1. UVOD

Sa sigurnošću se može reći da smo danas gotovo svi upoznati sa pojavom zvanom anoreksija.

Međutim, pravi problem leži u tome što tako malo njih poznaje ozbiljnost ovog teškog

emocionalnog poremećaja, koji je upravo glavna okosnica seminarskog rada.

Anoreksija predstavlja težak gubitak apetita čiji su razlozi emocionalne prirode. Anorexia

nervosa je poremećaj jedenja u središtu kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljanja.

Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i

potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kad je mršavost dostigla takve

razmjere da je ugrožen život bolesnika/ce. Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest

uma. Često započinje relativno prirodnom željom za gubitkom nekoliko kilograma. No budući

da dijete samo privremeno ublažavaju psihološke probleme koji se nalaze u pozadini, bez njih

uskoro nemogući unos hrane se postupno svodi na najmanju moguću mjeru čime gube od 15 do

60% normalne tjelesne težine sve dok se jelo posve ne ukine. Oboljela osoba postaje opsjednuta

slikom svog tijela i često doživljava sebe debelom iako je istina suprotna. Paradoks je da ona od

priprave i konzumiranja hrane pravi obred. Oko polovice svih anoreksičara u nekom trenutku

počne patiti od bulimije. Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede

njihovih dostignuća i često traže savršenstvo, služeći se prisilom u mnogim vidovima života,

osobito školi. Poricanje često prati njihovu izrazitu usredotočenost na to da ostanu mršavi;

anoreksičari u pravilu neće htjeti priznati da nešto nije u redu, pa na izraze zabrinutosti drugih

reagiraju ljutito ili obrambeno.

Anoreksija je svakako problem koji zaslužuje veliku posvećenost, problem koji zauzima važno

mjesto kada su u pitanju poremećaji individue, naročito na emocionalnoj razini.

3

2. ŠTA JE TO ANOREKSIJA?

Dok je društvo zabrinuto brojem ljudi, koji pate od prekomjerne debljine, neki se izgladnjivaju,

da bih postali previše mršavi. Anoreksija nervosa je psihička bolest, koja zastrašuje i zadivljuje.

Anoreksija je poremećaj jedenja, koji rezultira drastičnim gubitkom tjelesne težine.

Ljudi, koji pate od anoreksije, opsjednuti su mršavljenjem. Doista znaju izgledati poput kostura,

ali misle da su debeli. Da bih još više smršavjeli, anoreksične osobe izgladnjivaju se i

prekomjerno vježbaju.

Iako je anoreksija nervoza poremećaj jedenja, razlog nije samo u hrani. Anoreksija je također

način, na koji osoba pokušava izaći na kraj sa svojim emocionalnim problemima,

perfekcionizmom i željom da sve kontroliraju. Anoreksija je često izopačeni način, na koji osoba

pokušava dobiti samopoštovanje.

4

Anoreksija najčešće počinje u tinejdžerskoj dobi. U 90% slučajeva od anoreksije pate djevojke i

žene. Anoreksija ubija više ljudi, nego bilo koja psihička bolest. Umire oko 10% bolesnika, 20%

ostaju kronično bolesni, a potpuno se oporavlja samo oko 40%.

Anoreksična osoba ima česte depresije, čak i želju za suicidom. Polovica svih smrtnih slučajeva

kod anoreksičnih osoba je zbog samoubojstva. Anoreksik se povlači iz društva, prestaje izlaziti

van i provoditi vrijeme sa prijateljima. Vrlo često se udaljava od najbližih ljudi: svojih roditelja.

Neće se liječiti, odbija pomoć roditelja i prijatelja. Na molbu da ode kod doktora ili da se bolje

hrani, reagira vrlo žestoko. Iako može biti na rubu smrti, anoreksična osoba misli, da je s njom

sve u redu.1

Dok neka istraživanja ukazuju na to da geni mogu donekle predodrediti anoreksiju, većina

istraživača vjeruje da su ključni psihološki čimbenici. Anoreksičari imaju nisku razinu

samopoštovanja i osjećaju se nedostojnima ljubavi. U adolestenciji takve osjećaje mogu

pogoršati hormonalne promjene, kulturološke poruke koje veličaju mršavost te pritisci ili

napetost unutar obitelji. Krajnost gladovanja može biti način na koji anoreksičar pokušava

upravljati svojim životom - ne samo oblikujući svoj izgled nego i osporavajući sazrijevanje i svoj

spolni razvoj.

