Aktivnost 1.4. Analiza i interpretacija prikupljenih

1

HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE

Vanjska evaluacija mjera aktivne politike tržišta rada

Aktivnost 1.4.

Analiza i interpretacija prikupljenih podataka

2. Analiza anketnih podataka

Zagreb, veljača 2016.

Europska unija

Ulaganje u budućnost

2

Prikupljanje, obrada i analiza podataka za evaluaciju: Ipsos d.o.o.

Evaluacijski tim:

Voditelj projektnog tima: dr. sc. Predrag Bejaković, Institut za javne financije

Glavni istraživač za PSM dionicu evaluacije: dr. sc. Michal Kontnarowski, Institute of Political Studies of the Polish Academy of Sciences

Glavni istraživač za anketnu dionicu evaluacije: dr. sc. Dragan Bagić, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Glavni istraživač za kvalitativnu dionicu evaluacije: dr. sc. Ivan Burić, Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu

Istraživač suradnik na projektu, koordinator provođenja istraživanja: Branka Hodak, Ipsos d.o.o.

Istraživač suradnik na projektu: Marko Vicković, Ipsos d.o.o.

Istraživač suradnik na projektu: Mirna Cvitan, Ipsos d.o.o.

Suradnici Ipsosa na projektu: Gordan Beraković, Pero Desović, Josip Ivišić, Iva Mikić, Lana Penezić, Marino Šeparović

Suradnici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na projektu: dr. sc. Teo Matković, Igor Dvoršćak, Ivana Mikek Kupres, Jelena Ostojić, Antea Radić, Igor Vojnić

3

Sadržaj

EVALUACIJSKI TIM: ................................................................................................................................................. 2

SADRŽAJ .................................................................................................................................................................. 3

DIO 1 – UVOD I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA ................................................................................................... 5

1. UVOD .................................................................................................................................................................. 5

2. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA ......................................................................................................................... 5

2.1 UZORAK I PRIKUPLJANJE PODATAKA............................................................................................................... 6

2.2 UZORCI KORISNIKA (NEZAPOSLENIH OSOBA) ................................................................................................. 7

2.2.1. STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD BEZ ZASNIVANJA RADNOG ODNOSA .................................................................. 7 2.2.2. POTPORE ZA ZAPOŠLJAVANJE ........................................................................................................................... 8 2.2.3. JAVNI RADOVI ............................................................................................................................................... 9 2.2.4. SAMOZAPOŠLJAVANJE .................................................................................................................................. 10 2.2.5. OBRAZOVANJE NEZAPOSLENIH ........................................................................................................................ 11

2.3 UZORCI POSLODAVACA .................................................................................................................................. 12

2.3.1. STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD BEZ ZASNIVANJA RADNOG ODNOSA ................................................................ 12 2.3.2. POTPORE ZA ZAPOŠLJAVANJE ......................................................................................................................... 12 2.3.3. JAVNI RADOVI ............................................................................................................................................. 13

2.4 MJERNI INSTRUMENTI.................................................................................................................................... 14

DIO 2 – REZULTATI ISTRAŽIVANJA ....................................................................................................................... 16

3. INFORMIRANJE O MJERAMA I PROCEDURE IMPLEMENTACIJE MJERA .......................................................... 16

3.1. INFORMIRANOST O MJERAMA ........................................................................................................................... 16 3.2. PERCEPCIJA PROCEDURA IMPLEMENTACIJE MJERA ................................................................................................. 31 3.3. KONTROLA IMPLEMENTACIJE ............................................................................................................................. 35

3.3.1. Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa ........................................................ 35 3.3.2. Potpore za zapošljavanje ................................................................................................................... 35 3.3.3. Javni radovi ........................................................................................................................................ 36 3.3.4. Samozapošljavanje ............................................................................................................................ 36 3.3.5. Obrazovanje nezaposlenih ................................................................................................................. 37 3.3.6. SOR - poslodavci ................................................................................................................................ 37 3.3.7. Javni radovi - poslodavci .................................................................................................................... 37 3.3.8. Potpore za zapošljavanje - poslodavci ............................................................................................... 38

4. OPĆI INTERES POSLODAVACA ZA KORIŠTENJEM MJERA ................................................................................ 40

4.1. STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD BEZ ZASNIVANJA RADNOG ODNOSA ................................................................... 40 4.1.1. Recentno korištenje mjera nakon 2013. godine ................................................................................ 40 4.1.2. Dodatne usluge Zavoda i korištenje mjera u budućnosti ................................................................... 40

4.2. POTPORE ZA ZAPOŠLJAVANJE ............................................................................................................................ 41 4.2.1. Recentno korištenje mjera nakon 2013. godine ................................................................................ 41 4.2.2. Dodatne usluge Zavoda i korištenje mjera u budućnosti ................................................................... 41

4.3. JAVNI RADOVI ................................................................................................................................................ 42 4.3.1. Recentno korištenje mjera nakon 2013. godine ................................................................................ 42 4.2.2. Dodatne usluge Zavoda i korištenje mjera u budućnosti ................................................................... 42

5. OČEKIVANJA NEZAPOSLENIH OSOBA KORISNIKA MJERE ............................................................................... 43

6. EVALUACIJA SOR-A ........................................................................................................................................... 46

6.1 PROFIL NEZAPOSLENIH OSOBA KORISNIKA MJERE .................................................................................................... 46

4

6.2. PROFIL POSLODAVACA KORISNIKA MJERE ............................................................................................................. 50 6.3. RADNO ISKUSTVO I TRAŽENJE POSLA PRIJE ULASKA U MJERU .................................................................................... 51 6.4. ULAZAK U MJERU I MOTIVACIJA KORISNIKA........................................................................................................... 55 6.5. CILJANOST MJERE ........................................................................................................................................... 57 6.6. PRIJEVREMENI IZLAZAK IZ MJERE ........................................................................................................................ 61 6.7. VRSTE RADNIH ZADATAKA I ISKUSTVO S MENTOROM .............................................................................................. 64 6.8. UVJETI RADA TIJEKOM MJERE ............................................................................................................................ 68 6.9. ISHODI MJERE I UKUPNO ISKUSTVO IZ PERSPEKTIVE KORISNIKA .................................................................................. 70 6.10. NEGATIVNA ISKUSTVA KORISNIKA STRUČNOG OSPOSOBLJAVANJA ........................................................................... 74 6.11. ZADOVOLJSTVO POSLODAVACA SA KORISNICIMA ................................................................................................. 76 6.12. ISHODI MJERE I UKUPNO ISKUSTVO IZ PERSPEKTIVE POSLODAVACA .......................................................................... 78 6.13. ZAKLJUČAK ZA MJERU .................................................................................................................................... 82

7. EVALUACIJA POTPORA ZA ZAPOŠLJAVANJE .................................................................................................... 85

7.1 PROFIL NEZAPOSLENIH OSOBA KORISNIKA MJERE .................................................................................................... 85 7.2. PROFIL POSLODAVACA KORISNIKA MJERE ............................................................................................................. 89 7.3. RADNO ISKUSTVO I TRAŽENJE POSLA PRIJE ULASKA U MJERU .................................................................................... 90 7.4. ULAZAK U MJERU I MOTIVACIJA KORISNIKA........................................................................................................... 92 7.6. UVJETI RADA TIJEKOM MJERE ............................................................................................................................ 96 7.8. ISHODI MJERE I UKUPNO ISKUSTVO IZ PERSPEKTIVE KORISNIKA ................................................................................ 101 7.9. ZADOVOLJSTVO POSLODAVACA SA KORISNICIMA ................................................................................................. 102 7.10. ISHODI MJERE I UKUPNO ISKUSTVO IZ PERSPEKTIVE POSLODAVACA ........................................................................ 103 7.11. ZAKLJUČAK UZ MJERU .................................................................................................................................. 105

8. EVALUACIJA JAVNIH RADOVA ........................................................................................................................ 108

8.1 PROFIL NEZAPOSLENIH OSOBA KORISNIKA MJERE .................................................................................................. 108 8.2. PROFIL POSLODAVACA KORISNIKA MJERE ........................................................................................................... 111 6.3. RADNO ISKUSTVO I TRAŽENJE POSLA PRIJE ULASKA U MJERU .................................................................................. 113 8.4. ULAZAK U MJERU I MOTIVACIJA SUFINANCIRANIH OSOBA ...................................................................................... 116 8.8. ISHODI MJERE I UKUPNO ISKUSTVO IZ PERSPEKTIVE KORISNIKA ................................................................................ 122 8.9. ZADOVOLJSTVO POSLODAVACA S KORISNICIMA ................................................................................................... 126 8.10. ISHODI MJERE I UKUPNO ISKUSTVO IZ PERSPEKTIVE POSLODAVACA ........................................................................ 127 8.11 SUDJELOVANJE ROMA U JAVNIM RADOVIMA ..................................................................................................... 132 8.12. ZAKLJUČAK ZA MJERU .................................................................................................................................. 133

9. EVALUACIJA SAMOZAPOŠLJAVANJA ............................................................................................................. 137

9.1 PROFIL NEZAPOSLENIH OSOBA KORISNIKA MJERE .................................................................................................. 137 9.2. RADNO ISKUSTVO I TRAŽENJE POSLA PRIJE ULASKA U MJERU .................................................................................. 140 9.4 ULAZAK U MJERU I MOTIVACIJA ........................................................................................................................ 142 9.5 FINANCIJSKA SREDSTVA ................................................................................................................................... 146 9.6 PRIPREMA ZA MJERU ..................................................................................................................................... 148

9.6.1. Izrada poslovnog plana .................................................................................................................... 148 9.6.2. Jamstva i zadužnice ......................................................................................................................... 149 9.6.3. Aktivnosti savjetovanja za samozapošljavanje ................................................................................ 149

9.7 PRIJEVREMENI IZLAZAK IZ MJERE ...................................................................................................................... 150 9.9 PROCJENE POJEDINIH KORISTI OSTVARENIH KORIŠTENJEM MJERE ............................................................................ 151 9.10 ZADOVOLJSTVO POSLOM I RADNIM UVJETIMA ................................................................................................... 154 9.11 ISHODI MJERE ............................................................................................................................................. 155 9.12. ZAKLJUČAK ................................................................................................................................................ 160

10. EVALUACIJA OBRAZOVANJA ........................................................................................................................ 162

10.1 PROFIL NEZAPOSLENIH OSOBA KORISNIKA MJERE ................................................................................................ 162 10.2. RADNO ISKUSTVO I TRAŽENJE POSLA PRIJE ULASKA U MJERU ................................................................................ 164 10.3. ULAZAK U MJERU I MOTIVACIJA KORISNIKA (NEZAPOSLENIH OSOBA) ...................................................................... 166 10.4. PRIJEVREMENI IZLAZAK IZ MJERE .................................................................................................................... 173 10.5. ISKUSTVO S POHAĐANJEM OBRAZOVNIH PROGRAMA I PRAKSOM .......................................................................... 173 10.6. ISHODI MJERE I UKUPNO ISKUSTVO IZ PERSPEKTIVE KORISNIKA .............................................................................. 175 10.7. ZAKLJUČAK ZA MJERU .................................................................................................................................. 181

5

1. Uvod

U ovom dokumentu predstavljeni su rezultati kvantitativne dionice evaluacije mjera aktivne politike tržišta rada

za razdoblje od 2010. do 2013. godine. Izvještaj je strukturiran na način da je u narednom poglavlju

prezentirana metodologija, a potom su prezentirani prvo zajednički rezultati za sve mjere, i to oni koji se

odnose na teme koje su bile opće i/ili zajedničke u svim uzorcima, a potom su prezentirani rezultati istraživanja

za svaku mjeru zasebno, uključujući podatke prikupljene na nezaposlenim osobama korisnicima mjera i

poslodavcima korisnicima mjera.

2. Metodologija istraživanja

Kvantitativna dionica istraživanja provedena je na uzorcima poslodavaca i nezaposlenih – sufinanciranih i

financiranih osoba, korisnicima sljedećih mjera:

Sufinacirane i financirane nezaposlene osobe, korisnici mjera

Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa

Potpore za zapošljavanje

Javni radovi

Samozapošljavanje

Obrazovanje nezaposlenih

Poslodavci

Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa Javni radovi

Potpore za zapošljavanje

Javni radovi

Korisnici su u uzorak odabrani metodom stratificiranog slučajnog uzorka iz baze korisnika ovih mjere u

referentnom razdoblju. Uzorci su stratificirani prema više obilježja, Kako bi se osigurala minimalna veličina

poduzorka za usporedbu podgrupa s drugim grupama, nije korišten pristup proporcionalne stratifikacije. Kako

bi zaključivanje o cijelom uzorku u konačnici bilo valjano, pri obradi podataka provedena je poststratifikacija

(utežavanje podataka) kojim je struktura uzorka usklađena sa strukturom populacija prema bitnim obilježjima.

Iz okvira za izbor uzorka metodom slučajnog izbora sukladno stratifikaciji proveden je izbor uzorka koji je bio

dva do četiri puta veći od ciljanog uzorka, ovisno o uzorku. Uz pomoć aplikacije za regrutaciju, odabrane

ispitanike kontaktirali su djelatnici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ/Zavod) s ciljem informiranja o

ciljevima istraživanja i dobivanja pristanka za sudjelovanje u istraživanju. Ispitanike koji su pristali na

sudjelovanje u istraživanju potom je kontaktirao Ipsos.

DIO 1 – Uvod i metodologija istraživanja

6

2.1 Uzorak i prikupljanje podataka

Istraživanje je provedeno na ukupnom uzorku od 3427 ispitanika, i to putem internetske (on-line) i putem

kompjuterski podržane terenske ankete (CAPI, face-to-face). Putem on-line ankete su u potpunosti provedena

istraživanja na uzorku korisnika mjere – sudionika stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog

odnosa (SOR), te uzorci poslodavaca. Uzorci korisnika potpora za samozapošljavanje i zapošljavanje su

djelomično provedeni putem internetske, a djelomično putem terenske ankete. Istraživanje na uzorcima

sufinanciranih i financiranih osoba, sudionika mjera javni radovi i obrazovanje nezaposlenih u potpunosti su

provedeni putem terenske ankete. U tablici 1 su prikazani podaci o broju realiziranih anketa prema pojedinom

uzorku i metodi provođenja istraživanja.

Način prikupljanja podataka putem internetske (on-line) provodio se na način da je, nakon inicijalne regrutacije

koju je obavio Zavod, ispitanike koji su pristali na sudjelovanje u istraživanju putem elektroničke pošte

kontaktirao Ipsos s pozivom za ispunjavanje upitnika u elektronskom obliku (on-line istraživanje). Dakle,

ispitanici su popunjavali upitnik samostalno u obliku web upitnika. Nakon inicijalnog kontakta, ispitanici koji

nisu ispunili upitnik su u više navrata podsjećani i poticani na sudjelovanje u istraživanju, dok nije ostvarena

ciljana veličina uzorka. Podsjećanje ispitanika za popunjavanje on-line ankete vršilo se elektronskim putem,

slanjem ukupno 3 podsjetnika. Skupine koje ni nakon toga nisu popunile upitnik, a realizacija upitnika unutar

ovih skupina je bila niska, još su jedan put podsjećane da su dale pristanaka na sudjelovanje u istraživanju, i to

telefonski od strane Zavoda ukoliko nisu niti označili poveznicu na on-line upitnik, odnosno telefonski od strane

Ipsosa, ukoliko su označili poveznicu, ali nisu ispunili upitnik do kraja.

Tablica 1 – Realizirani uzorak

Korisnici Realizirano on-line Realizirano terenskom anketom Ukupno realizirano

SOR 550 0 550

Samozapošljavanje 194 80 274

Potpore za zapošljavanje 220 408 628

Javni radovi 0 566 566

Obrazovanje nezaposlenih 0 388 388

Ukupno korisnici 964 1442 2406

Poslodavci

SOR 522 4 526

Javni radovi 278 2 280

Potpore za zapošljavanje 213 2 215

Ukupno poslodavci 1013 8 1021

UKUPNO 1977 1450 3427

7

2.2 Uzorci korisnika (nezaposlenih osoba)

2.2.1. Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa

Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa - namijenjeno mladim nezaposlenim osobama

do godine dana evidentiranog staža u zvanju za koje su se obrazovale, kako bi stekli radno iskustvo potrebno za

ulazak na tržište rada i/ili polaganje državnih i stručnih ispita. U 2012. godini donošenjem Zakona o poticanju

zapošljavanja (NN 57/12 i 120/12) mjera stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa kojom

se mladim osobama bez iskustva u zvanju za koje su se obrazovale omogućava stjecanje radnog iskustva

proširuje se na sve dobne skupine i uključuje nezaposlene osobe prijavljene u evidenciju nezaposlenih

najmanje 30 dana i koje nemaju više od 12 mjeseci staža u zvanju za koje su završile obrazovanje bez obzira je li

zakonom ili zakonskim propisom propisana obveza radnog iskustva ili polaganje stručnog ispita za

zapošljavanje. Zakonom se također omogućava za pojedina zvanja dulje financiranje stručnog osposobljavanja,

ali u maksimalnom trajanju do 36 mjeseci, čime se stječu uvjeti za samostalan rad obrtnika i ovlaštenih

komorskih zvanja. Termin ugovaranja mjere, svibanj 2012. godine vidimo kao prijelomnu točku važnu za

stratifikaciju1. Izmjenama Zakona u studenom 2012. godine propisan je uvjet dužine prijave na 30 dana kao i to

da osobe ne smiju imati više od godinu dana staža u zvanju za koje su se obrazovale te je Zavod preuzeo i

financiranje doprinosa za zdravstveno osiguranje za osobe koje imaju staža. Zakonom o poticanju zapošljavanja

uklonjena je i dobna granica za primjenu mjere.

U promatranom razdoblju u mjeri je sudjelovalo 23705 korisnika. Zbog razmjerne heterogenosti korisnika ove

mjere za nju je predložen i realiziran uzorak od 550 ispitanika.

Kao ciljane skupine, predložene su grupe navedene u narednoj tablici.

Tablica 2 – Ciljane skupine

%

Kategorije za

SOR

Od prije, članak 41 Zor, do svibnja 2012. 24%

Po ZOR-u, od svibnja 2012 46%

Po ZOPZ-u, od svibnja 2012. 30%

Ukupno 100%

1 U 2011. godini ciljana skupina za primjenu ove mjere bila je ograničena na osobe koje su sukladno članku 41. Zakona o radu dužne polagati stručni/državni ili majstorski ispit do 25 (ukoliko su završile srednjoškolsko obrazovanje) i do 29 godina života (ukoliko su završile visokoškolsko obrazovanje) te koje nemaju više od 6 mjeseci radnog iskustva. U svibnju 2012. godine usvajanjem Zakona o poticanju zapošljavanja proširena je ciljana skupina na osobe koje nisu u obvezi polagati stručni ispit, prijavljene su u evidenciju nezaposlenih najmanje 90 dana i nemaju više od godinu dana staža.

8

Drugo predloženo obilježje stratifikacije bilo je praćenje kvota prema tipu organizacije poduzeća

Tablica 3 – Korisnici prema tipu organizacije poduzeća

%

Državna i lokalna uprava 33%

Javne službe 41%

Neprofitni sektor 1%

Trgovačka društva 18%

Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja, j.d.o.o. 7%

Ukupno 100%

2.2.2. Potpore za zapošljavanje

Potpore za zapošljavanje nezaposlenih osoba pripadnika skupina u nepovoljnom položaju (mladih osoba bez

radnog iskustva, dugotrajno nezaposlenih osoba, osoba starijih od 50 godina, itd.)

Bitne izmjene uvjeta po skupinama:

Mlade osobe bez radnog iskustva: 2010. godine ova mjera bila je usmjerena dvjema skupinama, koje su se

razlikovale na osnovu dobi i obrazovanja:za mlade do 25 god. bez srednjoškolskog obrazovanja - za mlade do

29 sa srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovanjem. 2011. godine za drugu skupinu je ukinut kriterij

zaposlenosti unatrag 6 mjeseci. 2012. godine druga ciljna skupina je podijeljena na dvije skupine, prema

razlikovnom kriteriju dobi i obrazovanja – postrožen je dobni kriterij za one sa srednjoškolskim obrazovanjem,

gornja dobna granica za njih je pomaknuta s 29 na 25 godina. U 2013. je uvedeno i nekoliko novih mjera koje su

također namijenjene mladim osobama bez (znatnog) ranog iskustva.

Dugotrajno nezaposlene osobe: 2013. godine došlo je do proširenja ciljne skupine mladih dugotrajno

nezaposlenih, a kod kojih se dugotrajnom nezaposlenošću definira nezaposlenost (tj. trajanje prijave u

evidenciji nezaposlenih) u trajanju od 6 mjeseci. Do 2013. ova skupina se odnosila na osobe do 25 godina

starosti, a od te godine na osobe starije od 29 godina. U obje ciljane skupine je kao uvjet dodan potpisan

Profesionalni plan zapošljavanja.2013. godine za ovu skupinu je osmišljena i mjera zapošljavanja dugotrajno

nezaposlenih na privremeno upražnjenim radnim mjestima.

Osobe iznad 50 godina: 2011. je postrožen uvjet trajanja nezaposlenosti za osobe iznad 50 godina, te je

određeno da moraju biti najmanje 6 mj. u evidenciji nezaposlenih. 2013. je taj uvjet uklonjen. Ciljana skupina

zaposlenih iznad 50 godina koji su u otkaznom roku, proširena je 2011. na one kojima prijeti gubitak radnog

mjesta zbog poslovno uvjetovanog otkaza ili viška radnika, te je ukinut uvjet prethodne zaposlenosti na

neodređeno.

Osobe s invaliditetom: Ova ciljna skupina je 2011. izdvojena kao posebna ciljna skupina. 2013. kao posebna

ciljna skupina su izdvojeni mladi do 29 godina starosti.

U promatranom razdoblju mjeru je ugovorilo 13510 korisnika. Zbog znatne heterogenosti korisnika za ovu

mjeru predložen je uzorak od 700 ispitanika, a realiziran je uzorak od 628 ispitanika.

Osnovnom stratifikacijom unutar ove skupine mjera vidimo stratifikaciju prema 5 ciljanih skupina: dugotrajno

nezaposlene osobe, mladi bez iskustva, osobe starije od 50 godina, osobe s invaliditetom, posebne skupine

nezaposlenih.

9


%

Dugotrajno nezaposlene osobe 45%

Mladi bez iskustva 37%

Osobe starije od 50 godina 11%

Osobe s invaliditetom 2%

Posebne skupine nezaposlenih 5%

Ukupno 100%

Kod ove mjere je značajan udio onih koji nisu završili ugovorne obveze te je ovo obilježje također prilikom

stratifikacije uzorka uzeto u obzir kao obilježje višeg prioriteta.

Tablica 5 – Status ugovora

%

Ugovorne obveze izvršene, ugovor arhiviran 92%

Ostale ugovorne situacije (prekidi) 8%

Ukupno 100%

2.2.3. Javni radovi

Javni radovi - ovi programi se razvijaju u suradnji s jedinicama lokale samouprave kako bi se dugotrajno

nezaposlene i osobe s teškoćama uključilo u društvene korisne usluge. Društveno koristan rad koji se odvija u

ograničenom vremenskom periodu nudi sufinanciranje i financiranje zapošljavanja nezaposlenih osoba iz

ciljanih skupina. Mora biti neprofitan i nekonkurentan gospodarstvu tog područja a temeljen na društveno

korisnom radu iniciranom od strane lokalne zajednice, udruga civilnog društva i drugih subjekata.

Mjeru ne mogu koristiti novoregistrirane udruge (12 mjeseci ili manje) za više od 5 osoba; udruge koje nisu

imale ili nemaju zaposlenih, a u prethodnim programima mjera aktivne politike nisu koristile mjeru javni rad

(osim za izuzetno korisne programe – nedefinirano). Osobe koje su radile u javnom radu u vremenu duljem od

18 mjeseci unazad 5 godina ne mogu biti uključene u javni rad.

U promatranom razdoblju u mjeri je sudjelovalo 31.989 osoba.

Zbog razmjerne heterogenosti korisnika javnih radova za ovu mjeru predložen je uzorak 550 ispitanika

uključujući poduzorak od 50 Roma koji su sudjelovali u javnim radovima, a realizirano je 566 anketa. S obzirom

da Zavod vodi odvojenu statistiku za Rome u narednim tablicama prikazani su podaci korisnika javnih radova

koji nisu Romi.

Osnovnom stratifikacijom unutar ove skupine mjera odredili smo stratifikaciju prema ciljanim skupinama.


%

Branitelji, djeca i supružnici branitelja 2%

Dugotrajno nezaposlene osobe 81%

Osobe s invaliditetom 2%

Ostale ranjive skupine 15%

Ukupno 100%

Kod javnih radova je 30% onih koji su u mjeri sudjelovali više od jedan put, stoga je ovo obilježje označeno

obilježjem višeg prioriteta prilikom stratifikacije uzorka.

10

Tablica 7 – Broj sudjelovanja u javnim radovima

%

Broj puta ugovaranja mjere 1 put 70%

2 i više puta 30%

Ukupno 100%

Zavod za zapošljavanje vodi i evidenciju o vrsti javnog rada koji se provodi, no zbog nedostatnih informacija (za

2010. i 2013. godinu kad Zavod o tome nije vodio evidenciju) ovo obilježje nije bilo uključeno u parametre

uzorkovanja jer nismo u mogućnosti nedvojbeno stratificirati uzorak prema vrsti javnog rada. Međutim, iz

podatka za 2011. te 2012. godinu je evidentno da se u velikoj većini (70% do 80%) slučajeva radi o komunalnim

radovima, u do 20% slučajeva o socijalnim radovima, te u manjem dijelu slučajeva o drugim vrstama javnih

radova (edukativni, kulturna baština, zaštita okoliša/ekologija). S obzirom na jasne trendove o tome koja od

skupina poslodavaca dominira u kojoj vrsti javnog rada, stratifikacija uzorka je izvršena prema tipu organizacije,

a u anketnom upitniku se ispitanike dodatno pitalo za opis javnog rada u kojem su sudjelovali.

Tablica 8 – Tip organizacije

%


Javne službe 10%



Zadruge 2%

Ukupno 100%

Trajanje nezaposlenosti je također određeno kao obilježje višeg prioriteta koje je uzeto u obzir prilikom

segmentacije uzorka.

2.2.4. Samozapošljavanje

Potpore za samozapošljavanje nezaposlenih osoba namijenjene su osobama koje iskažu interes za

samozapošljavanje, a ujedno im se osigurava stručna pomoć Zavoda te mogu na jednom mjestu dobiti sve

relevantne informacije o aktivnostima vezanim za realizaciju poduzetničke ideje. HZZ dodjeljuje potpore za

samozapošljavanje u iznosu od 50% godišnjeg troška rada osobe koja otvara vlastito poslovanje.

Krajem 2013. godine uveden su značajnije promjene u uvjetima uključivanja u navedenu mjeru pri čemu je

najvažnija ukidanje uvjeta duljine prijave u evidenciju nezaposlenih, kao i ograničenja djelatnosti i poslova na

kojima bi se osobe samozaposlile i registrirale gospodarsku djelatnost. Godine 2013. specificirano je ukidanje

razlikovanja kandidata i na osnovu zanimanja i kvalifikacija, te je kao uvjet uveden izrađen Poslovni plan. Zavod

uvodi savjetnike za samozapošljavanje kao stručnu pomoć i podršku osobama koje kreću u poduzetništvo kako

bi razradile i realizirale svoju poduzetničku ideju, te osigurava potporu drugih dionika koji se bave

poduzetništvom.

U promatranom razdoblju mjeru je ugovorilo 6457 korisnika. S obzirom da skupinu korisnika potpora za

samozapošljavanje vidimo kao priličnu homogenu skupinu s obzirom na demografske karakteristike korisnika,

ovu ciljanu skupinu predloženo je obuhvatiti uzorkom od 300 ispitanika, a realiziran je uzorak od 274 ispitanika.

S obzirom da je kod ove mjere udio onih kojih nisu završili ugovorne obveze veći od prosjeka, ovo obilježje smo

držali višeg prioriteta prilikom segmentacije.

11

Tablica 9 – Status ugovora

%

Ugovorne obveze izvršene, ugovor arhiviran 88%

Ostale ugovorne situacije (prekidi) 12%

Ukupno 100%

Godinu ugovaranja mjere vidjeli smo kao obilježje višeg prioriteta, te je predloženo nadreprezentirati korisnike

iz 2010., 2011. te 2012. kako bismo provjerili iskustva korisnika s većim vremenskim odmakom. S obzirom na

promjene u uvjetima 2012. godine te veliki skok u broju korisnika u 2013. godini korisnici su na osnovu ovog

kriterija podijeljeni u 2 analitička razdoblja: a) 2010. - 2012. b) 2013.

Dob i obrazovanje su obilježja koja smo u slučaju ove mjere držali obilježjima višeg prioriteta prema kojima je

također izvšena stratifikacija.

2.2.5. Obrazovanje nezaposlenih

Sufinanciranje obrazovanja za nezaposlene osobe namijenjeno osobama iz službene evidencije HZZ-a kako bi im

se povećala zapošljivost i konkurentnost na tržištu rada. Nezaposlena osoba može biti uključena u obrazovanje

ukoliko je obrazovni program sukladan utvrđenim potrebama tržišta rada i njezinim psihofizičkim

mogućnostima. Do 2013. godine mjera je praktično bila namijenjena svim nezaposlenima koji su prijavljeni u

evidenciji nezaposlenih, uz isticanje posebnih, „ranjivih“ skupina, koje su 2012. i proširene. Od 2013. osnovna

ciljana skupina su sve nezaposlene osobe prijavljene u evidenciju. 2013. uvedene su i nove ciljne skupine s

obzirom na kriterije dobi i obrazovanja.

U promatranom razdoblju mjeru je ugovorilo 20253 korisnika. Skupinu korisnika mjere sufinanciranja

obrazovanja namjeravamo obuhvatiti uzorkom od 400 ispitanika.

Osnovnu klasifikaciju vidjeli smo prema tipu intervencije.

Tablica 10 – Tip intervencije

%

Stručno usavršavanje 12%

Stručno osposobljavanje 75%

Prekvalifikacija 9%

Dokvalifikacija, IT tečaj, učenje stranog jezika 4%

U slučaju dobi predloženo je nadreprezentiranje starijih korisnika, a u slučaju obrazovanja nadreprezentiranje

korisnika bez srednje škole te visokoobrazovanih korisnika.

12

2.3 Uzorci poslodavaca


Kada su u pitanju poslodavci korisnici mjere stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa,

stratifikacija tog poduzorka realizirana je prema tipu organizacije, s obzirom na veliku heterogenost populacije

prema tom obilježju, ali i s tim povezanim različitim stilovima upravljanja radnom snagom. Uz to, izvršena je i

stratifikacija prema broju korisnika mjera, jer to posredno aproksimira veličinu organizacije, ali i kontekst u

kojem se mjera provodi.


%


Javne službe 26%



Obrti, slobodna zanimanja 22%

Ukupno 100%


%

Jedan 41%

Dva 19%

3 do 10 28%

11 do 50 9%

51 ili više 4%

Ukupno 100%


Kada su u pitanju potpore za zapošljavanje, uzorak je primarno stratificiran prema djelatnosti poslodavca i

veličini poslodavca. Naime, ova mjera je prije svega namijenjena privatnim trgovačkim društvima, što znači da

je ova kategorija relativno homogena prema organizacijskom tipu, ali heterogena prema ostalim obilježjima kao

što su tržište na kojem stvara dodanu vrijednost, segment radne snage koji joj je potreban i slično, što su

obilježja koja se mogu aproksimirati preko djelatnosti i veličine poduzeća. S obzirom da je stratifikacija

planirana i prema veličini poduzeća s obzirom na broj zaposlenih, time se posredno aproksimira i razlika između

onih poslodavaca koji su kroz mjeru uzeli veći broj nezaposlenih osoba.


%

Javne službe 1%


Obrti, slobodna zanimanja 39%

Ukupno 100%

13


%

Jedan 69%

Dva 18%

3 do 10 12%

Više od 10 1%

Ukupno 100%


%

Do 10 - Mikro poslodavac 81%

Do 50 - Mali poslodavac 15%

Do 250 - Srednji poslodavac 3%

Veliki i makro poslodavac 1%

Ukupno 100%

2.3.3. Javni radovi

Kada je u pitanju poduzorak poslodavaca korisnika javnih radova, stratifikacija je prvenstveno provedena

prema tipu organizacije, i to u tri kategorije: državna i lokalna uprava (prije svega se radi o jedinicama lokalne

samouprave i njihovim komunalnim poduzećima), javne službe (javne ustanove kao što su škole isl.), neprofitni

sektor (udruge) te trgovačka društva (d.o.o. u državnom vlasništvu). Stratifikacijom prema ovom kriteriju

ujedno je posredno provedena i stratifikacija s obzirom na vrstu javnih radova, jer u svako od ovih tipova

dominira drugi tip javnih radova: u jedinicama lokalne samouprave tu su uglavnom komunalni radovi, dok su u

javnim ustanovama i nevladinim organizacijama to primarno socijalni i drugi tipovi javnih radova.


%


Javne službe 25%



Zadruge 1%

Ukupno 100%

14

2.4 Mjerni instrumenti

Osnovna svrha kvantitativne dionice definirana je kao kolekcija relevantnih iskustava s mjerama, kategorizacija i

interpretacija iskustava dionika u mjerama. Shodno navedenoj generalnoj svrsi istraživanja definirani su i

generalni ciljevi kvalitativne dionice istraživanja koji su predstavljeni u poglavlju „Predmet i ciljevi istraživanja“

(dokument „Izrada plana i metodologije istraživanja“, projektna aktivnost 1.2., poglavlje 2.2.)

U skladu sa definiranim ciljevima istraživanja kao i definiranom uzorku razrađeni su anketni upitnici.

Ukupno je konstruirano 6 upitnika za sljedeće uzorke:

Korisnici

1. Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa

2. Potpore za zapošljavanje

3. Javni radovi

4. Samozapošljavanje

5. Obrazovanje nezaposlenih

Poslodavci

6. Zajednički upitnik za poslodavce, korisnike mjera stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja

radnog odnosa, potpore za zapošljavanje te javni radovi

S obzirom na prirodu predmeta istraživanja upitnici su strukturirani na način da sadrže određeni broj

zajedničkih blokova pitanja (bez obzira na vrstu mjere i ciljnu grupu) kao i određeni broj za pojedinu mjeru i

ciljnu grupu specifičnih pitanja. Svaki blok pitanja u upitnicima konstruiran je temeljem definiranih specifičnih

ciljeva istraživanja. Lista definiranih specifičnih ciljeva istraživanja, a shodno tome i osnovna tematska struktura

blokova pitanja je sljedeća:

Upitnici za korisnike mjera

Relevantne činjenice vezane uz uzlazak u nezaposlenost

Relevantne činjenice o iskustvu nezaposlenosti i traženju posla prije ulaska u mjeru

Razina familijarnosti s mjerama aktivne politike zapošljavanja

Način informiranja o mjerama i procjena kvalitete dostupnih informacija o mjerama

Procjena dostupnosti mjera za pojedine kategorije korisnika

Način ulaska u mjeru i zadovoljstvo pojedinim aspektima procedure ulaska u mjeru

Osnovne odrednice iskustva s prekidom (izlaskom) iz mjere

Osnovne odrednice iskustva s poslom i poslodavcem

Mišljenje korisnika o tome je li poslodavac kroz mjere ostvario određene koristi

Specifična pitanja za samozapošljavanje i obrazovanje nezaposlenih

Istražiti je li tijekom sudjelovanja u mjeri došlo do situacije u kojoj je korisnik uložio pritužbu na

poslodavca te je li bilo kontrole procesa sudjelovanja u mjeri

Generalni stavovi korisnika o osobnim koristima koje je ostvario sudjelovanjem u mjeri

Generalni stavove prema poslu kao socijalnoj aktivnosti

Osnovna socio-demografska i socioekonomska obilježja korisnika mjera

Upitnik za poslodavce:

Opći podaci o poslovnom subjektu

Razina familijarnosti s mjerama aktivne politike zapošljavanja

Pozicija aktera unutar poduzeća koji su uključeni u proces zapošljavanja radne snage posredstvom

mjera APZ te način informiranja o mjerama

15

Način ulaska u mjeru i zadovoljstvo pojedinim aspektima procedure ulaska u mjeru

Istražiti je li tijekom sudjelovanja u mjeri bilo kontrole procesa sudjelovanja u mjeri od strane HZZ te

opisati iskustva s provedenom kontrolom

Osnovne činjenice o zapošljavanju kandidata unutar korištenih mjera

Stavovi o primjerenosti (usmjerenosti) mjera za poslodavce

Postignuti pozitivni učinci mjera

16

3. Informiranje o mjerama i procedure implementacije mjera

3.1. Informiranost o mjerama

Kroz evaluirani period od 2010. do 2013. godine dolazilo je do promjena broja mjera aktivne politike

zapošljavanja, njihovih paketa, kao i promjena uvjeta korištenja, naziva mjera, ciljanih skupina i sl. Također,

korisnici mjera različito su involvirani u proces korištenja mjera, posebice kada govorimo o korisnicima i

poslodavcima. Među korisnicima, prilično ili puno toga o mjerama znaju najviše korisnici mjera

samozapošljavanje (29%) i SOR (27%), dok nešto manje poznavanje pokazuju osobe koje su sudjelovale u

obrazovanju nezaposlenih (22%) i potporama za zapošljavanje (23%), a najmanje sudionici javnih radova (15%).

Među poslodavcima najbolje poznavanje mjera koje provodi HZZ pokazuju poslodavci koji su koristili javne

radove (60%), dok poslodavci koji su koristili SOR i potpore za zapošljavanje izražavaju poznavanje mjera u

nešto manjem postotku (48%). Poslodavci pokazuju veću mjeru informiranosti o mjerama HZZ-a korisnika, što

je i logično s obzirom da su poslodavci više uključeni u cjelokupni proces prijave i provedbe određene mjere.

Tablica Informiranost o mjerama 1 – Poznavanje mjera HZZ-a

Općenito, znam prilično ili

puno toga o mjerama HZZ-a

Ko

risn

ici (

nez

apo

slen

e

oso

be)

SOR 27%

Javni radovi 15%

Potpore za zapošljavanje 23%

Samozapošljavanje 29%

Obrazovanje nezaposlenih 22%

Po

slo

dav

ci SOR 48%

Javni radovi 60%


Nadalje, ustanovljene su različite razine poznavanja mjera koje su ispitanici osobno koristili. Velika većina

korisnika su bili korisnici SOR-a, njih 90% smatra da zna dosta ili jako puno o mjeri koju su koristili. Istu razinu

poznavanja iskazuju i poslodavci koji su koristili SOR. Također visoko poznavanje mjera pokazuju korisnici koji

su sudjelovali u mjeri samozapošljavanje (75%) te nešto manje osobe koje su sudjelovale u javnim radovima

(58%). O obrazovanju zaposlenih dosta ili puno zna polovica ispitanika, dok o potporama za zapošljavanje nešto

manje od trećine. Poslodavci koji su koristili SOR (90%) i javne radove (80%) pokazuju visoko poznavanje tih

mjera, dok nešto manje od polovine poslodavaca koji su koristili potpore za zapošljavanje smatra da dosta ili

jako puno zna o toj mjeri. Visoko poznavanje SOR-a i samozapošljavanja ukazuje na uključenosti ispitanika u te

mjere, ali i medijsku eksponiranost. Nisko poznavanje potpora za zapošljavanje s druge strane ukazuje na

rutiniziranost mjere kao „olakšice“, kao i veći utjecaj računovodstva u informiranju poslodavaca i pripremi

dokumentacije.

DIO 2 – Rezultati istraživanja

17

Tablica Informiranost o mjerama 2 – Poznavanje mjera koju su koristili

Znam dosta ili jako puno o

mjeri koju sam koristio/la

Ko

risn

ici (

nez

apo

slen

e

oso

be)

SOR 90%

Javni radovi 58%


Samozapošljavanje 75%

Obrazovanje nezaposlenih 47%

Po

slo

dav

ci SOR 90%

Javni radovi 80%


Za provjeru poznavanja svih mjera izrađena je kompozitna varijabla putem koje je dobiveno prosječno

poznavanje svih sedam skupina mjera na ljestvici poznavanja od 1 do 6, gdje 1 označava nepoznavanje mjere, a

6 potpuno poznavanje mjere. Rezultati upućuju da korisnici javnih radova, potpora za zapošljavanje i

samozapošljavanje poznaju u prosjeku manje mjera nego korisnici SOR-a. Također, unutar poslodavaca ističu se

poslodavci koji su koristili javne radove, koji u prosjeku poznaju više mjera od drugih.

Tablica Informiranost o mjerama 3 – Poznavanje svih mjera HZZ-a

Prosjek (1-6)

Ko

risn

ici (

nez

apo

slen

e

oso

be)

SOR 3,2

Javni radovi 2,7

Potpore za zapošljavanje 2,9

Samozapošljavanje 2,9

Obrazovanje nezaposlenih 3,0

Po

slo

dav

ci SOR 3,3

Javni radovi 3,8

Potpore za zapošljavanje 3,2

18

Korisnici (nezaposlene osobe)

Kroz razgovor sa savjetnikom moguće je dobiti informacije o pojedinim mjerama, posebice ukoliko osoba

pripada ciljanoj skupini neke mjere. Također, samoinicijativnost nezaposlenih osoba/korisnika dovodi do

informiranja o mjerama. U niže navedenoj tablici prikazana je učestalost informiranja korisnika od strane

poslodavaca, kao i samoinicijativno informiranje o mjerama. Iz prikaza je vidljivo da su korisnici mjere

obrazovanja nezaposlenih najviše od drugih korisnika informirani o mjerama, njih više od dvije trećine. Nadalje,

nešto manje od polovice korisnika mjera javni radovi, potpore za zapošljavanje i samozapošljavanje su

informirani o tim mjerama od strane savjetnika HZZ-a. Tek nešto više od četvrtine korisnika SOR-a smatra da su

im savjetnici nešto govorili o mjerama. Savjetnik nije ništa spominjao o mjerama četvrtini korisnika

samozapošljavanja i obrazovanja nezaposlenih, trećini korisnika potpora za zapošljavanje te skoro polovici

korisnika mjera SOR i javni radovi. S druge strane, najveću samoinicijativnost kod samostalnog raspitivanja o

uvjetima korištenja mjera pokazuju korisnici mjere samozapošljavanje (73%) te obrazovanje nezaposlenih

(66%). Oko polovica korisnika druge tri mjere raspitivala se samostalno kod svog savjetnika mjerama APZ.

Tablica Informiranost o mjerama 4 – Učestalost informiranja o mjerama od strane savjetnika

SOR Javni radovi Potpore za

zapošljavanje Samozapošljavanje

Obrazovanje

nezaposlenih

Jednom 13% 18% 22% 20% 34%

Više puta 10% 27% 23% 25% 32%

Jednom ili više puta

(zbrojeno) 23% 45% 45% 47% 67%

Savjetnik nije ništa

spominjao o mjerama 46% 44% 33% 26% 26%

Ne mogu se sjetiti / Ne znam 31% 10% 22% 27% 8%

Sam sam pitao/la savjetnika

o mjerama 47% 46% 49% 73% 66%

Postoje različiti izvori putem kojih su se osobe informirale o mjerama koje su koristile. Najučestaliji izvori

informiranja su savjetnici HZZ-a, internetska stranica HZZ-a, obitelj, prijatelji i poznanici te mediji. U tablici 4

prikazani su načini informiranja s obzirom na korištenje mjere. Internet stranica HZZ-a je najznačajniji izvor

informiranja o mjeri za korisnike SOR-a, savjetnik HZZ-a za korisnike javnih radova i obrazovanje nezaposlenih,

dok su podjednako važni za korisnike potpora za zapošljavanje i samozapošljavanje. Poslodavci kao izvor

informiranja značajni su kod mjere SOR (33%), potpore za zapošljavanje (25%) te javni rad (14%). Korištenje

društvenih mreža najizraženije je kod korisnika SOR-a što je u koincidenciji sa ciljanom dobnom skupinom koja

češće koristi društvene mreže i razmjenjuje iskustva putem njih. Letci, brošure i prezentacije HZZ-a najslabije su

zastupljeni kao opcije informiranja, u prosjeku se svaki deseti korisnik mjere informira na taj način.

Korisnici SOR-a najviše su se informirali putem internetske stranice HZZ-a, obitelji i poznanika, medija,

savjetnika HZZ-a te poslodavaca kod kojih su planirali raditi. SOR odlikuje usporedno korištenje i ljudskog

kontakta kao i elektroničkih medija kao izvora informiranja.

Kod javnih radova najzastupljeniji je izvor informiranja bio savjetnik (59%), a potom obitelj, poznanici i prijatelji,

dok drugi izvori informiranja nisu toliko izraženi i koristi ih manje od sedmine ispitanih, što upućuje na

korištenje socijalnih mreža i ljudskog kontakta kao primarnog izvora informiranja. Korištenje interneta ili

društvenih mreža slabo je zastupljeno.

19

Kod potpora za zapošljavanje podjednako je zastupljeno korištenje Internet stanice HZZ-a, kao kontakata sa

savjetnikom ili vlastitim socijalnim mrežama koje koristi oko polovice korisnika. Značajniji udio u informiranju

također čine mediji i sadašnji/budući poslodavac, za njih četvrtinu.

Za korisnike potpora za samozapošljavanje, njih dvije trećine, HZZ glavni je izvor informacija, podjednako

putem web stranice i razgovora sa savjetnikom. Također, za više od trećine važni izvori informacija su socijalne

mreže te za četvrtinu mediji.

Za korisnike obrazovanja nezaposlenih daleko je najvažniji izvor bio njihov savjetnik (73%), a za trećinu su

također bili važni web stranica HZZ-a i socijalne mreže, poput obitelji, prijatelja i poznanika. Također osminu

ispitanika važni su izvori informacija letci i brošure, prezentacije koje organizira HZZ te mediji.

Korisnici SOR-a često su koristili više izvora informiranja, kao i korisnici potpora za samozapošljavanje, dok su se

korisnici javnih radova najmanje informirali u odnosu na korisnike drugih mjera. Zanimljiv je podatak da se vrlo

mali broj korisnika SOR-a i samozapošljavanja nije uopće informirao o mjeri u kojoj su sudjelovali, dok je taj broj

kod sudionika drugih mjera veći: oko četvrtine korisnika javnih radova nije se raspitivao o mjeri, petina

korisnika potpora za zapošljavanje te šestina korisnika mjere obrazovanje nezaposlenih.

Tablica Informiranost o mjerama 5 – Informiranje o mjeri u kojoj su sudjelovali – korisnici (nezaposlene osobe)



Obrazovanje

nezaposlenih

Da, putem internetske (web)

stranice HZZ-a 59% 15% 44% 57% 38%

U razgovoru s obitelji,

prijateljima i poznanicima 53% 44% 42% 36% 38%

Putem medija (televizije,

novina, radija, drugih

internetski

51% 11% 23% 26% 13%

Pitao\la sam svog

savjetnika\druge djelatnike

u HZZ-u

42% 59% 49% 62% 73%

Kod poslodavca kod kojeg

sam radio \ planirao raditi 33% 14% 25% 3% 4%

Putem društvenih mreža

(Facebook i sl.) 18% 1% 8% 5% 7%

Putem letaka i brošura 11% 4% 12% 8% 16%

Na prezentacijama koje

organizira HZZ 4% 4% 7% 9% 11%

Nisam se uopće

informirao\la o mjeri 35% 57% 42% 41% 43%

Kada promatramo informiranje o drugim mjerama HZZ-a, korisnici su se u manjoj mjeri informirali o njima. Više

od polovine korisnika javnih radova, odnosno, oko 40% korisnika drugih mjera nije se uopće informiralo o

drugim mjerama HZZ-a. Ipak, podatak da se oko polovice korisnika informiralo i o drugim mjerama Zavoda za

zapošljavanje, upućuje na zaključak da se ispitanici informiraju o široj paleti mjera, te potom se koncentriraju

na pojedinačne mjere ili intervencije. Najučestaliji izvori informiranja o mjerama bili su web stranica HZZ-a,

socijalne mreže (obitelj, prijatelji, poznanici) te mediji. Korisnici SOR-a i samozapošljavanja najčešće su se od

svih korisnika mjera informirali putem web stranice HZZ-a. Uloga savjetnika koja je izražena kod informiranja o

mjeri u kojoj su sudjelovali rapidno pada kada promatramo informiranje o drugim mjerama HZZ-a. Primjerice

kod samozapošljavanja savjetnik je imao značajnu ulogu kod 60% ispitanika, a kod informiranja o drugim

20

mjerama 1%. Korisnici javnih radova i potpora za zapošljavanje i obrazovanja nezaposlenih najčešće su se

informirali o drugim mjerama kroz socijalne mreže te internetsku stranicu, te nešto manje putem medija.

Tablica Informiranost o mjerama 6 – Informiranje o drugim mjerama – korisnici (nezaposlene osobe)



Obrazovanje

nezaposlenih

Da, putem internetske (web)

stranice HZZ-a 69% 30% 51% 70% 53%

U razgovoru s obitelji,

prijateljima i poznanicima 38% 46% 48% 30% 52%

Putem medija (televizije,

novina, radija, drugih

internetski

37% 18% 29% 26% 28%

Putem letaka i brošura 11% 7% 16% 12% 21%

Putem društvenih mreža

(Facebook i sl.) 10% 2% 7% 4% 8%

Kod poslodavca kod kojeg

sam radio \ planirao raditi 9% 14% 15% 4% 4%

Na prezentacijama koje

organizira HZZ 5% 19% 8% 8% 17%

Kod savjetnika na HZZ-u 2% 2% 0% 2% 0%

Nisam se uopće

informirao\la o drugim

mjerama

35% 57% 42% 41% 43%

Oko trećina korisnika smatra da se nudi puno mjera, ali da je teško procijeniti koje su točno mjere koje su njima

prikladne (Tablica 6). To je mišljenje nešto izraženije kod korisnika samozapošljavanja i javnih radova, a manje

kod osoba koje su sudjelovale u obrazovanju nezaposlenih. Dobivene informacije o pravima i obvezama u

prosjeku najniže ocjenjuju osobe koje su korisnici SOR-a, a najviše korisnici javnih radova i obrazovanja

nezaposlenih. Korisnici SOR-a kritičniji su od ostalih korisnika mjera i u slučaju dobivenih informacija od

savjetnika, gdje u većoj mjeri (58%) smatraju da su se morali dodatno raspitivati kod poznanika, na internetu i

drugim izvorima informacija. Ostali korisnici u značajno manjoj mjeri ističu takva iskustva, posebice polaznici

obrazovanja nezaposlenih (31%). Primjenjivost mjera ocjenjuju prosječnom ocjenom, odnosno ukoliko

promotrimo distribucije, oko trećine ispitanika smatra da većina mjera nije primjenjiva na njih, s naglaskom na

korisnike javnih radova gdje skoro polovina smatra da većina mjera nije primjenjiva na njih.

Četvrtina ispitanika smatra da su im neke mjere bile interesantne, ali da su im uvjeti sudjelovanja bili prestrogi.

Korisnici mjere samozapošljavanja ističu se jer 36% njih smatra da su im uvjeti sudjelovanja bili prestrogi.

Općenito, dob, vrijeme provedeno u evidenciji nezaposlenih osoba, stručna sprema u najvećoj su mjeri bili

uvjeti koji su korisnicima bili prestrogi.

21

Tablica Informiranost o mjerama 7 – Stavovi o mjerama HZZ-a - korisnici (nezaposlene osobe)



Obrazovanje

nezaposlenih

TOP 2

(4+5) Prosjek

TOP 2

(4+5) Prosjek

TOP 2

(4+5) Prosjek

TOP 2

(4+5) Prosjek

TOP 2

(4+5) Prosjek

Nudi se puno mjera, ali

teško je procijeniti koja je

prikladna za mene.

32% 2,9 38% 3,0 32% 3,0 39% 3,0 35% 3,0

Informacije o pravima i

obavezama su jasne i

nedvosmislene.

38% 3,1 55% 3,6 46% 3,4 50% 3,3 61% 3,7

Neke važne informacije

nisam dobio\la od

savjetnika\ice, nego sam se

sam raspitivao\la kod

poznanika, na internetu i sl.

56% 3,5 37% 2,8 39% 3,1 40% 2,9 31% 2,7

Većina mjera uopće nije

primjenjiva na mene. 40% 3,2 46% 3,2 30% 3,0 37% 3,0 33% 2,9

Neke mjere su mi (bile)

interesantne, ali uvjeti za

sudjelovanje su (bili)

prestrogi za mene.

22% 2,8 26% 2,6 24% 2,8 36% 3,0 25% 2,5

Poslodavci

Najučestaliji način informiranja poslodavaca o mjerama koje su koristili je prethodno iskustvo, internetska web

stranica HZZ-a, informacije dobivene od savjetnika te putem medija ili obitelji. Većina je poslodavaca koristila

mjere i prije te je zbog toga bila informirana o njima - korisnicima javnih radova (55%) i SOR-a (42%) to je

ujedno i najčešći način informiranja o mjeri, dok je za potpore za zapošljavanje treći po redu izvor informiranja

(21%). Za korisnike potpora za zapošljavanje, glavni je izvor informiranja o mogućnosti korištenja mjere bio

putem internetske stranice HZZ-a (39%). Ukoliko izuzmemo iskustvo korištenja mjere kao glavni izvor

informacija o mjeri, internetska stranica HZZ-a visok je izvor informiranja i kod korisnika javnih radova (42%) te

SOR-a (39%). Sljedeći značajni izvor informiranja odnosi se na ulogu savjetnika HZZ-a čija je uloga najviše

značajna kod poslodavaca koji su koristili javne radove (42%), dok je kod korisnika druge dvije mjere manje

izraženija, kod četvrtine ispitanika. Mediji kao izvor najznačajniji su kod poslodavaca koji su koristili SOR (27%),

te potom kod korisnika potpora za zapošljavanje (23%) te javnih radova (14%). Obitelj, prijatelji i poznanici

učestaliji su izvor informiranja kod poslodavaca koji su koristili potpore za zapošljavanje (22%) nego onih koji su

koristili SOR (14%) ili javne radove (8%). Kod poslodavaca koji su koristili javne radove također su značajnije

zastupljeni izvori informiranja kroz suradnju s drugim institucijama i organizacijama (21%) te na prezentacijama

koje organizira HZZ (24%). Računovođe su češće informirali i predlagali korištenje mjere potpore za

zapošljavanje (24%) nego kod drugih mjera.

22

Tablica Informiranost o mjerama 8 – Izvori prvog informiranja o mjeri koju su koristili - poslodavci

Javni radovi Potpore za

zapošljavanje SOR

Broj ispitanika

Koristili smo ovu mjeru i ranije 55% 21% 42%

Putem internetske (web) stranice HZZ-a 42% 39% 27%

Savjetnik u HZZ-u mi / nam je govorio o mjeri 42% 26% 21%

Putem medija 14% 23% 27%

U razgovoru s obitelji, prijateljima i poznanicima 8% 22% 14%

Putem suradnje s drugim organizacijama ili institucijama 21% 4% 10%

Preko osoba koje su se javile na oglas za posao kod nas (pre 7% 10% 12%

Naš računovođa nam je predložio korištenje ove mjere 3% 24% 7%

Na prezentacijama koje organizira Zavod 15% 2% 6%

Putem letaka i brošura 6% 2% 3%

Putem društvenih mreža (Facebook i sl.) 3% 1% 1%

Informacije o procedurama koje je potrebno obaviti da bi se zaposlila osoba putem neke od mjera većinom su

tražili od savjetnika HZZ-a telefonskim putem ili osobno, te putem internetske web stranice. Poslodavci su se u

nešto većoj mjeri informirali kontaktirajući savjetnike telefonski nego kroz osobni kontakt. Kontaktiranje

savjetnika telefonskim putem češće je izraženo kod poslodavaca koji su koristili SOR (69%) i javne radove (66%)

no kod onih koji su koristili potpore za zapošljavanje (56%). Nešto više od polovice poslodavaca podjednako se

informirala kod savjetnika u HZZ-u osobno, te nešto više od 40% putem web stranice. Korisnici SOR-a i javnih

radova češće su kontaktirali savjetnike putem e-maila, no što su to činili poslodavci koji su koristili potpore.

Ipak, poslodavci koji su koristili potpore za zapošljavanje češće su se informirali kod svojeg računovođe (19%)

nego ostali poslodavci, što dodatno potvrđuje važnost računovodstvenih servisa kao važnih aktera kod

prijenosa informacija za tu mjeru.

23

Tablica Informiranost o mjerama 9 – Izvori informiranja o proceduri ulaska u mjeru – poslodavci

Javni radovi Potpore za

zapošljavanje SOR

Broj ispitanika 281 215 525

Kod savjetnika u HZZ-u telefonskim putem 66% 56% 69%

Osobno kod savjetnika u HZZ-u 59% 57% 52%

Putem internetske (web) stranice HZZ-a 48% 40% 41%

Putem e-maila savjetniku HZZ-a 33% 17% 31%

Kod našeg računovođe \ u našem financijskom odjelu 6% 19% 8%

Putem medija 8% 3% 8%

Na prezentacijama koje organizira HZZ 11% 2% 4%

Putem osoba koje su se javile na oglas za posao kod nas \ ko 5% 3% 7%

U razgovoru s obitelji, prijateljima i poznanicima 1% 4% 5%

Putem letaka i brošura 7% 2% 3%

Putem suradnje s drugim organizacijama ili institucijama, mo 4% 3%

Putem društvenih mreža (Facebook i sl.) 2% 2% 1%

Nisam se uopće sam \ a informirao \ la o tome 1% 1% 1%

Kod knjigovođe, računovođe 1% 0%

Poslodavci većinom smatraju da je dokumentaciju potrebnu za ulazak u mjeru lako prikupiti, s time da postoji

statistički značajna razlika između poslodavaca koji su koristili pojedine mjere2, gdje korisnici javnih radova u

prosjeku smatraju da je dokumentaciju lakše prikupiti. Nadalje, oko 70% poslodavaca smatra da su informacije

o pravima o obavezama jasne i nedvosmislene, ukoliko promotrimo razlike između poslodavaca s obzirom na

korištene mjere, uočit ćemo da se korisnici javnih radova u prosjeku3 više slažu sa danom tvrdnjom. Postoji

statistički značajna razlika u percepciji upućenosti savjetnika u područnim uredima s obzirom na iskustvo

poslodavaca s mjerom4, korisnici javnih radova i SOR-a u prosjeku procjenjuju upućenost savjetnika višom od

korisnika potpora za zapošljavanje. Sve tri grupe poslodavaca, njih oko polovica, smatraju da su mjere prikladne

njihovom području djelovanja. Oko trećine poslodavaca smatra da su uvjeti sudjelovanja bili prestrogi za njih, a

oko petine da su informacije koje su dobili od savjetnika bile nepotpune, odnosno da su važne informacije

dobili kroz raspitivanje putem kontakata ili interneta. Nadalje, petina poslodavaca smatra da im je teško

procijeniti adekvatnost mjere njihovoj organizaciji, što je očitije kod potpora za zapošljavanje čiji korisnici u

prosjeku više ocjenjuju da je teže procijeniti adekvatnost mjere5. Tek nešto manje od petine poslodavaca

smatra da postoji prevelik broj mjera. Poslodavci koji su koristili javne radove u većoj mjeri smatraju da je

jednostavnije prikupljati dokumentaciju, da su informacije jasne i nedvosmislene kao i da su savjetnici upućeniji

u njihove specifične potrebe, no ostali korisnici mjera.

2 Ishod ANOVA, F=8,085, p<.01; Post hoc Tamhane T2 3 Ishod ANOVA, F=8,711, p<.01; Post hoc Tamhane T2 4 Ishod ANOVA, F=18,624, p<.01; Post hoc Tamhane T2 5 Ishod ANOVA, F=4,536, p<.05; Post hoc Scheffe

24

Tablica Informiranost o mjerama 10 – Stavovi o mjerama HZZ-a - poslodavci

SOR Potpore za

zapošljavanje Javni radovi

Top 2

(4+5) x

Top 2

(4+5) x

Top 2

(4+5) x

Traženu dokumentaciju je lako prikupiti 70% 3,7 61% 3,5 75% 3,9

Informacije o pravima i obavezama su jasne i

nedvosmislene 67% 3,7 68% 3,7 77% 4,0

Savjetnici u našem područnom uredu/ispostavi HZZ-a

su dobro upućeni u naše specifične potrebe u pogledu

radne snage

65% 3,7 50% 3,4 77% 4,0

Mjere su uglavnom prikladne našem području

djelatnosti (sektoru) 59% 3,6 48% 3,7 61% 3,7

Neke mjere su nam (bile) interesantne, ali uvjeti za

sudjelovanje su (bili) prestrogi za nas. 24% 2,8 30% 2,9 34% 3,0

Neke važne informacije nisam dobio/la od

savjetnika/ice, nego sam se sam raspitivao/la kod

poznanika, na internetu i sl.

21% 2,3 24% 2,6 19% 2,2

Među ponuđenim mjerama teško je procijeniti koja je

prikladna za našu organizaciju (poduzeće/instituciju) 20% 2,5 27% 2,7 20% 2,4

Postoji prevelik broj mjera 17% 2,5 16% 2,5 19% 2,5

Više od 4/5 poslodavaca sami prikupljaju dokumentaciju i sudjeluju u procedurama koje je potrebno obaviti

kako bi se moglo realizirati korištenje mjera za poticanje zapošljavanja. Osim samostalnog uključivanja u proces,

poslodavcima često pomažu i drugi akteri poput drugih zaposlenika, interno ili vanjsko računovodstvo.

Poslodavci koji su koristili SOR ravnomjerno koriste pomoć drugih aktera: drugih zaposlenika u organizaciji

(16%), interno računovodstvo (15%), vanjski računovodstveni servis (13%), tajnicu (12%) te osobe koje su

zaposlene putem SOR-a (7%). Ta raspršenost odgovornosti na različite aktera ukazuje na različite tipove

poslodavaca koji koriste mjeru SOR. Poslodavcima koji koriste potpore za zapošljavanje najviše pomažu vanjski

računovodstveni servisi (24%) te u manjoj mjeri drugi zaposlenici ili interno računovodstvo. Kod poslodavaca

koji koriste javne radove osim samih poslodavaca, u procesu sudjeluju i drugi zaposlenici (28%), tajnica (21%),

interno računovodstvo (14%) te u manjoj mjeri vanjski računovodstveni servisi i osobe zaposlene kroz mjeru.

25

Tablica Informiranost o mjerama 11 – Uključenost u procese i procedure potrebne za korištenje mjere

Stručno

osposobljavanje Javni radovi Potpore


Ja osobno 82% 83% 88%

Drugi zaposlenici u odjelu\organizaciji, službenici,

referenti 16% 28% 7%

Računovođa zaposlen u ovoj organizaciji, voditelj ili

zaposlenici 15% 14% 6%

Naš vanjski računovodstveni servis 13% 6% 24%

Tajnica 12% 21% 3%

Osoba(e) zaposlena(e) uz tu mjeru 7% 4% 3%

Ravnatelj/predsjednik/načelnik ustanove 2% 4% 0%

Odjel za ljudske resurse 1% 0% 0%

Vanjski suradnici/konzultanti 0 2% 0%

Stručni suradnik 0% 1%

Knjigovodstvo 0% 0% 1%

Kao što smo napomenuli, oko trećina poslodavaca smatra da su uvjeti sudjelovanja bili prestrogi za njih.

Uvidom u percipirane prepreke proizašle iz prestrogih uvjeta, uočavamo da postoje razlike između poslodavaca

s obzirom na korištenje mjera. Poslodavci koji su koristili SOR navodili su uvjete zadržavanja zaposlenih kao i

maksimalnog broja zaposlenih, probleme s dokumentacijom, nepostojanje duga, uvjete stručne spreme te

vrijeme provedeno na evidenciji nezaposlenih. Kod poslodavaca koji su koristili potpore za zapošljavanje najveći

broj, njih trećina smatra da je najveći problem bio zadržavanje zaposlenih te potom dokumentacija uz prijavu,

minimalni iznos plaće te vrijeme odobravanja zahtjeva. Poslodavci korisnici javnih radova smatraju da su im

najveće prepreke bili vrijeme provedeno u evidenciji zaposlenih, iznos subvencije, dob korisnika te

dokumentacija.

Detaljniji uvidi u iskustvo korištenja mjera prikazani su u niže navedenoj tablici te su u suglasnosti sa

namjenama mjera. Ukoliko promotrimo postotke slaganja sa navedenim problemima, odnosno zbrojene ocjene

uglavnom se odnosi na nas i u potpunosti se odnosi na nas, uočavamo da je većina problema zastupljena u

manje od petine poslodavaca. Uvjet o održavanju broja zaposlenih učestalije je percipiran kao prepreka za

češće korištenje mjera kod skoro četvrtine poslodavaca, a posebno je naglašen kod poslodavaca koji su koristili

potpore za zapošljavanje, gdje je 36% ispitanika ustanovilo da se taj problem odnosi na njih, što je prosječno

više zastupljeno nego kod druge dvije skupine poslodavaca6. Problem s dobivanjem potpore za namjeravani

broj osoba izraženiji je kod poslodavaca koji su koristili javne radove7, što je u skladu s većim brojem osoba

koje ulaze u mjeru u odnosu na SOR ili potpore za zapošljavanje. Također, poslodavci korisnici javnih radova u

većoj su mjeri imali problema zbog nemogućnosti zapošljavanja pojedinih skupina nezaposlenih (27%) u odnosu

na druge grupe poslodavaca, SOR (11%) te potpore za zapošljavanje (15%). Najviše problema u vezi

nemogućnosti zapošljavanja pojedinih skupina nezaposlenih odnosi se na neadekvatnu stručnu spremu ili

kvalifikaciju. U prosjeku svaki sedmi poslodavac imao je problema s neprikladnosti uvjeta i načina korištenja

mjere u odnosu na njihovo poduzeće, odnosno instituciju.

6 Ishod ANOVA, F=9,203, p<.01; Post hoc Scheffe 7 Ishod ANOVA, F=15,233, p<.01; Post hoc Tamhane T2

26

Tablica Informiranost o mjerama 12 – Negativna iskustva korištenja mjere

SOR Potpore za


Top 2

(4+5) Prosjek

Top 2

(4+5) Prosjek

Top 2

(4+5) Prosjek

Uvjet o održavanju broja zaposlenih sprječavao nas je

da koristimo neke mjere ili da češće koristimo mjere 23% 2,3 36% 2,8 23% 2,4

Nismo mogli dobiti potporu\(su)financiranje za onoliko

osoba koliko smo namjeravali 16% 2,0 14% 2,1 27% 2,5

Uvjeti i načini korištenja mjera uopće nisu prikladni za

našu organizaciju (poduzeće\instituciju) 15% 2,2 12% 2,2 16% 2,3

Nismo bili u mogućnosti zaposliti neke posebne

skupine nezaposlenih koje smo željeli zaposliti 11% 1,9 15% 2,2 27% 2,6

Zadovoljstvo potporom, odnosno njenim iznosom i dinamikom isplate vrlo je važan aspekt evaluacije mjere, i

pokazatelj usklađenosti mjere s potrebama i radom poslodavaca. Više od polovine poslodavaca zadovoljno je

iznosom potpore koji pokriva HZZ. Ukoliko promotrimo razlike unutar grupa poslodavaca, uočit ćemo

postojanje razlika u ocjenjivanju mjera8. Poslodavci koji su koristili potpore za zapošljavanje u prosjeku daju niže

ocjene (3,5) od poslodavaca koji su koristili SOR (4,0) te javne radove (3,9)9. Zadovoljstvo iznosom potpore

razumljivo je, posebice ukoliko uzmemo u obzir da je većina potpora za zapošljavanje izrađena po principu

„pola-pola“. Dinamikom isplate sredstava potpore zadovoljno je u prosjeku više od tri četvrtine poslodavaca, a

ukoliko promotrimo razlike između grupa poslodavaca, također uočavamo razliku u prosječnim ocjenama gdje

poslodavci koji su koristili SOR i javne radove u prosjeku bolje ocjenjuju dinamiku isplate sredstava od

poslodavaca koji su koristili potpore za zapošljavanje. Iako potpore za zapošljavanje imaju nešto nižu prosječnu

ocjenu zadovoljstva potporom od druge dvije mjere, zadovoljstvo je ipak iznadprosječno i iznosi 3,5 odnosno

4,0.

Tablica Informiranost o mjerama 13 – Zadovoljstvo financijskom potporom - poslodavci

SOR Potpore za


Top 2

(4+5) Prosjek

Top 2

(4+5) Prosjek

Top 2

(4+5) Prosjek

Iznos potpore, tj. udio troška radnika koji

pokriva HZZ 72% 4,0 51% 3,5 69% 3,9

Dinamika isplate sredstava potpore 87% 4,4 76% 4,0 84% 4,4

Promjena uvjeta korištenja mjera dio je kontinuiranog procesa praćenja provedbe mjera kao i „stanja na

terenu“ te može biti češća ili rjeđa pojava. Poslodavci većinom smatraju da se uvjeti za korištenje mjera nisu

često mijenjali, s time da poslodavci koji su koristili javne radove (33%) u nešto većoj mjeri smatraju da su se

uvjeti češće mijenjali u odnosu na druge grupe poslodavaca, SOR (22%) i potpore za zapošljavanje (24%)10.

Općenito, poslodavcima je nešto prihvatljiviji model u kojemu se uvjeti ne mijenjaju često, 6 od 10 poslodavaca

smatra takav model prihvatljivim, dok 4 od 10 smatra da bi se uvjeti korištenja trebali mijenjati po potrebi.

8 Skala od 1 (jako loše) do 5 (izvrsno) 9 Ishod ANOVA, F=17,795, p<.01; Post hoc Tamhane T2 10 Značajan hi-kvadrat test uz 5% rizika

27

Ocjena dobivenih informacija od strane HZZ-a – korisnici (nezaposlene osobe) i poslodavci

Dio ispitanika koji ih je koristio web stranicu HZZ-a te informacije dobivene od strane djelatnika HZZ-a kao

izvore informiranja ih je dodatno ocijenio. Izvori informacija prikazani su u tablicama 12 i 13 te su rangirani

prema prosječnim ocjenama od najvišeg do najnižeg zbog jednostavnije interpretacije. Tri karakteristike su u

upitniku bile prikazane u svojoj negativnoj formi te su kod obrade podataka rekodirane zbog bolje

usporedivosti podataka.

