Umjetnost starog Rima

Kolosej u Rimu iz 1. st. UNESCOva svjetska baština i jedno od novih sedam svjetskih čuda.

Rimska umjetnost podrazumijeva umjetničku produkciju starih Rimljana od 9. st. pr. Kr. do

pada Zapadnog rimskog carstva 476.  godine

Sadržaj

  [sakrij] 

1   Drevni Rim

2   Izvori rimske umjetnosti

3   Odlike rimske umjetnosti

4   Urbanizacija

5   Arhitektura

6   Skulptura

7   Slikarstvo

8   Poveznice

9   Vanjske poveznice

Drevni Rim[uredi VE | uredi]

Razvoj Rimske države:

██ Rimska Republika 510.-40. pr. Kr.

██ Rimsko Carstvo 20.-360.

██ Zapadno rimsko carstvo 405.-480.

██ Istočno rimsko carstvo 405.-480.

Podrobniji članak o temi: Kronologija starog Rima

U političkom smislu Rim je promijenio tri ustrojstva:

1. Rimsko Kraljevstvo – od →9. st. do →509.

2. Rimska Republika – od →509 do →27.

3. Rimsko Carstvo – od →27. do 395., odnosno do 476.

Rimsko Carstvo, na vrhuncu moći (za cara Hadrijana), se prostiralo od

sjeverne Engleske i Rajne do ivica Afričke pustinje, te od zapadne obale Pirinejskog poluotoka pa

do Crvenog mora i Mezopotamije.

"Najveća građevina Rimljana bila je njihova država." Ta čvrsta i podatna politička tvorevina od

skromnog saveza lacijskih plemena seoskog podrijetla postaje sila koja će sebi

pripojiti Etruščane i provesti ujedinjenje Italije, snaga koja će pobijediti u suparništvu s

punskom Kartagom, osiguravajući Rimu premoć na Sredozemlju, velika tvorevina koja će

u Europi, Aziji i Africi prekriti cjelokupno područje zapadne civilizacije. Na tom

području Rim uspostavlja svoju civilizaciju zasnovanu na osebujnoj mješavini samovlade

idemokracije.

Stoga, nije čudo što svijet obuzet praktičnim potrebama (političke, vojne, ekonomske,

organizacijske, financijske …) i u umjetnosti daje praktični biljeg. Tako će jedna od glavnih

osobina rimske umjetnosti biti težnja veličanstvenošću kao znamenjem moći, dakle impozantnost

i čvrstina ispred elegancije i ljupkosti, umjetnost koja se bavi potrebama velikog mnoštva. Upravo

zato graditeljska i arhitektonska djela svojom originalnošću i monumentalnošću uvelike zasjenjuju

ona u kiparstvu i slikarstvu.

Izvori rimske umjetnosti[uredi VE | uredi]

Podrobniji članak o temi: Etrurska umjetnost

Predrimske civilizacije Italije u razdoblju kraljevstva uvelike utječu na razvoj umjetnosti Rima.

Od 3 st. pr. Kr. Etrurski gradovi padaju pod vlast Rima koji preuzima i razvija Etrursku kulturu.

Ranjena Niobida iz Rima, oko 430. pr. Kr., grčki mramor, visina 1,49 m, Državni muzej, Rim.

U kasnijem razdoblju Republike Rimljani vremenski produljuju i prostorno šire grčku

umjetnost. Grčka umjetnost je svoj utjecaj na rimske narode isprva vršila iz brojnih

grčkih kolonija na Italskom tlu. Taj utjecaj je bio jak iako su Rimljani imali zakon protiv pretjerane

javne potrošnje i osobne raskoši. Od 339. pr. Kr., kada su se riješili sukobi patricija i plebejaca,

nastalo je društvo koje je bez obzira na obiteljsko podrijetlo počelo da umjetnost shvaća kao znak

društvenog statusa. Za vrijeme Aleksandra Velikog (334.-323. pr. Kr.) nastaje oponašanje

klasičnog ihelenističkog grčkog stila. To je se pojačalo trgovinom i ratovima, putem kojih su u Rim

stizala predivna umjetnička djela (osvajanje Sirakuze, 212. pr. Kr.) i nastala je kolekcionarska

strast za grčkim umjetninama. Čak što više, većina umjetnika koja je radila u Rimu za vrijeme

Republike (509.-27. pr. Kr.), i do kraja Carstva (27. pr. Kr. – 395. g.) bili su podrijetlom iz Grčke.

