Braca Grim Bajke

  • View
    185

  • Download
    34

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Bajke

Text of Braca Grim Bajke

  • Jakob i Vilhelm Grim

    BAJKE

    Izabrao i preveo Rajko urica SNJEGULJICA I SEDAM PATULJAKA Bilo je to jednom davno usred zime. Sa neba su pahuljice leprale kao

    paperje. Jedna kraljica je sa erefom (drveni ram na koji se prilikom vezenja zatee platno) od crne ebanovine (ebanovina, abonos tamno, tvrdo, teko drvo iz junih krajeva) vezla kraj otvorenog prozora. Pa kako je vezui pogledala u daljinu, ubode se iglom u prst i u snijeg padoe tri kapi krvi. Poto je crvenilo tako lijepo izgledalo u bijelome snijegu, ona pomisli: "Kad bih imala dijete, bijelo kao snijeg, rumeno kao krv i crne kose kao ebanovina." Ni godina nije prola ona rodi kerkicu koja je bila bijela poput snijega, kao krv rumena i kose tamne boje ebanovine, pa je zato i nazvae Snjeguljicom. A kad se dijete rodi, umrije kraljica.

    Nedugo poslije njene smrti kralj se oeni drugom enom. Bila je lijepa, ali ohola i nadmena i nije mogla podnijeti da je neko ljepotom nadmai. Imala je arobno ogledalo, pa kad bi stala pred njega i ogledala se, govorila bi:

    Ogledalce, ogledalce, kai mi, ko je najljepi na svijetu? A ogledalo bi odgovaralo:

    Vi ste, kraljice, najljepi!Znala je da ogledalo govori istinu i bila je zadovoljna.A Snjeguljica je rasla i bivala sve ljepa. Kad je napunila sedam godina bila

    je lijepa poput vedrog dana, ljepa ak i od kraljice. Kad kraljica tada ponovo upita ogledalo:

    Ogledalce, ogledalce, kai mi, ko je najljepi na svijetu?Ono joj odgovori: Vi ste lijepi, kraljice, ali Snjeguljica je ljepa!Kraljica se uplai i pozeleni od zavisti. Otada kad god bi ugledala

    Snjeguljicu, srce bi joj zastalo od bijesa, toliko je zamrzila djevojicu. Zavist i oholost rasle su u njenom srcu kao korov, tako da se nije mogla smiriti ni danju ni nou. Stoga pozva jednog lovca i naredi mu:

    Odvedi djevojicu u umu, neu vie da je vidim. Ubij je, a meni, kao dokaz, donesi njeno srce.

    Lovac odvede Snjeguljicu u umu, ali kad izvue lovaki no da joj probode neduno srce, ona zaplaka i ree:

  • Ah, dragi love, potedi mi ivot, otii u u divlju umu i nikad se neu kui vratiti!

    Saali se lovac na prelijepu djevojicu i ree: Hajde, bjei, jadno dijete."Ionako e te pojesti divlje zvijeri", pomisli on, pa poto je nije ubio, osjeti

    kako mu ogroman kamen pade sa srca. U taj as pojavi se jedan mladi vepar, on ga ubi, izvadi njegovo srce i odnese kao dokaz kraljici. To srce kuhar je morao posoliti i skuhati da ga zla kraljica pojede mislei da je Snjeguljiino.

    Jadno malo dijete ostalo je sasvim samo u velikoj umi i bilo ga je strah od svakog uma lia, svakog stabla, i nije znalo kako da se spasi. Poe trati po grubom kamenju i trnju. Divlje ivotinje su skakale oko nje, ali je nisu napadale. Trala je koliko su je noge nosile sve do sumraka, a tada ugleda neku malu kuicu, obradova se i ue da se odmori. U toj kuici je sve bilo maleno, ali tako lijepo i isto da se ne da opisati. Bio je tu stoli prekriven bijelim stolnjakom, a na njemu sedam tanjiria, kraj svakog tanjiria kaiica, mali noi, viljukica i mali vr. Pokraj zida bilo je poredano sedam krevetia, pokrivenih bijelim arafima.

