Arena – zatvaranje Sportskih

igara mladih 2011. Petnaestog rujna 2011. neki učenici viših razreda naše

škole autobusom su se uputili u Arenu Zagreb na

svečano zatvaranje Sportskih igara mladih, koje

djeluju pod geslom: Živimo život bez droge jer droga

uzima život, u pratnji profesorica Marije Jukić i

Julijane Jurković te ravnateljice Dubravke Miklec. Pri

dolasku svi su dobili sokove ili vodu, a potom se

smjestili. Učenike su zabavljali plesači, biciklisti,

mažoretkinje... Posebni gosti su bili igrači Dinama,

gradonačelnik Milan Bandić, voditeljica Lana Banely,

urednica i politička novinarka Hloverka Novak-Srzić

i još neke poznate ličnosti, koje su se okušale u igri

graničara u dvije ekipe: „Brzi“ protiv „Žestokih“. I za

kraj, publiku je zabavila i grupa Feminem, otpjevavši

nekoliko svojih hitova.

Veronika Rukavec, 8. b

Priredba za Dan neovisnosti

Osmog listopada slavi se Dan neovisnosti. Naša

je škola povodom tog dana, kao i Dana učitelja,

koji se slavi 5. listopada, organizirala priredbu, u

petak, 7. listopada 2011.

Na početku se preko razglasa čula hrvatska himna

i svi su stajali. Nakon himne ravnateljica

Dubravka Miklec pozdravila je sve prisutne,

među kojima su, osim profesora, učenika i

njihovih roditelja bili i Željka Horvat-Vukelja,

nekadašnja glavna urednica Modre laste i Mate

Žužul, koji je došao u ime Školske knjige, i

priredba je mogla početi. Priredbu je vodio Igor

Fresl iz 8. c.

Gosti su bili KUD Braće Radić i KUD Ščitarjevo.

Zabavljali su nas učenici nižih razreda sa svojim

igrokazima, pjevanjem i recitiranjem na tematiku

Lijepe Naše. Pjevale su se pjesme koje govore o

hrvatskim običajima, čuvanju prirode i o ljubavi

prema domovini. Jednim igrokazom prikazano je

kako su Hrvati u povijesti vjerovali u legende o

vilama i mitskim bićima. Pozornica je bila

ukrašena hrvatskim grbom i s puno slika koje su

predstavljale razne hrvatske znamenitosti.

Predstava je bila svečana, domoljubna i bajkovita.

Podsjetila nas je na prošla vremena i kako su ljudi

živjeli i izgledali, a ja sam bila ponosna što moj

narod ima tako lijepu i bogatu prošlost.

Lucija Vozab, 6. c

Školska godina 2011./2012.

17

Dani kruha

Posjet Domu umirovljenika „Sveta Ana“

Petak je, 14. listopada. U školu nosim samo vodene

boje i tuš za likovni. Sva sreća da neću biti na ostalim

satima, ipak je ovo najdosadniji dan u tjednu. Idemo u

Dom umirovljenika „Sveta Ana“. Vjeroučiteljice

organiziraju posjet svake godine za Dane kruha.

U holu škole je blagoslov kruha. Niži razredi su uz

pomoć učitelja i roditelja napravili razne vrste kruha i

peciva. Zbor nam je otpjevao pokoju pjesmu, a Filipa i

David napisali sastavke u kojima objašnjavaju što je za

njih kruh. Karla i ja smo imale zadatak pročitati nešto o

kruhu, njegovu nastanku, ljudima koji su na njemu radili

i o samom pojmu kruha. Nakon blagoslova odlazimo u

dom umirovljenika, samo zbor i nekoliko učenika koje

su izabrale vjeroučiteljice.

Program je bio sličan onome u školi, samo bez

blagoslova kruha. Uzeli smo pladnjeve s kruhom,

nabacili smiješak na lice i krenuli prema štićenicima

doma. Bili su sretni što nas vide. Unijeli smo pozitivnu

energiju u njihov dom, koje nije puno nedostajalo. Uz

obavezne terapije koje mnogi imaju, organiziraju im i

različite aktivnosti: gimnastiku, ples, zbor, informatičku

i keramičku radionicu, čak igraju i Nitendo wii.