1 Olga Kontić; Anoreksija i bulimija, Zadužbina Andrejević , 2008. godina, str. 45.

5

3. UZROCI NASTANKA ANOREKSIJE

Kao uzroci ovog poremećaja navode se različiti fiziološki, kulturološki ali

najviše psihološki faktori. Neprijateljstvo osobe prema roditeljima a naročito prema majci ili

rivalstvo sa braćom i sestrama je jedan od psiholoških faktora. Majka se često doživljava kao

ličnost koja vrši preteranu kontrolu, te ove osobe osećaju kao da gube identitet i po svaku cenu

ne žele da izrastu u odraslu osobu što je roditelj prema kome su neprijateljski raspoloženi.   S

druge strane,  pošto je funkcija roditelja da prehranjuju svoju decu, odbacivanje hrane je u stvari

odbacivanje i samih roditelja. Prisutan je takođe i strah od seksualnosti i seksualne uloge. Iako

je proces fizičkog sazrevanja polnih organa neminovan, ove osobe pokušavaju da ga zaustave i

kontrolišu neuzimanjem hrane. Takođe, iskrivljena slika o soptvenom telu koja je centralna za

anoreksiju može se javiti i usled kulturoloških uticaja. Iz medija osoba koja razvija sopstveni

identitet dobija poruku da su lepota i izgled jedine prave vrednosti i ako lepo izgledate spolja

možete se osećati bolje i iznutra. Tako se devojčice često izgladnjuju kako bi

izgledale ,,savršeno“. Paradoksalno, fizička savršenost kako je one vide doprinosi daljoj praznini

iznutra i nepostojanju zrelog identiteta.2

Okidajuće događaje predstavljaju događaji iz sredine koji utiču na razvoj nekog poremećaja

ukoliko osoba ima predispoziciju za isti. Najvažniji okidajući događaji za razvoj anoreksije su: 

razvod roditelja, rođenje mlađeg brata ili sestre, selidba, smrt člana porodice, sazrevanje polnih

organa, opaska partnera o preferiranoj težini ili figuri kod devojke, roditeljski zahtevi za dobrim

uspehom u školi, osećaj usamljenosti. Svaka osoba kod koje postoji ovaj poremećaj ima

specifičan okidajući događaj u svojoj istoriji.  Nije moguće sprečiti postojanje ovakvih događaja,

već se osoba treba ,,opremiti“ unutrašnjim resursima da se oni prevaziđu. Ponekad roditelji

nisi u mogućnosti da ove događaje zaobiđu i svoju decu na neki način zastite od istih. Ipak,

anoreksiju mogu razviti i deca pažljivih roditelja pa se može zaključiti da su tu i neki drugi

uticaji u igri kao na primer biološka predispozicija, kultura i vršnjačka grupa. Kao i kod svakog

poremećaja i ovde je rana intervencija najbolji recept za brz oporavak.

2 Vesna Vidović; Anoreksija i bulimija: psihodinamski pogled na uzroke i posljedice bitke protiv tijela u adolescenata, '4P', Zagreb, 1998. godina, str. 16.

6

3.1. Biološki faktori

Istraživanja su pokazala da postoji obiteljska sklonost anoreksiji- povećan rizik imaju osobe

kojima srodnik prvog reda boluje od tog poremećaja. Rani pubertetski razvoj također može

stvoriti rizik za njegov razvoj.3

Budući da je to bolest koja zahvaća uglavnom mlade žene, možemo reći da su značajni biološki

faktori dob i spol. Prosječna dob u kojoj se javlja je 17 godina, a vrhunac dostiže u sredini kasne

adolescencije. Djevojčice u pubertetu dobivaju masne naslage što odudara od nekog ideala kojeg

predstavljaju mediji i kultura općenito, a vanjski izgled im je bitniji od onoga što one stvarno

jesu.