Oni na svoje kopije nisu potpisivali svoja imena nego imena originalnih umjetnika po čijim je

originalima kopija i nastala.

Neki znanstvenici idu toliko daleko da tvrde kako "rimski stil" i ne postoji, već samo rimska tema

grčkog stila. Ako uzmemo u obzir da je Grčka umjetnost tada bila u procesu opadanja uslijed

infiltracije drugih ne-grčkih smjerova, te da je Rimsko Carstvo je bilo kozmopolitsko društvo koje

je vrlo brzo apsorbiralo razne utjecaje pod zajednički naslov jedne prijestolnice – Rima. Pri tom

upijanju utjecaja imalo je veliku toleranciju prema tuđim tradicijama i usklađivala ih je i

prilagođavala rimskim propisima i pravilima. Dakle, Rimljani su nametali svoje zakone i vlast, ali

su bili otvoreni prema umjetnosti, kulturi i običajima potlačenih naroda (to je pridonosilo čvrstom

jedinstvu društva, otvorenom i raznolikom u isto vrijeme). Odonda je Rimska umjetnost, kao

takva, prirodan i opravdan nastavak grčke umjetnosti.

Odlike rimske umjetnosti[uredi VE | uredi]

Svečani ophod, detalj sa Ara Pacis, 22.-43. g., mramor, Villa Medici, Rim. Primjer klasične rimske umjetnosti.

O rimskoj umjetnosti se obično govori kao o umjetnosti jednog naroda, ali u tijeku proširenja

teritorija pod rimskom vlašću u redove Rimskih građana primorani su i pripadnici drugih naroda.

Tako su u rimskim kolonijama živjeli mnogi rimski građani koji su taj naslov stekli služeći u rimskoj

vojsci. Svoj najveći sjaj, rimska umjetnost, je upravo dosegla u doba Carstva. Bila je to

aristokratska i oficijelna umjetnost; luksuz za bogataše, ili oznaka rimske dominacije.

Friz s Konstantinovog slavoluka, 313.-315. g. u Rimu. Primjer kasno-antičke umjetnosti.

I u rimskoj umjetnosti postoje dvije faze:

klasična rimska umjetnost (1. st. pr. Kr. - 2. st.)

kasno-antička umjetnost (3. - 5. st.).

U prvoj fazi vrijede sva pravila koja su ustvrdili još Grci. U 3. st. nakon društvene i gospodarske

krize Carstva uslijed preglomaznosti teško održivog Carstva i robovlasničkog sustava, Carstvo je

podijeljeno na više-manje samostalne provincije, a u 4. st. su opet ujedinjene zajedničkom

religijom – kršćanstvom koje je dokinulo rimski pluralizam. Možemo prepoznati previranja i

utjecaje tih kriza kroz promjene u umjetničkom izrazu.

Samostalnost rimskog kiparstva i slikarstva se može dovesti u pitanje, ali rimska arhitektura je

stvaralački podvig velikih razmjera koji ruši svaku sumnju u njenu bitnost.

Rekonstrukcija centra starog Rima. Na ovoj slici se vide sve vrste građevinskih poduhvata starih Rimljana.

Najočitije su monumentalne građevine Koloseja i Circusa Maximusa, ali nije za zanemariti i

fortifikacijski akvadukt, te brojne palače, insulae, cenacule i domuse. Naravno sve ih spajaju brojne ulice i

široki Forumi. U sredini se vidi i kompleks Forum Romanum lijevo od Koloseja, a sastoji se od

niza trgova (Forum Julium, Nervin, Mirin, Augustov i Trajanov forum) spojenih u jedinstven kompleks. Forum,

Kolosej i Circus Maximus činili su najveličanstveniju arhitektonsku panoramurimskog svijeta, a i šire.

Urbanizacija[uredi VE | uredi]

Forum Romanum, današnji izgled.

Prije arhitekture, Rimljani su bili poznati građevinari. Iza njih su ostali

brojni mostovi, brane, kanali, popločane ceste i općenito brojna inženjerska remekdjela koja su

bila rasijana po cijelom Rimskom Carstvu. Prva cesta, Via Appia iz 312. pr. Kr., protezala se 300

km od Rima do Capue; kasnije su Rimljani popločali do 5000 000 km cesta i oko 1500

urbaniziranih gradova.