Podaci i informacije dostupni na Internet stranici HZZ-a u prosjeku su ocijenjeni jasnima, potpunima,

dorečenima i korisnima, a najmanje iscrpnima, preciznim, interesantnima. U tablici 13 vidljivo je da poslodavci

u prosjeku dobivene informacije ocjenjuju višima od korisnika. Među korisnicima, korisnici SOR-a i

samozapošljavanja kritičniji su prema dobivenim informacijama od drugih korisnika, posebice kod sljedećih

aspekata: iscrpnost, preglednost, razumljivost, dorečenost, interesantnost. Korisnici javnih radova i

obrazovanja odraslih u prosjeku daju višu ocjenu informacija od navedenih skupina.

Informacije dobivene od savjetnika HZZ-a također su percipirane kao jasne, dorečene, korisne i nekomplicirane,

a najmanje su percipirane kao nedvosmislene, iscrpne, precizne i pregledne. U tablici 14 prikazane su srednje

vrijednosti poslodavaca i korisnika s obzirom na ocijenjene aspekte dobivenih informacija od strane savjetnika

HZZ-a. Također, poslodavci u prosjeku daju više ocjene pojedinim aspektima informacija od korisnika, posebice

korisnika SOR-a i samozapošljavanja.

U tablici 15 prikazane su razlike prosječnih ocjena zadovoljstva korisnika i poslodavaca sa mjerama koje su

koristili. Uvidom u tablicu vidljivo je da generalno poslodavci u odnosu na korisnike višim ocjenama ocjenjuju

informacije dobivene od strane savjetnika HZZ-a u odnosu na one dostupne na internetskoj stranici HZZ-a.

Zanimljivo je da su sve razlike u prosjecima u korist savjetnika, odnosno negativne ili su ravne nuli, što upućuje

na zaključak da su poslodavci zadovoljniji informacijama dobivenih od savjetnika no informacijama dostupnima

na internetu. Najviše razlike u prosjecima za sve poslodavce vidljive su na sljedećim karakteristikama: precizne,

razumljive, pregledne i dorečene.

Korisnici ne iskazuju razlike više od 0,2 kao što je vidljivo kod poslodavaca. Kod korisnika izdvaja se atribut

„interesantne za mene“, gdje korisnici javnih radova i samozapošljavanja višim ocjenjuju savjetnika, no

Internet. Također, važno je napomenuti postojanje pozitivne razlike, odnosno mišljenja da su pojedini atributi

viši kod internetske stranice HZZ-a no kod poslodavaca. Ti atributi izraženi su kod korisnika SOR-a i odnose se

na korisnost, iscrpnost i preglednost što je razumljivo s obzirom na funkcionalnost interneta kao medija

prijenosa informacija.

Zaključno, vidljivo je da su preciznost i preglednost informacija ocijenjeni najlošije od svih atributa i kod

Internet stranice i savjetnika, što upućuje na potrebu za dodatnom doradom i sistematizacijom sadržaja koji su

pruženi na Internet stanici, ali i sistematičnosti i dosljednosti dobivenoj od strane djelatnika HZZ-a. Nadalje,

nedvosmislenost je atribut s najnižom prosječnom ocjenom od svih atributa kod ocjene dobivenih informacija

od strane savjetnika HZZ-a. Podatak upućuje na problematiku razumijevanja dobivenih informacija i vjerojatno

utjecaj načina prezentiranja, iskustva djelatnika, promjena uvjeta i internog kolanja informacija unutar HZZ-a,

primjerice putem provedbenih uputa . Kod ocjene internetske stranice najniže je ocijenjen atribut iscrpnost, što

upućuje na nedostatak informacija koje su potrebne korisniku ili poslodavcu kako bi adekvatno prošao kroz

proceduru. Ukoliko promotrimo ta dva atributa, možemo rekonstruirati put traženja informacija putem

interneta, a potom od strane savjetnika te problematiku nedovoljne iscrpnosti dobivenih podataka na internetu

te dvosmislenosti u komunikaciji s savjetnicima HZZ-a.

28

Tablica Informiranost o mjerama 14 – Prosječna ocjena informacija dostupnih na Internet stranicama HZZ-a

Korisnici (nezaposlene osobe) Poslodavci



Obrazovanje

nezaposlenih SOR Javni radovi

Potpore za

zapošljavanje

Ukupna

ocjena

retka

Jasne (pitano nejasne) 3,8 4,2 4,0 3,9 4,1 4,1 4,2 3,9 4,0

Potpune (pitano

nepotpune) 3,8 4,0 3,9 3,8 4,0 4,1 4,1 3,9 4,0

Dorečene (pitano

nedorečene) 3,8 4,0 3,9 3,8 4,0 4,0 4,1 4,0 4,0

Korisne 3,7 3,8 3,9 3,8 4,0 4,1 4,3 4,0 4,0

Nekomplicirane (pitano

komplicirane) 3,8 4,1 3,9 3,8 4,0 4,0 4,0 3,8 3,9

Razumljive 3,5 4,0 3,8 3,6 3,9 3,8 4,0 3,7 3,8

Pregledne 3,5 4,0 3,6 3,5 3,9 3,7 3,9 3,9 3,8

Interesantne za mene 3,3 3,5 3,6 3,5 3,8 3,9 4,1 3,5 3,7

Precizne 3,3 3,7 3,5 3,4 3,6 3,7 3,8 3,6 3,6

Iscrpne 2,9 3,3 3,3 3,1 3,2 3,5 3,6 3,3 3,3

Ukupna ocjena stupca 3,5 3,9 3,7 3,6 3,9 3,9 4,0 3,8

29

Tablica Informiranost o mjerama 15 – Prosječna ocjena informacija dobivenih od savjetnika HZZ-a




Obrazovanje


Potpore za

zapošljavanje

Ukupna

ocjena

retka

Jasne (pitano nejasne) 4,0 4,2 4,1 4,0 4,3 4,3 4,4 4,2 4,2

Dorečene (pitano

nedorečene) 3,9 4,1 4,1 3,9 4,2 4,3 4,4 4,2 4,1

Korisne 3,5 4,0 3,9 3,9 4,1 4,3 4,5 4,2 4,1


komplicirane) 4,0 4,0 4,0 3,8 4,2 4,1 4,2 4,1 4,1

Razumljive 3,5 4,0 3,8 3,7 4,0 4,2 4,3 4,0 3,9

Interesantne za mene 3,4 3,8 3,7 3,8 3,9 4,1 4,2 3,9 3,9

Pregledne 3,3 3,8 3,7 3,7 3,9 4,1 4,2 3,9 3,8

Precizne 3,3 3,9 3,7 3,5 3,8 4,0 4,2 3,9 3,8

Iscrpne 2,7 3,3 3,2 3,2 3,3 3,8 3,8 3,5 3,4

Nedvosmislene 2,7 3,1 2,9 2,9 2,9 3,0 3,1 2,8 2,9

Ukupna ocjena stupca 3,4 3,8 3,7 3,6 3,9 4,0 4,1 3,9

30

Tablica Informiranost o mjerama 16 – Razlika prosječnih ocjena dobivenih sa Internet stranice i od savjetnika HZZ-a




Obrazovanje


Potpore za

zapošljavanje

Interesantne za mene -0,1 -0,3 -0,1 -0,3 -0,1 -0,2 -0,1 -0,4

Korisne 0,2 -0,2 0 -0,1 -0,1 -0,2 -0,2 -0,2

Precizne 0 -0,2 -0,2 -0,1 -0,2 -0,3 -0,4 -0,3

Jasne (pitano nejasne) -0,2 0 -0,1 -0,1 -0,2 -0,2 -0,2 -0,3

Iscrpne 0,2 0 0,1 -0,1 -0,1 -0,3 -0,2 -0,2

Razumljive 0 0 0 -0,1 -0,1 -0,4 -0,3 -0,3

Pregledne 0,2 0,2 -0,1 -0,2 0 -0,4 -0,3 0

Dorečene (pitano

nedorečene) -0,1 -0,1 -0,2 -0,1 -0,2 -0,3 -0,3 -0,2


komplicirane) -0,2 0,1 -0,1 0 -0,2 -0,1 -0,2 -0,3

31

3.2. Percepcija procedura implementacije mjera

Prohodnost ulaska u mjeru prvenstveno se mjeri kroz zadovoljstvo te ukoliko ne postoje izražene proceduralne

i procesne barijere koje priječe ili odbijaju uključivanje u mjeru. Zadovoljstvo procedurom najizraženije je kod

poslodavaca te korisnika javnih radova, dok su osobe koje su sudjelovale u mjeri SOR i samozapošljavanje u

najmanjoj mjeri zadovoljne procedurom, što je i potkrijepljeno i sa nezadovoljstvom brzine rješavanja zahtjeva,

koju je izrazilo oko trećina korisnika SOR-a, odnosno petina korisnika samozapošljavanja.

U tablici 1 prikazano je prosječno zadovoljstvo procedurom od strane korisnika i poslodavaca koji su koristili

pojedine mjere. Općenito, osobe koje su korisnici SOR-a i samozapošljavanja u prosjeku su manje zadovoljne od

korisnika drugih mjera prema svim mjerenim indikatorima, dok su korisnici mjera javni rad i obrazovanje

nezaposlenih zadovoljniji. Poslodavci koji su sudjelovali u mjeri javnih radova pokazuju nešto veće prosječno

zadovoljstvo na mjerenim indikatorima od drugih poslodavaca.

Prosječno zadovoljstvo duljinom rješavanja zahtjeva za sudjelovanjem u mjeri najviše je kod korisnika javnih

radova i obrazovanja nezaposlenih, a najniže kod korisnika SOR-a. Ocjene zaposlenika HZZ-a u prosjeku su više

kod poslodavaca no kod korisnika, te dodatno, prate prije navedenu distribuciju prosječnih ocjena kod

korisnika. Ljubaznost osoblja je karakteristika koja je prosječno ocijenjena nešto višom nego informiranost i

stručnost. Potpunim i preciznim informacijama o proceduri i dokumentaciji koju je potrebno dostaviti

zadovoljniji su korisnici javnih radova i obrazovanja nezaposlenih no što su to korisnici potpora za zapošljavanje

te posebice SOR-a. Korisnici mjere SOR i samozapošljavanje dodatno su upitani o zadovoljstvu sa vremenom

koje je prošlo do dobivanja prve novčane naknade te isplatom novčane naknade na vrijeme. Korisnici mjere

samozapošljavanje u određenoj su mjeri zadovoljniji isplatama no što su korisnici SOR-a. Također, iznosom

naknade/plaće koju su dobivali za vrijeme sudjelovanja u mjeri najmanje su zadovoljni korisnici

samozapošljavanja, a najviše korisnici mjere obrazovanje nezaposlenih.

32

Tablica Percepcija procedura 1 – Zadovoljstvo procedurom ulaska u mjeru

Korisnici Poslodavci



Obrazovanje


Potpore za

zapošljavanje

Uglavnom i u potpunosti

zadovoljan/na 60% 87% 70% 68% 83% 81% 86% 83%

Srednja vrijednost (1-5) 3,7 4,5 4,0 3,8 4,2 4,2 4,4 4,3

Tablica Percepcija procedura 2 – Zadovoljstvo pojedinim aspektima procedure

Korisnici poslodavci

Srednja vrijednost (1-5) SOR Javni radovi Potpore za

zapošljavanje

Samozapošljava

nje

Obrazovanje


Potpore za

zapošljavanje

Duljinom rješavanja zahtjeva za

sudjelovanje u mjeri 3,0 4,3 3,7 3,5 4,2

Stručnošću zaposlenika HZZ-a 3,4 4,3 3,9 3,8 4,2 4,3 4,5 4,2

Informiranošću zaposlenika HZZ-a 3,3 4,3 3,8 3,8 4,2 4,3 4,5 4,2

Ljubaznošću zaposlenika HZZ-a 3,6 4,4 4,0 4,1 4,3 4,4 4,6 4,3

Iznosom plaće / novčane naknade 3,7 3,5 4,1

Rokom koji je prošao dok niste dobili

prvu isplatu novčanog iznosa od 1600 kn 3,5 4,2

Isplatama novčane naknade na vrijeme 3,9 4,2

Potpunim i preciznim informacijama o

proceduri i potrebnoj dokumentaciji

koju treba dostaviti

3,4 4,3 3,7 4,3

33

Nadalje, poslodavci su dodatno upitani o radu HZZ-a i procedurama koje su prošli kako bi ostvarili pravo na

potporu. U prosjeku poslodavci su najzadovoljniji kandidatima koje im je HZZ predložio za ulazak u mjeru te

samim trudom i angažmanom zaposlenika HZZ-a prilikom davanja informacija o mjerama i rješavanja zahtjeva.

Nadalje, poslodavci koji su koristili javne radove u prosjeku izražavaju značajnije zadovoljstvo procedurom nego

što izražavaju drugi poslodavci, osim kod zadovoljstva kandidatima koje im je HZZ uputio na mjeru. Važno je

napomenuti da je samo zadovoljstvo većinom dimenzija procedure koja su mjerena iznadprosječno te se

prosjeci kreću u rasponu između 4,0 i 4,5, što izražava visoko zadovoljstvo s obzirom da je zadovoljstvo mjereno

na ljestvici od 1 (Uopće nisam bio/la zadovoljan/na) do 5 (U potpunosti sam bio/la zadovoljan/na). Najniže

zadovoljstvo procedure odnosi se na samu dokumentaciju, odnosno jednostavnost pripreme i nabave potrebne

dokumentacije, kao i njene količine.

Tablica Percepcija procedura 3 – Zadovoljstvo pojedinim aspektima procedure - poslodavci

Srednja vrijednost (1-5) SOR Javni radovi Potpore za

zapošljavanje

Kandidatima koje je HZZ predložio \ uputio na mjeru 4,4 4,2 4,3

Trudom i angažmanom koji je zaposlenik HZZ-a uložio prilikom

davanja informacija o mjeri 4,2 4,5 4,2

Trudom i angažmanom koji je zaposlenik HZZ-a uložio prilikom

rješavanja Vašeg zahtjeva 4,2 4,5 4,2

Informacijama o proceduri i potrebnoj dokumentaciji koje vam je

prenio referent HZZ-a 4,2 4,5 4,1

Načinom na koji se zaprima dokumentacija koju ste dostavili. 4,1 4,4 4,1

Jednostavnošću procedure objave natječaja za radna mjesta 4,2 4,3 4,0

Informacijama o proceduri i potrebnoj dokumentaciji koje su

dostupne na internetskim stranicama HZZ-a 4,1 4,4 4,0

Dostupnošću zaposlenika HZZ-a 4,0 4,4 3,9

Jednostavnošću pripreme \ nabave potrebne dokumentacije 3,8 4,0 3,6

Količinom dokumentacije koju ste trebali pripremiti 3,6 3,9 3,4

Sljedeći indikator zadovoljstva procesa ulaska u mjeru je vrijeme čekanja na odobrenje zahtjeva. Iz niže

navedene tablice vidljivo je da javni radovi, obrazovanje nezaposlenih i potpore za zapošljavanje imaju brže

ulaske u mjeru kod korisnika nego SOR i samozapošljavanje, ukoliko kao relevantne točke promatramo ulazak u

mjeru do dva tjedna te ulazak u mjeru do mjesec dana. Primjerice, kod korisnika oko 60% korisnika SOR-a i

samozapošljavanja odobren je zahtjev u roku od mjesec dana, dok je za isti vremenski period odobreno oko

75% korisnika potpora za zapošljavanje i obrazovanje odraslih, odnosno 85% za javne radove. Kod poslodavaca

je percepcija ulaska u mjeru dugotrajnija, odnosno oko polovice poslodavaca zahtjev je riješen u vremenu do

mjesec dana. Sama percepcija ulaska u mjeru i odobravanja zahtjeva percipira se nešto dužom kod poslodavaca

no kod korisnika iz iste mjere zbog veće uključenosti u samu pripremu i potragu za adekvatnom osobom, što

samom korisniku nije vidljivo već mu je poznat samo dio procesa.

34

Tablica Percepcija procedura 4 – Vrijeme potrebno za odobrenje zahtjeva od strane HZZ-a

Korisnici Poslodavci



Obrazovanje


Potpore za

zapošljavanje

Manje od tjedan dana 8% 26% 23% 1%

10% 3% 0% 2%

Između 1 i 2 tjedna 18% 29% 23% 17%

22% 11% 17% 21%

Između 2 i 3 tjedna 15% 17% 15% 14% 26% 14% 15% 18%

Između 3 i 4 tjedna 17% 13% 15% 28% 18% 17% 19% 16%

Između mjesec i mjesec i pol

dana 19% 9% 14% 21%

16% 26% 19% 21%

Između mjesec i pol i 2

mjeseca 10% 4% 4% 12%

2% 15% 10% 9%

Između 2 i 3 mjeseca 8% 2% 3% 6% 3% 9% 14% 10%

Više od 3 mjeseca 6% 2% 2% 0% 4% 4% 6% 4%

35

3.3. Kontrola implementacije


Više od polovine ispitanika (57,1%) smatra da je potrebna kontrola provedbe mjere na način da djelatnik HZZ-a

dolazi u kontrolu poslodavcu kod kojeg rade osobe koje koriste mjere Zavoda. S informacijom o tome je li

djelatnik HZZ-a bio u kontroli kod poslodavca nije bilo upoznato 54,1% ispitanika, a nešto više od četvrtine

(25,9%) navodi da djelatnik HZZ-a nije bio u kontroli. Samo manji broj ispitanika (14,0%) navodi da je djelatnik

HZZ-a bio u kontroli ali većina njih (80,3%) kaže da su djelatniku otvoreno i iskreno govorili o situaciji i uvjetima

na tom poslu. Kao glavni razlog zašto nisu razgovarali s djelatnikom HZZ-a ispitanici (njih četvoro) navode da je

uz djelatnika HZZ-a u prostoriji u isto vrijeme bio prisutan i njihov nadređeni.

Manjina ispitanika (12,4%) navodi da su se u nekoj drugoj prilici tijekom korištenja ove mjere žalili ili uputili

neko pitanje ili komentar Zavodu za zapošljavanje, svom savjetniku ili nekoj drugoj osobi u Zavodu. Povod

njihovim žalbama najčešće su ostvarivanje prava na korištenje godišnjeg odmora (18,4%) i opis posla i radno

vrijeme (14,6%) dok su dodatna pitanja odnosno informacije tražili o polaganju stručnog ispita (13,9%) te o

uvjetima raskidanja ugovora (12,0%).

Takve upite i pritužbe u podjednakoj mjeri upućivali su Zavodu za zapošljavanje telefonski (45,4%) i osobno

(44,8%) dok je pisani upit ili pritužbu (bilo e-mail-om ili poštom) uputilo nešto manje od trećine njih (31,7%).

Većina ispitanika (83,2%) na takve upite ili pritužbe dobilo je odgovor svaki puta, a 9,2% ih nikada nije dobilo

odgovor. Među onima koji su odgovor dobili podjednak je broj onih koji tim odgovorom uglavnom ili uopće nisu

bili zadovoljni (37,3%) kao i onih koji su uglavnom ili u potpunosti bili zadovoljni (38,1%) dok je osrednje

zadovoljnih bila četvrtina njih (24,6%).

Samo 3,6% ispitanika upite i pritužbe uputilo je i nekim drugim institucijama, a najčešće (62,5%) se radilo o

nadležnim ministarstvima. Od tih drugih institucija većina ispitanika (86,0%) dobila je odgovor s kojim je

podjednak broj tj. nešto manje od trećine njih uopće nije bilo zadovoljno (31,8%) odnosno u potpunosti

zadovoljno (32,8%).


Više od polovine ispitanika (62%) smatra da je potrebna kontrola provedbe mjere na način da djelatnik HZZ-a

dolazi u kontrolu poslodavcu kod kojeg rade osobe koje koriste mjere Zavoda.

S informacijom o tome je li djelatnik HZZ-a bio u kontroli kod poslodavca nije bilo upoznato 70 % ispitanika, a

petina ispitanika navodi da djelatnik HZZ-a nije bio u kontroli. Samo manji broj ispitanika (3%) navodi da je

djelatnik HZZ-a bio u kontroli, a velika većina njih (90%) navodi da su djelatniku otvoreno i iskreno govorili o

situaciji i uvjetima na tom poslu.

Vrlo mali dio ispitanika (5%) navodi da su se u nekoj drugoj prilici tijekom korištenja ove mjere žalili ili uputili

neko pitanje ili komentar Zavodu za zapošljavanje svom savjetniku ili nekoj drugoj osobi u Zavodu.

Takve upite i pritužbe upućivali su Zavodu za zapošljavanje osobno (15 od 25). Telefonski se zavodu javilo 10

ispitanika, a 8 se je poslalo pismeno upit ili pritužbu.

Većina ispitanika (15 od 25) na takve upite ili pritužbe dobilo je odgovor svaki puta, a 5 ih nikada nije dobilo

odgovor. Među onima koji su odgovor dobili onih koji tim odgovorom uopće nisu bili zadovoljni ili uglavnom

nisu zadovoljni je njih 5, dok je onih koji su uglavnom ili u potpunosti bili zadovoljni 8, a onih koji su osrednje

zadovoljnih je 7.

36

Samo 9 ispitanika (2%) upite i pritužbe uputilo je i nekim drugim institucijama, a njih 6 je dobilo odgovore od

institucija.

3.3.3. Javni radovi

Više od polovine ispitanika (60%) smatra da je potrebna kontrola provedbe mjere na način da djelatnik HZZ-a

dolazi u kontrolu poslodavcu kod kojeg rade osobe koje koriste mjere Zavoda.

S informacijom o tome je li djelatnik HZZ-a bio u kontroli kod poslodavca nije bilo upoznato oko tri četvrtine

(74%) ispitanika, a njih 13% navodi da djelatnik HZZ-a nije bio u kontroli. Samo manji broj ispitanika (6%) navodi

da je djelatnik HZZ-a bio u kontroli, a velika većina njih (86%) kaže da su djelatniku otvoreno i iskreno govorili o

situaciji i uvjetima na tom poslu.

Vrlo mali dio ispitanika (2%) navodi da su se u nekoj drugoj prilici tijekom korištenja ove mjere žalili ili uputili

neko pitanje ili komentar Zavodu za zapošljavanje, svom savjetniku ili nekoj drugoj osobi u Zavodu. Takve upite

i pritužbe upućivali ponajprije su Zavodu za zapošljavanje osobno (10 od 11 ispitanika).Većina ispitanika (8 od

11) na takve upite ili pritužbe dobilo je odgovor svaki puta, a dvoje ih nikada nije dobilo odgovor. Među onima

koji su odgovor dobili onih koji tim odgovorom uopće nisu bili zadovoljni je dvoje dok je onih koji su uglavnom

ili u potpunosti bili zadovoljni 4, a onih koji su osrednje zadovoljnih njih troje.

Samo 5 ispitanika (1%) upite i pritužbe uputilo je i nekim drugim institucijama, a njih 4 je dobilo odgovore od

institucija.

3.3.4. Samozapošljavanje

Dio procesa provedbe mjere odnosi se na kontrolu izvršavanja ugovornih obveza koju vrše djelatnici HZZ-a.

Tijekom korištenja mjere djelatnik HZZ-a došao je u posjet kod 15% ispitanika. Prema mišljenju ispitanika tek

njih 25% smatra da je potrebno da djelatnik HZZ-a dolazi u kontrolu provedbe ugovornih obveza, dok zapravo

3/4 ispitanika smatra da to nije potrebno činiti.

Uz vid kontrole od strane djelatnika, također, postoji mogućnost komunikacije korisnika prema HZZ-a ili drugim

institucijama, u vidu postavljanja pitanja ili ulaganja žalbe. Ukupno se 17% ispitanika tijekom korištenja mjere

žalilo ili uputilo neko pitanje HZZ-u, odnosno vlastitom savjetniku ili nekom drugom djelatniku. Najveći broj

ispitanika, njih 22%, raspitivalo se o obavezama i dokazima ispunjenih obaveza prema HZZ-u, njih 17% tražilo je

pojašnjenja i informacije o mjerama te njih 13% oko isplate financijskih poticaja. Nešto manji broj ispitanika

kontaktiralo je HZZ u vezi porodiljnih dopusta ili bolovanja (7%), prigovora na rad savjetnika ili djelatnika (7%) ili

se informiralo o raskidima ugovora (13%). Većina ispitanika kontaktirala je HZZ telefonski (64%), odnosno došla

je osobno u Zavod (48%), dok je 28% njih kontaktiralo pismeno, putem pošte ili e-maila. Većina ispitanika, njih

63% dobilo je svaki put odgovor, 26% je većinom dobilo odgovor, dok tek njih 10% nikada nije dobilo odgovore

na svoje upite. Zadovoljstvo dobivenim odgovorima je osrednje: nešto više od 39% ispitanika izražava

zadovoljstvo odgovorima, dok njih 30% izražava nezadovoljstvo dobivenim odgovorima.

Dio ispitanika, njih 4% uputio je komentar, žalbu ili pitanje drugim institucijama: obrtničkoj komori,

ministarstvu financija, ministarstvu rada i poduzetništva te poreznoj upravi. Većina njih 6 od 10, dobila je

odgovor, kojim je polovica bila nezadovoljna, a druga polovica osrednje (11%) ili u potpunosti zadovoljna (29%).

37

3.3.5. Obrazovanje nezaposlenih

Samo manji broj korisnika (2%) imalo je potrebu požaliti se ili uputiti pitanje HZZ-u tijekom korištenja mjere.

Neki od razloga žalbe su bili nedovoljno kvalitetno pruženo znanje, pravo na ugovor, kratkoća programa prakse

i nepostojanje prakse. 4 od 8 korisnika je pritužbu dala osobno, a 3 se pismeno obratila. 4 je dobilo odgovor

svaki put, a 3 nije dobilo odgovor. Samo jedna osoba uputila je pitanje ili žalbu nekoj drugoj instituciji.

3.3.6. SOR - poslodavci

Oko četvrtine poslodavaca (28%) smatra da je potrebno da djelatnik HZZ-a dolazi u kontrolu poslodavcu kod

kojeg rade osobe koje koriste mjere Zavoda. Nešto manje od trećine poslodavaca posjetio je djelatnik HZZ-a

tijekom korištenja mjere radi kontrole, njih 57% navodi kako nisu bili posjećenim, a 13% nema tu informaciju.

Razina zadovoljstva posjetom izrazito je visoka, 80% poslodavaca koji su bili posjećeni bili su u potpunosti

zadovoljni posjetom, a još je 17% je bilo uglavnom zadovoljno posjetom. Manji broj poslodavaca koji su upitani

za razlog nezadovoljstva navode odnos djelatnika HZZ-a, dokumentaciju, nenajavljenu posjetu.

Manji broj poslodavaca koji su koristili mjeru imalo je potrebu postali pitanje ili žalbu HZZ-u. Njih 6% je to

napravilo jednom, a 8% više puta. HZZ je najčešće kontaktiran od strane poslodavaca zbog problema sa

zaposlenikom (17%), informiranju o provođenju mjere (16%), o prekidu mjere (12%), upitu oko financijskom

aspekta provođenja mjere (8%), izvještavanja (7%), oko slobodnih dana i bolovanja zaposlenika (6%),

dokumentacije (6%) te nešto rjeđe drugih u potrazi za drugim informacijama kao što su informacije o

promjenama uvjeta korištenja mjera, informacije o početku odobravanja mjere.

Kontakt sa djelatnicima HZZ-a je najčešće bio telefonski (76%) i pismeno putem e-maila ili pisma (54%) te nešto

rjeđe osobno (28%). U velikoj većini slučajeva (87%) poslodavci su dobili odgovor od strane Zavoda. Oko

četvrtine poslodavaca nije bilo zadovoljno dobivenim odgovorom, 20% je bilo osrednje zadovoljno, a višu razinu

zadovoljstva izrazilo je 55% ispitanih. Prosječna ocjena odgovorom je 3,5. Nekoj drugoj instituciji radi žalbe ili

komentara obratilo se 8 poslodavaca, dok ostali nisu imali takve potrebe.

3.3.7. Javni radovi - poslodavci

Više od trećine (35%) poslodavaca za mjeru javni radovi smatra da je potrebna kontrola provedbe mjere na

način da djelatnik HZZ-a dolazi u kontrolu poslodavcu kod kojeg rade osobe koje koriste mjere Zavoda. Nešto

manje od polovine (48%) poslodavaca za mjeru javni radovi navodi da ih je tijekom korištenja mjere posjetio

djelatnik HZZ-a u svrhu kontrole izvršavanja mjere. Većina poslodavaca (87%) koje je posjetio djelatnik HZZ-a

bilo je u potpunosti zadovoljno tim posjetom. Kao ono čime nisu bili zadovoljni u vezi s tim posjetom jedan

poslodavac navodi (ne)ljubaznost i ponašanje djelatnika HZZ-a tj. neprofesionalnost, a drugi premalu učestalost

dolazaka.

Manjina poslodavaca (9%) navodi da su se tijekom korištenja ove mjere žalili ili uputili neko pitanje ili komentar

Zavodu za zapošljavanje, svom savjetniku ili nekoj drugoj osobi u Zavodu. Povod njihovim upitima najčešće su

bili financijski upiti (22%), općenito informiranje o provođenju mjere (19%) te dokumentaciji (15%).

Takve upite i pritužbe upućivali su Zavodu za zapošljavanje najčešće telefonski (70%) te u podjednakoj mjeri

osobno (39%) i pisanim putem (bilo e-mail-om ili poštom) (38%). Većina poslodavaca (87%) na takve upite ili

pritužbe dobila je odgovor svaki puta, a 4% ih nikada nije dobilo odgovor. Više od polovine (57%) poslodavaca

koji su dobili odgovor navodi da su dobivenim odgovorom bili uglavnom (20%) ili u potpunosti zadovoljni (37%).

Tri poslodavca (1%) za mjeru javni radovi navode da su se tijekom korištenja ove mjere žalili ili uputili neko

pitanje ili komentar nekoj drugoj instituciji. Kao institucije kojima su se obraćali ovi ispitanici navode Ured

predsjednika RH, Pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom, pučkog pravobranitelja te grad koji je bio inicijator

mjere.

38

3.3.8. Potpore za zapošljavanje - poslodavci

Petina (20%) poslodavaca za mjeru potpora za zapošljavanje smatra da je potrebna kontrola provedbe mjere na

način da djelatnik HZZ-a dolazi u kontrolu poslodavcu kod kojeg rade osobe koje koriste mjere Zavoda. Manji

broj (9%) poslodavaca za mjeru potpora za zapošljavanje navodi da ih je tijekom korištenja mjere posjetio

djelatnik HZZ-a u svrhu kontrole izvršavanja mjere, dok 15% njih ne zna, nema informaciju o posjetu odnosno

ne može se sjetiti posjeta djelatnika HZZ-a. Većina poslodavaca (70%) koje je posjetio djelatnik HZZ-a bilo je u

potpunosti zadovoljno tim posjetom. Kao ono čime nisu bili zadovoljni u vezi s tim posjetom jedan poslodavac

navodi dolazak djelatnika HZZ-a u kuću poslodavca u jutarnjim satima, a drugi (ne)ljubaznost i ponašanje

djelatnika HZZ-a tj. neprofesionalnost.

Manjina poslodavaca (4%) navodi da su se tijekom korištenja ove mjere žalili ili uputili neko pitanje ili komentar

Zavodu za zapošljavanje, svom savjetniku ili nekoj drugoj osobi u Zavodu. Povod njihovim žalbama najčešće su

bili problemi sa zaposlenikom (40%), a HZZ su kontaktirali i u svrhu izvještavanja (19%).

Takve upite i pritužbe upućivali su Zavodu za zapošljavanje najviše telefonski (84%) te u nešto manjoj mjeri

osobno (41%) ili pisanim putem (bilo e-mail-om ili poštom) (33%). Većina poslodavaca (94%) na takve upite ili

pritužbe dobilo je odgovor svaki puta, a 3% ih nikada nije dobilo odgovor. Najveći broj njih (64%) koji su dobili

odgovor tim odgovorom bili su osrednje zadovoljni, dok tek nešto više od petine (23%) tj. dva poslodavca

navode da su bili u potpunosti zadovoljni odgovorom.

Tek jedan poslodavac za mjeru potpora za zapošljavanje navodi da se tijekom korištenja ove mjere žalilo ili

uputio neko pitanje ili komentar nekoj drugoj instituciji. Kao instituciju kojoj se obratio ovaj ispitanik navodi

Ministarstvo financija, a dobivenim odgovorom bio je osrednje zadovoljan.

39

Tablica Kontrola 1 – Zbirni prikaz podataka o potrebi za kontrolom kod korisnika i poslodavaca

40

4. Opći interes poslodavaca za korištenjem mjera

Opći interes poslodavca za korištenjem mjera očituje se u njihovom recentnom korištenju mjera aktivne

politike zapošljavanja, te u njihovom interesu za usluge Zavoda.

4.1. Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa

4.1.1. Recentno korištenje mjera nakon 2013. godine

Više od polovine anketiranih poslodavaca (53%) koji su mjeru koristili u periodu 2010.-2013. koristilo je stručno

osposobljavanje kao mjeru tijekom 2015. godine. Mjere su bile u nešto većoj mjeri posljednji put korištene

tijekom 2013. godine (23%) dok je 2014. broj korisnika mjere u posljednje 3 godine najniži (14%). Ovako velik

udio poslodavaca koji i nakon referentnog razdoblja evaluacije koriste mjeru govore o njihovom zadovoljstvu

mjerom i prikladnosti mjere za poslodavce. O čemu svjedoče i sljedeći podaci. Naime, poslodavci koji su koristili

mjeru javnih radova tijekom posljednje dvije godine i u ranijem periodu imala su u većini slučajeva ista iskustva

korištenja mjere (68%). Onih koji su imali lošije iskustva nego ranije nego u 2014. Ili 2015. godini je bilo 4%, a

njih 28% je sada imalo bolje iskustvo nego ranije. 4 od 14 poslodavca koji nisu bili zadovoljni kao razlog lošijeg

iskustva navode nezadovoljstvo zaposlenim osobama. šestina od 108 poslodavaca koji imaju bolje iskustvo

uslugom u odnosu na period prije 2014. kao razloge boljeg iskustva navode brže rješavanje zahtjeva te stručniji

i kompetentniji kadar. Sedmina od tih poslodavaca izdvaja bržu pripremu radi iskustva, a osmina bolju

organizaciju HZZ-a.

60% poslodavaca koji su koristili mjeru stručnog osposobljavanja nije koristilo niti jednu drugu mjeru.

Najkorištenija druga mjera bile su potpore za zapošljavanje koje je koristilo 17% poslodavaca. Među

poslodavcima koji su koristili više od jedne mjere najzadovoljniji su mjerom stručnog osposobljavanja (72%), a

zatim slijede potpore za zapošljavanje (15%).

4.1.2. Dodatne usluge Zavoda i korištenje mjera u budućnosti

Interes za informiranje o mjerama koje nudi Zavod je visok, 27% poslodavaca koji su koristili stručno

osposobljavanje navodi kako su jako zainteresirani, a uglavnom ih je zainteresiranih 51%. Nezainteresiranih je

tek 5%. Od mogućih kanala informiranja poslodavcima koji su koristili SOR kao mjeru najinteresantnije je

informiranje putem internetske stranice Zavoda, a zatim slijede newsletter te tiskane brošure i vodiči Zavoda.

Najmanji interes je za centralizirani inof telefon, prezentacije u prostorima Zavoda te on-line edukacije.

Interes za korištenje mjera u sljedećih 12 mjeseci prvenstveno je usmjeren ponovno na mjeru stručnog

osposobljavanja za koju se sigurno ponovno namjerava javiti 39% poslodavaca koji su sudjelovali u istraživanju.

Za ostale mjere postoji slabi interes ove skupine poslodavaca.

41

4.2. Potpore za zapošljavanje


Relativna većina poslodavaca (38%) koristila je potpore za zapošljavanje tijekom 2013. godine. Gotovo dvije

trećine poslodavaca mjere je koristila samo između 2010. i 2013. godine, a 18% mjeru je koristilo i 2014. te 20%

i 2015. godine.

Poduzeća koja su koristila potpore za zapošljavanje tijekom posljednje dvije godine (2014. i 2015) i u ranijem

periodu (2010. i 2013.) imala su u većini slučajeva ista iskustva sa korištenjem mjere (64%). Onih koji su imali

lošije iskustva nego ranije je bilo 5%, a njih 31% je sada imalo bolje iskustvo nego ranije. 3 od 4 poslodavca koji

nisu bili zadovoljni mjerom u kasnijem korištenju, kao razlog lošijeg iskustva navode nezadovoljstvo

sufinanciranjem. 9 od 25 poslodavaca koji imaju bolje iskustvo uslugom kao razloge boljeg iskustva navode brže

rješavanje zahtjeva, a 8 od 25 poslodavaca izdvaja jednostavniju proceduru ulaska u mjeru.

Više od 2/3 poslodavaca koji su koristili potpore za zapošljavanje nije koristila niti jednu drugu mjeru. Od

ukupnog broja poslodavaca 15% je koristilo stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa.

Među poslodavcima koji su koristili više od jedne mjere najzadovoljniji su mjerom stručnog osposobljavanja

(73%), a sa samim potporama najzadovoljnija je bila petina poduzeća (21%) koja su imala iskustvo i s drugim

mjerama.


Interes za informiranje o mjerama koje nudi Zavod je visok, 33% poduzeća koja su koristila ovu mjeru navodi

kako su jako zainteresirani, a uglavnom ih je zainteresiranih 46%. Nezainteresiranih je 3%. Od mogućih kanala

informiranja poslodavcima koji su koristili potpore za zapošljavanje kao mjeru najinteresantnije je informiranje

putem internetske stranice Zavoda, a zatim slijede newsletter te tiskane brošure i vodiči Zavoda. Najmanji

interes je za prezentacije u prostorima Zavoda, online edukacije te centralizirani info telefon.

Interes za korištenjem mjera u sljedećih 12 mjeseci među poslodavcima koji su koristili potpore za

zapošljavanje je slab, nešto veći interes je jedino ponovno za potpore za zapošljavanje za koje 10% poslodavaca

navodi kako će sigurno podnijeti zahtjev, a 24% navodi kako će vjerojatno podnijeti zahtjev. Ova informacija

posredno govori i o namjeri zapošljavanja.

42

4.3. Javni radovi


Gotovo polovina poslodavaca (48%) koristila je javne radove kao mjeru i tijekom 2015. godine. Mjere su bile u

nešto većoj mjeri posljednji put korištene tijekom 2012. (12%). i 2013. godine (26%) dok je 2014. broj korisnika

mjere u posljednje 4 godine bio najniži (8%).

Poslodavci koji su koristili mjeru javnih radova tijekom 2014. i 2015. te u ranijem periodu imali su u većini

slučajeva ista iskustva korištenja mjere (69%). Onih koji su imali lošije iskustva u 2014. i 2015. nego za vrijeme

evaluiranog perioda bilo je 9%, a njih oko četvrtine je imalo bolje iskustvo nakon evaluiranog perioda (2014. i

kasnije) nego ranije. 4 od 13 poslodavaca koji nisu bili zadovoljni kao razlog lošijeg iskustva navode

nezadovoljstvo sufinanciranjem. 12 od 36 poslodavaca koji imaju bolje iskustvo uslugom kao razloge boljeg

iskustva navode stručniji i kompetentniji kadar, a 8 od 36 poslodavaca izdvaja bržu pripremu radi iskustva.

Gotovo polovina poslodavca koja je koristila mjeru javnih radova koristila je još i mjeru stručnog

osposobljavanja, a 42% nije koristila niti jednu drugu mjeru. Među poduzećima koji su koristila više od jedne

mjere najzadovoljnija su mjerom stručnog osposobljavanja (64%), a zatim slijedi javni radovi (27%).


Interes za informiranje o mjerama koje nudi Zavod je i kod ove skupine poslodavaca izrazito visok, 43%

poslodavaca koji su koristili javne radove navode kako su jako zainteresirani, a uglavnom ih je zainteresiranih

45%. Nezainteresiranih je 3%.

Od mogućih kanala informiranja poslodavcima koji su koristili javne radove kao mjeru najinteresantnije je

informiranje putem internetske stranice Zavoda, a zatim slijede newsletter te tiskane brošure i vodiči Zavoda.

Najmanji interes je za te centralizirani info telefon, online edukacije i prezentacije u prostorima Zavoda.

Interes za korištenje mjera u sljedećih 12 mjeseci prvenstveno je ponovno usmjeren na mjeru javnih radova za

koju se sigurno namjerava javiti 40% poslodavaca te na mjeru stručnog osposobljavanja za koju se sigurno

namjerava javiti 30% poslodavaca iz ove skupine. Od ostalih mjera još je relativno zanimljiva mjera potpora za

zapošljavanje za koju siguran interes iskazuje 8% poduzeća.

43

Očekivanja od mjere i ispunjenje tih očekivanja pokazatelj su kreiranog mišljenja o mjeri dobivenog kroz

dostupne informacije i posredna iskustva drugih korisnika mjere, kao i motivacijsku strukturu samog budućeg

korisnika mjere. Najviša očekivanja od mjera imaju korisnici SOR-a, njih polovica, dok je kod drugih korisnika

mjera taj broj oko jedne trećine, s izuzetkom javnog rada gdje tek jedna petina korisnika ulazi u mjeru s višim

očekivanjima. S druge strane ispunjenje očekivanja ukazuje na diskrepanciju očekivanja i iskustava s mjerama.

Većina ispitanika smatra da je njihovo iskustvo sudjelovanja u mjeri u skladu s njihovim očekivanjima. Ipak,

korisnici mjere SOR u manjoj mjeri smatraju da je iskustvo bilo u skladu s njihovim očekivanjima, što iskazuje

oko trećine ispitanika. Ista razina iskustva vidljiva je i kod korisnika mjere samozapošljavanje. S druge strane,

tek ispod sedmine ispitanika drugih mjera ima slična, negativna iskustva. Kod samozapošljavanja tek je kod

petine ispitanika iskustvo bolje od očekivanog, što je značajno manje od drugih korisnika mjere koji su

zadovoljniji, posebice sudionici obrazovanja nezaposlenih.

Kod korisnika SOR-a nema razlike među grupama ispitanika u odnosu na očekivanja prije i nakon ulaska u

mjeru. Kod potpora za nezaposlene ciljane skupine mladih bez iskustva, veći je broj onih s visokim očekivanjima

prije ulaska u mjeru. Korisnici potpora za samozapošljavanje koji su mjeru koristili u 2013 godini imali su niža

očekivanja od mjere no korisnici što su je koristili u periodu prije 2013. godine. Korisnicima obrazovanja

nezaposlenih koji su pohađali stručno osposobljavanje u većoj je mjeri iskustvo nakon mjere puno bolje od

njihovih očekivanja nego kod korisnika drugih tipova obrazovanja.

5. Očekivanja nezaposlenih osoba korisnika mjere

44

Tablica Očekivanja korisnika 1 – Očekivanja korisnika prije ulaska u mjeru

45

Tablica Očekivanja korisnika 2 – Ispunjenje očekivanja korisnika nakon sudjelovanja u mjeri

46

6. Evaluacija SOR-a

6.1 Profil nezaposlenih osoba korisnika mjere Da bi razumijevanje rezultata anketnih istraživanja na uzorku nezaposlenih osoba, korisnika ove mjere bilo

potpuno, držimo korisnim prezentirati neke osnovne pokazatelje o socio-demografskim obilježjima populacije

korisnika u referentnom periodu11. To je pogotovo važno u onim segmentima izvještaja, ali i cjelokupne

evaluacije, u kojima postoji mogućnost i potreba usporedbe rezultata među nezaposlenim osobama

korisnicima različitih mjera aktivne politike tržišta rada.

Za razumijevanje ove mjere valja imati na umu da je tijekom referentnog perioda ove evaluacije došlo do

značajne promjene u kriterijima za ulazak u ovu mjeru, što je dijelom dovelo do promjene u strukturi korisnika

prije i nakon navedene promjene. Glavna promjena se odnosi na činjenicu da su značajno prošireni uvjeti za

ulazak u ovu mjeru. Dok su do svibnja 2012. godine u mjeru mogli ući one nezaposlene osobe do određene

starosne dobi bez radnog iskustva u zanimanja koja zahtijevaju polaganje majstorskog, stručnog ili državnog

ispita (sukladno članku 41. Zakona o radu), od svibnja 2012. godine kriteriji za ulazak u mjeru su značajno

prošeni tako da je omogućen ulazak svim nezaposlenim osobama koje nemaju godinu dana radnog iskustva u

struci za koju su se obrazovali, bez obzira postoji li obveza polaganja stručnog ispita ili ne postoji. S obzirom na

navedenu promjenu, potencijalni broj korisnika se značajno povećao od svibnja 2012. godine, što je, uz

povećanje sredstava alociranih za provedbu ove mjere, dovelo do naglog porasta broja korisnika nakon

navedenog datuma. U referentnom periodu ove evaluacije, stoga, većinu korisnika čine korisnici koji su u mjeru

ušli 2013. godine, čak 61%, dok je udio korisnika koji su u mjeru ušli u 2010. godini vrlo mali, tek oko 1,5%. Udio

korisnika koji su u mjeru ušli u 2011. je 15%, a onih koji su u mjeru ušli u 2012. je oko 20%. Dakle, većina

korisnika koji su obuhvaćeni ovom evaluacijom je u mjeru ušlo tijekom 2013. godine te iz mjere izašlo tijekom

2014. godine, što znači da je ovo istraživanje provedeno za većinu njih oko godinu dana nakon izlaska iz mjere.

Nakon navedene promjene kriterija za ulazak u mjeru, još uvijek većinu korisnika čine oni koji u mjeru ulaze po

kriteriju iz ZOR-a, dakle korisnici u čijim zanimanja postoji preduvjet polaganja stručnog ili državnog ispita.

Ukupno, u referentnom periodu oko 38% čine korisnici koji nisu u mjeru ušli prema tom kriteriju, dakle oni koji

se usavršavaju u zanimanjima za koja ne postoji obveza polaganja stručnog ili državnog ispita. Valja imati na

umu da je u periodu nakon 2013. godine ova skupina korisnika postala dominantna.

Kao što je poznato, većinu korisnika ove mjere u referentnom periodu (2010. do 2013. godina) čine osobe

ženskog spola, nešto više od 72%, dok su muškarci zastupljeni s oko 28%. Razlog takvom spolnom disbalansu

među korisnicima ove mjere dobrim dijelom je uvjetovan kako razinom obrazovanja korisnika koji ulaze u ovu

mjeru, tako i vrstom obrazovanja, odnosno obrazovnim područjem. Naime, oko 70% SOR-a otpada na

djelatnosti koje su visoko feminizirane, kao što su zdravstvo, obrazovanje i javna uprava. Udio muškaraca se

blago povećava od svibnja 2012. godine kada se ciljna skupina za ovu mjeru značajno proširuje na sve osobe

bez radnog iskustva u struci bez obzira da li njihova struka zahtijeva ili ne zahtijeva polaganje stručnog,

državnog ili kojeg drugog ispita kojim se osoba kvalificira za obavljanje poslova u određenom zanimanju.

Naime, među osobama koje su u SOR ušle prema novom kriteriju uvedenom od svibnja 2012. godine, udio

11 Profil prikazan u ovom poglavlju temelji se na analizi podataka iz uzorka, čija je struktura usklađena sa strukturom populacije o čemu vidi dio o metodologiji istraživanja, te podacima dobivenim analizom baze svih korisnika ove mjere koja je istraživačkom timu stavljena na raspolaganje u okviru ovog projekta, a čiji podaci su prikazani u izvještaju za Aktivnost 1.2_Izrada plana i metodologije istraživanja ovog projekta.

47

muškaraca je veći nego među osobama koje su u ovu mjeru ušle prema kriteriju iz članka 41. Zakona o radu

(36% naprema 26%). S promjenom kriterija koja se primjenjuje od svibnja 2012. godine značajno je proširen i

opseg djelatnosti u kojima se provodi stručno usavršavanje, čime ova mjera postaje dostupnija muškarcima.

Kada je u pitanju dobna struktura korisnika ove mjere, dominiraju mladi u dobi između 25 i 29 godine, koji čine

gotovo polovinu svih korisnika, te osobe u dobi između 20 i 24 godine koje čine oko 1/3 korisnika ove mjere.

Prema tome, osobe između 20 i 29 godina čine oko 80% svih korisnika ove mjere. Stariji od 29 godina čine oko

devet posto korisnika ove mjere. Promjena pravila vezano uz ovu mjeru koja se primjenjuje od svibnja 2012.

godine omogućila je ulazak u ovu mjeru i starijima od 29 godina, tako da postoji značajna razlika u dobi između

onih koji su u mjeru ušli prije i nakon svibnja 2012. godine. Kada se promatraju korisnici koji su u mjeru ušli

nakon svibnja 2012. godine, postoji određena razlika među korisnicima u pogledu dobi s obzirom na osnovu

prema kojoj su ušli u ovu mjeru. Korisnici koji su ušli prema kriterijima iz ZOR-a su nešto mlađi u prosjeku od

korisnika koji su u mjeru ušli prema kriteriju ZOPZ-a.

Za razumijevanje nekih od rezultata anketnog istraživanja važno je imati na umu i činjenicu kako veliku većinu

korisnika ove mjere čine osobe koje imaju tercijarnu razinu obrazovanja. Ta činjenica zasigurno utječe na

njihove ambicije i očekivanja od zaposlenja kako u smislu sadržaja posla tako i u smislu radnih uvjeta, visine

prihoda, odnosa poslodavca prema njima itd. Samo oko 15% korisnika ove mjere ima srednjoškolsku razinu

obrazovanja, dok preostali imaju ili razinu prvostupnika, odnosno diplomu više škole ili stručnog studija (26%) ili

razinu diplomskog, odnosno dodiplomskog studija i više (58%). Kada su u pitanju područja obrazovanja, među

korisnicima dominiraju korisnici s različitim smjerovima obrazovanja u društvenim znanostima, koji čine oko

57% populacije korisnika ove mjere. Kada su u pitanju pojedine skupine smjerova obrazovanja unutar područja

društvenih znanosti, izdvaja se obrazovanje odgajatelja i učitelja (16%), poslovna ekonomija (11%), pravo (6%)

te ostala područja društvenih znanosti s udjelom od oko ¼ u ukupnom uzorku korisnika. Korisnici koji imaju

diplome iz područja tehničkih i prirodnih znanosti čine oko 18% ove populacije, a korisnici s diplomom iz

područja bio-medicinskih znanosti oko 13%. Korisnici s diplomom različiti programa iz područja usluga čine oko

4%, a oni s diplomom iz umjetničkog ili humanističkog područja oko 8%.

Sukladno dobi, većina korisnika ove mjere su samci, dok oko 43% čine osobe koje su u braku ili izvanbračnoj

zajednici. Oko 17% korisnika ove mjere ima djecu mlađu od 18 godina, što je najčešće jedno dijete. Korisnici

ove mjere u trenutku anketiranja žive u natprosječno velikim kućanstvima u odnosu na nacionalni prosjek, s

obzirom da je prosječna veličina kućanstva iskazana od strane korisnika 3,2, dok je prosječna veličina privatnih

kućanstva prema popisu stanovništva iz 2011. godine iznosila 2,8 osoba. Korisnici koji su samci u prosjeku žive u

većim kućanstvima od korisnika koji su u braku ili izvanbračnoj zajednicu (3,4 naprema 2,8), iz čega se može

zaključiti kako većina korisnika još uvijek živi u zajedničkom kućanstvu s roditeljima ili drugim srodnicima, što je

potvrdilo i istraživanje Dore Levačić provedneo na korisnicima SOR-a (Levačić, 2015.). Ta činjenica je značajna za

razumijevanje njihove materijalne situacije u trenutku provođenja istraživanja, ali i tijekom sudjelovanja u ovoj

mjeri, pa onda i perspektive iz koje ocjenjuju materijalno-financijske aspekte mjere i njihovu važnost za ukupnu

ocjenu mjere.

48

Oko 20% korisnika ove mjere ocjenjuje da njihovo kućanstvo vrlo teško ili teško spaja kraj s krajem, dodatnih

39% navodi da njihovo kućanstvo ima manje teškoće, dok oko 40% navodi da njihovo kućanstvo nema teškoća

u spajanju kraja s krajem u materijalnom smislu. Prosječna vrijednost na indeksu materijalne deprivacije za sve

korisnike ove mjere iznosi 1,9 od pet12. Oko ¼ korisnika nema niti jedna od pet indikatora materijalne

deprivacije, a dodatnih oko 16% ima samo jedan. Oko 1/3 korisnika živi u kućanstvima koja su izrazitije

materijalno deprivirana, što znači da su u njihovom slučaju zabilježena tri ili više kriterija materijalne deprivacije

od korištenih 5. Većina korisnika (80%) živi u smještaju koji je adekvatan za potrebe obitelji/kućanstva, dok oko

2,5% korisnika procjenjuje da živi u smještaju koji nije adekvatan. Sukladno činjenici da među korisnicima ove

mjere značajan broj čine mlade osobe koje još uvijek žive u zajedničkom kućanstvu s roditeljima ili rodbinom, je

i podatak da oko ¾ korisnika nema troškove za stanovanje, bilo da žive u vlastitom stanu/kući bilo da žive u

stanu/kući koja je u vlasništvu srodnika za koju ne plaćaju najamninu. Oko ¼ korisnika ima značajne troškove za

stanovanje, bilo da plaćaju kredit za stan u njihovom vlasništvu (12,5%) bilo da su podstanari i plaćaju

najamninu za stan (12,4%). Očekivano, oni koji nemaju troškove za stanovanje češće svoju materijalnu situaciju

procjenjuju dobrom, odnosno češće navode kako njihovo kućanstvo lako spaja kraj s krajem.

Tablica SOR 1 – Profil korisnika

N %

Godina

2010 7 1,5%

2011 82 15%

2012 119 22%

2013 342 61%

Kategorije za SOR

Od prije, članak 41 ZOR, do svibnja 2012. 115 21%

Po ZOR-u, od svibnja 2012. 223 41%

Po ZOPZ-u, od svibnja 2012. 212 39%

Spol Muškarci 104 19%

Žene 446 81%

Dob

15 - 19 47 9%

20 - 24 179 33%

25 - 29 284 52%

30 i više 40 7%

Obrazovanje Srednja škola 62 11%

Više i visoko obrazovanje 488 89%

Vaš sadašnji bračni status:

Samac 301 55%

U braku \ izvanbračnoj zajednici 242 44%

Razveden\a 7 1%

Vlastita djeca do 18 god Nema djece 465 85%

Ima djece 85 15%

Broj članova kućanstva

Jedan 32 6%

Dva 159 29%

Tri 131 24%

Četiri 123 22%

Pet i više 105 19%

12 Korišteni su slijedeći indikatori materijalne deprivacije: mogućnost primjerenog grijanja stambenog prostora u zimskim mjesecima, mogućnost da si kućanstvo priušti 7 dana odmora izvan mjesta stalnog boravka, mogućnost da si kućanstvo priušti mesni ili riblji obrok svaki drugi dan, mogućnost da kućanstvo podmiri izvanredni trošak od 2000 kuna bez zaduživanja, kašnjenje u plaćanju režija tijekom proteklih 12 mjeseci iz financijskih razloga.

49

Gdje stanujete Vi i Vaša obitelj?

U kući \ stanu za koje otplaćujemo kredit 68 12%

U vlastitoj kući \ stanu 340 62%

Podstanari smo u tuđem stanu ili kući 73 13%

Živimo u tuđem stanu \ kući (roditelja, rodbine, nekog drugog)

61 11%

Socijalni stan \ stan ustupljen na korištenje od strane grad 5 1%

Nešto drugo 3 1%

Kako biste ocijenili adekvatnost Vašeg smještaja (kvaliteta, veličina…) i uvjete stanovanja?

Smještaj uopće nije adekvatan za Vašu obitelj 5 1%

Smještaj je uglavnom neadekvatan za Vašu obitelj 10 2%

Ni dobar ni loš, osrednji smještaj 84 15%

Smještaj je uglavnom adekvatan za Vašu obitelj 188 34%

Smještaj je potpuno adekvatan za Vašu obitelj 257 47%

Ne znam \ bez odgovora 6 1%

Prihodi kućanstva

Do 4000 kn 67 12%

Od 4001 do 7000 kn 141 26%

Od 7001 do 10000 kn 118 21%

Više od 10000 kn 145 26%

Bez odgovora 79 14%

Intenzitet materijalne deprivacije - broj stavki koje si ne mogu priuštiti

0 141 26%

1 94 17%

2 142 26%

3 92 17%

4 53 10%

5 28 5%

Za početak, odaberite tvrdnju koja se najviše odnosi na financijsku situaciju Vašeg tadašnjeg kućanstva, neposredno prije nego što ste počeli sudjelovati u mjeri Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa.

Jedva smo spajali kraj s krajem iz mjeseca u mjesec 114 21%

Ponekad smo imali financijske teškoće 175 32%

Imali smo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove. 184 33%

Imali smo dovoljno novca za podmirenje troškova i uspijevali smo uštedjeti

77 14%

Molimo Vas da sada odaberete tvrdnju koja se najviše odnosi na trenutnu financijsku situaciju Vašeg kućanstva:

Jedva spajamo kraj s krajem iz mjeseca u mjesec 62 11%

Ponekad imamo financijske teškoće 176 32%

Imamo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove 220 40%

Imamo dovoljno novca za podmirenje troškova i uspijevamo nešto uštedjeti

92 17%

Regija

Zagreb i okolica 209 38%

Sjeverna Hrvatska 83 15%

Slavonija 96 17%

Lika i Banovina 34 6%

Hrvatsko primorje i Istra 55 10%

Dalmacija 73 13%

50

6.2. Profil poslodavaca korisnika mjere

Nešto manje od 1/3 korisnika SOR-a u referentnom periodu stručno se usavršavalo u tijelima državne uprave ili

tijelima regionalne/lokalne samouprave, a dodatnih oko 40% se osposobljavalo u javnim ustanovama,

uglavnom iz područja zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi. Uz određeni broj trgovačkih društava u javnom

vlasništvu, gotovo 80% svih korisnika SOR-a u referentom periodu otpada na javni sektor. U trgovačkim

društvima se osposobljavalo oko 18% korisnika, a u obrtima, slobodnim djelatnostima i sl. oko 7% korisnika.

Oko 3,5% korisnika se stručno osposobljavalo u neprofitnom sektoru. Postoji značajna razlika između dvije

skupina korisnika SOR-a s obzirom na kriterij ulaska u mjeru (prema ZOR-u ili ZOPZ-u) u pogledu vrste

organizacije u kojima se stručno osposobljavaju, te tipa vlasništva. Velika većina korisnika koja su u mjeru ušla

prema odredbama ZOR-a nakon svibnja 2012. godine osposobljavala se u javnom sektoru (tijela državne ili

lokalne/regionalne samouprave ili javne ustanove). S druge strane, većina korisnika koji su u mjeru ušli prema

odredbama ZOPZ-a (nakon svibnja 2012. godine) stručno se osposobljavala u privatnom sektoru (51%),

odnosno u trgovačkim društvima (43%) ili obrtima i slobodnim djelatnostima (19%). Proširenje SOR-a na sve

koji nemaju radno iskustvo u struci, a nemaju ni obvezu polaganja državnog i stručnog ispita, otvorilo je vrata

ove mjere i za neprofitni sektor, koji ima udio od oko devet posto korisnika koji su u mjeru ušli nakon svibnja

2013. godine prema odredbama ZOPZ-a. Navedena struktura poslodavaca kod koji su se korisnici stručno

osposobljavali jasno pokazuje kako dio razlika u rezultatima evaluacije između dviju skupina korisnika SOR-a s

obzirom na kriterij ulaska u mjeru može biti posljedica razlika u okruženju u kojem su se stručno osposobljavali

(vrsta organizacije, djelatnost itd.).

Međutim, struktura populacije poslodavaca koji su koristili ovu mjeru barem jednom za barem jednog

korisnika, razlikuje se znatno prema ovim obilježjima od strukture nezaposlenih osoba korisnika, što je

posljedica činjenice da su neki tipovi organizacija mjeru koristili višestruko te sa znatno većim brojem korisnika,

dok su drugi tipovi organizacija, u prosjeku, mjeru koristili manji broj puta i ukupno primili na stručno

osposobljavanje znatno manji broj osoba. Nešto više od 1/3 svih poslodavaca koji su u referentnom periodu

ove evaluacije uzeli barem jednu osobu na stručno osposobljavanje su bila trgovačka društva, a njihov udio je

pogotovo narastao u periodu nakon svibnja 2012. godine, odnosno tijelom 2013. godine. Nešto više od 1/5

poslodavca koji su koristili ovu mjeru za barem jednu nezaposlenu osobu bili su poslovni subjekti-fizičke osobe

(obrti, slobodne djelatnosti, OPG itd.). Dakle, većinu populacije poslodavaca koji imaju iskustva s ovom mjeru

čine poslodavci „iz gospodarstva“, s velikim udjelom privatnog sektora. Udio tijela državne uprave ili

lokalne/regionalne samouprave u populaciji poduzeća korisnika ove mjere je znatno manji nego udio korisnika

koji su se osposobljavali u tom tipu organizaciji (12% naspram 32%). Slično je i s javnim ustanovama, koje imaju

udio u populaciji poslodavaca od 28%, a među korisnicima oko 40%. Naravno, navedena razlika u udjelu

pojedinih tipova organizacija u populaciji poslodavaca i populaciji korisnika posljedica je činjenice da je

prosječan broj nezaposlenih osoba koji su se osposobljavali u prosjeku po pojedinom tipu organizacije značajno

različit. U prosjeku se u jednom tijelu državne ili regionalne/lokalne uprave stručno osposobljavalo u

referentom periodu po 19, a u jednoj javnoj ustanovi 13 osoba. S druge strane, u prosjeku u jednom

trgovačkom društvu se osposobljavale dvije, a kod fizičkih osoba nešto manje od dvije nezaposlene osobe (1,6).

U neprofitnim organizacijama se u prosjeku po jednoj organizaciji osposobljavalo nešto više od jedne osobe

(1,2). Navedeni podaci jasno sugeriraju kako se poslodavci znatno razlikuju s obzirom na količinu iskustva s

ovom mjerom, kako u pogledu broja zahtjeva tako i u pogledu broja korisnika, što može imati značajne

reperkusije na perspektivu iz koje su odgovarali na pitanja iz ovog upitnika.

51

Struktura i populacije poslodavaca i korisnika s obzirom na tip organizacije u kojoj su se stručno usavršavali ima

reperkusije i na glavnu djelatnost. Većina korisnika se osposobljavala u organizacijama čija je glavna djelatnost

u području javne uprave i obveznog socijalnog osiguranja (28%), obrazovanja (28%) te djelatnosti zdravstvene

zaštite i socijalne skrbi (15%). Od ostalih područja djelatnosti u značajniji udio imaju još samo poslodavci čija je

glavna djelatnost u području stručnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti (8%). Preostali korisnici su se

osposobljavali uglavnom u ostalim uslužnim djelatnostima (14%), a tek manji broj (8%) u ostalim ne-uslužnim

djelatnostima. U populaciji poduzeća, s druge strane, dominiraju poslodavci čija je glavna djelatnost spada u

ostale uslužne djelatnosti (30%), potom slijede poslodavci čija je glavna djelatnost u području obrazovanja

(19%), stručnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti (17%), ostalih ne-uslužnih djelatnosti (16%). Organizacije čija

je glavna djelatnost u području javne uprave čine tek oko devet posto populacije poslodavaca, iako imaju

znatno veći značaj za populaciju korisnika, slično kao i organizacije čija je djelatnost u području zdravstvene

zaštite i socijalne skrbi.

U populaciji poduzeća, najveći udio (53%) imaju mikro poslodavci koji zapošljavaju do 9 zaposlenika. Mali

poslodavci, s između 10 i 50 zaposlenih, imaju udio oko 27% u populaciji poslodavaca, dok srednji poslodavci

(do 250 zaposlenih) imaju udio od 16%, a veliki od 4%. Naravno, s obzirom na veličinu, poslodavci se znatno

razlikuju prema boju korisnika koji su se u prosjeku stručno osposobljavali. Tako se u prosjeku u jednom

velikom poslodavcu u referentnom periodu (tijekom četiri godine) stručno osposobljavalo 70 korisnika (18

godišnje), u srednje velikim poslodavcima u prosjeku 15 korisnika po poslodavcu (4 godišnje), u malima 4

korisnika po poslodavcu (1 godišnje), a u mikro poslodavcima nešto manje od dva korisnika. S obzirom na vrstu

organizacije, tijela državne i regionalne/lokalne samouprave su u najčešće mikro ili mali poslodavci, javne

ustanove su najčešće mali ili srednji poslodavci dok su trgovačka društva te fizičke osobe najčešće mikro

poslodavci. No, udio velikih poslodavaca je najveći među tijelima državne uprave ili regionalne/lokalne

samouprave te među javnim ustanovama.

Većina poslodavaca koji su koristili ovu mjeru posluje stabilno u proteklih pet godina. Kada se izuzmu tijela

državne/lokalne uprave te javne ustanove, većina anketiranih poslodavaca (43%) navodi da se njihova poslova

situacija u proteklih pet godina poboljšala, nešto više od 1/3 navodi da je poslovanje ostalo slično u proteklih

pet godina, dok 22% navodi da se njihovo poslovanje pogoršalo, s tim da samo šest posto navodi da se

poslovanje znatno pogoršalo. Većina (44%) svih poslodavaca, uključujući i javni sektor, je u proteklih pet godina

zadržalo isti broj zaposlenih, dok je 38% povećalo broj zaposlenih, a 18% smanjilo. Organizacije iz javnog

sektora su nešto češće navodile da su zadržale isti broj zaposlenih, dok su organizacije iz privatnog i neprofitnog

sektora nešto češće navodili da im je broj zaposlenih rastao.

6.3. Radno iskustvo i traženje posla prije ulaska u mjeru S obzirom da je osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa mjera koja je namijenjena prije svega

mladim osobama koje nemaju odgovarajuće radno iskustvo u struci, očekivano je da se oni prema obilježjima

svoje radne karijere razlikuju od korisnika većine ostalih mjera aktivne politike tržišta rada (s eventualno

izuzetkom korisnika mjere potpora za zapošljavanje mladih). Obilježja prethodne radne karijere, što prije svega

uključuje iskustvo nezaposlenosti i traženja posla, ali i određena radna iskustva, svakako jest element koji može

utjecati na način na koji korisnici formiraju svoja očekivanja od mjera aktivne politike tržišta rada. Stoga ta

obilježja treba imati na umu pri interpretaciji podataka koji se odnose na očekivanja od mjera i ocjenu iskustava

tijekom mjere.

52

Oko šestine korisnika (17%) ove mjere u referentnom periodu može se svrstati u skupinu dugotrajno

nezaposlenih prema kriteriju trajanja posljednje epizode nezaposlenosti 12 mjeseci ili duže13. No, kako se radi

uglavnom o mlađoj populaciji bez radnog iskustva, od kojih se dio nalaze u fazi životnog situiranja, kriteriji od

12 mjeseci trajanja nezaposlenosti za identifikaciju dugotrajne nezaposlenosti se može činiti previše strogim.

Ako se u obzir uzmu svi koji su nezaposleni duže od 6 mjeseci, tada se nešto manje od polovine korisnika ove

mjere može svrstati u kategoriju dugoročno nezaposlenih.

Velika većina ispitanika/ca (86%) navodi da su i prije nego što su odabrani za ovo stručno osposobljavanje

aktivno tražili posao. Među njima, aktivnim tražiteljima posla, gotovo trećina (28% od ukupnog uzorka) se u

mjesecu koji je prethodio uključivanju u stručno osposobljavanje javilo na više od deset oglasa ili natječaja

odnosno poslalo više od deset životopisa, a još 45% (39% od ukupnog uzorka) njih to je učinilo tri do deset

puta. Dakle, od ukupnog uzorka oko 2/3 korisnika je u mjesecu prije ulaska u SOR poslalo u prosjeku barem

jednu prijavu za posao tjedno, dok je oko 40% poslalo gotovo dvije prijave ili više po tjednu. U tom razdoblju, tj.

otprilike mjesec dana prije nego su odabrani za stručno osposobljavanje, 36% korisnika ove mjere je bilo i na

barem jednom razgovoru za posao.

Tablica SOR 2 - Indikatori intenziteta traženja posla 30 dana prije ulaska u mjeru

Cijeli uzorak

Broj ispitanika 550

Aktivno tražili posao mjesec dana prije početka SOR-a 86%

Javili se na više od 3 natječaja u mjesecu prije početka SOR-a 67%

Javili se na više od 10 natječaja u mjesecu prije početka SOR-a 28%

Bili na barem jednom razgovoru za posao u mjesecu prije početka SOR-a 36%

Koristili pet i više različitih kanala za traženje posla 42%

U prosjeku korisnici su koristili oko četiri (3,9) od 12 ponuđenih kanala za traženje posla u mjesecu koji je

prethodio početku stručnog osposobljavanja. Korisnici koji su bili duže nezaposleni su u prosjeku koristili više

različitih izvora informacija o ponudi poslova. Oko 14% korisnika je samo jedan ili dva kanala za traženje posla,

dok je veliki broj kanala (šest i više) koristilo oko 16% korisnika. Od izvora informacija o ponudi posla, korisnici iz

ove skupine su najčešće koristili internetske burze rada, i to 76% njih navodi ponudu poslova na internetskim

stranicama HZZ-a, a 71% navodi ostale internetske burze poslova kao što su portali posao.hr, moj-posao.net i

ostali. Neke druge izvore na Internetu koristilo je 45% korisnika iz ovog uzorka. Od izvora informacija o ponudi

poslova koji nisu vezani za Internet, ističe se raspitivanje među srodnicima, prijateljima i poznanicima (54%),

samoinicijativno javljanje na različite adrese poslodavaca (42%) te javljanje na oglase na koje je korisnika uputio

savjetnik iz HZZ-a (39%). Korisnici koji su koristili mali broj izvora informacija o ponudi poslova (1 ili 2) u pravilu

se oslanjaju na ponudu poslova na internetskim burzama rada (HZZ + ostali), oni koji koriste osrednji broj izvora

(3 ili 4) obavezno koriste kombinaciju više izvora na Internetu u kombinaciji s neformalnim izvorima informacija

(rodbina i prijatelji) ili samoinicijativnim slanjem ponuda poslodavcima.