Također postoji mogućnost da su infekcije, traume, konvulzije, starija dob majke i niska

porođajna masa povezani s lošijom prognozom.

3.2.Psihološki faktori

Nedostatk samopoštovanja- samopoštovanje žena često ovisi o vanjskim faktorima poput

tjelesnog izgleda. Zapadni stereotipi ljepote i mršavosti mnogim djevojkama ostaje nedostižan

čime njihovo samopoštovanje može biti ozbiljno narušeno.

Postoji visoka povezanost između poremećaja hranjenja i depresije, no još nije jasno javlja li se

prije afektivni poremećaj ili poremećaj hranjenja.

Predodžba o vlastitom tijelu je također važan faktor, kao i niži osjećaj autonomije. Obitelji u

kojima se pojavljuje anoreksija su često neorganizirane i oboljele osobe osjećaju da se njihovo

mišljenje ne uzima u obzir te na ovaj način žele pridobiti pažnju.

Također, ponekad se osoba ne osjeća dovoljno kompetentnom za sudjelovanje u odraslom svijetu

pa smanjenim unosom kalorija pokušava odgoditi odrastanje.

3 Olga Kontić; Anoreksija i bulimija, Zadužbina Andrejević , 2008. godina, str. 66.

7

3.3. Socijalni faktori

Socijalni faktor u nastanku ovisnosti o hrani povezan je s kulturnim konceptom ljepote pri čemu

je vitka linija često jedini ili barem nužan kriterij ljepote. U nametanju kulturnih stereotipa važnu

ulogu igraju mediji koji djevojkama sugeriraju kako će mršavim tijelom doći sve: i uspješna

karijera, i ljubav, i poštovanje okoline, i unutarnja sreća.

Rani početak izlazaka može također imati utjecaj na predodžbu o vlastitom tijelu. Razlog tome

jest usvajanje ponašanja odraslih, među kojima je i držanje dijete. Djevojke u tom razdoblju uče

da je privlačnost važna za partnerstvo sa suprotnim spolom te se trude biti privlačne kako im

nalažu društvene norme.4

4 Vesna Vidović; Anoreksija i bulimija: psihodinamski pogled na uzroke i posljedice bitke protiv tijela u adolescenata, '4P', Zagreb, 1998. godina, str 56.

8

4. SIMPTOMI ANOREKSIJE

Simptomatologiju čini trijas simptoma:

- Strah od debljine i hrane

- Opsesivna misao o smanjenju tjelesne težine,

- Poremećaj tjelesne šeme.

Početak bolesti je postepen i podmukao. Kreće se smanjenjem unosa hrane, probirljivošću,

žalbama na stomačne tegobe, nemanje apetita. Oboljeli uživa u osećanju gladi, to mu daje osećaj

moći. Čak i kad dostigne svoju ciljanu težinu nastavlja dijetu. Opsesivno prati tjelesnu težinu.

Anorektičari se tokom vremena počnu bojati hrane i debljine. Uporedo sa smanjenjem unosa

hrane dolazi do ispoljavnja pihičke simptomatoligije u vidu apatičnosti, plašljivost, depresivnost.

Smanjuju se društveni kontakti i interesovanja. Poremećaj potpuno obuzima osobu, a ona ipak

misli da se oseća dobro i da je sve pod kontrolom. Oboleli svoj anorektični simptom uklapa u

svoj životni koncept, te mu daje privid potpune kontrole. Ta kontrola najpre primenjena na

uzimanje hrane, počinje da se širi na ostale aspekte života. Oni uvežbavaju kontrolu oko toga šta

sebi dopuštaju da jedu, zatim koliko im je sna potrbno, koliko vežbanja dnevno i t.d. Anorektičar

je pun samokritike, stalno se iscrpljuje raznim telesnim iznurivanjima što mu ne pada teško.

Izgladnjavanje ga čini odmornim. Postoji teorija da ako izgladnite svoje telo, ono će kreirati

mahnitu energiju potrebnu za nalaženje hrane, poput životinja u divljini. Medjutim, postoje

granice telesnog iscrpljivanja koje vode obolelog konačno u inkopatibilnost sa životom i

neophodnost medicinske pomoći. Tu počinje klupko da se odmotava, veoma sporo i teško.