Rimski grad bi rastao unutar utvrde (castruma), oko centralnihulica koje su se sjekle na sredini

(cardo i decumanus) što je predstavljalo oblik urbanizacije koja nije postojala od grčkih kolonija,

zatim bi se gradilo izvan zidina (suburbium) (npr. Splitoko Dioklecijanove palače) itd. U grad bi se

uveo vodovod (akvadukt) i kanalizacija (rimska Cloaca maxima i dan danas, nakon 2500 g., služi

svojoj svrsi).

Urbanizacija bi se nastavljala i izvan grada gdje su zemljane parcele bivale podijeljene u pravilne

kvadrate – agera (400 x 400 m) i obično darivane rimskim veteranima. Osnova

današnje agrarne organizacije poljoprivrednih, agronomskih dobara.

Rimska civilizacija donijela je novinu vezanu za grad, ta novina je trg (forum) kao organizirana i

urbanizirana cjelina. Taj glavni gradski prostor je sa svih strana bio okružen javnim objektima i

hramovima koji kao pojedinačni objekti nisu važni nego značaj dobivaju uklopivši se u cjeli

kompleks i čineći forum.

Na vrhuncu Carstva grad Rim je imao više foruma. Forum nije imao isključivo službene funkcije

nego i trgovačke, pa je najveći Forum Romanum (građen od 5. st. pr. Kr. do 3. st.) pored ostalih

javnih objekata imao i 2 reda trgovačkih radnja. Njega čini nekoliko trgova s zajedničkom

glavnom osi, a svaki je okružen zgradama različitih funkcija vezanih za javni život (bazilikama) i

raspoređenih sasvim slobodno. Upravo te zgrade svojim volumenima određuju raznolike, manje

ili veće prostore – trgove. Na njemu se nalazila i govornica (24 m), prolazila je kroz njega sveta

cesta koja je služila za procesije.

Dugo su se na forumima odigravale i gladijatorske igre, sve dok Rimljani nisu stvorili

prostor amfiteatra samo za tu svrhu.

Arhitektura[uredi VE | uredi]

Akvadukt Pont du Gard blizu Nimesa u Francuskoj, 19. g., 275 x 49 m. UNESCOvasvjetska baština.

Uzimajući grčke elemente Rimljani su stekli preduvjete za monumentalnost, te sasvim nove

pojmove kao što je luk i svod bez kojih ne bi postojala arhitektura zapada.

Razvoj arhitekture od samih početaka odražava specifično rimski karakter i rimski način privatnog

i javnog života, tako da su svi elementi pozajmljeni od Etruščana i Grka, ubrzo dobili nesumnjivo

rimsko obilježje. To se na prvi pogled vidi na raznovrsnim tipovimarimskih hramova bazilikalnog,

kružnog ili osmokutnog oblika, rimskih kuća i palača, samostalnih (domus) ili grupiranih u blokove

(insula), carskih palača - veličanstvenih po razmjerima, teatrima, amfiteatrima, hipodromima i

javnim kupatilima (termama).

Rimljani su shvatili etrurski polukružni luk i koristili sve njegove sposobnosti (do 16 m). Redanjem

lukova u istom smjeru dobiva se bačvasti ili lučni svod (do 20 m). Križanje dvaju bačvastih

svodova pod kutom od 90º stvara križni svod (30x30 m). Rotacijom polukružnog luka za 360º

stvara se kupola (najpoznatija je Hadrijanova kupola Panteona, 43,60 m). Sve ove rimske

konstrukcije izvedene su zahvaljujući jednom od najvećih dostignuća rimske civilizacije, a to

je cement (cementum, oko 4. st. pr. Kr.).

Presjek Panteona u Rimu iz 125. g.

Arhitektonska djela koja su počivala upravo na konstrukciji luka bili su rimski akvadukti. Jedan od

najljepših primjera je Pont du Gard (Nimes, Francuska), 19. pr. Kr. s dužinom od 269 m. Njegove

jasne i čiste linije koje premošćuju široku dolinu ne govore samo o graditeljskom umijeću

Rimljana, nego i trajnom osjećaju za red koji je bio vječna inspiracija. Tako se prirodan tok vode

simulira usitnjenim ritmiziranjem najmanjih lukova na trećem horizontalnom pojasu akvadukta.