Začuđujuće je koliko ljudi ide na te sve aktivnosti, ali,

naravno, samo oni koji to mogu. Bili su sretni što smo

ondje, pripremili su za nas slatkiše, slikali se s nama i

pozivali nas u svoje stanove. Gospođa Nevenka je

prekrasno uredila stan. Ide na ples, a ima i vlastiti bicikl za

vježbanje. Kaže da je jako zadovoljna u domu i da tako

nije na teret svojoj obitelji. Sa sobom je dovela i svoja dva

brata.

No, to nije sve. Upoznali smo i par koji se prije godinu

dana vjenčao u maloj kapelici Doma na trećem katu.

Ljubav je nepredvidiva.

Rekli su nam da se na stan u domu čeka i do deset

godina, s obzirom na to koliko je ljudi zainteresirano.

Rekli smo gospođi Smiljani da nas odmah upiše na listu.

Stvarno, tko kaže da starci imaju dosadan život?

Dvanaest je sati i počinje im ručak. Pozdravljamo se sa

štićenicima i obećavamo da ćemo doći na godinu.

Odlazimo sretni jer smo usrećili druge. Ponosni smo na

sebe i razmišljamo da ih češće posjećujemo. Čudesno je

kako tvoj osmijeh i dobra volja mogu usrećiti i one ˝tvrda˝

srca. I preporučujemo onima čiji djed i baka žele u dom, a

ne znaju u koji, da bez brige mogu otići u „Svetu Anu“.

Neće pogriješiti. Tena Vuković, 8. b

18

Dvadesetog listopada 2011. niži razredi obilježili su

Dan jabuka…

19

Ekološka grupa 3. i 4. razreda s učiteljicom Željkom Kladarić

je 9. studenoga 2011. posjetila Interliber i sudjelovala u

ekoradionici Godina šišmiša u organizaciji ZOO Zagreb.

20

Posjet redakciji 24 sata i fotoagenciji Pixsell

Pokazivao nam je slike koje su slikali njihovi vrsni

fotografi, njihovu opremu i vidjeli smo pravi profesionalni

fotoaparat.

Fasciniralo nas je to koliko su svi oni vrijedni i koliko se

trude da bismo mi imali najsvježije vijesti. Bili su divni

domaćini i ovaj posjet će nam sigurno ostati u dubokom

sjećanju. Želimo im još puno dobrih godina rada i sreće!

Jasmina Hadžović, 8. b

Dana 27. listopada 2011. novinarska i fotografska

grupa išle su u posjet redakciji 24 sata. Svi smo bili

vrlo uzbuđeni i nestrpljivi jer smo što prije htjeli

vidjeti taj “mali” kutak iz kojeg izlaze najčitanije

dnevne novine u Hrvatskoj.

Na početku su nas smjestili u veliku sobu za sastanke

te nas ponudili sokovima i grickalicama dok smo se

odmarali od puta prema njima. Nakon toga smo

krenuli u obilazak redakcije. Svi novinari i urednici

su nas radoznalo promatrali i bili su uzbuđeni što će

imati priliku pokazati nam kako rade. Najprije nas je

pozdravio glavni urednik koji nam je rekao ponešto o

njima te kako funkcioniraju. Kao i svaka redakcija, i

njihova ima puno velikih stolova na kojima su

računala, a pokraj njih hrpa papira, novina i svega što

im je potrebno za rad.

S voditeljicom smo krenuli vidjeti studio gdje se

snimaju sve emisije za njihov TV program. Bilo je

vrlo zanimljivo vidjeti kako to sve izgleda iza

kamera. Također, vidjeli smo dio gdje se uređuje

njihova web-stranica i sve vezano za oglašavanje

preko interneta. Od svega nam je najzanimljiviji dio

razgledavanja bila, naravno, “Trač rubrika”, gdje smo

redali pitanja kao iz rukava.