Javljaju se brojni telesni simptomi: amenoreja, gubitak kose, sniženje telesne temperature, nizak

krvni pritisak, loša cirkulacija, hipotermija, suva koža, slabi nokti, nesanica. Fatalna posledica je

smrt.

9

Vidljivi simptomi anoreksije su

mršav izgled kronični umor vrtoglavica ili nesvjestica lomljivi nokti tanka, suha i lomljiva kosa opadanje kose tanke humovite dlačice, koje rastu po tijelu gubitak menstruacije zatvor suha koža snižena tjelesna temperatura (stalni osjećaj hladnoće) nepravilan rad srca niski tlak dehidracija osteoporoza5

5 http://anoreksija.rs/anorexia-nervosa.html

10

Emocionalne i bihevioralne oznake

odbijanje hrane zanemarivanje osjećaja gladi prekomjerno vježbanje apatija, nedostatak emocija problemi sa koncentracijom česte depresije, suicidalne misli povučenost6

Simptomi anoreksije nisu uvijek vidljivi. Anoreksične osobe su vrlo vješte u tome, da od drugih sakriju svoje probleme.

Izuzetno je važno da, ukoliko sumnjamo da neka osoba pati od ovog poremećeja, obratimo pažnju na:

osoba propušta obroke

izmišlja opravdanja, da ne bi jela

jede samo "zdravu" hranu, obično tu, koja sadrži malo kalorija

razvija čudne navike hranjenja: na primjer, reže hranu na male komadiće ili ispljuje hranu

nakon toga što ju sažvače

stalno važe hranu

sprema ukusne obroke za druge, ali sama ih ne želi jesti

stalno se vaga

stalno se gleda u ogledalo

žali se na to, da je predebela

nosi vrećastu odjeću7

6 Vesna Vidović; Anoreksija i bulimija: psihodinamski pogled na uzroke i posljedice bitke protiv tijela u adolescenata, '4P', Zagreb, 1998. godina, str 54.7 Olga Kontić; Anoreksija i bulimija, Zadužbina Andrejević , 2008. godina, str. 70.

11

5. KOMPLIKACIJE

Anoreksija može imati brojne komplikacije. Najgore od njih mogu završiti smrću. Anoreksija

ima najveći stupanj smrtnosti od svih psihičkih bolesti - oko 10%.

Smrt se može desiti neočekivano - i ne samo zbog drastičnog gubitka težine. Smrt može biti

rezultatom nepravilnog rada srca - aritmije - ili disbalansa elektrolita u tijelu bolesnika.

Ozbiljne komplikacije anoreksije nervoze:

anemija srčani problemi, kao što je aritmija i zatajenje srca gubitak koštane mase, kosti su sklone frakturama problemi sa plućima, nalik na emfizem kod žena, gubitak menstruacije kod muškaraca, snižena razina testosterona gastrointestinalne probleme, kao zatvor, nadutost ili mučnina neravnoteža elektrolita: niska razina kalija, kalcija, magnezija i fosfata problemi sa bubrezima8

Ako anoreksična osoba postane jako pothranjena, tada svaki organ u tijelu može biti oštećen,

uključujući mozak, srce i bubrege. Tako oštećeni organi teško se mogu oporaviti.

Anoreksični ljudi mogu imati ne samo fizičke, nego i psihičke komplikacije, kao što su:

depresija anksiozni poremećaji poremećaji osobnosti opsesije narkotička ovisnos

8 http://anoreksija.rs/anorexia-nervosa.html

12

6. VRSTE ANOREKSIJE

Anoreksija se može podijeliti na dvije vrste. Obadvije vrste karakterizira gubitak tjelesne težine

ili čak iznurivanje. Granica između njih je vrla mala i one se ponekad preklapaju.

Dvije vrste anoreksije su:

1) samoograničavanje

Anoreksične osobe gube težinu tako, da žestoko ograničavaju količinu uzimanja hrane. Također

pokušavaju smršavjeti putem prekomjernog vježbanja.