Rekonstrukcija Konstantinove (prvotno Maksencijeve) bazilike, Rim, oko 310. – 320. g. Jedna od

prvih trobrodnih građevina čiji je glavni, tj. središnji, brod bio viši od ostala dva, čime se dobio

dodatni prostor za prozore. Ovakav tip bazilike je bio sigurno pun svjetlosti i zraka i od tada

ovakav tip osvjetljenja nazivamo – “bazilikalno osvjetljenje”. Ovakvu konstrukciju ćemo naći u

mnogim kasnijim građevinama, od crkvi do željezničkih stanica. Rimljani trg okružuju

građevinama koje su rađene isključivo zbog potrebe za velikim natkrivenim prostorom – Bazilike,

to su jednostavno pokrivene hale čiji krov drže dva reda stupova. Tu su se skupljali svi koji su

imali posla na forumu u vrijeme vrućina i kiša. Bazilika je pravokutnog oblika, a kasnije su u njoj

radili sudovi, tržnice, sastanci i dr. Tlocrt longitudinalne građevine će preuzeti kršćanstvo za oblik

svoje sakralne bazilike, koja mora biti izdužena i podijeljena na 3 broda.

Tlocrt Konstantinove bazilike u Rimu iz 312. g., 23 x 17 m.

Stambene zgrade su bile samostalne kuće (domus), stambena zgrada višekatnica (cenacule) ili

stambeni blokovi (insulae = otoci) koje su obično imale 4 kata, a nerijetko i do deset katova.

Domusi u Rimu su bile raskošne, ali i funkcionalne stambene kuće. Obično su se sastojale od

brojnih kvadratnih prostorija raznih namjena koje su bile orijentirane prema središnjem otvorenom

dvorištu s bazenom, etruščanskog podrijetla – atriju. Takvim se rasporedom rimska kuća izolira

od ulice i okolnih kuća, ali su zrak, svjetlost i zelenilo prisutni u samom njenom središtu. Takva je

i Vila Misterija s konca 2. st. pr. Kr. iz Pompeja. U carske palače čak uvode i podno grijanje

(hipocastum), kao u Vespazijanovoj vili naVelikom Brijunu.

Rekonstrukcijski crtež Karakalinih termiu Rimu.

Terme su bile velika zajednička kupatila s uglavnom sličnim osnovnim rasporedom prostorija.

Sastojale su se od kupaonica s toplom vodom, kupaonica s hladnom vodom, prostorija za

masažu, prostorija s toplim zrakom, parne kupaonica, vestibula, prostora za razgovor, sobe za

vježbu, pa čak i čitaonice. Uz terme su bili vrtovi, terase, biblioteke, pa su terme zapravo

predstavljale jedan od centara društvenog života. Tlocrtni kompleksi rimskih termi su ujedno

najkompliciraniji i najuspješniji primjeri rimskog napretka. Iznenađuje činjenica da su od svih

monumentalnih rimskih građevina, upravo terme bile najveći samostalni objekti. Najveće rimske

terme su Karakaline terme, građene od 212. do 223. Bili su to golemi prostori nadsvođeni

križnim svodovima u rasponima od 25 m, bogato ukrašeni mozaicima, štukaturama, i posebice

novim razigranim arhitektonskim elementima koji se mogu vidjeti iz njenog složenog plana.

Konstantinov slavoluk u Rimu iz 312. g. je najveći rimski slavoluk: 21 x 25.7 x 7.4 m.

Što se tiče kazališta (teatar), Rimljani grade zatvoreni kompleks po uzoru na grčki teatar, ali s

razlikom što je skena prelazi u prvi plan, a u orkestri sjede rimski odličnici. Rimska kazališta se

uvelike razlikuju od grčkih, prije svega u tome što su Grci iskorištavali prirodnu padinu brijega za

pravljenje mjesta za sjedenje, dok su Rimljani gradili sjedalište kao posebnu građevinu koju su

nastavljali i iza skene (scene) zatvarali dinamiziranim zidnim plaštom.