Na njihovim zidovima možete vidjeti puno postera

slavnih osoba kao što su Lionel Richie, Neven

Ciganović te nezaboravni Onur i Šeherezada. Posjetili

smo i fotografski dio, fotoagenciju Pixsell, gdje nam

je voditelj pričao razne zanimljivosti o fotografiji,

fotografiranju i općenito o njihovu poslu.

21

Božićni sajam

Dvadeset drugog prosinca 2011. naša

škola je organizirala Božićni sajam

koji je trajao od 16.30 do 18.30 sati

gdje su naši učenici prodavali ono

što su sami izradili. Bilo je tu mnogo

ukrasa, čestitki, slika te ostalih sitnica

koje bi mogle pomoći pri ukrašavanju

doma za nadolazeće blagdane. Bilo

je puno uzvanika (roditelji, prijatelji,

čak i bivši učenici škole) te su na

kraju štandovi ostali gotovo prazni, s

napunjenim blagajnama. Sav prihod

od sajma ide u dobrotvorne svrhe

( pomoć obiteljima učenika, projekt

Škola za Afriku te obnova parketa u

prizemlju škole). Zahvaljujemo svima

koji su prisustvovali ovom događaju

te što su u ovo krizno doba dali svoj

doprinos za potrebite.

Jasmina Hadžović, 8. b

22

U utorak, 21. veljače, školskim hodnicima prolazila su neobična bića, likovi iz naših školskih lektira.

Bilo je tu patuljaka, Snjeguljica, Pepeljuga, kraljevića, Pinokija i dobrih vila, likova iz Vlaka u

snijegu, oživjela su slova abecede, zaplesali su Kameni svatovi…

Valentinovo

Dan ljubavi u OŠ Ive Andrića obilježen je izložbom likovnih radova i dramsko-recitatorskim programom

učenika nižih razreda. Oni malo veći i ozbiljniji upriličili su večer ljubavne poezije uz goste Vedrana Mlikotu i

Željku Horvat -Vukelja. Krasnoslovila su se djela poznatih hrvatski i svjetskih pjesnika, ali i vlastiti uratci

učenika s tematikom ljubavi. Poseban ugođaj toj večeri dao je glazbeni dio programa koji se prožimao s

recitalom. Skladbe na glasoviru, čelu i flauti sa zavidnim umijećem izvele su učenice škole.

23

Majčin dan – literarno-glazbena večer

Dana 10. svibnja 2012. u Osnovnoj školi Ive Andrića obilježen je

Majčin dan, s učenicima viših razreda. Učenici

su recitirali neke pjesme poznatih autora ili

pjesme koje su sami napisali. Bilo je tu i

učenika koji su nam odsvirali neke skladbe, na

gitari, glasoviru, flauti i violončelu. Sve je to

sadržavalo temu ljubav prema mami. Naravno,

svi učenici su se lijepo zabavili i još bolje

izrecitirali pjesme. Nadamo se da će biti još

takvih večeri i da će to postati tradicija škole.

Rebeka Lajtman, 8. c

Dan posvećen plesu je 29. travnja.

Poznato nam je da se Dani plesa u Americi

obilježavaju u svim školama te je to već duga

tradicija. Naša škola u zadnjih nekoliko go -

dina počinje stvarati istu tradiciju i približiti

djecu plesu pa smo stoga 27. travnja 2012. u

našoj školskoj dvorani obilježili Dan plesa.

Bilo je svih generacija, od prvaša do osmaša.

A što su vidjeli?

Ove godine imali smo posebne goste iz

plesnog kluba Tale, Vesnu Grandeš, koja je

ujedno i vodila priredbu, i njezina plesnog

partnera Matka Šimića. Prva je nastupala Petra

Nensi Novačić koja je svojom koreografijom

oborila publiku već u prvim taktovima. Zatim

su nastupali Sara i Rino u duetu. Nakon njih

uslijedila je plesna formacija Stardust. Četvrte

su bile Lucija i Ana. Potom su se na podiju

našle i Lucija Pejaković, Tea Eterović i Lucija

Borko. I kao šećer na kraju, nastupile su Kala

Eror i Ana Cindrić. Sve koreografije su bile

podjednako dobre, a svoje umijeće pokazali su

svi koji su htjeli jer smo se na kraju svi

zajedno našli na podiju i pokazali što znamo.