2) izazvano povraćanje

Anoreksik se pokušava na različite načine riješiti kalorija: nakon obroka izaziva povraćanje,

uzima laksativ ili diuretik, ili radi klistir. Neki od njih se prejedaju, uzimaju velike količine

hrane. Drugi pak uzimaju vrlo male količine, na primjer komadić kolača.9

9 http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/anoreksija-nervosa/

13

7. LIJEČENJE I TERAPIJE

Terapija anoreksije podrazumijeva višedimenzionalnu konstrukciju do formiranja funkcionalnog

lika mlade osobe. Ona predstavlja integraciju timskog znanja i intervencija koje se preduzimaju,

sa određenom zakonitošću uz prilagođavanje određenom pacijentu. Specifičnosti pristupa

konkretnom pacijentu zavise od godina pacijenta, dužine trajanja bolesti i somatskog statusa,

porodičnog okvira, praćenja terapeuta i saradnje sa njim od strane porodice, zavisi i od same

strukture ličnosti pacijenta i tipa anorektičnog poremećaja (primaran, sekundaran, restriktivan,

tip sa pražnjenjem). Sve navedeno određuje redoslijed i odabir terapijskih procedura i

intervencija. 

Bolničko liječenje- osoba treba biti hospitalizirana u slučajevima kada teži manje od 75%

idealne tjelesne težine za svoju dob i visinu, odbija bilo što pojesti, ima izrazito nizak puls te pati

od ortostatskih promjena pulsa i krvnog tlaka, ako su uočene akutne medicinske komplikacije

pothranjenosti, akutni psihijatrijski poremećaji te jasan zastoj u rastu i razvoju.

Psihoterapijske metode- obiteljska terapija, kognitivno- bihevioralna terapija,

psihodinamska terapija

Farmakoterapija

Nutricionistička terapija

Prevencija poremećaja

Kod polovice oboljelih dolazi do potpunog ozdravljenja; kod četvrtine oboljelih moguće je

postići zaustavljanje gubitka na tjelesnoj masi, ali menstruacijski ciklus i dalje ostaje neredovit;

druga četvrtina je u životnoj opasnosti- stopa smrtnost iznosi od 3 do 5% (smrt je najčešće

posljedica gladovanja, samoubojstva ili neravnoteže elektrolita).

Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog

programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije će se razlikovati , a ovisno o stadiju u kojem

se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obično nužna, ako je

pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine. U središtu liječenja se nalazi

14

prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće

međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je također vrlo

važna , ako pacijent živi sa obitelji, a bihevioristička terapija može pomoći da promijeni štetne

navike. Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku točno određenog raspona težine, a važni su i

prehrambena edukacija i medicinsko praćenje. Osim cinkovog sulfata često se propisuju i

dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao i

sredstva protiv tjeskobe.

Bez tretmana – smrtnost 20%

S tretmanom – smrtnost 2-3%; 60% potpuni oporavak, 20% pokazuju fluktuirajući oblik

gubljenja težine praćen relapsom, a čak 20% razviju kroničan oblik s pogoršanjem nakon

godina

Smrt - rezultat gladovanja, samoubojstva (čak 50%) ili neravnoteže elektrolita.10

Pacijentkinja koju vidimo u ambulanti  nije sama. Ona dolazi uvijek u pratnji porodice. Pacijent

ne uviđa problem, i ispoljava pasivni ili aktivni otpor terapiji, dok porodica izražava izrazitu

uznemirenost, strah, depresivnost sa prisutnom krivicom. 