13 Ovdje su izneseni podaci iz evidencije HZZ-a, a ne odgovori ispitanika u anketnom upitniku.

53

Tablica SOR 3 - Načini traženja posla (moguće više odgovora)

Cijeli

uzorak

Broj ispitanika 550

Nije aktivno tražio posao 14%

Pregledavao\la sam oglase na Internet stranicama HZZ-a 76%

Pretraživao\la sam oglase za posao na Internet stranicama (npr. posao.hr, moj-posao.net, Njuškalo.hr, Narodne novine) 71%

Raspitivao\la sam se kod obitelji, prijatelja i poznanika 54%

Na druge načine putem Interneta (drugi portali, stranice poduzeća, društvene mreže i sl.) 45%

Samoinicijativno sam se javljao na različite adrese, kontakte poslodavaca 42%

Javljao\la sam se na oglase na koje me je upućivao\la moj savjetnik\ca u HZZ-u 39%

Putem oglasa u novinama \ tisku 21%

Preko sajmova poslova 16%

Pregledavao\la sam oglase istaknute na oglasnoj ploči \ u zgradi HZZ-a 16%

Posredstvom studentskog centra \ student servisa (njihova oglasna ploča i\ili internet stranice) 6%

Preko agencija za privremeno zapošljavanje (npr. Electus, Adecco i sl.) ili preko agencija za posredovanje u zapošljav 6%

Na neki drugi način 1%

Temeljem informacija o intenzitetu traženja posla i korištenim kanalima za prikupljanje informacija o ponudi

poslova u periodu prije ulaska u SOR, korisnike ove mjere smo klasificirali u pet skupina prema intenzitetu i

pristupu u traženju posla, što će nam koristiti kao obilježje u daljnjim analizama. Iz tablice je vidljivo da 17%

korisnika SOR-a u mjesecu prije ulaska u mjeru nije uopće aktivno tražilo posao (bilo da su sami to izjavili bilo da

su izjavili da su tražili posao ali se nisu javili niti na jedan natječaj), dodatnih oko 16% je imalo nizak intenzitet

traženja posla, što znači da su se javili na mali broj natječaja, svega jedan do dva. Oko ¼ je pokazala osrednji

intenzitet u traženju posla, što znači da su poslali tri do pet prijava u mjesec dana, dok je preostalih oko 43%

intenzivno tražilo posao, ali smo ih razdvojili s obzirom na to koliko različitih kanala informacija o ponudi posla

su koristili. Oni koji su koristili do pet kanala smo klasificirali u skupinu visokog intenziteta traženja posla (17%

uzorka) a one koji su koristili pet i više izvora informacija o ponudi posla smo klasificirali kao vrlo intenzivne

tražitelje posla (26% uzorka). Veći intenzitet traženja posla pokazuju osobe koje su duže nezaposlene (6 mjeseci

i više u odnosu na one s kraćim trajanjem nezaposlenosti), osobe s fakultetskom razinom naobrazbe u odnosu

na one s prvom razinom tercijarnog obrazovanja i one sa srednjoškolskim obrazovanjem.

Tablica SOR 4 – Segmentacija korisnika prema intenzitetu traženja posla

Cijeli

uzorak

Broj ispitanika 550

Nisu aktivno tražili posao 17%

Nizak intenzitet traženja posla 16%

Osrednji intenzitet traženja posla 24%

Visok intenzitet traženja posla 17%

Vrlo visok intenzitet traženja posla 26%

Osim iskustva nezaposlenosti, za razumijevanje odnosa prema iskustvima tijekom stručnog osposobljavanja

važno element jest i postojanje prethodnog radnog iskustva korisnika ove mjere. Za oko polovinu (48%)

54

korisnika ove mjere iz uzorka SOR je bio prvo plaćeno radno iskustvo. To se posebice odnosi na mlađe od 20

godina (99%), muškarce (55%), korisnike koji imaju završeno srednjoškolsku razinu obrazovanja (81%) ali i prvu

razinu tercijarnog obrazovanja (52%), one koji su ušli u mjeru do svibnja 2012. godine (66%), te one koji su bili

nezaposleni duže od 12 mjeseci (51%).

Tablica SOR 5 – SOR kao prvo plaćeno radno iskustvo prema obilježjima korisnika

n

SOR prvo plaćeno radno

iskustvo

Cijeli uzorak 550 48%


Žene 399 46%

Dob korisnika

15 - 19 53 99%

20 - 24 184 56%

25 - 29 265 40%

30 - 49 48 10%

Stupanj obrazovanja

Srednja škola 81 81%

Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola

145 52%

Fakultet, akademija, magisterij, doktorat 324 39%

Mjesec uključena u SOR Do svibnja 2012 129 66%

Nakon svibnja 2012 421 43%

Trajanje epizode nezaposlenosti prije ulaska u

mjeru

Do 6 mj 282 47%

6 do 12 mj 173 49%

Više od 12 mj 95 51%

Od onih koji su imali određeno radno iskustvo prije ulaska u mjeru, 1/3 je imala određeni dohodak u mjesecu

prije ulaska u mjeru. Oni koji su imali određeni dohodak neposredno prije ulaska u mjeru, uglavnom su radili u

nestabilnim oblicima rada, najčešće preko vlastitog studentskog ugovora (32%), na crno (27%), preko ugovora o

djelu (21%) ili autorskog ugovora (10%). U formalnom radnom odnosu bilo je neposredno pred ulazak u mjeru

oko 1/5 korisnika, uglavnom preko ugovoru o radu na određeno.

Prikupljeni podaci sugeriraju da su korisnici SOR-a, osim što su intenzivno tražili posao, u značajnom broju

unapređivali svoje vještine i kompetencije i kroz različite edukacije koje su pohađali samoinicijativno ili na

inicijativu poslodavca. Nešto manje od polovine (47%) korisnika ove mjere navodi da su u proteklih pet godina

pohađali različite edukacije, radionice i seminare kako bi stekli dodatna znanja i vještine. Od njih, nešto više od

polovine je pohađalo edukacije vezane uz njihovu struku (55%), a značajan dio (30%) je pohađao i tečajeve

stranih jezika. U manjem postotku (oko 1/5) su pohađali informatičke tečajeve te edukacije vezane uz

korištenje EU fondova.

55

6.4. Ulazak u mjeru i motivacija korisnika

Na subjektivnu percepciju učinaka sudjelovanja u mjeri te ukupno iskustvo korisnika značajnu ulogu ima razina

očekivanja pri ulasku u mjeru te vrsta motivacije s kojom korisnik ulazi, s obzirom da ona određuje razinu i vrstu

očekivanja. Podaci, kao što smo prikazali i ranije, pokazuju da su korisnici SOR-a u mjeru ulazili s relativno

visokim očekivanjima. Naime, oko 46% ispitanika je navelo kako su pri ulasku u mjeru imali jako visoka ili

uglavnom visoka očekivanja, dok je dodatnih 25% imalo osrednja očekivanja. Mala očekivanja je imalo samo

oko 11% korisnika, a dodatnih 18% nije imalo konkretnih očekivanja.

Kada je u pitanju vrsta očekivanja, rezultati ukazuju na to da se očekivanja korisnika SOR-a mogu grupirati u tri

skupine: stjecanje potrebnog iskustva/staža u struci; dobivanje bilo kakvog zaposlenja; ulazak u svijet rada

(stjecanje radnih navika i poznanstava, zaposlenje kod istog poslodavca itd)14. Prva skupina motiva zapravo

predstavlja ujedno i glavne ciljeve ove mjere, s obzirom da je ona prvenstveno namijenjena stjecanju radnog

iskustva i staža u struci, bilo da je ono potrebno za polaganje stručnog ispita bilo da je potrebno radi

nadoknađivanja nedostataka obrazovnog procesa u smislu veze s potrebama tržišta rada. Rezultati prikazani u

tablici niže ukazuju da su motivi iz te skupine među dominantnim motivima korisnika SOR-a. Naime, oko 90%

anketiranih navodi da su imali među motivima stjecanje iskustva u struci, preko 80% navodi da im je motiv bio

stjecanje minimalnog radnog iskustva koje se traži pri zapošljavanju, dok oko 2/3 navodi kao motiv stjecanje

preduvjeta za polaganje odgovarajućeg stručnog ispita. Navedeno ukazuje kako je većina korisnika mjere imala

među motivima upravo one koji su izravno odnose i na same ciljeve ove mjere.

Međutim, rezultati jasno ukazuju kako su korisnici pri ulasku u mjeru imali i druge motive. U prosjeku su

korisnici navodili da se na njih u potpunosti ili uglavnom odnosi čak sedam od deset ponuđenih motiva. Čak i

ako se uzme u obzir samo odgovor „u potpunosti se odnosi na mene“, zaključak ostaje isti jer su ispitanici u

prosjeku navodili da se na njih odnose četiri od deset ponuđenih motiva.

Kada je u pitanju ulazak u mjeru radi samog zaposlenja i financijske koristi, upečatljivo je da čak 80% ispitanika

navodi kako je ulazak u SOR bio jedini način da dobiju neki posao. Oko 2/3 navodi da im je motiv ulaska u mjeru

bila želja da nađu bilo kakav posao („da ne sjede kod kuće“), dok financijsku korist kao motiv navodi oko 60%

ispitanih. Prisutnost navedenih motiva u visokom postotku, ukazuje na činjenicu da su korisnici koji su ušli u ovu

mjeru spremni prihvatiti posao s vrlo niskom naknadom, što ukazuje na nepovoljno stanje na odgovarajućem

tržištu (tržištima) rada. Međutim, na određeni način bi moglo ukazivati i na negativan makro učinak ove mjere,

koja postupno „apsorbira“ druge modalitete ulaska mladih osoba na tržište rada.

Treća skupina motiva, koji se odnose na stjecanje nekih generičkih kompetencija, iskustava ili resursa koji mogu

koristiti za daljnji razvoj karijere, ističe se želja ispitanika za stjecanjem općih radnih navika i „kulture rada“, što

je među svoje motive istaknulo preko 70% anketiranih. Oko 2/3 ističe stjecanje korisnih poznanstava, odnosno

stvaranje povezujućeg socijalnog kapitala, koji je inače poznat kao važan čimbenik pronalaska posla. U ovu

skupinu motiva spada i namjera dugoročnog zapošljavanja kod istog poslodavca, što je kao motiv navelo oko

53% anketiranih korisnika SOR-a, od čega 30% navodi da im je to bio jako važan motiv, dok oko ¼ navodi to kao

prisutan, ali ne dominantan motiv. Navedeno ukazuje na to da je značajan dio korisnika SOR-a, osim onoga što

je deklarativna svrha te mjere (stjecanje praktičnih iskustava u struci) imalo i značajna očekivanja u smislu

dugoročnog zaposlenja, odnosno rješavanja problema njihove nezaposlenosti. Ta činjenica može značajno

utjecati na evaluaciju i zadovoljstvo ovom mjerom, pogotovo ako se takvo očekivanje nije ispunilo.

14 Navedeno grupiranje rezultat je provedene faktorske analize.

56

Tablica SOR 6 – Važnost pojedinih vrsta motiva za ulazak u mjeru

Uopće se ne odnosi na mene

Uglavnom se ne

odnosi na mene

Niti se odnosi, niti ne

Uglavnom se odnosi na mene

U potpunosti se odnosi na

mene Prosjek

Stand. devijacija

Da dobijem mogućnost raditi posao koji nije neprijavljen (koji nije ”na crno”)

28% 10% 17% 20% 25% 3,0 1,6

Da položim (državni) stručni ispit 15% 5% 11% 16% 53% 3,9 1,5

To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije nisam ni mogao\la dobiti posao

6% 3% 10% 21% 60% 4,3 1,1

Da naučim nešto i steknem iskustvo u svom zanimanju \ struci

1% 2% 6% 22% 69% 4,6 0,8

Da imam godinu dana radnog iskustva što je uvjet koji se traži u većini natječaja

4% 4% 8% 26% 57% 4,3 1,1

Da nisam bez posla (”da ne sjedim kod kuće”) 12% 8% 14% 24% 42% 3,8 1,4

Da steknem korisna poznanstva 7% 8% 18% 33% 33% 3,8 1,2

Zbog financijske koristi 13% 10% 18% 25% 34% 3,6 1,4

Općenito, da steknem neko radno iskustvo, naučim se ”kulturi rada”

9% 5% 13% 33% 41% 3,9 1,2

Da se nakon mjere zaposlim kod tog poslodavca

11% 8% 26% 23% 32% 3,6 1,3

S obzirom da je SOR, pogotovo nakon svibnja 2012. godine, postao u javnosti vrlo percipirana mjera aktivne

politike tržišta rada, za očekivati je da su je poslodavci počeli sami koristiti bez posebnog informiranja i

iniciranja od strane nezaposlenih osoba ili HZZ-a. Jednako tako, za očekivati je da su same nezaposlene osobe,

budući da su bile informirane o mogućnosti korištenja ove mjere, „nudile“ poslodavcima sebe uz mogućnost

korištenja mjere. Oko 39% korisnika navodi da su oni informirali poslodavca o mogućnosti korištenja ove mjere,

te su ga na taj način potaknuli na tu odluku. Nešto češće preaktivnu ulogu u ulasku u ovu mjeru su imale one

osobe koje su kraće nezaposlene (do 6 mjeseci) nego oni koji su duže nezaposleni. Uloga sufinanciranih osoba u

iniciranju korištenja ove mjere je nešto veća među korisnicima koji su se stručno usavršavali u javnim

ustanovama te obrtima i slobodnim djelatnostima, dok je nešto manja od prosjeka kod korisnika koji su se

stručno usavršavali u tijelima državne i lokalne uprave te neprofitnom sektoru. Oko 1/5 korisnika navodi kako

su oni u potpunosti inicirali korištenje ove mjere na način da su dali informaciju poslodavcu da ih mogu zaposliti

kroz ovu mjeru iako poslodavaca uopće nije namjeravao uzimati nove zaposlenike. Ponovo, ova situacija se

češće javlja kod korisnika koji su bili kratko nezaposleni te korisnika koji su se stručno osposobljavali u javnim

ustanovama (čak 28% njih daje odgovor da na ovom pitanju). S obzirom da ne postoji korelacija između uloge

korisnika u iniciranju ulaska u ovo mjeru te njihove opće angažiranosti u traženju posla prije ulaska u mjeru,

može se zaključiti kako je socijalni kapital (poznavanje odgovornih osoba kod potencijalnih poslodavaca) ključni

čimbenik, a ne motivacija korisnika za pronalaskom bilo kakvog zaposlenja, koji određuje hoće li sami korisnici

inicirati ulazak u mjeru ili ne.

57

Tablica SOR 7 – Uloga korisnika i HZZ-a pri ulasku u mjeru

Moj\a savjetnik\ica u

HZZ-u obavijestio\la me da se nudi taj posao uz tu

mjeru i da imam uvjete za

korištenje mjere

Ja sam poslodavcu rekao\la da imam uvjete za mjeru, i

predložio\la mu da iskoristi

mjeru za mene

Poslodavac je odlučio za taj posao uzeti

upravo mene, i prije

nego je raspisan natječaj

putem HZZ-a

Poslodavac nije planirao

zapošljavanje, ali ja sam mu ponudio\la

stručno osposobljavanje jer

tako ne snosi troškove moga

rada

Cijeli uzorak 26% 39% 31% 19%

Kriterij ulaska u mjeru

Po ZOR-u 29% 40% 30% 20%

Po ZOPZ-u 21% 36% 34% 17%

Trajanje epizode nezaposlenosti prije ulaska u

mjeru

Do 6 mj 21% 46% 37% 25%

6 do 12 mj 32% 29% 24% 13%

Više od 12 mj 32% 36% 28% 13%

Tip organizacije u kojoj je

obavljen SOR

Državna i lokalna uprava 34% 25% 19% 11%

Javne službe 25% 49% 37% 28%

Neprofitni sektor 12% 30% 36% 18%

Trgovačka društva 17% 37% 30% 17%

Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja itd.

32% 47% 55% 17%

Podaci pokazuju da je uloga savjetnika za zapošljavanje pri iniciranju ulaska u ovu mjeru relativno mali

(pogotovo u usporedbi s javnim radovima ili obrazovanjem nezaposlenih). Samo 26% korisnika navodi da im je

njihov savjetnik za zapošljavanje dao informaciju/ponudio stručno osposobljavanje, dok je taj postotak kod

drugih mjera viši, a kod javnih radova i tri puta veći. Uloga savjetnika je nešto veća kod onih korisnika koji su u

mjeru ušli prema odredbama ZOR-a nego kod onih koji su u mjeru ušli prema odredbama ZOPZ-a (29%

naprema 21%). Očekivano, uloga savjetnika je veća i kod osoba koje su duže od 6 mjeseci bile prijavljene kao

nezaposlene (32% naprema 21% kod onih koji su nezaposleni kraće od 6 mjeseci).

6.5. Ciljanost mjere

Važan aspekt evaluacije mjera jest i provjera ciljanosti mjere. Kada je u pitanju ciljanost mjere, u ovom

poglavlju su detaljnije obrađeni fenomeni „mrtvog tereta“ i „ubiranja vrhnja“.

Oko šest posto korisnika obuhvaćenih ovim istraživanjem je prije ulaska u mjeru radilo kod istog poslodavca

kod kojeg se kasnije stručno osposobljavalo. Najčešće, oni koji su već radili kod istog poslodavca su imali ugovor

o radu ili studentskom ugovor. Taj nalaz ukazuje na postojanje fenomena „mrtvog tereta“, jer bi dio ovih

korisnika vjerojatno nastavio raditi kod istog poslodavca i bez ove mjere, što znači da je mjera proizvela trošak

bez stvarnog efekta koji bi se dogodio i bez nje. To se pogotovo odnosi koji su radili kod istog poslodavca na

ugovor o radu, jer bi vjerojatno stekli „pripravničko“ iskustvo i bez ove mjere. Oko 60% onih koji su prethodno

radili kod istog poslodavca otpada na organizacije koje su u „državnom vlasništvu“, a to se prije svega (45%)

odnosi na ustanove u javnim službama (obrazovne, zdravstvene ustanove i ustanove socijalne skrbi). Oko 40%

onih koji su prethodno radili kod istog poslodavca (dakle oko 2,5% od ukupnog broja korisnika) otpada na one

koji su se stručno osposobljavali u privatnom sektoru. Međutim, općenito treba naglasiti kako koncept „mrtvog

tereta“ nije primjeren za dobar dio korisnika ove mjere u analiziranom razdoblju. Naime, kako smo na početku

58

naveli, većina korisnika ove mjere u referentnom periodu odnosi se na one koji su u mjeru ušli prema

odredbama ZOR-a, dakle one skupine koje imaju propisanu obvezu polaganja stručnog ili državnog ispita da bi

mogle ravnopravno konkurirati za radna mjesta u svom zanimanju/struci. S obzirom da većinu svih (oko 80%), a

pogotovo tih korisnika, su prirodno orijentirani na javni sektor (državna ili regionalna/lokalna samouprava,

javne službe itd.), trošak njihovog „pripravništva“ bi svakako snosio javni sektor (središnja ili lokalna država)15,

što znači da bi javna sredstva bila uložena za tu namjenu bilo kroz budžet odgovarajućih tijela (ministarstva ili

jedinice regionalne/lokalne samouprave) ili kroz proračun HZZ-a (ako se to odvija kroz ovu mjeru). Fenomen

„mrtvog tereta“ se kod ove mjere može eventualno javiti u privatnom sektoru, ako bi poslodavaca zaposlio

određenu osobu u statusu pripravnika i bez obzira na ovu mjeru. Dakle, podaci o prethodnom radnom iskustvu

kod poslodavca nam govore da se eventualnim „mrtvim teretom“ mogu smatrati oko 2,5% korisnika koji su se

stručno osposobljavali kod privatnih poslodavaca a prethodno su radili (bilo na ugovor o radu bilo na neki drugi

način) kod tog istog poslodavca.

Neki drugi pokazatelji prikupljeni kroz ovo istraživanje sugeriraju da bi efekt mrtvog tereta mogao biti i znatno

veći. Naime, nešto više od ¼ korisnika procjenjuje da bi njihovi poslodavci u mjeri vjerojatno ili sigurno uzeli

neku osobu za obavljanje poslova koje je obavljao korisnik i bez korištenja mjere, s tim da je oko 1/10 korisnika

sigurno da bi se to dogodilo. Sličan je postotak, 11%, naveo da se na njih odnosi tvrdnja „Ionako bi me zaposlili

na tom poslu, to što sam imao uvjete za mjeru je bio samo dodatni plus“. Korisnici koji su se stručno

osposobljavali u privatnom sektoru, znatno češće (44%) navode da bi sigurno ili vjerojatno poslodavac uzeo

nekoga za obavljanje tih poslova i bez korištenja mjere, a čak 1/5 njih je sigurno da bi prilika za „pripravništvo“

bila otvorena iz bez mjere. S obzirom da se oko 1/5 korisnika stručno osposobljavala u privatnom sektoru,

temeljem ovog indikatora dolazimo do procjene da stručno osposobljavanje oko 9% svih korisnika može

klasificirati kao „mrtvi teret“, odnosno oko četiri posto ako kao kriteriji uzmemo samo one koji su sigurni da bi

poslodavac nekoga zaposlio za obavljanje tih poslova i bez korištenja mjere.

Tablica SOR 8 – Procjena korisnika o vjerojatnosti zapošljavanja bez korištenja mjere prema tipu vlasništva poslodavca

Sigurno ne bi nikoga

zaposlio za te poslove

Vjerojatno ne bi nikoga zaposlio

za te poslove

Vjerojatno bi i bez mjere

zaposlio nekoga za te poslove

Sigurno bi i bez mjere zaposlio

nekoga za te poslove

To je bio poslodavac koji

ima zabranu zapošljavanja

Ukupno 36% 32% 17% 9% 6%

Javno 39% 32% 16% 7% 7%

Privatno 24% 31% 24% 20% 1%

Ostalo 100%

Nešto složenija analiza podataka, temeljem više pitanja koja su korištena u upitniku za identifikaciju slučajeva

mrtvog tereta, sugerira da se oko sedam posto od ukupnog broja korisnika može klasificirati kao „mrtvi teret“

temeljem više kriterija. Radi se o onim korisnicima koji su u anketi procijenili da je njihov poslodavaca imao

osrednju ili veliku potrebu za zapošljavanjem nove osobe za obavljanje poslova koje je korisnik obavljao, koji uz

to procjenjuju da poslodavac vjerojatno ili sigurno ne bi nikoga uzeo bez mjere za obavljanje tih poslova te koji

uz to procjenjuju da su financijske uštede ostvarene kroz mjeru za poslodavca bile uglavnom ili jako nužne.

Prema tipu vlasništva, veći broj ispitanika koji su se stručno osposobljavali kod privatnih poslodavaca

15 Pripravništvo na volonterskoj bazi se u pojedinim djelatnostima javnih službi u proteklih 10-ak godina bilo ustalilo kao praksa, no ta praksa ne bi smjela biti percipirana kao poželjna norma.

59

zadovoljava kriterije za kvalifikaciju „mrtvim teretom“ u odnosu na one koji su se osposobljavali u javnom

vlasništvu (13% u odnosu na 6%)16, a razlike su sukladne i prema tipu organizacije17. Ako prihvatimo gornju tezu

kako o mrtvom teretu u kontekstu ove mjere ima smisla govoriti samo za one korisnike koji su se osposobljavali

u privatnom sektoru, tada možemo zaključiti kako prema ovom kriteriju ponovo procjena broja korisnika koji se

mogu okarakterizirati na ovaj način pada na oko 2,5%.

Tablica SOR 9 – Postotak korisnika koji zadovoljavaju kriterije „mrtvog tereta“ prema tipu organizacije poslodavca i tipu vlasništva poslodavca

Ne zadovoljava sve kriterije za "mrtvi teret"

Zadovoljava sve kriterije za "mrtvi teret"

Ukupno 93% 7%

Tip organizacije u

kojoj je obavljen SOR

Državna i lokalna uprava 96% 4%

Javne službe 94% 6%

Neprofitni sektor 86% 14%

Trgovačka društva 89% 11%

Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja itd. 83% 17%

Tip vlasništva

Javno 94% 6%

Privatno 87% 13%

Ostalo 100%

Drugi tip potencijalnog negativnog učinka mjera aktivne politike tržišta rada, čije postojanje valja ispitati,

odnosi se na fenomen „ubiranja vrhnja“. S obzirom da je za ulazak u svaku mjeru potrebno odrediti određene

objektivne kriterije koje moraju zadovoljiti nezaposlene osobe, kao što su trajanje nezaposlenosti, razina

obrazovanja, dob itd., određivanjem kriterija se među potencijalne korisnike mjere svrstava relativno široka

skupina nezaposlenih osoba, koja je nužno heterogena prema nizu obilježja koja je nemoguće uzeti u obzir pri

dizajnu mjere (npr. razina motivacije za pronalaskom posla, jačina socijalnog kapitala, meke kompetencije itd.)

ili bi to bilo jako komplicirano. Zbog toga se u implementaciji mjere može javiti efekt „ubiranja vrhnja“, što znači

da u mjeru ulazi „krema“ nezaposlenih osoba koji spadaju u ciljnu skupinu određene mjere. Strogo metodološki

gledano, ova analiza ne omogućava pouzdano davanje odgovora na pitanje u kojem dijelu se navedeni efekt

dogodio u implementaciji ove mjere u promatranom periodu, s obzirom da su istraživanjem obuhvaćeni samo

one nezaposlene osobe koje su ušle u mjeri, dok druge nezaposlene osobe koje su također zadovoljavale

kriterije u referentnom periodu, nisu obuhvaćene istraživanjem, tako da je zaključivanje o postojanju ovog

fenomena moguće samo posredno. Treba napomenuti da za ovu mjeru rasprava o „ubiranju vrhnja“ značajno

gubiti na važnosti s proširenjem obuhvata nezaposlenih osoba ovom mjerom krajem referentnog perioda ove

evaluacije (u 2013. godini), a pogotovo nakon referentnog perioda ove evaluacija, u 2014. i 2015. godini, kada

dolazi do proširenja obuhvata na većinu nezaposlenih osoba koje uopće zadovoljavaju uvjete za ulazak u mjeru,

čime primjena ovog koncepta na ovu mjeru gubi smisao.

Među indikatorima koji se mogu interpretirati u kontekstu ubiranja vrhnja, a odnose se na proceduru ulaska u

mjeru, mogu se interpretirati oni indikatori koji govore o samopouzdanju korisnika da bi radno mjesto dobili i

bez mjere, odnosno da bi dobili priliku stjecanja radnog iskustva i da nije bilo mjere. Iako se navedeni indikatori

mogu interpretirati i u kontekstu „mrtvog tereta“, smatramo da ih je bolje interpretirati kao indikator

16 Značajan hi-kvadrat test uz rizik od 5%. 17 Značajan hi-kvadrat test uz rizik od 1%.

60

samopouzdanja korisnika (koje može biti posljedica svijesti o vlastitom socijalnom kapitalu, mekim ili

generičkim kompetencijama ili naprosto motivacije za nalazak posla), a time onda i indikator „ubiranja vrhnja“.

Nešto manje od ¼ korisnika smatra da bi moglo pronaći zadovoljavajući posao i bez sudjelovanja u ovoj mjeri. Ti

ispitanici, ako pretpostavimo da je njihova procjena šansi za zapošljavanje objektivna, predstavljaju očito

najzapošljiviji dio korisnika ove mjere, pa su u toliko indikator „ubiranja vrhnja“. Sličan, i čak nešto veći postotak

korisnika (28%) navodi da se na njih NE odnosi tvrdnja da „...ne bi dobio drugu priliku za stjecanje iskustva u

mojoj struci\zanimanju“. Na ovom tragu se može interpretirati i tvrdnja 14% ispitanih korisnika da su zbog

sudjelovanja u mjeri propustili dobre priliku za pronalazak posla.

Tablica SOR 10 – Stavovi korisnika o ulasku u zaposlenje bez korištenja mjere

Uopće se ne

odnosi na

mene

Uglavnom se

ne odnosi

na mene


Uglavnom se odnosi

na mene

U potpunosti se odnosi

na mene

TOP2 (4+5)

Prosjek Stand.

devijacija

I da nisam radio\la taj posao, tj. sudjelovao\la u toj mjeri mogao\la bih si pronaći zadovoljavajući posao

17% 26% 34% 18% 5% 23% 2,7 1,1

Mislim da sam propustiovla dobre prilike za drugi posao dok sam bio\la na tom poslu, tj. u toj mjeri

35% 24% 27% 7% 7% 14% 2,3 1,2

Da nisam radio\la preko mjere stručnog osposobljavanja ne bi dobio drugu priliku za stjecanje iskustva u mojoj struci\zanimanju

15% 13% 26% 31% 16% 2818 3,2 1,3

Kao indikator „ubiranja vrhnja“ može se interpretirati i podatak koji pokazuje da 31% korisnika navodi kako je

poslodavac odlučio zaposliti upravo njih kroz ovu mjeru i prije raspasivanja natječaja putem HZZ-a. Naime, očito

se rado o nezaposlenim osobama koje su, zahvaljujući socijalnom kapitalu, bile dobro umrežene s potencijalnim

poslodavcima, te u tom smislu sigurno ne spadaju u prosjek nezaposlenih osoba iz ove kategorije. Takav

odgovor posebno često (55%) daju korisnici koji su se stručno osposobljavali u obrtima i slobodnim

djelatnostima, a iznadprosječno često korisnici koji su se stručno osposobljavali u javnim ustanovama i

neprofitnim organizacijama (37%, odnosno 36%). Ispodprosječno često fenomen natječaja „pro forma“ se javlja

kod korisnika koji su se stručno osposobljavali u tijelima državne uprave ili lokalne/regionalne samouprave.

Kada se sva navedena iskustva sumiraju, ispada da oko 40% korisnika nema niti jedna od četiri ovdje izdvojena

indikatora (poslodavac ih je odabrao prije raspisivanja natječaja, smatraju da bi i bez mjere mogli pronaći

zadovoljavajuće zaposlenje, smatraju da su propustili dobre prilike za zaposlenje zbog sudjelovanja u mjeri te

ne smatraju da ne bi dobili drugu šansu za stjecanje radnog iskustva i kada ne bi sudjelovali u mjeri) koja bi

indicirala da se njihov ulazak u mjeru može okarakterizirati kao „ubiranje vrhnja“, odnosno da preko 60%

korisnika ima barem jedan od četiri indikatora koja sugeriraju da oni predstavljaju „vrhnje“ ciljne skupine za ovu

mjeru jer sami procjenjuju da bi imali i druge šanse za stjecanje radnog iskustva. Od njih, ipak velika većina

(40% cijelog uzorka, odnosno 2/3 od onih koji imaju vrijednost veću od nula) ima samo jedan od četiri

indikatora. Ostaje oko 1/5 korisnika koji imaju dva ili više indikatora koji ih kvalificiraju za status „kreme“ unutar

ciljne skupine za SOR.

18 Zbroj ocjena 1 i 2

61

S obzirom na tip poslodavaca, fenomen „ubiranja vrhnja“ se češće javlja kod onih korisnika koji su se stručno

usavršavali u privatnom sektoru (trgovačka društva te obrti i slobodna zanimanja) te onih koji su se stručno

usavršavali u neprofitnom sektoru, dok je taj fenomen znatno manje zastupljen kod onih koji su se stručno

usavršavali u javnom sektoru19. No, ovdje valja istaknuti da je ovakav rezultat očekivan, s obzirom da se

vjerojatnost statusa „kreme“ unutar ciljne skupine korisnika SOR-a primarno temelji na aspektima socijalnog

kapitala, koji zasigurno, zbog procedura, ima značajno veću ulogu pri bilo kakvom zapošljavanju u privatnom i

neprofitnom sektoru u odnosu na javni. Također, fenomen je nešto češće prisutan kod korisnika koji su u SOR

ušli prema ZOPZ-u u odnosu na korisnike koji su ušli prema ZOR-u20. Efekt je prisutniji kod najviše obrazovanih u

odnosu na one sa srednjim stupnjem obrazovanja. Osobe u dobi između 20 i 29 godina imaju nešto veću

vjerojatnost da spadaju u skupinu „kreme“ prema ovim kriterijima u odnosu na mlađe i starije21, dok prema

trajanju epizode nezaposlenosti prije ulaska u mjeru nema statistički značajne razlike.

Tablica SOR 11 – Vrijednost na indeksu „ubiranja vrhnja“ prema obilježjima korisnika i poslodavaca

0 1 2 3 4 Prosjek

Ukupno 37% 40% 15% 6% 2% 0,9

Tip organizacije poslodavca

Državna i lokalna uprava 42% 41% 10% 5% 2% 0,8

Javne službe 41% 41% 13% 4% 1% 0,8

Neprofitni sektor 23% 41% 23% 14% 1,3

Trgovačka društva 32% 36% 18% 10% 3% 1,2


12% 41% 33% 10% 5% 1,5

Kriterij ulaska u mjeru Po ZOR-u 39% 43% 13% 5% 1% 0,9

Po ZOPZ-u 33% 35% 20% 9% 3% 1,1

Stupanj obrazovanja

Srednja škola 49% 36% 12% 2% 1% 0,7


36% 40% 15% 8% 1% 1,0

Fakultet, akademija, magisterij, doktorat

35% 41% 15% 6% 2% 1,0

Dobna skupina korisnika

15 - 19 53% 32% 15% 0,6

20 - 24 35% 40% 15% 8% 3% 1,1

25 - 29 35% 41% 16% 7% 1% 1,0

30 - 49 44% 45% 8% 2% 0,7

Trajanje nezaposlenosti prije ulaska u mjeru

Do 6 mjeseci 34% 42% 14% 8% 2% 1,0

6 do 12 mjeseci 43% 37% 13% 5% 2% 0,9

Više od 12 mjeseci 36% 42% 19% 3% 1% 0,9

6.6. Prijevremeni izlazak iz mjere

U referentom razdoblju ove evaluacije, nešto više od 12% korisnika je prekinulo ugovor o stručnom

osposobljavanju prije njegovog dovršetka. Postavlja se pitanje o mogućim razlozima prekida, jer taj događaj

može biti posljedica i pozitivnih ishoda iz perspektive korisnika, npr. ako je korisnik pronašao kvalitetnije radno

mjesto na ugovor o radu na neodređeno, a može biti i indikator loše implementacije mjere, ako korisnik ili

poslodavac prekida ugovor zbog nezadovoljstva nekim aspektom implementacije mjere.

19 Značajan F-test uz rizik od 5%. 20 Značajan t-test uz rizik od 1%. 21 Značajan F-test uz rizik od 1%.

62

Podaci o obilježjima korisnika koji su prekinuli mjeru odnosu na one koji nisu ne daju jednoznačan odgovor na

pitanje o pozadini prekida mjera, ali upućuje na određene indicije. Prije svega, učestalost izlaska iz mjere prije

njezinog okončanja nešto je češće među korisnicima koji su u mjeru ušli prema ZOPZ-u nego kod onih koji su u

mjeru ušli po ZOR-u22, kod korisnika koji imaju fakultetsku razinu naobrazbe ili više23 te kod osoba koje su

prethodno bile nezaposlene manje od 12 mjeseci24.. Korisnici koji su izašli iz mjere u prosjeku imaju viši rezultat

na skali intenziteta traženja posla prije ulaska u mjeru u odnosu na korisnike koji iz mjere nisu izašli prije

vremena (2,9 u odnosu na 2,1)25. Također, korisnici koji su izašli iz mjere u prosjeku imaju nešto niži indeks

materijalne deprivacije od korisnika koji su ostali u mjeri do njezinog dovršetka (1,4 u odnosu na 1,9)26.

Navedeni rezultati sugeriraju kako su iz mjere češće izlazili oni korisnici koji su u nešto povoljnijoj poziciji na

tržištu rada, te ukupno nešto boljeg materijalnog statusa. To sugerira zaključak kako se iz mjere češće izlazi

zbog pojave boljih opcija za zaposlenje nego iz drugih razloga.

S druge strane, čini se da je važan motiv za izlazak iz mjere i nezadovoljstvo implementacijom. U tom smjeru

indicira podatak da korisnici koji su iz mjere izašli prije roka u prosjeku imaju statistički značajno nižu vrijednost

na skali percipirane korisnosti od stručnog usavršavanja (vidi objašnjenje ove skale u poglavlju 6.8.) od onih koji

nisu prije vremena napustili mjeru (3,5 u odnosu na 3,9), što sugerira da je kod barem jednog dijela korisnika

razlog napuštanja bilo nezadovoljstvo korisnošću stručnog osposobljavanja27. Korisnici koji su napustili mjeru

prije vremena imaju i veći prosjek na indeksu negativnog iskustava (također vidi više o ovoj skali u poglavlju

6.9.), no razlika nije statistički značajna28. Izlazak iz mjere zbog nezadovoljstva implementacijom nije u

suprotnosti s prethodnim zaključkom da iz mjere, čini se, izlaze češće oni koji imaju bolje šanse na tržištu rada.

Naime, samo oni koji imaju određene alternative sudjelovanju u ovoj mjeri, u vidu mogućnosti pronalaska

posla, mogu si priuštiti veću odlučnost u napuštanju mjere.

Nema statistički značajne razlike u učestalosti prijevremenog izlaska iz mjere s obzirom na tip organizacije u

kojoj je provođeno stručno osposobljavanje, iako je zabilježen nešto veći postotak kod korisnika koji su se

osposobljavali u trgovačkim društvima u odnosu na one koji su se osposobljavali kod fizičkih osoba ili u tijelima

državne uprave ili regionalne/lokalne samouprave. Također, prethodno radno iskustvo nije povezano s

vjerojatnošću prijevremenog izlaska iz ove mjere.

22 Značajan hi-kvadrat test uz 1% rizika. 23 Značajan hi-kvadrat test uz 1% rizika. 24 Značajan hi-kvadrat test uz 5% rizika. 25 Značajan t-test uz rizik od 1%. 26 Značajan t-test uz rizik od 1%. 27 Značajan t-test uz rizik od 1%. 28 Vjerojatnost t-testa je p=0.105.

63

Tablica SOR 12 – Prijevremeni izlazak iz mjere prema obilježjima korisnika

Ostao\la sam do

kraja mjere Prekinuo\la sam

ugovor ranije

Stupanj obrazovanja

Srednja škola 95% 5%


95% 5%

Fakultet, akademija, magisterij, doktorat

87% 13%

Trajanje nezaposlenosti prije ulaska u mjeru

Do 6 mjeseci 91% 9%

6 do 12 mjeseci 87% 13%

Više od 12 mjeseci 96% 4%

Kriterij ulaska u mjeru Po ZOR-u 92% 8%

Po ZOPZ-u 86% 14%


Državna i lokalna uprava 92% 8%

Javne službe 90% 10%

Neprofitni sektor 88% 12%

Trgovačka društva 85% 15%

Obrti, slobodna zanimanja itd. 98% 2%

Prethodno radno iskustvo Ne 91% 9%

Da 90% 10%

Vlastiti dohodak mjesec dana prije ulaska u mjeru

Da 91% 9%

Ne 90% 10%

Radni status u trenutku anketiranja

Zaposlen na ugovor o radu 89% 11%

Rad bez ugovora o radu 100%

Ne radi 94% 6%

Gornje zaključke potvrđuju i odgovori korisnika na otvoreno pitanje o razlozima izlaska iz mjere. Naime, 2/3

ispitanika kao glavni razlog izlaska iz mjere navodi upravo pronalazak drugog posla, što uključuje i zasnivanje

radnog odnosa kod istog poslodavca. Manje od 1/10 onih koji su iz mjere izašli prije isteka toka kao razlog

navodi kršenje ugovora od strane poslodavca ili loš odnos poslodavca prema korisniku (mobbing isl.).

Oko ¼ korisnika je iz mjere prijevremeno izašla tijekom prvog kvartala stručnog osposobljavanja, a druga

četvrtina tijekom drugog kvartala, što znači da je oko polovina ovih korisnika iz mjere izašlo u prvoj polovini

perioda implementacije.

Oko ¼ anketiranih poslodavaca je imala iskustvo da je netko od korisnika koji su se kod njih osposobljavali u

referentnom periodu prekinuli stručno osposobljavanje prije isteka mjere. Takvo iskustvo su češće imali oni

poslodavci kod kojih se stručno osposobljavao veći broj korisnika. Većina poslodavaca kod kojih se stručno

osposobljavalo više od 20 korisnika u referentom periodu je imalo iskustvo prekida mjere prije isteka roka.

Nešto češće od ostalih poslodavaca, iskustvo prekida su imala tijela državne uprave ili regionalne/lokalne

samouprave. No, valja imati na umu da su to ujedno poslodavci kod kojih se stručno usavršavao najveći broj

korisnika, tako da je navedeni rezultat vjerojatno posljedica broja korisnika, a ne konkretnih iskustava tih

korisnika tijekom stručnog osposobljavanja. U pravilu, kod poslodavaca koji su imali iskustvo prijevremenog

prekida mjere, uglavnom je ta pojava bila izuzetak, a ne pravilo u smislu da je samo manji broj korisnika

prekidao mjeru prije isteka roka. Samo manji broj poslodavaca (8%) navodi kako su oni inicirali prekid mjere,

dok je kod preostalih glavni razlog izlaska iz mjere bila odluka samog korisnika, bilo da se radilo o pronalasku

drugog posla ili nekim drugim razlozima.

64

6.7. Vrste radnih zadataka i iskustvo s mentorom

Jedna od najvažnijih dimenzija evaluacije SOR-a predstavlja subjektivno iskustvo korisnika mjere u smislu

sadržaja posla, karakteristika radnih zadataka koje su obavljali te ocjene mentorstva.

Velika većina ispitanika (87%) navodi kako su kod poslodavca obavljali posao koji je bio vezna uz njihovu struku,

odnosno vrsti obrazovanja. Kod ispitanika/ca sa srednjom stručnom spremom to je bilo i izraženije (96%) dok je

gledano prema području obrazovanja nešto manje bilo izraženo za društveno-humanističke znanosti, umjetnost

(80%) te prirodne znanosti (79%). S druge strane, oko 13% korisnika navodi da su zapravo primarno radili na

poslovima koji nisu vezani uz njihovo zanimanje ili zvanje, što sugerira da ti zaposlenici u suštini nisu prošli niti u

najmanjem dijelu kroz „stručno osposobljavanje“, što je deklarativna svrha ove mjere. Nešto manje od prosjeka

poslove u struci su obavljali oni korisnici ove mjere koji su stručno osposobljavanje obavljali u tijelima državne

ili lokalne samouprave (oko 80%), te nevladinim organizacijama (80%), dok su nadprosječno poslove u struci

obavljali oni koji su SOR odrađivali u ostalim vrstama organizacija (javne ustanove, trgovačka društva te obrti i

slobodne djelatnosti).

Tablica SOR 13 – Je li posao koji ste kod tog poslodavca obavljali u okviru te mjere, bio u Vašoj struci, tj. zvanju za koje ste se obrazovali? – prema obilježjima korisnika

Broj

ispitanika Da

Ukupni uzorak 550 87%

Kriterij ulaska u mjeru Po ZOR-u 377 88%

Po ZOPZ-u 173 86%

Stupanj obrazovanja


Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola 145 90%

Fakultet, akademija, magisterij, doktorat 324 85%

Područje obrazovanja

Obrazovanje 102 97%

Društveno-hunanističke znanosti, umjetnost 249 80%

Prirodne znanosti 31 83%

Inženjerstvo, prerađivačka ind.,arhitektura 58 89%

Poljoprivreda, veterina 13 95%

Zdravstvo i socijalne usluge 67 97%

Usluge 24 100%


Državna i lokalna uprava 177 80%

Javne službe 220 90%

Neprofitni sektor 19 79%

Trgovačka društva 96 93%

Obrti, slobodna zanimanja itd. 38 97%

U smjeru zaključka da je za većinu ispitanika sudjelovanje u ovoj mjeri doista bilo „stručno osposobljavanje“

sugeriraju i ostali rezultati. Više od tri četvrtine (77%) ispitnika/ca smatra da je njihovo prethodno stečeno

obrazovanje bilo korisno ili vrlo korisno za obavljanje posla u okviru mjere. Gotovo svi (98%) ispitanici/ce sa

srednjom stručnom spremom smatraju da je upravo razina srednje škole potrebna za posao koji su obavljali,

dok 1/5 ispitanika sa višom ili visokom školom smatra da je za posao koji su oni obavljali dovoljna razina srednje

škole, odnosno da su radili posao koji je ispod razine njihovog obrazovanja.

65

Nadalje, oko 41% ispitanika navodi da su na poslu uglavnom ili većinom obavljali stručne poslove, dok dodatnih

oko 41% navodi da su podjednako obavljali stručne i pomoćne poslove. Dakle, nešto manje od 1/5 korisnika

navodi da su dominanto radili na pomoćnim poslovima. Pri tome valja posebno istaknuti da je oko osam posto

korisnika navelo da su isključivo obavljali pomoćne poslove. Kada su u pitanju primjerni pomoćnih poslova koje

su korisnici morali obavljati, ističu se različiti administrativni i tajnički poslovi te različiti uslužni poslovi (npr.

kuhanje kave, čišćenje, odlazak u nabavku). Ponovo se pokazuje kako su nezaposlene osobe koje su SOR

odrađivale u tijelima državne i lokalne samouprave nešto češće navodile kako su dominantno obavljale

pomoćne poslove (26% u odnosu na 18% u ukupnom uzorku)29. Korisnici koji su SOR odrađivali u javnim

ustanovama te trgovačkim društvima su više od prosjeka navodili kako su uglavnom obavljali stručne poslove

(49%, odnosno 44%), dok je taj postotak u preostala tri tipa organizacija bio osjetno ispod prosječne vrijednosti

od 40%. Na određeni način, razlike među tipovima organizacija se reflektiraju i na grane djelatnosti. Najmanje

korisnika koji su se osposobljavali kod poslodavaca čija djelatnost spada u ne-uslužne djelatnosti (7%), te oni

koji su se osposobljavali u obrazovnim ustanovama (15%) te ustanovama čija je djelatnost spada u područje

stručnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti (13%) je dominanto obavljalo pomoćne poslove. Uglavnom

pomoćne poslove obavljalo je najviše korisnika koji su se osposobljavali u tijelima javne uprave (27%) te ostalim

uslužnim djelatnostima (20%)30. Obilježja poslodavaca se pokazuju ključnim za pitanje vrste poslova koje će

korisnici obavljati, što je i razumljivo. Naime, razlike s obzirom na obilježja korisnika nisu statistički značajne,

uključujući i kriterij ulaska u SOR.

Tablica SOR 14 – Vrsta poslova koje su obavljali prema obilježjima korisnika i poslodavaca

Uglavnom ili isključivo stručne poslove

Podjednako stručne i pomoćne poslove

Uglavnom ili isključivo pomoćne poslove

Ukupni uzorak 41% 41% 18%


Po ZOR-u 41% 40% 19%

Po ZOPZ-u 41% 42% 17%

Stupanj obrazovanja

Srednja škola 42% 43% 15%

Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola 50% 36% 15%

Fakultet, akademija, magisterij, doktorat 37% 42% 20%

Prethodno radno iskustvo

Ne 39% 41% 20%

Da 43% 40% 16%


Državna i lokalna uprava 33% 41% 26%

Javne službe 49% 37% 14%

Neprofitni sektor 32% 47% 21%

Trgovačka društva 44% 42% 14%

Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja itd. 32% 52% 16%

Djelatnost poslodavca

Djelatnosti zdravstvene zaštitite i socijalne skrbi 43% 42% 15%

Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje 33% 40% 27%

Obrazovanje 51% 34% 15%

Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti 48% 39% 13%

Ostale uslužne djelatnosti 26% 54% 20%

Ostale ne-uslužne djelatnosti 51% 41% 7%

29 Hi-kvadrat test je značajan uz rizik od 5%. 30 Hi kvadrat test značajan uz 1% rizika.

66

Navedeni podaci ponovo sugeriraju kako je glavna intencija ove mjere u većem ili manjem dijelu ostvarena kod

otprilike osam od deset sudionika mjere. Za ocjenu je li navedeni rezultat zadovoljavajući ili nije, nažalost

nedostaje odgovarajući referentni okvir. Naime, zasigurno i „redoviti pripravnici“ koji u prvo zaposlenje u struci

ne ulaze kroz slične mjere u određenom dijelu radnog vremena obavljaju pomoćne poslove, odnosno poslove

koji nisu izravno vezani za njihovu struku i radno mjesto za koje se pripremaju. Nažalost ne postoje nama

poznati podaci u Hrvatskom kontekstu koji bi bili usporedivi s rezultatima ovog istraživanja, te koji bi stoga

mogli posložiti kao odgovarajući referenti okvir za usporedbu ovih rezultata i njihovu ocjenu. Također, i svi

zaposlenici koji imaju višegodišnje iskustvo u određenom postotku obavljaju, uz stručne, i pomoćne poslove.

Stoga pri interpretaciji ovih podataka valja se prije svega fokusirati na postotak onih koji procjenjuju kako su

uglavnom ili isključivo obavljali pomoćne poslove.

Poslodavci imaju ponešto drukčije viđenje vrste poslova koje su korisnici mjere obavljali kod njih. Tako njih

dvije trećine (64%) navodi da su korisnici radili stručne poslove, manje od trećine (29%) podjednako stručne i

pomoćne te samo 7% njih da su korisnici radili pomoćne poslove. Međutim, ovi podaci s jedne strane trebaju

uzeti s rezervom, jer je u interesu poslodavaca da na ovo pitanje odgovore u skladu s očekivanjima – dakle, da

se uglavnom radi o stručnim poslovima. S druge strane, s obzirom da su neki poslodavci imali veći broj korisnika

preko mjere, teško je interpretirati njihove odgovore s obzirom da ne znamo da li se odnose na sve korisnike

koji su se kod njih stručno osposobljavali u referentnom periodu, većinu ili neki manji dio. Stoga, kada je ova

tematika u pitanju, smatramo da se treba pri donošenju konačnog zaključka primarno osloniti na stavove i

procjene samih korisnika.

Kako bi ova mjera ostvarila svoje specifične ciljeve (stručno osposobljavanje), njezinu važno komponentu čini

sustav mentorstva za nezaposlene osobe bez odgovarajućeg radnog iskustva u struci. Osiguravanje

odgovarajućeg mentora za korisnike SOR-a predstavlja i formalni i supstancijalni preduvjet da bi poslodavaca

mogao koristiti ovu mjeru.

Iako je prije početka rada na poslu u okviru mjere poslodavac trebao osigurati mentora, 15% ispitanika/ca

navodi da ga je imalo samo formalno („na papiru“) no u stvarnosti nitko nije bio zadužen za mentoriranje,

odnosno uvođenje u posao korisnika. Preostalih oko 85% korisnika je imalo mentore koji su se brinuli o

njihovom uvođenu u posao. S obzirom na obilježja poslodavca ili obilježja korisnika nema statistički značajnih

razlika u pogledu osiguravanja mentora za korisnika, što sugerira da je ovaj problem posljedica nekih specifičnih

okolnosti kod pojedinog poslodavca te nije „sistematska“ stvar kod određene podskupine poslodavaca ili

korisnika. Ipak, čini se da je sustav mentorstva u nešto „kritičnijoj“ situaciji u javnoj upravi te neprofitnim

organizacijama.

Tablica SOR 15 – Osiguravanje mentora i prosječna ocjena zadovoljstva mentorom na skali od 1 do 5 s obzirom na obilježja korisnika i poslodavaca

Imali mentora

Prosječna ocjena zadovoljstva mentorom

Ukupni uzorak 85% 4,26


Po ZOR-u 85% 4,35

Po ZOPZ-u 85% 4,09

Stupanj obrazovanja

Srednja škola 83% 4,18

Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola 85% 4,44

Fakultet, akademija, magisterij, doktorat 85% 4,20

67

Prethodno radno iskustvo

Ne 86% 4,31

Da 83% 4,23


Državna i lokalna uprava 80% 4,22

Javne službe 88% 4,44

Neprofitni sektor 79% 3,92

Trgovačka društva 85% 4,13

Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja itd. 87% 3,99


Djelatnosti zdravstvene zaštitite i socijalne skrbi 84% 4,27

Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje 79% 4,21

Obrazovanje 90% 4,50

Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti 89% 3,93

Ostale uslužne djelatnosti 85% 4,11

Ostale ne-uslužne djelatnosti 80% 4,19

Određeni broj korisnika (8% od ukupnog uzorka) stvarni mentor nije bila ona osoba koja je formalno bila

navedena u zahtjevu za odobravanjem SOR-a kao mentor nego netko drugi u organizaciji. Dakle, u nešto više

70% slučajeva korisnici su doista imali za mentora osobu koja je kao takva bila formalno prijavljena u zahtjevu.

Nešto više od 1/5 korisnika je u stvarnosti imalo više mentora, odnosno više osoba u organizaciji ih je uvodilo u

posao. Za intencije ove mjere nije presudno važno tko je vršio ulogu mentora (je li to bila osoba koja je

formalno navedena u mentorskom planu ili netko drugi), odnosno je li tu ulogu radila jedna ili više osoba, koliko

je važno da je netko vršio takvu ulogu.

Oko tri četvrtine (73,4%) ispitanika/ca navodi da je bilo uglavnom ili u potpunosti zadovoljno mentorom, dok je

nezadovoljnih oko desetine (11%). Ostali su iskazali osrednju razinu zadovoljstva. Korisnici koji su se stručno

osposobljavali u javnim ustanovama u prosjeku su zadovoljniji mentorom u donosu na one koji su se stručno

osposobljavali u neprofitnim organizacijama te poslodavcima fizičkim osobama31. A kada su u pitanju javne

službe, čini se kako se posebno izdvajaju obrazovne institucije prema kvaliteti mentorstva. Korisnici koji su u

mjeru ušli po ZOR-u su u prosjeku zadovoljniji mentorstvom, što je vjerojatno posljedica i činjenice da se radi o

korisnicima koji su u mjeru ušli s konkretnim ciljem – pripreme za polaganje određenog stručnog ili državnog

ispita, dok su kod korisnika koji su u mjeru ušli po ZOPS-u cilj osposobljavanja manje „kodificiran“, tako da je

veći prostor za „nesporazum“ između mentora i korisnika32. S obzirom na stupanj obrazovanja korisnika te

posjedovanje prethodnog radnog iskustva ne postoje statistički značajne razlike u razini zadovoljstva

mentorom.

Oni koji su bili nezadovoljni pojedinim aspektima mentoriranja, kao izvore nezadovoljstva najčešće su navodili

nedostatak vremena od strane mentora za pružanje podrške, potom, loše ophođenje mentora ili drugih

zaposlenika prema korisniku, te nedovoljna razina znanja i stručnosti mentora za pružanje odgovarajuće

podrške i prijenosa znanja.

31 Značajan F-test uz rizik od 5%. 32 T-test je značajan uz 5% rizika.

68

6.8. Uvjeti rada tijekom mjere

Korisnici ove mjere su uglavnom zadovoljni većinom mjerenih aspekata posla na kojem su provodili

usavršavanje. Aspekti posla koji su mjereni u osnovi se dijele na dvije dimenzije33. Prvu dimenziju, možemo je

nazvati intrinzičnim čimbenicima, čini sam sadržaj posla, mogućnost stjecanja iskustva u struci i stjecanja

konkretnih znanja, mogućnost stjecanja novih znanja i vještina, mogućnost dodatnih edukacija u kombinaciji s

radnim vremenom. Dvije trećine ili više korisnika je potpuno ili uglavnom zadovoljno navedenim aspektima

posla, osim mogućnosti dodatnih edukacija, kojima je zadovoljno oko polovine korisnika. Drugu dimenziji čine

financijski aspekti mjere te međuljudski odnosi u organizaciji, pa ju možemo nazvati ekstrinzičnim čimbenicima.

Kada su u pitanju financijski aspekti mjere, očekivano korisnici su iskazali dominantno nezadovoljstvo. Tako 57%

korisnika navodi da je nezadovoljno iznosom novca kojeg su dobivali za taj posao, dok je njime bilo zadovoljno

tek oko 15% korisnika. Nešto više od 40% korisnika je nezadovoljno opterećenjem na poslu u odnosu na novac

kojeg su dobili, dok je tim aspektom bilo zadovoljna oko 1/3 korisnika. Navedeni rezultati su očekivani s

obzirom na iznos naknade koju su dobivali korisnici u periodu na koji se odnosi ova evaluacija. Kada su u pitanju

međuljudski odnosi, atmosfera te odnos poslodavaca prema korisnicima, razina zadovoljstva je osjetno veća u

odnosu na financijske aspekte. Atmosferom u radnoj organizaciji bilo je zadovoljno oko 2/3 korisnika, dok je

odnosom poslodavca prema njima bilo zadovoljno više od 70% korisnika. Nezadovoljstvo odnosom poslodavca

prema korisnicima iskazalo je nešto više od 1/10 korisnika obuhvaćenih ovim istraživanjem.

Korisnici koji su stručno osposobljavanje provodili u tijelima državne uprave ili lokalne samouprave te javnim

službama su zadovoljniji radnim vremenom od ostalih korisnika. Korisnici koji su se stručno osposobljavali u

nevladinim organizacijama te trgovačkim društvima su iskazivali niži stupanj zadovoljstva od ostalih

korektnošću odnosa poslodavca prema njima. Korisnici koji su se stručno osposobljavali u nevladinim

organizacijama su iskazivali niži stupanj zadovoljstva i mogućnošću stjecanja iskustva, znanja i vještina u struci u

donosu na ostale (vidi o tome više u narednom poglavlju).

33 Ishod faktorske analize

69

Tablica SOR 16 – Zadovoljstvo različitim aspektima posla tijekom Stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa

Uo

pće

nis

am

bio

\la

zad

ovo

ljan

Ugl

avn

om

nis

am b

io\l

a

zad

ovo

ljan

Osr

edn

je

zad

ovo

ljan

Ugl

avn

om

sam

bio

\la

zad

ovo

ljan

Bio

\la

sam

u

po

tpu

no

sti

zad

ovo

ljan

TOP2 (4+5)

Prosjek

Standardna

devijacija

Radnim vremenom 5% 5% 11% 32% 46% 78% 4,1 1,104

Korektnim odnosom poslodavca prema Vama

6% 6% 16% 29% 43% 72% 3,97 1,168

Mogućnošću da steknete iskustvo iili naučite konkretna znanja i vještine u Vašoj struci ili zanimanju

6% 8% 19% 33% 34% 67% 3,82 1,159

Samim poslom koji ste obavljali 6% 7% 20% 37% 30% 67% 3,78 1,128

Atmosferom i međuljudskim odnosima

7% 6% 22% 34% 31% 65% 3,76 1,16

Mogućnostima za stjecanje novih znanja, vještina, radnog iskustva

7% 6% 22% 31% 33% 64% 3,79 1,166

Mogućnostima usavršavanja i dodatne edukacije

15% 13% 27% 26% 20% 46% 3,21 1,32

Time jesu li Vam pravovremeno dali informaciju o tome hoće li Vas zadržati i nakon isteka mjere

19% 14% 20% 20% 26% 46% 3,2 1,465

Opterećenjem (količinom posla, odgovornošću i sl.) u odnosu na novac koji ste dobivali za svoj rad

21% 21% 24% 23% 11% 34% 2,84 1,302

Iznosom novca koji ste dobivali za taj posao

35% 22% 27% 12% 3% 15% 2,26 1,158

Dio radnih uvjeta za korisnike jest i pitanje o eventualnim dodatnim materijalnim i financijskim pravima koja su

ostvarivala tijekom stručnog osposobljavanja, mimo same naknade i troškova prijevoza (za one koji su ih

dobivali od HZZ-a prema pravilima same mjere). Nešto manje od polovine (45%) korisnika navodi da su tijekom

osposobljavanja imali određena dodatna materijalno-financijska prava. Naravno, u ovom pogledu postoji

znatna razlika između korisnika koji su se stručno osposobljavali u javnom sektoru (tijela javne vlasti ili javne

ustanove) i onih koji su se osposobljavali u privatnom ili neprofitnom sektoru. Naime, korisnici koji su se

stručno osposobljavali u privatnom ili neprofitnom sektoru su dominantno imali dodatne pogodnosti od svojih

poslodavaca (70%), u odnosu na one koji su se osposobljavali u javnom sektoru (43% u slučaju tijela državne

uprave i lokalne/regionalne samouprave, odnosno 30% u slučaju javnih ustanova).

Oni korisnici koji su od poslodavca dobivali određen dodatne pogodnosti, u pravilu su dobivali više od jedne

pogodnosti ispitane u upitniku, u prosjeku 1,6 od 14 ponuđenih. Najčešća skupina pogodnosti su oni koji se

odnose na poslovna putovanja, kao što su dnevnice za poslovna putovanja te naknada eventualnih troškova

ako ih je korisnik sam snosio. Oko 1/5 odgovora se odnosi na ovu skupinu pogodnosti. U sličnom postotku se

javljaju i različite materijalne pogodnosti koje nisu financijske naravi, kao što je mogućnost korištenja mobitela,

računala ili čak automobila u privatne svrhe. U nešto manjem postotku se javljaju financijske koristi u vidu

jedokratnih prihodnih isplata, kao što su božićnice, uskrsnice ili regresi za godišnji odmor. Osim toga, neki

korisnici su dobivali i poklone od poslodavca ili klijenata/korisnika.

70

Najproblematičniji tip dodatnih pogodnosti su dodatne novčane isplate korisnicima koje je ostvarivalo oko šest

posto korisnika, bilo da se radilo o „isplatama na ruke“ (3%) ili isplatama preko autorskih ili drugih ugovora

(3%). Navedena pogodnost , iako može biti iz porezne perspektive zakonita (npr. isplata preko autorskog

ugovora), jest u tome što otvaraju vrata zloupotrebi mjere na način da se mjera koristi kao paravan za de-facto

zapošljavanje bez plaćanja doprinosa i poreza, kojeg je teško razotkriti jer nezaposlene osobe imaju pokriće za

obavljanje poslova za poslodavca u slučaju kontrole od strane inspektorata rada. Da se ova pojava uglavnom i

odnosi na prikriveno de-facto zapošljavanje pokazuje podatak da je ¾ onih koji su dobivali dodatne novčane

isplate takve isplate dobivalo redovito, svaki mjesec. Dodatne novčane isplate, na ruke ili preko ugovora, su

ponovo znatno češće imali korisnici koji su se stručno osposobljavali kod poslodavaca u privatnom (13%) ili

neprofitnom sektoru (14%). No, ova pojava je zabilježena i kod poslodavaca u javnom sektoru, i to kod dva

posto korisnika koji su se osposobljavali u javnim ustanovama i pet posto korisnika koji su se osposobljavali u

tijelima javne vlasti.

Tablica SOR 17 – Dodatne materijalno-financijske koristi korisnika tijekom mjere

Broj ispitanika 550

Ništa od navedenog 54%

Božićnicu 11%

Regres za godišnji odmor 3%

Poklone, bonove, naknade - za dijete\djecu 2%

Naknadu za troškove prijevoza od strane poslodavca 11%

Dnevnice za Vaša poslovna putovanja 11%

Naknadu za putne troškove za Vaša poslovna putovanja 8%

Računalo (laptop) na korištenje 10%

Mobitel poduzeća na korištenje 5%

Automobil poduzeća na korištenje 3%

Pokriveni troškovi edukacija 1%

Dodatni novac koji Vam je isplaćivan na ruke 3%

Dodatni novac koji Vam je isplaćen putem autorskog ugovora i\ili ugovora o djelu 3%

Pokloni 1%

Pokloni od klijenata, korisnika i sl. 6%

6.9. Ishodi mjere i ukupno iskustvo iz perspektive korisnika

Iako je u okviru ove evaluacije provedena i kvazi–eksperimentalna evaluacija učinaka ove, kao i ostalih mjera,

na vjerojatnost zaposlenja nakon izlaska iz mjere, radi jasnijeg konteksta za interpretaciju ovih rezultata, navest

ćemo rezultate prikupljene i ovom anketom u tom pogledu. Oko 40% korisnika SOR-a je nakon završetka mjere

ostalo u radnom odnosu kod istog poslodavca, dok većina od oko 60% se nakon prestanka mjere ponovo vratilo

u evidenciju HZZ-a. U tom pogledu postoji supstancijalna razlika s obzirom na tip organizacije u kojoj se provodi

stručno usavršavanje. Naime, korisnici koji su se stručno usavršavali u tijelima državne uprave ili lokalne

samouprave ili javnim službama su u znatno manjem postotku dobivali zaposlenje nakon isteka mjere kod istog

poslodavca u odnosu na one koji su se stručno usavršavali u ostalim tipovima organizacija. Dok oko 2/3

korisnika koji su se stručno usavršavali u javnim ustanovama ili tijelima vlasti nisu dobivali zaposlenje nakon

isteka mjere, s druge strane većina onih koji su se stručno usavršavali u trgovačkim društvima (53%),

neprofitnim organizacijama (53%) ili obrtima i srodnim oblicima organizacija (65%) su dobivali zaposlenje nakon

71

isteka mjere34. No, u njihovom slučaju postoje odredbe koje zahtijevaju zapošljavanje dijela korisnika ako

namjeravaju nastaviti koristiti istu mjeru za dodatne korisnike. U većini slučajeva to zaposlenje je bilo

kratkotrajno, do 3 mjeseca. Međutim, ¼ korisnika je i u trenutku provođenja ove evaluacije bilo zaposleno kod

istog poslodavca, što znači u prosjeku znatno više od godinu dana od izlaska iz mjere. Oni koji ostanu zaposleni

kod poslodavca neposredno nakon isteka mjere, imaju velike šanse da ostanu dugoročno zaposleni. Naime, oko

2/3 onih koji su ostali zaposleni nakon isteka mjere je kod istog poslodavca radilo i u trenutku provođenja ove

ankete (kraj 2015. godine). Prema tom kriteriju, nešto lošije prolaze oni koji su se stručno usavršavali u javnim

ustanovama jer je njih znatno manje još uvijek zaposleno kod istog poslodavca, dok nešto bolje od prosjeka

prolaze u tom pogledu oni koji se stručno usavršavaju u trgovačkim društvima.

Tablica SOR 18 – Ostanak u radnom odnosu kod poslodavca nakon isteka mjere prema tipu poslodavca

n

Nastavio raditi kod istog poslodavca ali

više ne radi

Nastavio raditi kod istog

poslodavca i još uvijek radi

Nije nastavio raditi kod istog

poslodavca

Ukupno 550 14% 25% 61%

Državna i lokalna uprava 181 10% 21% 70%

Javne službe 184 17% 17% 66%

Neprofitni sektor 66 15% 39% 45%

Trgovačka društva 81 12% 41% 47%


38 23% 42% 35%

Indikativno je i da 30% korisnika ove mjere uključenih u ovo istraživanje u trenutku provođenja istraživanja, što

je period od jedne do četiri godine nakon izlaska iz mjere ovisno o tome kada su korisnici ušli u mjeru, nije

imalo plaćen posao, dok je dakle oko 70% imalo plaćen posao. Međutim, oko 2/3 korisnika ove mjere je imalo

iskustvo nezaposlenosti nakon izlaska iz mjere, a kada se gledaju oni koji nisu ostali raditi kod istog poslodavca

nakon isteka mjere, iskustvo nezaposlenosti je imalo 86% korisnika. U većini slučajeva (69%) ukupno trajanje

nezaposlenosti nakon izlaska iz mjere je bilo kraće od 12 mjeseci, ali je značajan broj (31%) onih koji su imali

iskustvo dugotrajne nezaposlenosti (preko 12 mjeseci). U trenutku provođenja ankete, nezaposleni su značajno

češće oni koji su i prije ulaska u mjeru bili nezaposleni duže od 12 mjeseci (45%) u odnosu na one koji su prije

ulaska u mjeru bili kraće zaposleni. Ovakav rezultat sugerira efekt „ubiranja vrhnja“, jer ukazuje na zaključak da

bi mjera mogla imati veći srednjoročno pozitivni učinak na onu skupinu nezaposlenih koji su i tako zapošljiviji.

Na sličan zaključak ukazuje i činjenica da su u trenutku provođenja istraživanja u većem postotku zaposleni oni

sa završenom srednjom školom (37%) u odnosu na one s fakultetskom razinom naobrazbe (28%).

Tablica SOR 19 – Radni status u trenutku provođenja istraživanja prema trajanju nezaposlenosti prije ulaska u mjeru

Broj ispitanika

Zaposlen na ugovor o radu

Rad bez ugovora o

radu Ne radi

Ukupno 550 68% 2% 30%

Do 6 mjeseci 261 74% 1% 24%

6 do 12 mjeseci 196 66% 2% 32%

Više od 12 mjeseci 93 53% 2% 45%

34 Značajan hi-kvadrat test uz 5% rizika

72

Preko ¾ (79%) anketiranih korisnika SOR-a u referentnom razdoblju ove evaluacije navodi da bi ponovo

prihvatilo posao u okviru mjere Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa da se mogu

vratiti u vrijeme donošenja odluke, dok 21% navodi da ponovo ne bi donijeli istu odluku. Odgovori na navedeno

pitanje na određeni način sažimaju ukupno iskustvo iz perspektive nezaposlenih osoba uključenih u tu mjeru u

promatranom periodu. Oni koji bi ponovo donijeli istu odluku očito procjenjuju da im je sudjelovanje u ovoj

mjeri donijeli dovoljno pozitivnih iskustava i koristi u odnosu na alternative koje su ima stajale na raspolaganju

u tom trenutku. Jedino korisnici koji su se stručno osposobljavali u nevladinim organizacijama u značajno većem

postotku od prosjeka navode da ne bi ponovo donijeli istu odluku (41% njih). Zanimljivo je i kako svoje iskustvo

ukupno negativnim češće ocjenjuju korisnici koji su u SOR ušli prema ZOPZ-u od svibnja 2012. godine, u donosu

na one koji su u mjeru ušli ranije, prema ranijim pravilima (29% ih ne bi ponovo donijeli istu odluku u odnosu na

oko 18% među korisnicima koji su u mjeru ušli prema ranije važećim pravilima)35.