Tena Vuković, 8. b

24

Maturalac

U četvrtak ujutro, 8. rujna 2011., okupili smo se

pred školom i krenuli na maturalac. Naše krajnje

odredište bio je Poreč. Za vrijeme vožnje u busu

pričali smo, zezali se i kartali.

Za dva sata došli smo do Roča gdje smo razgledali

spomenike glagoljaša i krenuli na put prema

Humu, najmanjem gradu na svijetu.

Na putu prema Humu prošli smo Alejom

glagoljaša, na kojoj se nalaze skulpture u obliku

glagoljičnih slova. Ondje su posađena dva

čempresa koja simboliziraju Svetu Braću, Ćirila i

Metoda. Kad smo stigli u Hum, razgledali smo

grad i zidine te krenuli dalje.

Naše drugo odredište bio je Motovun, poznat po

svome filmskom festivalu. Obišli smo grad te

hodali zidinama. Ondje smo se zadržali sat

vremena te krenuli prema Poreču. Kada smo stigli

u Poreč, smjestili smo se u sobe i raspakirali se.

Prva noć bila je burna: partijali smo i družili se do

kasno u noć, dok nas profesori nisu potjerali na

spavanje. Prvo jutro smo krenuli za Pulu gdje smo

razgledali Arenu i jezgru staroga grada. Nakon

Pule busom smo se uputili prema Rovinju. Vidjeli

smo crkvu sv. Eufemije i ostale znamenitosti u

gradu, a zatim otišli na ručak. Vratili smo se u

Poreč, otišli na večeru te u disko gdje smo plesali

i zabavljali se te na kraju otišli u sobe i na

“spavanje”.

Drugo jutro smo bili slobodni, a u podne smo

krenuli u Fažanu, odakle smo brodom išli na

Brijune. Ondje smo obišli prirodoslovni muzej sa

životinjama i Titov muzej, ispred kojega se nalazi

njegov zeleni Cadillac. Vidjeli smo pticu Kokija i

razgledali safari park. Brodom smo se vratili u

Fažanu te busom došli do naših apartmana.

Navečer smo išli u disko te igrali zabavne automat

igre i bilijar. U disku smo ostali do pola dva, a

budni smo bili do rane zore.

Sljedeće jutro smo išli obići grad Poreč i

Eufrazijevu baziliku. Otišli smo i u Jamu

Baredine, gdje smo ručali, a poslije se i spustili u

samu jamu.

Nakon toga smo se uputili prema Zagrebu.

Maturalac se bližio kraju.

Pri povratku smo stali samo jedanput, kod Rijeke, gdje smo se slikali i krenuli dalje.

U Zagrebu su nas dočekali roditelji i odveli nas doma.

Maturalac je bio odlično iskustvo koje nikad neću zaboraviti.

Tomislav Herak, 8. b

25

Terenska nastava

Terenska nastava u Krapinu

Dana 21. trećeg 2012. sedmi razredi išli su na

terensku nastavu u Krapinu, gradić u

sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U Krapini na

Hušnjakovu brdu nađeni su ostaci neandertalca, a uz

nalazište se nalazi i muzej tog pračovjeka.

Kada smo došli u muzej, najprije smo pogledali film

u kojem je prikazan svakodnevni život

neandertalaca. Nakon filma krenuli smo u obilazak

muzeja. Vidjeli smo kako je nastala Zemlja, planeti,

galaksije, zvijezde, vidjeli smo prve organizme na

Zemlji, razne kosture dinosaura, razvoj čovjeka i

životinja tijekom milijuna godina. Ova terenska

nastava bila je zanimljiva zbog toga što smo saznali

mnoge informacije o našim precima.

Terenska nastava u Vukovar

Dana 16. svibnja osmaši naše škole bili su na

terenskoj nastavi. Najprije su posjetili Đakovo.

Obišli su đakovačku katedralu, prošetali šetnicom i

posjetili Đakovačku ergelu, točnije pastuharnicu u

Đakovu. Zatim su se uputili prema Vukovaru.