Terapeut najprije objašnjava o kakvoj se bolesti radi (potrebnom strpljenju i razumijevanju, da je

bolest izlječiva, da dugo traje, te je potrebna toleranca, istrajnost i dosljednost u trianglu

terapeut, pacijent i porodica. On postavlja  uslov za formiranje temelja nad kojim će se graditi

dalja terapijska konstrukcija, koja podrazumijeva dobro empatsko polje iz koga bi proistekao

uspješan psihoterapijski savez. Terapeut  prihvata pacijenta svojim stavom, ispoljava brigu i

toplinu, koju dozira  u teraputskoj dozi koja ne smije imati  OVER dimenziju, jer receptivni

kapaciteti ne funkcionišu zbog mentalne konfuzije aleksitimične osobe. Ne smije joj se mnogo

približiti, u slučaju prelaska granice anorektična devojka brzo prekida terapiju. Ulazak u

anoreksiju je  negdje BITI SVOJ, te intruzivni terapeut može da uplaši i postane pretnja  gubitka

10 Jasna Šurina; Polupani lonci, Zagreb, 2003. godina, str. 23.

15

SEBE. Jednom postignut osećaj moćI i kontrole nad samim sobom kroz anorektični simptom se

ne napušta lako, te se pacijent ne želi da odrekne nečega što mu daje smisao životu, centralnu

poziciju i ulogu, osećaj važnosti. 

Simptom anoreksije je od vitalnog značaja za pacijenta, te ga ljekar mora poštovati, ali tako da

učini da taj simptom ne vrši kontrolu nad pacijentom nego pacijent nad njim. Iz tog razloga

ljekar i pacijent zajedno postavljaju ciljeve terapije i lječenja. Ljekar ne nastupa direktivno i ne

propisuje šta treba da se radi. Na početku  terapije,  u okvirima već formiranog empatskog polja,

neophodno je napraviti kompromisni dogovor oko tjelesne težine koja bi bila neka kompromisna

težina između idealne i one na kojoj je sada pacijent. To je dogovorna težina koja daje

iznadgranični BM, koja je kompatibilna i u startu prihvatljiva od strane pacijenta, koja bi negdje

bila dio zajedničkog cilja i motvacija i pacijentu i porodici i terapeutu. Treba pomoći pacijentu

da u početku terapije kognitivno-bihevioralnim postupcima da dobije i ojača motivacionu snagu

koja  je uzročno-posljedična vodilja ka zajednički postavljenom cilju. 11

Kao što je naprijed rečeno neophodno je paralelno praćenje i tjelesnog oporavka i psihičkog

zdravlja. Naizgled, akcentovani  unos hrane izgleda površan dio cilja i ne tako bitan, međutim,

mnogi simptomi koje pacijent ima posljedice su dugotrajnog gladovanja i neuhranjenosti.

Pokazalo  se da  povećanje  tjelesne težine dovodi do izmjene u percepciji tjelesne šeme, jačanja

Ego okvira, boljem radu na mentalizaciji, afektivnom uspostavljanju ravnoteže. Nema psihičkog

oporavka bez povećanja  tjelesne težine  i povećanja stepena pothranjenosti, (BM-18). Sve

vrijeme rada prati se  krivulja tjelesne težine, koja je najbolji indikator uspješnosti terapije.

Kažemo da pacijent  napreduje u liječenju onda kada priznaje glad, ima porast  težine, vraća

samopouzdanje i uvid, uz povećanje socijalnih aspiracija sa popuštanjem simbiotske relacije sa

porodicom.  Uz ostvareni adekvatni kontakt,  pacijenta sprovesti dalje kroz umreženi tim 

ljekara, pedijatara, dijetetičara, ginekologa, rengenologa (poslije šest mjeseci anorektičnog 

poremećaja evidentira se na CT-u početna atrofija mozga) i psihologa, gdje će svako imati svoj

terapijski doprinos: adekvatna ishrana, biohemijsko-endokrinološki status sa preduzetom

supstitucijom i stimulacijom. Treba misliti na mogućnost produbljivanja depresivne

simptomatologije kod hormonske terapije u cilju riješavanja amenoreje, te se dogovorom i

usaglašavanjem između ginekologa i psihijatra preduzima supstituciona ili stimulciona terapija. 

11 http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/anoreksija-nervosa/

16

Pošto je prisutan otpor prema hrani i promjeni tjelesne težine, teško je odmah prihvatanje većeg

unosa hrane, te se najbrži dogovor napravi za uzimanje visokoenergetskih  preparata koji su

idealno prelazno riješenje, pogotovu  pošto su u obliku tečnosti. Stoga se manje  dovode u vezu

sa hranom i gojenjem, izbjegnut je stid koga često imaju kod uzimanja hrane pred drugima:

rešava se tako vitaminsko-biohemijski disbalans s jedne strane i kalorijski unos s druge. 

