Dijete i Igra

8/11/2019 Dijete i Igra

1/12

dijete

iigr

aPrvi dio


2/12

12 Dijete i igra


3/12

1. Igra

1.1. Uvodno o igri

Igra se javlja relativno kasno u evoluciji, a uestalija je, dugotrajnija i slo enijau razvijenijih vrsta. Iako zoopsiholozi i etnolozi ne odreuju mjesto na ljestvicievolucije na kojem se igra javlja, primjeuju da se javlja u nespecijaliziranih vrsta(Lorenc, 1976), tj. u onih vrsta ija mladunad ne nasljeuju gotove obrasce po-naanja.

Pojava igre povezana je, dakle, s odreenim tendencijama koje postoje u evo-luciji vrsta, a prvenstveno s tendencijom smanjenja bioloke odreenosti i ogra-nienosti organizma, koju prati pojava uenja u sve du em djetinjstvu, u kojem seizgrauju oni oblici ponaanja koji su potrebni za opstanak.

Lorenc naglaava da su nespecijalizirane vrste, za razliku od specijaliziranih(koje se raaju s gotovim repertoarom ponaanja) sposobne razviti neusporedivoraznovrsnije obrasce ponaanja. Pritom postoji nu nost isprobavanja razliitihobrazaca ponaanja da bi se razvili oni koji su najefikasniji i najpogodniji. No,takvo isprobavanje mo e biti rizik za opstanak vrste (Reynolds, 1976.). Niz autoraistie da je primarna funkcija igre upravo u smanjivanju ovog rizika. Mladunad uigri, u periodu produ enog djetinjstva, izdvaja obrasce ponaanja iz realnog kon-teksta, te ih prakticira, varira i usavrava odvojeno od moguih posljedica u real-nom kontekstu. (Reynolds, 1976; Bruner, 1976; Bateson, 1955; Fagen, 1976.)

Usporedna istra ivanja strukture i raznolikosti funkcionalne (manipulativne)

igre kod viih i ni i majmuna pokazuju izvjesne razlike (Bruner, 1976.). Kod pa-vijana (babuna) igra je ograniena uglavnom na variranje onih oblika ponaanjakoji su tipini za vrstu, dok je kod impanze daleko raznovrsnija, uz pojavu ispro-

bavanja nauenih ponaanja u razliitim kontekstima. U kojoj mjeri se mo e po-vui paralela izmeu funkcionalne igre u ivotinja i funkcionalne ili praktine igre(Piaget) djece, koja se javlja ve u prvim mjesecima ivota? Ovo pitanje dotaknutemo neto kasnije. Namjera nam je zadr ati se najprije na problemu odreenjaigre.

Pojam igre odnosi se na velik broj aktivnosti. U kakvom je odnosu igra bebeprema ahu ili hokeju? to je zajedniki nazivnik svih igara? S. Millar ka e da jeigra opi pojam za velik broj aktivnosti, te da je termin igra dugo bio lingvistiki


4/12

ko za otpatke za ponaanja koja izgledaju dobrovoljno, ali se ne vidi da imajujasnu bioloku ili socijalnu upotrebu. (S. Millar, 1972., str. 11.)

Bruner (1976.) smatra da se fenomen igre ne mo e potpuno i nepogreivoobuhvatiti jednom operacionalnom definicijom. Igra i igrovni elementi kulturenisu predmet prouavanja samo psihologije, prouava ih i antropologija, etnolo-gija, sociologija, pedagogija itd. Veina autora koji se bave igrom, a pripadajurazliitim pravcima, zadovoljava se time to pokuava odrediti i sistematiziratisvojstva za razlikovanje igre od ostalih vidova aktivnosti, dajui tako vie ilimanje sustavno opisno odreenje igre.

Z. Mateji ka e: Polazei od toga da je igra otvorena, vanjska (praktina) ak-tivnost djeteta, istiemo sljedee njezine karakteristike:

1. Igra je simulativno ponaanje sa sljedeim odlikama: divergentnost (organizacija ponaanja na nov i neobian nain);

nekompletnost (ne obuhvaa dostizanje specifinog cilja, sa eto i skraenoponaanje);

neadekvatnost (ponaanja nesuglasno datoj situaciji);

2. Igra je autotelina aktivnost, iz ega slijedi:

da posjeduje vlastite izvore motivacije;

da je proces igre va niji od ishoda akcije;

dominacija sredstava nad ciljevima;

odsutnost neposrednih pragmatinih uinaka;

3. Igra ispunjava privatne funkcije igraa, tj.:

oslobaa od napetosti, rjeava konflikt;

regulira fiziki, spoznajni i socijalno-emocionalni razvoj;

4. Igra se izvodi u stanju optimalnog motivacijskog tonusa, iz ega slijedi:

igra se javlja u odsutnosti neodlo nih biolokih prisila i socijalnih prijetnji;

u stanju umjerene psihike tenzije.