Posjetili su Borovo naselje, Trpinsku cestu i

Spomen-dom hrvatskih branitelja. Kad su stigli u

Vukovar, bila su dva sata i otišli su na ručak. Ručali

su na brodu na Dunavu. Nakon ručka su se prošetali

gradom i uputili prema Ovčari i jami. Zadnja

destinacija bilo je gradsko groblje, nakon čega su se

uputili prema Zagrebu.

Stela Božiček, Jasmina Hadžović, Veronika

Rukavec, Tena Vuković, 8, b

Barbara Kožuljević, 7. b

Natjecanja

Državno natjecanje iz kemije

Od 7. do 10. svibnja u Poreču je održano 21. državno natjecanje iz kemije na kojem su sudjelovali učenici 7. i 8. razreda osnovnih škola te učenici svih razreda srednjih škola koji su se uspjeli plasirati na ovu razinu natjecanja. Učenici 7. razreda, nas 19, imali smo zadatak izvesti dva pokusa. U prvom pokusu je većina stvari bila vezana uz kiseline i lužine, a u drugom pokusu smo radili pirolizu sode bikarbone. Oba pokusa su bila iznimno zahtjevna, tako da je bila potrebna potpuna koncentracija. Za vrijeme izvođenja pokusa prisjećao sam se svega što smo radili na dodatnoj nastavi kemije i pokušavao sam što bolje primijeniti stečeno znanje. Ostvario sam 11. mjesto u državi i prilično sam zadovoljan postignutim rezultatom. Kemija mi je zanimljiva, a najviše volim izvoditi pokuse. Iduće godine također se nadam dobrom rezultatu. Marin Knežević, 7. a

Županijska natjecanja

Na županijskom natjecanju sudjelovali

su sljedeći učenici.

Hrvatski jezik: MATE BAŠIĆ (4. mjesto u županiji)

Engleski jezik: BARBARA PUZEK i LUCIA EMA SEKULA

Njemački jezik: TENA VUKOVIĆ

Matematika: LUCIJA VOZAB i LEO ŠUTEVSKI

Kemija: MARIN KNEŽEVIĆ (5. mjesto u županiji)

Povijest: IGOR FRESL

Zemljopis: DARIO TOPIĆ, MAGDALENA JURIĆ,

NIKOLA SARIĆ I BARBARA PUZEK

Likovna kultura: LUCIJA BORKO, DIMITRI VINZENZ JERINIĆ,

MIRTA MESIĆ

Badminton

U završnici badminton prvenstva grada Zagreba

za djevojčice, koje je ujedno i poluzavršnica Državnog prvenstva,

učenice naše škole osvojile su odlično 2. mjesto

Sastav ekipe: LUCIJA TRGOVAC, JELENA ANIĆ i MAGDALENA ČUČIĆ

Radost slikanja

uz glazbu

Na natječaju «Radost slikanja uz glazbu» za najuspješnije likovno ostvarenje

inspirirano slušanjem najljepšeg djela klasične glazbe u konkurenciji

osnovnih i srednjih škola Republike Hrvatske izabrani su i radovi naših učenika:

PETRA MAJETIĆ,

BRUNO ŠUVALIĆ,

NEVEN ŠUVALIĆ,

MARTIN LAZIĆ,

TONI DOMINOVIĆ,

DANIJELA PAVLIŠKO,

DOROTEA PRESEČAN

Patricija Gubić, 7. b

(rad sudjelovao na državnom likovnom natječaju)

Promocija knjiga o Oksi Pollock

Osmoga studenoga 2011. bile smo na promociji

knjiga o Oksi Pollock na Interliberu.