Empatsko polje je neophodno da bi se sve terapijske intervencije sprovele. Takođe važi i za

farmakoterapiju, koju  često treba uključiti  nakon procjene psihičkog stanja. Postizanjem

djelimičnog sređivanja misaonog sistema, afektivna komponenta (depresivnost) postaje

dominantna, te je potrebno uključivanje antidepresiva uz dalju psihoterapiju. Iskustva sa

antidepresivima nam pokazuju dobre rezultate sa aplikovanjem triciklika  ili neuroleptika sa

antidepresivnim dejstvom (Sulpirid). 

Sve vrijeme toka prethodnih procedura odvija se individualna psihodinamska, tako i porodična 

terapija. 

Cilj je povećanje tjelesne težine i uspostavljanje jasnih granica Ega, buđenje mentalizacije,

skretanje problema sa tijela na osjećanja, probuditi i napraviti im unutrašnje vodiče i pomoći im

da nađu put spolja. 

17

8. ZAKLJUČAK

Živimo u vremenu kada smo žrtve mas-medija, koje nam svakodnevno projektuju sliku nas

samih, šta treba da oblačimo, kako treba da izgledamo, šta treba da kupujemo itd. Sve to polahko

ali sigurno utječe na psihu samih recipijenata, koji pođu stvarati pogrešnu sliku “idealne figure”.

Poseban utjecaj je vidljiv na srednju klasu koja je itekako željna napretka na društvenoj ljestvici.

U svemu tome dobar izgled je na visokoj cijeni. Prilikom te svakodnevne izloženosti medijima

određeni ljudi shvate da ne izgledaju baš tako: idealno, te želeći to postići posežu za rigoroznim

mjerama, koje ih svakako dovode do poremećaja anoreksije.

Mas-mediji koji stvaraju sliku uspješne dejvojke slične "barbici", punjene silikonom na raznim

dijelovima tijela kao i vađenjem rebara (da bi se dobila vitkija figura) dovode do toga da se

individue izgladnjuju. Tu dolazimo već do priče o anoreksiji, poremećaju koji je itekako ozbiljan

problem.

Svaka osoba koja boluje od poremećaja ishrane, teži ka samouništenju sopstvenog zdravlja,

praktikujući držanje nepravilne dijete, uzimanjem neprovjerenih dijetetskih preparata kao i

nepravilnom konzumiranjem preparata, "čišćenjem" organizma (laksativi, diuretici, klistir...),

određivanjem sopstvene idealne težine koja uglavnom vodi u bolest, a pretjerivanje svakako i u

samu smrt.

Samim tim, na anoreksiju treba gledati kao na ozbiljan problem u društvu, problem u koji

upadaju psihički nestabilne osobe koje dovoljavaju da im okolina kreira sliku “njih samih” i koje

svakako zaslužuju ozbiljnu posvećenost, brigu i pažnju, kako bi izbjegle put u nepovrat.

18

9. LITERATURA

- Olga Kontić; Anoreksija i bulimija, Zadužbina Andrejević , 2008. godina;

- Claude-Pierre, Peggy; Tajni jezik prehrambenih poremećaja - anoreksija i bulimija,

Miš d.o.o., 2000. godina;

- Jasna Šurina; Polupani lonci, Zagreb, 2003. godina;

- Vesna Vidović; Anoreksija i bulimija: psihodinamski pogled na uzroke i posljedice bitke

protiv tijela u adolescenata, '4P', Zagreb, 1998. godina.

Internet stranice:

- http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/anoreksija-nervosa/

- http://www.stetoskop.info/Mentalna-anoreksija-466-c20-content.htm

- http://www.psihologija.autentik.net/poremecaji_vrste.php

- http://restarted.hr/filmovi.php?recordID=36

- http://www.vanis.hr/dr-tanja-skoro/poremecajprehrane.htm

- http://zena.blic.rs/tag/7785/anoreksija

19

20