijeta i pile kojima su oblikovani golemi kameni elementi za nove spomenike. Sve radnje na piramidama obavljale su se iskljuivo runo! Za gradnju tih gigantskih struktura bili su nuni ne samo matematiki prorauni, nego i pomno astronomsko opaanje, jer je svaka njihova stranica tono usklaena sa stranama svijeta. Tako fino mjerenje zahtijevalo je visoke zanatske standarde, nenadmaene sve do naih dana. Budui se za vrijeme poplave piramida nalazila samo nekoliko stotina metara od Nila, za izgradnju je bila potrebna vrsta kamena podloga, to je zahtijevao pijesak. Ploha leita Velike piramide odstupa od libele tek neto vie od pola palca.

Rad su obavljali specijalizirani radnici i obrtnici potpomognuti vojskom neobuenih ili priuenih radnika koji su se svaka 3 mjeseca regrutirali iz poljoprivrede. itava gradnja je obavljena uz pomo ona dva jednostavna stroja klasine mehanike: poluge i kosine. U to vrijeme nisu bili izumljeni kota, ni kolotura ni zavrtanj.

Visina piramide je dosezala 147m, a stranice su duljina po 230m. Izgraena je od 2.5 mil kamenih blokova teine i do 3t.

Pri gradnji nije primjenjivano nikakvo vezivno sredstvo. Kamene gromade su prislanjane jedna na drugu da su se drale samo vlastitom teinom. Pretpostavlja se da je gradnja trajala 20 godina.

Velika piramida je struktura sloene unutranjosti koja se sastoji od 3 glavne komore i niza hodnika na raznim razinama. Hodnici vode u krajnju, pogrebnu komoru.

U samom srcu piramide nalazi se jo jedno graevinsko udo: Velika galerija. Naime, granitne grede u toj komori koje su postavljene na svodu visokom 8.5m ne lee u horizontalnom smjeru, nego koso gore. Obrade greda i ploa je tako perfektna da se fuge jedva prepoznaju.

Velika galerija vodi koso gore ka kraljevskoj komori monim hodnikom duljine 46.61m, irine 2.09m, visine 8.53m. Hodnik se suava u pravcu tavanice.

Kraljevska komora je etverokatna prostorija koja u pravcu sjever-jug mjeri 5.27m, a istoka prema zapadu mjeri 10.47m, a visina joj je 5.28m. Zidovi ove male sale sastoje se od 5 enormnih granitnih greda koje su postavljene jedna na drugu, a pod je obloen granitnim ploama. Na zapadnom zidu se danas nalazi prazan kraljevski sarkofag dimenzija: 2.280.981.04m. Zanimljivo je da su njegove dimenzije vee od dimenzija hodnika koji se penje i vodi ka velikoj galeriji. Isto su tako hodnici u piramidama Kefren i Mikerinos ui od njihovih sarkofaga. Uz brojne pretpostavke ni ova tajna koja se pripisuje piramidama nije objanjena.

Trea komora, duboko pod zemljom nije nikad dovrena.

Svaka je piramida imala i svoje pomone zgrade, meu njima i hram-mrtvanicu, gdje se duamrtvoga kralja pripremala za drugi ivot.

Unutranjost piramida kod Gizeha ureena je vrlo domiljato kako bi se odbili pljakai grobnica. Ulaz je u Keopsovu piramidu bio skriven iza obloge od glatkog i finog kamena, a ini se i da su prazna podzemna komora i prolaz koji se sputa prema njoj bili namijenjeni skretanju pljakaa s puta prema zazidanom gornjem prolazu i samim grobovima. Arheolozi koji su iskapali kasnije piramide otkrili su pravi labirint pun skrivenih vrata, slijepih prolaza i stubita koja ne vode nikamo.

Na istonom rubu kompleksa piramida u Gizi, kraj puta prema Kefrenovoj piramidi nalazi se poput uvara groblja divovska sfinga, tajanstveni sloeni lik grabeljive make i kralja, koja se esto objanjava simbolom u kralju utjelovljenog jedinstva snage i duha. Egipani Nove drave nazivali su tog diva Hor u horizontu videi u njemu boga Sunca u stadiju izlaenja, svitanje kao simbola uskrsnua i buenja u novi ivot. Sahranjivanjem u kou grabeljive make, kralj se tjelesno sjedinio s boicom grabeljivom makom u nadi da e se iz njena tijela ponovno roditi.

Ova sfinga je napravljena u vrijeme Stare drave, 4. dinastije (2550.-2500. a. Ch.) otprilike kad i piramide. Napravljena je od vapnenca, duine je 7.35m, visine 20m. Ima oblik lava sa ljudskim licem.

Stare civilizacije poznaju sfinge u svim varijacijama: tijelo lava sa glavom ovna, tijelo jarca ilipsa sa glavom ovjeka, tijelo ovna sa glavom ptice, ljudsko tijelo sa glavom krokodila, itd. Ovi neobini likovi su pripadali boici Hator. U narodnim vjerovanjima ovakva su udovita ivjela kao boanski pijuni meu ostalim ivotinjama.

Ovo posljedne udo obavijeno je velom misterije sa iznenaujuom injenicom da su u to vrijeme arhitekti ovog spomenika izvrili ova (tek ih je par navedeno) precizna mjerenja:

* Piramida je tono postavljena prema stranama svijeta* Meridijan koji prolazi kroz Gizeh dijeli mora i kontinente Zemlje na dva dijela iste veliine* Piramida je divovski pjeani sat. Sjenke koje ona stvara od sredine listopada do poetka oujka pokazuju godinja doba i duinu godine. Duljina kamenih ploa koje se nalaze oko piramide odgovara duini sjenke u jednom danu* Rastojanje Velike piramide od sredita Zemlje je isto tako rastojanje od sjevernog pola i time odgovara rastojanju od sjevernog pola do sredite zemlje* Ukupna povrina etiri strane piramide odgovara kvadratu visine piramide* Vrh Velike piramide se poklapa sa sjevernim polom, njen obujam odgovara duljini ekvatora(duljina ekvatora = 40 076.592 km, a obujam Zemlje izraunat preko polova = 40 009.153 km).

7 svjetskih uda starog svijeta