Tablica SOR 20 - Da se sada možete vratiti u to vrijeme, biste li opet prihvatili taj posao uz stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa? – prema obilježjima

Broj ispitanika

Da

Cijeli uzorak 550 79%






Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja itd. 38 75%


Po ZOR-u 377 82%

Po ZOPZ-u 173 71%

Za korisnike koji su u mjeru ušli radi stjecanja preduvjeta za polaganje stručnog ili državnog ispita, važan

element ishoda mjere jest upravo pitanje jesu li nakon mjere uspjeli položiti taj ispit. Od korisnika koji su u

mjeru ušli prema odredbama ZOR-a, što su upravo oni koji imaju propisani obavezu polaganja stručnog ispita,

86% je do trenutka provođenja istraživanja uspjelo položiti taj ispit, pri čemu ne postoji razlika s obzirom na

godinu ulaska u mjeru. Oko osam posto korisnika koji nisu položili ispit kao razloge eksplicitno navodi ono što

se može smatrati njihovom vlastitom odgovornošću (nisu uspjeli položiti ispit iako su izašli, nisu stigli izaći na

polaganje itd.), dok se kod preostalih sedam posto sa sigurnošću ne može identificirati razlog, pa postoji

mogućnost da je on povezan s dizajnom ili implementacijom mjere. Zanimljivo je i da je 15% korisnika koji su u

mjeru ušli prema ZOPS-u položilo stručni ili državni ispit. Dakle, možemo zaključiti da kod velike većine korisnika

kod kojih je primarni cilj mjere stjecanje preduvjeta za polaganje određenog stručnog ispita, mjera ostvarila taj

svoj cilj.

Nešto detaljniji uvid u percepciju korisnosti i ishoda sudjelovanja u mjeri daju stavovi korisnika koji su ispitani u

ovom upitniku. Od većeg broja ispitanih procjena, šest izravno govore o ključnim aspektima evaluacije

korisnosti sudjelovanja u mjeri za nezaposlene osobe, koje one daju s vremenskim odmakom nakon izlaska iz

35 Značajan hi-kvadrat test uz 5% rizika

73

mjere36. Iz tablice navedene niže, vidljivo je kako nešto više od ¾ korisnika navodi da je sudjelovanje u mjeri bilo

važno za stjecanje potrebnog ili novog profesionalnog iskustva, oko 55% korisnika se ne slaže s tvrdnjom da je

SOR za njih bio promašen jest su se osposobljavali za jedno mjesto na kojem neće biti zaposlen. S najizravnijom

tvrdnjom iz ovog seta, da je stručno osposobljavanje na tom poslu bilo gubljenje vremena, slaže se nešto više

od 1/10 anketiranih korisnika, dok se ¾ eksplicitno ne slaže. Iz navedenih deskriptivnih pokazatelja, potvrđuju

se omjer iz opće procjene da li je odluka o ulasku u mjeru za većinu korisnika bila dobra, te da je njihovo

ukupno iskustvo bilo pozitivno.

Da bi sumirali različite aspekte percipirane korisnosti, od navedenih šest tvrdnji kreirana je jedinstvena skala,

koja objedinjuje ocjene ispitanika na svih šest tvrdnji37. Prosječna vrijednost na toj kompozitnoj skali iznosi 3,9

(standardna devijacija 0,9), što potvrđuje zaključak da je većina anketiranih korisnika ocijenila ovu mjeru

korisnom za njihov profesionalni i stručni razvoj. Da je tome tako, pokazuju i frekvencije odgovora na

kompozitnoj skali, na kojoj prosječnu ocjenu slaganja na tvrdnjama ispod vrijednosti 3 (koja označava da se niti

slažu niti ne slažu) ima svega 16% ispitanika. To su dakle oni koji su na gotovo svim od ovdje korištenih čestica

odabrali negativne odgovore, dakle da se na njih ne odnose pozitivni učinci sudjelovanja u ovoj mjeri. S druge

strane, vrijednost od 4 i više na kompozitnoj skali, što znači da se u prosjeku na njih u većoj ili manjoj mjeri

odnose svi pozitivni efekti mjere, ima 56% anketiranih ispitanika.

Tablica SOR 21 – Stavovi korisnika o ishodu i koristima od sudjelovanja u mjeri

Uo

pće

se

ne

od

no

si n

a

men

e

Ugl

avn

om

se

ne

od

no

si n

a

men

e

Nit

i se

od

no

si,

nit

i ne

Ugl

avn

om

se

od

no

si n

a

men

e

U p

otp

un

ost

i

se o

dn

osi

na

men

e

TOP2 (4+5)

Prosjek Standardna

devijacija

Taj posao mi je bio jako važan za stjecanje potrebnog ili novog profesionalnog iskustva

5% 5% 12% 36% 41% 77% 4,0 1,1

To što sam dobio\la taj posao puno mi znači 5% 6% 19% 34% 36% 70% 3,9 1,1

Za mene je stručno osposobljavanje na tom poslu bilo gubljenje vremena

56% 18% 14% 7% 4% 11% 1,9 1,2

Taj poslodavac nije brinuo o mojem osobnom napredovanju u mojoj struci \ zanimanju

36% 19% 23% 11% 11% 22% 2,4 1,4

Stručno osposobljavanje je promašeno jer sam osposobljavan za radno mjesto za koje se znalo da me neće zaposliti

41% 13% 22% 10% 14% 24% 2,4 1,4

Na ovom poslu većinu vremena nisam imao što za raditi, nisu imali dovoljno poslova za mene

57% 18% 12% 9% 4% 13% 1,8 1,2

Statistički značajna razlika u procjeni korisnosti stručnog osposobljavanja kroz ovu mjeru za stručni i

profesionalni razvoj uočava se samo s obzirom na dva od pet analiziranih obilježja, i to s obzirom na tip

organizacije u kojoj je provođenje stručno osposobljavanje38 te s obzirom na glavnu djelatnost poslodavca39.

Rezultati prema oba obilježja sugeriraju isti zaključak, da korisnici koji su se stručno osposobljavali u tijelima

državne uprave ili lokalne samouprave (djelatnost Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje) u

prosjeku značajno niže ocjenjuju korisnost stručnog osposobljavanja za njihov stručni i profesionalni razvoj. Čini

36 Od 17 tvrdnji koje su procjenjivali ispitanici, faktorskom analizom je utvrđeno da ovih šest tvrdnji ima visoke međusobne korelacije te da mjeri isti predmet mjerenja – osvrt na korisnost sudjelovanja u mjeri za profesionalni i stručni razvoj. 37 Nakon rekodiranja smjera četiriju tvrdnji koje su negativno formulirane, Cronbach's Alpha koeficijent za ovu skalu iznosi visokih 0,831. 38 Ishod ANOVA, F=2,067, p<.01; Post hoc Tamhane T2 39 Ishod ANOVA, F=1,613, p<.05; Post hoc Tamhane T2

74

se kako prema ostalim kriterijima nema supstancijalnih razlika među različitim podskupinama korisnika ove

mjere.

Tablica SOR 22 – Prosječna vrijednost na kompozitnoj skali percipirane korisnosti od sudjelovanja u SOR-u prema obilježjima korisnika

Broj

ispitanika Prosjek

Kriteriji ulaska u mjeru Po ZOR-u 377 3,9

Po ZOPZ-u 173 4,0

Trajanje nezaposlenosti

Do 6 mj 282 3,9

6 do 12 mj 173 3,9

Više od 12 mj 95 3,8

Stupanj obrazovanja

Srednja škola 81 4,2

Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola 145 3,9

Fakultet, akademija, magisterij, doktorat 324 3,8


Državna i lokalna uprava 177 3,6

Javne službe 220 4,0

Neprofitni sektor 19 3,8

Trgovačka društva 96 4,0

Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja, j.d.o.o. 38 4,1


Djelatnosti zdravstvene zaštitite i socijalne skrbi 80 4,0

Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje 153 3,6

Obrazovanje 153 4,0

Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti 42 4,2

Ostale uslužne djelatnosti 78 3,9

Ostale ne-uslužne djelatnosti 44 3,9

Procjenjujući tko je imao koristi od mjere SOR, više od polovine korisnika (56%) navodi podjednako oni kao i

poslodavac, četvrtina (25,4%) smatra da je poslodavac imao više koristi, a najmanje je onih koji smatraju da su

oni sami imali najviše koristi (18,4%). Korisnici po ZOPZ-u u većoj mjeri smatraju da je poslodavac imao koristi

dok je onih koji smatraju da su oni sami imali koristi nešto više među korisnicima po ZOR-u od 2012. Gledano

prema vrsti organizacije, korisnici iz javnih službi u ponešto većoj mjeri smatraju da su oni imali koristi dok

korisnici iz obrta, zadruga, OPG, slobodnih zanimanja, j.d.o.o. nešto više smatraju da je koristi imao njihov

poslodavac.

6.10. Negativna iskustva korisnika stručnog osposobljavanja

Pri evaluaciji pojedinih javnih politika važno je identificirati koliko korisnika se susreće s određenim negativnim

iskustvima koja su izravno u suprotnosti s ciljevima te javne politike. Na taj način se definira najširi krug

korisnika kod kojih konkretna javna politika u većem ili manjem dijelu nije polučila željene učinke. Takvim

postupkom moguće je identificirati i one pojedince kod koji se negativna iskustva akumuliraju, što je indikator

da je određena javna politika u svojoj implementaciji potpuno zakazala. Smatramo da je primjena takvog

pristupa pogotovo korisna kod ove mjere, s obzirom na do sada prikazane rezultate. Naime, rezultati ukazuju

na to da je većina korisnika zadovoljna iskustvom i ishodom ove mjere, što sugerira da ova mjera nema

supstancijalnih nedostataka u svom dizajnu te općem sistemu implementacije, pa je važno identificirati kod

kojih korisnika i u kojim okolnostima se takav dominantno pozitivan ishod mjere ne ostvaruje, kako bi se mogle

u budućnosti prepoznati takve situacije te umanjiti vjerojatnost neželjenog ishoda. U tu svrhu, konstruirali smo

indeks negativnih iskustava s ovom mjeru, a koja se odnose na negativna iskustva s ključnim komponentama

ove mjere: da je korisnik imao mentora samo formalno, da korisnik nije bio zadovoljan s mentorom, da je

korisnik radio većinom pomoćne poslove, da korisnik uglavnom nije radio poslove u struci, da korisnik

procjenjuje da je za njega stručno osposobljavanje bilo gubljenje vremena, da taj posao nije bio važan za

75

stjecanje potrebnog ili novog profesionalnog iskustva te da korisnik procjenjuje da je od mjere koristi imao

samo poslodavac40.

Nešto više od polovine korisnika (51%) anketiranih u ovom istraživanju ima vrijednost nula na tako

konstruiranom indeksu, što znači da nije imao niti jedno od sedam negativnih iskustava. Kod preostala polovina

ispitanika imala je barem jedno negativno iskustvo, s tim da je većina imala vrijednost jedan na ovom indeksui

(23%), dok je dva negativna iskustva imalo 14% korisnika. Preostalih nešto više od 1/10 imalo je tri ili više

iskustava, a nešto više od dva posto korisnika je imalo gotovo sva negativna iskustva (vrijednosti 6 i 7). Rezultati

jasno pokazuju kako negativna iskustva nisu jednako raspoređena s obzirom na obilježja korisnika i poslodavaca

kod kojih se provodi stručno osposobljavanje. Rezultati pokazuju da se s negativnim iskustvima češće susreću

korisnici koji su u SOR ušli prema odredbama ZOPZ-a koje su stupile na snagu od svibnja 2012. godine41, osobe

koje su prije ulaska u mjeru bile prijavljene na Zavodu duže od 6, a pogotovo duže od 12 mjeseci42, korisnici koji

su se stručno osposobljavali u tijelima državne ili lokalne samouprave, te neprofitnom sektoru43. S druge strane,

s najmanje negativnih iskustava susreli su se oni koji su se stručno osposobljavali u javnim službama, što je

povezano s djelatnostima zdravstvene zaštite i socijalne skrbi te djelatnošću obrazovanja. Treba istaknuti je

značajan broj (12%) korisnika ove mjere koji su se stručno usavršavali u tijelima državne uprave ili lokalne

samouprave doživio više negativnih iskustava kumulativno. Slična je situacija i s onima koji su se stručno

usavršavali u neprofitnim organizacijama, od kojih je čak 15% doživjelo 4 ili više negativnih iskustava od sedam

uzetih u obzir u ovoj skali. Navedeni rezultati jasno sugeriraju kako bi upravo ova dva tipa poslodavaca trebala

biti u fokusu kontrola od strane HZZ-a, te detaljnijih provjera prilikom odobravanja zahtjeva u budućnosti.

40 Indeks negativnih iskustava konstruirana je tako da se za svakog ispitanika pobrojano koliko je imao negativnih iskustava od sedam navedenih. 41 Značajan hi-kvadrat test uz 5% rizika 42 Značajan hi-kvadrat test uz 5% rizika 43 Značajan hi-kvadrat test uz 5% rizika

76

Tablica SOR 23 – Vrijednost na indeksu negativnih iskustava s obzirom na obilježja korisnika i poslodavaca

0 1 2 3 4 i više

Prosječna vrijednost

Cijeli uzorak 51% 23% 14% 5% 7% 1,0

Kriteriji ulaska u mjeru

Po ZOR-u 55% 20% 13% 5% 8% 1,0

Po ZOPZ-u 42% 31% 16% 6% 6% 1,1


Do 6 mj 53% 28% 11% 5% 4% 0,8

6 do 12 mj 49% 19% 19% 5% 9% 1,1

Više od 12 mj 46% 19% 14% 9% 12% 1,3

Stupanj obrazovanja

Srednja škola 60% 15% 15% 6% 5% 0,8

Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola 53% 24% 12% 6% 5% 0,9

Fakultet, akademija, magisterij, doktorat 47% 25% 14% 5% 9% 1,1


Državna i lokalna uprava 44% 21% 16% 7% 12% 1,3

Javne službe 59% 21% 13% 3% 5% 0,8

Neprofitni sektor 42% 27% 11% 5% 15% 1,4

Trgovačka društva 46% 31% 14% 5% 4% 0,9

Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja itd. 47% 24% 12% 13% 5% 1,1


Djelatnosti zdravstvene zaštitite i socijalne skrbi 58% 20% 18% 4% 1% 0,7

Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje 44% 21% 14% 8% 13% 1,4

Obrazovanje 59% 22% 10% 3% 5% 0,8

Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti 44% 36% 12% 2% 6% 0,9

Ostale uslužne djelatnosti 41% 29% 18% 5% 6% 1,1

Ostale ne-uslužne djelatnosti 54% 19% 11% 11% 6% 1,0

6.11. Zadovoljstvo poslodavaca sa korisnicima

Jedna od važnih aspekata evaluacije ove mjere jest pitanje u kojoj mjeri su poslodavci zadovoljni doprinosom

korisnika organizaciji u kojoj se stručno osposobljavaju. Jer ako značajan broj poslodavaca koji su koristili ovu

mjeru nije zadovoljno kvalitetom rada korisnika tijekom stručnog osposobljavanja, vjerojatno će biti manje

skloni ponovo koristiti istu mjeru.

Rezultati pokazuju kako su poslodavci u prosjeku vrlo zadovoljni korisnicima koji su se kod njih stručno

osposobljavali. Poslodavci su u prosjeku ocijenili korisnike ocjenom 4,4 na skali od 1 (potpuno nezadovoljan) do

5 (potpuno zadovoljan). Naime, nešto manje od polovine (48%) poslodavaca je bilo potpuno zadovoljno

korisnicima koji su se u njihovim organizacijama stručno osposobljavalo, a dodatnih nešto više od 1/3 (37%)

navodi da su bili uglavnom zadovoljni. Dakle, ukupno oko 85% poslodavaca nije imalo većih prigovora na rad

korisnika koje su se osposobljavale kod njih. Veće nezadovoljstvo, javlja se kod 13% poslodavaca, a samo 4%

poslodavaca je uglavnom ili potpuno bilo nezadovoljno osobama koje su se u njihovoj organizaciji stručno

osposobljavale, dok je preostalih 9% navelo da su bili osrednje zadovoljni. U pogledu zadovoljstva korisnicima,

postoji određena razlika u zadovoljstvu s obzirom na tip organizacije44. Naime, obrtnici, slobodne djelatnosti i

44 F-omjer značajan uz 1% rizika.

77

drugi slični oblici poslodavaca iskazuju u prosjeku znatno niži stupanj zadovoljstva korisnicima koji su se kod njih

usavršavali od ostalih tipova organizacija, a pogotovo u odnosu na javne službe (prosječna vrijednost 4,0 u

odnosu na 4,5 kod javnih službi). S obzirom na veličinu poslodavca, te s obzirom na broj korisnika koji su se u

referentnom periodu kod njih usavršavali, nema statistički značajnih razlika45. Očekivano, poslodavci kod kojih

je došlo do prekida ugovora o stručnom osposobljavanju prije isteka su manje zadovoljni korisnicima (prosječna

vrijednost 4,2) od onih poslodavaca koji nemaju iskustvo prekida ugovora prije isteka predviđenog roka

stručnog osposobljavanja (prosječna vrijednost 4,5)46.

Tablica SOR 24 – Prosječna ocjena zadovoljstva nezaposlenim osobama na stručnom osposobljavanju prema obilježjima poslodavca

Broj

ispitanika Prosjek

Cijeli uzorak 525 4,4







116 4,0

Veličina poslodavca

Niti jedan 32 4,1

1 do 9 zaposlenih 247 4,3



Više od 250 zaposlenih 21 4,4

Iskustvo prekida ugovora

Nitko nije prestao raditi prije isteka mjere 368 4,5

Neke osobe / sve osobe su prestale raditi kod nas prije isteka mjere

125 4,2

Bez odgovora 32 4,5

Poslodavci koji nisu bili potpuno zadovoljni, uglavnom korisnicima zamjeraju nedovoljnu motiviranost za rad

(39%), što se može povezati i s nedovoljnom predanošću (21%) te nedovoljnom marljivošću (18%). Osim

motivacijskih aspekata, druga važna dimenzija nezadovoljstva su karakterne osobine i ponašanje korisnika

(32%). Oko ¼ ovih poslodavaca korisnicima zamjera nedovoljno želje za učenjem, što posebno ističu oni

poslodavci koji su iskazali dominanto nezadovoljstvo korisnicima. Nedostatna stručnost, odnosno nedostatna

kvalificiranost za obavljanje poslova također predstavlja značajan izvor nezadovoljstva korisnicima od strane

poslodavaca, pri čemu nedostatnu stručnost navodi petina poslodavaca koji su odgovarali na ovo pitanje, a

dodatnih 12% navodi nedostatnu razinu kvalificiranosti. Kod poslodavaca koji su iskazali nezadovoljstvo

korisnicima na stručnom osposobljavanju je uočljivo da su navodili više izvora nezadovoljstva, ali dominiraju

nedovoljna motivacija i nedovoljna želja za učenjem.

45 Vjerojatnost F-omjera u oba slučaja znatno iznad granične razine od 5% rizika. 46 F-omjer značajan uz 1% rizika.

78

Tablica SOR 25 – Izvori nezadovoljstva poslodavaca korisnicima

Svi koji nisu potpuno zadovoljni

Potpuno ili uglavnom

nezadovoljni

Osrednje zadovoljni

Uglavnom zadovoljni

Broj ispitanika 258 21 46 192

Motiviranost 39% 62% 41% 36%

Karakternim osobinama, općim ponašanjem 32% 53% 38% 29%

Želja za učenjem 24% 67% 36% 16%

Predanost 21% 41% 23% 19%

Produktivnost 20% 41% 25% 17%

Stručnost 20% 40% 32% 15%

Marljivost 18% 42% 20% 14%

Pouzdanost 15% 46% 33% 8%

Nedovoljna kvalificiranost za posao 12% 32% 22% 7%

6.12. Ishodi mjere i ukupno iskustvo iz perspektive poslodavaca

Zadovoljstvo radnim i drugim karakteristikama nezaposlenih osoba koje su se kod njih stručno osposobljavale

samo je jedan od dimenzija iz koje valja evaluirati zadovoljstvo poslodavaca ovim mjerom. Iz perspektive

poslodavaca, mjera može biti različito percipirana ovisno o vrsti poslodavca te o trenutnim poslovnim

okolnostima u kojima se nalazi. Stoga je važno sagledati sve aspekte njihovih iskustava, kao i motivaciju zbog

koje su počeli koristiti ovu mjeru.

Kao glavni motiv za korištenje SOR-a među poslodavcima je pružanje prilike osobama za polaganje stručnog

ispita. Taj motiv navelo je 68% poslodavaca. Sljedeći motiv po učestalosti motiv je osposobljavanje radne snage

koja im je potrebna u organizaciji koji je navelo 58% poslodavaca. Oko polovine poslodavaca (53%) koristilo je

mjere kako bi pronašli adekvatnu radnu snagu. Oko trećine poslodavaca navodi da su mjeru koristili kako bi

dobili neophodni kadar, a nisu bili u mogućnosti radi zabrane zapošljavanja. Postoji razliku u motivu korišten ja

mjera s obzirom na vrstu organizacije. Obrti i trgovačka društva mjere su češće nego tijela državne uprave ili

javne ustanove kao motiv imali: pronalaženje adekvatne radne snage te radi uštede. S druge strane, tijela

državne uprave ili javne ustanove, kao motiv češće navode potrebu za novim kadrom, a imaju istaknutu

zabranu zapošljavanja te pružanje prilike osobama za polaganjem stručnog ispita. Javne službe rjeđe nego

trgovačka društva kao motiv ističu kako su mjeru koristili da iskoriste poticaje kad se već nude te kako bi

osposobili radnu snagu koja im je potrebna u organizaciji. Motiv osposobljavanja radne snage rjeđe koriste

javne službe i u odnosu na obrte.

O općem stavu poslodavaca o korisnosti ove mjere najbolji govori činjenica kako značajan broj poslodavaca je

koristilo mjeru i nakon referentnog perioda ove evaluacije, odnosno značajan dio namjerava nastaviti koristiti

ovu mjeru i u budućnosti (vidi u poglavlju 4). Dodatni argument za zaključak da su poslodavci dominanto

zadovoljni ovom mjeru sugerira i podataka da se oko ¾ anketiranih poslodavaca nije složilo s tvrdnjom kako „od

ove mjere poslodavci nemaju nikakve koristi“. Samo šest posto poslodavaca se složilo s ovom tvrdnjom. Nema

značajnih razlika s obzirom na glavna obilježja poslodavaca (tip organizacije, sektor vlasništva i veličina prema

broju zaposlenih) u pogledu ocjene korisnosti ove mjere za poslodavce. Svi tipovi poslodavac se dominanto

slažu s tvrdnjom (53% kod javnih ustanova do 74% kod neprofitnih organizacija, u prosjeku 62%) da je SOR

mjera koja je „posebno korisna za organizacije/poduzeća poput naše“. Na ovom tragu je i podatak tek oko 28%

poslodavaca smatra da bi ovu mjeru u nekim aspektima trebalo modificirati da bi bila učinkovitija. Pri čemu je

79

najveći postotak poslodavaca koji su smatrali da mjeru treba unaprijediti naveo da bi trebalo povećati iznos

naknade za korisnike (22%), a značajan broj poslodavaca je navelo i kako je potrebno stimuliranje da se

korisnici zaposle nakon izlaska iz mjere (što je i uvedeno nakon isteka referentnog perioda evaluacije). Osim

toga, dio poslodavaca sugerira da bi trebalo produžiti rok trajanja stručnog osposobljavanja, a dio bi želio da se

ukinu ograničenja o broju osoba koje se mogu uzeti za stručno osposobljavanje. U značajnijem postotku su se

javili i odgovori vezani uz pojednostavljenje procedura te ubrzavanje rješavanja zahtjeva.

Navedeni pokazatelji ukazuju na zaključak kako su poslodavcu ovom mjerom dominantno zadovoljni, te da ona

za njih ima dobre učinke. Međutim, u ovom poglavlju nam je namjera detaljnije analizirati upravo vrstu

pozitivnih učinaka koje ova mjera ima na poslodavce, te razumjeti eventualne razlike s obzirom na vrstu

poslodavaca.

Mjereni pozitivni učinci mjere iz perspektive poslodavaca mogu se podijeliti u tri osnovne dimenzije. Prvu čine

izravne financijske koristi i uštede za poslodavca, drugu čine ostale poslovne koristi za samog poslodavca, a

treću opće-društvene koristi od implementacije mjere. Općenito, treba naglasiti kako samo oko 30 posto

poslodavaca koji su koristiti ovu mjeru u referentnom periodu navodi kako im je ona bila nužna za ostvarivanje

financijskih ušteda u poslovanju. To je na tragu rezultata koji pokazuje kako 30% poslodavaca koji su koristili

mjeru u referentnom periodu smatra da je ostvarilo znatno financijsku uštedu. Iz toga jasno proizlazi da za

većinu poslodavaca koji su koristili mjeru u referentnom periodu ova mjera nije presudno utjecala na

poslovanje, odnosno ostvarivanje financijskih ušteda. S obzirom da većina poslodavaca smatra kako nije

ostvarila značajne financijske uštede kroz ovu mjeru, razumljiv je i rezultat koji pokazuje kako tek oko 1/3

poslodavaca navodi da su zahvaljujući uzimanju suradnika kroz ovu mjeru uspjela uštedjeti sredstva koja su

mogli uložiti u daljnji razvoj poslovanja i unapređenje ljudskog kapitala. Shodno tome, razumljivo je i da mali

postotak poslodavaca (15%) procjenjuje da im je ova mjera pomogla u prevladavanju gospodarske krize, a

postotak je tek neznatno veći (18%) kod privatnih poslodavca koji su koristili ovu mjeru u referentnom periodu.

S obzirom da mjera nije prvenstveno usmjerena na to da se poslodavcima snize troškovi za radnu snagu te da

oni na taj način ostvare financijske uštede, navedeni rezultati nisu iznenađujući te se ne mogu interpretirati kao

neuspjeh ove mjere. Dapače, činjenica da mjera za dio poslodavaca, uz ostale koristi, ostvaruje i financijske

uštede predstavlja pozitivan neintendirani učinak mjere.

U pogledu ostvarivanja financijskih ušteda i njihovog značaja za organizaciju, postoje razlike s obzirom na

obilježja poslodavca. Javne ustanove se značajno razlikuju od trgovačkih društava, poslodavaca fizičkih osoba te

neprofitnih organizacija po tome što navode rjeđe navode da su ostvarili značajne financijske uštede te da su

im te uštede bile značajan element poslovanja47. Mjera je ostvarila pozitivne financijske učinke češće kod mikro

poslodavaca u odnosu na ostale.

47 F-omjer značajan uz 1% rizika.

80

Tablica SOR 26 – Stavovi poslodavaca o učincima mjere na njihovo poslovanje

Uo

pće

se

ne

od

no

si

na

nas

Ugl

avn

om

se

ne

od

no

si n

a n

as

Nit

i se

od

no

si, n

iti n

e

Ugl

avn

om

se

od

no

si

na

nas

U p

otp

un

ost

i se

od

no

si n

a n

as

TOP2 (4+5)

Prosjek Standard

na devijacija

Bez navedene mjere, naša organizacija u vrijeme kada smo koristili mjeru ne bi bila u stanju zaposliti / osigurati potrebnu radnu snagu

28% 12% 21% 24% 16% 40% 2,9 1,4

Korištenjem navedene mjere ostvarili smo znatne financijske dobitke / uštede

28% 14% 27% 20% 10% 30% 2,7 1,3

Mjera nam je koristila jer smo ušli u krizu poslovanja Omogućila nam je da nastavimo s proizvodnjom / poslovanjem

49% 15% 22% 11% 4% 15% 2,0 1,2

Mjera nam je koristila jer smo zaposlili radnu snagu koja nam je u jednom trenutku postala potrebna kako bi odgovorili na povećane zahtjeve s tržišta

20% 10% 21% 33% 15% 48% 3,1 1,4

Neki od zaposlenika koje smo zaposlili posredstvom mjera danas su vrlo važni za naše poslovanje

31% 9% 23% 25% 13% 38% 2,8 1,4

Najveća korist od mjere je ta što smo njome zaposlili neke ranjive skupine nezaposlenih kojima smo htjeli pružiti šansu za rad

28% 14% 23% 22% 12% 33% 2,8 1,4

Korištenjem ove mjere dobili smo mogućnost da ušteđeni novac uložimo u razvoj poslovanja, nova zapošljavanja, edukaciju itd.

30% 13% 26% 22% 10% 32% 2,7 1,4

Korištenjem ove mjere učinili smo korisnu stvar za dobrobit zajednice

7% 6% 25% 38% 24% 62% 3,7 1,1

Korištenjem mjere dobili smo mogućnost provjeriti koliko je taj zaposlenik prikladan za radno mjesto nakon isteka mjere

16% 7% 19% 36% 22% 58% 3,4 1,3

Ova mjera za poslodavce, čini se, ima značajniji efekt u ne-financijskim aspektima poslovanja. To se prije svega

odnosi na povećanje radne snage, te mogućnost boljeg odabira zaposlenika, te posljedično povećanja ukupne

kvalitete ljudskog kapitala organizacije. Tako gotovo polovina (48%) korisnika navodi kako su koristili ovu mjeru

kako bi zaposlili dodatnu radnu snagu koja je bila potrebna zbog povećanja opsega posla. Oko 40% poslodavaca

navodi da bez ove mjere u određenom periodu ne bi mogli osigurati potrebnu radnu snagu. Pozitivan učinak

ove mjere za poslodavce u kroz povećanje ukupne raspoložive radne snage potrebne u određenom trenutku,

posebno je značajan za neprofitne organizacije i poslodavce fizičke osobe, ali i tijela državne uprave i

regionalne/lokalne samouprave48. Javne ustanove se značajno razlikuju od ostalih tipova poslodavaca upravo

po tome što rjeđe od drugih navode da im je mjera osigurala povećanje radne snage koja je bila potrebna u

određenom periodu. No, najznačajniji pozitivan efekt na povećanje radne snage, naravno, ova mjera je imala

kod mikro poslodavaca, bez obzira na tip organizacije. Preko polovine (57%) mikro poslodavaca navodi da su

preko mjere zaposlili radnu snagu koja im je bila potrebna zbog povećanja obima posla, dok je taj postotak kod

48 Hi-kvadrat test značajan na obije varijable uz rizik od 1%.

81

malih poslodavaca (10 do 50 zaposlenih) nešto niži, ali još uvijek značajan (47%), a kod srednjih i velikih

poslodavaca znatno niži, 28%49.

U drugu dimenziju koristi za poslodavce od ove mjere, spada svakako i smanjivanje rizika poslodavca od

pogrešne regrutacije zaposlenika. Naime, ova mjera omogućava poslodavcima da faktički bez ikakvog troška

provede obuku potencijalnog budućeg zaposlenika, ali i provjeru njegovih radnih navika, osobina ličnosti te

stručnosti i efikasnosti u obavljanju poslova. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je upravo navedeno

percipirano kao korist od ove mjere od strane najvećeg broja poslodavaca. Naime, to je jedina konkretna

poslovna korist za koju je preko polovine (58%) anketiranih poslodavaca navelo da se odnosi na njih. Važnost

tog tipa koristi za poslodavce značajno češće su isticali poslodavci iz privatnog (trgovačka društva i fizičke

osobe) i neprofitnog sektora, u odnosu na tijela državne/lokalne uprave ili javne ustanove50. Tako velika većina

neprofitnih organizacija (74%), trgovačkih društava (63%) i fizičkih osoba (69%) navodi da im je ova mjera

pomogla u ispravnoj selekciji zaposlenika, dok je to slučaj s 44% ispitanih tijela javne vlasti i 47% javnih

ustanova. Na tragu ovih rezultata je i podataka kako se 2/3 poslodavaca anketiranih u ovom istraživanju slaže s

tvrdnjom da sudjelovanje u ovoj mjeru povećava vjerojatnost trajnog zapošljavanja korisnika.

Navedene rezultate potvrđuje i činjenica da je oko 60% poslodavaca nakon isteka mjere zaposlilo barem neke

od korisnika barem na određeno vrijeme. Nešto češće su barem neke korisnike zapošljavala tijela javne vlasti i

trgovačka društva, pogotovo u odnosu na neprofitne organizacije, no razlika nije statistički značajna51. Od onih

poslodavaca koji su zadržali barem jednu osobu nakon isteka perioda stručnog osposobljavanja u radnom

odnosu, oko 40% je zadržalo sve osobe u radnom odnosu, no ipak većina tih poslodavaca je zadržala manje od

pola korisnika. Glavni razlog nezapošljavanja korisnika SOR-a nije vezan uz njihovu kvalitetu kao radnika, nego

uz financijske ili zakonske mogućnosti za otvaranje radnih mjesta ili pak uz potrebe za dodatnom radnom

snagom. Samo 1/10 poslodavaca koji nisu zaposlili sve osobe koje su se kod njih stručno osposobljavale je kao

razlog naveo nezadovoljstvo karakteristikama tih osoba kao radnika.

Treću dimenziju ishoda mjere iz perspektive poslodavaca čini doprinos opće-društvenim ciljevima. Preko 60%

poslodavaca smatra da je korištenjem ove mjere učinila „korisnu stvar za dobrobit zajednice“. Pri čemu valja

istaknuti kako ovu dimenziju mjere nešto češće ističu poslodavci iz javnog sektora nego poslodavci iz privatnog

sektora (69% prema 57%)52. Razumljivo, znatno manji broj poslodavaca stavlja u prvi plan opće-društvene

koristi kao najvažniji pozitivan ishod sudjelovanja u mjeri, što je vidljivo iz činjenice da se s tvrdnjom „Najveća

korist od mjere je ta što smo njome zaposlili neke ranjive skupine nezaposlenih kojima smo htjeli pružiti šansu

za rad“ slaže oko 1/3 poslodavaca, a samo oko 1/10 smatra da se ta tvrdnja na njih u potpunosti odnosi. No,

broj poslodavaca koji među svoje glavne motive navodi zapravo opće-društvenu korist nije mali ako znamo da

nije niti znatno veći broj onih koji kao glavne koristi od sudjelovanja u ovoj mjeri navodi financijske uštede. Čini

se da dio poslodavaca sudjelovanje u ovoj mjeri doživljava kao oblik svog društveno-odgovornog poslojavanja.

Dakle, možemo sumirati da su iskustva poslodavaca s ovom mjerom uglavnom vrlo pozitivna, no njihova glavna

korist od ove mjere nije dominanto vezana uz financijske uštede, osim za mikro poslodavce, nego primarno u

osiguravanju veće raspoložive radne snage, što naravno podrazumijeva posredne financijske koristi, te

smanjivanje rizika u procesu regrutacije zaposlenika koji su srednjoročno ili dugoročno potrebni poslodavcu.

Značajan dio motivacije poslodavaca vezan je i uz opće-društvene ciljeve i koristi od ove mjere.

49 Hi kvadrat test značajan uz rizik od 1%. 50 Hi kvadrat test značajan uz rizik od 5%. 51 Vjerojatnost vrijednosti hi-kvadrata je p=0,199. 52 Hi kvadrat test značajan uz rizik od 1%.

82

6.13. Zaključak za mjeru

Na temelju prezentiranih podataka, može se općenito zaključiti kako u većini slučajeva mjera Stručnog

osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa ispunjava svoj osnovni cilj – pružanje mogućnosti mladim

osobama i osobama bez odgovarajućeg iskustva u struci da steknu osnovno praktično iskustvo u struci,

unaprijede svoja znanja i vještine te steknu radni staž kako bi se povećala njihova konkurentnost na tržištu rada

i konačno zapošljivost. Naime, rezultati su pokazali kako značajna većina anketiranih korisnika procjenjuje da su

doista kroz ovu mjeru dobili priliku da steknu praktična znanja i vještine potrebne za obavljanje poslova u

njihovoj struci. Većina njih je tijekom mjere imala odgovarajuću podršku mentora koji su imali zadatak

praktičnog provođenja stručnog osposobljavanja te je većina i zadovoljna načinom na koji su njihovi mentori

obavljali svoju dužnost. S obzirom da je za većinu upravo stručno osposobljavanje, zajedno sa stjecanjem radnih

navika i iskustvena općenito, bio i jedna od ključnih motiva za ulazak u ovu mjeru, ne čudi i podatak kako većina

ocjenjuje ukupno iskustvo sudjelovanja u mjeri korisnim i smislenim. Oko tri četvrtine anketiranih osoba

navode da je odluka o ulasku u mjeru bila dobra te da bi ponovo u istoj situaciji donijelo istu odluku o ulasku u

mjeru. Za značajan broj korisnika sudjelovanje u ovoj mjeri je značilo i dobivanje (prvog) zaposlenja nakon

prestanka mjere kod istog poslodavca ili nekog drugog poslodavca, iako zapošljavanje nezaposlenih osoba nije

primarna svrha ove mjere. Oko 70% korisnika ove mjere je u trenutku provođenja istraživanja bilo zaposleno,

dok je 30% bilo nezaposleno. Oni korisnici koji su u mjeru ušli s ciljem stjecanja preduvjeta za polaganje

stručnog ispita, u velikom broju slučajeva su nakon izlaska iz mjere i ostvarili taj cilj (9 od 10 korisnika).

Međutim, podaci su pokazali i da u određenom postotku ova mjera nije ostvarila očekivanja manjeg dijela

korisnika, odnosno manji dio korisnika ima osjećaj da nisu dobili od ove mjere ono što su očekivali – a to je prije

svega mogućnost stvarnog stručnog osposobljavanja. Ukupno gledajući, oko 1/6 korisnika je nezadovoljna

korisnošću sudjelovanja u mjeri za njihov profesionalni i stručni razvoj. Takvo negativno iskustvo češće imaju

korisnici koji su se stručno osposobljavali u tijelima državne uprave ili tijelima lokalne/regionalne samouprave

te korisnici koji su se stručno osposobljavali u neprofitnim organizacijama. Oko polovina korisnika se tijekom

stručnog osposobljavanja srela s negativnim iskustvom na barem jednim od sedam indikatora uspješnosti mjere

u smislu stručnog osposobljavanja korisnika53. No, oko polovina njih se susrela samo s negativnim iskustvom

samo na jednom od sedam indikatora, dok je oko ¼ ukupnog uzorak se susrela s negativnim iskustvom na dva

od sedam indikatora. Nešto intenzivnije negativno iskustvo je imalo oko desetine korisnika, što znači da su se

susreli s negativnim iskustvom na tri ili više indikatora. Ponovo se pokazuje da su se s negativnim iskustvima na

ovim indikatorima češće susretali korisnici koji su se stručno osposobljavali u tijelima državne uprave ili tijelima

lokalne/regionalne samouprave te neprofitnim organizacijama. Dakle, ukupno možemo zaključiti kako je za

barem ¾ korisnika ova mjera u potpunosti ostvarila svoj svrhu – stručno osposobljavanje, dok taj cilj nije

ostvaren kod oko 1/6 korisnika. U smislu ostvarivanja glavne svrhe ove mjere, HZZ bi trebao veću pažnju

posvetiti kontroli implementacije mjere u tijelima državne uprave i lokalne/regionalne samouprave te u

neprofitnim organizacijama, s obzirom da su to tipovi poslodavaca kod kojih se osnovna svrha mjere ne

ostvaruje značajno češće od prosjeka. U tom smislu, valja razmisliti i o postrožavanju postupka odobravanja

zahtjeva za organizacije koje spadaju u dvije navedene kategorije.

53 Sedam kriterija koji su uzeti u obzir su: da je korisnik imao mentora samo formalno, da korisnik nije bio zadovoljan s mentorom, da je korisnik radio većinom pomoćne poslove, da korisnik uglavnom nije radio poslove u struci, da korisnik procjenjuje da je za njega stručno osposobljavanje bilo gubljenje vremena, da taj posao nije bio važan za stjecanje potrebnog ili novog profesionalnog iskustva te da korisnik procjenjuje da je od mjere koristi imao samo poslodavac.

83

Podaci koji su prikupljeni u ovom istraživanju pokazuju da se u određenom broju slučajeva događaju i

zloupotrebe ove mjere za prikrivanje de-facto zaposlenja ali bez formalnog zasnivanja radnog odnosa. Naime,

istraživanje pokazuje da je oko šest posto korisnika tijekom stručnog osposobljavanja od poslodavca dobivala

dodatne novčane iznose, bilo preko druge vrste ugovora (autorski i sl.) bilo „na ruke“, od čega ¾ (dakle, oko

4,5% ukupne populacije) je takve dodatne novčane iznose dobivala redovito tijekom cijelog perioda

implementacije mjere. S obzirom da se zloupotrebe javnih politika u pravilu podcjenjuju u anketnim

istraživanjima, može se pretpostaviti da je ova pojava nešto raširenija od utvrđenog postotka. No, s obzirom na

to da u gotovo svakoj javnoj politici postoje određena kršenja pravila i zloupotrebe, smatramo da navedeni

pokazatelj nije kritičan, te da se ne može smatrati indikatorom posebne problematičnosti dizajna i

implementacije ove mjere.

Kada je u pitanju ciljanost ove mjere, pokušali smo procijeniti učestalost fenomena „mrtvog tereta“ i „ubiranja

vrhnja. Kada je u pitanju fenomen „mrtvog tereta“, rezultati naše analize ukazuju na zaključak kako se raspon

tog fenomena kreće između ¼ korisnika, koji smatraju da bi dobili posao kod poslodavca i bez mjere, i oko tri

posto, ako uzmemo samo one koji su stručno osposobljavali u privatnom sektoru te zadovoljavaju sve kriterije

da bi se mogli okarakterizirati kao „mrtvi teret“. S obzirom da se većina korisnika ove mjere stručno

osposobljavala u javnom sektoru, a većina od njih u pravilu niti nema alternativu za stručno osposobljavanje

izvan javnog sektora (npr. svi iz djelatnosti obrazovanja, zdravstvene zaštite i socijalne srbi itd.), smatramo da je

za ovu mjeru primjerenije o fenomenu „mrtvog tereta“ raspravljati primarno u kontekstu onih koji su se

stručno osposobljavali u privatnom sektoru. Ako se držimo ovog kriterija, tada se procjena mrtvog tereta kreće

između 2,5%, uz strože kriterije zadovoljavanja više preduvjeta, i 9%., ako se vodimo najblažim kriterijem da su

sami korisnici izjavili da bi vjerojatno dobili posao/stručno osposobljavanje i bez sudjelovanja u mjeri. Odnosno,

„mrtvi teret“ za one koji se osposobljavaju u privatnom sektoru bi se kretao između 13% i 44%.

Drugi važan fenomen za evaluaciju procesa odabira korisnika koji ulaze u mjeru jest fenomen „ubiranja

vrhnja“, koji podrazumijeva da u mjeru prije ulaze one nezaposlene osobe iz ciljne skupine mjere koje su i tako

zapošljivije. Temeljem dostupnih indikatora, možemo zaključiti kako se „elitom“ u smislu zapošljivosti, može

smatrati oko ¼ korisnika obuhvaćenih ovim istraživanjem, s obzirom da su zadovoljili dva ili više kriterija koji su

definirani kao mogući indikatori „ubiranja vrhnja“. Taj podataka sugerira da u određenom postotku navedeni

fenomen postoji, no njegov značaj za evaluaciju ove mjere se znatno smanjio s povećanjem obuhvata ovom

mjerom krajem referentnog perioda ove evaluacije (u 2013. godini), s obzirom da je obuhvat snažno narastao

te je ovom mjerom obuhvaćen visoki postotak nezaposlenih osoba iz ciljne skupine (i nakon što je ona

proširena u svibnju 2013. godine). Kako je obuhvat ove mjere nastavio rasti i nakon 2013. godine, držimo da

fenomen „ubiranja vrhnja“ ne spada u primarni problem ove mjere.

No, upravo visoki obuhvat ovom mjerom sugerira postojanje jednog drugog negativnog učinka ove mjere, a to

je fenomen istiskivanja drugih oblika ulaska na tržište rada nakon dovršenog obrazovanja, odnosno drugih

oblika pripravništva. Naime, oko 80% korisnika koji su anketirani u ovom istraživanju navodi da je ulazak u ovu

mjeru bio jedini način da nađu bilo kakav posao, odnosno steknu radno iskustvo. Taj nalaz se poklapa s

nalazima kvalitativnog istraživanja, koje je ukazalo na to da samo korisnici imaju dojam da se faktički više ne

može ući na tržište rada na bilo koji drugi način osim kroz ovu mjeru. Metodologija ove analize ne dopušta

donošenje do kraja čvrstih zaključaka u ovom smislu, ali svakako sugerira kako bi upravo to mogao biti

svojevrsni negativni učinak ove mjere na makro razini.

Kada su u pitanju korisnici, prostor za unapređenje ove mjere svakako postoji. Temeljem rezultata ovog

istraživanja on se može prepoznati u više aspekata: s jedne strane, svakako postoji prostor za unapređenje

84

razine informiranosti korisnika kako o procedurama tako i o samim ciljevima ove mjere. Tu prije svega treba

naglasiti kako je značajan broj korisnika ima očekivanja vezana uz ovu mjeru koja joj ne bi trebala biti

imanentna – a to je dobivanje zaposlenja nakon prestanka mjere kod istog poslodavca. Postojanje takvih

očekivanja sugerira da korisnici nisu ispravno informirani o ciljevima i svrsi ove mjere, pa su njihova očekivanja

bila nerealno visoka. Naravno, dio odgovornosti za tako visoka očekivanja snosi i medijski i politički prostor, koji

je baš vezano uz ovu mjeru igrao općenito značajnu ulogu kako u informiranju potencijalnih korisnika tako

vjerojatno i u podizanju njihovih očekivanja.

Kada su u pitanju poslodavci i njihova iskustva, valja naglasiti kako su i oni u velikoj većini vrlo zadovoljni ovom

mjerom, kako u njezinom dizajnu tako i u implementaciji. Samo šest poslodavaca smatra kako poslodavci

nemaju nikakve koristi od ove mjere, a poslodavci iz svih kategorija dominantno smatraju kako je ova mjera

posebno korisna za poslodavce poput njih. Glavne koristi poslodavaca koje proizlaze iz ove mjere su prije svega

vezane uz povećanje radne snage u određenom periodu te mogućnost produženog probnog roka, kako bi se

smanjio rizik pogrešnog odabira budućih zaposlenika. Sukladno tome, poslodavci su dominantno zadovoljni

kvalitetom korisnika i njihovim radnim doprinosom, što ima rezultira time da je tek manji broj poslodavaca bio

prisiljen prekinuti ugovora prije isteka roka zbog nezadovoljstva kvalitetom i radom korisnika. Oko 1/3

poslodavaca smatra da je kroz ovu mjeru ostvarila značajne financijske uštede, međutim tu vrstu koristi češće

imaju mikro poslodavci, što je važno za postizanje održivosti malih i novih poduzeća. Značajne financijske koristi

kao benefit ove mjere češće navode poslodavci iz privatnog i neprofitnog sektora. Ova mjera nije percipirana

od strane poslodavaca kao ona koja im je pomogla prebroditi ekonomsku krizu, no to je razumljivo s obzirom

da to i nije njezin cilj i svrha. Poslodavci sudjelovanje u ovoj mjeru doživljavaju i kao dio svog društveno

odgovornog poslovanja. Prijedlozi poslodavaca za unapređenje ove mjere primarno se odnose na njezin dizajn,

u smislu povećanja naknade za korisnike mjere, povećanje trajanja osposobljavanja ili ukidanje ograničenja u

broju osoba koje mogu ući u osposobljavanje. Tek u manjem dijelu primjedbe se odnose na implementaciju,

prije svega u smislu skraćivanja rokova za odobravanje zahtjeva.

85

7. Evaluacija Potpora za zapošljavanje

7.1 Profil nezaposlenih osoba korisnika mjere

Ponovno, da bi razumijevanje rezultata anketnih istraživanja na uzorku nezaposlenih osoba korisnika ove mjere

bilo potpuno, držimo korisnim prezentirati neke osnovne pokazatelje o socio-demografskim obilježjima

populacije korisnika u referentnom periodu.

Potpore za zapošljavanje su mjera namijenjena različitim ciljnim skupinama korisnika pa tako prema kriterijima

za ulazak u mjeru u uzorku razlikujemo pet skupina korisnika: dugotrajno nezaposlene osobe (45%), mlade

osobe bez radnog iskustva (37%), osobe starije od 50 godina (11%), osobe s invaliditetom (2%) te posebne

skupine nezaposlenih (5%). Treba napomenuti da su u same kriterije između ostalog uključena i neka

demografska obilježja (kao što su npr. dob i obrazovanje) te da su se tijekom referentnog perioda (2010. do

2013. godina) događale manje izmjene kriterija za ulazak u mjeru kod svake od navedenih ciljanih skupina

korisnika. (Detaljnije o izmjenama kriterija pogledati u dio o metodologiji istraživanja.).

S obzirom na inicijalnu heterogenost ciljnih skupina korisnika te izmjene kriterija za ulazak u mjeru pregled

osnovnih pokazatelja o socio-demografskim obilježjima bit će prikazan za svaku od pet skupina korisnika

zasebno.

U skupini dugotrajno nezaposlenih osoba nešto je više žena (54%) nego muškaraca (46%). Polovinu (51%) ovih

korisnika čine osobe u dobi od 31 do 50 godina, mlađih od 30 godina je 2/5 (44%) dok je starijih od 50 godina

tek 5%. Tri četvrtine dugotrajno nezaposlenih ima srednjoškolsko obrazovanje, bez srednjoškolskog

obrazovanja je njih 10%, a više ili visoko obrazovanje ima njih 15%. S obzirom na područje obrazovanja trećina

(36%) korisnika dolazi iz područja društveno-humanističkih znanosti i umjetnosti, a petina (22%) iz područja

inženjerstva, prerađivačka industrije, arhitekture. Dugotrajno nezaposlene osobe većinom (60%) nemaju djecu

mlađu od 18 godina, a žive u višečlanim kućanstvima sa četiri ili više članova (57%). Pri tome po petina živi u

kućanstvima s dva odnosno tri člana, trećina u kućanstvima s četiri člana te četvrtina u kućanstvima s pet i više

članova. Oko 17% dugotrajno nezaposlenih korisnika ocjenjuje da njihovo kućanstvo vrlo teško ili teško spaja

kraj s krajem, dodatnih 46% navodi da njihovo kućanstvo ima manje teškoće, dok 37% navodi da njihovo

kućanstvo nema financijskih teškoća. Oko ¼ korisnika među dugotrajno nezaposlenim osobama nema niti jedan

od pet indikatora materijalne deprivacije, a dodatnih oko 16% ima samo jedan. Gotovo 2/5 korisnika živi u

kućanstvima koja su izrazitije materijalno deprivirana, što znači da su u njihovom slučaju zabilježena tri ili više

kriterija materijalne deprivacije od korištenih 5.

Među mladim osobama bez radnog iskustva više je muškaraca (60%) nego žena (40%). Samo 2% korisnika

među mladim osobama bez radnog iskustva nema završeno srednjoškolsko obrazovanje, više od polovine (53%)

ima srednju školu, a 45% njih je sa višim i visokim obrazovanjem. Mlade osobe bez radnog iskustva dolaze

većinom iz područja društveno-humanističkih znanosti i umjetnosti (46%) te inženjerstva, prerađivačka

industrije, arhitekture (30%). Velika većina (85%) mladih osoba bez radnog iskustva nema djecu mlađu od 18

godina. Približno četvrtina ih živi u kućanstvima s dva (28%) odnosno tri člana (24%), a po petina u kućanstvima

s četiri (21%) odnosno pet i više članova kućanstva (19%). Većina (59%) mladih osoba bez radnog iskustva

86

navodi da njihovo kućanstvo nema financijskih teškoća, trećina (34%) ih navodi da njihovo kućanstvo ima manje

teškoće, a 7% ih ocjenjuje da njihovo kućanstvo vrlo teško ili teško spaja kraj s krajem. Oko 2/5 mladih osoba

bez radnog iskustva nema niti jedan od pet indikatora materijalne deprivacije, a samo jedan indikator ima

petina (19%) njih. Dodatna petina (22%) ima dva indikatora dok ih također petina (21%) živi u kućanstvima koja

su izrazitije materijalno deprivirana, što znači da su u njihovom slučaju zabilježena tri ili više kriterija

materijalne deprivacije od korištenih 5.

Kod osoba starijih od 50 godina više je muških korisnika (59%) nego ženskih (41%). Dvije trećine (67%) osoba

starijih od 50 godina ima srednju školu, a podjednak broj ih je bez srednje škole (17%) kao i sa višim i visokim

obrazovanjem (16%). Približno dvije petine (39%) osoba starijih od 50 godina dolazi iz područja društveno-

humanističkih znanosti i umjetnosti, a nešto više od četvrtine njih (28%) iz inženjerstva, prerađivačka industrije,

arhitekture. Osobe starije od 50 godina većinom (92%) nemaju djecu mlađu od 18 godina. Trećina njih (32%)

živi u dvočlanim kućanstvima, četvrtina (25%) u tročlanim kućanstvima, a po petina u kućanstvima s četiri (19%)

odnosno pet i više članova (21%). U samačkim kućanstvima živi 4% osoba starijih od 50 godina. Oko petine

(19%) osoba starijih od 50 godina ocjenjuje da njihovo kućanstvo vrlo teško ili teško spaja kraj s krajem, gotovo

polovina (49%) navodi da njihovo kućanstvo ima manje teškoće, dok ih trećina (32%) navodi da njihovo

kućanstvo nema financijskih teškoća. Nešto manje od trećine (30%) osoba starijih od 50 godina nema niti jedan

od pet indikatora materijalne deprivacije, a samo jedan indikator ima 15% njih. Gotovo dvije petine njih (38%)

živi u kućanstvima koja su izrazitije materijalno deprivirana, tj. zabilježena su tri ili više kriterija materijalne

deprivacije od korištenih 5.

Među osobama s invaliditetom više je muškaraca (62%) nego žena (38%). Oko 2/5 (41%) osoba s invaliditetom

mlađe je od 30 godina, nešto manje od polovine (48%) je u dobi od 31 do 50 godina, a starijih od 50 godina je

11%. Velika većina (81%) osoba s invaliditetom ima završenu srednju školu, samo 2% ih je bez završene srednje

škole, a onih s višim i visokim obrazovanjem ima 17%. Više od polovine (53%) osoba s invaliditetom prema

području obrazovanja dolazi iz društveno-humanističkih znanosti dok ih je 14% iz inženjerstva, prerađivačka

industrije, arhitekture. Približno ¾ osoba s invaliditetom (73%) nema djecu mlađu od 18 godina. Po četvrtina

njih živi u kućanstvima s dva člana (25%), tri člana (23%) odnosno četiri člana (28%) dok ih u jednočlanim

kućanstvima živi 10%, a u kućanstvima s pet i više članova 15%. Četvrtina (25%) osoba s invaliditetom ocjenjuje

da njihovo kućanstvo vrlo teško ili teško spaja kraj s krajem, više od dvije petine (43%) navodi da njihovo

kućanstvo ima manje teškoće, dok ih trećina (33%) navodi da njihovo kućanstvo nema financijskih teškoća.

Nešto manje od četvrtine (23%) osoba s invaliditetom nema niti jedan od pet indikatora materijalne

deprivacije, a samo jedan indikator ima 18% njih. Četvrtina njih ima dva indikatora. Više od trećine (36%) ih živi

u kućanstvima koja su izrazitije materijalno deprivirana (zabilježena su tri ili više kriterija materijalne deprivacije

od korištenih 5).

U posebnim skupinama nezaposlenih većinu čine muškarci (71%) dok je žena 29%. Oko petine (19%) korisnika iz

posebnih skupina nezaposlenih ima manje od 30 godina, više od 2/3 (68%) njih je između 31 i 50 godina dok je

starijih od 50 godina 13%. Bez srednjoškolskog obrazovanja u posebnim skupinama nezaposlenih je 17%,

srednju školu ima njih 71%, a više i visoko obrazovanje 12% korisnika. Nešto manje od 2/5 korisnika (38%) iz

posebnih skupina nezaposlenih prema obrazovnom području dolazi iz inženjerstva, prerađivačka industrije,

arhitekture, iz područja usluga ih je gotovo trećina (31%), a iz područja društveno-humanističkih znanosti i

umjetnosti nešto manje od četvrtine (23%). Polovina (52%) korisnika iz posebnih skupina nezaposlenih ima

djecu mlađu od 18 godina. Većina (38%) ih živi u kućanstvima s pet i više članova, a najmanje njih (5%) u

jednočlanim kućanstvima. Po petina korisnika iz posebnih skupina nezaposlenih živi u kućanstvima s dva (19%)

87

odnosno tri člana (21%) dok 17% njih živi u kućanstvima s četiri člana. Oko 14% korisnika iz posebnih skupina

nezaposlenih ocjenjuje da njihovo kućanstvo vrlo teško ili teško spaja kraj s krajem, trećina (31%) navodi da

njihovo kućanstvo ima manje teškoće, dok ih više od polovine (54%) navodi da njihovo kućanstvo nema

financijskih teškoća. Više od 2/5 korisnika iz posebnih skupina nezaposlenih nema niti jedan od pet indikatora

materijalne deprivacije, a samo jedan indikator ima 19% njih. Oko trećine (31%) ih živi u kućanstvima koja su

izrazitije materijalno deprivirana, što znači da su u njihovom slučaju zabilježena tri ili više kriterija materijalne

deprivacije od korištenih 5.

Tablica Potpore 1 – Profil korisnika

Ukupno

Ciljane skupine

Posebne skupine

nezaposlenih

Osobe starije od

50 godina

Osobe s invaliditetom

Mladi bez iskustva

Dugotrajno nezaposlene osobe

Godina

2010 16% 9% 13% 10% 18% 17%

2011 17% 8% 15% 26% 21% 15%

2012 22% 22% 28% 25% 24% 19%

2013 44% 62% 43% 40% 36% 49%


Do 6 mj. 31% 20% 23% 31% 70% 2%

6 do 12 mj. 24% 34% 26% 17% 16% 29%

Više od 12 mj. 46% 46% 51% 53% 14% 69%

Spol Muškarci 54% 76% 54% 73% 60% 46%

Žene 46% 24% 46% 27% 40% 54%

Dob

Do 30 godina 58% 16% 40% 100% 44%

30 do 39 godina 15% 24% 36% 28%

40 do 49 godina 13% 45% 11% 22%

50 i više 14% 15% 100% 12% 5%

Obrazovanje - nivo 1

(0) Bez škole i nezavršena osnovna škola

1% 3% 1%

(1) Završena osnovna škola

6% 16% 14% 9%

(2) Srednja škola 66% 72% 67% 76% 54% 75%

(3) Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola

8% 6% 7% 11% 11% 6%

(4) Fakultet, akademija, magisterij, doktorat

19% 5% 9% 13% 35% 9%


Samac 39% 24% 2% 57% 60% 32%

U braku \ izvanbračnoj zajednici

56% 75% 85% 36% 39% 63%

Razveden\a 4% 1% 8% 4% 1% 5%

Udovac\ica 1% 5% 2% 0%

Vlastita djeca do 18 god

Nema djece te dobi 73% 46% 92% 73% 86% 61%

Ima djece te dobi 27% 54% 8% 27% 14% 39%


Jedan 5% 7% 3% 10% 7% 3%

Dva 20% 13% 31% 22% 21% 18%

Tri 23% 19% 24% 23% 23% 24%

Četiri 26% 23% 24% 27% 23% 28%

Pet i više 26% 38% 18% 17% 26% 27%

88

Ukupno Posebne skupine

nezaposlenih

Osobe starije od 50

godina


Mladi bez

iskustva

Dugotrajno nezaposlene

osobe


U kući \ stanu za koje otplaćujemo kredit

9% 10% 11% 2% 10% 8%

U vlastitoj kući \ stanu 72% 67% 75% 70% 71% 73%

Podstanari smo u tuđem stanu ili kući

9% 11% 8% 7% 11% 9%

Živimo u tuđem stanu \ kući (roditelja, rodbine, nekog drugog)

8% 10% 6% 18% 6% 10%

Socijalni stan \ stan ustupljen na korištenje od strane grada

1% 2% 2% 2% 1%


Smještaj uopće nije adekvatan za Vašu obitelj

2% 4% 1% 2% 2%

Smještaj je uglavnom neadekvatan za Vašu obitelj

3% 2% 3% 3% 2% 3%

Ni dobar ni loš, osrednji smještaj

11% 7% 8% 12% 10% 13%

Smještaj je uglavnom adekvatan za Vašu obitelj

37% 52% 40% 36% 31% 40%

Smještaj je potpuno adekvatan za Vašu obitelj

46% 35% 48% 50% 52% 42%

Prihodi kućanstva

Do 4000 kn 16% 10% 17% 25% 12% 19%

Od 4001 do 7000 kn 23% 23% 28% 32% 15% 29%

Od 7001 do 10000 kn 21% 25% 25% 18% 23% 17%

Više od 10000 kn 15% 11% 5% 10% 23% 11%

Bez odgovora 25% 30% 25% 15% 28% 24%


0 29% 38% 30% 25% 31% 27%

1 16% 19% 15% 16% 17% 15%

2 23% 14% 21% 27% 27% 20%

3 20% 23% 21% 17% 16% 22%

4 8% 2% 10% 12% 7% 10%

5 4% 4% 4% 2% 1% 5%

Za početak, odaberite tvrdnju koja se najviše odnosi na financijsku situaciju Vašeg tadašnjeg kućanstva, neposredno prije nego što ste počeli sudjelovati u mjeri Potpore za zapošljavanje.

Jedva smo spajali kraj s krajem iz mjeseca u mjesec

25% 29% 40% 21% 13% 31%

Ponekad smo imali financijske teškoće

34% 42% 34% 53% 30% 37%

Imali smo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove.

35% 25% 25% 24% 43% 31%

Imali smo dovoljno novca za podmirenje troškova i uspijevali uštedjeti

6% 4% 1% 3% 14% 1%


Jedva spajamo kraj s krajem iz mjeseca u mjesec

15% 12% 18% 21% 8% 20%

Ponekad imamo financijske teškoće

43% 36% 49% 42% 40% 45%

Imamo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove

34% 48% 33% 29% 38% 31%


7% 4% 8% 14% 4%

Regija

Zagreb i okolica 26% 15% 27% 34% 35% 19%

Sjeverna Hrvatska 19% 22% 19% 23% 17% 20%

Slavonija 18% 8% 18% 9% 14% 22%

Lika i Banovina 7% 6% 10% 6% 9%

Hrvatsko primorje i Istra 11% 27% 16% 14% 9% 10%

Dalmacija 19% 28% 14% 10% 18% 20%

89


Poslodavci korisnici potpora za zapošljavanje između 2010. i 2013. godine gotovo isključivo su poduzeća u

privatnom vlasništvu. Od svih korisnika potpora na ovaj tip poduzeća otpada njih 98%. U 60% slučajeva potpore

su koristila trgovačka društva, u 39% obrti, zadruge, i slobodna zanimanja, a u svega 1% slučajeva javne službe.

Najveći broj korisnika potpora, nešto manje od četvrtine njih (23%) dolazi iz sektora trgovine na veliko i malo,

njih 21% bavi se stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima, 17% industrijskim djelatnostima, a 7%

građevinarstvom.

Najveći broj korisnika (80%) ove mjere aktivne politike zapošljavanja ulazi u kategoriju mikro poslodavaca, tj.

zapošljava do 10 zaposlenika. Među korisnicima mjere 15% je malih poslodavaca (do 10 zaposlenih), dok je

srednjih poslodavaca (do 250 zaposlenih) 4%, a velikih poslodavaca oko 1%. Dakle, po ovom kriteriju, struktura

korisnika mjere u grubo prati strukturu poduzeća u Republici Hrvatskoj.

Ova mjera se koristi u manje obimu, 70% poslodavaca koristi ju za jednu osobu, a njih 18% za dvije. Tri četvrtine

mikroposlodavaca zapošljava 1 osobu preko mjere, a mali poslodavci u više od polovice slučajeva zapošljavaju

više od jedne osobe putem mjere.

Tablica Potpore 2 – Broj osoba uzetih u mjeru prema veličini poslodavca

Veličina poslodavca Ukupno

do 10 - Mikro poslodavac do 50 - Mali poslodavac do 250 - Srednji

poslodavac Veliki i makro poslodavac N %

N % N % N % N %

Jedan 130 75% 14 43% 3 38% 1 50% 147 69%

Dva 25 14% 13 39% 1 16% 39 18%

Tri do deset 18 11% 6 18% 2 31% 27 12%

11 do 20 1 11% 1 0%

21 do 50 1 3% 1 0%

51 do 100 1 54% 1 0%

Ukupno 173 100% 32 100% 8 100% 2 100% 215 100%

U pogledu regionalne distribucije, među korisnicima potpora za zapošljavanje najviše je poduzeća iz Zagreba i

okolice te Slavonije. Od svih korisnika iz Zagreba ih je 27%, a iz Slavonije 21%. Nakon toga slijede korisnici mjere

iz Dalmacije (19%). Manji broj korisnika potpora za zapošljavanje dolazi iz Sjeverne Hrvatske (14%), Hrvatskog

primorja i Istre (12%) te iz Like i Banovine (7%).

Najveći broj poduzeća, gotovo polovica od svih korisnika ove mjere (48%) u referentnom periodu koristili su

potpore za zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba. Potpore za mlade bez iskustva koristilo je 32% svih

korisnika ove mjere. Potpore za ostale ciljne grupe korištene su u mnogo manjem broju slučajeva. Tako je

potpore za zapošljavanje osoba starijih od 50 godina koristilo 12% korisnika ove mjere, potpore za

zapošljavanje posebnih skupina nezaposlenih 7%, a potpore za zapošljavanje osoba s invaliditetom 1%

poduzeća.

Najviše poslodavaca (71%) korisnika potpora za zapošljavanje posredstvom potpora u referentnom periodu

zaposlio je jednu osobu. Dvije osobe zaposlilo je nešto manje od jedne petine (19,3%) korisnika ove mjere. Tri

osobe zaposlilo je 5% korisnika, četiri osobe 1,5% korisnika, a 5 i više osoba nešto manje od 3% korisnika

potpora za zapošljavanje.

90

Točno polovica svih korisnika ove mjere je u proteklih pet godina povećao broj zaposlenih, 37% je zadržao broj

zaposlenih jednak kao i prije pet godina, a 13% smanjilo. Tijekom proteklih godina 41% korisnika potpora za

zapošljavanje imalo je problema s pronalaskom adekvatne radne snage, 38% nije imalo problema s

pronalaskom adekvatne radne snage, dok 21% korisnika ove mjere nije zapošljavalo.

7.3. Radno iskustvo i traženje posla prije ulaska u mjeru

Velika većina korisnika (83%) navodi da su i prije nego što su odabrani za ovu vrstu mjere sami aktivno tražili

posao, pri čemu su kategorije posebne skupine nezaposlenih (75%) te mladi bez iskustva (76%) nešto manje

aktivnije od ostalih kategorija (prosjek 89%). Među korisnicima potpora za zapošljavanje nešto manje od petine

(16% na ukupnom uzorku) se, u mjesecu koji je prethodio uključivanju u istu, javilo na više od deset oglasa ili

natječaja odnosno poslalo više od deset životopisa, a dodatnih 38% (34% na ukupnom uzorku) je to učinilo tri

do deset puta. U navedenom razdoblju od mjesec dana prije ulaska u mjeru, 37% (34%) korisnika mjere je otišlo

na barem jedan razgovor za posao.

Tablica Potpore 3 - Indikatori intenziteta traženja posla 30 dana prije ulaska u mjeru

Cijeli uzorak

Aktivno tražili posao mjesec dana prije početka mjere 83%

Javili se na 3 ili više natječaja u mjesecu prije početka mjere 34%

Javili se na više od 10 natječaja u mjesecu prije početka mjere 16%

Bili na barem jednom razgovoru za posao u mjesecu prije početka mjere 34%


U prosjeku korisnici su koristili oko tri (3,2) od 11 ponuđenih kanala za traženje posla u mjesecu koji je

prethodio početku sudjelovanja u mjeri. 30% korisnika (25% na ukupnom uzorku) koristilo je samo jedan ili dva

kanala za traženje posla, dok je veliki broj kanala (šest i više) koristilo oko 20% korisnika (17% na ukupnom

uzorku). Od izvora informacija o ponudi posla, korisnici ove mjere su najčešće koristili društvene izvore

informacija – obitelj, prijatelje i poznanike (62%), Internet stranice HZZ-a (60%) i ostale internetske burze

poslova (posao.hr, moj-posao.net i sl. - 54%) te su se javljali na oglase za posao koje su im preporučali njihovi

savjetnici (51%). Korisnici koji su koristili mali broj izvora informacija o ponudi poslova (1 ili 2) u pravilu se

oslanjaju na raspitivanje putem obitelji, prijatelja i poznanika te pregledavanje Internetskih stranica, kako HZZ-

a, tako i ostalih specijaliziranih poslovnih stranica. Oni koji koriste osrednji broj izvora (3 ili 4) imaju sličnu

strategiju u potrazi za poslom pa se tako najčešće raspituju u vlastitim društvenim krugovima, zatim putem

Internetskih stranica HZZ-a, ali i javljajući se na oglase koje im preporučaju njihovi savjetnici.

91

Tablica Potpore 4 - Načini traženja posla (moguće više odgovora)

Cijeli

uzorak

Broj ispitanika 628

Nije aktivno tražio posao 17%

Raspitivao\la sam se kod obitelji, prijatelja i poznanika 52%

Pregledavao\la sam oglase na Internet stranicama HZZ-a 50%

Pretraživao\la sam oglase za posao na Internet stranicama (npr. posao.hr, moj-posao.net, Njuškalo.hr, Narodne novine)

45%








Preko agencija za privremeno zapošljavanje (npr. Electus, Adecco i sl.) ili preko agencija za posredovanje u zapošljavanju

3%

Na neki drugi način 1%


poslova u periodu prije ulaska u mjeru potpore za zapošljavanje nezaposlenih, korisnike klasificirali u pet

skupina prema intenzitetu i pristupu u traženju posla.