Oksa je nestašna djevojčica koja ima posebne moći

u zemlji fantastičnih stvorenja, a njezin zaštitni

znak je plavo-crvena kravata. Do nastanka Okse

dovelo je prijateljstvo dviju profesorica, Anne

Plichota i Cendrine Wolf. Jedna od njih bila je

profesorica kineskog jezika, a druga profesorica

tjelesnog odgoja. Na promociji je bilo mnogo djece,

velikih Oksinih fanova. Većina ih je imala Oksin

zaštitni znak – kravatu. Promocija knjige održana je na materinjem jeziku autorica

– francuskom. Ipak, da bismo sve razumjeli, tu je

bila prevoditeljica Nataša Medved, koja je ujedno

prevela i prva dva dijela knjige, Nevidljivi svijet i

Šumu nevidljivih. U Hrvatskoj se čeka izdanje treće

knjige. Knjiga je dosad prevedena na dvadeset pet

svjetskih jezika. Osim što su Oksini fanovi jako

aktivni, oni su zapravo zaslužni za izdanje treće

knjige, jer su potaknuli francuske izdavače da

financiraju ostalih pet knjiga. Spisateljice rade na

novoj seriji knjiga od pet dijelova koja će se zvati

Susane Kupper. Tematika će biti malo mračnija od

teme knjiga o Oksi. Što se tiče Okse, spisateljice su

rekle da su u svaki od likova unijele dio sebe. Počeli su i pregovori o filmu, a

knjiga je ove godine u užem izboru za najbolju

knjigu mladih.

Vjerni su hrvatski obožavatelji spisateljicama

poklonili sliku i video sa svojim uradcima na temu

Okse Pollock, a zatim smo se svi zasladili tortom –

s Oksinom slikom i njezinom kravatom, naravno.

INTERVJU S NOVOM RAVNATELJICOM

plesovima te je često uz svoje učenike i sama znala

zapjevati i zaplesati.

Kad ste se kandidirali za ravnateljicu, jeste li

znali koliko Vas posla očekuje?

Očekivala sam dosta posla, ali ne ovoliko koliko ga

imam.

Kako ste se osjećali kad ste prvi put došli u našu

školu?

Zbunjeno, jako zbunjeno. Dvadeset godina bila

sam učiteljica. Uvijek je bio netko kome sam se

mogla obratiti kada bih naišla na problem, najčešće

ravnatelju. A sada sam odjednom ja ta koja mora

donositi važne odluke i rješavati probleme. I to u

nekoj novoj školi, gdje tek upoznajem djelatnike,

učenike i roditelje. Kad sam došla u „Ive Andrića“,

sve mi je bilo neobično u odnosu prema školi u

kojoj sam dotada radila, ali sam isto tako bila i vrlo

uzbuđena zbog svega onoga što me čeka.

Početak ove školske godine razlikovao se od

prethodnih po tome što smo svi s neizvjesnošću

iščekivali dolazak nove ravnateljice. Koristimo

se ovom prilikom da vam je pobliže predstavimo.

Magistra Dubravka Miklec rođena je u

Zagrebu 1967. Nakon završetka V. gimnazije

diplomirala je na Filozofskom fakultetu u

Zagrebu, odsjek razredne nastave, a potom je

završila i dodiplomski studij s matematikom kao

pojačanim predmetom. Prije dvije godine stekla

je zvanje magistra iz polja odgojnih znanosti.

Dvadeset godina radila je kao učiteljica razredne

nastave i napredovala u struci kao učitelj mentor,

a posljednje dvije godine predavala je matema -

tiku višim razredima u Osnovnoj školi Žitnjak.

Suautor je matematičkog udžbenika za niže

razrede Moj sretni broj . Godinama je surađivala

s Učiteljskim fakultetom kao mentor studentima.

U svom nastavničkom radu osobitu je pozornost

posvećivala njegovanju folklorne tradicije te je

kao voditelj folklorne družine poučavala učenike

o hrvatskim narodnim običajima, pjesmama i

Možete li usporediti staru i novu školu?

Škola u kojoj sam donedavno radila je novouređena, stara je tek desetak godina, dok je ovo stara zgrada,

koja je dosta trošna i koju treba obnoviti. Što se tiče učenika, u onoj su školi učenici mnogo živahniji.

Ovdje je puno mirnije, vlada jedna mirna, obiteljska atmosfera. Tek sam nekoliko mjeseci ovdje, ali

dovoljno da istinski prigrlim učenike nove škole kao što sam nekada učenike svojeg razreda, samo sada

imam jedan veliki razred od petstotinjak djece. Dok sam obavljala posao učiteljice, odlično sam

surađivala sa svojim učenicima i njihovim roditeljima. Nadam se da ću kao ravnateljica ove škole

razviti jednako dobru suradnju.