    Snjeguljica je bila gladna i edna i zato iz svakog tanjiria pojede malo povra i hljeba i iz svakog vra popi kapljicu vina. Nije htjela da sve uzme od jednoga. Bila je strano umorna i htjede da legne u jedan od krevetia, ali joj ni jedan nije odgovarao: jedan bijae predug, drugi prekratak, dok joj najzad sedmi ne bi sasvim dobar, pa ona osta u njemu i zaspa.

    Kad pade no, dooe gospodari kuice sedam patuljaka koji su u gori traili zlato. Upalie svojih sedam svjetiljki i kad osvijetlie kuu, primijetie da je neko tu bio, jer nije bilo sve onako kako su ostavili.

    Prvi ree: Koje sjedio na mojoj stolici?Drugi ree: Ko je jeo iz mog tanjiria?Trei ree: Ko je tipkao moj hljeb?etvrti: Ko je kraduckao moje povre?Peti: Ko je bockao mojom viljukom?esti: Ko je rezao mojim noiem?Sedmi: Ko je pio iz mog vra?Tad se osvrnu prvi i primijeti udubljenje na svom krevetu pa ree: Ko je leao u mom krevetiu? Ostali dotrae i povikae: I u mom je neko leao!A sedmi, kad zaviri u svoj kreveti, ugleda Snjeguljicu kako spava. On

    rukom pozva ostale. Iznenaeni, dotrae i sa svojih sedam svjetiljki obasjae Snjeguljicu.

    O, moj boe, moj boe! aputali su, kako je to dijete lijepo! i tako su se radovali da je nisu htjeli probuditi, ve je ostavie da spava. A sedmi patuljak je spavao po jedan sat kod svakog svog druga, i tako proe no.

  • Kad osvanu jutro, Snjeguljica se probudi, pa kad ugleda sedam patuljaka, uplai se. Ali oni su prema njoj bili prijazni i upitae je:

    Kako se zove? Zovem se Snjeguljica! odgovori ona. A kako si dospjela u nau kuicu?Ona im ispria kako je njena maeha naredila da je ubiju, kako joj je onaj

    lovac poklonio ivot i kako je poslije cijeli dan bjeala dok nije nala njihovu kuicu. Patuljci joj rekoe:

    Ako hoe da vodi nae domainstvo: da kuha, sprema krevete, pere, ije i plete, i sve dri isto i uredno, onda moe ostati kod nas i nita ti nee nedostajati.

    Hou od srca ree Snjeguljica.I ostade kod njih. Kuu im je drala uredno. Patuljci su ujutro odlazili u

    planinu i traili zlato i navee se vraali kui. Tada im je jelo moralo biti gotovo. Kako je preko dana djevojica bila sama, dobri patuljci su je opominjali govorei:

    uvaj se maehe, ona e kad-tad saznati da si ti ovdje. U kuu ne putaj nikoga.

    Poto je vjerovala da je pojela Snjeguljiino srce, kraljica miljae da je opet ona najljepa, pa stade pred ogledalo i upita:

    Ogledalce, ogledalce, kai meni, ko je najljepi na svijetu? Ogledalo odgovori: Ovdje ste, kraljice, najljepi vi, ali je Snjeguljica, tamo preko sedam

    planina, kod sedam patuljaka, mnogo ljepa.Tada kraljica pretrnu. Znala je da joj ogledalo ne lae, nego da ju je lovac

    prevario i da je Snjeguljica jo iva. Nanovo poe razmiljati kako da je uniti. Zavist joj nije dala mira sve dok opet ne bude najljepa. Napokon je smislila da oboji lice i da se obue kao stara torbarka da je niko ne moe prepoznati. Tako preruena poe preko sedam planina do sedam patuljaka, a kad poslije duga hodanja stie, pokuca na vrata i viknu:

    Dobra roba, lijepa roba, jeftino! Snjeguljica proviri kroz prozor i ree: Dobar dan, draga eno, ta to prodajete? Dobru robu, lijepu robu, odgovori ova pojaseve u svim bojama i

    izvue jedan ispleten od arene svile. Ovu estitu enu mogu pustiti unutra pomisli Snjeguljica, otkljua vrata

    i kupi lijepi pojas. Dijete, ree stara kako ti to izgleda! Hodi da ti ga ja lijepo zaveem.Snjeguljica nije nita sumnjala, stade pred nju i pusti da joj zavee novi

    pojas. Ali stara je opasa tako brzo i tako je vrsto stegnu da Snjeguljica izgubi dah i pade kao mrtva.