Iz tablice je vidljivo da 27% korisnika potpora za zapošljavanje SOR-a u mjesecu prije ulaska u mjeru nije uopće

aktivno tražilo posao (bilo da su sami to izjavili bilo da su izjavili da su tražili posao ali se nisu javili niti na jedan

natječaj), oko 23% je imalo nizak intenzitet traženja posla, odnosno, javili su se na mali broj natječaja, svega

jedan do dva. Oko ¼ korisnika je pokazalo osrednji intenzitet u traženju posla, što znači da su poslali tri do pet

prijava u mjesec dana prije ulaska u mjeru, dok je preostalih oko 26% intenzivno tražilo posao. Korisnici koji su

intenzivno tražili posao dodatno su podijeljeni s obzirom na to koliko različitih kanala informacija o ponudi

posla su koristili. Oni koji su koristili do pet kanala klasificirani su u skupinu visokog intenziteta traženja posla

(13% uzorka) a oni koji su koristili pet i više izvora informacija o ponudi posla klasificirani su kao vrlo visoki

intenzitet traženja posla (13% uzorka). Vrlo visoki intenzitet traženja posla češće pokazuju osobe koje su se u

mjeru potpore za zapošljavanje uključile kroz kategorije osoba s invaliditetom (17%), dugotrajno nezaposlenih

osoba (16%) te mladih bez iskustva (12%).

Tablica Potpore 5 – Segmentacija korisnika prema intenzitetu traženja posla

Cijeli

uzorak

Broj ispitanika 628






92

Tablica Potpore 6 – Segmentacija korisnika prema intenzitetu traženja posla – prema ciljanim skupinama

Ukupan uzorak

Ciljane skupine

Posebne skupine

nezaposlenih

Osobe starije od 50 godina

Osobe s invaliditeto

m

Mladi bez iskustva


osobe

Broj ispitanika 628 50 62 42 224 250

Nisu aktivno tražili posao 27% 44% 27% 20% 32% 21%

Nizak intenzitet traženja posla 23% 25% 24% 21% 19% 26%

Osrednji intenzitet traženja posla

24% 17% 22% 22% 24% 26%

Visok intenzitet traženja posla 13% 10% 23% 20% 12% 12%

Vrlo visok intenzitet traženja posla

13% 5% 4% 17% 12% 16%

Većini ispitanika (66%) sudjelovanje u ovoj mjeri nije bilo prvo poslovno iskustvo, pri čemu očekivane iznimke

nalazimo među mlađima od 30 godina, te ispitanicima višeg i visokog obrazovanja gdje 51% prvih i 44% drugih

navodi da im je sudjelovanje u mjeri bilo prvo radno iskustvo. Od ispitanika koji su ranije bili zaposleni, svega

18% njih je bilo zaposleno kod poslodavca kod kojeg su odradili i mjeru, a najčešće preko ugovora na određeno

(34%) vlastitog studentskog ugovora (24%) ili ugovora na neodređeno (22%).

Prikupljeni podaci sugeriraju da korisnici potpora za zapošljavanje većinom nisu dodatno ulagali u vlastito

obrazovanja pa je tako manje od trećine (27%) istih u zadnjih 5 godina išlo na edukacije, tečajeve ili seminare

koji nisu vezani u HZZ ili njihovo redovito obrazovanje, pri čemu je najčešće riječ o korisnicima kategorije „mladi

bez iskustva“. Ispitanici koji jesu išli na određene edukacije, najčešće su odlazili na edukacije vezane uz njihovu

struku (39%), stručno osposobljavanje ili prekvalifikacije (27%) te tečajeve jezika (26%) i informatičke tečajeve

(23%).

7.4. Ulazak u mjeru i motivacija korisnika Ukupno je 27% korisnika ove mjere navelo da su u mjeru ušli na način da ih je savjetnik Zavoda obavijestio o

tome da se nudi taj posao i da imaju uvjete za mjeru. Kod 6% uzorka to je bio isključivi način ulaska u mjeru. U

oko 8% slučajeva, samoinicijativno javljanje na natječaj je bio presudno, od toga, u 4% slučajeva se radio o

javljanju na oglas poslodavca kojeg jesu poznavali od ranije, te također u 4% slučajeva se radilo o javljanju na

oglas poslodavca kojeg nisu poznavali od ranije. Točno trećina, 33% njih navodi da je poslodavac za taj posao

odlučio uzeti upravo njih, i prije nego je raspisan natječaj putem HZZ-a. U 17% slučajeva budući korisnik mjere

je sam poslodavci rekao da ima uvjere za korištenje mjere, te je predložio poslodavcu korištenje mjere, dok je u

31% situacija bila obrnuta, i poslodavac je bio taj koji je sufinanciranoj osobi predložio da počne raditi taj posao

uz tu mjeru.

Na osnovu ovih pokazatelja računat je mrtvi teret, koji se dakle prije svega očituje u udjelu korisnika koji navode

da ih je poslodavac namjeravao zaposliti na tom radnom mjestu i prije nego je za njega službeno objavljen

natječaj putem HZZ-a, udjelu onih koji su poslodavca poznavali i ranije te kod kojih savjetnik Zavoda nije imao

nikakvu ulogu u informiranju nezaposlene osobe o tom konkretnom radnom mjestu. Prema ovim kriterijima,

mrtvi teret iznosi 17%. On je najviši kod osoba starijih od 50 godina (21%), te mladih bez iskustva (22%) dok kod

podskupine dugotrajno nezaposlenih na razini od 12%. Tome treba pridodati i 3,5% onih koji su mjeru iskoristili

tako da su se kod poslodavca zaposlili na način da su ga zamolili da ih poslodavac zaposli jer imaju pravo na

mjeru, iako, kako navode, poslodavac uopće nije planirao zapošljavanje. Češće se radi o osobama starijima od

93

50 godina, a nalazi iz kvalitativnog istraživanja dopunjuju ovaj nalaz primjerima osoba koje su na ovaj način

koristile mjeru radi premošćivanja potrebnog staža do mirovine (ovakvi motivi doduše navode na to da se takve

situacije ne gledaju nužno mrtvim teretom, iako nisu primarni cilj mjere). Dodatnu validaciju indicije mrtvog

tereta predstavljaju i interni podaci Zavoda o tome da 50% osoba za koje nisu prihvaćene potpore za

zapošljavanje nakon toga ipak bude zaposleno kod poslodavca koji je tražio potporu.

Ukupno gledajući, među motivima za uključivanje u mjeru dominiraju oni koji se odnose na aktivaciju (da ne

sjedim kod kuće) i financijska korist. Drugu skupinu motiva čine oni koji se odnose na stjecanje potrebnih

vještina za uključivanje u svijet rada.

Tablica Potpore 7 – Motivacija za uključivanje u mjeru

Uopće se ne

odnosi na

mene

Uglavnom se ne

odnosi na mene



U

potpunosti se odnosi na mene

TOP2 (4 + 5)

Zbog financijske koristi 6% 3% 10% 29% 53% 82%

Da nisam bez posla („da ne sjedim kod kuće“) 13% 6% 11% 25% 45% 70%

Da se nakon mjere zaposlim kod tog poslodavca 9% 7% 17% 33% 34% 67%

Da naučim nešto i steknem iskustvo u svom zanimanju / struci 12% 9% 16% 28% 36% 64%

Da dobijem mogućnost raditi posao koji nije neprijavljen (koji nije „na crno“)

22% 7% 13% 24% 35% 59%

To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije nisam ni mogao/la dobiti posao

14% 11% 17% 26% 32% 58%

Da steknem korisna poznanstva 13% 11% 21% 33% 22% 55%

Općenito, da steknem neko radno iskustvo, naučim se „kulturi rada“ 19% 10% 17% 29% 25% 54%


29% 13% 17% 18% 23% 41%

Da ispunim preostale uvjete za mirovinu (da imam dovoljno mirovinskog staža)

42% 8% 13% 17% 19% 36%

Mlade osobe bez radnog iskustva

Tablica Potpore 8 – Motivacija za uključivanje u mjeru – mlade osobe bez radnog iskustva


Uglavnom se ne

odnosi na mene

Niti se odnosi, niti

ne


U potpunosti se odnosi na mene

TOP2

Da naučim nešto i steknem iskustvo u svom zanimanju / struci

9% 5% 14% 30% 42% 72%


Općenito, da steknem neko radno iskustvo, naučim se „kulturi rada“

14% 4% 18% 39% 25% 64%



12% 7% 24% 31% 25% 56%

Da nisam bez posla („da ne sjedim kod kuće“)

21% 8% 18% 27% 26% 53%


28% 9% 19% 22% 23% 45%


35% 7% 20% 20% 18% 38%

94

To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije nisam ni mogao / la dobiti posao

24% 15% 25% 18% 18% 36%

Mlade osobe ovu mjeru vide priliku koja im može dati iskustvo u njihovom zanimanju, odnosno struci, a što je

istaknulo gotovo ¾ njih. Također 2/3 njih mjeru vide kao priliku da steknu općenito radno iskustvo i nauče se

„kulturi rada“. Među značajnijim motiva je i financijska korist što je istaknulo 66% njih. Više od polovice (56%)

ih je očekivalo da će se nakon mjere zaposliti kod tog poslodavca. Zanimljivo, gotovo 40% korisnika ove mjere

misli da im mjera nije bila nužna za zapošljavanje, odnosno da bi se zaposlili i bez nje.

U ciljanoj skupini „Mladi bez iskustva“ je 63% onih koji su naveli da im je to bilo prvo plaćeno radno iskustvo, i

da prije toga nisu radili plaćene poslove, dok je među njima i 37% onih kojima to nije bilo prvo plaćeno radno

iskustvo. Iz informacije o tome jesu li mjesec dana prije ulaska u mjeru ostvarivali neki dohodak ili honorar od

plaćenog posla, vidimo da ih je 30% tada imali neki dohodak, dakle, stjecali su radno iskustvo, i to 17% njih

radilo preko studentskog ugovora, 5% preko ugovora o djelu, a 4% na crno.

Ovi podaci sugeriraju da je prema indikatoru prethodne zaposlenosti, dakle ne nedostatka radnog iskustva,

„ubiranje vrhnja“ kod ove mjere na razini između 17% (u mjesecu prije ulaska u mjeru rade preko studentskog

ugovora) i 30% (ukupan broj mladih koji imaju dohodak prije ulaska u mjeru) - odnosno toliko je mladih osoba

bez radnog iskustva koje su koristile ovu mjeru, a kojima ona možda nije bila nužna da bi se zaposlili, odnosno

kod tog dijela korisnika mjera nije ostvarila svoj cilj da se zaposli manje zapošljiva osoba.

Među indikatorima koji se mogu interpretirati u kontekstu ubiranja vrhnja kod mladih osoba bez iskustva, a

odnose se na proceduru ulaska u mjeru, i kod ove mjere, mogu se interpretirati oni indikatori koji govore o

samopouzdanju korisnika da bi radno mjesto dobili i bez mjere, odnosno da bi dobili priliku stjecanja radnog

iskustva i da nije bilo mjere. Prema tom kriteriju, nešto manje od trećine korisnika smatra da bi moglo pronaći

zadovoljavajući posao i bez sudjelovanja u ovoj mjeri, a 12% njih misli da su propustili dobre prilike za drugi

posao dok su bili u mjeri

Tablica Potpore 11 – Stavovi korisnika o ulasku u zaposlenje bez korištenja mjere – mlade osobe bez iskustva


Uglavnom se ne

odnosi na mene


ne



TOP2 (4+5)

I da nisam radio/la taj posao, tj. sudjelovao/la u toj mjeri mogao/la bih si pronaći zadovoljavajući posao

13% 12% 44% 22% 9% 31%

Mislim da sam propustio/dobre prilike za drugi posao dok sam bio/la na tom poslu, tj. u toj mjeri

42% 14% 32% 7% 5% 12%

Na osnovu oba navedena stava izračunat je intenzitet ubiranja vrhnja mjeren na ovaj način, a rezultati upućuju

na to da je, strogo gledajući, među mladima bez iskustva 6% onih čije samopouzdanje upućuje na to da bi se

zaposlili i bez ove mjere, među dugotrajno nezaposlenih osobama 7% njih, a među osobama starijima od 50

godina 3% onih koji su sigurni da bi se zaposlili i bez mjere.

95

Tablica Potpore 12 – Intenzitet samopouzdanja o ulasku u zaposlenje bez korištenja mjere

Svi Osobe starije od 50 godina Mladi bez iskustva Dugotrajno

nezaposlene osobe

Broj indikatora N % N % N % N %

0 422 67% 53 77% 144 63% 192 68%

1 168 27% 14 20% 71 31% 72 25%

2 38 6% 2 3% 14 6% 20 7%

Ukupno 628 100% 69 100% 229 100% 284 100%

Dugotrajno nezaposleni

Dugotrajno nezaposlene osobe su najaktivnije osobe u traženju posla – 28% ih ima visok intenzitet traženja

posla. U prosjeku su koristili najviše kanala traženja posla. Njima je zbilja stalo do toga da dobiju posao. Najviše

iz financijskih razloga što im je na prvom mjestu, do također i radi aktivacije što je istaknulo 80% njih. Velika

većina njih je očekivala i da se zaposli kod poslodavca.

Tablica Potpore 13 – Motivacija za uključivanje u mjeru – dugotrajno nezaposlene osobe

Uopće se ne

odnosi na

mene

Uglavnom se ne odnosi

na mene


Uglavnom se

odnosi na

mene


na mene

TOP 2 (4+5)

Prosjek Standardna devijacija

Zbog financijske koristi 4% 2% 2% 27% 65% 92% 4,5 0,93


9% 4% 7% 26% 54% 80% 4,1 1,246


9% 7% 11% 35% 38% 73% 3,9 1,248


14% 7% 9% 25% 46% 71% 3,8 1,429

To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije nisam ni mogao ? la dobiti posao

10% 8% 12% 31% 39% 70% 3,8 1,307

Da naučim nešto i steknem iskustvo u svom zanimanju ? struci

13% 9% 15% 26% 37% 63% 3,6 1,395

Da steknem korisna poznanstva

15% 10% 18% 34% 23% 57% 3,4 1,344


21% 10% 15% 24% 29% 53% 3,3 1,514


28% 14% 15% 17% 26% 43% 3 1,578


44% 8% 12% 17% 19% 36% 2,6 1,612

96


Tablica Potpore 14 – Motivacija za uključivanje u mjeru – osobe starije od 5o godina


Uglavnom se ne

odnosi na mene


ne



TOP2



13% 6% 11% 25% 45% 70%


9% 7% 17% 33% 34% 67%

Da naučim nešto i steknem iskustvo u svom zanimanju ? struci

12% 9% 16% 28% 36% 64%


22% 7% 13% 24% 35% 59%

To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije nisam ni mogao ? la dobiti posao

14% 11% 17% 26% 32% 58%



19% 10% 17% 29% 25% 54%


29% 13% 17% 18% 23% 41%


42% 8% 13% 17% 19% 36%

Starijim osobama je također najvažnija bila financijska korist, aktivacija, a 67% njih je očekivalo i da će se nakon

mjere zaposliti kod poslodavca.


Korisnici potpora za zapošljavanje su zadovoljni svi aspektima posla. Visokih 78% navelo je da su uglavnom ili u

potpunosti bili zadovoljni samim poslom koji su obavljali, a po 73% njih su naveli da su bili zadovoljni

atmosferom i međuljudskim odnosima, radnim vremenom i korektnim odnosom poslodavaca prema njima.

Visokih 67%-68% su naveli da su bili zadovoljni i mogućnostima da steknu iskustvo i / ili nauče konkretna

znanja i vještine u njihovoj struci ili zanimanju, odnosno općenito mogućnostima za stjecanje novih znanja,

vještina, radnog iskustva. Više od polovice, 57% ih je bilo zadovoljno i opterećenjem (količinom posla,

odgovornošću i sl.) u odnosu na novac koji su dobivali za svoj rad, a isto toliko i iznosom novca koji su dobivali

za taj posao. Najmanje su zadovoljni mogućnostima usavršavanja i dodatne edukacije, što je istaknulo 22%

korisnika, no čak ih je 47% zadovoljno i s ovim.

97

Tablica Potpore 15 – Zadovoljstvo poslom

Uopće nisam bio/la

zadovoljan/na

Uglavnom nisam bio/la

zadovoljan/na

Osrednje

zadovoljan/na

Uglavnom sam bio/la zadovoljan

/na

Bio/la sam u

potpunosti

zadovoljan/na

TOP2 (4+5)

Prosjek

Standardna

devijacija

Samim poslom koji ste obavljali 3% 4% 16% 43% 35% 78% 4 0,942


6% 4% 17% 31% 42% 73% 4 1,136

Radnim vremenom 6% 5% 16% 34% 39% 73% 3,9 1,152


7% 3% 16% 27% 46% 73% 4 1,191

Mogućnošću da steknete iskustvo i / ili naučite konkretna znanja i vještine u Vašoj struci ili zanimanju

6% 7% 19% 34% 34% 68% 3,8 1,143


5% 5% 23% 33% 34% 67% 3,9 1,108


8% 8% 17% 26% 41% 67% 3,8 1,278


9% 11% 24% 33% 24% 57% 3,5 1,216


9% 8% 25% 33% 24% 57% 3,6 1,198


12% 10% 31% 24% 23% 47% 3,4 1,279

Na mjerenim aspektima zadovoljstva poslom provedena je faktorska analiza u svrhu provjere izdvajaju li se

različite dimenzije zadovoljstva poslom, no utvrđeno je samo jedan faktor, odnosno nepostojanje različitih

dimenzija. Stoga je od svih testiranih tvrdnji kreirana kompozitna varijabla, s prosječnom vrijednošću od 3,8

koja govori o visokom zadovoljstvu poslom koji su obavljali korisnici ove mjere. Jedina utvrđena razlika u

prosječnom ocjeni na ovako kreiranoj skali zadovoljstva poslom je ona koja se odnosi na manje zadovoljstvo

poslom osoba sa završenom osnovnom školom (3,5) i osoba koje su u evidenciji Zavoda bile duže od 3 godine

(3,6).

Nema posebnih razlika u zadovoljstvu poslom između različitih podskupina ove mjere, s izuzetkom kritičnosti

mladih osoba spram posla koji su obavljali te atmosfere i međuljudskih odnosa, te istaknutim zadovoljstvom

starijih osoba radnim vremenom.

98

Tablica Potpore 16 – Zadovoljstvo korisnika uvjetima rada

Ciljane skupine

Posebne skupine

nezaposlenih



Mladi bez iskustva

Dugotrajano nezaposlene

osobe

Samim poslom koji ste obavljali

4,2 4,3 4,1 3,9 4,1


4,2 4,2 4,1 3,8 4,0


4,0 3,5 3,8 4,0 3,8


3,5 3,1 3,4 3,5 3,3

Radnim vremenom 4,1 4,3 3,8 3,9 3,9


4,3 4,2 4,0 3,9 4,0


3,9 4,0 3,5 3,9 3,8


3,6 3,7 3,4 3,4 3,5


3,7 3,7 3,4 3,4 3,6


3,7 3,7 3,6 4,0 3,8

Zadovoljstvu korisnika ove mjere sigurno pridonosi i činjenica da su u velikom broju slučajeva radili poslove

svoje struke. Tako je 88% njih navelo da su radili stručne poslove, od čega 47% uglavnom ili veliku većinu

vremena stručne. Dodanih 67% korisnika mjere navodi da nikada nisu obavljali poslove koji nisu bili previđeni

opisom radnog mjesta, a 94% njih da se poslodavac prema njima nije ponašao drugačije nego prema

zaposlenicima koji nisu bili zaposleni preko ove mjere.

Među odgovorima 5% korisnika mjere koji su naveli da su se prema njima ponašali drugačije, navedeni su

sljedeći negativni primjeri odnosa poslodavca prema sufinanciranim osobama:

Osjećaj manje vrijednosti

Iskorištavanje, obavljanje tuđeg posla

Neprofesionalna komunikacija ili loš odnos u poduzeću

Omalovažavanje, manje vrijedni zaposlenici

Zaposlenici drugog reda/Privremeni zaposlenici

Zaposlenik kao financijska olakšica

99

Plaća

Jedno od pitanja koje je također postavljeno sufinanciranim osobama u okviru potpora za zapošljavanje je

pitanje o tom je li im poslodavac tijekom trajanja mjere uplaćivao plaću u iznosu koji je ugovor sa Zavodom.

Velika većina njih (70%) potvrđuje da im je poslodavac isplaćivao ugovoreni iznos plaće. Dok 18% njih nije ni

znalo kolika je bila ugovorena plaća između poslodavca i Zavoda, 7% njih je navelo da im je poslodavac

isplaćivao i više od ugovorenog iznosa, a 5% njih je navelo probleme s isplatom. Jedan od spomenutih problema

je nedavanje plaće uopće:

Nije me uopće isplaćivao i zato sam otišla nakon 3 mjeseca i 20 dana

Nije mi isplaćivao plaću, ostao mi je dužan

Nisam kune dobio

Ništa mi nije isplatio, a dobio je poticajna sredstva na mene - za moje zapošljavanje u njegovoj firmi

Ono što je bitno istaknuti kod problema s isplatom kod ove mjere je postojanje mehanizma „isplaćivanja manje

plaće“ na način da poslodavac od zaposlenika traži da mu vrati dio novca isplaćenog na račun. Ovakav način

kršenja ugovornih obveza i od strane poslodavca, a i od strane sufinanciranih osoba koje takve slučajeve ne

prijavljuju uvijek, nije direktno ispitan, a ukupno ga je 10 ispitanika samoinicijativno opisalo pri odgovoru na

pitanje je li im poslodavac uplaćivao ugovoreni iznos:

Potpisala sam listu na iznos koji je bio veći nego što sam dobivala na tekući račun

Isplaćivala mi je 1. mjesec manji dio plaće, dok nisam prijavila na Zavod

Isplaćivao mi je manje od ugovorenog iznosa

Minimalac

Nije bilo ugovorenog iznosa u ugovoru, ali sam bio zadovoljan

Poslodavcu sam morala vraćati na ruke određen iznos ugovorene plaće

Trebao sam vraćati razliku.

Uplaćivana mi je plaća dogovorena s HZZ-om, ali sam poslodavcu vraćala 1000,00 kn mjesečno

Uplaćivao je,ali ja sam morala dio novca mu vratiti na ruke

Ako je HZZ uplati više, ja sam morao dati višak poslodavcu, a poslodavac je davao meni ako je HZZ

uplatio manje

Radi se o 1,6% ispitanika, i ukoliko ih projiciramo na populaciju korisnika ove mjere u referentnom razdoblju

evaluacije, što je bilo 13.510 sufinanciranih osoba, možemo procijeniti da bio ovaj mehanizam isplaćivanja

manje plaće mogao biti u oko 200 slučajeva.

Dio radnih uvjeta za (su)financirane osobe jest i pitanje o eventualnim dodatnim materijalnim i financijskim

pravima koja su ostvarivala tijekom sudjelovanja u mjeri, mimo same plaće, Dvije trećine sufinanciranih osoba

navodi da su kod tog poslodavca, osim plaće, imali određena dodatna materijalno-financijska prava. Oni

korisnici koji su od poslodavca dobivali određen dodatne benefite, u pravilu su dobivali više od jednog benefita

ispitanog u upitniku, u prosjeku 2,6 od 13 ponuđenih. Najčešći benefiti koji su dobivali su Božićnica (39%),

naknada za troškove prijevoza od strane poslodavca (36%), mobitel poduzeća na korištenje (20%) te regres za

godišnji odmor (15%). Oko 13% njih je dobivalo i prijenosno računalo na korištenje, a 11% njih automobil

poduzeća na korištenje.

100

Mladi su češće od drugih dobivali dodatne benefite, naročito kad su u pitanju božićnica, mobitel i troškovi

prijevoza.

3% korisnika ove mjere navelo je da im je poslodavac uz plaću isplaćivao i dodatni novac, u gotovini „na ruke“.

U ⅔ slučajeva radilo se o povremenim isplatama, a u ⅓ o redovitim isplatama svaki mjesec (što je 1% od

ukupnog uzorka).

Navedeni podaci idu u prilog ranije navedenim podacima o zadovoljstvu korisnika ove mjere radnim uvjetima

na poslu.

Tablica Potpore 17 – Jeste li na tom poslu, osim plaće, od poslodavca dobivali nešto od sljedećeg:

Ukupan uzorak

Ciljane skupine

Posebne skupine

nezaposlenih



Mladi bez iskustva


osobe

Broj ispitanika

Božićnicu 39% 53% 37% 40% 50% 28%

Naknadu za troškove prijevoza od strane poslodavca

36% 59% 31% 32% 43% 29%

Mobitel poduzeća na korištenje 20% 24% 23% 16% 27% 13%

Regres za godišnji odmor 16% 33% 15% 16% 20% 10%

Računalo (laptop) na korištenje 13% 15% 15% 9% 18% 8%

Naknadu za putne troškove za Vaša poslovna putovanja

12% 24% 7% 7% 20% 6%

Automobil poduzeća na korištenje 11% 15% 12% 7% 15% 7%

Dnevnice za Vaša poslovna putovanja

9% 12% 8% 14% 6%

Poklone, bonove, naknade - za dijete\djecu

5% 11% 1% 9% 6% 4%

Pokloni od klijenata, korisnika i sl. 4% 8% 7% 6% 2%

Dodatni novac koji Vam je isplaćivan na ruke

3% 8% 1% 3% 5% 1%

Dodatni novac koji Vam je isplaćen putem autorskog ugovora i

2% 3% 2% 2%

Ne želim odgovoriti 2% 4%

Ništa od navedenog 34% 25% 38% 39% 17% 47%

101


Prema rezultatima anketnog istraživanja, 70% korisnika ove mjere je i nakon završetka mjere barem neko

vrijeme ostalo raditi kod istog poslodavca, i to 66% njih na istom poslu, a 4% su kod tog poslodavca nakon

mjere ostali raditi na drugom poslu. Od svih njih koji su nakon mjere radili kod poslodavca, 65% njih i danas radi

kod tog poslodavca. Među preostalih 35% koji danas više ne rade kod tog poslodavca, 9% ih je kod poslodavca

ostalo raditi do 6 mjeseci, 9% između 6 i 12 mjeseci, a 17% između jednu i četiri godine. Među onima koji su

nakon isteka mjere ostali raditi kod tog poslodavca, a danas više ne rade, u 63% slučajeva su imali istu plaću i

kao tijekom trajanja mjere. Otprilike 1/5 ih je imala plaću nižu nego prije, a 16% višu nego prije.

Ukupno gledajući, 74% korisnika mjere danas ima posao za koji dobivaju plaću ili honorar, od čega 45% kod

istog poslodavca kod kojeg su bili i u mjeri, dok ih 29% ima drugi posao. Otprilike ¼ korisnika mjere danas nema

posao – radi se češće o osobama starijima od 50 godina, osobama koje nemaju više i visoko obrazovanje, koje

su u evidenciji Zavoda bile duže od 3 godine, a što se tiče regija, to su češće osobe iz regije Slavonija.

Tablica Potpore 18 – Imate li danas posao

Broj ispitanika 628

Danas još uvijek radi kod tog poslodavca 45%

Ima drugi posao 29%

Uopće nema posao 26%

Ukupno 100%

102

7.9. Zadovoljstvo poslodavaca sa korisnicima

Zadovoljstvo poslodavaca korisnika potpora za zapošljavanje sa zaposlenim kadrovima posredstvom potpora

dobar je indikator uspješnosti ove mjere aktivne politike zapošljavanja.

Rezultati pokazuju kako su poslodavci u prosjeku vrlo zadovoljni zaposlenicima koje su zaposlili posredstvom

mjere. Na skali od 1 (potpuno nezadovoljan) do 5 (potpuno zadovoljan) poslodavci su u prosjeku ocijenili osobe

zaposlene posredstvom mjere ocjenom 4,4. Naime, nešto više od polovine (58%) poslodavaca je bilo potpuno

zadovoljno kadrovima koje je njihova organizacija zaposlila posredstvom mjere, a dodatna jedna četvrtina

poslodavaca (25%) navodi da su bili uglavnom zadovoljni. Dakle, ukupno 83% korisnika mjere izražava visoko

zadovoljstvo radom osoba koje su zaposlili posredstvom mjere. Nešto veće nezadovoljstvo pojavljuje se kod

10% poslodavaca, dok je 6% poslodavaca bilo uglavnom ili potpuno nezadovoljno osobama koje su zaposlile

temeljem potpora za zapošljavanje.

Poslodavci koji nisu bili potpuno zadovoljni, uglavnom angažiranim osobama zamjeraju nedovoljnu

motiviranost za rad, što se može povezati i s nedovoljnom predanošću te nedovoljnom marljivošću. Osim

motivacijskih aspekata, druga važna dimenzija nezadovoljstva su karakterne osobine i ponašanje korisnika. No

također isto toliko poslodavaca na angažirane kadrove ima prigovore u pogledu njihove stručnosti, dok nešto

više njih, cca. jedna trećina nije bilo zadovoljno „željom za učenjem“.

Tablica Potpore 19 – Izvori nezadovoljstva poslodavaca sufinanciranim osobama

N %

Broj ispitanika 212 100%

Svime sam zadovoljan 124 58%

Motiviranost 45 21%

Produktivnost 32 15%

Želja za učenjem 30 14%

Marljivost 26 12%

Predanost 26 12%

Stručnost 24 11%

Karakternim osobinama, općim ponašanjem

24 11%

Pouzdanost 22 10%

Ne znam / ne mogu procijeniti 17 8%

Nedovoljna kvalificiranost za posao 6 3%

103


Glavni motivi za korištenje potpora za zapošljavanje bili su ušteda novca i mogućnost korištenja mjere s

obzirom da mjera postoji i poslodavci je mogu koristiti. Oba motiva navelo oko dvije trećine ispitanika. Oko

polovine poslodavaca koristila je mjeru kako bi osposobila radnu snagu koja joj je potreba u organizaciji, a skoro

40% zbog pronalaska adekvatne radne snage. Tek nešto manje od 10% poslodavaca koristilo je mjeru da bi

izašlo u susret osobi za koju je mjera korištena, odnosno nisu planirali zapošljavanje. Tek je 7% ispitanika

koristilo mjeru jer im je neophodan novi kada, a imaju zabranu zapošljavanja.

Skoro polovina poslodavaca navodi da im je korištenje mjere bilo nužno za postizanje pozitivnih financijskih

učinaka u poslovanju, s time da je to mišljenje izraženije kod poslodavaca sa manje od 10 zaposlenih na ugovor

o radu.

Tri četvrtine poslodavaca smatra da korištenje ove mjere povećava vjerojatnost trajnog zapošljavanja osobama

koje su sudjelovale u njoj. Također, pokazatelj da su poslodavci dominanto zadovoljni ovom mjeru sugerira i

podatak da se oko tri četvrtine anketiranih poslodavaca nije složilo s tvrdnjom kako „od ove mjere poslodavci

nemaju nikakve koristi“, odnosno tek se 3% poslodavaca složilo s ovom tvrdnjom. Nema značajnih razlika s

obzirom na glavna obilježja poslodavaca (tip organizacije, sektor vlasništva i veličina prema broju zaposlenih) u

pogledu ocjene korisnosti ove mjere za poslodavce. Oko 60% poslodavaca slaže se da je mjera posebno korisna

za poduzeća poput njihovih te za njihovu regiju. Polovica poslodavaca smatra da je mjera imala utjecaj na

ublažavanje problema nezaposlenosti u Hrvatskoj. Također važno je napomenuti da skoro 40% ispitanika

smatra da nije potrebno propisivati najniži iznos plaće za osobe zaposlene kroz mjeru, dok se tek osmina slaže

da je potrebno propisati najniži iznos plaće. Trećina ispitanika smatra da bi mjeru bilo potrebno znatno

modificirati kako bi bila učinkovitija. Predložene modifikacije najviše se odnose na povisivanje naknade i udjela

sufinanciranja od strane HZZ-a, pojednostavljivanje uvjeta i kriterija za ulazak u mjeru i povećavanje vremena

trajanja ugovora o radu (duže od godinu dana).

Mjereni pozitivni učinci mjere iz perspektive poslodavaca podijeljeni su u tri osnovne dimenzije: financijske

koristi i uštede za poslodavca, ostale poslovne koristi za samog poslodavca te opće-društvene koristi od

implementacije mjere. Polovica poslodavaca smatra da je ostvarila znatne financijske uštede korištenjem ove

mjere, dok tek petina smatra da nije, što je u skladu sa stavom da su kroz mjeru ostvarili pozitivne financijske

učinke u poslovanju. Poslodavci s manje od 10 zaposlenih i obrtnici u većoj se mjeri slažu da su ostvarili

značajne financijske dobitke ovom mjerom54. Nadalje, preko dvije trećine poslodavaca smatra da je kroz

korištenje mjere imala mogućnost ulaganja ušteđenog novca u druge aspekte poslovanja i razvoj, nova

zapošljavanja ili edukaciju, što upućuje na važan utjecaj mjere na razvoj poslodavca i daljnji njihov daljnji

napredak. Samo petina poslodavaca smatra da im je mjera koristila u vrijeme kriznog razdoblja te im je

omogućeno nastavljanje s proizvodnjom i poslovanjem. Također, poslodavci s manje od 10 zaposlenih češće

smatraju da su uz pomoć mjere uspjeli prevladati krizu poslovanja55. Iz priloženih rezultata vidljivo je da

mikroposlodavci i obrtnici zapravo imaju značajniji osjećaj financijskog učinka mjere na njihovo poduzeće,

posebice ukoliko uzmemo u obzir omjer „uštede“ putem mjere u odnosu na broj zaposlenih.

54 Hi kvadrat test značajan uz rizik od 5%. 55 Hi kvadrat test značajan uz rizik od 5%.

104

Tablica Potpore 20 – Stavovi poslodavaca o učincima mjere na njihovo poslovanje

Uo

pće

se

ne

od

no

si

na

nas

Ugl

avn

om

se

ne

od

no

si n

a n

as

Nit

i se

od

no

si, n

iti

ne

Ugl

avn

om

se

od

no

si n

a n

as

U p

otp

un

ost

i se

od

no

si n

a n

as

TOP2 (4+5)

Prosjek Stand.

devijacija


5% 11% 20% 46% 18% 64% 3,6 1,1


7% 7% 22% 48% 16% 64% 3,6 1,1


7% 9% 32% 39% 14% 53% 3,4 1,1


8% 13% 29% 44% 7% 51% 3,3 1


11% 12% 31% 35% 12% 47% 3,2 1,1


24% 10% 26% 30% 11% 41% 2,9 1,3


16% 21% 27% 25% 11% 36% 2,9 1,2


20% 20% 29% 23% 8% 31% 2,8 1,2


31% 20% 29% 18% 2% 20% 2,4 1,2

Druga dimenzija utjecaja mjere odnosi se na ne-financijske aspekte mjere, prije svega na povećanje radne

snage, mogućnost boljeg odabira zaposlenika, te posljedično povećanja ukupne kvalitete ljudskog kapitala

organizacije. Dvije trećine tako navode da su koristili ovu mjeru kako bi zaposlili radnu snagu koja im je bila

potrebna kako bi odgovorili na povećane zahtjeve tržišta rada. Također, nešto više od jedne trećine

poslodavaca smatra da bez korištenja mjere ne bi bili u mogućnosti zaposliti i osigurati potrebnu radnu snagu,

što je izraženije kod obrta i mikroposlodavaca, nego kod trgovačkih društava i većih poslodavaca. Skoro

polovica ispitanika smatra da im je mjera bila važan alat za provjeru sposobnosti i prikladnosti zaposlenika, kroz

svojevrsni „probni rok“ od godinu dana trajanja mjere. Vrlo važan pozitivan ishod odnosi se na percepciju 40%

ispitanika koji smatraju da su neki od zaposlenika vrlo važni za njihovo današnje poslovanje. Podatak da tek

jedna trećina poslodavaca nije zadržala osobe koje su bile zaposlene kod njih u mjeri ide u prilog korištenja

mjere u svrhu dugotrajnijeg zapošljavanje, pogotovo jer od tog broja tek jedna četvrtina zaposlenih osoba nije

zadržana zbog odluke poslodavaca, a više od dvije trećine tih osoba otišle su same od poslodavaca. Kod

trgovačkih društava izraženiji je samostalan odlazak zaposlene osobe (76%), dok je kod obrta izraženije

otpuštanje zbog nedostatka financijskih mogućnosti za zadržavanje (34%) i smanjenog obima posla (21%).

Važno je napomenuti da je kod poslodavaca koji su odlučili zadržati svoje zaposlenih većinom, zapravo njih više

od tri četvrtine zadržalo isti broj radnika koji su i ušli u mjeru.

105

Treću dimenziju čine ishodi vezani uz doprinos opće-društvenim ciljevima. Polovina poslodavaca smatra da je

korištenjem ove mjere učinila „korisnu stvar za dobrobit zajednice“ te ne postoji razlika s obzirom na

karakteristike poslodavaca. Trećina poslodavaca smatra da je najveća korist od mjere što su putem nje zaposlili

neke ranjive skupine nezaposlenih osoba i time ih pružili šansu za rad. S time se značajno više slažu poslodavci

srednji i veliki poslodavci nego mikroposlodavci. Ukoliko uzmemo u obzir postotak poslodavaca koji na ovaj

način vide društvenu korist možemo zaključiti da je udio poslodavaca sličan kao i na drugim dimenzijama.

Vidljivo je da poslodavci kroz ovu mjeru vide dio svog ukupnog društveno odgovornog poslovanja.

Iskustva pokazuju da su poslodavci zadovoljni ovom mjerom i njenim učincima. Glavna korist ove mjere

prvenstveno je vidljiva u financijskim uštedama, posebice za mikroposlodavce i obrtnike te kroz ulaganja u novi

kadar. Korištenje mjere ukazuje na posredne financijske koristi koje se potom ulažu u druge sfere poslovanja, a

sama omogućuje otvaranje manje rizičnog probnog roka, ali i najvažnije osiguravanje radne snage koja je

potrebna za trenutno poslovanje te posljedično uključivanje u redovnu radnu snagu nakon isteka mjere.

Također, značajna komponenta mjere, društveno-korisna, vidljiva je kod polovice poslodavaca koji su

prepoznali namjenu mjere i realizirali je kroz zapošljavanje određenih ranjivih skupina nezaposlenih, koje su

potom i u velikoj mjeri zadržali u radnom odnosu.

7.11. Zaključak uz mjeru Potpore za zapošljavanje kao mjera APZ-a dodjeljuju se poslodavcima ukoliko će zapošljavanje uz potporu

dovesti do neto povećanja broja zaposlenih u odnosu na prosječan broj zaposlenih u posljednjih 12 mjeseci,

poslodavcima koji nemaju povećano zapošljavanje unazad 12 mjeseci, već opravdano upražnjena radna mjesta

koja nadoknađuju zapošljavanjem uz potporu te poslodavcima koji nemaju zaposlenih ili koji djeluju kraće od

12 mjeseci za jednog radnika uz uvjet da su unazad 6 mjeseci imali zaposlenu jednu osobu. Glavni fokus

istraživanja bio je na potporama za zapošljavanje mladih, dugotrajno nezaposlenih osoba, osoba starijih od 50

godina te osoba s invaliditetom. Osim navedenih ciljanih skupina postoji niz drugih ciljanih skupina koje su

prema kriterijima niže zapošljivosti ili ranjivosti implementirane unutar mjere potpore za zapošljavanje:

branitelji, osobe romske nacionalnosti, zamjenski radnici, osobe na dijeljenom radnom mjestu, rad u turizmu,

rad nakon stručnog osposobljavanja i sl.

Generalno govoreći, potpore za zapošljavanje mjera su koja ima dvojake učinke. S jedne strane, to je mjera

koja polučuje prilično dobre rezultate. Iz perspektive poslodavaca, ona je prilično privlačna mjera. Tri četvrtine

anketiranih poslodavaca nije se složilo s tvrdnjom kako „od ove mjere poslodavci nemaju nikakve koristi“,

odnosno tek se 3% poslodavaca složilo s ovom tvrdnjom. Polovica poslodavaca smatra da je mjera imala utjecaj

na ublažavanje problema nezaposlenosti u Hrvatskoj. Poslodavcima su glavni motivi za korištenje potpora za

zapošljavanje bili ušteda novca (jer „im svaka kuna puno znači“ što je navelo oko 66% njih), no drugi među 2

najčešća motiva je i istovremeno prilično prozaičan razlog uzimanja sredstava i korištenje mjere „kad se već

nude“ što je također navelo oko 66% poslodavaca. Dvije trećine tako navodi da su koristili ovu mjeru kako bi

zaposlili radnu snagu koja im je bila potrebna kako bi odgovorili na povećane zahtjeve tržišta rada. Također,

nešto više od jedne trećine poslodavaca smatra da bez korištenja mjere ne bi bili u mogućnosti zaposliti i

osigurati potrebnu radnu snagu, što je izraženije kod obrta i mikroposlodavaca, nego kod trgovačkih društava i

većih poslodavaca. Skoro polovina poslodavaca navodi da im je korištenje mjere bilo nužno za postizanje

pozitivnih financijskih učinaka u poslovanju, s time da je to mišljenje izraženije kod poslodavaca s manje od 10

zaposlenih. Nadalje, preko ⅔ poslodavaca smatra da je korištenjem mjere imalo mogućnost ulaganja ušteđenog

novca u druge aspekte poslovanja i razvoj, nova zapošljavanja ili edukaciju, što upućuje na važan utjecaj mjere

na razvoj poslodavca i njihov daljnji napredak. Također, poslodavci s manje od 10 zaposlenih češće smatraju da

106

su uz pomoć mjere uspjeli prevladati krizu poslovanja. Rezultati dakle ukazuju na pozitivne financijske učinke

ove mjere na poslodavce, a naročito na mikroposlodavce i obrtnike jer mjera pruža mogućnost da se s manjim

troškovima za poslodavce zaposli potrebna ili neophodna radna snaga.

Drugi bitan učinak ove mjere iz perspektive poslodavaca korištenje je mjere kao mehanizma potencijalne

selekcije kandidata za dugoročno zapošljavanje ili mjere kao svojevrsnog probnog roka, odnosno povećanja

ukupne kvalitete ljudskog kapitala organizacije. Skoro polovica ispitanika smatra da im je mjera bila važan alat

za provjeru sposobnosti i prikladnosti zaposlenika, kroz svojevrsni „probni rok“ od godinu dana trajanja mjere.

Vrlo važan pozitivan ishod odnosi se i na percepciju 40% poslodavaca koji smatraju da su neki od zaposlenika

zaposlenih zahvaljujući toj mjeri vrlo važni za njihovo današnje poslovanje. Podatak da tek jedna trećina

poslodavaca nije zadržala osobe koje su bile zaposlene kod njih u mjeri, donekle ide u prilog korištenja mjere u

svrhu dugotrajnijeg zapošljavanja, pogotovo jer od tog broja tek jedna četvrtina zaposlenih osoba nije zadržana

zbog odluke poslodavaca, a više od dvije trećine tih osoba otišle su same od poslodavaca. Kod trgovačkih

društava izraženiji je samostalan odlazak zaposlene osobe (76%), dok je kod obrta izraženije otpuštanje zbog

nedostatka financijskih mogućnosti za zadržavanje (34%) i smanjenog obima posla (21%). Važno je napomenuti

da je kod poslodavaca koji su odlučili zadržati osobe, njih više od tri četvrtine zadržalo isti broj radnika koji su i

ušli u mjeru.

Treća bitna dimenzija pozitivnih ishoda istaknutih u anketi poslodavaca, ali koji su prije svega značajni ishodi za

korisnike, odnosi se na doprinos općedruštvenim ciljevima. Polovica poslodavaca smatra da je korištenjem ove

mjere učinila „korisnu stvar za dobrobit zajednice“ i na ovoj tvrdnji ne postoji razlika s obzirom na karakteristike

poslodavaca. Trećina poslodavaca smatra da je najveća korist od mjere što su putem nje zaposlili neke ranjive

skupine nezaposlenih osoba i time im pružili šansu za rad. S time se značajno više slažu srednji i veliki

poslodavci nego mikroposlodavci. Vidljivo je da poslodavci u korištenju ove mjere vide dio svog ukupnog

društveno odgovornog poslovanja.

Što se tiče nezaposlenih osoba koje su ušle u mjeru, iz njihove perspektive mjera također generira niz pozitivnih

učinaka. Ako krenemo od samih uvjeta rada tijekom mjere, rezultati istraživanja pokazuju visoko zadovoljstvo

njima, odnosno visokih 78% korisnika je navelo da su uglavnom ili u potpunosti bili zadovoljni samim poslom

koji su obavljali, a 73% njih je navelo da su bili zadovoljni atmosferom i međuljudskim odnosima, radnim

vremenom i korektnim odnosom poslodavaca prema njima. Zadovoljstvu korisnika ove mjere sigurno pridonosi

i činjenica da su u velikom broju slučajeva radili poslove svoje struke. Tako je 88% njih navelo da su radili

stručne poslove, od čega 47% uglavnom ili veliku većinu vremena stručne. Dodatnih 67% korisnika mjere

navodi da nikada nisu obavljali poslove koji nisu bili previđeni opisom radnog mjesta, a 94% njih da se

poslodavac prema njima nije ponašao drugačije nego prema zaposlenicima koji nisu bili zaposleni preko ove

mjere. Više od polovice (57%) ih je bilo zadovoljno plaćom, a 47% njih i mogućnostima usavršavanja i dodatne

edukacije.

Ukupno gledajući sve skupine ove mjere, prema rezultatima anketnog istraživanja, 70% korisnika ove mjere je i

nakon završetka mjere barem neko vrijeme ostalo raditi kod istog poslodavca. Oko 74% korisnika mjere i danas

ima posao za koji dobivaju plaću ili honorar, od čega 45% kod istog poslodavca kod kojeg su bili i u mjeri, dok ih

29% ima drugi posao. Otprilike ¼ korisnika ove mjere u referentnom periodu ove evaluacije danas nema posao,

107

što je manje nego u slučaju drugih mjera većeg obuhvata.56 Među onima koji su nakon isteka mjere ostali raditi

kod tog poslodavca, a danas više ne rade, u 63% slučajeva su imali istu plaću i kao tijekom trajanja mjere, a 16%

višu nego prije.

Rezultati o udjelu zaposlenih nakon mjere ulijevaju veliki optimizam glede ostvarivanja ciljeva ove mjere, stoga

je na ovom mjestu potrebno naglasiti „drugu stranu medalje“. Naime, osim što polučuje dobre rezultate, ovo je

mjera koja generira veliki mrtvi teret, odnosno jedan nezanemarivi dio uspješnosti ove mjere može se objasniti

upravo fenomenom mrtvog tereta. On se prije svega očituje u velikom udjelu korisnika koji navode da ih je

poslodavac namjeravao zaposliti na tom radnom mjestu i prije nego je za njega službeno objavljen natječaj

putem HZZ-a, a koji su poslodavca poznavali i ranije te kod kojih savjetnik Zavoda nije imao nikakvu ulogu u

informiranju nezaposlene osobe o tom konkretnom radnom mjestu. Prema ovim kriterijima, mrtvi teret iznosi

17%. On je najviši kod osoba starijih od 50 godina (21%), te mladih bez iskustva (22%) dok kod podskupine

dugotrajno nezaposlenih na razini od 12%. Tome treba pridodati i 3,5% onih koji su mjeru iskoristili tako da su

se kod poslodavca zaposlili na način da su ga zamolili da ih poslodavac zaposli jer imaju pravo na mjeru, iako,

kako navode, poslodavac uopće nije planirao zapošljavanje. Češće se radi o osobama starijima od 50 godina, a

nalazi iz kvalitativnog istraživanja dopunjuju ovaj nalaz primjerima osoba koje su na ovaj način koristile mjeru

radi premošćivanja potrebnog staža do mirovine (ovakvi motivi doduše navode na to da se takve situacije ne

gledaju nužno mrtvim teretom, iako nisu primarni cilj mjere). Dodatnu validaciju indicije mrtvog tereta

predstavljaju i interni podaci Zavoda o tome da 50% osoba za koje nisu prihvaćene potpore za zapošljavanje

nakon toga ipak bude zaposleno kod poslodavca koji je tražio potporu.

Drugi važan problem ove mjere je što dizajn mjere ostavlja mogućnosti za neke specifične zlouporabe, koje

doduše nisu široko raširene, ali utječu na loš imidž mjere među korisnicima. Jedna od takvih specifičnih

zlouporaba je tzv. „prisilna podjela novčanih sredstava“. Zlouporaba se odnosi na prisiljavanje posloprimaca da

podjele novac uplaćen od strane Zavoda s poslodavcem. Drugim riječima, poslodavac uvjetuje zapošljavanje

podjelom plaće. Iako ne možemo govoriti o kvantitativnoj rasprostranjenosti (1% korisnika je na pitanje o

iznosu plaće opisalo ovu situaciju), smatramo da ovaj vid zlouporabe predstavlja ozbiljnu devijaciju u korištenju

mjere o kojoj bi trebalo voditi računa. Ovdje je bitno napomenuti i informaciju da 18% korisnika mjere na

pitanje o tome je li im poslodavac isplaćivao ugovoreni iznos navodi da ne znaju koliki je iznos poslodavac

ugovorio s HZZ-om. Naznake su da se ovakve situacije događaju ukoliko je od Zavoda propisana minimalna

plaća previsoka ili preniska za određeni poslovni sektor te dovodi do problematičnih odnosa unutar poduzeća

ukoliko radnici na potpori imaju višu plaću od drugih radnika, samo iz razloga što su uzeti na potporu pa im je

garantiran određeni minimalni iznos, koji je zapravo izdašniji od plaće koju imaju drugi radnici. U tom

kontekstu, važno je napomenuti da skoro 40% poslodavaca smatra da nije potrebno propisivati najniži iznos

plaće za osobe zaposlene kroz mjeru. Nastavno na ovu temu, valja spomenuti i negativnosti kao što su

nekorektan odnos poslodavca, kako su ga tumačili posloprimci, a koji se odnosi na samovoljno smanjenje plaće

nakon isteka mjere. Drugim riječima, nekoliko sudionika u kvalitativnom istraživanju izjavilo je da su od strane

poslodavaca bili ucijenjeni da pristanu na manju plaću od one koju su imali u mjeri ukoliko žele ostati zaposleni

i nakon mjere, što je u kvantitativnom istraživanju potvrdila i ⅕ onih koji su ostali raditi kod poslodavca neko

vrijeme nakon mjere, a koji su u tom razdoblju imali nižu plaću nego tijekom trajanja mjere.

56 Za usporedbu, 30% korisnika SOR-a u trenutku provođenja istraživanja nije imalo plaćen posao. U slučaju javnih radova radi se o oko 80% korisnika ove mjere u referentnom razdoblju evaluacije koji danas nemaju posao.

108

8. Evaluacija Javnih radova


Programi javnih radova razvijaju se u suradnji s jedinicama lokalne samouprave kako bi se dugotrajno

nezaposlene i osobe s teškoćama uključilo u društvene korisne usluge. Društveno koristan rad koji se odvija u

ograničenom vremenskom periodu nudi sufinanciranje i financiranje zapošljavanja nezaposlenih osoba iz

ciljanih skupina. Navedeni rad mora biti neprofitnog karaktera, ne smije konkurirati gospodarstvu tog područja,

a mora biti temeljen na društveno korisnom radu iniciranom od strane lokalne zajednice, udruga civilnog

društva i drugih subjekata.

U referentnom periodu evaluacije (2010. do 2013. godine), u mjeri javnih radova sudjelovalo je 31.989

korisnika, pri čemu je većina istih u mjeru ušlo 2013. godine (38%) te 2012. godine (33%), dok je udio korisnika

u ranijim godinama znatno niži te za 2011. godinu iznosi 16%, a za 2010. godinu svega 13%. Kako je ovaj oblik

mjere moguće koristiti više puta, ne iznenađuje da je gotovo trećina korisnika, njih 30%, koristilo mjeru u više

od jednog navrata, pri čemu su takvi korisnici češće nižeg obrazovanja, a dolaze iz kućanstva s nižim prihodima

te na višoj razini materijalne depriviranosti57.

Dvije trećine korisnika ove mjere sudjelovalo je u javnim radova komunalnog karaktera, a drugi u socijalnim

javnim radovima.

S obzirom na ciljane skupine ove mjere, ne iznenađuje kako su korisnici unutar kategorije djece i supružnika

poginulih branitelja (2%), kategorije osoba s invaliditetom (2%) te ostalih ranjivih skupina (13%) relativno rjeđe

zastupljene od osoba koje su dugotrajno nezaposlene (83%). Analizirajući spomenutu najveću kategoriju ciljnih

skupina, vidljivo je da ovu mjeru najčešće koriste osobe koje su izrazito dugo bez zaposlenja, pri čemu 92% istih

nije imalo posao duže od 12 mjeseci, dok je svega 6% bilo nezaposleno od 6 do 12 mjeseci, a 2% je bilo bez

posla kraće od 6 mjeseci.

Kod strukture korisnika ove je udio muškaraca 46%, a žena 54%.

Što se tiče dobi, gotovo polovina korisnika (49%) spada u dobnu kategoriju od 31 do 50 godina, dok su mlađi

(do 30 godina) i stariji (preko 50 godina) ispitanici manje, i slično, zastupljeni po korištenju s 23% i 28%.

Najčešća razina obrazovanja korisnika, koja broji gotovo dvije trećine korisnika (60%) je srednja, dok nešto više

od trećine korisnika (35%) nema završenu srednju školu, a svega 5% korisnika ima višu ili visoku razinu

obrazovanja.

Gotovo polovina (47%) korisnika navodi kako je, prije korištenja mjere, njihovo kućanstvo jedva spajalo kraj s

krajem u materijalnom smislu, a dodatnih 40% navodi da su ponekad imali financijske poteškoće, dok je svega

13% korisnika imalo dovoljno novca za podmirivanje troškova. Trenutačna financijska slika kućanstava nije

značajno različita od one prije korištenja mjera pa, iako 6% manje ispitanika navodi da jedva spaja kraj s krajem,

5% više njih navodi kako ponekad ima financijske poteškoće. Konačno, sveukupno 86% korisnika mjere

trenutačno barem ponekad ima poteškoća s podmirivanjem financijskih troškova, a njih 92% navodi da im

troškovi stanovanja predstavljaju umjereno ili veliko opterećenje budžetu kućanstva.

Prosječna vrijednost na korištenoj skali materijalne deprivacije za sve korisnike ove mjere iznosi 3,2 od 5. Nešto

manje od dvije trećine korisnika mjere javnih radova živi u kućanstvima koja su izrazito materijalno deprivirana,

57 Značajan hi-kvadrat test uz rizik od 1%.

109

odnosno kućanstvima u kojima je zabilježeno tri ili više kriterija materijalne deprivacije od pet mjerenih58. Na

taj način, nešto manje od trećine (30%) korisnika ima četiri ili pet indikatora materijalne deprivacije, a dodatnih

31% ima tri indikatora.

Tablica Javni radovi 1 – Profil ispitanika

N %

535 100%

Godina

2010 71 13%

2011 87 16%

2012 181 34%

2013 195 37%

Broj sudjelovanja u javnim radovima

1 370 69%

2 i više 165 31%

Vrsta javnog rada Komunalni 355 67%

Socijalni 178 33%

Ciljane skupine

Branitelji, djeca i supružnici branitelja 12 2%

Dugotrajno nezaposlene osobe 442 83%

Osobe s invaliditetom 12 2%

Ostale ranjive skupine 69 13%


Do 6 mj. 13 2%

6 do 12 mj. 30 6%

Više od 12 mj. 493 92%


Žene 288 54%

Dob

Do 30 godina 125 23%

30 do 39 godina 113 21%

40 do 49 godina 147 28%

50 i više 149 28%

Obrazovanje

Osnovna škola i niže 188 35%




Samac 138 26%

U braku \ izvanbračnoj zajednici 334 62%

Razveden\a 51 9%

Udovac\ica 13 2%


Ima djece 176 33%


Dva 73 15%

Tri 125 26%

Četiri 95 20%

Pet i više 184 39%

58 Prema DZS-ovoj metodologiji prosječan broj stavaka materijalnog oskudijevanja izračunava se za osobe koje si ne mogu priuštiti najmanje tri od devet stavki materijalne deprivacije,s obzirom da u upitniku imamo samo 5 od 9 originalnih DZS stavki (nedostaju pitanja o posjedovanju telefona, TV u boji, perilice za rublje i automobila) - postavljamo kriterij na barem 2 stavke od 5.

110


U kući \ stanu za koje otplaćujemo kredit 29 5%

U vlastitoj kući \ stanu 410 77%


Živimo u tuđem stanu \ kući (roditelja, rodbine, nekog drugog

48 9%

Socijalni stan \ stan ustupljen na korištenje od strane grada

20 4%

Nešto drugo 3 1%

Ukupno 535 100%

Kako biste ocijenili adekvatnost Vašeg smještaja (kvaliteta, veličina...) i uvjete stanovanja?






Ukupno 535 100%

Prihodi kućanstva

Do 4000 kn 264 49%

Od 4001 do 7000 kn 151 28%

Od 7001 do 10000 kn 36 7%

Više od 10000 kn 14 3%

Bez odgovora 68 13%


0 31 6%

1 45 8%

2 132 25%

3 164 31%

4 93 17%

5 72 13%

Odaberite tvrdnju koja se najviše odnosi na financijsku situaciju Vašeg tadašnjeg kućanstva, neposredno prije nego što ste počeli sudjelovati u javnim radovima.



Imali smo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove. 69 13%

Imali smo dovoljno novca za podmirenje troškova i uspijevali nešto uštedjeti

2 0%






8 1%

Regija



Slavonija 175 33%



Dalmacija 94 18%

Veća materijalna deprivacija izražena je kod korisnika komunalnih javnih radova, onih koji su prije uključivanja u

javne radove bili u evidenciji Zavoda preko 3 godine, odnosno onih koji su sudjelovali u javnim radovima koje su

organizirala tijela državne ili lokalne uprave, te trgovačka društva. Ovaj nalaz govori da iz perspektive

intervencijske logike mjere javni radovi ostvaruju svoj cilj, odnosno da se u opisani tip javnih radova uključuju

oni koji žive u kućanstvima veće materijalne deprivacije. Tome u prilog ide i podatak da su oni koji su u javnim

radovima sudjelovali više puta češće nižeg obrazovanja, da dolaze iz kućanstva s nižim prihodima te su na višoj

razini materijalne depriviranosti.

111

Tablica Javni radovi 27 – Intenzitet materijalne deprivacije - broj stavki koje si ne mogu priuštiti – prema relevantnim obilježjima korisnika – prosjek na skali (veći prosjek = veća materijalna deprivacija)

Broj

ispitanika Prosjek

Ukupno 535 2,86


1 370 2,74

2 i više 165 3,12

Vrsta javnog rada Komunalni 355 3,02

Socijalni 178 2,54

Koliko ste bili u evidenciji prije ulaska u mjeru?

Do 3 godine 218 2,72

Više od 3 godine 317 2,95

Tip organizacije






S obzirom na narav javnih radova, posve je razumljivo kako je velika većina korisnika odrađivala javne radove

kod poslodavaca koji spadaju u javni sektor. Po tome se ova mjera razlikuje od ostalih, s obzirom da je

heterogenost poslodavaca koji mnogu organizirati javne radove znatno manja nego kod drugih mjera, pogotovo

u odnosu na SOR kod kojih je ta heterogenost najveća. Oko ¾ korisnika je odrađivalo javne radove u tijelima

javne vlasti, najčešće u tijelima jedinica lokalne samouprave. Tome treba pridodati i trgovačka društva, s

obzirom da se dominantno radi o komunalnim poduzećima čiji su osnivači jedinice lokalne samouprave, gotovo

80% korisnika je javne radove odrađivalo u organizaciji tijela lokalne samouprave ili njihovih komunalnih

poduzeća. Osim tijela jedinica lokalne samouprave i njihovih komunalnih poduzeća, vrlo važan čimbenik za

organizaciju javnih radova jest i neprofitni sektor, koji ima udio od oko 14% u ukupnom broju korisnika ove

mjere u referentnom periodu ove evaluacije. Manje od 1/10 korisnika je javne radove odrađivao u javnim

ustanovama. Naravno, vrsta javnih radova se razlikuju s obzirom na vrstu organizacije koja ih organizira.

Lokalna samouprava uglavnom je organizirala komunalne javne radove te njima srodne javne radove umjerene

na očuvanje okoliša i ekologiju, dok su ostale vrste javnih radova dominantno organizirale ostale vrste

organizacija. Stoga pri analizi podataka s obzirom na tip organizacije treba imati na umu da ona ujedno

reflektira i razlike s obzirom na tip javnih radova, a oni pak dijelom reflektiraju i razlike u obilježjima korisnika.

Struktura poslodavaca s obzirom na tip organizacije za ovu mjeru se značajno razlikuje od strukture

sufinanciranih osoba s obzirom na to u kojoj vrsti organizacije su obavljali javne radove. To je posljedica

činjenice da je u različite vrste javnih radova uključen različiti broj korisnika. Naime, u prosjeku broj korisnika po

jednom komunalnom javnom radu je znatno veći od broja korisnika po jednom javnom radu druge vrste, što

znači da su tijela jedinica lokalne samouprave i njihova komunalna poduzeća u prosjeku imala više korisnika po

jednom javnom radu, ali su i višestruku koristili ovu mjeru, tako da je prosječan broj korisnika koji je odrađivao

javni rad u tom tipu organizacija znatno veći u odnosu na prosječan broj korisnika koji su javni rad odrađivali u

udrugama ili javnim ustanovama.

112

Tablica Javni radovi 3 – Poslodavci – prosječan broj korisnika u javnom radu prema tipu organizacije

Broj

ispitanika Prosjek


*općine 58 40,5




Zadruge 3 1

Ukupno 281 21,1

Podaci pokazuju da su tijela jedinica lokalne samouprave u prosjeku imala oko 40 korisnika u javnim radovima u

referentnom periodu, dok su njihova komunalna poduzeća (trgovačka društva) u prosjeku imala oko 50

korisnika u referentnom periodu. S druge strane, neprofitne organizacije su u prosjeku imale po 11 korisnika u

javnim radovima, a javne ustanove oko 8 korisnika u prosjeku. Stoga ne čudi da u populaciji poslodavaca koji

imaju iskustvo s ovom mjerom zapravo najveći udio imaju neprofitne organizacije, s udjelom oko 38%, da iza

njih slijede tijela javne uprave (državne i lokalne) s udjelom od oko 27%, a potom javne ustanove s udjelom od

oko ¼ populacije poslodavaca. Trgovačka društva imaju udio od samo deset posto. Ovu strukturu populacije

poslodavaca te razliku između strukture populacije poslodavaca i populacije sufinanciranih i financiranih

nezaposlenih osoba treba imati na umu pri interpretaciji rezultata istraživanja. Određene razlike u zaključcima

između podataka dobivenih na uzorku poslodavaca i podataka dobivenih na uzorku nezaposlenih osoba mogu

biti posljedica upravo opisanih razlika u njihovoj strukturi.

Tablica Javni radovi 4 – Poslodavci prema tipu organizacije59

N %





Zadruge 3 1%

Ukupno 281 100%

Veliku većinu poslodavaca koji su imaju iskustva s ovom mjerom čine mikro (57%) i mali (27%) poslodavci. S

obzirom na veličinu poslodavca postoje razlike u broju korisnika koji su kod njih odrađivali javne radove, no te

razlike su manje nego u drugim mjerama, s obzirom na specifične uvjete ove mjere. Kod mikro poslodavaca u

prosjeku je javne radove odrađivalo oko 11 korisnika, kod malih poslodavaca oko 29, kod srednjih oko 38 u

prosjeku, a kod velikih poslodavaca u prosjeku oko 148 korisnika. Dakle, svi poslodavci koji imaju iskustva s

ovom mjerom u prosjeku su imali veći broj korisnika, te treba imati na umu da su njihovi odgovori koji se

odnose na karakteristike korisnika zapravo svojevrsna sublimacija različitih iskustava.

Većina poslodavaca (56%) koji su u referentnom periodu imali iskustva s ovom mjerom u proteklih pet godina

nije mijenjala broj zaposlenih. Od onih koji su mijenjali, 2/3 je u periodu od pet godina povećalo broj zaposlenih

a 1/3 manjila. Pri čemu su javne ustanove te neprofitne organizacije češće mijenjale broj zaposlenih od tijela

javne vlasti ili trgovačkih društava.

59 Uzorak je reprezentativan, odnosno odgovara parametrima populacije s obzirom na tip organizacije

113


U skladu s dizajnom mjere koja je namijenjena uključivanju dugotrajno nezaposlenih osoba i osoba s teškoćama

u društveno koristan rad, 92% onih koji su sudjelovali u javnim radovima u evidenciji Zavoda su duže od 12

mjeseci. Za njih 83% javni radovi nisu bili prvo radno iskustvo, dakle većina njih je i ranije radila plaćene

poslove. S druge strane, za 17% njih, iskustvo u javnom radu je bilo prvo radno iskustvo. Očekivano, radi se

pretežno o mlađim osobama (40% korisnika mjere među onima u dobi do 30 godina, te 23% korisnika mjere

među onima u dobi od 30 do 39 godina), koji žive u kućanstvima s tri ili više članova, koja imaju prihode iznad

4000 kn, a češće su iz Slavonije nego iz drugih regija60.

Među korisnicima javnih radova u referentnom periodu ove evaluacije je 4% onih koji su imali određeni

dohodak od rada u mjesecu prije ulaska u mjeru. Najčešće se radi o dohotku iz rada na crno što je navelo oko

80% onih koji su imali neki dohodak u mjesecu prije ulaska u mjeru, odnosno ukupno je 3% sudionika javnih

radova u referentnom periodu navelo da su imali dohodak od rada na crno u mjesecu prije ulaska u mjeru.

Što se tiče vlastite aktivacije u traženju posla, velika većina korisnika mjere navodi da su prije nego što su počeli

raditi na javnim radovima, i sami aktivno tražili posao, a što je navelo 88% njih. Oni koji su potvrdno odgovorili

na pitanje o aktivnom traženju posla su se u 58% slučajeva (51% od ukupnog uzorka), u mjesecu koji je

prethodio javnom radu, javili na jedan do pet oglasa ili natječaja na posao. Zanimljivo je da se 18% korisnika koji

navode da su tražili aktivno posao, u istom razdoblju nije javila niti na jedan oglas ili natječaj za posao (16% od

ukupnog uzorka). 30% aktivnih tražitelja posla (26% od ukupnog uzorka) je u mjesecu koji je prethodio

uključivanju u javne radove bilo na nekom razgovoru za posao.

Tablica Javni radovi 5 - Indikatori intenziteta traženja posla 30 dana prije ulaska u mjeru

Cijeli uzorak

Aktivno tražili posao mjesec dana prije početka Javnih radova 88%

Javili se na više od 3 natječaja u mjesecu prije početka Javnih radova 39%

Javili se na više od 10 natječaja u mjesecu prije početka Javnih radova 12%

Bili na barem jednom razgovoru za posao u mjesecu prije početka Javnih radova 26%


U prosjeku, aktivni tražitelji posla među korisnicima ove mjere koristili su oko 3 (2,9) od 12 ponuđenih kanala za

traženje posla u mjesecu koji je prethodio početku javnih radova. Oko 19% njih koristili su samo jedan kanal, a

velik broj kanala (6 i više) koristilo je 11% njih. Među četiri najčešća kanala putem kojih su korisnici javnih

radova tražili posao, tri se odnose na sam Zavod koji je korisnicima javnih radova glavni prozor u svijet rada.

Tako najviše ispitanika (60% njih) navodi da su posao tražili na način da su se javljali na oglase na koje ih je

upućivao njihov savjetnik u Zavodu. Dodatnih 47% korisnika pregledavali su oglase istaknute na oglasnoj ploči u

zgradi Zavoda, a nešto više od trećine (35%) pregledavala je Internet stranicu HZZ-a. Otprilike polovica (52%)

posao je tražila putem socijalne mreže raspitujući se o mogućem poslu kod obitelji, prijatelja i poznanika. Nešto

više od 30% njih samoinicijativno su se javljali na različite adrese i kontakte poslodavaca, ¼ je posao tražila

pregledavajući oglase za posao na internetskim burzama rada (npr. posao.hr, moj-posao.net, Njuškalo.hr,


114

Narodne novine), a 1/5 njih putem oglasa za posao u tisku. Oni koji su koristili do 3 kanala, uglavnom se

oslanjaju na Zavod (savjetnika, oglasnu ploču i internetsku stranicu Zavoda), dok se oni koji koriste četiri i više

kanala za traženje posla, također primarno oslanjaju na Zavod, ali traže posao i na druge načine. Očekivano,

više kanala koriste mlađi (prosječan broj kanala kod onih u dobi do 30, te onih u dobi od 30 do 39 godina je

3,2), te više obrazovani (prosječan broj kanala kod korisnika s osnovnom školom je 2,6, kod onih sa srednjom

2,9, a onih s višim obrazovanjem 3,6).

Tablica Javni radovi 28 - Načini traženja posla (moguće više odgovora)

Cijeli

uzorak

Broj ispitanika 535

Javljao/la sam se na oglase na koje me je upućivao/la moj savjetnik/ca u HZZ-u 60%

Raspitivao \ la sam se kod obitelji, prijatelja i poznanika 52%

Pregledavao \ la sam oglase istaknute na oglasnoj ploči \ u zgradi HZZ-a 47%

Pregledavao \ la sam oglase na Internet stranicama HZZ-a 35%


Pretraživao \ la sam oglase za posao na Internet stranicama (npr. posao.hr, moj-posao.net, Njuškalo.hr, Narodne novine)

25%




Preko agencija za privremeno zapošljavanje (npr. Electus, Adecco i sl.) ili preko agencija za posredovanje u zapošljavanju (npr. Selectio, Uspinjača i sl.)

1%

Posredstvom studentskog centra \ student servisa (njihova oglasna ploča i/ili internet stranice) 1%



poslova u periodu prije ulaska u mjeru, korisnike ove mjere smo također klasificirali u pet skupina prema

intenzitetu i pristupu u traženju posla. Iz tablice je vidljivo da 28% korisnika javnih radova u mjesecu prije ulaska

u mjeru nije uopće aktivno tražilo posao (bilo da su to sami izjavili, bilo da su izjavili da su tražili posao, ali se

nisu javili niti na jedan natječaj). Dodatnih oko 33% je imalo nizak intenzitet traženja posla, što znači da su se

javili na mali broj natječaja, svega jedan do dva. Oko 18% ih je pokazalo osrednji intenzitet u traženju posla, što

znači da su poslali tri do pet prijava u mjesec dana, dok je preostalih 21% intenzivno tražilo posao, ali smo ih

razdvojili s obzirom na to koliko različitih kanala informacija o ponudi posla su koristili. Oni koji su koristili do

pet kanala smo klasificirali u skupinu visokog intenziteta traženja posla (14% uzorka) a one koji su koristili pet i

više izvora informacija o ponudi posla smo klasificirali kao vrlo intenzivne tražitelje posla (7% uzorka).