No, amfiteatar je čisto rimska tvorevina koja jednostavno spaja dva teatra u eliptičan objekt za

zabavu (Kolosej – 50 000 mjesta za sjedenje).

Slavoluci su osobit arhitektonski oblik koji su izmislili Rimljani. Oni su bili

monumentalniarkadni spomenici podignuti u čast pobjeda imperatora ili velikih vojskovođa,

obično su označavali kraj ulice i početak foruma. U početku su podizani u čast vojnih pobjeda i

trijumfalnih dočeka, kako bi vojskovođa mogao s pobjedničkom vojskom kroz trijumfalni luk

ujahati u grad. Najčešće su s jednim ili tri zasvođena prolaza, ukrašena stupovima ili polu-

stupovima koji stoje na visokoj bazi. Ukrašeni su brojnim reljefima koji su i bit slavoluka.

Najpoznatiji slavoluci su u Rimu: Titov slavoluk, Slavoluk Septimija Severa i Konstantinov

slavoluk, te u Francuskoj u Nimesu, i u Hrvatskoj u Puli.

Skulptura[uredi VE | uredi]

Bista Rimljanina (vjerojatno Lucije Brut), 3. st. pr. Kr., bronca s bijelim i smeđim inkrustratom u očima, visina

32 cm, Palazzo dei Conservatori, Rim.

Rimska skulptura je bila originalna i odlikuje se karakternimportretima kao što je ova bista nepoznatog

Rimljanina iz Gliptoteke u Münchenu. Mramor visine 64.5 cm.

Počeci rimske skulpture oslanjaju se na etruščansku skulpturu ili su doslovna kopija grčkih

majstora u mramoru. Dok su u klasičnoj Grčkoj interesi bili usredotočeni na traženje, oblikovanje

općeg, idealnog ljudskog lika, u rimskoj je umjetnosti akcent na prikazivanju pojedinačnog,

karakterističnog. To najbolje dolazi do izražaja u mnoštvu portreta rimskih građana (14 000

statua).

Na tim portretima se postižu meki prijelazi svjetla i sjene mekanom obradom

površine. Karakterizacijaponekad ide do potpune naturalizacije, kao kod Portreta Rimljanina iz

1. st. pr. Kr.

Jedinstveni su i rimski reljefi koji su obično bivali vezani za zavjetne

objekte, sarkofage, trijumfalne stupove ili slavoluke.

Ara Pacis Augustae (13. pr. Kr. - 9. g.) je zavjetni objekt koji je car August dao napraviti i najšire

izražava carsku koncepciju portreta. Na licima iz svečanog mimohoda prevladava realistični

naglasak bez insistiranja na pojedinostima, samo jednostavan ritam nabora koji su pokrenuti

svečanim hodom.

Najbolji reljefi se nalaze na Titovom slavoluku iz 81. g., a predstavljaju osvajanje i

razaranje Jeruzalema. Dojam prostornosti na ovim rimskim reljefima postiže se kombinacijom

visokog reljefa u prvom i plitkoga u drugom planu.

Trajanov stup, Rim, 106. –113., mramor, visina trake reljefa oko 1,27 m. Najpoznatiji trijumfalni

stup u Rimu je svakako Trajanov stup visok 38 m, (106. - 113.) podignut u

spomen Trajanovih osvajanjaDacije. On je ukrašen od baze do vrha narativnim reljefima koji u

vidu spiralne trake obavijaju stup i u plitkom reljefu prikazuju pobjedonosni rat protiv Dačana. Na

pretrpanom reljefu postignuta je zavidna karakternost, čak i portretnost svakog lica, bogata igra

svjetlosti i sjene i mnogostruki prostorni planovi. Unutar stupa nalazi se stubište, a na vrhu

stubišta se nalazila skulptura Trajana (danas Sv. Petra).

Konjanički spomenik Marka Aurelija s kaptolskog trga, danas u kaptolskom muzeju u Rimu. Između 165. i 173.

g., bronca nekoć pozlaćena, visina 5,12 m.

Jedini sačuvani konjanički spomenik je onaj Marka Aurelija, rimskog cara, filozofa i pjesnika (161.

- 180.). Na ovoj brončanoj skulpturi veliki oblici su sitnim detaljima spojeni na krajnje prirodan

način. Ovo djelo bilo je uzor velikim konjaničkim skulpturama renesanse (Donatello i Andrea del

Verrocchio).