(Z. Mateji, 1978., str. 82.)

Postoje li specifine strukturalne karakteristike na osnovi kojih mo emo zaneki sklop ponaanja rei da je igra? Skakanje na jednoj nozi mo e i ne mora bitiigra. Veina se autora sla e da la irani sport nije igra, kao ni izvoenje prizora igrekojim se zarauje za golu egzistenciju. Radi li se samo o promjeni stava?

Sklopovi dogaaja koje ocjenjujemo kao smijene imaju neke zajednike ob-jektivne specifinosti u svojoj strukturi; ipak neki sklop dogaaja smijean je teku odnosu prema recipijentu. Tako je, ini se, i s igrom. (Sudjelovala sam u jednojIgraonici za odrasle. Radila sam sve to i drugi, ali nisam imala osjeaj da se

14 Dijete i igra


5/12

igram. Bilo je to reproduciranje tra enog i oekivanog ponaanja. Neke su kolegetvrdile obratno.) Postojanje takvih iskustava rezultiralo je pokuajima fenome-nolokog razmatranja igre kao posebnog iskustva. Csickszentmihaly (1979.) ka e

da igru prati specifian zanos (flow) ...Zanos znai cjelovit out dok djelujemos potpunom usredotoenou. To je stanje u kojem akcija slijedi akciju premaodreenoj unutranjoj logici kojoj naizgled nije potreban udio svijesti; to stanjedo ivljavamo kao jedinstven tijek od jednog trenutka k drugome, kada potpunogospodarimo svojim pothvatima, i kada postoji neznatna razlika izmeu Ja i oko-line, izmeu poticaja i odgovora, ili izmeu prolosti, sadanjosti i budunosti(prema Turner 1989., str. 115.). No, Csickszentmihaly proiruje pojavu takvogzanosa s igre na podruje umjetnosti, te rada kod zaljubljenika u svoj posao.

Drugi autori pak tvrde da je bit igre u posebnom uzbuenju ili budnosti koji seraaju u igri, a svoje opise prevode na neuroloke pojmove, kao npr. Schulz

(1979.), koji odreuje igru kao modulaciju budnosti.

Promatrajui igru sa stajalita samog ponaanja, te usporeujui igru s razlii-tim oblicima instrumentalnog ponaanja, etolozi istiu kao bitno odreenje igresimulativno izvoenje akcije, koje karakterizira stvaranje novine u ponaanju, nekompletnost akcije i neadekvatnost ponaanja. Reynolds (1976.) ka e da je igrasustav iji je output privremeno izdvojen od normalnog inputa. To znai da je igranesumnjivo vezana za druge sustave ponaanja; iako proizvodi odreene poslje-dice akcije, te posljedice ne predstavljaju prirodne posljedice akcije sustava odkojega je ta akcija posuena. No,simulativno ponaanja zahtijeva i poruku ovo

jest igra. Bateson ukazuje na to da kod mnogih vrsta postoji signaliziranje da jeaktivnost koja slijedi specijalna, nekonvencionalna, da je igra.

Upuujui na tu karakteristiku igre Sutton-Smith i D. Kelly-Byrne ka u: Uvi-ajui da je vrlo provizorno to to emo rei, usuujemo se rei sljedee. Prvo,igra je uvijek referenini okvir (a framed event) i svatko tko raspravlja o njoj znada je to tako (Bateson, 1972.). Rije je o specifinoj komunikaciji (signala, po-ruka, pregovora, zahtjeva) pomou kojih se igra ostvaruje, i to kako kod ivotinjetako i kod ovjeka. Jedan od razloga to mi prije posti emo suglasnost o tome da liigra postoji ili ne, ne na osnovi promatranja, nego na osnovi definiranih konota-cija, jest taj to je sustav signalizacije meu ljudima prilino neuhvatljiv, u njemuigraju ulogu proksemika, kinezika i paralingvistika sredstva. To je savreno

jasno u veini teorija komunikacije, ali malo tko od istra ivaa igre to prihvaa.