Tablica Javni radovi 7 – Segmentacija korisnika prema intenzitetu traženja posla

Cijeli

uzorak

Broj ispitanika 535






Ukupno 100%

115

Veći intenzitet traženja posla pokazuju osobe s višim obrazovanjem. Tako je među onima koji imaju

srednjoškolsko obrazovanje 22% onih čiji je procijenjeni intenzitet traženja posla visok ili vrlo visok, među

onima s viših i visokim obrazovanjem 31% (njih je među korisnicima javnih radova manji udio, tek oko 6%, no

podaci su indikativni iako se radi o malom broju ispitanika), a među onima sa završenom ili nezavršenom

osnovnom školom 17% njih. Najveći intenzitet traženja posla pokazuju oni koji su javne radove obavljali u

neprofitnom sektoru, tj. udrugama (31% njih) u odnosu na 17% do 21% onih koji su bili angažirani na javnim

radovima koje su organizirali drugi tipovi organizacija61.

Tablica Javni radovi 8 - Intenzitet traženja posla – prema obrazovanju i tipu organizacije

Broj

ispitanika Nisko

Osrednji intenzitet traženja

posla

Visoko Ukupno

Ukupno 535 61% 18% 21% 100%

Obrazovanje

Osnovna škola i niže 142 72% 11% 17% 100%

Srednja škola 358 58% 20% 22% 100%

Više i visoko obrazovanje 36 43% 26% 31% 100%

Tip organizacije

Državna i lokalna uprava 295 66% 15% 18% 100%

Javne službe 54 61% 18% 21% 100%

Neprofitni sektor 98 48% 20% 31% 100%

Trgovačka društva 82 56% 27% 17% 100%

Ističu se i razlike između regija, pa je tako najniži intenzitet traženja posla kod korisnika javnih radova u

Dalmaciji (78% ih nije uopće aktivno tražilo posao ili imaju nizak procijenjeni intenzitet traženja posla), dok je

najviši u Slavoniji (54% ih nije uopće aktivno tražilo posao ili imaju nizak procijenjeni intenzitet traženja posla, a

24% ih ima visok ili vrlo visok intenzitet traženja posla).

Prikupljeni podaci sugeriraju da korisnici Javnih radova u referentnom periodu ove evaluacije nisu bili odviše

aktivni, odnosno nisu intenzivno tražili posao, a što možemo zaključiti za 62% njih koji se, ili niti ne javljaju na

natječaje, ili su se javili tek na jedan ili dva, a glavni kanali za traženje posla su im javljanje na oglase na koje ih

upućuje savjetnik Zavoda te raspitivanje kod obitelji, prijatelja i poznanika. Kod ove mjere to upućuje na

ostvarivanje ciljeva mjere, odnosno uključivanje u mjeru upravo onih kojima je aktivacija potrebna.

Ulaganje u vlastiti ljudski kapital dodatnim obrazovanjem je također nisko. U posljednjih 5 godina (što uključuje

i razdoblje nakon sudjelovanja u mjeri) – odnosno između 2011. i 2015. godine) tek je 12% korisnika javnih

radova pohađalo neko obrazovanje, a većina njih je bila na stručnom osposobljavanju ili prekvalifikaciji za drugo

zanimanje, ili na informatičkom tečaju.


116

8.4. Ulazak u mjeru i motivacija sufinanciranih osoba

Javni radovi su mjera kod koje je kao način ulaska u mjeru najčešće istaknuta uloga savjetnika u Zavodu koji su

nezaposlenu osobu informirali o tome da se nudi posao na javnim radovima i da osoba ima uvjete za korištenje

mjere, a što je istaknulo ukupno 71% ispitanika. Među onima koji su istaknuli samo jedan dominantan način

ulaska u mjeru, to je navelo 81% ispitanika. U oko 20% slučajeva, presudnu ulogu pri ulasku u mjeru odigrao je

poslodavac. Tako, 20% korisnika ističe da je i prije nego je raspisan natječaj putem Zavoda, poslodavac odlučio

za taj posao uzeti upravo njih, te je velikoj većini njih poslodavac predložio da počnu raditi taj posao uz tu

mjeru. Oko 3% korisnika u javne radove je ušlo na način da su se isključivo oni sami javili na objavljeni oglas

poslodavca kojeg nisu poznavali od ranije, a 4% njih na način da su se oni sami javili na oglas poslodavca kojeg

jesu poznavali od ranije. Dakle, ukupno je oko 7% korisnika javnih radova mjeru započelo koristiti zahvaljujući

isključivo vlastitoj inicijativu.

Prema načinu ulaska u mjeru korisnici javnih radova iz Slavonije se znatno razlikuju od korisnika iz drugih regija.

U skladu s prethodnim nalazom o tome da su u traženju posla najaktivniji bili korisnici javnih radova u

referentnom periodu evaluacije iz Slavonije, analiza načina ulaska u mjeru pokazuje da Slavonski češće

pokazuju vlastitu inicijativu pri ulasku u ovu mjeru, od korisnika iz drugih regija. Tako je među njima 57% onih

koji navode da su u mjeru ušli na način da ih je savjetnik Zavoda informirao o tome da se nudi taj posao uz tu

mjeru, dok je onih koje je poslodavac odlučio za taj posao uzeti i prije nego je raspisan natječaj putem Zavoda

više nego u drugim regijama (25%).

Dominantan razlog korisnika za uključivanje u ovu mjeru je aktivacija. Preko 90% njih je rekao da su se odlučili

na ovu mjeru jer su htjeli prekinuti razdoblje bez rada, tj. riječima ispitanika, „da ne sjede kod kuće“. Jednako

važan razlog je bio taj što je uključivanje u javne radove za ovu skupinu nezaposlenih osoba bio jedini način da

uđu na tržište rada. Tri četvrtine njih je navelo i da su im javni radovi omogućili da dobiju mogućnost obavljati

posao koji nije neprijavljen, tj. koji nije posao „na crno“. Nešto manje od polovice njih, po oko 45% korisnika, u

javne radove su se uključili s očekivanjima da bi se mogli zaposliti kod tog poslodavca, odnosno da bi mogli

naučiti nešto i steći iskustvo u struci. Takva, konkretnija očekivanja od javnih radova u vidu ulaska u zaposlenost

i profesionalno napredovanje su češće imali oni koji su bili u javnim radovima u neprofitnom sektoru (udruge),

dok su takva očekivanja manje tipična za one koji su na javnim radovima bili u državnoj i lokalnoj upravi.

Financijska korist je jako važna za ovu skupinu nezaposlenih osoba, što je istaknulo i 89% njih.

Oko 72% korisnika ističe da su se u javne radove uključili kako bi pomogli svojoj zajednici, odnosno da rade

nešto korisno, a da javni radovi opravdano imaju utkan i važan aspekt socijalne integracije govore i motivacija

korisnika vezana uz očekivanja o socijalnim kontaktima. Tako 61% njih ulazi u javne radove jer očekuje

upoznavanje drugih ljudi, a 57% njih stjecanje korisnih poznanstava.

117

Tablica Javni radovi 9 – Motivaciju za uključivanje u ovu mjeru

Uopće se ne

odnosi na mene

Uglavnom se ne

odnosi na mene


Uglavnom se

odnosi na mene

U potpunos

ti se odnosi na

mene

TOP2 (4+5)

Prosjek Standard

na devijacija

AKTIVACIJA, ULAZAK U ZAPOSLENOST

Da nisam bez posla (”da ne sjedim kod kuće”)

3% 2% 5% 25% 66% 91% 4,5 ,906


1% 2% 6% 22% 69% 91% 4,5 ,809


11% 4% 9% 27% 49% 76% 4,0 1,314


29% 11% 14% 25% 20% 45% 3,0 1,524


31% 11% 13% 21% 24% 45% 3,0 1,590

OSIGURANJE PRIHODA

Isključivo zbog financijske koristi (plaće i naknade za prijevoz)

2% 2% 7% 23% 66% 89% 4,5 ,883

SOCIJALNA INTEGRACIJA

Da pomognem svojoj zajednici, da radim nešto korisno

6% 6% 16% 28% 44% 72% 4,0 1,161

Da upoznam druge ljude 13% 8% 17% 34% 27% 61% 3,5 1,324

Da steknem korisna poznanstva 15% 9% 21% 30% 26% 56% 3,4 1,354

"PRISILA"

Da me ne izbrišu iz evidencije ako ne prihvatim taj posao

26% 8% 14% 20% 31% 51% 3,2 1,586

118

Korisnici javnih radova koji su bili organizirani od strane neprofitnog sektora, odnosno udruga, očekivano, imaju

nešto drugačiju motivaciju od onih koji su sudjelovali u javnim radovima drugih organizacija. Oni su naime češće

od preostalih skupina isticali da su se u javni rad uključili zbog radi profesionalne koristi, odnosno da nauče

nešto i steknu iskustvo, da steknu korisna poznanstva, ali i upoznaju nove ljude. Iako je i njima financijska korist

jedan od najvažnijih motiva za ulazak u mjeru, isticali su ga rjeđe od ostalih.

Tablica Javni radovi 10 – Motivaciju za uključivanje u ovu mjeru prema tipu organizacije62

Državna i lokalna uprava

Javne službe Neprofitni

sektor Trgovačka

društva


4,1 3,6 4,1 3,9


4,6 4,4 4,5 4,6

Da naučim nešto i steknem iskustvo u svom zanimanju \ struci 2,8 3,1 3,6 2,8

Da nisam bez posla (”da ne sjedim kod kuće”) 4,5 4,4 4,4 4,5

Da steknem korisna poznanstva 3,4 3,5 3,9 3,1

Da se nakon mjere zaposlim kod tog poslodavca 2,9 3,0 3,1 2,9

Isključivo zbog financijske koristi (plaće i naknade za prijevoz) 4,6 4,4 4,2 4,5

Da me ne izbrišu iz evidencije ako ne prihvatim taj posao 3,3 2,7 3,2 3,6

Da pomognem svojoj zajednici, da radim nešto korisno 4,1 3,7 4,1 3,7

Da upoznam druge ljude 3,5 3,6 3,9 3,2

Podjela javnih radova prema tipu organizacije uključuje i supstancijalniju podjelu, onu koja se odnosi na razliku

između komunalnih i socijalnih javnih radova, a koja također podrazumijeva i razliku između broja sudjelovanja

u javnim radovima, te razliku u trajanju nezaposlenosti. U tom smislu, korisnicima javnih radova koji su prije

toga bili nezaposleni više od tri godine, odnosno onima koji u javnim radovima sudjeluju više puta (jer na

osnovu te dugotrajne nezaposlenosti mogu ostvariti to pravo) kao motivacija za uključivanje u javne radove je

prije svega ona koja se odnosi na aktivaciju, uključivanje na tržište rada te financijsku koristi.

Tablica Javni radovi 11 – Motivaciju za uključivanje u ovu mjeru prema relevantnim obilježjima63


Vrsta javnog rada Trajanje

nezaposlenosti

Jedan put

Dva i više puta

Komunalni Socijalni Do 36

mjeseci

Više od 36

mjeseci


4,5 4,6 4,6 4,5 4,4 4,7

Isključivo zbog financijske koristi (plaće i naknade za prijevoz)

4,4 4,7 4,6 4,3 4,4 4,6

Da nisam bez posla (”da ne sjedim kod kuće”) 4,4 4,6 4,5 4,4 4,4 4,5


3,9 4,1 4 4 3,8 4,1

Da upoznam druge ljude 3,5 3,7 3,4 3,7 3,6 3,5

Da steknem korisna poznanstva 3,4 3,4 3,3 3,7 3,5 3,4


3 2,8 2,8 3,4 3,2 2,8

Da se nakon mjere zaposlim kod tog poslodavca 3 3 3 2,9 2,9 3

Da pomognem svojoj zajednici, da radim nešto korisno

4 4 4 4 3,9 4

62 Značajan F-test uz rizik od 5% - razlike u odnosu na drugu podskupinu označene su podebljanim tekstom. 63 Značajan T-test uz rizik od 5% - razlike u odnosu na drugu podskupinu označene su podebljanim tekstom.

119

Jedno od zanimljivih pitanja vezano uz motivaciju za ulazak u ovu mjeru, je i pitanje „prisile“ od strane

savjetnika Zavoda, a koje je bilo evidentirano u kvalitativnom istraživanju. Naime, vidimo da je otprilike

polovica ispitanika navela da su se u javne radove uključili kako ne bi bili brisani iz evidencije Zavoda ako ne

prihvate taj posao. Što je u skladu s podatkom da nešto više od polovice korisnika mjere (53%) potvrdno

odgovara na pitanje o tome je li im savjetnik dao do znanja da će biti brisani iz evidencije nezaposlenih ako ne

prihvate posao uz mjeru javnih radova. I na ovom pitanju postoji razlika prema regijama, pa tako na to pitanje

najčešće potvrdno odgovaraju u Dalmaciji (64%), a najrjeđe u Slavoniji (47%). Na ovo pitanje su potvrdno rjeđe

odgovarali i oni koji sudjelovali u socijalnim javnim radovima, odnosno oni koji su na javnim radovima bili

zaposleni u javnim službama64.

Motivi za ulazak u mjeru mogu biti i ranija zaposlenost kod toga poslodavca, no, konzistentno s dizajnom mjere

ona je u slučaju javnih radova evidentirana tek u 2% slučajeva (3% među onima koji imaju prethodno radno

iskustvo) – uglavnom se radi o osobama visokog obrazovanja koje su kod tog poslodavca prije javnih radova bile

u radnom odnosu na određeno vrijeme.


Kod javnih radova, mjereni aspekti zadovoljstva poslom u osnovi se dijele na tri dimenzije65. Korisnici ove mjere

su izrazito zadovoljni mjerenim aspektima posla koji se odnose na uvjete rada – tako je preko 90% korisnika

navelo da je bilo zadovoljno radnim vremenom, 90% korektnim odnosom poslodavca prema njima, a 87% njih

je bilo zadovoljno atmosferom i međuljudskim odnosima. Oko 78% ispitanika je zadovoljno samim poslom koji

su obavljali, a 70% njih opterećenjem (količinom posla, odgovornošću i sl.) u odnosu na novac koji su dobivali za

svoj rad. S druge stane, intrinzični čimbenici, a koji se odnose na stjecanje novih znanja, vještina i iskustava

ocjenjeni su znatno niže, i time je zadovoljno između 41% i 46% korisnika. Očekivano, javni radovi rijetko nude

mogućnost usavršavanja i dodatne edukacije, te je tim aspektom javnih radova nezadovoljno 52% korisnika,

dok ih je nešto više od četvrtine (28%) navelo da su zadovoljni. Treću dimenziju čine aspekti koji se odnose na

same uvjete, tj. dizajn mjere – konkretno na iznos novca koji su dobivali za posao, čime je zadovoljno visokih

57% korisnika mjere. No, s druge strane, duljinom trajanja javnih radova nisu zadovoljni što je istaknulo 46%

njih. Tek ih je nešto više od trećine zadovoljno duljinom javnih radova.

64 Značajan hi-kvadrat test uz rizik od 5%. 65 Ishod faktorske analize

120

Tablica Javni radovi 12 – Zadovoljstvo aspektima posla

Uo

pće

nis

am b

io \

la

zad

ovo

ljan

\ n

a

Ugl

avn

om

nis

am b

io \

la

zad

ovo

ljan

\ n

a

Osr

edn

je z

ado

volja

n \

na

Ugl

avn

om

sam

bio

\ la

zad

ovo

ljan

\ n

a

Bio

\ la

sam

u p

otp

un

ost

i

zad

ovo

ljan

\ n

a

TOP 2 (4+5)

Prosjek Standard

na devijacija

Radnim vremenom 1% 0% 7% 34% 58% 92% 4,48 ,755

Korektnim odnosom poslodavca prema Vama 3% 2% 6% 32% 58% 90% 4,42 ,896

Atmosferom i međuljudskim odnosima 2% 1% 10% 37% 50% 87% 4,36 ,847

Samim poslom koji ste obavljali 1% 2% 18% 39% 39% 78% 4,17 ,882


6% 7% 16% 42% 28% 70% 3,84 1,111


22% 11% 21% 27% 19% 46% 3,21 1,437

Mogućnošću da steknete iskustvo i\ili naučite konkretna znanja i vještine u Vašoj struci ili zanimanju

31% 9% 19% 26% 15% 41% 2,94 1,485

Mogućnostima usavršavanja i dodatne edukacije 38% 14% 20% 17% 11% 28% 2,60 1,486

Iznosom novca koji ste dobivali za taj posao 8% 9% 27% 35% 22% 57% 3,62 1,155

Ukupnom duljinom trajanje te mjere, tj javnih radova

20% 26% 19% 24% 11% 35% 2,91 1,354

Muškarci su više od žena zadovoljni atmosferom i međuljudskim odnosima, dok su žene zadovoljnije

mogućnostima za stjecanje novih znanja, vještina i iskustava te mogućnostima usavršavanja i dodatne

edukacije. Uvjetima rada su znatno zadovoljniji oni koji su na javnim radovima bili u državnoj i lokalnoj upravi

nego oni koji su bili u programima javnih radova u udrugama. Također, uvjetima rada su manje zadovoljni oni

koji su prije ulaska u mjeru u evidenciji Zavoda bili manje od godinu dana, dok su oni koji su duže bili

nezaposleni više zadovoljni uvjetima rada. Uvjetima rada su najmanje zadovoljni u regijama Zagreb i okolica, te

Dalmacija, a najviše u Slavoniji. U Slavoniji su najviše zadovoljni i iznosom novca koji su dobivali za taj posao te

ukupnom duljinom trajanja javnih radova.66

Očekivano, poslove koje su radile osobe zaposlene na javnim radovima 2/3 njih opisuje kao pomoćne, ¼ kao

podjednako stručne i pomoćne, a 9% njih kao stručne. Razlika postoji između komunalnih i socijalnih javnih

radova, pa tako 19% oni koji su bili uključeni u socijalne javne radove navodi da su radili stručne poslove (kod

komunalnih javnih radova je 4% onih koji su radili stručne poslove). U tom kontekstu, postoji i razlika između

javnih radova koje su organizirale javne službe i udruge gdje je veći udio onih koji navode da su radili stručne

poslove, dok je očekivano taj postotak znatno niži kod državne i javne uprave, te komunalnih poduzeća.

Gotovo 80% korisnika javnih radova ističe da nisu trebali obavljati poslove koji nisu bili previđeni opisom

radnog mjesta ili nisu bili u skladu s njihovim formalnim zadacima, a 21% njih navodi da su radili takve poslove,

66 Značajan F-test uz rizik od 1%.

121

6% njih kaže često. Spominju se poslovni čišćenja, administracija, te obavljanje privatnih poslova poslodavca.

Najčešće se radi o korisnicima javnih radova u udrugama i javnim službama.

Tablica Javni radovi 13 – Jeste li na tom poslu trebali obavljati poslove koji nisu bili predviđeni opisom radnog mjesta i u skladu s Vašim formalnim zadacima, ako da, koliko često?

%

Ne, nikada 79%

Da, ali rijetko 7%

Da, ponekad 8%

Da, često 6%

Ukupno 100%

Jedan od indikatora nezadovoljstva poslom može biti i osjećaj zaposlenika na javnom radu da se poslodavac

prema njima ponaša na drugačiji način, nego prema zaposlenicima koji nisu bili zaposleni preko mjere.

Međutim, kod javnih radova to nije slučaj. Pa tako u prilog visokom zadovoljstvu poslom ide i podatak da ih je

samo 4% reklo da su se prema njima ponašali drugačije, i to ih je 3% navelo da su se prema njima ponašali

lošije, a 1% bolje. U nastavku su navedeni neki od primjera drugačijeg ponašanja poslodavaca.

Lošije:

Vikanje kad nije bilo nešto dobro napravljeno

Gledanje s visoka, podcjenjivanje

Od početka, svaki dan, nismo se smjeli obratiti njima s nekim zahtjevom, npr. Za ulje za masažu,

pregradu za intimu pacijenta, nisam dobivala rukavice jer ih nije bilo jer su njihovi zaposlenici rukavice

sebi uzimali doma

Drzak, bezobrazan

Kad je nešto falilo, mene su krivili da kradem

Bilo što tražim, ja nisam dobio, a zaposlenik je dobivao

Prekidali su pauze, morali smo po kiši raditi žene su morale sa sjekirama sjeći drva

Vrijeđala me po nacionalnoj osnovi na sastanku

Bolje:

Ukazano mi je više povjerenja i povjereni su mi neki odgovorniji zadaci

Jako me je direktorica voljela jer sam gledala da što više ušparamo, te je to znala cijeniti

Prema nama je poslodavac bio bolji jer nas nije tjerao na rad kao one koji su stalno zaposleni

Bolje, nisu me opterećivali

Šef me cijenio zbog znanja

Velika većina korisnika javnih radova, čak 79% njih nisu dobivali nikakve dodatne benefite osim plaće. 15% njih

je od poslodavca dobivalo naknadu za troškove prijevoza, a ostali benefiti se pojavljuju u zanemarivom broju

slučajeva.67 Dodatni novac na ruke je dobivalo manje od 1% korisnika.

67 Zanimljiv je slučaj korisnika koji je naveo da je dobio bicikl od općine kao prijevozno sredstvo za dolazak na posao

122


Percipirane koristi javnih radova za sufinancirane osobe su velike, gotovo 90% njih u javnim radovima vidi

rješenje za poboljšanje vlastite financijske situacije u danom trenutku, a što je u skladu s visokim postotkom

(92%) onih koji su naveli da im je jedan od motiva za uključivanje u javne radove bilo to što su javni radovi za

njih bili jedini način da počnu raditi, drugačije nisu ni mogli dobiti posao, te 89% onih koji su se uključili u javne

radove isključivo zbog financijske koristi (plaće i naknade za prijevoz). Daljnja usporedba onih koji su naveli ova

dva motiva, pokazuje da su se u slučaju oba motiva očekivanja korisnika javnih radova ispunila, i da je po 91%

onih koji su naveli spomenuta dva motiva navelo da im je javni rad omogućio da poboljšaju svoju tadašnju

financijsku situaciju. Stoga ne iznenađuje stav, a koji ističe 84% korisnika, o tome da javni radovi traju

prekratko.

Tablica Javni radovi 14 – Koristi

Uopće se ne

odnosi na mene

Uglavnom se ne

odnosi na mene


Uglavnom se

odnosi na mene

U potpunos

ti se odnosi na

mene

TOP 2 (4+5)

Prosjek Standard

na devijacija

Taj posao mi je omogućio da poboljšam svoju tadašnju financijsku situaciju

3% 1% 7% 22% 67% 89% 4,49 ,885

Smatram da javni radovi traju prekratko

5% 3% 9% 21% 63% 84% 4,34 1,078

Daljnji uvid u percepciju korisnosti i ishoda sudjelovanja u mjeri daju stavovi sufinanciranih osoba o javnom

radu, a koje one daju s vremenskim odmakom nakon izlaska iz mjere. Ispitan je veći broj tvrdnji o korisnosti i

značaju javnih radova za njih, a među njima su se izdvojile određene tvrdnje koje sugeriraju postojanje 3

dimenzije stavova o javnim radovima68.

Dominantna je upravo ona koja mjeri ostvarivanje ciljeva ove mjere, a to je aktivacija slabije zapošljivih osoba,

tako 65% korisnika javnih radova navodi da im se radeći taj posao povećalo samopouzdanje za traženje drugog

posla. Za dodatnih 58% rad na javnim radovima je bio važan jer su tamo stekli korisna poznanstva.

Druga istaknuta dimenzija javnih radova je negativna percepcija i loš imidž mjere onih koji javne radove vide

kao metodu da se u evidenciji Zavoda smanji broj dugotrajno nezaposlenih osoba, što je tvrdnja s kojom se

slaže 54% korisnika javnih radova. Ovu dimenziju negativne percepcije dodatno potkrjepljuje tvrdnja s kojom se

složila gotova polovica korisnika (49% njih), a koja indicira da su sufinancirane osobe u sklopu tog posla radile

iste poslove kao i stalno zaposleni, samo za manju plaću. S obzirom na postavljene ciljeve javnih radova koji u

pravilu ne bi trebali biti u domeni redovitog obavljanja poslovne aktivnosti poslodavaca, uputno je pojačati

kontrolu prilikom odobravanja programa javnih radova, ali i kasnije u provedbi.

Posljednja izdvojena dimenzija je također negativna, a odnosi se na percepciju javnog rada kao posla koji ga

etiketira kao „ponižavajući“. Tako se ovdje ističu tvrdnje koje navode da su se korisnici radili taj posao osjećali

kao socijalni slučajevi (16% njih), da im je posao bio ponižavajući s obzirom na njihovo dotadašnje iskustvo

(13%) ili da im je rad na tom poslu izazivao nelagodu (12%). Oko 11% ih je navelo da nisi bili osobno motivirani

68 Utvrđeno faktorskom analizom.

123

za rad na tom poslu, a 7% misle da je posao koji su obavljali u sklopu javnih radova beskoristan. Ovdje valja

naglasiti da samo manji dio korisnika javnih radova vide takve radove kao ponižavajuće.

Tablica Javni radovi 15 – Procijenjene koristi od javnih radova

Uo

pće

se

ne

od

no

si n

a

men

e

Ugl

avn

om

se

ne

od

no

si n

a m

ene

Nit

i se

od

no

si, n

iti n

e

Ugl

avn

om

se

od

no

si

na

men

e

U p

otp

un

ost

i se

od

no

si

na

men

e

TOP

2 (

4+5

)

Pro

sjek

Stan

dar

dn

a d

evija

cija

Radeći taj posao povećalo mi se samopouzdanje za traženje drugog posla

11% 4% 21% 34% 31% 65% 3,72 1,243

Taj posao mi je bio važan jer sam stekao korisna poznanstva

16% 9% 17% 33% 25% 58% 3,42 1,351

Smatram da je svrha javnih radova samo u tome da se u evidenciji zavoda smanji broj dugotrajno nezaposlenih osoba

11% 8% 26% 23% 31% 54% 3,52 1,319

U sklopu tog posla radio\la sam iste poslove kao i stalno zaposleni samo za manju plaću

21% 9% 21% 24% 25% 49% 3,23 1,445

Radeći taj posao osjećao\la sam se kao socijalni slučaj 60% 13% 11% 8% 8% 16% 1,91 1,314

Taj posao mi je osobno bio ponižavajući s obzirom na moje dotadašnje radno iskustvo

65% 13% 9% 9% 4% 13% 1,75 1,191

Rad na tom poslu mi je izazivao nelagodu 66% 13% 9% 7% 5% 12% 1,70 1,172

Nisam bio\la osobito motiviran\a za rad na tom poslu 57% 13% 18% 8% 3% 11% 1,88 1,186

Taj posao je bio beskoristan 72% 15% 5% 4% 3% 7% 1,55 1,046

Aktivaciju su češće spominjale žene nego muškarci, a kad je u pitanju regija, najmanje oni iz Dalmacije.

Negativan imidž je najviše dominantan u dobnoj skupini onih od 30 do 39 godina, kod osoba iz regije Sjeverna

Hrvatska, te kod onih koji su u javnim radovima bili u komunalnim poduzećima (trgovačka društva). Poniženje

se najčešće osjeća kod korisnika iz Dalmacije, oni koji su u evidenciji Zavoda bili do godinu dana, te također kod

onih koji su u javnim radovima bili u komunalnim poduzećima (trgovačka društva).

Najveći udio korisnika javnih radova, čak ¾ njih smatra da su koristi od mjere imali podjednako i oni i

poslodavac. Oko 10% njih misli da su oni sami imali više koristi o mjere, dok je 15% njih procijenilo da je u

njihovom slučaju više profitirao poslodavac – odnosno 15% korisnika smatra da oni nisu imali koristi. Nema

razlika na ovom pitanju na različitim obilježjima korisnika.

Da se mogu vratiti u to vrijeme, 95% korisnika bi ponovo sudjelovali u javnom radu, odnosno ponovno bi

prihvatili taj posao. Zanimljivo je da nema razlike između onih koji su naveli da su „ucijenjeni“ brisanjem iz

evidencije i onih koji nisu. U javne radove bi se ponovo vratilo 98% onih koji su ih obavljali u tijelima državne i

lokalne uprave, u odnosu na 91% do 94% onih iz drugih tipova organizacija. Slavonci i na ovom pitanju

potvrđuju svoje zadovoljstvo javnim radovima – njih 99% bi ponovo išlo u javne radove, dok ih iz Zagreba i

okolice najviše ne bi – njih 12%. Onih koji su zainteresirani i u budućnosti sudjelovati u javnim radovima je

također visokih 92%, što ponovo ide u prilog visokom zadovoljstvu ovom mjerom.

Zanimljivo je da je 44% njih ušlo u javne radove s očekivanjima da će se nakon mjere zaposliti kod tog

poslodavca. Realnost se pokazala drugačijom, pa tako sudionika javnih radova navodi da su im na tom poslu

124

odmah dali do znanja da su tu samo privremeno (78%), i da im nisu dali do znanja da će ih zadržati i nakon

mjere (81%), da nisu posebno ulagali u njih (78%), i da su imali niska očekivanja od njih (59%), što je sukob

realnosti i njihovih želja. Zanimljivo je da nema razlike u zadovoljstvu poslom, niti u odgovoru na pitanje o tome

bi li danas opet prihvatili taj isti posao. Međutim, postoji mala razlika između onih koji su imali takva očekivanja

spram spremnosti da se ponovno uključe u javne radove, pa bi tako 90% onih s očekivanjima da se zaposle kod

tog poslodavca pristalo ponovno u javne radove, dok je kod onih koji nisu imali takva očekivanja udio i 95%.

Za ukupnu ocjenu iskustva ovom mjerom, mjereno stavom bi li ponovo donijeli istu odluku o ulasku u mjeru ili

ne, značajnim se pokazuju i sljedeća dva aspekta zadovoljstva poslom: korektnost odnosa poslodavca prema

korisniku, te iznos novca koji su dobili za taj posao69. Dakle, oni koji su zadovoljniji korektnim odnosom

poslodavca i koji su zadovoljni iznosom novca koji su dobili za taj posao, radije bi ponovno ušli u mjeru od onih

koji nisu zadovoljni ovim aspektima posla na kojem su radili.

6% korisnika je kod poslodavca ostalo raditi i nakon završetka mjere, a 2% ih još i danas radi kod isto

poslodavca. Primarni smisao ove mjere nije zadržavanje kod istog poslodavca, ali je aktivacija, koja se ostvarila

u slučaju dodatnih 17% korisnika javnih radova u referentnom razdoblju. Primarni smisao ove mjere nije

zadržavanje kod istog poslodavca, no jedan od ciljeva mjere jest aktivacija. Iz podatka vidimo da je ovaj učinak

ostvaren kod dodatnih ⅙ korisnika, odnosno 17% njih koji danas imaju posao, ali kod drugog poslodavca.

Tablica Javni radovi 16 – Jeste li nakon mjere ostali raditi kod tog poslodavca, barem neko vrijeme, u bilo kojem obliku

N %

Da, kod istog poslodavca, na istom poslu 21 4%

Da, kod istog poslodavca, ali na drugom poslu 7 1%

Da, kod istog poslodavca na istom poslu, ali isključivo volonterski 7 1%

Ne, nisam ostao\la raditi kod TOG poslodavca nakon završetka 500 94%

Ukupno 535 100%

Tablica Javni radovi 17 – Imate li danas posao za koji dobivate plaću

Radi još uvijek kod istog poslodavca 11 2%

Ima posao kod drugog poslodavca 89 17%

Nema posao za koji dobivaju plaću ili honorar 435 81%

Ukupno 535 100%

Razlike su najveće prema dobi, posao nema 89% korisnika starijih od 50 godina, 84% onih u dobi od 40 do 49

godina, 76% onih u dobi od 30 do 39 godina, te 73% najmlađih, onih u dobi do 30 godina kod kojih je aktivacija

javnim radovima bila najuspješnija. Češće su se zaposlili i visokoobrazovani (⅓ njih). Prema regijama, najviše su

se zaposlili korisnici javnih radova iz Zagreba i okolice (34%), Dalmacije (26%) te Sjeverne Hrvatske (21%), dok

se u preostale 3 regije zaposlilo između 11% i 15% korisnika javnih radova.

Zaposlilo se i 28% onih koji su prije ulaska u mjeru u evidenciji Zavoda bili do godinu dana, i tek 15% onih koji su

u evidenciji bili duže od 3 godine prije ulaska u mjeru. Najviše se zaposlilo onih koji su javne radove obavljali u

javnim službama (32%) te udrugama (28%), dok se najmanje zaposlilo onih koji su javne radove obavljali u

69 Rezultat linearne regresijske analize.

125

komunalnim poduzećima (4%). Među onima koji su u evidenciji Zavoda duže od 3 godine, njih 85% je i dalje

nezaposleno.

Tablica Javni radovi 18 – Imate li danas posao za koji dobivate plaću – prema relevantnim obilježjima

Broj

ispitanika

Radi još uvijek kod

istog poslodavca

Ima posao kod drugog poslodavca

Nema posao za koji dobiva

plaću ili honorar

Ukupno 535 2% 17% 81%

Dob

Do 30 godina 125 4% 23% 73%

30 do 39 godina 113 1% 23% 76%

40 do 49 godina 147 2% 13% 84%

50 i više 149 1% 10% 89%

Obrazovanje

Osnovna škola i niže 142 16% 84%

Srednja škola 358 3% 15% 82%

Više i visoko obrazovanje 36 37% 63%

Koliko ste bili u evidenciji prije ulaska u mjeru?

Do godinu dana 91 1% 27% 72%

Između 1 i 3 godine 126 3% 20% 77%

Više od 3 godine 317 2% 13% 85%


Jedan put 370 2% 19% 79%

Dva i više 165 2% 11% 87%

Vrsta javnog rada Komunalni 355 2% 14% 85%

Socijalni 178 3% 22% 75%

Tip organizacije

Državna i lokalna uprava 295 2% 16% 83%

Javne službe 54 5% 27% 68%

Neprofitni sektor 98 3% 25% 72%

Trgovačka društva 82 1% 4% 96%

Regija

Zagreb i okolica 43 2% 32% 66%

Sjeverna Hrvatska 131 1% 20% 79%

Slavonija 175 11% 89%

Lika i Banovina 70 4% 11% 85%

Hrvatsko primorje i Istra 22 15% 85%

Dalmacija 94 6% 20% 74%

126

8.9. Zadovoljstvo poslodavaca s korisnicima

Poslodavci koji su u referentnom periodu koristili ovu mjeru su u prosjeku vrlo zadovoljni korisnicima koji su

kod njih odrađivali javne radove. Na skali od 1 do 5, u prosjeku su korisnicima dali ocjenu 4,1. Oko 1/3

anketiranih poslodavaca je u potpunosti zadovoljno korisnicima koji su kod njih odrađivali javne radove, dok je

dodatnih nešto manje od polovine (48%) bilo uglavnom zadovoljno. Dakle, 80% poslodavaca je dominantno

zadovoljno korisnicima koji su kod njih odrađivali javne radove. Određeno nezadovoljstvo je iskazalo manje od

1/5 korisnika (18%), pri čemu niti jedan anketirani poslodavaca ne smatra da je potpuno nezadovoljan

korisnicima, a samo 4% je navelo da su uglavnom nezadovoljni dok preostalih 14% čine oni koji su naveli da su

osrednje zadovoljni. Poslodavci bez obzira na tip su podjednako zadovoljni korisnicima70, a niti veličina

poslodavca nije povezana s razinom zadovoljstva korisnicima71. Valja naglasiti da ne postoji značajna razlika u

ocjenu zadovoljstva korisnicima niti s obzirom na to jesu li se poslodavci sreli s prijevremenim raskidom

ugovora za pojedinog korisnika, što je razumljivo s obzirom da je ta pojava relativno rijetka pogotovo u odnosu

na ukupan broj korisnika koji su odrađivali javne radove u prosjeku po jednom poslodavcu.

Poslodavci koji nisu u potpunosti bili zadovoljni karakteristikama (su)financiranih osoba su odgovarali na pitanje

o osobinama s kojima nisu bili (u potpunosti) zadovoljni. Ukupno, najčešći izvor nezadovoljstva odnosi se na

motivaciju korisnika za rad te njihovim općim ponašanjem. S motivacijom se može povezati i marljivost te

predanost poslu što je također među češće navedenim osobinama s kojima nisu bili zadovoljni.

Tablica Javni radovi 19 – S kojim karakteristikama osoba niste bili zadovoljni

N %


Bili smo u potpunosti zadovoljni svime 209 74%

Motiviranost 73 26%

Karakternim osobinama, općim ponašanjem 70 25%

Pouzdanost 54 19%

Marljivost 49 17%

Predanost 41 15%

Produktivnost 37 13%

Stručnost 36 13%

Želja za učenjem 31 11%

Nedovoljna kvalificiranost za posao 22 8%

Bolovanje, trudnoća 3 1%

Ne znam / ne mogu procijeniti 36 13%

70 F-test nije statistički značajan: p=0,115. 71 F-test nije statistički značajan: p=0,156.

127


Među motivima poslodavaca iz ove skupine za korištenje mjere javnih radova dominira namjera da se osiguraj

određene uštede, odnosno da se osigura radna snaga za obavljanje određenih poslova bez značajnih troškova

za samog poslodavca. Tako oko polovina poslodavaca korisnika ove mjere navodi da je mjeru koristilo da bi

našlo potrebnu radnu snagu za obavljanje određenih poslova. Nešto više od polovine (54%) navodi da im je

motiv iskorištavanje prilike kada se ona već nudi („... htjeli smo iskoristiti poticaje kada se već nude“). Sličan

postotak poslodavaca navodi da im je motiv bila sama ušteda („Osnovni motiv nam je bio ušteda novca, svaka

kuna nam puno znači“). Osiguravanje radne snage kao motiv su češće isticale neprofitne organizacije u odnosu

na ostale72, a uštede kao motiv trgovačka društva73.

Tablica Javni radovi 20 – Motivacija poslodavaca za korištenje mjere

Uo

pće

se

ne

od

no

si n

a

nas

Ugl

avn

om

se

ne

od

no

si

na

nas

Nit

i se

od

no

si, n

iti n

e

Ugl

avn

om

se

od

no

si n

a

nas

U p

otp

un

ost

i se

od

no

si

na

nas

TOP 2 (4+5)

Prosjek Standardn

a devijacija

Mjeru smo koristili jer smo htjeli iskoristiti poticaje kad se već nude

16% 7% 23% 32% 22% 54% 3,37 1,333

Osnovni motiv nam je bio ušteda novca, svaka kuna nam puno znači

22% 7% 18% 27% 26% 53% 3,29 1,474

Mjeru smo koristili kako bismo pronašli adekvatnu radnu snagu

20% 11% 20% 30% 19% 49% 3,18 1,396

Koristili smo mjeru da osposobimo radnu snagu koja nam je potrebna u organizaciji

24% 15% 21% 20% 20% 40% 2,96 1,452

Nismo planirali zapošljavanje, a mjeru smo koristili kako bismo izašli u susret osobi (osobama) za koju je mjera korištena.

34% 15% 19% 19% 14% 33% 2,64 1,455

Mjeru smo koristili jer nam je neophodan novi radni kadar, a imamo zabranu zapošljavanja

52% 12% 14% 9% 12% 21% 2,17 1,452

Samo manji broj poslodavaca navodi da im je motiv za korištenje ove mjere da „doskoče“ zabrani zapošljavanja

u određenom trenutku, dakle da se kroz ovu mjeru na neki način supstituira otvaranje redovnih radnih mjesta.

No, valja napomenuti da je oko 1/5 poslodavca navelo upravo ovaj odgovor. Ovaj motiv se znatno češće javlja

kod javnih ustanova nego kod drugih vrsta poslodavaca74.

Razumljivo, za poslodavce glavni motiv za korištenje ove mjere nije niti osposobljavanje buduće radne snage,

iako oko 40% anketiranih navodi da se taj motiv uglavnom ili potpuno odnosi na njih. No, trgovačka društva su

nešto češće od ostalih navodila ovaj motiv za korištenje ove mjere75.

Oko 1/3 poslodavaca navodi kako su mjeru zapravo koristili kako bi izašli u susret konkretnim korisnicima, što

sugerira kako im glavna motivacija nije bila ostvarivanje koristi za njihovu organizaciju, nego koristi za korisnike.

Preko ¾ anketiranih poslodavaca se ne slaže s tvrdnjom da su javni radovi mjera od koje poslodavci nemaju

nikakve koristi, dok se s tom tvrdnjom slaže samo osam posto anketiranih korisnika poslodavaca. Navedeni

rezultat, na određeni način, sublimira stav poslodavaca o ovoj mjeri. Također, nešto manje od ¾ anketiranih

72 F-test značajan uz 1% rizika. 73 F-test značajan uz 1% rizika. 74 F-test značajan uz 1% rizika. 75 F-test značajan uz 1% rizika.

128

korisnika se slaže s tvrdnjom da su javni radovi mjera koja je posebno korisna za organizaciju poput njihove.

Navedeni rezultati, uz činjenicu da je oko polovina anketiranih poslodavaca mjeru koristila i nakon referentnog

perioda ove evaluacije (tijekom 2014. i 2015. godine) i činjenicu da više od polovine korisnika namjerava

podnijeti zahtjev za korištenje ove mjere u budućnosti, sugeriraju da su poslodavci dominantno zadovoljni

ovom mjerom. Međutim, mogu se uočiti određene manje razlike u razini zadovoljstva ovom mjerom s obzirom

na neka obilježja poslodavaca. Tako poslodavci iz neprofitnog sektora (10%) te tijela javne (državne ili lokalne)

vlasti (11%) nešto se nešto češće od ostalih slažu s tvrdnjom da od javnih radova kao mjere poslodavci nemaju

nikakve koristi (javne ustanove 5% i javne ustanove 2%)76. Također, mikro poslodavci (11%) češće od srednjih i

velikih (0%) smatraju da poslodavci nemaju nikakve koristi od ove mjere77.

Oko 40% poslodavaca koji su imali iskustva s ovom mjerom se slaže da bi ovu mjeru trebalo modificirati da bi

bila učinkovitija, što sugerira da postoje određeni elementi ili dizajna mjere ili procesa njezine implementacije

koji poslodavcima predstavljaju određeni problem. Da bi nešto trebalo promijeniti nešto češće navode

trgovačka društva, no ova razlika nije statistički značajna. Glavnina prijedloga za unapređenje odnose se na sam

dizajn mjere, prije svega u smislu njezine dostupnosti i trajanja javnih radova (Povećavanje vremena trajanja

ugovora o radu, Veća dostupnost mjere (cijelo vrijeme, češće)), na što se odnosi nešto više od 1/3 odgovora.

Nadalje, dio odgovora se odnosi na financijske aspekte mjere, odnosno visinu naknade te udio sufinanciranja,

na što se odnosi oko 1/5 odgovora. Također oko 1/5 odgovora se odnosi na dostupnost ove mjere različitim

organizacijama te uvjete koji se postavljaju u tom smislu, posebno se ističu odgovori udruga koje u velikom

postotku smatraju da je potrebno povećati dostupnost ove mjere njima. Dio posloodavaca smatra da bi ulazak

u javne radove trebalo omogućiti i onim nezaposlenim osobama koje su kraći periodu prijavljeni na Zavod. Kada

su u pitanju prijedlozi za unapređenje mjere koji se odnose na implementaciju, oko pet posto korisnika je

navelo da bi željeli da se zahtjevi brže obrađuju. Sličan postotak je naveo da bi trebalo unaprijedi postupak

selekcije nezaposlenih osoba koje ulaze u mjeru, te je potrebno povećati kontrole.

Tablica Javni radovi 21 – Prijedlozi za unapređenje mjere

Smanjivanje dokumentacije 0,20%

Ubrzavanje postupka odobravanja 4,90%

Više kontrola, praćenja poslodavaca 4,70%

Informiranje poslodavaca o mjerama 3,30%

Komunikacija putem interneta 1,20%

Informiranje (općenito) 0,80%

Povisivanje naknade i udjela sufinanciranja 13,80%

Prilagodba visine plaće realnim plaćama u pojedinom sektoru 1,60%

Naknade putnih troškova 2,50%

Povećavanje vremena trajanja ugovora o radu 22,70%

Veća dostupnost mjere (cijelo vrijeme, češće) 7,10%

Manje ograničenja, više poticaja -općenito 3,60%

Mjera neka bude bez vremenskog ograničenja 1,30%

Ne ograničavati broj zapošljavanja osoba 0,70%

Općenito pojednostavljivanje uvjeta i kriterija 9,00%

Olakšavanje zapošljavanja udrugama 6,50%

76 Hi-kvadrat test značajan uz 5% rizika. 77 Hi-kvadrat test značajan uz 1% rizika.

129

Prilagodba mjera potrebama određenih djelatnosti 3,00%

Proširiti krug poslodavaca, poslova 2,40%

Ograničavanje broja zapošljavanja u JLS prema kvotama 0,80%

Smanjiti broj mjeseci provedenih na Zavodu/ zaposliti neovisno koliko je vremena osoba bila u evidenciji zavoda 5,00%

Nije potreban oglas/ natječaj ako je već odabrana osoba 1,40%

Educiranje nezaposlenih osoba 2,60%

Izbor kadra 2,50%

Provjera psiho-fizičkih sposobnosti sufinanciranih osoba 0,70%

Osigurati sigurno zapošljavanje nakon mjere 3,70%

Ostalo 10,60%

Ništa 2,60%

Bez odgovora 11,50%

Analizu konkretnih koristi koje su poslodavci imali od ove mjere provest ćemo slijedeći tri osnovne dimenzije

koristi – financijske koristi, koristi koje se odnose na raspoloživost i upravljanje radnom snagom te koristi koje

se odnose na ostvarivanje opće-društvenih ciljeva. Oko 1/3 poslodavaca iz ovog uzorka navodi da je kroz ovu

mjeru ostvario znatne financijske uštede, a sličan postotak korisnika navodi da je korištenjem ove mjere imao

mogućnost da ušteđeni novac uloži u razvoj poslovanja, nova zapošljavanja, edukaciju itd. Nešto veći postotak,

oko 40% anketiranih poslodavaca, navodi da je za njih korištenje ove mjere bilo nužno za postizanje pozitivnih

financijskih učinaka. Nešto veću važnost financijskih ušteda kao koristi od sudjelovanja u ovoj mjeri iskazuju

nevladine organizacije. Oko 1/6 korisnika navodi da im je mjera pomogla da prebrode krizu. Ova četiri

indikatora o ostvarenim koristima pripadaju skupinu tvrdnji koje su najmanje prihvaćene od poslodavaca koji su

anketirani u ovom uzorku, a koristili su mjeru javnih radova, što znači da su financijske koristi u prosjeku manje

značajne za korisnike u odnosu na ostale dimenzije. Izravne financijske koristi od sudjelovanja u ovoj mjeri

nešto manje od prosjeka važne su javnim ustanovama.

Ovakav nalaz zapravo sugerira, da od strane poslodavaca postoji krivo tumačenje nominalnog dizajna javnih

radova – gdje oni ne bi trebali ulaziti u postojeće, redovne aktivnosti – odnosno supstituirati radovne troškove

ili omogućiti dobit/pozitivno poslovanje – što ove čestice eksplicitno iskazuju (oslobađanje resursa za ulaganja

odnosno ostvarivanje pozitivnog poslovanja). To može slabiti i efekt automatskog stabilizatora za lokalnu

ekonomiju (jer se ne stvaraju “novi” poslovi, već se postojeće aktivnosti za koje presahne novaca prebacuju na

javni rad – “public services welfare”).

Nešto veće koristi poslodavci percipiraju u ostalim područjima poslovanja, prije svega u smislu dostupnosti

potrebne radne snage za obavljanje poslova, koja naravno također uključuje posredne financijske koristi. No, s

obzirom da se kod ove mjere uglavnom ne radi o profitnim organizacijama, za njih je razdvajanje ove dimenzije

od izravnih financijskih koristi analitički ispravnije, jer u njihovom slučaju povećanje raspoložive radne snage

zapravo znači da su bili u mogućnosti organizirati obavljanje određenih poslova koji možda uopće ne bi bili

obavljeni. S obzirom da se u pravilu javni radovi organiziraju za obavljanje poslova koji se ne obavljaju rutinski,

kao redovite aktivnosti, organizacija koje su njihovi organizatori, alternativa neraspolaganju potrebnom radnom

snagom jest odustajanje od obavljanja tih poslova, a ne ostvarivanje većih financijskih troškova. U tom pogledu

ne iznenađuje rezultat da oko 60% poslodavaca navodi da je ova mjera bila za njih značajna, te im je osigurala

radnu snagu koju bez nje u tom trenutku ne bi mogli angažirati. Na istom tragu je i odgovor koji je dalo oko

nešto manje od polovine poslodavaca (45%), da im je ova mjera omogućila povećanje raspoložive radne snage

130

koja im je bila potrebna u određenom trenutku zbog povećanih potreba. Osim povećanja ukupne raspoložive

radne snage, u ovu skupinu koristi za poslodavce spada i korištenje ove mjere za bolju selekciju budućih

zaposlenika. Ovaj tip koristi od javnih radova, iako im to nije svrha, navelo je nešto više od 1/3 anketiranih

poslodavaca. Također, je i rezultat koji pokazuje da je oko ¼ poslodavaca zahvaljujući ovoj mjeri dobila priliku

izabrati, i potom zaposliti, korisne djelatnike. Osiguravanje dodatne radne snage kroz ovu mjeru, te prilika da se

kroz mjeru provjeri kvaliteta potencijalnih novih zaposlenika nešto manje od prosjeka je važna za tijela javne

vlasti, dakle prije svega jedinicama lokalne samouprave. Ponovno, ovo nije dio intervencijske logike mjere i

ukazuje na problem u implementaciji mjere.

Iako cilj javnih radova nije da osigura srednjoročno zapošljavanje nezaposlenih osoba kod poslodavaca koji

koriste ovu mjeru, čine se da i ova mjera u praksi ostvaruje dijelom tu svrhu. Naime, prema prikupljenim

podacima oko 1/3 poslodavaca navodi da je u trenutku anketiranja barem jedna osoba koja je kod njih

odrađivala javne radove danas još uvijek zaposlena kod njih na ugovor o radu. Naravno, treba imati na umu da

se ovaj pokazatelj ne znači da se 1/3 korisnika zapošljava nego samo znači da je 1/3 poslodavaca nakon mjere

zaposlila na ugovor o radu barem jednog od korisnika koji su u referentnom periodu odrađivali javne radove

kod njih. S obzirom na relativno veliki broj sufinanciranih osoba po poslodavcu u ovoj mjeri, razlika između ova

dva pokazatelja može, i jest, velika. Nešto češće su sufinancirane osobe nakon javnih radova na ugovor o radu

zapošljavala trgovačka društva i neprofitne organizacije od tijela javne vlasti i javnih ustanova78. Činjenica da

određeni poslodavci koriste ovu mjeru kao sredstvo za selekciju kvalitetnih budućih zaposlenika jasno pokazuje

da očekivanje koje pojedine sufinancirane osobe imaju u smislu zapošljavanja kod poslodavca nakon mjere nisu

bez osnove. Ako znamo da je značajan dio sufinanciranih osoba u mjeri sudjelovalo više puta, onda možemo

pretpostaviti da oni imaju informaciju da su neke od njihovih „bivših kolega“ s javnih radova dobili posao nakon

ove mjere te tu informaciju prenose ostalim nezaposlenim osobama te na taj način formiraju i takva očekivanja

kod korisnika.

Još jedna od dimenzija koristi od sudjelovanja u ovoj mjeri koju poslodavci percipiraju spada u sferu opće-

društvenih koristi. Anketirani poslodavci u prosjeku koristi iz ove dimenzije najviše prihvaćaju. Tako gotovo 70%

poslodavaca navodi da se na njih odnosi tvrdnja „Najveća korist od mjere je ta što smo njome zaposlili neke

ranjive skupine nezaposlenih kojima smo htjeli pružiti šansu za rad“, a gotovo 90% poslodavaca smatra da su

korištenjem ove mjere učinili korisnu stvar za dobrobit zajednice. Dakle, i kod poslodavaca koji su koristili mjeru

javnih radova u referentnom periodu prevladava aspekt društvene odgovornosti. Tijela javne vlasti nešto više

od ostalih ističu da je najveća korist za njih od sudjelovanja u mjeri to što su omogućili zapošljavanje nekih

ranjivih skupina nezaposlenih osoba.

78 Hi-kvadrat test značajan uz 5% rizika.

131

Tablica Javni radovi 22 – Stavovi poslodavaca o učincima mjere na njihovo poslovanje

Uopće se ne

odnosi na nas

Uglavnom se

ne odnosi na nas


Uglavnom se odnosi na nas

U potpunosti se odnosi na nas

TOP 2 (4+5)

Prosjek Standard

na devijacija


1% 3% 8% 33% 55% 88% 4,39 0,834


7% 6% 19% 26% 42% 68% 3,89 1,23


15% 9% 17% 26% 34% 60% 3,54 1,417


29% 8% 17% 31% 15% 46% 2,97 1,468


26% 12% 26% 26% 10% 36% 2,82 1,348


32% 14% 19% 22% 13% 35% 2,71 1,44


35% 14% 21% 19% 12% 31% 2,6 1,429


46% 14% 16% 15% 9% 24% 2,27 1,394


53% 13% 19% 12% 3% 15% 2,0 1,215

Prikazani rezultati sugeriraju kako su poslodavci u suštini zadovoljni i dizajnom i implementacijom mjere. Svi

njihovi prijedlozi za unapređenjem dizajna ove mjere u suštini se mogu podvesti pod zajednički nazivnik –

„želimo više ove mjere“. Glavne koristi su prije svega u smislu osiguravanja potrebne radne snage za obavljanje

određenih poslova koji ili ne bi uopće bili obavljeni (ili bi barem bili značajno odgođeni) ili bi poslodavcima

donijeli veće troškove. Za trgovačka društva i neprofitne organizacije izravni financijski učinci ove mjere su

također značajni, dok su za javne ustanove i tijela javne vlasti izravni financijski učinci manje važni, ali svakako

postoje i značajni su neizravni financijski učinci, jer bi kad tada morali potrošiti sredstva iz svog proračuna za

obavljanje poslova koji su obavljeni kroz javne radove ili bi pak morali odustati od nekih aspekata ispunjavanja

svoje misije zbog nedostatka financijskih sredstava. Međutim, dizajn javnih radova treba to izbjeći koliko je

moguće, stoga se u implementaciji mjere trebaju poduzeti aktivnosti koje će izbjeći neželjene efekte kao što su

supstitucija aktivnosti, a potencijalno i supstitucija radnika.

132

8.11 Sudjelovanje Roma u javnim radovima

Evaluacija je obuhvatila i evaluaciju dijela programa „Desetljeće Roma“. Desetljeće Roma (2005. - 2015.) proces

je socijalnog uključivanja i poboljšanja statusa Roma u Europi, a cilj je provesti osjetnu i stvarnu integraciju

Roma u lokalna društva. Ideja je kroz desetljeće Roma utjecati na sudjelovanje Roma u svim važnim

unutardržavnim zbivanjima, povećati zapošljivost i integraciju, razmjenjivati iskustva dobre prakse unutar i

između država. HZZ je uključen u „Desetljeće Roma“ putem posebnih intervencija namijenjenih za romsku

zajednicu s naglaskom na jačanje obrazovanja i zapošljivosti, kao i integracije u tržište rada. Putem drugih

mjera, a posebice javnih radova jačaju se romske zajednice, ali i otvaranje i integracija osoba romske

nacionalne manjine u lokalne zajednice. Javni radovi provode se kroz jedinice lokalne samouprave, (pripadajuća

komunalna poduzeća organiziraju komunalne javne radove), ali i kroz romske udruge i zadruge koje organiziraju

i komunalne i socijalne javne radove.

Korisnici javnih radova romske nacionalnosti značajno češće sudjeluju više puta u javnim radovima od drugih

korisnika (50% njih je više od jednom sudjelovalo u javnim radovima), a većinom su organizirani od strane istog

poslovnog subjekta. Uglavnom sudjeluju u komunalnim javnim radovima (čišćenje, održavanje javnih površina),

ali i u neprofitnom sektoru, i to pretežno u romskim udrugama.

Što se tiče načina ulaska u mjeru, njihov savjetnik u Zavodu je imao značajnu funkciju u informiranju i ulazak

ispitanika u mjeru, a više od polovice ispitanika imalo je visoka očekivanja o mjeri u koju je ulazila (u populaciji

korisnika javnih radova koji nisu Romi takva očekivanja je imalo 29% korisnika). Glavni motivi za ulazak u mjeru

odnose se na dobivena financijska sredstva, jedinu mogućnost za pronalazak posla i izlazak iz pasivnosti (da ne

sjedim kod kuće) ili rada „na crno“. Također, vrlo važni motivi odnose se na pomoć vlastitoj zajednici i učenje

novih vještina, stjecanje novih poznanstava. Polovici ispitanika jedan od motiva bila je mogućnost brisanja iz

evidencije u slučaju odbijanja javnog rada ili mogućnost zapošljavanja kod poslodavca nakon završetka mjere.

Sam ulazak u mjeru (procedure) ocijenjen je zadovoljavajućim i nije bilo značajnih prepreka. Ljubaznost i

stručnost djelatnika HZZ-a ocijenjeni su najpozitivnijim od svih mjerenih karakteristika procedure ulaska. Svi su

sudionici ocijenili mjeru u skladu ili iznad početnih očekivanja prije ulaska u mjeru, što govori o pozitivnim

iskustvima.

Najveće zadovoljstvo samim javnim radom i sudjelovanjem u mjeri uključuje atmosferu i međuljudske odnose,

radno vrijeme, dobar odnos s poslodavcem i posao koji je obavljen, a najmanje su zadovoljni duljinom trajanja

mjere, jer bi htjeli da je trajanje dulje. Također, smatraju da je poslodavac prije svega mjeru koristio zbog

pridonošenja dobrobiti zajednici, obavljanja usluga koje inače ne bi mogao pružiti i dobivanja radne snage uz

niže troškove. Mjera je imala pozitivan utjecaj na korisnike jer većina smatra da im je uz financijske benefite

mjera omogućila i porast samopouzdanja u traženju drugog posla. Važno je napomenuti i da se ispitanici

većinom ne slažu sa stavovima da mjera stigmatizira, da je beskorisna, namijenjena socijalnim slučajevima ili ne

doprinosi romskoj zajednici.

133


Javni radovi imaju vrlo specifičnu ulogu u paleti mjera aktivne politike tržišta rada, te ih treba evaluirati i

promatrati primarno iz te perspektive. Ta specifična uloga je dvostruka. Prije svega, njihova je zadaća da

„stvaraju“ poslove koji se vjerojatno ne bi otvorili bez ove mjere, odnosno sredstava koja se izdvajaju za njezinu

implementaciju. Naravno, radi se o specifičnim poslovima koji nisu u pravilu stalni i održivi, no njihovim

provođenjem ostvaruju se opće-društveno korisni ciljevi i efekti. Ti poslovi namijenjeni najugroženijoj skupini

nezaposlenih osoba, onima koji su dugoročno nezaposleni i teško zapošljivi. Bez stvaranja tih poslova, te osobe

vjerojatno ne bi dobile prilike za stjecanje radnog iskustva, ali i stjecanje određenih prihoda, na redovnom

tržištu rada. Druga specifičnost ove mjere jest upravo u tome što služe podizanju i održavanju određene razine

aktivacije onih nezaposlenih osoba koje su dugoročno nezaposlene, odnosno koje u dužem periodu nemaju

radna iskustva. Podizanje i održavanje aktivacije ove skupine je vrlo važno jer s trajanjem nezaposlenosti opada

samopouzdanje nezaposlenih osoba, opada njihova motivacija za traženjem posla ali i rad, i što je najvažnije,

opadaju njihove specifične i generičke vještine, uključujući i radne navike, potrebne za efikasno obavljanje posla

u slučaju pronalaska adekvatnog zaposlenja. Kroz ovu mjeru dugotrajno nezaposlenim i teško zapošljivim

osobama se omogućava da sačuvaju određenu razinu samopouzdanja, motivacije i vještina, dok se situacija na

općem tržištu rada ne promijenit tako da se otvore prilike za posao i za njih.

Ako polazimo od pretpostavke da je glavna svrha ove mjere aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba, rezultati

ovog istraživanja pokazuju da ona uglavnom uspješno obavlja tu svrhu. Rezultati pokazuju da su u ovu mjeru u

referentnom periodu primarno bile uključene osobe koje nisu bile izrazito aktivne na tržištu rada prije ulaska u

mjeru, pogotovo ako se usporedbe s korisnicima drugih mjera. Preko 60% korisnika ove mjere je prije ulaska u

mjeru pokazalo nizak intenzitet traženja posla, što sugerira njihovu demotiviranost. U odnosu na korisnike

drugih mjera, većina korisnika ove mjere je relativno pasivno u intenzitetu traženja posla te „konzervativno“ u

metodama traženja posla. Za razliku od korisnika drugih mjera, npr. stručnog osposobljavanja bez zasnivanja

radnog odnosa, korisnici ove mjere koriste znatno manje kanala za dobivanje informacija o ponudi poslova te

koriste „tradicionalne“ kanale, primarno vezane uz ponudu poslova na HZZ-u. O pasivnosti ovih korisnika govori

činjenica da je za njih najvažniji kanal informacija o ponudi posla njihov savjetnik za zapošljavanje u Zavodu. U

usporedbi s korisnicima drugih mjera, ovi korisnici se ističu i u pogledu prethodne aktivnosti na tržištu rada i s

obzirom na obavljanje plaćenog posla u mjesecu prije ulaska u mjeru, od kojih je samo četiri posto imalo

određeni prihod. Sve to sugerira da je u dizajnu i implementaciji ova mjera dobro ciljana iz ove perspektive.

U tom kontekstu se valja osvrnuti i na fenomen „ubiranja vrhnja“, kojeg u kontekstu ove mjere, po našem sudu,

valja prije svega operacionalizirati na način da se on vezuju uz ulazak u mjeru onih kojima zapravo aktivacija nije

nužna jer su sami dovoljno aktivni na tržištu rada. Ako prihvatimo te kriterije, tada bi mogli zaključiti kako se

oko 1/5 korisnika u referentom periodu može svrstati u „kremu“ nezaposlenih osoba s obzirom na razinu

aktivnosti na tržištu rada. To su, dakle, oni koji su intenzivno tražili posao u mjesecu prije ulaska u mjeru. U tom

pogledu čini se da se fenomen „ubiranja vrhnja“ češće javlja kod korisnika s visokim stupnjem obrazovanja te

onima koji ulaze u javne radove u neprofitnim organizacijama, što su informacije koje u budućnosti mogu

iskoristiti za povećanje ciljanosti ove mjere, odnosno smanjivanje efekta ubiranja vrhnja. Nešto stroži kriterij

procjenjuju ovaj efekt na do 1/10 korisnika, ako se u obziri uzmu oni koji su bili sami inicijatori ulaska u ovu

mjeru.

Da je ova mjera uglavnom dobro ciljana u pogledu profila korisnika sugerira i motivacija samih korisnika za

ulazak u mjeru. Naime, velika većina korisnika ove mjere navodi kao svoje motive za ulazak u mjeru upravo

134

motive koji su vezani uz aktivaciju. Ujedno su to elementi ove mjere s kojima su korisnici najzadovoljniji nakon

izlaska iz mjere, jer su dobili priliku uključivanja na tržište rada i „izlaska iz kuće“. No, osim aktivacijske uloge,

ova mjera za korisnike ima, čini se, i vrlo važan financijski aspekt. Jedna od najizraženiji pozitivnih koristi za

korisnike ove mjere jesu prihodi koje im sudjelovanje u ovoj mjeri osigurava. S obzirom da se radi o osobama

koje žive u materijalno depriviranim kućanstvima, svaki novčanih prihoda je značajan. Činjenicu da su

financijske koristi od ove mjere za korisnike vrlo značajne, uz aktivacijske, valja uzimati ozbiljnije prilikom

eventualne revizije njezinog dizajna ali i u implementaciji. Valja uvažiti činjenicu da je ova mjera dio ne samo

politika tržišta rada, nego i politike socijalne skrbi.

Da je ciljanost ove mjere relativno doba te da ostvaruje ciljeve aktivacije vidljivo je i iz činjenice da je nešto više

od polovine korisnika ove mjere izjavilo kako su na određeni način bili prisiljeni ući u ovu mjeru zbog „prijetnje“

brisanjem iz evidencije u slučaju odbijanja ulaska u mjeru. No, ti korisnici se ne razlikuju statistički značajno niti

po jednom indikatori ukupnog iskustva i koristi od ove mjere od onih koji u mjeru nisu ušli zbog straha od

brisanja iz evidencije nezaposlenih. Oni bi u podjednakom postotku prihvatili ulazak u mjeru da mogu ponovo

odlučivati, jednako često navode da su imali financijske i aktivacijske koristi od sudjelovanja u ovoj mjeri te

jednako često navode da bi ponovo željeli sudjelovati u ovoj mjeri. Činjenica da su one nezaposlene osobe koje

su se toliko pasivizirale da ih je savjetnik za zapošljavanje morao „prisiliti“ na ulazak u ovo mjeru, na kraju imali

jednako pozitivna iskustva i koristi od mjere kao i oni koji su u mjeru ušli bez „prisile“, sugerira da mjera dobro

ostvaruje svoje ciljeve. Dapače, ovaj nalaz sugerira da se Zavod ne treba libiti koristiti ovu vrstu „prisile“ prema

najpasivnijem dijelu nezaposlenih osoba jer, sudeći prema ovim rezultatima, to jest dobar mehanizam da se

njih aktivira.

Kada su u pitanju uvjeti rada u ovoj mjeri, korisnici dominanto navode da su imali dobre uvjete rada te su

pritužbe na težinu i vrstu posla relativno rijetke. Javni radovi se općenito, kako kod samih nezaposlenih osoba

tako i kod drugih dionika ovog procesa, znaju karakterizirati kao društveno stigmatizirajući za one koji u njima

sudjeluju. Međutim, rezultati ovog istraživanja sugeriraju zaključak kako samo manjina korisnika (1/6 ili manje)

ove mjere u referentom periodu jest imala osjećaj društvene stigmatizacije tijekom obavljanja javnih radova. Tu

činjenicu trema imati na umu te ju treba na odgovarajući način iskomunicirati nezaposlenim osobama koje su

potencijalni kandidati za ulazak u ovu mjeru.

Međutim, čini se da je dugoročni učinak ove mjere na povećanje zapošljivosti korisnika koji su u njoj sudjelovali

u referentnom periodu relativno mali. Iako anketna metoda ne pruža najrelevantniji izvor informacija za

donošenje takvih zaključaka, ona sugerira kako je u trenutku anketiranja (u prosjeku oko dvije godine od izlaska

iz mjere) plaćeni posao imalo manje od 1/5 korisnika dok 4/5 njih nema posao. Ova činjenica jasno pokazuje

kako sama aktivacija nije dovoljna da za zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba. Naime, bez

dinamiziranja tržišta rada i otvaranja odgovarajućih radnih mjesta na koju može konkurirati upravo ta skupina

zaposlenih, nemoguće je očekivati njihovo zapošljavanja. Dakle, sama aktivacija nije jedini preduvjet za

zapošljavanje nezaposlenih osoba iz ove skupine, ona je tek pomoćni element. Međutim, iako je pomoćni, to je

važan element, upravo kako bi se zadržala dovoljna kvaliteta tog ljudskog kapitala do trenutka kada će se na

tržištu rada otvoriti dovoljno odgovarajućih radnih mjesta. S obzirom da taj proces ide sporo, postoji prijetnja

da dugotrajno nezaposlene osobe neće biti dovoljno sposobne preuzeti ta mjesta, te će doći istovremeno do

manjka radne snage i do visoke nezaposlenosti, zbog čega su mjere usmjerene na očuvanje radnih potencijala

ove skupine nezaposlenih izrazito potrebne. Slijedeći tu logiku, valja istaknuti kako je poželjna mogućnost da

ovu mjeru nezaposlene osobe mogu koristiti više puta, što naglašavaju i sami korisnici.

135

Istovremeno, rezultati upozoravaju da postoji rizik od jednog negativnog efekta mogućnosti da korisnici

višestruko koriste ovu mjeru. Naime, podaci pokazuju kako značajan broj korisnika ove mjere želi da ona traje

duže te da mogu više puta sudjelovati u njoj s kraćim vremenskim razmakom. Takva želja korisnika s jedne

strane pokazuje njihovo zadovoljstvo ovom mjerom, ali s druge strane indicira kako dio korisnika ovu mjeru

doživljava kao potencijalno dugoročno rješenje za njihovu participaciju na tržištu rada. Naime, čini se da bi za

dio korisnika češće sudjelovanje u ovoj mjeri, u kombinaciji s drugim aktivnostima, predstavljao „idealnu“

životnu strategiju koja bi im omogućavala da imaju dio godine slobodan za obavljanje svojih „privatnih“ poslova

(npr. rad u poljoprivredi na vlastitom imanju, briga za obitelj ili bolesne srodnike), ali i povremeni izvor prihoda

kroz sudjelovanje u ovoj mjeri. Dakle, čini se da dio korisnika ima tendenciju da javne radove počne doživljavati

kao svojevrsni sezonski posao, kojem se mogu vratiti svake godine na određeni period. Kako to nije i ne smije

biti svrha ove mjere, prilikom određivanja perioda nakon kojeg se nezaposlena osoba može ponovo uključiti u

javne radove treba paziti da se ne omogući njezina „zloupotreba“ kao svojevrsnog sezonskog zaposlenja.

Međutim, u svakom slučaju u dizajnu mjere treba zadržati mogućnost sudjelovanja više puta uz kontrolu

„zloupotreba“ kao što je npr. tzv. pojava „vrtuljak“ ili „kruženje“ (cycling) odnosno tendencija da se javne

financije zloupotrjebljavaju na način da osobe koriste neko pravo samo u cilju ostvarivanja nekog drugog prava

(npr. novčane naknade).