Konstantin Veliki, 313.–324., 2 m visoka glava nekad monumentalne figure, Kaptolski muzej, Rim.

Konstantin Veliki, početak 4. st., mramor, visina 2,44 m, Kapitolski muzej, Rim. Kada Rimsko

carstvo zapada u krizu, u 3. st., umjetnici na kasnim portretima iskazuju svojevrsnu krizu, tako oni

izgledaju mistično. Rimski portret se sve više udaljava od objektivne slike stvarnog, a postaje sve

više vidljivi simbol duhovne ličnosti. Tako portret cara Konstantina Velikog, imperatora koji će

priznati kršćanstvo i time, na izvjesno vrijeme, doprinijeti stabilnosti i jedinstvu Rima, je

nezgrapan u omjerima i proporcijama, grub i neprecizan u pojedinostima i izrazito ukočena

pogleda (kao da želi reći kako vidi sve i svakoga) - više uopćen portret cara nego njegov

realističan prikaz. Ogromne, ozarene oči, masivno, nepokretno lice, ne govore nam mnogo o

Konstantinovom stvarnom izgledu, ali nam govore veoma mnogo o tome kako je on gledao na

sebe i svoje zvanje.

Jedna od važnijih promjena u kasnoantičkim reljefima, u odnosu na klasične, jeste gubitak

osjećaja za prostor i dubinu.

Slikarstvo[uredi VE | uredi]

Detalj mozaika Bitka kod Issa s likom Aleksandra Velikog, oko 350. pr. Kr., 3,23 x 5,82 m, Napulj.

Freska iz Pompeja s najstarijim, tzv. Arhitektonskim stilom, 2. st. pr. Kr.

Bitka kod Issa Aleksandra i Perzijanaca, mozaik, kopija helenističkog originala iz 315. pr.

Kr., Pompeji, 2,7 x 5,1 m, Arheološki muzej, Napulj. Ova slika pokazuje izvjesnu kolekcionarsku

strast Starih Rimljana koju su oni gajili za sve što je podrijetlom iz Antičke Grčke. Izuzetno velik i

tehnički savršen podni mozaik ipak nema onu bitnu sastavnicu svakog umjetničkog djela –

originalnost. Rimsko slikarstvo sačuvano je u manjoj mjeri u Rimu, a ponajviše

u Pompejima i Herkulaneju stradalim u prirodnoj katastrofi vulkana Vezuva  i "konzerviranima" u

pepelu. Slikarstvo se vjerojatno oslanjalo na helenističkoslikarstvo, iako od helenističkog

slikarstva nije ostalo gotovo nikakvih tragova. Ipak, jedan veliki mozaik prikazuje helenistički

motiv – "Bitka kod Issa" gdje Aleksandar Velikipokorava perzijskog cara Darija. To je

veličanstveni prizor potenciran snažnim pokretima ljudskog mnoštva; oblici su modelirani

sjenama, a prostorna rješenja poznaju smjela skraćenja.

Pogled na freske u „Vili misterija” blizu Pompeja, oko 65.-50. pr. Kr.

Mnoge imućne, pa i one ne tako imućne, građanske kuće bile su ukrašavane zidnim slikama

(freskama). Isprva te freske pokušavaju prikazati iluzionističku arhitektonskuperspektivu s iluzijom

mramornih ploča i dekorativnih stupova koji uokviruju neobične poglede na plošne ili iluzionističke

pejzaže (od 2. st. pr. Kr. do prve polovice 1. st. pr. Kr.), no iako prelijepih dometa, ta perspektiva

je nevješta, a pokatkad i obrnuta.

Kasnije nestaje arhitektonskih okvira, a slike su slikane s velikom prirodnom uvjerljivošću. Iz

druge polovice 1. st. pr. Kr. je i veliki friz u Vili misterija u Pompejima. Na uskoj površini zelenog

poda, a ispred crvene pozadine, koja je okomitim crnim prugama podijeljena na manja polja,

nalazi se niz prizora iz nama nepoznatog obreda. Tijela u elegantnim pozama i raskošne

draperije oslikane su sa dotad nepoznatom modelacijom i realizmom, umijeće koje će se brzo

zaboraviti dok se ponovno ne otkrije u renesansi.