Kao dopuna njezinu refereninom karakteru (to va i za sve domene komunika-cije) u igri se prvenstveno zadr avaju metakomunikacijske funkcije. To je, iz-gleda, ono glavno to igra ima na umu dok se igra, inae aktivnost se rui, prera-sta u anksioznost ili nasilje, to je zaista est sluaj. Do samog kraja igra zahtijevaizlaganje nekih znakova koji odr avaju distinkciju izmeu ove i drugih domena.Postoje razliite vrste znakova. Neki su vezani za akciju, za objekte, za fizikeuvjete, za vokalizaciju, za linost, za stavove. (podcrtavanje nae)

Neovisno o tome kojem teorijskom pravcu pripadaju, svi se autori sla u u jed-nom: igra je aktivnost prete no vezana za djetinjstvo. Raanje u nezreloj formi,

produ eno i zatieno djetinjstvo daju prednost u prilagoavanju promjenjivoj

Igra 15


6/12

sredini i prilagoavanju na du i rok. Prednost, dakle imajuoni oblici ontogeneze ukojima budui razvoj nije strogo nasljedno programiran, jer stvaraju vie mo-gunosti za prilagoavanje promijenjenim uvjetima.

Kako se penjemo na ljestvici filogenetskog razvoja, igra je sve slo enija, a dje-tinjstvo du e traje. Promatrajui igru i djetinjstvo povijesno (Elkonin, 1975.)uoava se injenica da u nerazvijenim drutvenim zajednicama, za razliku od raz-vijenih, djetinjstvo krae traje a igra je nerazvijenija.

Kada ka em da je igraprete novezana za djetinjstvo, tada mislim da ona nijesamo mogunost djeteta nego i ovjeka. Kao multifunkcionalna aktivnost ona uodrasloj dobi gubi neke funkcije, a druge bivaju naglaene. Eugen Fink (1984.)

piui o igri odraslih, ka e: Sigurno je da se dijete igra otvorenije, nepatvorenije imanje maskirano nego odrasli, ali igra nije samo mogunost djeteta nego i ovjeka

... uvijek bivamo protjerani iz svake sadanjosti, vueni naprijed silom unutra-njeg nacrta ivota ... rtvujemo svaku dobru sadanjost nekoj boljoj budunosti

... (podcrtavanje nae). Igra nema ciljeve kojima slu i, ona svoje ciljeve i svoj smi-sao ima u samoj sebi. Igra nije radi nekog budueg bla enstva, ona je u sebi vesrea (str. 297, 298). Nae daljnje zanimanje usmjereno je na igru djece, pa emoigru ivotinja i igru odraslog ovjeka ostaviti po strani.

Povlaei crtu izmeu igre ivotinja i humane igre ini nam se va nim nagla-siti: Dijete je primarno socijalno bie, ono se od roenja razvija i raste na sloje-vima kulture. Okru eno je predmetima koji su oblikovani kulturom, znakovnimsustavom koji je rezultat kulturno-povijesnog razvoja, specifinom ljudskom in-terakcijom itd. Sve to odreuje i njegovu igru.

Postoji velika igrovna raznolikost u djetinjstvu, mnogostranost i slo enostigre, meuodnos i preklapanja, to umanjuje vrijednost svake klasifikacije. Cje-lokupna igrovna raznolikost djetinjstva najee se u literaturi razvrstava u trikategorije.

funkcionalna igra

simbolika igra

igre s pravilima

Funkcionalna igraodreuje se obino kao igra novim funkcijama koje u dje-

teta sazrijevaju - motorikim, osjetnim, perceptivnim. S jedne strane dijete ispi-tuje svoje funkcije, a s druge osobitosti objekata. (Ovdje neemo ulaziti u razmat-ranje razliitih tumaenja dihotomije igre i eksploracije.) Iako postoje neke sli-nosti izmeu funkcionalne igre u ranom djetinjstvu (naroito u prvoj godini ivo-ta) i igre mladunadi primata1, moramo znati da je funkcionalna igra djetetaodreena ranom socijalnom interakcijom, barem onoliko koliko i senzomotorikainteligencija.2

16 Dijete i igra

1 Nitko ne spori o tome da se u ivotinjskom svijetu ne javlja vrsta igre koja bi nalikovala na simbo-liku igru.

2 Postignua na skali senzomotorike inteligencije koreliraju s karakterom interakcije u senzomo-torikom podruju. Razliiti oblici interakcije dijete-odrasli povezani su s razliitim efektima (N.Ignjatov-Savi, 1989.).


7/12

Funkcionalna igra. Dijete ispituje osobitosti objekta.

Promatrajui jednogodinjake u igri s majkom G. Fein (1979.) je ustanovila dapostoji razlika u nainu njihova igranja. Majke koje se vie elaborativno igraju,unose vie varijacija u igri s djecom. One modificiraju ili djeju aktivnost ili ob-

jekt, pa ako dijete udara licom, one udaraju tapom ili loptom, na primjer. Dakle,mijenjaju jednu komponentu aktivnosti. Majke koje se manje elaborativno igrajutono ponavljaju onoto dijete ini ili mijenjaju obje komponente aktivnosti, pa setako igraju nezavisno, paralelno u odnosu na dijete.