Kada je u pitanju fenomen mrtvog tereta, smatramo da on nije pretjerano primjenjiv koncept za ovu mjeru s

obzirom na profil nezaposlenih osoba kojima je ona namijenjena. Naime, svaka dugotrajno nezaposlena osoba

ili osoba starija od 50 godina koja nađe zaposlenje uz ili bez pomoći ove mjere, jest društveno korisno

postignuće. No, čak i ako prihvatimo da je koncept mrtvog tereta primjenjiv za ovu mjeru, on se prema

prikupljenim podacima javlja u malom broju slučajeva. Svega nekoliko postotaka korisnika navodi da su

prethodno radili kod tog poslodavca (2%) ili da su imali takav kontakt da su mogli očekivati zaposlenje i bez ove

mjere (4%).

Ukoliko ovaj fenomen promotrimo iz perspektive intervencijske logike je li mjera uključivala samo one koji su

imali problema sa spajanjem kraja s krajem, rezultati istraživanja navode da je takvih sudionika javnih radova

bilo tek nešto manje od polovice (47% njih). Međutim, s obzirom da se u anketnim istraživanjima ispitanici

ponekad trude ostaviti bolji dojam, tom podatku možemo pribrojati i 39% onih koji su naveli da su prije ulaska

u javne radove ponekad imali financijske teškoće. Na taj način dolazimo do podatka da je samo 13% korisnika

javnih radova živjelo u kućanstvima koja su imala dovoljno novca za podmiriti svoje troškove, a koje bismo

mogli nominirati mrtvim teretom.

U tom kontekstu valja se osvrnuti i na fenomen „ubiranja vrhnja“, koji bi se u kontekstu ove mjere, prema

našem sudu, mogao operacionalizirati na način da se on vezuje uz ulazak u mjeru onih kojima aktivacija zapravo

nije nužna jer su sami dovoljno aktivni na tržištu rada. Ako bismo prihvatili te kriterije, tada bismo mogli

zaključiti kako se oko ⅕ korisnika javnih radova u referentom razdoblju može svrstati u „kremu“ nezaposlenih

osoba s obzirom na prethodnu razinu aktivnosti na tržištu rada. To su, dakle, oni koji su intenzivno tražili posao

u mjesecu prije ulaska u mjeru. U tom pogledu čini se da se fenomen „ubiranja vrhnja“ češće javlja kod

korisnika s visokim stupnjem obrazovanja te onima koji ulaze u javne radove u neprofitnim organizacijama, što

su informacije koje u budućnosti mogu koristiti za povećanje ciljanosti ove mjere, odnosno smanjivanje efekta

ubiranja vrhnja. Nešto stroži kriterij procjenjuje ovaj efekt na do 10% korisnika, ako se u obzir uzmu oni koji su

bili sami inicijatori ulaska u mjeru. Međutim, s druge strane, ako ne gledamo na javne radove isključivo kroz

prizmu samo jednog njegovog specifičnog cilja, odnosno isključivo kroz prizmu aktivacije dugotrajno

136

nezaposlenih, teže je detektirati fenomen „ubiranja vrhnja“ unutar ove mjere. Naime, drugi važan specifičan cilj

javnih radova je otvaranja poslova kojima se ostvaruju općedruštveno korisni ciljevi i efekti. S obzirom na široko

definirano područje u kojima se mogu provoditi programi javnih radova, nije realno da se u nekima od tih

područja mogu provoditi društveno korisni javni radovi bez uključivanja zapošljivijih osoba kojima nije nužno

potrebna aktivacija na tržištu rada. Odnosno, kada su u pitanju socijalni (a ne komunalni) javni radovi, ne može

se ne očekivati „ubiranje vrhnja“.

Kada su u pitanju poslodavci, i oni su dominantno zadovoljni ovom mjerom iako u značajnom broju imaju

određen sugestije za njezino unapređenje. Te sugestije se primarno odnose na izmjene u dizajnu mjere koje idu

u smjeru omogućavanja da se omjera koristi češće, za više korisnika i da se omogući korištenje ove mjere i za

druge skupine poslodavaca. Zadovoljstvo poslodavaca ovom mjeru dominanto se temelji na činjenici da

poslodavci kroz nju, uz mali ili nikakav trošak, na raspolaganje dobivaju značajnu radnu snagu, s obzirom na

veliki prosječna broj korisnika po poslodavcu, koja je dovoljno kvalitetna za obavljanje poslova koji su im

namijenjeni. Izravna financijska korist za poslodavce je sekundarna, iako postoje skupine poslodavaca

(komunalna trgovačka društva i neprofitne organizacije) za koje su i izravne financijske uštede značajna korist.

Valja imati na umu da određeni broj poslodavaca koristi ovu mjeru i za pospješivanje regrutacije radne snage.

Načelno govoreći, poslodavci vide smisao javnih radova, tj. oko 90% poslodavaca ističe da su korištenjem te

mjere učinili korisnu stvar za dobrobit zajednice, a 75% ih misli da je najveća korist od mjere ta što su njome

zaposlili neke ranjive skupine nezaposlenih kojima su htjeli pružiti šansu za rad.

No, ono što svi navedeni podaci zapravo govore, jest da je shvaćanje poslodavaca o ciljevima ove mjere

suprotno nominalnom dizajnu javnih radova – gdje oni ne bi trebali ulaziti u postojeće, redovne aktivnosti –

odnosno supstituirati redovne troškove ili omogućiti dobit/pozitivno poslovanje – (oslobađanje resursa za

ulaganja odnosno ostvarivanje pozitivnog poslovanja). U tom smislu procijenjeni mrtvi teret mogao bi se

pripisati čak polovici poslodavaca, organizatora javnih radova, koji navode da im je osnovni motiv za korištenje

mjere bila ušteda novca79.

79 No, s druge strane, u situaciji konsolidacije lokalnih proračuna, javni radovi mogu značiti „strategiju preživljavanja“ odnosno održavanja razine postojećih usluga.

137

9. Evaluacija Samozapošljavanja


Najveći broj korisnika potpora za samozapošljavanje u referentnom periodu evaluacije (2010.-2013.) u mjeru je

ušao 2013. godine. Od svih korisnika, njih 67% potpore za samozapošljavanje zatražili su 2013. godine. Godinu

dana prije, 2012. potpore je zatražilo 19% korisnika, 2011., 10%, dok je 2010. potpore zatražilo 4% korisnika.

Dakle, većinu korisnika potpora za samozapošljavanje čine korisnici koji su u mjeru ušli 2013. godine. U

trenutku kada su predali zahtjev za samozapošljavanje 19% njih bili su duže od dvije godine prijavljeni u

evidenciji HZZ-a kao nezaposlena osoba. Isto toliko njih kao nezaposlena osoba bili su prijavljeni između godinu

i dvije godine, 17% između pola godine i godinu dana. Njih 15% u evidenciji Zavoda bilo je prijavljeno do mjesec

dana, a 18% između mjesec dana i tri mjeseca. Ukupno ih je 45% u evidenciji Zavoda bilo prijavljeno kraće od 6

mjeseci u trenutku kad su zatražili potporu.

Većinu korisnika ove mjere u referentnom periodu (2010.-2013.) čine osobe muškog spola, nešto više od 60%,

dok su žene zastupljene s oko 40%. U slučaju dobne strukture korisnika ove mjere, dominiraju osobe srednje

životne dobi (između 30 i 50 godina starosti), koje u referentnom periodu čine više od polovice svih korisnika

mjera (59%). U dobi do 30 godina bilo je 27% korisnika potpora za samozapošljavanje. Među njima je najmanje

bilo osoba starijih od 50 godina, 14% njih.

Sukladno dobi, većinu korisnika ove mjere (74%) čine osobe koje su u braku ili izvanbračnoj zajednici, 18% su

samci, a oko 8% razvedeni / udovci / udovice. Oko 50% korisnika ove mjere ima djecu mlađu od 18 godina -

najčešće jedno dijete (25%) ili dvoje djece (19%). Žive u kućanstvima u kojima u prosjeku živi 3,5 osoba.

Najveći broj (72%) korisnika potpora za samozapošljavanje u periodu 2010. – 2013. imalo je završenu srednju

školu, 24% njih završenu visoku ili višu školu, a 4% osnovnu školu. S obzirom na područje obrazovanja 28% njih

dolazi iz područja koja su vezane uz inženjerstvo, prerađivačku industriju i arhitekturu, a 29% iz područja

usluga.

30% korisnika potpora za samozapošljavanje u periodu 2010. – 2013. ocjenjuje da njihovo kućanstvo vrlo teško

ili teško spaja kraj s krajem, dodatnih 37% navodi da njihovo kućanstvo ima manje teškoće, dok oko 32% njih

navodi da njihovo kućanstvo nema teškoća u spajanju kraja s krajem u materijalnom smislu. Prosječna

vrijednost na korištenoj skali materijalne deprivacije za sve korisnike ove mjere iznosi 3 od pet80. Oko 22%

korisnika nema niti jedna od pet indikatora materijalne deprivacije, a dodatnih oko 15% ima samo jedan. Oko

39% korisnika ove mjere živi u kućanstvima koja su izrazitije materijalno deprivirana, što znači da su u njihovom

slučaju zabilježena tri ili više kriterija materijalne deprivacije od korištenih 5. Većina korisnika potpora za

samozapošljavanje (80%) živi u smještaju koji je adekvatan za potrebe obitelji/kućanstva, dok oko 7% korisnika

procjenjuje da živi u smještaju koji nije adekvatan. Najveći broj njih (54%) živi u vlastitoj kući / vlastitom stanu, a

80 Korišteni su slijedeći indikatori materijalne deprivacije: mogućnost primjerenog grijanja stambenog prostora u zimskim mjesecima, mogućnost da si kućanstvo priušti 7 dana odmora izvan mjesta stalnog boravka, mogućnost da si kućanstvo priušti mesni ili riblji obrok svaki drugi dan, mogućnost da kućanstvo podmiri izvanredni trošak od 2000 kuna bez zaduživanja, kašnjenje u plaćanju režija tijekom proteklih 12 mjeseci iz financijskih razloga.

138

21% ih živi u kući / stanu za kojeg otplaćuju kredit. Oko 16% ih živi u tuđem stanu / kući, a 8% su podstanari.

Nešto manje od 1/3 (30%) njih raspolaže s mjesečnim prihodima kućanstva u rasponu od 4000 kn – 7000 kn,

18% korisnika ove mjere živi u kućanstvu s mjesečnim prihodima između 7000 i 10000 kn, a 16% u kućanstvima

s mjesečnim prihodima višim od 10000 kn. U kućanstvima koja imaju mjesečne prihode manje od 4000 kn živi

19% korisnika potpore za samozapošljavanje iz referentnog perioda.

Najveći broj korisnika potpore za samozapošljavanje (27%) između 2010. i 2013. živi u Slavoniji, 24% ih živi u

Zagrebu, 17% u Dalmaciji, 12% u sjevernoj Hrvatskoj, a 7% u Lici i Banovini.

Tablica Samozapošljavanje 1 – Profil ispitanika

N %

Ukupan uzorak 274 100%

Godina ugovaranja

2010. 11 4%

2011. 28 10%

2012. 33 19%

2013. 201 67%

U trenutku kad ste Zavodu predali zahtjev za Potporu za samozapošljavanje, koliko ste dugo u tom trenutku bili prijavljeni u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kao nezaposlena osoba? Je li to bilo:

Do mjesec dana 42 15%

Između 1 i 3 mjeseca 49 18%

Između 3 i 6 mjeseci 34 12%


Između 12 i 24 mjeseca 53 19%


Između 3 i 5 godina 23 8%

Između 5 i 10 godina 10 4%

Više od 10 godina 4 2%


Žene 110 40%

Dob

Do 30 godina 73 27%

Od 31 do 50 godina 162 59%

Više od 50 godina 39 14%

Obrazovanje





Samac 51 18%

U braku / izvanbračnoj zajednici 202 74%

Razveden/a 19 7%

Udovac/ica 2 1%


Ima djece 137 50%


Jedan 11 4%

Dva 50 18%

Tri 74 27%

Četiri 67 24%

Pet i više 73 26%


U kući / stanu za koje otplaćujemo kredit 56 21%

U vlastitoj kući / stanu 147 54%


Živimo u tuđem stanu / kući (roditelja, rodbine, nekog drugog) 46 16%

Socijalni stan / stan ustupljen na korištenje od strane grada 3 1%

139







Ne znam / bez odgovora 7 2%

Prihodi kućanstva

Do 4000 kn 52 19%

Od 4001 do 7000 kn 81 30%

Od 7001 do 10000 kn 49 18%

Više od 10000 kn 42 15%

Bez odgovora 49 18%


0 60 22%

1 42 15%

2 66 24%

3 56 20%

4 29 11%

5 22 8%

Odaberite tvrdnju koja se najviše odnosi na financijsku situaciju Vašeg tadašnjeg kućanstva, neposredno prije nego što ste zatražili potporu za samozapošljavanje.



Imali smo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove 78 28%

Imali smo dovoljno novca za podmirenje troškova i uspijevali 11 4%

Odaberite tvrdnju koja se najviše odnosi na trenutnu financijsku situaciju Vašeg kućanstva





19 7%

Regija



Slavonija 73 27%



Dalmacija 46 17%

140


Prije korištenja potpore za samozapošljavanje, veći dio njihovih korisnika bio je proaktivan u traženju posla.

Naime, od ukupnog broja korisnika potpore za samozapošljavanje između 2010. i 2013., 63% njih je u periodu

od mjesec dana prije nego su donijeli odluku da će tražiti potporu za samozapošljavanje aktivno tražilo posao.

Najveći broj njih (28%) u tom periodu se javio na jedan do dva natječaja za posao, ili na tri do pet natječaja

(27%). Dakle, značajan dio korisnika potpora odluku o tome da aplicira za potpore donosi nakon intenzivnog

proaktivnog traganja za poslom.

Tablica Samozapošljavanje 2 – Broj oglasa ili natječaja na koje se ispitanik javio u periodu od mjesec dana prije nego što je donio odluku da će tražiti potporu za samozapošljavanje?

%

Niti jedan 15%

Jedan do dva 28%

Tri do pet 27%

Šest do deset 13%

Više od deset 17%

Ukupno 100%

Također, među korisnicima potpora koji su bili aktivi u traženju posla prije nego što su donijeli odluku o

apliciranju za potporu nešto manje od polovice njih (41%), mjesec dana prije nego što su predali molbu za

samozapošljavanje, bilo je na nekom razgovoru za posao.

Općenito gledajući, najveći broj onih koji su tražili posao u tom periodu (62%), posao je tražio na način da su se

raspitivali kod prijatelja / obitelji / poznanika. Također, veliki broj njih (61%) pokušao se zaposliti pretražujući

oglase za posao na Internet stranicama ili pregledavanjem oglasa na Internet stranicama HZZ-a (60%). Nešto

manji broj njih (42%) javljali su se na oglase na koje ih je upućivao savjetnik / ca u HZZ-u, dok ih se 40%

samoinicijativno kontaktiralo određene poslodavce.

Jedna trećina (31%) anketiranih korisnika potpore za samozapošljavanje prije donošenja odluke o tome da će

tražiti potpore raspolagala je određenim financijskim sredstvima u vidu dohotka ili honorara koje su zaradili na

nekom drugom stalnom ili povremenom poslu. Među njima, najveći broj (28%) financijska sredstva je priskrbio

posredstvom rada bez reguliranog statusa (na crno), te posredstvom rada na neodređeno vrijeme (25%).

Gotovo polovica anketiranih korisnika potpore za samozapošljavanje (46%) u posljednjih je pet godina

pohađalo dodatne edukacije, tečajeve, seminare kako bi stekli dodatna poslovna znanja. Među onim koji su

pohađali takve seminare, prevladavaju osobe koje su sudjelovale na edukacijama, seminarima ili radionicama iz

struke za koju su školovani (48%), te osobe koje su pohađale stručno osposobljavanje ili prekvalifikaciju za

drugo zanimanje (33%). Nešto manje njih (15%) sudjelovalo je na informatičkom tečaju, a 8% na tečaju stranih

jezika.

Za veliku većinu korisnika potpore za samozapošljavanje posao koji su započeli korištenjem mjera za

samozapošljavanje nije bio prvi posao kojeg su radili u život. Naime, svega 9% ispitanih izjavilo je da im je posao

koji su pokrenuli koristeći potpore za samozapošljavanje prvi plaćeni posao u životu.

Predočeni podaci indiciraju da većina korisnika potpora za samozapošljavanje prije ulaska u mjeru nisu samo

„pripremali svoj posao“ već su posao aktivno tražili i kod drugih poslodavaca. Kako je za očekivati da

141

proaktivnost u potrazi za poslom djeluje kao pozitivan faktor za izlazak iz nezaposlenosti, temeljem prikupljenih

podataka konstruiran je indeks proaktivnosti koji je zatim doveden u vezu s tri potencijalna indikatora

uspješnosti ishoda mjere. Osnovna svrha ovog postupka bila je utvrditi postoji li veza između aktivizma u

traženju posla prije mjere i njenog uspješnog ishoda.

Indeks proaktivnost konstruiran je od sljedećih varijabli:

PS6sz. Sada nas zanima trenutak kad ste donijeli odluku da ćete predati zahtjev za potporu za

samozapošljavanje. Jeste li otprilike mjesec dana prije nego ste donijeli tu odluku sami aktivno tražili

posao?81

PS7sz. Pokušajte se prisjetiti, na koliko ste se otprilike oglasa ili natječaja javili ili poslali životopis,

otprilike mjesec dana prije nego što ste donijeli odluku da ćete tražiti potporu za samozapošljavanje?82

PS9sz. Na koje ste sve načine tražili posao prije nego što ste donijeli odluku da ćete tražiti potporu za

samozapošljavanje83?

Kako bi se provjerila jednodimenzionalnost indeksa korištena je eksploratorna faktorska analiza. Ekstrahiran je

jedna faktor koji objašnjava ukupno 83% varijance. Nakon toga provedena je analiza pouzdanosti. Izračunati

Cronbachov α koeficijent iznosio je 0,7 što ukazuje na zadovoljavajuću pouzdanost skale.

Kompozitni indeks proaktivnost konstruiran je na originalnim rezultatima. Vrijednosti indeksa su sljedeće:84

0. Nije uopće tražio posao

1. Niski intenzitet traženja posla

2. Tražio posao rutinski

3. Tražio posao intenzivno ali rutinski

4. Tražio posao intenzivno i proaktivno

Istraživanjem je utvrđena sljedeća distribucija vrijednosti indeksa proaktivnosti u traženju posla:

81 Ponuđene su opcije odgovora 1 – ne, 2 - da, vrijednosti su u procesu obrade podataka rekodirane kako bi „da“ imalo pozitivnu vrijednost. 82 Kako bi se izbjegli slučajevi bez podataka, nedostajuće vrijednosti (missing values) rekodirane su u 0. 83 Ispitanicima je ponuđena lista od mogućih 9 odgovora (načina traženja posla). U postupku obrade podataka Konstruirana je intervalna varijabla u rasponu od 0 – 9. Pri tom vrijednost 0 znači da ispitanik nije niti na jedan od ponuđenih načina tražio posao, a 9 da je tražio posao na svaki od ponuđenih načina 84 Konstruktna (konvergentna) valjanost ovako konstruiranog indeksa provjerena je korelacijskom analizom. Analizirana je visina povezanosti između ovako konstruiranog indeksa i njegovog ekvivalenta izraženog u vrijednostima faktorskih bodova. Korelacija je visoka i statistički značajna (r=0,85).

142

Tablica Samozapošljavanje 3 – Distribucija vrijednosti indeksa proaktivnost u traženju posla

%

0. Nisu aktivno tražili posao 45,8%

1. Nizak intenzitet traženja posla 17,8%

2. Osrednji intenzitet traženja posla 17,2%

3. Visok intenzitet traženja posla 10,3%

4. Vrlo visok intenzitet traženja posla 8,8%

Prezentirani podaci ukazuju da cca 2/3 ispitanih prije ulaska u mjeru nije aktivno tražilo posao ili ih karakterizira

niski intenzitet traženja posla. Osrednji intenzitet do vrlo visoki intenzitet traženja posla prije ulaska u mjeru

karakterizira cca 36% korisnika mjere. Upravo ovih 36% korisnika potpora za samozapošljavanje, kao što

indiciraju analize koje slijede, potpore koriste uglavnom kao „zadnje sredstvo za izlazak iz nezaposlenosti“.

Dakle, radi se o osobama koje uglavnom možemo okarakterizirati kao one koje ulaze u samozaposlenost ne

zbog toga što su deducirani poduzetnici s planom, već zbog toga što na drugačiji način ne mogu ući u

zaposlenost.

9.4 Ulazak u mjeru i motivacija

Kao što smo naveli, velika većina korisnika potpora za samozapošljavanje posjeduje određeno radno iskustvo -

za 91% ispitanih posao kojeg su započeli temeljem potpore za samozapošljavanje nije bio prvi plaćeni posao u

životu. Među njima, najveći broj (74%) radio je poslove u okviru radnog odnosa na neodređeno vrijeme ili na

određeno vrijeme (55%). Preko ugovora o djelu radilo ih 24%, a preko vlastitog studentskog ugovora 17%.

Tablica Samozapošljavanje 4 – Poslovi koje su korisnici obavljali prije ulaska u mjeru

%

Poslovi preko vlastitog studentskog ugovora 17%

Radni odnos (na neodređeno vrijeme) 74%

Radni odnos (na određeno vrijeme) 55%

Ugovor o djelu 24%

Autorski ugovor 9%

Neprijavljen, na tuđi studentski ugovor, bez reguliranog statusa (na crno) i sl. 20%

Vlastiti obrt 11%

Vlastito poduzeće 5%

Što se tiče posla kojeg su pokrenuli posredstvom potpore za samozapošljavanje, većina (64%) korisnika potpora

pokrenuli su posao za kojeg su imali i formalnu naobrazbu, tj. pokrenuli su posao za koji su se i obrazovali.

Također, većina ispitanika (80%) svoje prethodno obrazovanje za obavljanje posla kojeg su pokrenuli

potporama smatra korisnim ili vrlo korisnim. U pogledu procjene vlastitih sposobnosti za vođenje posla, 45%

korisnika mjera smatra da su njihove sposobnosti za vođenje posla u trenutku kada su ulazili u mjeru bile

uglavnom visoke ili vrlo visoke, 46% ih smatra da su bile osrednje, a samo 9% da su bile jako niske ili uglavnom

niske.

Uz činjenicu da je većina anketiranih korisnika potpora za samozapošljavanje imala formalnu naobrazbu za

posao koji su pokrenuli, veliki dio njih (83%) imao je i prethodno radno iskustvo u poslu za koji su tražili

143

potporu. Među njima, najveći broj je onih koji su radno iskustvo stekli radeći kod poslodavca u ovom tipu

zanimanja (69% od svih koji su imali prethodno radno iskustvo u poslu) te koji su ga stekli kroz aktivnosti kojima

su se bavili kroz vlastiti hobi / slobodno vrijeme (32%). Radeći samostalno, neprijavljeno /na crno/ iskustvo je

steklo 17% ispitanih, a isti je postotak i onih koji su iskustvo stekli radeći u obiteljskom poslovnom subjektu

identične djelatnost. Navedeni podaci potvrđuju i nalaze prikupljene u kvalitativnoj dionici istraživanja o tome

da korištenje mjera samozapošljavanja jedan dio nezaposlenih koristi u svrhu institucionalizacije / formalizacije

vlastitog hobija ili posla koji se obavlja na crno. Drugim riječima, očito je da je dio korisnika potporu iskoristio

kako bi „legalizirao“ poslovanje ili djelatnost kojom su se već bavili ili kako bi iskoristili radno iskustvo koje su

stekli kroz aktivnosti kojima su se bavili kao „vlastitim hobijem“

Tablica Samozapošljavanje 5 – Način stjecanja radnog iskustva

%

Radeći kod poslodavca u ovom tipu zanimanja 69%

Kroz aktivnosti kojima sam se bavio kroz vlastiti hobi / u slobodno vrijeme 32%

Radeći samostalno, neprijavljeno, na crno 17%

Radeći u obiteljskom poslovnom subjektu tog tipa djelatnosti / zanimanja 17%

Radeći u vlastitom poslovnom subjektu koji sam zatvorio / la 8%

Rad za vrijeme studija 1%

Kroz obrazovanje/praksu 1%

Nasuprot toga, svega 8% ispitanih korisnika mjere koji su imali radno iskustvo prikladno za posao za koji su

tražili potporu, radno iskustvo je steklo radeći u vlastitom poslovnom subjektu koji su u međuvremenu zatvorili.

Od toga, većina njih (73%), poslovni subjekt je zatvorila 2008. godine ili ranije.

Daleko najveći broj korisnika potpore za samozapošljavanje (80%) posredstvom financijskih sredstava koje je

dobio osnovao je poslovni subjekt, a njih 8% preuzeli su poslovni subjekt. Pri tome, korisnici potpore za

samozapošljavanje uglavnom osnivaju / preuzimaju obrt (59%) ili jednostavno društvo s ograničenom

odgovornošću (24%). 92% njih poslovni subjekt osniva / preuzima samostalno, a 5% u suvlasništvu.

Dakle, većina korisnika potpore za samozapošljavanje u periodu 2010. – 2013. posjedovao je radno iskustvo

(91%), većina njih (64%) pokrenula su posao za koji su imali formalnu naobrazbu, većina njih (80%), svoje

prethodno obrazovanje za obavljanje posla kojeg su pokrenuli potporama smatrali su korisnim ili vrlo korisnim,

značajan dio njih posao je pokrenuo kako bi „formalizirali / institucionalizirali“ bilo svoj hobi, bilo posao koje

obavljaju u sivoj zoni. Više od polovice njih osnovao je obrt, a posao su pokrenuli uglavnom samostalno.

Iako kao generalni motiv korištenja potpore za samozapošljavanje možemo označiti želju ili intenciju da se

započne s legalnim privatnim poduzetničkim aktivnostima, iza ovog generalnog motiva može stajati niz manje ili

više specifičnih motiva koji proizlaze iz različitih aspekata konkretnih životnih situacija u kojima se nalaze osobe

koje apliciraju za mjeru. Zbog tog razloga istraživanjem su se željeli utvrditi i pojedini specifični motivi koji

pokreću nezaposlene osobe na donošenje odluke o korištenju potpore za samozapošljavanje. U tu svrhu

korišten je mjerni instrument koji se sastojao od 10 čestica s pridruženim ljestvicama Likertovog tipa.

144

Tablica Samozapošljavanje 6 – Specifični motivi za uključivanje u mjeru

Uopće se ne

odnosi na

mene

Uglavnom se ne odnosi

na mene


Uglavnom se

odnosi na

mene


na mene

TOP 2 (4+5)


To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije nisam ni mogao / la dobiti posao

16% 11% 19% 22% 31% 53% 3,41 1,44

Da „ozakonim“ svoj posao koji sam već radio / la neprijavljen

53% 11% 10% 13% 13% 26% 2,24 1,516

Da „budem svoj gazda“, da ne radim za drugoga

16% 6% 19% 26% 32% 58% 3,51 1,412


22% 8% 13% 18% 39% 57% 3,45 1,589

Da steknem korisna poznanstva 35% 6% 21% 21% 17% 38% 2,78 1,518

Zbog iznosa koji sam mogao / la dobiti kroz sudjelovanje u mjeri

27% 15% 23% 20% 14% 34% 2,77 1,402

Da zarađujem više nego što bi mogao / la radeći za drugog poslodavca

25% 6% 23% 24% 22% 46% 3,11 1,479

Da realiziram dobru poslovnu ideju

8% 6% 10% 34% 42% 76% 3,95 1,231

Da osim sebe zaposlim još nekoga

20% 9% 24% 21% 26% 47% 3,23 1,444

Zbog fleksibilnijeg radnog vremena i poslovnih obveza

24% 10% 20% 24% 22% 46% 3,1 1,468

U svrhu dobivanja jasnije slike tj. konstrukcije manjeg broja specifičnih motivacijskih sklopova provedena je

eksplorativna faktorska analiza85. Nakon što je provedena analiza konvregentne faktorske valjanosti (provjera

da li čestice imaju zadovoljavajuće faktorsko opterećenje na odgovarajućim faktorima) te diskriminativne

faktorske valjanosti (provjera da li čestice imaju niska opterećenja na ostalim faktorima) finalnoj faktorizaciji uz

varimax rotaciju podvrgnuto je devet čestica. Ekstrahirana su tri faktora (65% objašnjene varijance). Prvi faktor

nazvali smo Rad za sebe, a čine ga čestice koje potenciraju motive „rada za sebe“, mogućnosti iskorištavanja

financijskih sredstava koja se dobivaju kroz potpore te fleksibilnost u radnim aktivnostima. Drugi faktor čine

čestice vezane uz realizaciju poslovne ideje, ozakonjenja posla. Stoga smo ga nazvali Ostvarivanje poduzetničke

ideje / legalizacija posla. Treći faktor odnosi se na Samozaposlenost iz nužde, tj. opisuje motivaciju za

korištenje mjere kao sredstva poslovne i životne aktivacije, tj. kao jedinog preostalog sredstva za izlazak iz

nezaposlenosti.

Tablica Samozapošljavanje 7. Motivi za uključivanje u mjeru – faktorska struktura nakon Varimax rotacije

Rad za sebe

Ostvarivanje poduzetničke

ideje/ legalizacija posla

Samozaposlenost

iz nužde

Da „budem svoj gazda“, da ne radim za drugoga 0,79 0,33 -0,06

Zbog iznosa koji sam mogao / la dobiti kroz

sudjelovanje u mjeri

0,78 -0,09 0,11

Zbog fleksibilnijeg radnog vremena i poslovnih

obveza

0,74 0,22 0,09

Da realiziram dobru poslovnu ideju 0,14 0,82 -0,02

85 Korišten je Guttman-Keiserov kriterij za zaustavljanje ekstrakcije faktora te ortogonalna rotacija (varimax) bazičnih faktorskih solucija.

145

Da osim sebe zaposlim još nekoga 0,07 0,78 0,13

Da „ozakonim“ svoj posao koji sam već radio / la

neprijavljen

0,31 0,40 0,27

To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije

nisam ni mogao / la dobiti posao

-0,02 0,14 0,87

Da nisam bez posla („da ne sjedim kod kuće“) 0,14 0,02 0,86

Rezultati faktorske analize omogućili su konstrukciju tri kompozitne varijable (skale)86 koje su zatim podvrgnute

daljnjim analizama.

Analiza prosječnih skalarnih vrijednosti ukazuje da je kao najintenzivniji motiv korištenja ove mjere možemo

izdvojiti motiv Samozaposlenosti iz nužde, tj. motiv u čijoj pozadini stoji korištenje mjere kao jedinog sredstva /

mehanizma za ulazak u zaposlenost (To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije nisam ni mogao / la

dobiti posao. Da nisam bez posla („da ne sjedim kod kuće“)

Tablica Samozapošljavanje 8. – Motivi za uključivanje u mjeru – prosječne vrijednosti na kompozitnim varijablama

Prosjek Stand. devijacija

Samozaposlenost iz nužde 3,43 1,33

Ostvarivanje poduzetničke ideje/ legalizacija posla 3,14 1,02

Rad za sebe 3,13 1,14

Razlike između vrijednosti Samozaposlenosti iz nužde i vrijednosti Legalizacije te Rada za sebe su statistički

značajne. (Aktivacija – Legalizacija, t= 3,3, P=0,001. Aktivacija – Rad za sebe, t=3,1, P=0,002).

Navedeni podaci koji ističu činjenicu da je motiv Samozaposlenosti iz nužde nešto dominantniji u odnosu na

preostala dva motiva za korištenjem potpora potvrđuju već spomenute nalaze o tome da jedan dio korisnika

potpora za samozapošljavanje ovu mjeru koristi kao jedinu šansu za izlazak iz nezaposlenosti. Na to upućuje i

vrijednost koeficijenta korelacije između indeksa Proaktivnost i skale Samozaposlenosti iz nužde koja je

statistički značajna (r=0,32). Dakle, veća proaktivnost u traženju posla prije ulaska u mjeru povezana je s većom

vrijednosti na motivacijskom faktoru kojeg smo nazvali Samozaposlenost iz nužde.

Na slični trend upućuju i rezultati provedene analize varijance prema kojima oni koji su prije korištenja potpore

bili nezaposleni duže od 12 mjeseci na skali Samozaposlenosti iz nužde imaju prosječnu vrijednost 3.8. Osobe

koje su prije korištenja potpora bile na zavodu 6 do 12 mjeseci na istoj skali imaju prosječnu vrijednost 3.2, a

istu prosječnu vrijednost na navedenoj skali imaju i osobe koje su prije korištenja mjere bile nezaposlene do 6

mjeseci (F=5.3, P=0.002). S obzirom na analizirane motive ulaska u mjeru nisu utvrđene statistički značajne

razlike između korisnika mjere koji su potpore počeli koristiti 2013. kao i onih koji su potpore koristili u periodu

2010. – 2013.

Drugim riječima, postoje indicije da proaktivnost prije ulaska u mjeru nije dobar indikator uspješnog korištenja

mjere, a što je detaljno prezentirano u poglavlju 9.11 Ishodi mjere.

86 Pouzdanost skala je zadovoljavajuća u slučaju skale Rad za sebe (Cronbachov α koeficijent = 0,7) te skale Samozaposlenosti iz nužde (α = 0,71). Skala Legalizacija i razvoj poduzetništva niže je razine pouzdanosti (α = 0,55).

146

9.5 Financijska sredstva

Posjedovanje vlastitih financijskih sredstava u kvalitativnoj dionici istraživanja postulirano je kao jedan od

najznačajnijih uvjeta uspješnog korištenja potpore za samozapošljavanje. Naime, značajan dio sudionika fokus

grupa i dubinskih intervjua koji su uspješno iskoristili potpore naveli su da su pri ulasku u mjeru posjedovali

određenu „financijsku rezervu“, tj. da su posjedovali dodatna financijska sredstva koja su mogli mobilizirati u

slučaju potrebe.

Rezultati provedenog kvantitativnog istraživanja pružaju indicije o mogućoj potvrdi ove hipoteze.

Prema prikupljenim podacima, 73% ispitanih korisnika potpore za samozapošljavanje prije ulaska u mjeru

posjedovalo je vlastita, dodatna financijska sredstva. Najveći broj korisnika (57%) posjedovao je vlastitu /

obiteljsku ušteđevinu, 23% sredstva iz privatne posudbe, a 6% sredstva koja su dobili temeljem kredita kod

banke.

Tablica Samozapošljavanje 9. – Raspolaganje vlastitim financijskim sredstvima prije potpore

%

Vlastita / obiteljska ušteđevina 57%

Nasljedstvo 4%

Kredit banke 6%

Privatna posudba 23%

Novac od prodaje nekretnine / a, drugog vlasništva 3%

Druge državne potpore / kredite 2%

Neki drugi izvor sredstava 1%

Pri tom, više od polovice svih onih koji su posjedovali vlastita sredstva (54%) posjedovali su sredstva koja su bila

ili puno manja ili nešto manja u odnosu na visinu potpore. 26% svih ispitanih (tj. 30%) od onih koji su imali

vlastita sredstva, posjedovalo je financijska sredstva koja su bila nešto viša ili puno viša od iznosa potpore za

samozapošljavanje.

Korisnici mjera koji nisu posjedovali vlastita sredstva, češće su se u mjeru uključivali zbog motiva

Samozaposlenosti iz nužde (prosječna vrijednost onih koji nisu imali sredstva na skali samozaposlenosti iz

nužde je 3.8, dok je na istoj skali prosječna vrijednost onih koji su imali sredstva 3.3, t=2,8, P=0.002).

Najveći broj korisnika potpore za samozapošljavanje (46%) primio je potpore u iznosu između 20.000 i 30.000

kuna. Nešto manje njih (39%) primilo je potpore u iznosu do 20.000 kuna. Više od 30.000 kuna potpora primilo

je 10% ispitanih (2% se ne sjeća visine potpora koje su primili, a 3% ne želi odgovoriti).

Najveći broj ispitanih (32%) smatra da bez primljene potpore sigurno ne bi krenuli u posao, 21% ih smatra da su

im potpore značile znatnu pomoć u pokretanju posla, a 22% ih smatra da su im značile priličnu pomoć. Dakle,

za 75% korisnika potpore su predstavljale važan izvor sredstava za pokretanje vlastitog posla. To je posebice

bitno zbog toga što čak 95% anketiranih korisnika potpora tijekom korištenja potpore za samozapošljavanje

Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nisu koristili niti jedan od mogućih oblika državnih potpora/kreditiranja.

147

Tablica Samozapošljavanje 10. – Značenje potpore za započinjanje poslovanja

%

Nimalo 1%

Malo 6%

Samo donekle, do određene razine 18%

Prilično 22%

Znatno 21%

Bez te potpore sigurno ne bih krenuo / la u to 32%

U referentnom razdoblju, novčana je potpora korisnicima bila isplaćivana na dva načina: u 4 dijela, gdje se

isplata vrši svaka 3 mjeseca te cjelokupni iznos koji se isplaćuje nakon potpisa Ugovora sa HZZ-om. Polovici

ispitanika isplaćena je potpora u 4 dijela, 47% je isplaćena odjednom, a 3% njih potpora uopće nije bila

isplaćena. Provjereno je postoji li razlika u zadovoljstvu načinom isplate potpore s obzirom na tip potpore te je

ustanovljeno da su ispitanici koju su dobili cijeli iznos (96%) u prosjeku u većoj mjeri zadovoljni tim načinom

isplate od onih koji su dobili u 4 dijela (58%)87.

Tablica Samozapošljavanje 11. – Značenje potpore za započinjanje poslovanja


Uglavnom i u potpunosti sam zadovoljan/a %

Cijeli iznos odjednom nakon potpisa Ugovora 4,8 ,543 96%

U 4 dijela, svaka 3 mjeseca 3,4 1,525 58%

87 Značajan t-test uz 5% rizika

148

9.6 Priprema za mjeru

9.6.1. Izrada poslovnog plana

Izrada poslovnog plana važan je čimbenik cjelokupne prijave za ulazak u mjeru, a sastoji se od opisa djelatnosti

poduzeća, izvora financiranja, troškovnik ulaganja i financiranja u prvoj godini, procjenu tržišta i konkurencije

kao i druge informacije relevantne za donošenje odluke.

Većina ispitanika, njih 55% uopće nisu imali problema kod izrade poslovnog plana, a 27% uglavnom nije imao

probleme. Od ukupnog broja ispitanika, njih 19% smatra da je imalo nekih problema (15%) s time da je 4%

izrazilo da je imalo jako puno problema s izradom svog poslovnog plana. Od ukupnog broja ispitanika koji je

imao neku vrstu problema najzastupljeniji problemi bili su komplicirana pitanja i stavke poslovnog plana (18%),

nedovoljna upoznatost s formom poslovnog plana (16%) te izrada troškovnika (13%). Nešto manje od polovici

korisnika (44%) nitko nije pomagao kod pisanja poslovnog plana. Ostalom dijelu ispitanika pomagali su članovi

obitelji, prijatelji ili poznanici (31%), knjigovođa (16%), savjetnik HZZ-a (15%), a izuzetno rijetko djelatnici

poduzetničkog centra ili razvojne agencije (2%). Iako takve usluge postoje na tržištu, velika većina korisnika

mjere nije plaćala uslugu vezanu uz pisanje poslovnog plana (tek je njih 6% plaćalo ovu uslugu).

Iskustvo izrade poslovnog plana, odobravanja zahtjeva i suradnju s djelatnicima HZZ-a ispitanici dvojako

ocjenjuju. Skoro polovina ispitanika smatra da su djelatnici HZZ-a dovoljno kompetentni za ocjenjivanje

poslovnih planova. Nadalje trećina ispitanika smatra da su savjetnici dovoljno upoznati s tržišnim potrebama te

da samim time mogu ocijeniti je li njihov poslovni plan adekvatan. Prema mišljenju trećine ispitanika, savjetnici

HZZ-a savjetovali su ih i usmjerili određene aspekte poslovnog plana korisnika mjere. Nešto više od 40%

ispitanika smatra da ih savjetnici nisu na taj način usmjeravali. Trećina ispitanika se slaže da im je savjetnik HZZ-

a značajno pomagao kod ispunjavanja poslovnog plana, a nešto manje od polovice ispitanika smatra da im

savjetnici nisu značajno pomogli kod ispunjavanja poslovnog plana. Podaci upućuju na samostalnost većeg

dijela ispitanika kod pripreme i pisanja poslovnog plana, uz povremeni utjecaj djelatnika HZZ-a. Ovdje je

potrebno napomenuti da korisnici potpora iz 2013. godine nešto bolje ocjenjuju kompetentnost djelatnika HZZ-

a. Naime, ukoliko rezultate prikažemo logikom aritmetičke sredine gdje opcija odgovora „uopće se ne odnosi na

mene“ znači vrijednost 1, a opcija „u potpunosti se odnosi na mene“ vrijednost 5, tada prosječna ocjena

korisnika potpora iz 2013. iznosi 3,3 dok prosječna ocjena korisnika mjere u periodu 2010. – 2012. iznosi 3,0

(t=2, p=0,05).

Tablica Samozapošljavanje 12. – Iskustvo izrade poslovnog plana i odobravanja zahtjeva

Uo

pće

se

ne

slaž

em

Ugl

avn

om

se

ne

slaž

em

Nit

i se

slaž

em,

nit

i ne

slaž

em

Ugl

avn

om

se

slaž

em

U p

otp

un

ost

i

se s

laže

m

TOP2 (4+5)


Djelatnici HZZ-a dovoljno su kompetentni da bi ocijenili nečiji poslovni plan

13% 9% 34% 32% 13% 45% 3,23 1,175326

Prema njima dostupnim informacijama i podacima, savjetnici HZZ-a su mi pomogli ili usmjerili neke aspekte mog poslovnog plana

32% 13% 21% 22% 12% 34% 2,69 1,414847

Savjetnik za samozapošljavanje mi je jako puno pomogao pri ispunjavanju poslovnog plana

31% 15% 22% 17% 16% 33% 2,72 1,448168

Savjetnici HZZ-a znaju dovoljno o tržišnim potrebama za mojom poslovnom idejom

17% 17% 33% 21% 12% 33% 2,95 1,242776

149

9.6.2. Jamstva i zadužnice

Pri potpisivanju ugovora o sufinanciranju važan je aspekt davanja jamstva kroz instrumente jamac platac i

bjanko zadužnice putem kojih se osigurava ispunjavanje uvjeta ugovora, odnosno povrat financijskih sredstava

ukoliko ugovorne obveze nisu izvršene. Većina je ispitanika (59%) sama davala jamstvo kod potpisivanja

ugovora, dok je u 18% slučajeva to bio član obitelji te u 3% slučajeva prijatelj, poznanik ili poslovni partner.

Predavanje zadužnice skoro 60% ispitanika smatra adekvatnim oblikom osiguranja, njih 25% nije sigurno je li

zadužnica adekvatan način osiguranja, a manji broj ostalih ispitanika smatra da su preveliki iznosi zadužnice, da

je dovoljno odgovarati vlastitom imovinom odnosno da je upitna naplata zadužnice ukoliko korisnici nemaju

sredstava iz kojih je moguća naplata. Ispitanici koji ne smatraju da je zadužnica adekvatan oblik osiguranja,

većinom nemaju konkretne prijedloge za alternativu. Nešto više od polovini ispitanika (55%) zadužnica je

vraćena, oko desetina se ne sjeća, a oko 30% zadužnica još nije vraćena, što upućuje da procedura još uvijek

nije završena.

9.6.3. Aktivnosti savjetovanja za samozapošljavanje U sklopu prijave za mjeru samozapošljavanja dvije trećine korisnika ove mjere iz perioda 2010. – 2013.

sudjelovalo je u nekom obliku savjetovanja: 45% anketiranih korisnika prošlo je aktivnosti savjetovanja za

samozapošljavanje u nadležnom područnom uredu u formi neformalnih razgovora sa savjetnicima zavoda, a

27% aktivnosti savjetovanja realiziralo je pohađajući radionice ili edukacije, tj. savjetovanje je obavljeno u vidu

formalnih aktivnosti. Jedna trećina korisnika 33% nije prošla kroz nikakvu formu savjetodavnih aktivnosti. Bitno

je napomenuti da postoje statistički značajne razlike u savjetovanjima u vidu formalnih aktivnosti prije mjere s

obzirom na godinu ulaska u mjeru. Primjerice, osobe koje su potpore koristili 2010.-2012. u 14% slučajeva prije

ulaska u mjeru obavili su formalne aktivnosti u vidu radionica ili edukacija, dok su oni koji su potpore koristili

2013. to učinili u 32% slučajeva88. U slučaju neformalnih razgovora sa savjetnicima u Zavodu nisu utvrđene

statistički značajne razlike s obzirom na razdoblje ulaska u mjeru, no evidentno je da su korisnici ove mjere iz

2013. češće sudjelovali u aktivnostima savjetovanja.

Tablica Samozapošljavanje 13. – Aktivnosti savjetovanja prije mjere

Cijeli uzorak 2010.-2012. 2013.

Neformalni razgovori sa savjetnicima u Zavodu 45% 48% 43%

Formalne aktivnosti (radionice, edukacije) 27% 14% 32%

Ništa od navedenog 33% 42% 29%

Korisnici koji su sudjelovali u formalnim ili neformalnim aktivnostima savjetovanja u nadležnim područnim

uredima, kvalitetu savjetovanja ocjenjuju s prosječnom ocjenom od 3,6 (skala od 1 – 5). Pri tom 8% njih

savjetovanje ocjenjuje kao loše ili vrlo loše, 35% kao osrednje, a 57% kao jako dobro ili odlično. Prema tome,

većina korisnika mjere koji su prošli aktivnosti savjetovanja pozitivno ih vrednuje.

15% korisnika mjera bilo je upućeno na dodatne edukacije o poduzetništvu od strane nadležnog područnog

ureda HZZ-a. Više od dvije trećine njih (72%) dodatne edukacije na koje su upućeni od strane HZZ-a ocjenjuju

kao uglavnom korisne ili jako korisne, dok svega 10% smatra da su dodatne edukacije uglavnom beskorisne.

88 χ2 =12,52 p<0,001

150

Anketirani ispitanici imaju podijeljena mišljenja o tome da li bi pohađanje nekog oblika edukacije o

poduzetništvu trebalo postaviti kao mogući uvjet za ulazak u mjeru. Naime, 41% njih smatra da bi pohađanje

takve edukacije trebalo biti uvjet za dobivanje potpora, 36% smatra suprotno, a 23% nema stav o tome.

9.7 Prijevremeni izlazak iz mjere

92% anketiranih korisnika potpore za samozapošljavanje potpore je koristilo do kraja ugovorenog razdoblja.

Među onima koji su prekinuli ugovor, najveći broj (jedna trećina) ih je ugovor prekinuo nakon 1 do 3 mjeseca

nakon ulaska u mjeru.

Prema tome, prijevremeni izlazak iz mjere na određeni način je atipična situacija. Na to ukazuje i podataka da

najveći broj korisnika (87%) smatra da su uspješno iskoristili dobivena sredstva, dok svega njih 12% navodi kako

su morali vratiti bilo cijeli bili dio zaprimljenog iznosa

Tablica Samozapošljavanje 14. – Uspješnost u iskorištavanju sredstava zaprimljenih kroz potpore

%

Sredstva mi nisu ni isplaćena, prekinuo / la sam ugovor prije toga 1%

Trebao / la sam vratiti dio sredstava 5%

Trebao sam vratiti ukupna sredstva 7%

Uspješno sam ih iskoristio / la, nisam ništa trebao / la vratiti 87%

151

9.9 Procjene pojedinih koristi ostvarenih korištenjem mjere

Jedan od ciljeva provedenog istraživanja odnosio se na utvrđivanje stavova korisnika mjere o specifičnim

koristima koje su polučili korištenjem potpora. U tom kontekstu istraživanjem se željelo utvrditi i kako korisnici

percipiraju koristi koje su imali od potpora u samom procesu započinjanja privatnih poduzetničkih aktivnosti. U

tu svrhu ispitanicima je predočeno 11 tvrdnji s pridruženom Likertovom ljestvicom. U sljedećoj tablici

prezentirani su osnovni indikatori o prikupljenim odgovorima.

Tablica Samozapošljavanje 15. – Stavovi korisnika o koristima koje su imali od potpora u procesu započinjanja privatnih

poduzetničkih aktivnosti

Uopće se ne

slažem

Uglavnom se ne

slažem

Niti se slažem, niti ne slažem

Uglavnom se slažem

U potpunosti se slažem

TOP 2 (4+5) Prosjek

Stand. devijacija

Ta mjera HZZ-a mi je bila važan poticaj da se odučim na samostalno poslovanje.

10% 7% 19% 29% 36% 65% 3,74 1,29

Iznos potpore mi je značajno olakšao poslovanje u prvim mjesecima

6% 5% 16% 29% 43% 72% 3,98 1,17

Uspio / la bih uspješno započeti poslovanje i bez te mjere.

31% 21% 29% 13% 6% 19% 2,43 1,22

Ionako bih pokrenuo / la svoj posao, ta mjera me samo dodatno ohrabrila.

22% 8% 23% 27% 21% 47% 3,16 1,43

Potpora mi je omogućila samo plaćanje doprinosa i ništa drugo.

13% 10% 14% 26% 37% 62% 3,63 1,40

Odobrenje mojeg poslovnog plana dalo mi je dodatni entuzijazam da ostvarim svoje poslovne ciljeve.

8% 7% 26% 30% 29% 60% 3,67 1,19

Puno mi znači što sam uspio / la legalizirati posao koji sam već neformalno obavljao / la

46% 9% 15% 16% 14% 30% 2,44 1,53

Financijski mi ta potpora nije bila nužna, no zašto ne iskoristiti poticaje ako se daju.

42% 19% 18% 7% 14% 21% 2,33 1,44

Dobivanje poticaja za samozapošljavanje dalo mi je vjeru u sebe i optimizam da mogu samostalno zarađivati.

9% 11% 21% 33% 26% 59% 3,56 1,24

Potpora mi je pomogla da prebrodim financijske poteškoće i održim posao u periodu kad nisam dovoljno zarađivao / la

18% 9% 25% 29% 18% 48% 3,20 1,35

Novac od potpore sam iskoristio / la i za ulaganje u razvoj poslovanja (kupovinu

32% 14% 16% 21% 17% 38% 2,76 1,50

152

materijala, opreme i sl.)

Distribucija aritmetičkih sredina ukazuje da najveći broj ispitanika korist od mjera prije svega vidi u kontekstu

potpora kao glavnog mobilizatora za ulazak u svijet poduzetništva. Ispitanici se u najvećem broju slučajeva slažu

s tvrdnjama da su im potpore znatno olakšale poslovanje u prvim mjesecima, smatraju da su im bile važan

poticaj da se odluče na samostalno poslovanje te da su im dale dodatni entuzijazam. U kontekstu prezentiranih

podataka potrebno je istaknuti da oni omogućuju i okvirnu aproksimaciju tzv. mrtvog tereta. Naime, mrtvi teret

možemo aproksimirati kao broj korisnika potpora za samozapošljavanje koji se u potpunosti slažu s tvrdnjom

Ionako bih pokrenuo / la svoj posao, ta mjera me samo dodatno ohrabrila. Budući da se s navedenom tvrdnjom

slaže 21% ispitanih korisnika ove mjere, možemo konstatirati da mrtvi teret čini cca 1/5 svih korisnika koji su

koristili potpore za samozapošljavanje u referentnom periodu.89

Sličnu sliku o dominantnim percipiranim koristima daju analize koje su obavljene na kompozitnim skalama

konstruiranim posredstvom faktorske analize90. Nakon provedene Varimax rotacije zadržana su tri faktora

(ukupno je objašnjeno 59% varijance) koja smo nazvali na sljedeći način:

1. Korist od potpora je jačanje vjere u sebe

2. Korist od potpora je u tome što pružaju dodatni poticaj za bavljenje poduzetništvom

3. Potpore su korisne isključivo kao sredstvo za podmirivanje doprinosa

Tablica Samozapošljavanje 15. – Tablica faktorske strukture nakon Varimax rotacije: stavovi korisnika o koristima koje su

imali od potpora u procesu započinjanja privatnih poduzetničkih aktivnosti

Potpore kao poticaj na

samostalno poslovanje

Potpore kao

ohrabrenje za

pokretanje

posla

Potpore kao sredstvo za

podmirivanje doprinosa

Ta mjera HZZ-a mi je bila važan poticaj da se odučim na

samostalno poslovanje.

,813 -,090 ,062

Dobivanje poticaja za samozapošljavanje dalo mi je vjeru u

sebe i optimizam da mogu samostalno zarađivati.

,812 ,125 -,017

Odobrenje mojeg poslovnog plana dalo mi je dodatni

entuzijazam da ostvarim svoje poslovne ciljeve.

,770 ,178 -,100

Iznos potpore mi je značajno olakšao poslovanje u prvim

mjesecima

,647 ,335 -,040

Potpora mi je pomogla da prebrodim financijske poteškoće i

održim posao u periodu kad nisam dovoljno zarađivao / la

,496 ,177 ,123

Ionako bih pokrenuo / la svoj posao, ta mjera me samo

dodatno ohrabrila.

-,103 ,817 -,028

Uspio / la bih uspješno započeti poslovanje i bez te mjere. -,387 ,754 -,083

Financijski mi ta potpora nije bila nužna, no zašto ne

iskoristiti poticaje ako se daju.

-,276 ,729 -,109

89 Ne postoji statistički značajna razlika u količini mrtvog tereta s obzirom na period ulaska u mjeru (2010.-2012. Vs 2013.) 90 Eksplorativna Faktorska analiza provedena je primjenom Guttman-Keiserovog kriterija za zaustavljanje ekstrakcije faktora; a korištena je ortogonalna rotacije bazičnih faktorskih solucija

153

Novac od potpore sam iskoristio / la i za ulaganje u razvoj

poslovanja (kupovinu materijala, opreme i sl.)

,183 ,196 -,792

Potpora mi je omogućila samo plaćanje doprinosa i ništa

drugo.

,010 ,274 ,762

Puno mi znači što sam uspio / la legalizirati posao koji sam

već neformalno obavljao / la

,204 ,336 ,382

Prezentirane tri kompozitne varijable (skale) podvrgnute su daljnjim analizama. Prva kompozitna varijabla

sastavljena je od čestica koje su staturirane na prvom faktoru, a u skladu s faktorskim nazivom nominirali smo

je Potpore kao poticaj na samostalno poslovanje (α = 0,7). Drugu kompozitnu varijablu čine čestice s drugog

faktora, a nazvali smo je Potpore kao ohrabrenje za pokretanje posla (α = 0,7). Treću kompozitnu varijablu

čine dvije čestice: rekodirana čestica „novac od potpora sam iskoristio za ulaganje u razvoj poslovanja“ te

čestica potpora mi je omogućila samo plaćanje doprinosa i ništa drugo91. Ovu varijablu nazvali smo Potpore su

korisne isključivo kao sredstvo za podmirivanje doprinosa (α = 0,5).

Distribucija prosječnih vrijednost svake kompozitne varijable ukazuje da najveći broj ispitanika kao glavnu korist

od potpora upravo smatra njihov mobilizacijski poticaj za ulazak u poduzetništvo. Nakon toga slijede potpore

kao sredstvo podmirivanja doprinosa, dok su potpore kao dodatno ohrabrenje najmanje intenzivno percipirane

kao benefit od ove mjere APZ-a.

Tablica Samozapošljavanje 16. – Stavovi korisnika o koristima koje su imali od potpora u procesu započinjanja privatnih

poduzetničkih aktivnosti: prosječne vrijednosti na kompozitnim varijablama


Potpore kao poticaj na samostalno poslovanje 3,63 0,90907

Potpore kao ohrabrenje za pokretanje posla 2,64 1,12253

Potpore su korisne kao sredstvo za podmirivanje doprinosa 3,43 1,18319

Percepcija koristi od potpora kao „poticaja na samostalno djelovanje“ ili potpora kao korisnog sredstva ali

isključivo za podmirivanje doprinosa sukladno je stavovima sudionika grupnih diskusija i fokus grupa. Naime,

oni su upravo isticali ovakvu koristi od potpora, a koju su konceptualizirali terminima „odskočne daske“ ili

„poguranca“. Iza ova dva termina nalazi se doživljaj potpora za samozapošljavanja kao sredstva koje omogućuje

prebrođivanje najranijeg ali i najkritičnijeg perioda u poslovanju. Prema našem mišljenju, upravo mogućnost da

se plate doprinosi, ali i ojača vlastito poslovno samopouzdanje korespondira s ovakvim doživljajem koristi od

ove mjere.

91 Čestica „puno mi znači što sam uspio legalizirati posao koji sam već formalno obavljao“ nije uključena u kompozitnu varijablu stoga što njena prisutnost znatno smanjuje pouzdanost konstrukta.

154

9.10 Zadovoljstvo poslom i radnim uvjetima

U provedenom istraživanju mjereno je i zadovoljstvo poslom i radnim uvjetima. Dakle, korisnici potpore za

samozapošljavanje procjenjivali su određene aspekte vlastitog zadovoljstva poslom kojeg su pokrenuli.

Mjerenje je izvršeno na 10 različitih obilježja. Korištena je skala od 1 do 5 (1 = u potpunosti nezadovoljan, 5 = u

potpunosti zadovoljan). Osnovni podaci o zadovoljstvu poslom i radnim uvjetima prikazani su u sljedećoj tablici.

Tablica Samozapošljavanje 17. – Zadovoljstvo pojedinim obilježjima posla i radnih uvjeta

Uopće nisam bio / la

zadovoljan / na

Uglavnom nisam bio / la

zadovoljan / na

Osrednje zadovoljan / na

Uglavnom sam bio / la

zadovoljan / na

Bio / la sam u

potpunosti

zadovoljan / na

TOP2

(4+5) Prosjek

Standard

na

devijacij

a

Samim poslom koji ste obavljali 3% 4% 31% 37% 26% 63% 3,79 0,965

Radnim vremenom 5% 7% 26% 40% 21% 61% 3,65 1,054


8% 8% 33% 38% 14% 52% 3,43 1,066


6% 12% 30% 37% 15% 52% 3,42 1,07

Ugovornim obvezama prema HZZ-u (dostavljanje dokaza o uplatama doprinosa i / ili plaće)

12% 10% 26% 32% 20% 52% 3,37 1,252


16% 15% 35% 27% 7% 34% 2,95 1,152

Opterećenjem (količinom posla, odgovornošću i sl.) u odnosu na zaradu

14% 16% 38% 27% 5% 32% 2,94 1,089

Iznosom novca koji ste mogli zaraditi

13% 18% 39% 25% 5% 30% 2,91 1,062

Tržišnom situacijom u Vašem poslovnom sektoru

22% 20% 37% 17% 4% 21% 2,61 1,123

Administrativnim obvezama prema državi

30% 24% 25% 19% 3% 22% 2,41 1,173

Od analiziranih obilježja posla i radnih uvjeta korisnici mjera za samozapošljavanje najzadovoljniji su poslom

kojeg su obavljali i radnim vremenom. Navedeni podatak sukladan je činjenici da veliki broj korisnika potpora u

mjeru ulazi kako bi „legalizirao“ posao kojim se već ionako bave ili kako bi institucionalizirao vlastiti hobi.

Također, i visoku razinu zadovoljstva radnim vremenom treba promatrati sukladno činjenici da je „Biti vlastiti

šef / raspolagati vlastitim vremenom“ jedan od motiva korištenja ove mjere. Na trećem i četvrtom mjestu po

razini zadovoljstva nalazi se „mogućnost za stjecanje znanja u struci ili zanimanju kao i mogućnost stjecanja

novih znanja i radnog iskustva“. Visoko zadovoljstvo ovim obilježjima posla indicira da je mjera

samozapošljavanja korisna u smislu profesionalne aktivacije, socijalnog umrežavanja te stjecanja intelektualnog

i profesionalnog kapitala. Nasuprot toga, uz administrativne obveze prema državi, korisnici potpore za

samozapošljavanje najmanje su zadovoljni tržišnom situacijom, mogućnostima zarade te poslovnim

opterećenjem. Navedeno možemo povezati s činjenicom da pokretanje vlastitog posla zahtjeva veliku količini

individualnog napora dok je s druge strane izglednost poslovnog uspjeha prilično neizvjesna.

155

9.11 Ishodi mjere

Ishod mjere jedan je od glavnih indikatora njene uspješnosti. Ispitanicima je postavljeno nekoliko pitanja koja

mogu služiti kao dobri indikatori uspješnosti ishoda mjere.

Kao prvi, najopćenitiji indikator, možemo koristiti pitanje o tome bi li korisnici mjere, da se sada mogu vratiti u

vrijeme kada su donijeli odluku o korištenju mjere, opet HZZ-u predali zahtjev za potporu za samozapošljavanje.

Njih 80% ponovno bi to učinilo.

Kao drugi mogući indikator uspješnost ishoda mjere poslužilo je pitanje o tome jesu li nakon isteka mjere

korisnici barem neko vrijeme nastavili sa samostalnom poslovnom djelatnošću u poslovnom subjektu te u

kojem obujmu. Najveći broj njih (39%) nakon isteka mjere nastavio je s istim obujmom poslovanja, 35% ih ne

nastavilo s povećanim obujmom poslovanja, dok ih je sa smanjenim obujmom poslovanja nastavilo 14%. Nešto

manje njih (8%) odjavilo je poslovanje i trenutno se nalaze u postupku likvidacije. Dakle, tri četvrtine

anketiranih (74%) nakon isteka mjere nastavilo je poslovati s istim ili povećanim obujmom poslovanja. Ovaj

podatak govori o relativno visokoj stopi kratkoročne (barem neki period nakon isteka mjere) preživljivosti

poslovnih subjekata osnovanih temeljem potpora nakon završetak njihovog korištenja.

Tablica Samozapošljavanje 18. – Jeste li nakon isteka mjere, tj. subvencioniranog samozapošljavanja barem neki period

vremena nastavili sa samostalnom poslovnom djelatnošću u tom poslovnom subjektu i u kojem obujmu?

%

Da, s istim obujmom poslovanja 39%

Da, s povećanim obujmom poslovanja 34%

Da, ali sa smanjenim obujmom poslovanja 14%

Ne, odjavio sam poslovanje / trenutno sam u postupku likvidacije 8%

Nisam ispunio uvjete ugovora do kraja 4%

Nešto drugo 1%

Provedeno kvantitativno istraživanje potvrđuje hipotezu o tome da posjedovanje vlastitih financijskih sredstava

na određeni način predstavlja garanciju veće vjerojatnosti preživljivosti poduzeća. Naime, na to ukazuju i

ukrižani podaci o posjedovanju vlastitih financijskih sredstava s obujmom poslovanja nakon mjere. U tri od

četiri slučaja dobivene razlike su na granici statističke značajnosti, pri čemu je zbog veličine uzorka (274

ispitanika) velika vjerojatnost da neprihvaćanjem nul hipoteze (postoje statistički značajne razlike) činimo tzv.

statističku pogrešku tipa II (razlike odbacujemo kao statistički neznačajne, no one u stvarnosti postoje). Dakle,

bez obzira što provedeni statistički testovi to egzaktno ne potvrđuju, možemo reći da prezentirani podaci „idu“

u smjeru spoznaja koje smo prikupili i u kvalitativnoj dionici: osobe koje su posjedovale dodatna financijska

sredstva prije ulaska u mjeru imaju veću vjerojatnost preživljivosti u poslu kojeg su pokrenuli posredstvom

potpora, tj. dodatna financijska sredstva predstavljaju značajnu garanciju uspješnog ishoda u korištenju mjere

potpore za samozapošljavanje.

156

Tablica Samozapošljavanje 19. – Raspolaganje vlastitim financijskim sredstvima prije potpore

Posjedovao vlastita

financijska sredstva

Nije posjedovao vlastita

financijska sredstva

Nakon isteka mjere barem neki period vremena nastavio je s istim obujmom poslovanja

40% 35% χ2 0,70 p=0,40

Nakon isteka mjere barem neki period vremena nastavio je povećanim obujmom poslovanja

37% 25% χ2 3,5

p=0,06

Nakon isteka mjere barem neki period vremena nastavio je sa smanjenim obujmom poslovanja

11% 20% χ2 3,25 p=0,07

Nije ispunio uvjete ugovora do kraja 3% 8% χ2 3,1

p=0,08

Treći važan indikator uspješnosti ishoda mjere odnosi se na to je li poslovni subjekt kojeg su korisnici potpora

osnovali još uvijek aktivan. I prema ovom indikatoru možemo konstatirati da je mjera potpore za

samozapošljavanje polučila zadovoljavajući uspjeh. Naime, u 76% slučajeva poslovni subjekt još uvijek je

aktivan te je u vlasništvu osnivača, u 3% slučajeva je aktivan, ali nije u poslovnom vlasništvu osnivača dok u 21%

slučajeva poslovni subjekt nije aktivan92.

Tablica Samozapošljavanje 20. – Trenutna aktivnost poslovnog subjekta

%

Da, u mojem vlasništvu 76%

Da, ali više nije u mojem vlasništvu 3%

Poslovni subjekt više uopće nije aktivan 21%

Ukupno 100%

U grupi onih čiji je poslovni subjekt još uvijek aktivan (79%), bilo da je, bilo da nije u njihovom vlasništvu, njih

90% još uvijek je u njemu zaposleno. Od 10% bivših korisnika mjere koji nisu zaposlenu u poslovnom subjektu

kojeg su osnovali, njih 50% trenutno je nezaposleno. Tih 50% nezaposlenih čini 4% svih anketiranih korisnika

mjera.

Dakle, od onih korisnika mjere čiji je poslovni subjekt trenutno aktivan, njih 90% radi u njemu, što je 70% svih

anketiranih korisnika potpore za samozapošljavanje između 2010. I 2013. 11% njih osim posla kojeg obavljaju u

tom poslovnom subjektu imaju i neki drugi izvor prihoda. Ukoliko napravimo projekciju na čitav uzorak

korisnika, tada možemo temeljem ovih brojki zaključiti da trenutno 62% korisnika potpore za zapošljavanje iz

perioda 2010. – 2013. nema druge prihode osim prihoda koje ostvaruju poslom u poslovnom subjektu kojeg su

osnovali temeljem potpora

Četvrti važan indikator uspješnosti ishoda korištenja potpore za samozapošljavanje subjektivna je ocjena

trenutne poslovne situacije. Pitanje kojim se mjerila subjektivna ocjena trenutne poslovne situacije postavljeno

je samo onim ispitanicima koji su zaposleni u poslovnom subjektu kojeg su osnovali (70% uzorka).

92 Analizama koje su provedene nije utvrđena statistički značajna povezanost između pohađanja aktivnosti savjetovanja

prije ulaska u mjeru i dva predstavljena indikatora uspješnog ishoda mjera.

157

Više od polovice njih (64%) poslovnu situaciju u kojoj se nalaze smatraju osrednjom ili dobrom. Vrlo dobrom ili

odličnom je ocjenjuje 18% još uvijek u poslovnom subjektu zaposlenih korisnika potpore, dok je vrlo lošom ili

lošom drži njih 14%. Budući da prevladavaju odgovori na sredini skale, a kako skala ima šest stupnjeva, i

logikom prosječne ocjene koja iznosi 3,52 možemo zaključiti da veći dio ispitanika koji su aktivni još uvijek

uspijeva održavati poslovnu egzistenciju.

Tablica Samozapošljavanje 21. – Procjena trenutna poslovne situacije

%

Vrlo lošom 2%

Lošom 12%

Osrednjom 39%

Dobrom 26%

Vrlo dobrom 16%

Odličnom 3%

Ukupno 100%

Provedene statističke analize ukazuju da korisnici koji su u mjeru ušli kasnije, tj. 2013. godine svoju trenutnu

poslovnu situaciju ocjenjuju nešto boljom od onih korisnika potpora za samozapošljavanje koji su ih koristili u

periodu 2010. – 2012. Prosječna ocjena trenutne situacije na skali 1 do 6 u slučaju korisnika iz perioda 2010. –

2012. Iznosi 3,29 dok ona u slučaju korisnika iz 2013. iznosi 3.62 (t=2, p=0,05). Ovdje je potrebno i ponovno

aktualizirati motivaciju za korištenje potpora. Naime, provedena korelacijska analiza indicira da je korištenje

potpora temeljem motiva Samozaposlenosti iz nužde negativno povezano s procjenom trenutne poslovne

situacije. Pearsonov r koeficijent korelacije između Samozaposlenosti iz nužde i procjene trenutne poslovne

situacije iznosi -0,204 i statistički je značajan na razini značajnosti od 0,05. Drugim riječima, samozapošljavanje

iz nužde možemo držati kao svojevrsni čimbenik rizika u pogledu uspješnog ishoda mjere.

Također i veća proaktivnost u traženju posla prije mjere, kao što smo već naznačili, jedan je od čimbenika rizika

u pogledu uspješnog ishoda mjere.

Naime, analiza indeksa proaktivnost s obzirom na tri odabrana indikatora uspješnosti ishoda mjere potvrđuje

konstataciju da veća proaktivnost u traženju posla prije korištenja potpora nije povezana s uspješnošću u

ishodu mjere.

Prvo, 86% korisnika koji prije donošenja odluke o korištenju potpore nisu aktivno tražili posao još uvijek imaju

poslovni subjekt u svojem vlasništvu, naspram 67% onih koje karakterizira osrednji indeks traženja posla ili 54%

onih koje karakterizira vrlo visoki intenzitet traženja posla93.

Drugo, oni koji nisu aktivno tražili posao neposredno prije donošenja odluke o ulasku u mjeru u 48% slučajeva

su nakon prestanka mjere još neko vrijeme nastavili sa poslovnom djelatnošću u istom obujmu kao i tijekom

mjere. U slučaju onih koje je karakterizirao visoko intenzitet traženja posla takvih je bilo 25%, dok je među

onima koje je karakterizirao vrlo visok intenzitet traženja posla takvih bilo 21%94.

Treće, Pearsonov koeficijent korelacije između indeksa proaktivnosti i ocjene trenutne poslovne situacije u

kojoj se nalazi poslovni subjekt (ko4sz) iznosi -0.243. Korelacija je statistički značajna, a njen negativni smjer

93 χ2 =14.8, p=0,005 94 χ2 =10.4, p=0,03

158

ukazuje da ispitanici koji imaju manju vrijednost na indeksu proaktivnost nešto boljom ocjenjuju trenutnu

poslovnu situaciju u kojoj se nalazi poduzeće.

