18
Celijske membrane Aleksandra Pejcic Tamara Pelanovic Katarina Petrovic Nenad Pavlovic Aleksandar Pantelic

Celijske Membrane - Aleksandra

Embed Size (px)

Citation preview

Celijske membrane

Aleksandra PejcicTamara PelanovicKatarina Petrovic

Nenad PavlovicAleksandar Pantelic

Biohemijski sastav I organizacija plazma membrane

Celijska membran odvaja unutrasnjost celije od vancelijskog prostora,dok membrane organela razdvajaju sadrzaj organela od citosola.

Izgradjena je od kontinuiranog lipidnog dvosloja koji cine fosfolipidi I holesterol I u koji su ugradjeni proteini.

Proteini I lipidi su u membradi mozaicno rasporedjeni I mogu se pomerati bocno u ravni membrane.

Jedna od osnovnih uloga membrana je obezbedjivanje stalnosti unutrasnjeg sadrzaja celije,ogranicavanjem slobodnog I neselektivnog kretanja molekula I jona.

Membrana omogucava ulazak malih polarnih molekula potrebnih celiji(glukoza),kao I izlazak supstanci cije bi nagomlavanje poremetilo celijsku homeostazu.

Najzastupljeniji fosfolipidi u membrani su:

FosfadidilholinFosfatidiletanolaminFosfatidilserini koji spadaju u

glicerofosfolipideSfingomijelini koji je sfingofosfolipid

Holesterol je umetnut izmedju fosfolipida I ima znacaja u odrzavanju fluidnosti membrane.

Fosfatidilinozitol –učestvuje u prenosu signala ,jer po aktivaciji fosfolipaze C-beta, iz fosfatidil inozitola se oslobadjaju sekundarni glasnici – diacilglicerol i inozitol triofosfat

Lipidi su u memebranama rasporedjeni asimetrično:Fosfatidilholin i sfingomojelin u spoljašnjem slojuFosfatidilserin i fosfatidiletanolamin u unutrašnjem sloju

Proteini membane

Odgovorni su za njene razlicite I specificne uloge…

Mogu biti transporteri I receptori… Integralni Periferni

INTERAKCIJE MEMBRANSKIH PROTEINA SA LIPIDINIM DVOSLOJEM

Protein usidren u membranu preko veze sa masnom kiselinom

Amidna veza između NH2 grupe amino kiseline i COOH grupe masne kiseline

Lipidni dvosloj

CITOPLAZMA

PERIFERNI

Neki su vezani za integralne proteine

Neki preko fosfatidilinozitola koji ima ulogu sidra

Njihov položaj u membrani nije slučajan.

INTEGRALNI MEMBRANSKI PROTEINIHelikoidne transmembranske sekvence

Imaju specifične domene, za vezivanje liganda, katalitičku aktivnost, vezivanje ugljenih hidrata ili lipida.

Mnogima je neophodno prisustvo membranskog lipida da bi ispoljili svoju aktivnost (npr jonske pumpe-prisustvo holesterola)

Ugljeni hidrati

Van ćelije

Unutar ćelije

Glikoforin

Tipovi transporta kroz membranu

Pasivni transport: Difuzija kroz lipidni dvosloj ili kroz

pore u membrani (prosta) Olaksana difuzija I Osmoza

Aktivnim transportom: Specificni kanali Primarni I sekundarni aktivni

transport

Endocitoza I egzocitoza

Makromolekuli kao što su proteini, polisaharidi, polinukleotidi ili čak čitave ćelije (npr. bakterije) ne mogu prolaziti kroz membranu ni jednim od poznatih tipova transporta. Unošenje i izlučivanje velikuh molekula obavlja se aktivnim učešćem membrane pri čemu ona obrazuje vezikule, a procesi se nazivaju

endocitoza i egzocitoza.

Proces unošenja makromolekula i rastvora naziva se endocitoza, dok se izbacivanje specifičnih proizvoda ćelije ili nekih drugih materija u vanćelijsku sredinu naziva egzocitoza.

Endocitoza

Pri endocitozi dolazi prvo do udubljenja na membrani, u

koje ulazi materija koja treba da se unese u ćeliju. Udubljenje se sve više spušta u unutrašnjost ćelije, a zatim se ivice membrane spoje i oko unete materije se obrazuje vezikula.

Endocitoza obuhvata dva procesa: fagocitozu - unošenje krupnih čestica (grč.phagein = jesti) i pinocitozu - unošenje rastvorenih materija (grč. pino = piti).

Dok skoro sve vrste ćelija neprekidno unose tečnosti i rastvorene molekule pinocitozom, fagocitozu mogu da vrše samo posebne ćelije – fagocite (npr. leukociti vrše fagocitozu bakterija).

Nastajanje klatrinskih vezikula Ligand Receptor Adaptorni protein Klatrin Vezikula je formirana…

Da bi se odvojila od membrane, neophodna je energija! Dobija se hidrolizom GTP-a! Proces odvajanja omogućava monomerni G-protein dinamin.

Egzocitoza

Procesom egzocitoze u vanćelijsku sredinu dospevaju materije koje ćelija treba da odstrani (suprotno endocitozi). Takvi su hormoni i enzimi čija se funkcija ispoljava izvan ćelije koja ih je sintetisala, kao što npr. ćelije pankreasa izlučuju insulin. Oko materije, koja treba da se izbaci iz ćelije, se obrazuje vezikula. Vezikula se kreće ka površini ćelije, njena membrana se ujedinjuje sa ćelijskom membranom, a sadržaj vezikule biva izbačen.

Smatra se da su u mnogim vrstama ćelija endocitoza i egzocitoza međusobno povezani procesi i da na taj način ugrađivanje membrane vezikule ne dovodi do povećanja površine ćelijske membrane.

Vezikule predstavljaju transportni sistem i u samoj ćeliji tako što se prenose između različitih organela.