Po struci ste učiteljica – kako ste se odlučili za taj poziv?

Još kao desetogodišnja djevojčica odlučila sam postati učiteljica, i nikad od toga nisam odustala. Posao

učitelja je vrlo zahtjevan i težak posao, pogotovo u današnje vrijeme kada su se izgubile mnoge

vrijednosti, poštovanje prema učiteljskoj profesiji, a da i ne spominjem društveni status današnjih

prosvjetnih djelatnika. No, nikad nisam požalila što sam postala učiteljica jer bih teško na bilo kojem

drugom poslu doživjela svu onu radost koju su mi pružili moji učenici.

Kako ste se odlučili za to da se kandidirate za ravnateljicu?

Prije godinu dana sam magistrirala, upravo na modulu upravljanje i rukovođenje osnovnom školom.

Priželjkivala sam postati ravnateljicom i magisterij mi je zapravo otvorio mogućnost da to jednom

možda i postanem. Kada je ovdje objavljen natječaj za mjesto ravnatelja, vidjela sam priliku i javila

se. Sada mi je doista drago zbog toga jer sam veoma zadovoljna novim poslom i divnim suradnicima.

Ovo je škola velikih mogućnosti, imamo dobre učitelje i učenike koji uz malo dobre volje i zalaganja

mogu postići mnogo.

Je li Vam se život promijenio otkad ste ravnateljica?

Život mi se jako promijenio. Imala sam puno više vremena za svoju obitelj, obavljanje kućanskih

poslova i za stvari koje su me zanimale. Normalno radno vrijeme je osam sati, a ja u školi često

provedem i deset sati. Normalno je da privatni, obiteljski život zbog toga trpi i stoga sam zahvalna

svojem suprugu i sinovima koji imaju neizmjerno puno razumijevanja.

Kakve planove imate za našu školu?

Ponajprije, htjela bih obnoviti školu, obojiti je, promijeniti parkete, modernizirati nastavu… Sljedeći

korak bio bi potaknuti učenike da se uključe u rad škole na sasvim drugačiji način, da daju inicijativu,

ali da sudjeluju i roditelji – željela bih da budemo zajednica koja zajedno obavlja poslove odgoja i

obrazovanja. Čula sam da je ova škola bila na jako dobrom glasu, kao škola iz koje su učenici poslije

mogli bez problema pratiti programe i najzahtjevnijih srednjih škola i gimnazija, dobivali su temelje s

kojima su se s lakoćom mogli uhvatiti u koštac s izazovima daljnjega školovanja. Nadam se da ćemo

u budućnosti biti još bolji. Poticat ću učitelje da još više i kvalitetnije rade s učenicima, ali i da učenici

jedni druge potiču, da se angažiraju, da pomažu onima kojima slabije ide – na taj će način i oni bolji

profitirati jer će pomažući drugima i sami ponavljati. Ujedno treba razvijati i kulturnu djelatnost škole

te provoditi razne humanitarne akcije. Veseli me da se sve više roditelja naših učenika raspituje kako

mi mogu pomoći. Prvi rezultati vidljivi su već ove školske godine kroz brojne uspjehe naših učenika

na županijskim natjecanjima znanja.

I za kraj, imate li hobi?

Imam, peglanje, čišćenje i kuhanje… ha, ha, ha. Moj hobi je bio studiranje i dograđivanje znanja koje

sam stekla školovanjem na Učiteljskom fakultetu. Studentski život je lijep, a ja sam tri puta bila

studentica, jer sam naknadno završila dodiplomski studij s matematikom kao pojačanim predmetom, a

potom i poslijediplomski studij tako da sam pola života provela školujući se. Uz to sam pisala i

udžbenike, a provodila sam i neka istraživanja vezana uz obrazovanje. Stoga mogu reći da su mi hobi

razne aktivnosti vezane uz školu i posao koji obavljam.

Veronika Rukavec i Stela Božiček, 8. b