Predočeni podaci koji ističu činjenicu da je veća proaktivnost pri traženju posla prije donošenja odluke o

samozapošljavanju povezana s većom vjerojatnošću negativnog ishoda samozapošljavanja potvrđuju nalaze i

kvalitativne dionice istraživanja. U provedenim fokus grupama i dubinskim intervjuima dio sudionika je izjavio

da su potpore za samozapošljavanje koristili kao jedan vid „zadnje šanse za izlazak iz nezaposlenosti“. Kao što

su navodili, nakon nekog dužeg boravka na zavodu, nakon što su se javljali na brojne oglase, slali brojne molbe,

tj. zbog toga što dugo vremena nisu uspijevali pronaći posao, mogućnost samozapošljavanja činila im se kao

„zadnja šansa“ da započnu nešto novo u životu, tj. da vlastitim radom i vlastitom aktivnošću dođu do

neophodnih financijskih sredstava. Prema podacima prezentiranim u tablici 2 ovakav obrazac korištenja

potpore za samozapošljavanje možemo držati primarno svojstvenim za cca 19% svih korisnika potpora

(intenzivno i vrlo intenzivno tražili posao prije mjere).

Zaključno, rezultati istraživanja ukazuju da su potpore za samozapošljavanje koje su korištene u analiziranom

periodu (2010.-2012.) od strane većine anketiranih korisnika svrsishodno iskorištene. Naime, najveći broj njih

(74%) nakon isteka mjere nastavio je s istim ili s povećanim obujmom poslovanja. U 79% slučajeva poslovni

subjekt je još uvijek aktivan (u 76% slučajeva u vlasništvu osnivača, u 3% slučajeva nije u poslovnom vlasništvu

osnivača). U grupi još uvijek aktivnih korisnika prevladavaju oni koji poslovnu situaciju u kojoj se nalaze

smatraju osrednjom ili dobrom, a nešto je i više onih koji je ocjenjuju kao vrlo dobrom i odličnom u odnosu na

one koji je ocjenjuju kao lošom ili vrlo lošom.

Kako je u jednoj trećini aktivnih poslovnih subjekata (34%), izuzev njihovih osnivača u trenutku anketiranja bila

zaposlena barem još jedna osoba, provedeno istraživanje aktualizira i pitanje šire društvene funkcionalnosti

potpora za samozapošljavanje. Naime, značajan dio subjekata pokrenutih putem potpore izuzev zapošljavanja

korisnika potpore uspio je generirati i nova radna mjesta. U najvećem broju takvih subjekata zaposlene su još

jedna (70%), dvije (12%) ili tri (7%) osobe. Prosječan broj zaposlenih osoba u još uvijek aktivnim subjektima je

1,52. Ovome treba dodati da polovina poduzetnika koji uz sebe imaju zaposlenu barem još jednu osobu u

budućnosti namjeravaju zapošljavati nove djelatnike. Uz sve prezentirane indikatore procjene uspješnosti

ishoda korištenja potpore za samozapošljavanje na kraju je potrebno predstaviti i jedan posredan, indikator koji

ukazuje na subjektivnu percepciju promjene u životnom standardu ili kvaliteti života u slučaju onih korisnika

potpora koji čiji su poslovni subjekti još uvijek aktivni i u kojima su korisnici još uvijek zaposleni. Jer, poboljšanje

opće socio-ekonomske situacije kućanstva korisnika mjera APZ te rast njihovog životnog standarda direktna je

posljedica ulaska u zaposlenost i kao takva čimbenik koji ima znatne reperkusije i u pogledu jedne šire shvaćene

opće društvene koristi od mjera – rasta općeg društvenog bogatstva i životnog blagostanja.

Prema podacima prikupljenim istraživanjem koji su prezentirani u tablici, očito je da nešto veći broj korisnika

potpora čiji su poslovni subjekti još uvijek aktivni, trenutnu financijsku situaciju svojeg kućanstva ocjenjuje

boljom no što je ona bila u vrijeme prije nego što su osnovali poslovni subjekt95.

95 χ2 =66.1, p<0,001

159

Tablica Samozapošljavanje 22. – Stavovi korisnika potpora financijskoj situaciji u kućanstvu

Prije ulaska u mjeru 2015.

Jedva smo spajali kraj s krajem iz mjeseca u mjesec 26,8% 16,1%

Ponekad smo imali financijske teškoće 37,7% 42,2%

Imali smo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove 31,2% 32,7%

Imali smo dovoljno novca za podmirenje troškova i

uspijevali smo nešto i uštedjeti 4,3% 9,0%

Na kraju ovog poglavlja o ishodima željeli bismo istači još jednu stvar. U provedenim grupnim diskusijama i

dubinskim intervjuima sudionici su često isticali problematiku dugoročne perspektive poslovanja pokrenutih

poslovnih subjekata. Naime, veći dio sudionika u kvalitativnoj dionici istraživanja isticao je nedostatak poslovnih

vještina i specifičnih poslovnih znanja kao glavnu prepreku za tržišni opstanak subjekta. Konkretnije, često su

isticali da su deficitarni sa znanjima o prodaji, marketingu, financijama itd. Budući da su deficitarni s takvim

znanjima sudionici u grupnim diskusijama i dubinskim intervjuima pledirali su za uspostavu određenog vida

institucionalne potpore njihovom poslovanju. Takva institucionalna potpora nužno ne bi trebala biti stvar HZZ-

a, već predlažu da se uspostavi na razini drugih relevantnih državnih institucija. Ove stavove na određeni način

potvrđuju i podaci prezentirani u sljedećoj tablici.

Tablica Samozapošljavanje 23. – Stavovi korisnika potpora o pojedinim aspektima potpora

Uopće se ne

slažem

Uglavnom se ne

slažem

Niti se slažem, niti ne slažem

Uglavnom se slažem

U potpunosti se slažem

TOP2 (4+5)

Prosjek Stand.

devijacija

Nedostaje mi više znanja o marketingu i prodajnim vještinama, pristupu klijentima

20% 18% 30% 20% 12% 32% 2,91 1,22

Nisam imao / la dovoljno informacija o procesu registracije poslovnog subjekta

23% 25% 23% 18% 12% 29% 2,72 1,27

Doprinosi za samozaposlene osobe su previsoki

12% 10% 14% 23% 42% 65% 3,84 1,35

Omogućili su nam da postanemo poduzetnici, ali izostala je daljnja podrška u poduzetništvu

5% 10% 20% 29% 37% 66% 3,94 1,11

Nedostajalo mi je što nakon dodjeljivanja potpore za samozapošljavanje, u Zavodu više nitko nije brinuo o meni

24% 17% 34% 8% 17% 25% 2,92 1,35

I prema podacima prikupljenim u istraživanju metodom ankete, dvije trećine ispitanih korisnika potpore za

samozapošljavanje iz perioda 2010. – 2013. slažu se da su im potpore omogućile da postanu poduzetnici, no da

je izostala daljnja podrška u poduzetništvu. Oko jedne trećina njih smatra da im nedostaje više poslovnih znanja

kao što su znanja o marketingu, prodajnim vještinama i pristupu klijentu. Ovi podaci kao i iskazi ispitanika iz

kvalitativne dionice potvrđuju konstataciju da bi bilo dobro intenzivirati širu institucionalnu potporu korisnicima

potpora nakon što počnu sa poslovanjem. Time će se omogućiti veća dugoročna „preživljivost“ poslovnih

subjekata čime će dodatno povećati učinkovitost potpore za samozapošljavanje kao mjere APZ-a.

160

9.12. Zaključak

Najveći broj korisnika potpore za samozapošljavanje (67%) u referentnom periodu (2010. – 2013.) potpore je

ugovorio 2013. godine. Korisnici mjere u referentnom periodu u većini su osobe koje su u evidenciji HZZ-a prije

korištenja mjere bili evidentirane kao nezaposlene osobe duže od šest mjeseci. Najveći dio njih prije ulaska u

mjeru karakterizirala je nepovoljna socio-ekonomska situacija.

Shodno tome, značajan dio korisnika potpora prije donošenje odluke o samozapošljavanju bio je proaktivan u

traženju posla. Možemo ustvrditi da značajan dio korisnika (cca 19%) odluku od tome da aplicira za potpore

donosi nakon intenzivnog traganja za poslom.

Većina korisnika potpore za samozapošljavanje u periodu 2010. – 2013. posredstvom potpora pokrenula je

posao za koji su imali i formalnu naobrazbu ili u kojem su imali prethodno radno iskustvo (najčešće stečeno kod

poslodavca). No, relevantan dio korisnika posao pokreće kako bi institucionalizirao / legalizirao posao kojim se

bave iz hobija ili posao kojeg rade „na crno“. Pri tom, više od polovice njih uz pomoć potpora pokreću obrt.

Temeljem podataka o različitim aspektima korištenja mjera, posebice podataka koji omogućuju evaluaciju

ishoda mjera, potpore za samozapošljavanje možemo ocijeniti kao uspješnu mjeru aktivne politike

zapošljavanja. Na to ukazuju temeljni indikatori o ishodu korištenja mjere koji su u konstruirani temeljem

podataka prikupljenih metodom ankete.

Prije svega, više od 90% korisnika mjere potporu je koristilo do kraja ugovorenog perioda, a 80% sudionika u

istraživanju, kada bi se vratio u vrijeme kada su donijeli odluku o korištenju mjere, ponovno bi koristio mjeru.

Na važnost potpore za samozapošljavanje u ciljanom segmentu ukazuje i podatak da su za 95% njihovih

korisnika oni jedina vrsta financijske pomoći tijekom prve godine poslovanja te da zbog toga predstavlja jedan

od ključnih mehanizama poslovne održivosti. Naime, svega 5% korisnika ove mjere koristilo je neki od drugih

oblika državnih potpora / kreditiranja. Stoga i veliki broj korisnika ove mjere (32%) smatra da bez primljene

potpore sigurno ne bi krenuli u posao, a dodatnih 43% smatra da su im potpore značile znatnu ili priličnu

pomoć pri pokretanju posla. Oko jedne petine (21%) korisnika potpora navelo je da bi pokrenuli vlastiti posao i

bez potpora za samozapošljavanje. Temeljem toga, mrtvi teret procijenjen je na 21% svih korisnika ove mjere u

referentnom periodu.

Mjeru možemo procijeniti kao učinkovitu i iz perspektive broja poduzeća koja su nastavila s poslovanjem i

nakon njenog isteka. Podaci prikupljeni istraživanjem ukazuju da su tri četvrtine osnovanih poslovnih subjekata

još uvijek u vlasništvu korisnika mjere (3% je aktivnih poslovnih subjekata koji više nisu u vlasništvu osnivača),

dok je neaktivnih poslovnih subjekata 21%. U još uvijek aktivnim poslovnim subjektima trenutno radi 70%

korisnika potpore za samozapošljavanje iz referentnog perioda. Dakle, većina osnovanih poslovnih subjekata

djelatna je i nakon više od pet godina od njihovog osnivanja, a većina njihovih osnivača još uvijek je zaposlena u

njima. 45% njih svoju trenutnu poslovnu situaciju ocjenjuju dobrom, vrlo dobrom ili odličnom. Navedeni podaci

ukazuju na svrsishodnost financijskih sredstava uloženih u program potpore za samozapošljavanje dok na širu

društvenu funkcionalnost potpora kao mjere aktivne politike zapošljavanja ukazuju i dva dodatna podataka.

Prvo, u trećini još uvijek aktivnih poslovnih subjekata osim osnivača zaposlena je još minimalno jedna osoba.

Drugo, prikupljeni podaci ukazuju na poboljšanje socio-ekonomske situacije u kućanstvima u kojima žive

korisnici mjere u odnosu na period prije njihovog korištenja. Budući da je rast životnog standarda kućanstava

korisnika potpore za samozapošljavanje direktna posljedica ulaska u zaposlenost, korištenje potpora očito je

161

čimbenik koji ima korisne reperkusije i u pogledu jedne šire shvaćene opće društvene koristi od mjera APZ –

rasta općeg društvenog bogatstva i životnog blagostanja.

Iako predočeni podaci ukazuju na generalno povoljan ishod većine dodijeljenih potpora, istraživanjem su

utvrđeni i određeni faktori koji utječu na društvenu učinkovitost mjere. Prvo što u tom kontekstu treba naglasiti

odnosi se na sam ulazak u mjeru jednog dijela korisnika. Naime, i kvalitativnim i kvantitativnim metodama

istraživanja utvrđeno je da dio korisnika mjeru koristi u vidu „zadnje šanse za ulazak u zaposlenost“. Ovaj

obrazac ulaska u mjeru svojstveniji je za osobe koje su duže u statusu nezaposlenosti te koje su prije mjere

intenzivnije tražile posao. Također, ove osobe u manjem broju posjeduju dodatna financijska sredstva (npr. u

obliku ušteđevine), a koja prema podacima prikupljenim istraživanju predstavljaju značajnu garanciju uspješnog

ishoda mjere. Drugo, potrebno je promisliti o mogućnosti realizacije različitih oblika pomoći poduzetnicima

nakon izlaska iz mjere. To se posebice odnosi na mogućnost osmišljavanja različitih programa edukacije kojima

bi se unapredile njihove poslovne vještine i poslovna znanja (npr. iz područja prodaje, marketinga, financija).

Naime, korisnici mjere smatraju da su im potpore pomogle da postanu poduzetnici, no za mogućnost

dugoročnije preživljivosti na tržištu potrebne su im dodatne poslovne sposobnosti koje jedan značajan dio njih

u svojem slučaju procjenjuje kao deficitarne.

162

10. Evaluacija Obrazovanja


Relativna većina korisnika ove mjere dolazi iz Slavonije, njih 25%. Prema zastupljenosti, slijede korisnici iz

Zagreba i okolice (21%) te korisnici iz Dalmacije (19%). Korisnici iz ostalih regija podjednako su zastupljeni, po

12 % korisnika dolazi iz Like i Banovine te iz Istre i Primorja, a 11% iz Sjeverne Hrvatske. Nešto manje od trećine

korisnika (31%) dolazi iz ruralnih naselja, odnosno iz naselja koja imaju manje od 2000 stanovnika. Udio

korisnika iz naselja od 2000 do 10000 stanovnika čini 19%, a onih iz naselja koja imaju između 10.000 i 80.000

stanovnika 25%. Isti je udio korisnika i iz 4 najveća grada.

Veliki dio korisnika koristilo je stručno osposobljavanje u sklopu mjere sufinanciranja obrazovanja (75%). Ostali

oblici korišteni su u manjoj mjeri. Oko 12% koristilo je stručno usavršavanje, a 9% se prekvalificiralo. Tečaj

stranog jezika ili informatički tečaj koristilo je po 2% korisnika. Gotovo svi korisnici su uspješno izvršili svoje

ugovorene obaveze, svega 31 korisnik od 20253 ugovor nije izvršio.

Prema dobi su podjednako zastupljen korisnici koji imaju 30 ili manje godina kao i oni koji su između 30 i 50

godina. Svaka od skupina čini po 47% korisnika. U mjeri su najmanje zastupljeni korisnici koji imaju više od 50

godina (7%). Što se tiče prethodnog obrazovanja osobe bez srednjoškolskog obrazovanja čine 16% korisnika,

najviše korisnika ima srednju školu (75%), a više i visoko obrazovanje ima 9% korisnika ove mjere. Žene i

muškarci su gotovo jednako zastupljeni, žene čin3 52%, a muškarci 48% korisnika.

Relativna većina korisnika mjere su nezaposleni manje od 6 mjeseci, a 22% čine oni koji su nezaposleni u

periodu od 6 mjeseci do godine dana. Korisnika koji su nezaposleni duže od godinu dana je 36%.

S obzirom na prethodno obrazovanje korisnika, tri skupine područja su dominantne; usluge (30%), društveno-

humanističke znanosti (27%) te inženjerstvo (26%). Četiri od pet korisnika ima radno neaktivnog oca (79%),

odnosno majku (81%). 42% očeva korisnika radi ili je radilo neki tip jednostavnih zanimanja, a 29% uslužnih

zanimanja. 28% majki nikad nije bilo radno aktivno, a podjednaki broj (oko četvrtine) radi ili je radilo neki oblik

jednostavnih zanimanja ili uslužnih zanimanja. 56% korisnika su i sami roditelji. 3% korisnika su samci, 16 % živi

u dvočlanim kućanstvima, a 29% u tročlanim. Prihodi kućanstva korisnika su najčešće u dva najniža razreda,

23% ima prihode do 4000 kuna, a 30% između 4000 i 7000 kuna.

30% korisnika je prije ulaska u mjeru prema vlastitoj procjeni jedva spajalo kraj s krajem, a 40% je ponekad

imalo poteškoće. Samo manji broj korisnika je imalo dovoljno novaca za podmirenje troškova prije ulaska u

mjeru (4%). Nakon ulasku u mjeru 25% korisnika je spajalo jedva kraj s krajem, 39% je ponekad imalo

financijske teškoće.

16% korisnika nije u mogućnosti osigurati si primjerno grijanje u najhladnijim mjesecima. 2/3 korisnika si ne

može priuštiti 7-dnevni godišnji odmor za sve članove kućanstva izvan doma, a isti udio korisnika ne može

samostalno pokriti nenadano trošak od 2000 kuna u jednom mjesecu. Meso na redovnoj bazi, ukoliko želi, si ne

može priuštiti kao obrok petina korisnika (21%). Najveći intenzitet materijalne deprivacije (5%) ima 10%

korisnika, a najmanji ima 18% korisnika.

Oko 13% korisnika vrlo teško spaja kraj s krajem tijekom mjeseca, a 19% to čini teško. Najviše korisnika ima

manje poteškoće, a svega 3% vrlo lako spaja kraj s krajem. Troškove stanovanje znatno opterećuje gotovo

polovine korisnika (47%), a umjereno oko petine korisnika (19%).

163

Tablica Obrazovanje 1 – Profil korisnika

N %


Godina

2010 81 21%

2011 240 61%

2012 41 10%

2013 31 8%


Do 6 mj 163 41%

6 do 12 mj 87 22%

Više od 12 mj 143 36%


Žene 190 48%

Dob


30 do 39 godina 103 26%

40 do 49 godina 81 20%

50 i više 27 7%

Obrazovanje - nivo 1

(1) Završena osnovna škola 63 16%

(2) Srednja škola 294 75%

(3) Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola 16 4%

(4) Fakultet, akademija, magisterij, doktorat 21 5%


Samac 147 37%

U braku / izvanbračnoj zajednici 221 56%

Razveden/a 24 6%

Udovac/ica 0 0%


Ima djece 159 40%


Jedan 11 3%

Dva 63 16%

Tri 112 29%

Četiri 99 25%

Pet i više 109 28%


U kući / stanu za koje otplaćujemo kredit 37 9%

U vlastitoj kući / stanu 272 69%


Živimo u tuđem stanu / kući (roditelja, rodbine, nekog drugog) 46 12%

Socijalni stan / stan ustupljen na korištenje od strane grada 11 3%

.


Smještaj uopće nije adekvatan za Vašu obitelj / uvjeti stan 2 1%

Smještaj je uglavnom neadekvatan za Vašu obitelj / uvjeti s 13 3%


Smještaj je uglavnom adekvatan za Vašu obitelj / uvjeti sta 153 39%

Smještaj je potpuno adekvatan za Vašu obitelj / uvjeti stan 149 38%

Ne znam / bez odgovora 1 0%

Prihodi kućanstva

Do 4000 kn 102 26%

Od 4001 do 7000 kn 120 31%

Od 7001 do 10000 kn 70 18%

Više od 10000 kn 33 9%

Bez odgovora 67 17%

Ukupno 393 100%


0 64 16%

1 66 17%

2 94 24%

3 77 20%

4 49 12%

5 44 11%

Za početak, odaberite tvrdnju koja se najviše odnosi na financijsku situaciju Vašeg tadašnjeg kućanstva, neposredno prije nego što ste sudjelovali u tom obrazovnom programu.



Imali smo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove 95 24%

Imali smo dovoljno novca za podmirenje troškova i uspijevali uštedjeti

20 5%

Molimo Vas da sada odaberete tvrdnju koja se najviše odnosi na trenutnu financijsku situaciju Vašeg kućanstva: Kućanstvo je svaka obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno stanuju i zajedno troše svoje prihode za podmirivanje osnovnih život





28 7%

164

Regija



Slavonija 98 25%



Dalmacija 74 19%


Nešto više od trećine korisnika (36%) ove mjere u referentnom periodu može se svrstati u skupinu dugotrajno

nezaposlenih prema kriteriju nezaposlenosti za više od 12 mjeseci, dok je 41% korisnika nezaposleno za vrijeme

kraće od 6 mjeseci. Prije ulaska u mjeru, oko 63% korisnika mjere nije imalo iskustva u vrsti posla za koju su se

obrazovali u tom obrazovnom programu. Promatrano po razini obrazovanja, korisnici koji su već imali

određeno iskustvo unutar struke češće su nižeg obrazovanja (54% navodi da je imalo nekakvo iskustvo u struci),

a mnogo rjeđe srednjeg (35%) ili visokog obrazovanja (23%), što je i očekivano s obzirom na karakter i ciljeve

ove mjere. Većina korisnika (86%) koristilo je ovu mjeru za potrebe stručnog usavršavanja, a najčešće je riječ o

korisnicima srednje razine obrazovanja, dok je mjeru za potrebe dokvalifikacije ili prekvalifikacije koristilo 5%,

odnosno 9% korisnika. Osim obrazovanja u sklopu mjere, 17% korisnika je u proteklih 5 godina aktivno radilo na

vlastitom obrazovanju pohađajući razne edukacije i tečajeve izvan redovnog obrazovanja. Korisnici mjere koji

su sudjelovali na takvim tečajevima (N=66) najčešće su to činili u sklopu nekih drugih programa za stručno

osposobljavanje ili prekvalifikaciju (43%) te edukacije, seminare i radionice vezane uz njihovu struku (24%).

Informatički tečajevi te tečajevi stranih jezika nešto su rjeđe zastupljeni (18% i 15% korisnika).

Gotovo svi korisnici (91%) ove mjere su, u mjesecu koji je prethodio početku sudjelovanja u istoj, aktivno tražili

posao. Nešto više od 1/5 korisnika javilo se na više od 10 oglasa ili natječaja, odnosno poslalo više od 10

životopisa, dok 38% korisnika isto učinilo 3 do 10 puta. Svega 10% korisnika, iako je aktivno tražilo posao, nije

poslalo niti jedan životopis, odnosno nije se javilo na niti jedan natječaj ili oglas. Od korisnika mjere koji su

aktivno tražili posao u periodu od mjesec dana prije ulaska u istu, svega je 42% njih otišlo na barem jedan

razgovor za posao.

Tablica Obrazovanje 1 - Indikatori intenziteta traženja posla 30 dana prije ulaska u mjeru

Cijeli

uzorak

Aktivno tražili posao mjesec dana prije početka Obrazovanja 91%

Javili se na 3 ili više natječaja u mjesecu prije početka Obrazovanja 55%

Javili se na više od 10 natječaja u mjesecu prije početka Obrazovanja 20%

Bili na barem jednom razgovoru za posao u mjesecu prije početka Obrazovanja 38%


Korisnici mjere su, u prosjeku, koristili 4 od 11 različitih kanala za traženje posla, pri čemu su najčešće korišteni

izvori bili vlastiti savjetnici u sklopu HZZ-a (59%), Internet stranice HZZ-a (56%), te obitelj, prijatelji i poznanici

(52%). Korisnici koji su koristili mali broj kontakata (1 ili 2) najčešće se oslanjaju na informacije dobivene od

strane vlastitih savjetnika te Internet stranice HZZ-a, ), oni koji koriste osrednji broj izvora (3 ili 4) i dalje su

snažno vezani uz HZZ-ove informacije pa na taj način koriste savjetnike, Internet stranice HZZ-a te oglase na

oglasnoj ploči HZZ-a, ali i informacije iz društvenih izvora poput obitelji, prijatelja te poznanika.

165

Tablica Obrazovanje 2 - Načini traženja posla (moguće više odgovora)

Cijeli uzorak

N 388



Pregledavao/la sam oglase na Internet stranicama HZZ-a 56%

Raspitivao/la sam se kod obitelji, prijatelja i poznanika 52%

Pretraživao\la sam oglase za posao na Internet stranicama (npr. posao.hr, moj-posao.net, Njuškalo.hr,

Narodne novine)

49%


Putem oglasa u novinama / tisku 25%




Preko agencija za privremeno zapošljavanje (npr. Electus, Adecco i sl.) ili preko agencija za

posredovanje u zapošljav

4%




poslova u periodu prije ulaska u mjere obrazovanja nezaposlenih, korisnike ove mjere klasificirali smo u pet

skupina prema intenzitetu i pristupu u traženju posla, što će nam koristiti kao obilježje u daljnjim analizama. Iz

tablice 3 je vidljivo da 18% korisnika obrazovanje nezaposlenih u mjesecu prije ulaska u mjeru nije uopće

aktivno tražilo posao, bilo da su sami to izjavili, ili da su izjavili kako su tražili posao ali se nisu javili niti na jedan

natječaj. Nešto više od četvrtine (27%) korisnika mjere imalo je nizak intenzitet traženja posla, što znači da su

se javili na mali broj natječaja, svega jedan do dva; isti postotak (27%) čine korisnici mjere osrednjeg intenziteta

u traženju posla, što znači da su poslali tri do pet prijava u mjesec dana. Ostatak korisnika (29%) je intenzivno

tražilo posao, a razdvojeni su s obzirom na to koliko različitih kanala informacija o ponudi posla su koristili. Oni

koji su koristili do pet kanala klasificirali smo u skupinu visokog intenziteta traženja posla (12% uzorka) a one

koji su koristili pet i više izvora informacija o ponudi posla smo klasificirali kao vrlo intenzivne tražitelje posla

(17% uzorka). Veći intenzitet traženja posla pokazuju osobe starije dobi (50 godina i više) te srednjeg, višeg i

visokog obrazovanja.

Tablica Obrazovanje 3 – Segmentacija korisnika prema intenzitetu traženja posla

Cijeli

uzorak

N 388






166

10.3. Ulazak u mjeru i motivacija korisnika (nezaposlenih osoba)

Najviše korisnika ove mjere, oko 42% njih, navodi da je inicijativa ili uloga savjetnika u Zavodu bila važnija od

njihove vlastite inicijative za uključivanje u obrazovni program. Nešto malo više od trećine korisnika, 36% njih,

navodi da je za njihovo uključivanje u mjeru obrazovanja bila podjednako važna i uloga savjetnika, no i njihova

vlastita inicijativa. Tek nešto manje od četvrtine korisnika mjere (23%) navodi da su u mjeru ušli isključivo ili

pretežno na vlastitu inicijativu. Značajniju ulogu savjetnika najrjeđe su istaknuli korisnici s višim i visokim

obrazovanjem (¼ njih), dok značajniju ulogu savjetnika ističe polovica onih bez srednjoškolskog obrazovanja.

Tablica Obrazovanje 4 – Procjena važnosti inicijative korisnika i savjetnika za ulazak u mjeru

N %

Uloga savjetnika HZZ-a za moje uključivanje u mjeru

obrazovanja nezaposlenih bila je presudna 116 30%

Uloga savjetnika HZZ-a za uključivanje u mjeru

obrazovanja nezaposlenih bila je jako velika, veća od

moje

48 12%

Podjednako njegova/moja uloga ili inicijativa 140 36%

Moja inicijativa za uključivanje u mjeru obrazovanja

nezaposlenih bila je jako velika, veća od njegova 47 12%

Moja inicijativa za uključivanje u mjeru obrazovanja

nezaposlenih bila je presudna 42 11%

Ukupno 393 100%

Tablica Obrazovanje 5 – Procjena važnosti inicijative korisnika i savjetnika za ulazak u mjeru – s obzirom na obrazovanje

Broj

ispitanika

Značajnija

uloga

savjetnika

Podjednako

njegova/moja

uloga ili

inicijativa

Vlastita

uloga

značajnija

Ukupno

Cijeli uzorak 393 42% 36% 22% 100%

Obrazovanje Osnovna škola i niže 54 52% 26% 22% 100%

Srednja škola 289 43% 35% 23% 100%

Više i visoko obrazovanje 50 26% 52% 21% 100%

Velika većina korisnika sudjelovala je u obrazovnom programu koji su i željeli završiti, 75% njih. No, zanimljiv je i

podatak da je četvrtina korisnika sudjelovala u programu koji zapravo nisu željeli završiti. Otprilike 18%

korisnika kao razlog tome navode činjenicu da se niti jedan drugi program, osim tog koji su pohađali, nije niti

nudio. Oko 7% korisnika navodi niz razloga zbog kojih nisu mogli pohađati više željeni program, a kao češći

razlozi navode se popunjenost grupa, nedostatno predznanje odnosno stupanj završene škole, nepostojanje

programa u tom trenutku, odnosno nefinanciranje takvog programa od strane Zavoda u tom trenutku. Sudionici

neželjenih programa češće su oni koji su bili na stručnom osposobljavanju (30% njih) u odnosu na polaznike

drugih tipova obrazovnih programa, pa je to navelo tek oko 13% do 17% onih koji su sudjelovali u programima

stručnog usavršavanja, prekvalifikacija ili IT tečaja i tečajeva stranih jezika. Nema razlike između onih koji su

sudjelovali u željenim ili neželjenim programima ovisno o tome je li za uključivanje u program važnija njihova ili

savjetnikova inicijativa.

167

Tablica Obrazovanje 6 – Jeste li htjeli pohađati upravo taj obrazovni program?

N %

Da 289 74%

Ne, ali ništa drugo se nije nudilo 70 18%

Ne, ali nisam mogao/la pohađati onaj koji sam zapravo htio/la 34 7%

Ukupno 393 100%

Pohađanje neželjenih programa je također više tipično za dugotrajno nezaposlene. Tako je to navelo 34% onih

koji su prije pohađanja programa u evidenciji Zavoda bili duže od 12 mjeseci, 26% onih koji su u evidenciji bili

između 6 i 12 mjeseci, te 20% onih koji su u evidenciji bili manje od 6 mjeseci. U programima u kojima zapravo

nisu željeli sudjelovati, češće su sudjelovale žene nego muškarci, češće osobe sa završenom samo osnovnom

školom ili bez nje nego obrazovaniji korisnici, a također češće stariji korisnici nego mlađi96. U neželjenim

programima su najčešće sudjelovali korisnici iz Slavonije te Like i Banovine, po oko 32% njih. Najrjeđe su u

takvim programima sudjelovali korisnici iz Dalmacije, što je navelo samo 13% njih97. Među najčešće navedenim

zanimanjima za koja su korisnici pohađali obrazovne programe, a da to zapravo prvotno nisu željeli, zanimanje

je kuhara, što je navelo 13% onih koji su naveli da nisu sudjelovali u programu u kojem su zapravo željeli

sudjelovati.

Tablica Obrazovanje 7 – Jeste li htjeli završiti baš taj obrazovni program? – prikaz prema obilježjima korisnika

Broj

ispitanika Da


Žene 190 68%

Ukupno 393 74%

Dob


30 do 39 godina 103 75%

40 do 49 godina 81 78%

50 i više 27 50%

Ukupno 393 74%

Obrazovanje




Ukupno 393 74%

Trajanje

nezaposlenosti

Do 6 mjeseci 163 80%

6 do 12 mjeseci 87 74%

Više od 12 mjeseci 143 66%

Ukupno 393 74%

Ciljane skupine

Stručno usavršavanje 47 84%

Stručno osposobljavanje 292 70%

Prekvalifikacija 35 83%

IT tečaj, učenje stranog

jezika 19 87%

Ukupno 393 74%

96 Hi kvadrat test značajan uz 5% rizika. 97 Hi kvadrat test značajan uz 5% rizika.

168

Regija



Slavonija 98 68%



Dalmacija 74 87%

Ukupno 393 74%

Velika većina korisnika ima proaktivan interes za obrazovne programe, pa tako čak 69% korisnika mjere navodi

da su se o programima obrazovanja koji se nude u okviru ove mjere sami raspitivali kod savjetnika u Zavodu.

36% ih se raspitivalo o obrazovnim programima općenito, dok ih se 33% raspitivalo za točno određeni tip

programa koji su željeli upisati. Preostalih, ne malih 31% korisnika mjere, nije se prije ulaska u mjeru uopće kod

savjetnika samostalno raspitivao o različitim obrazovnim programima. O programima se raspitivalo 87% onih

kojih su naveli da je njihova uloga u uključivanju u mjeru važnija od savjetnikove, 78% onih koji misle da je

podjednako bila važna i njihova inicijativa, i inicijativa savjetnika, te 51% onih koji značajniju ulogu u

uključivanje u mjeru daju savjetniku, stoga ovo pitanje možemo smatrati dobrim indikatorom proaktivnosti za

uključivanje u mjeru.

Tablica Obrazovanje 8– Prikaz interesa korisnika za obrazovne programe s obzirom na procjenu važnosti inicijative

korisnika i savjetnika za ulazak u mjeru

Broj

ispitanika

Da, za

programe

obrazovanja

općenito

Da, za

određeni tip

programa

obrazovanja

Nisam se sam/a

raspitivao/la o

obrazovnim

programima

Ukupan uzorak 393 36% 33% 31%

Čija je inicijativa ili uloga bila

važnija za Vaše uključivanje

u mjeru obrazovanja

nezaposlenih?

Značajnija uloga savjetnika 164 25% 26% 49%

Podjednako njegova/moja

uloga ili inicijativa 140 40% 38% 22%

Vlastita uloga značajnija 88 49% 38% 13%

O programima su se češće sami raspitivali korisnici koji su prije ulaska u mjeru imali više ili visoko obrazovanje

(76% njih), dok se više od polovice korisnika mjere koji prije ulaska u mjeru nisu imali završeno srednjoškolsko

obrazovanje, tj. imali su završenu ili nezavršenu osnovnu školu (56% njih), nisu sami kod savjetnika raspitivali o

obrazovnim programima98. Zabilježena je i razlikama prema regijama, pa su tako najaktivniji u raspitivanju o

obrazovnim programima bili korisnici obrazovnih programa iz Dalmacije, gdje se 82% njih na vlastitu inicijativu

raspitivalo o programima obrazovanja. Jedna trećina onih koji su se kod savjetnika sami raspitivali o nekom

točno određenom programu sudjelovala je u programima za ugostiteljska zanimanja, a upravo je u programima

za ugostiteljskim zanimanjima (kuhar, slastičar, konobar, barmen) sudjelovalo 50% korisnika mjere iz Dalmacije.

Najmanju inicijativu su pokazali korisnici programa iz Zagreba i okolice, gdje ih se značajno manje (56%) na

vlastitu inicijativu raspitivalo o obrazovnim programima, te također korisnici iz Sjeverne Hrvatske gdje ih je 61%

samo iskazalo interes za obrazovne programe.99

98 Hi kvadrat test značajan uz 1% rizika. 99 Hi kvadrat test značajan uz 1% rizika.

169

Korisnici mjere su prilično zadovoljni aktivnostima savjetovanja o obrazovnim programima od strane savjetnika,

69% njih ocijenilo je to savjetovanjem vrlo dobrim ili odličnim. Gotovo jedna četvrtina (24%) korisnika

savjetovanje ocjenjuje osrednjim, a 6% njih ocjenjuju ga lošim. Prosječna ocjena zadovoljstva aktivnostima

savjetovanja o obrazovnim programima od strane savjetnika iznosi 3,85. Natprosječno su zadovoljni korisnici iz

Slavonije (4,2), a ispodprosječno su zadovoljni korisnici iz Zagreba i okolice (3,6)100. Aktivnostima savjetovanja

su više zadovoljni pasivniji korisnici ove mjere, dok aktivniji, tj. oni koji procjenjuju da je njihova uloga bila

značajnija za ulazak u mjeru od savjetnikove, te oni koji su se kod savjetnika sami raspitivali o obrazovnim

programima, daju niže ocjene zadovoljstva aktivnostima savjetovanja o obrazovnim programima od strane

savjetnika.

Tablica Obrazovanje 8 – Ocjena zadovoljstva aktivnosti savjetovanja od strane savjetnika

N %

Vrlo lošim 9 2%

Lošim 16 4%

Osrednjim 96 24%

Vrlo dobrim 177 45%

Odličnim 96 24%

Ukupno 393 100%

Tablica Obrazovanje 9 – Ocjena zadovoljstva aktivnosti savjetovanja od strane savjetnika prema obilježjima korisnika

Broj

ispitanika Prosjek

Standardna

devijacija

Ukupan uzorak 393 3,85 ,911

Regija

Zagreb i okolica 82 3,57 ,874

Sjeverna Hrvatska 43 3,84 1,029

Slavonija 98 4,18 ,821

Lika i Banovina 48 3,79 1,079

Hrvatsko primorje i Istra 48 3,71 ,792

Dalmacija 74 3,87 ,837

Procijenite čija je inicijativa

ili uloga bila važnija za Vaše

uključivanje u mjeru

obrazovanja nezaposlenih

Značajnija uloga savjetnika 164 4,14 ,725

Podjednako njegova/moja

uloga ili inicijativa 140 3,92 ,777

Vlastita uloga značajnija 88 3,19 1,083

Jeste li se prije ulaska u

mjeru kod Vašeg savjetnika

sami raspitivali o

obrazovnim programima koji

se nude u okviru te mjere

Raspitivao sam se sam/a 269 3,81 ,933

Nisam se sam/a

raspitivao/la o obrazovnim

programima kod savjetnika

124 3,94 ,856

100 Značajan F-test uz rizik od 5%.

170

Selekcijski proces za ulazak u mjeru

Selekcijski proces za programe obrazovanja pod vodstvom savjetnika za profesionalnu orijentaciju (psihologa)

prošlo je 57% polaznika obrazovnih programa obuhvaćenih istraživanjem, dok ih 43% navodi da nisu prošli taj

selekcijski proces. Selekcije procese su češće prošle osobe srednje dobi, nego oni najmlađi i najstariji, češće

osobe bez srednjoškolskog obrazovanja, te češće dugotrajno nezaposleni nego oni koji su u evidenciji Zavoda

bili kraće od 6 mjeseci.

Tablica Obrazovanje 10 – Sudjelovanje u selekcijskom procesu za ulazak u mjeru prema obilježjima korisnika i ocjena

zadovoljstva onih koji su sudjelovali u procesu

Broj

ispitanika Da Broj ispitanika Prosjek

Standardna

devijacija

Ukupan uzorak 393 57% 225 3,93 ,853

Spol Muškarci 203 57% 116 3,85 ,925

Žene 190 57% 109 4,01 ,766

Dob

Do 30 godina 182 49% 89 3,85 ,935

30 do 39 godina 103 67% 69 4,10 ,747

40 do 49 godina 81 67% 54 3,79 ,779

50 i više 27 50% 13 4,10 1,004

Obrazovanje

Osnovna škola i niže 54 71% 38 4,05 ,789

Srednja škola 289 57% 164 3,91 ,862

Više i visoko obrazovanje 50 46% 23 3,85 ,913

Trajanje

nezaposlenosti

Do 6 mj. 163 53% 86 4,08 ,791

6 do 12 mj. 87 58% 51 4,01 ,710

Više od 12 mj. 143 62% 88 3,74 ,953

Oni koji su ga prošli, proces selekcije ocjenjuju vrlo dobrim (polovica onih koji su prošli selekcijski proces) ili vrlo

dobrim (četvrtina onih koji su ga prošli). Prosječna ocjena zadovoljstva selekcijskim procesom je 3,9, a ona je

viša kod onih koji su bili kraće u evidenciji Zavoda, dok su dugotrajno nezaposleni manje zadovoljni selekcijskim

procesom.

Tablica Obrazovanje 11 – Ocjena selekcijskog procesa

N %

Vrlo lošim 5 2%

Lošim 3 1%

Osrednjim 50 22%

Vrlo dobrim 111 49%

Odličnim 56 25%

Ukupno 225 100%

171

Motivacija za ulazak

Motive za uključivanje u obrazovne programe možemo podijeliti u dvije skupine motiva: mogućnosti

zapošljavanja te povećanja konkurentnosti, šansi za posao.

S jedne strane, radi se o ljudima kojima je bila potrebna, bilo aktivacija, bilo zaposlenje, i koji su vjerovali da im

završeni obrazovni program u tome može pomoći. Tako je čak 81% korisnika mjere istaknulo da su se u

obrazovni program uključili jer su vjerovali da će im stečeno obrazovanje ili kvalifikacija omogućiti da sigurno

pronađu posao u (novoj) struci. 71% korisnika navodi da su imali veliku želju završiti baš taj program jer ih

zanima ta struka. I na koncu 56% njih navodi da nisu upisali program samo zato jer mi je ponuđena ta opcija,

odnosno više od polovice ih se ne slaže se s tvrdnjom da su se na taj program upisali bez posebnih planova za

iskorištavanjem stečenog znanja i kvalifikacija.

Druga skupina motiva odnosi se na one koji su imali konkretnija očekivanja od obrazovnog programa. Tako je

polovica ispitanika navela da su u program obrazovanja ušli jer su htjeli steći formalne kvalifikacije za posao za

koji su već imali neformalno iskustvo od ranije (npr. kroz hobi, rad na crno i sl.). Gotovo ¼ korisnika ističe da im

se nudila mogućnost zaposlenja, ali je preduvjet bio završetak tog obrazovnog programa. Jedna trećina među

njima je pohađala programe za ugostiteljska zanimanja (kuhar, konobar, slastičar). Ova skupina motiva je

tipičnija za muškarce nego za žene, češće završenog srednjoškolskog ili osnovnog obrazovanja te češće kod

korisnika iz Dalmacije.

Tablica Obrazovanje 12 –Motivacija za uključivanje u mjeru

Uopće

se ne

odnosi

na

mene

Uglavno

m se ne

odnosi

na

mene

Niti se

odnosi,

niti ne

Uglavno

m se

odnosi

na

mene

U

potpuno

sti se

odnosi

na

mene

TOP 2

(4+5) Prosjek

Standar

dna

devijacij

a

Vjerovao/la sam da će mi

stečeno obrazovanje ili

kvalifikacija omogućiti da

sigurno pronađem posao u

(novoj) struci

4% 4% 10% 34% 48% 82% 4,18 1,033

Imao/la sam veliku želju

završiti baš taj obrazovni

program jer me zanima(la) ta

struka

4% 9% 20% 23% 43% 66% 3,91 1,178

REC Nisam imao/la posebnih

planova sa iskorištavanjem

stečenog znanja/kvalifikacija,

upisao/la sam se na program

samo zato jer mi je ponuđena

ta opcija

13% 22% 13% 16% 37% 53% 3,42 1,478

Da steknem formalne

kvalifikacije za posao za koji

sam već imao/la neformalno

iskustvo (kao hobi, rad na

crno i sl.)

27% 10% 10% 30% 24% 54% 3,15 1,555

Nudila mi se mogućnost

zaposlenja, ali je preduvjet

bio završetak tog obrazovnog

programa

44% 19% 14% 11% 13% 24% 2,32 1,449

172

Dok su muškarci češće navodili da su imali konkretnija očekivanja od obrazovnog programa (steći formalne

kvalifikacije za posao za koji su već imali neformalno iskustvo od ranije, zaposliti se na mjestu koje ih je čekalo),

žene su češće spontano navele drugu vrstu motiva, i to pretežno one koji se odnose na želju za stjecanje

dodatnih, novih znanja, dodatne edukacije, činjenicu da vole taj posao, ili da rade nešto korisno).

Tablica Obrazovanje 13 – Motivacija za uključivanje u mjeru – prema spolu

Ukupan

uzorak Muškarci Žene


Radi mogućnosti zapošljavanja, povećanja šansi za

posao 18% 21% 15%

Stjecanje dodatnih, novih znanja, dodatna edukacija 15% 12% 18%

Da naučim nešto i steknem iskustvo u svom

zanimanju / struci 9% 8% 11%

Radi siromaštva, želje za poboljšanjem financijske

situacije 8% 8% 8%

Volim to zvanje/posao 4% 2% 6%

Radi novčane naknade 2% 3% 1%

Da nisam bez posla („da ne sjedim kod kuće“) 2% 2% 2%

Da radim nešto korisno 2% 3%

Htio/htjela sam pokrenuti vlastiti posao, obrt 1% 1% 1%

Da upoznam druge ljude 1% 1%

Nisu navedeni drugi motivi 43% 46% 40%

Prisilni ulazak u mjeru

Gotovo jedna petina korisnika, 19% njih, složilo se s tvrdnjom da su prihvatili ući u mjeru kako bi izbjegli

sankcije, odnosno brisanje iz evidencije Zavoda. Očekivano, u odnosu na ukupan uzorak, među njima je veći

udio onih koji za ulazak u mjeru veću važnost daju savjetnikovoj inicijativi nego vlastitoj (55%), koji su pohađali

program koji nisu htjeli završiti (40%) te koji se nisu sami raspitivali kod savjetnika o obrazovnim programima

(36%).

Tablica Obrazovanje 14 –Prihvaćanje ulaska u mjeru kako bi se izbjeglo brisanje iz evidencije nezaposlenih prema

obilježjima korisnika

Ukupan

uzorak

Korisnici koji se

ne slažu s

tvrdnjom

Korisnici koji se

slažu s

tvrdnjom


Procijenite čija je inicijativa ili uloga bila

važnija za Vaše uključivanje u mjeru


Značajnija uloga

savjetnika 42% 34% 55%

Podjednako

njegova/moja uloga ili

inicijativa

36% 37% 36%

Vlastita uloga

značajnija 22% 29% 9%

Ukupno 100% 100% 100%

Jeste li htjeli završiti baš taj obrazovni

program?

Da 74% 77% 60%

Ne 26% 23% 40%

Jeste li se prije ulaska u mjeru kod Vašeg

savjetnika sami raspitivali o obrazovnim

programima koji se nude u okviru te mjere?

Da, raspitivao sam se

sam/a 69% 71% 64%

Nisam se sam/a

raspitivao/la 31% 29% 36%

Ukupno 100% 100% 100%

173

10.4. Prijevremeni izlazak iz mjere

Gotovo svi korisnici koji su bili uključeni u mjeru obrazovanja nezaposlenih završili su program u koji su bili

uključeni. Svega 5 korisnika (1%) od 393 uključenih u istraživanje nisu uspjeli završiti program do kraja. Njih 4 je

odmah je prekinulo pohađanje, odnosno nije niti započelo program i to zbog toga što su u međuvremenu našli

posao.

10.5. Iskustvo s pohađanjem obrazovnih programa i praksom

Razina zadovoljstva korisnika koji su pohađali program je velika, više od polovine sudionika (54% njih) u

potpunosti je bila zadovoljna, a dodatnih, gotovo trećina njih (31%) uglavnom je bila zadovoljna. Dakle, 85%

polaznika programa je zadovoljno njima, 11% ih je dalo srednju ocjenu zadovoljstva, dok je svega 4% sudionika

izrazilo nezadovoljstvo. Prosječna ocjena zadovoljstva obrazovanim programom na skali od 1 do 5 iznosi 4,3.

Razina zadovoljstva različitim aspektima obrazovnog programa također je visoka, najmanje polovina korisnika u

potpunosti je bila zadovoljna svima mjerenim aspektima. Iako je zadovoljstvo visoko na svim aspektima valja

napomenuti kako je najviše zadovoljstvo predavačima te atmosferom, a nešto je niže ukupnim trajanjem

programa.

Tablica Obrazovanje 15 – Ocjena sadržaja programa obrazovanja

Uo

pće

nis

am b

io/l

a

zad

ovo

ljan

/

na

Ugl

avn

om

nis

am b

io/l

a

zad

ovo

ljan

/

na

Osr

edn

je

zad

ovo

ljan

/n

a

Ugl

avn

om

sam

bio

/la

zad

ovo

ljan

/

na

Bio

/la

sam

u

po

tpu

no

sti

zad

ovo

ljan

/

na TOP2

(4+5) Prosjek

Standardna devijacija

Atmosferom/ostalim sudionicima

0% 1% 5% 31% 62% 93% 4,54 0,688

Predavačima 1% 2% 6% 29% 63% 92% 4,51 0,746

Lokacijom 0% 3% 9% 34% 54% 88% 4,37 0,802

Vremenskim rasporedom programa

2% 1% 9% 35% 53% 88% 4,37 0,815

Programom 1% 2% 10% 33% 54% 87% 4,36 0,831

Stečenim znanjem 2% 2% 12% 28% 56% 84% 4,34 0,919

Ukupnim trajanjem programa

2% 2% 12% 36% 48% 84% 4,26 0,882

174

Većina sadržaja također je dobro ocjenjena, jedini aspekt sadržaja koji ima nešto lošiju ocjenu je preopćenitost.

Oko četvrtine korisnika kaže da je da je sadržaj osrednje preopćenit, a 14% smatra da uglavnom je i 7 % da je u

potpunosti preopćenit.

Tablica Obrazovanje 16 – Ocjena sadržaja programa obrazovanja

Uopće nisu Uglavnom

nisu Osrednje

Uglavnom jesu

U potpunosti

jesu TOP 2 (4+5)

Praktični 3% 2% 11% 33% 52% 85%

Zastarjeli 44% 37% 10% 6% 3% 9%

Preopćeniti 24% 31% 24% 14% 7% 21%

Razumljivi 1% 2% 4% 43% 51% 94%

Zanimljivi 0% 1% 9% 37% 53% 90%

Korisni 1% 1% 8% 34% 56% 90%

Komplicirani 44% 34% 12% 6% 4% 10%

Učestalost dolaska na predavanje prema riječima korisnika je izrazito visoka, 98% korisnika navodi kako je na

predavanjima bila svaki put ili gotovo svaki put, a 2% je bila na većini predavanja, ali s neki put ipak bili odsutni.

Oko petine korisnika je pohađalo program u kojem nije bio predviđena praktična nastava, a 1 od deset

sudionika je pohađao program u kojem je praktična nastava bila previđena, ali nije bila održana. U većini

slučajeva (73%) praktična nastava je bila predviđena i održana. Praktična nastava bila je najčešće održavana u

školi i učilištu u kojem je organiziran i obrazovni program (51%) ili kod poslodavca na radnom mjestu (44%). U

manjem broju slučajeva praksa je održana u nekoj drugoj školi ili učilištu (5%). Samo jedan korisnik trebao je

dodatno platiti nastavu, odnosno ne postoji široko raširena praksa sudjelovanja u trošku dodatne nastave.

Oko 15% korisnika koji su pohađali praksu praktični dio činio je više od 75% ukupnog obrazovnog programa. Za

njih 37% taj udio praktične nastave bio je između 50% i 75% od ukupnog obrazovnog programa. Za oko trećinu

korisnika (34%) je udio prakse bio između 25% i 50%, a za 14% korisnika je taj udio bio manji od 25%.

Korisnici su predano pohađali i praktičnu nastavu, 97% ih je bilo na praktičnoj nastavi svaki put ili gotovo svaki

put. Razina zadovoljstva kvalitetom praktične nastave je također visoka, 62% je bila u potpunosti zadovoljna, a

njih 22% je bilo uglavnom zadovoljno. Prosječna ocjena zadovoljstva kvalitetom praktične na skali od 1 do 5

nastave iznosi 4,37. Što se tiče količine praktične nastave, za više od ¾ polaznika količina nastave je potpuno

adekvatna, tj. nije je niti premalo, niti previše. Oko 20% korisnika smatra da je praktične nastave bilo uglavnom

malo (14%) ili izrazito premalo (6%).

175


Prema osobnoj procjeni korisnika u kojoj mjeri im je sudjelovanje u programu povećalo šanse za zaposlenje

iskustva korisnika su raznolika. Petina (21%) navodi kako im to uopće nije povećalo šanse, a 18% kako su šanse

povećane malo. 23% ističe da su im šanse osrednje povećale mogućnost zaposlenja, a 24% kako im je prilično

povećalo mogućnosti zaposlena. 14% navodi kako su im se šanse za zaposlenje jako puno povećale.

Tablica Obrazovanje 15 –Utjecaj sudjelovanja u mjeri na povećanje šansi za zaposlenje

N %

Nimalo 82 21%

Malo 69 18%

Osrednje 89 23%

Prilično 95 24%

Jako puno 55 14%

Ukupno 389 100%

Tablica Obrazovanje 16 –Utjecaj sudjelovanja u mjeri na povećanje šansi za zaposlenje – prosječno slaganje prema

obilježjima korisnika

Broj

ispitanika

Prosjek Standardna

devijacija

Ukupan uzorak 389 2,92 1,351

Spol Muškarci 199 3,09 1,312

Žene 190 2,75 1,371

. .

Dob

Do 30 godina 178 3,22 1,255

30 do 39 godina 103 2,73 1,307

40 do 49 godina 81 2,72 1,481

50 i više 27 2,31 1,341

. .

Obrazovanje

Osnovna škola i niže 54 2,49 1,388

Srednja škola 287 3,06 1,345

Više i visoko obrazovanje 48 2,57 1,195

. .

Jeste li htjeli završiti baš

taj obrazovni program?

Da 287 3,15 1,299

Ne 102 2,27 1,287

Šanse su se više povećale muškarcima, onima sa srednjom školom, te najmlađima. Sve šanse boljima

procjenjuju oni koji su i htjeli završiti taj program, što je razumljivo, imali su veću motivaciju.

Nešto manje od polovine korisnika (44%) je nakon izlaska iz mjere barem je neko vrijeme radilo posao koji

odgovora kvalifikaciji za koju su se putem te mjere obrazovali, a njih 54% nije. Gotovo ¾ korisnika počelo je

raditi posao za koji su se obrazovali u periodu kraćim od 6 mjeseci nakon završetka tog obrazovnog programa, a

nešto više od polovine (53%) taj posao radi još uvijek.

176

Tablica Obrazovanje 17 –Rad unutar kvalifikacije za koju su se korisnici obrazovali nakon izlaska iz mjere

N %

Da 173 44%

Ne 209 54%

Obrazovni program se nije odnosio na neko zanimanje (tečaj

jezika i sl.)

7 2%

Ukupno 389 100%

Više od polovice korisnika nije nikada radilo posao koji odgovora kvalifikaciji za koju su se obrazovali, što je

dakle navelo čak 54% njih. Oko 23% ih se nakon programa obrazovanja zaposlilo na poslu koji odgovara

kvalifikacijama za koje su se obrazovali, i danas još uvijek rade taj posao101. A otprilike ⅕ (21%) radilo je posao u

koji odgovara toj kvalifikaciji, no danas više ne rade u zanimanju za koji su se putem ove mjere obrazovali. 2%

korisnika je pohađalo program koji se ne odnosi na neko zanimanje, već su pohađali npr. tečaj jezika i sl.

Tablica Obrazovanje 18–Trenutačni radni status (unutar kvalifikacije za koju su se obrazovali)

N %

Da, i danas radim 91 23%

Da, ali danas više ne radim 82 21%

Nisam nikada radio posao koji odgovara toj kvalifikaciji 209 54%

Obrazovni program se nije odnosio na neko zanimanje 7 2%

Ukupno 389 100%

Na poslu koji bi odgovarao kvalifikacijama završenog obrazovnog programa nikada nije radilo ⅔ onih koji su

sudjelovali u neželjenim programima. Takav posao su rješe pronašle i žene, stariji, visokoobrazovani…

dugotrajno nezaposleni, iz Dalmacije…

Tablica Obrazovanje 19–Trenutačni radni status (unutar kvalifikacije za koju su se obrazovali) prema obilježjima korisnika

Broj

ispitanika

Nisam

radio posao

koji

odgovara

toj

kvalifikaciji

Da, i

danas

radim

Da, ali

danas

više ne

radim

Obrazovni

program se nije

odnosio na

neko zanimanje

Ukupan uzorak 389 54% 23% 21% 2%

Jeste li htjeli završiti baš

taj obrazovni program?

Da 287 49% 27% 21% 2%

Ne 102 66% 13% 20% 1%


zaposlenja, ali je

preduvjet bio završetak

tog obrazovnog

programa

Ne odnosi na mene 242 63% 16% 18% 2%

Odnosi se na mene 92 34% 42% 23%

Spol Muškarci 199 49% 29% 20% 2%

Žene 190 58% 18% 23% 2%

Dob Do 30 godina 178 47% 23% 27% 3%

101 Tj. u trenutku provođenja istraživanja (studeni, prosinac 2015.)

177

30 do 39 godina 103 61% 21% 18% 1%

40 do 49 godina 81 56% 25% 18% 0%

50 i više 27 65% 32% 3%

Obrazovanje

Osnovna škola i niže 54 56% 13% 31% 0%

Srednja škola 287 50% 27% 21% 2%

Više i visoko

obrazovanje 48 72% 13% 11% 4%


Do 6 mj. 161 48% 30% 19% 3%

6 do 12 mj. 87 48% 16% 34% 2%

Više od 12 mj. 141 63% 20% 16% 1%

Regija

Zagreb i okolica 79 55% 25% 16% 4%

Sjeverna Hrvatska 43 55% 15% 28% 1%

Slavonija 96 50% 22% 28% 0%

Lika i Banovina 48 68% 20% 10% 2%

Hrvatsko primorje i

Istra 48 61% 11% 23% 4%

Dalmacija 74 41% 39% 20%

Onima koji su nakon završetka programa obrazovanja počeli raditi u zanimanju za koje su se putem te mjere

obrazovali, u većem broju slučajeva nije trebalo mnogo vremena da pronađu taj posao. Oni koji su i sami bili

proaktivniji oko ulaska u mjeru, na koncu su se i puno brže zaposlili u zanimanju za koje su se obrazovali. Tako

je 70% onih koji su htjeli završiti baš taj obrazovani program našlo posao u tom zanimanju za manje od 6

mjeseci (u usporedbi s 56% onih koji nisu pohađali željeni program), a čak ⅕ njih je našla takav posao za manje

od mjesec dana, a dodatna ¼ u periodu od 1 do 3 mjeseca. Brže su se zaposlili i oni koji ističu da njihova

inicijativa presudna za uključivanje u programe (oko 40-tak posto u prvom mjesecu), odnosno oni koji su se

sami raspitivali o obrazovnim programima. 80% onih koji su naveli da im se i prije ulaska u mjeru obrazovanja

nudila mogućnost zaposlenja (ali je preduvjet bio završetak tog obrazovnog programa) pronašli su posao za

manje od 6 mjeseci.

178

Tablica Obrazovanje 20– Nakon što je završio TAJ obrazovni program, koliko je vremena prošlo dok ste počeli raditi u

zanimanju za koje ste se putem mjere obrazovali? – prema obilježjima korisnika

Broj

ispitanika

Manje od mjesec dana

Između 1 i 3

mjeseca

Između 3 i 6

mjeseci

Više od 6 mjeseci

Nisu našli

posao Ukupno

Ukupan uzorak 393 9% 11% 10% 14% 56% 100%

Jeste li htjeli završiti baš taj

obrazovni program?

Da 289 10% 12% 11% 14% 52% 100%

Ne 104 5% 6% 7% 14% 68% 100%

Procijenite čija je inicijativa ili

uloga bila važnija za Vaše

uključivanje u mjeru


Značajnija uloga

savjetnika 164 5% 13% 14% 11% 57% 100%

Podjednako njegova/moja uloga ili inicijativa

140 7% 10% 8% 19% 56% 100%

Vlastita uloga značajnija

88 20% 8% 5% 13% 54% 100%

.

Jeste li se prije ulaska u mjeru

kod Vašeg savjetnika sami

raspitivali o obrazovnim

programima koji se nude u

okviru te mjere?

Da, raspitivao sam

se sam/a 269 10% 11% 13% 14% 53% 100%

Nisam se sam/a raspitivao/la

124 7% 11% 4% 15% 63% 100%

.


zaposlenja, ali je preduvjet bio

završetak tog obrazovnog

programa

Ne odnosi na

mene 244 5% 7% 6% 16% 66% 100%

Odnosi se na mene 94 18% 17% 16% 13% 36% 100%

179

Trenutačni radni status

U trenutku provedbe istraživanja posao je imalo ukupno 58% ispitanika, s time da je 40% od broja zaposlenih

imalo posao koji je odgovarao njihovoj kvalifikaciji koju su stekli obrazovanjem posredstvom mjere, a 60%

posao van stečene kvalifikacije. Od ukupnog broja sudionika mjere, zapravo tek 23% ima posao koji je sukladan

kvalifikaciji koju su završili. Detaljniji uvid u strukturu ispitanika ukazuje da oni proaktivniji, koji su se

samostalno raspitivali o obrazovanju nezaposlenih kod savjetnika češće imaju posao koji odgovara dobivenoj

kvalifikaciji, no oni koji se nisu informirali i raspitivali kod savjetnika prije ulaska u mjeru. Taj podatak ukazuje da

pravovremena informiranost i proaktivnost kod odabira obrazovnog programa utječu i na nešto veću

vjerojatnost pronalska posla unutar kvalifikacije koju su završili kroz mjeru. Također, oni korisnici kojima se

nudio posao uz preduvjet sudjelovanja u mjeri i završetak obrazovnog programa, trenutno imaju u većoj mjeri

posao koji odgovara dobivenoj kvalifikaciji. Možemo zaključiti da su pozitivno uvjetovanje, proaktivnost ali i

želja za završetkom tog obrazovnog programa osrednje povezani sa dobivanjem posla koji odgovara kvalifikaciji

koju su završili. Koncentracija na takav oblik uvjeta za ulazak u mjeru utječe i veću uspješnost same mjere –

pronalazak adekvatnog posla.

Tablica Obrazovanje 21–Trenutačni radni status (unutar kvalifikacije za koju su se obrazovali) prema obilježjima korisnika

Broj

ispitanika

Nemam

posao

Da,

drugi

posao

Da, posao koji

odgovara toj

kvalifikaciji

Ukupno

Ukupan uzorak 393 42% 35% 23% 100%

Jeste li htjeli završiti baš taj

obrazovni program?

Da 289 39% 35% 27% 100%

Ne 104 52% 36% 13% 100%

Nudila mi se mogućnost zaposlenja,

ali je preduvjet bio završetak tog

obrazovnog programa

Uopće se ne

odnosi na mene

244 48% 36% 16% 100%

U potpunosti se

odnosi na mene

94 25% 33% 41% 100%

Jeste li se prije ulaska u mjeru kod

Vašeg savjetnika sami raspitivali o

obrazovnim programima koji se nude

u okviru te mjere?

Da, raspitivao

sam se sam/a 269 41% 32% 27% 100%

Nisam se sam/a

raspitivao/la 124 43% 42% 15% 100%

Spol Muškarci 203 31% 41% 28% 100%

Žene 190 54% 29% 18% 100%

Obrazovanje Osnovna škola i

niže

54 62% 24% 13% 100%

Srednja škola 289 41% 33% 27% 100%

Više i visoko

obrazovanje

50 29% 58% 13% 100%

Vrijeme

nezaposlenosti

Do 6 mj 163 27% 43% 30% 100%

6 do 12 mj 87 47% 37% 16% 100%

Više od 12 mj 143 56% 24% 19% 100%

Regija Zagreb i okolica 82 32% 44% 24% 100%

Sjeverna

Hrvatska

43 51% 34% 15% 100%

Slavonija 98 44% 35% 21% 100%

180

Lika i Banovina 48 61% 19% 20% 100%

Hrvatsko

primorje i Istra

48 39% 49% 11% 100%

Dalmacija 74 35% 26% 39% 100%

Korisnici koji rade najčešće su zaposleni na neodređeno 43% ili imaju ugovor na određeno 43%, a drugi oblici

zapošljavanja kao što su ugovor o djelu, rad na crno te rad u vlastitom poslovnom subjektu manje su

zastupljeni. Od broja zaposlenih 58% ih je radilo puno radno vrijeme (36 do 40 sati), skraćeno je radilo 15%

ispitanika, a više od 40 sati tjedno radilo je 28% korisnika.

Tablica Obrazovanje 22–Trenutačni radni status


Zaposlen/a sam na neodređeno 97 43%

Zaposlen/a sam preko ugovora na određeno vrijeme 99 43%

Radim preko druge mjere HZZ-a 9 4%

Radim preko ugovora o djelu 7 3%

Radim neprijavljen/a (na tuđi studentski ugovor, bez reguli 7 3%

Putem vlastitog obrta, poduzeća, ili sl. (npr. obrtnik) 7 3%

Na neki drugi način 8 4%

Oko dvije petine korisnika ne smatra da je od mjere imalo samo novčanu korist od iznosa koji je dobivao dok je

trajao obrazovni program, dok se gotovo polovina slaže s tim stavom. Isti udio ispitanika smatra da im je

program pomogao da nađu posao koji žele. Više od tri četvrtine korisnika ističe da je naučila znanja i vještine

koje su im korisne, a najviše se korisnika slaže (95%) da su sudjelovanjem zapravo dobili pismenu potvrdu za

stečenu kvalifikaciju („Imam papir“).

Korisnici kod kojih je istaknuta značajnija uloga savjetnika, imaju završenu osnovnu školu ili trenutno nemaju

posao češće smatraju da su od te mjere imali samo novčanu korist od iznosa koji su dobivali dok je trajao

obrazovni program. Statistički značajna razlika između podgrupa korisnika koji češće smatraju da im je

obrazovni program mi je pomogao da pronađu zaposlenje koje žele su oni koji su htjeli završiti obrazovni

program, koji su se raspitivali kod savjetnika o mjerama, imaju završenu srednju školu, te žive u regijama

Zagreb i okolica, Dalmacija. Ponajviše su zadovoljni oni koji imaju posao koji odgovara kvalifikaciji dobivenoj

obrazovnim programom. Korisnici koji su htjeli završiti obrazovni program i koji imaju posao koji odgovara

kvalifikaciji smatraju da su naučili znanja i vještine koji su mi bili jako korisni. Korisnici sa višom ili visokom

školom značajno se manje slažu s tom tvrdnjom.

Tablica Obrazovanje 23–Mišljenje o korisnosti ulaska u mjeru i završetka obrazovnog programa

Uopće se

ne slažem

Niti se

slažem, niti

ne slažem

Uglavnom

se slažem

Od te mjere sam imao/la samo novčanu korist od iznosa koji sam dobivao/la

dok je trajao obrazovni program 34% 15% 52%

Obrazovni program mi je pomogao da nađem zaposlenje koje želim 43% 16% 40%

Naučio/la sam znanja i vještine koje su mi bile jako korisne 8% 13% 79%

Dobio/la sam pismenu potvrdu o znanju/kvalifikacijama („imam papir“) 2% 3% 95%

181

Zaključno, 85% korisnika bi opet predalo zahtjev za taj isti program, a među onima koji te ne bi ponovno

predalo zahtjev za isti program, 59% bi odabralo novi program. Nešto češće se kao novi program odabira

navodi informatika (4 od 21 korisnika).


Kvantitativno istraživanje pokazuje da je kod načina ulaska u ovu mjeru izrazito važan utjecaj savjetnika, koji su

u 42% slučajeva imali presudni utjecaj na ulazak korisnika u mjeru što otvara pitanja o njihovoj motivaciji. U

tom kontekstu je tek nešto više od petine (22%) u obrazovni program ušlo na vlastitu inicijativu, dok ih je 36%

navelo da je inicijativa za ulazak u program bila podjednako njihova koliko i savjetnikova. Zanimljiv je i podatak

da je ¼ korisnika sudjelovala u programu koji zapravo nisu željeli završiti. Pohađanje neželjenih programa više je

tipično za dugotrajno nezaposlene. To je navelo 34% onih koji su prije pohađanja programa u evidenciji Zavoda

bili duže od 12 mjeseci. Više od ⅓ korisnika (35%) navodi da nisu imali posebnih planova s iskorištavanjem

stečenog znanja/kvalifikacija, već da su se upisali u program samo zato jer im je ponuđena ta opcija. Gotovo

jedna petina korisnika, 19% njih, složilo se s tvrdnjom da su prihvatili ući u mjeru kako bi izbjegli sankcije,

odnosno brisanje iz evidencije Zavoda. Nešto malo više od trećine korisnika, 36% njih, navodi da je za njihovo

uključivanje u mjeru obrazovanja bila podjednako važna i uloga savjetnika, no i njihova vlastita inicijativa. Tek

nešto manje od ¼ korisnika mjere (23%) navodi da su u mjeru ušli isključivo ili pretežno na vlastitu inicijativu.

Korisnici ove mjere izrazito su zadovoljni kvalitetom obrazovnih programa. Razina zadovoljstva korisnika koji su

pohađali program, velika je. Više od polovice sudionika (54% njih) u potpunosti je bila zadovoljna, a dodatnih,

gotovo trećina njih (31%) uglavnom je bila zadovoljna. Prosječna ocjena zadovoljstva obrazovanim programom

na skali od 1 do 5 iznosi 4,33. Razina zadovoljstva različitim aspektima obrazovnog programa također je visoka,

najmanje polovica korisnika u potpunosti je bila zadovoljna svima mjerenim aspektima. Iako je zadovoljstvo

visoko na svim aspektima, valja napomenuti kako je najveće zadovoljstvo predavačima te atmosferom, a nešto

je manje ukupnim trajanjem programa. Većina sadržaja također je dobro ocijenjena.

Ono što je najviše problematično u ovoj mjeri, jest neostvarivanje ciljeva ove mjere. Prema osobnoj procjeni

korisnika u mjeri, petina (21%) navodi kako im to uopće nije povećalo šanse da pronađu posao, a 18% kako su

šanse povećane malo. Više od polovice korisnika nije nikada radilo posao koji odgovora kvalifikaciji za koju su se

obrazovali, što je dakle navelo čak 54% njih. Oko 23% ih se nakon programa obrazovanja zaposlilo na poslu koji

odgovara kvalifikacijama za koje su se obrazovali, i danas još uvijek rade taj posao. Otprilike ⅕ (21%) radilo je

posao koji odgovara toj kvalifikaciji, no danas više ne rade u zanimanju za koje su se putem ove mjere

obrazovali. 2% korisnika pohađalo je program koji se ne odnosi na neko zanimanje, već su pohađali npr. tečaj

jezika i sl. Oko 42% sudionika ovih programa danas nema posao, i dok bi 92% onih koji su nakon pohađanja

obrazovnog programa ostali raditi posao koji odgovara toj kvalifikaciji, ponovno prihvatili ulazak u tu mjeru, ⅓

onih koji danas nemaju posao, ne bi ponovno pohađala taj obrazovni program, što je očiti nedostatak

inzistiranja na provođenju teško održivih programa obrazovanja i „prisiljavanja” korisnika na ulazak u program

obrazovanja.

Documents

Aktivnost 1.4. Analiza i interpretacija prikupljenih