Portret ratnika, Fayum, donjiEgipat, 2. st., enkaustika na dasci, 39 x 19 cm, Metropolitan muzej,New York.

Portreti su u rimskom slikarstvu bili veoma rijetki (za razliku od skulptura), a najljepši su primjeri iz

Fayuma u donjem Egiptu. Oni su slikani enkaustikom na drvenim pločama, veoma teškom

tehnikom koja zahtijeva brzo slikanje, te zbog toga slike odišu izrazitom svježinom, a kako su

imali ulogu grobnog priloga (iz staro-egipatske tradicije) savršeno su odgovarali da prikažu

životnost portretiranog. Ti najstariji očuvani portreti su sačuvani zahvaljujući prastarom

egipatskom običaju da se portret preminuloga pričvrsti za njegovo mumificirano tijelo. Oni su

očuvani jasnih i svježih boja zato što su rađeni u veoma trajnoj tehnici enkaustike koja se sastoji

u boji rastopljenoj u toplom vosku. Ova tehnika je dozvoljavala slikanje od neprozirnih i gustih sve

do prozirnih namaza.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Rimski hram

Popis rimskih careva

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Umjetnost starog Rima u "Art History Resources".

Stari Rim.

Rimske stranice.

Interaktivna mapa starog Rima.

Roma Antiqua - Galerija sa crno-bijelim fotografijama arhitekture i umjetnina starog Rima

[sakrij]V · R · U

Razdoblja i pravci zapadne umjetnosti

Stari vijek Egejska umjetnost  · Etruščanska umjetnost  · Umjetnost stare Grčke  · Umjetnost starog Rima  · Ranokršćanska umjetnost

Srednji vijek bizantska umjetnost  · predromanika (karolinška renesansa, otonska renesansa, starohrvatska umjetnost)  · romanika (arhitektura romanikegotike)

Novi vijek renesansa (rana renesansa, visoka renesansa, sjevernoeuropska renesansa)  · manirizam  · barok (barokna arhitektura, barokno kiparstvo, barokno slikarstvo

Modernizam romantizam (književnost romantizma, slikarstvo romantizma, glazba romantizma, historicizam)  · prerafaeliti  · realizam (književnost, likovna umjetnostumjetnost, verizam) naturalizam  ·impresionizam  · postimpresionizam (sintetizam, pointilizam)  · simbolizam  · parnasovstvo  · Arts and Crafts

20. stoljećefovizam  · ekspresionizam  · naiva  · kubizam  · orfizam  · vorticizam  · purizam  · internacionalni stil  · apstraktna umjetnostStijl, konstruktivizam, sinkromizam)  · futurizam  ·dadaizam  · metafizičko slikarstvo  · nadrealizam  · apstraktni ekspresionizamart  · tašizam  · informel  · neorealizam (precizionizam, fotorealizam)  ·minimalizam  · konceptualna umjetnost  · Land art  · postmoderna

Povezani članci larpurlartizam  · esteticizam  · dekadentizam  · avangarda  · funkcionalizam  · eklekticizam

Kategorije: 

Stari Rim Umjetnička razdoblja

Navigacijski izbornik Otvori novi suradnički račun

Prijavi se Članak Razgovor Čitaj uredi VE uredi Vidi stare izmjene

Glavna stranica Kafić Aktualno Nedavne promjene Slučajna stranica Pomoć Donacije

Ispis/izvoz Napravi zbirku Preuzmi kao PDF Inačica za ispis

PomagalaDrugi jezici

Català Deutsch Ελληνικά English Español Français Gaeilge Magyar Italiano 日本語 ქართული 한국어 Latina Lëtzebuergesch Nederlands Norsk bokmål Polski Português Română Русский Srpskohrvatski / српскохрватски Slovenčina Slovenščina

Српски / srpski Svenska ไทย Tagalog

Uredi međuwikije

Vrijeme i datum posljednje promjene na ovoj stranici: 17:36, 16. veljače 2014.

Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima; dodatni uvjeti se

mogu primjenjivati. Pogledajte Uvjete korištenja za detalje.

Zaštita privatnosti

Impresum

Uvjeti korištenja | Pravne napomene | Odricanje od odgovornosti

Developers

Mobilni pr