    Sad vie nee biti najljepa ree i pouri napolje.

  • Kad sedam umornih patuljaka stie na veeru, silno se uplaie videi da njihova draga Snjeguljica lei na podu kao mrtva. Brzo prerezae pojas i ona polako poe da die i oivi. Kad su uli ta se dogodilo, rekoe joj:

    Stara torbarka nije niko drugi nego zla kraljica. uvaj se i ne putaj nikoga u kuu ako mi nismo kraj tebe.

    A kad je zla ena stigla kui, stala pred ogledalo i upitala: Ogledalce, ogledalce, kai meni, ko je najljepi u itavoj zemlji? Ono joj odgovori kao i ranije: Ovdje ste najljepi vi, kraljice, ali Snjeguljica, preko sedam gora, kod

    sedam patuljaka, hiljadu je puta ljepa.Kad ovo u kraljica, od muke joj se smuti u glavi, jer je tako saznala da je

    Snjeguljica opet ostala iva. Sad moram smisliti neto, to te mora unititi proapta ona i vjetiijim

    umijeem, u koje se razumjela, naini otrovni ealj. Ponovo se prerui, ali ovaj put u neku staricu i tako poe preko sedam planina do sedam patuljaka, pokuca na vrata i viknu:

    Nosim dobre robe, jeftino! Snjeguljica proviri i ree joj: Idite vi svojim putem, ja ne smijem nikom otvarati. Pa valjda smije pogledati, ree stara, izvadi otrovni ealj i die ga

    uvis. Snjeguljici se ealj tako dopade, prevari se i otvori vrata, pa kad se oko kupovine pogodie, stara ree:

    A sad da te lijepo poeljam.Jadna Snjeguljica nije nita slutila i pusti da je stara elja, ali samo to joj

    eljem dotae kosu, otrov poe djelovati, djevojica se onesvijesti i pade. Sad si gotova, ti, lijepi izrode ree zla ena i ode. Sreom pa se to

    dogodilo pred vee i patuljci se vratie kui.Kad ugledae Snjeguljicu kako lei na zemlji, odmah posumnjae na njenu

    maehu, u urbi poee pregledati sve po kuici i u njenoj kosi naoe otrovni ealj. Tek to joj ga izvukoe iz kose ona se osvijesti i ispria im ta se desilo. Tad je oni opet opomenue da se uva i da nikom ne otvara vrata.

    A kraljica kod kue opet stade pred ogledalo i ree: Ogledalce, ogledalce, kai meni, ko je najljepi na svijetu? Ono joj odgovori kao proli put: Ovdje ste, kraljice, najljepi vi, ali Snjeguljica, preko sedam planina, kod

    sedam patuljaka, hiljadu je puta ljepa!Kad kraljica u da ogledalo tako govori, zadrhta od bijesa i viknu: Snjeguljica mora umrijeti, pa kad bi me to ivota stajalo!Ode potom u jednu skrivenu sobu, u koju niko osim nje nije smio ui, i tu

    naini jednu otrovnu jabuku. Izvana je bila tako lijepa, bijela pa rumena, da bi je poelio svako ko bi je vidio, ali ko bi samo komadi pojeo, morao bi umrijeti. Kad je jabuka bila gotova, kraljica oboji lice i preobue se u seljanku pa krenu

  • preko sedam gora do sedam patuljaka. Kad pokuca na vrata, Snjeguljica izviri na prozor i ree:

    Ne smijem pustiti unutra, sedam patuljaka su mi zabranili. Meni je pravo odgovori seljanka. Mislila sam da prodam ove jabuke.

    Ali kad je tako... Evo, kad si tako lijepa, jednu u ti pokloniti. Ne, ree Snjeguljica ne smijem nita primiti. Boji li se da u te otrovati? upita ena. Evo, gledaj, razrezau je

    popola; crveni dio tebi, bijeli meni. Jab