Nasuprot ovakvim miljenjima stoji tvrdnja Piageta da funkcionalna igra, kao isenzomotorika inteligencija, nastaje u dodiru djeteta s fizikom okolinom.

Kada je rije o razmatranju odnosa izmeu funkcionalne igre i socijalne in-terakcije mo emo (kod autora koji uva avaju socijalnu interakciju), uvjetno re-eno, razlikovati slabu i jaku tezu. Prema prvoj, socijalna interakcija utjee na

pojavu i razvoj funkcionalne igre, a prema drugoj igra je u svojim poecima soci-

jalni, a ne solitarni in (M. Lewis). Stoga tvrdim, igra se najprije odrasli kojivodi brigu o bebi, a ne beba. Nudim hipotezu da je igra posljedica socijalnog inaizmeu odraslog (koji je s djetetom) i djeteta. (M. Lewis, 1979., str. 24)

Simboliku igru3 veina razvojnih psihologa promatra kao razvojni fenomen,

i to ili u kontekstu opeg psihikog razvoja ili u kontekstu posebnih segmenatapsihikog razvoja djeteta.

Igra 17

3 U literaturi za istu pojavu nalazimo i termine: imaginativna igra, igra fikcije, igra uloga, imitativnaigra, igra pretvaranja, dramska igra itd. U djejoj supkulturi Slavonije naziva se kobojagi (tobo e).


8/12

Piaget ju promatra u sklopu kognitivnog razvoja, a dovodi je u vezu sa struktu-rom misaone aktivnosti. Ona je za njega predstavljala izraz forme neadekvatnogmiljenja. Bit igre je asimilacija ili primat asimilacije nad akomodacijom. (Pi-

aget, 1962, str. 87.) No, ini se da on pojam igre pomie izmeu dva pola naijim se krajevima nalaze akomodacija i asimilacija, jer na drugom mjestu ka e:Elementi imitacije i asimilacija u Ja tako su tijesno povezani i slijede jedni drugeda se ne mogu razluiti, te postaje izvjetaeno tra iti dominantnu notu za cjelinuigre.

Simbolika igra odgovara predoperacionalnom miljenju. Ona je za Piagetaoblik reprezentacije stvarnosti, jedna od manifestacija simbolike funkcije. Ve eli se njezino pojavljivanje, u Piagetovu sustavu, za socijalnu interakciju ili je za

pojavu simbolike igre dovoljna interakcija djeteta s fizikom okolinom? Odgo-vor na ovo pitanje treba potra iti u Piagetovu tumaenju nastanka i razvoja simbo-

like funkcije.

Piaget ne sumnja da je za formiranje socijalnih sustava znakova (kakvi su ver-balni znaci) nu na socijalna interkcija. No, razmatrajui genezu simbolike funk-cije, tj. formiranje simbola kod djece (Piaget, 1945), on govori o postojanju indi-vidualnih simbola i individualne reprezentacije. Tvrdi da se prestruktuiranjemsenzomotorikog sustava tijekom individualnog razvoja (za koji je dovoljna in-terakcija i unutranje usklaivanje s fizikom realnou), stvaraju individualnisimboli kao to su mentalne slike, sjeanje u vidu evokacije, simboliki objekti(objekti - zamjene koji oznaavaju neto drugo, kao u igri). Individualni simbolisu osnova za razvoj socijalnih simbola i za komunikaciju sa socijalnom okolinom.Iz ovoga je mogue izvesti zakljuak da se neki vidovi simbolike funkcije pa i

jednostavni oblici simbolike igre mogu razviti u socijalnoj izolaciji, te da se naj-prije javlja simbol, a onda komunikacija.

Ovaj bi problem bio rijeen empirijskim putem ako bi postojali jasni sluajevirazvoja djece koja bi ivjela u potpunoj socijalnoj izolaciji s osiguranim uvjetimaza normalan fiziki razvoj, bez senzorne izolacije i bez ometanja motorikih ak-tivnosti. No, jasnih sluajeva Homo-ferusa nema. Uvijek postoji sumnja da seradilo o mentalnoj zaostalosti. Izuzetak je, ini se, sluaj o kojem izvjetava Jar-mila Koluchova (1972.) Dva djeaka blizanca ivjela su od 18 mjeseci do sedmegodine u izolaciji, zatvoreni u maloj nezagrijanoj sobi u kojoj su od namjetaja bilisamo stol i stolica. Djeaci su spavali na podu, esto su na du e vrijeme zatvarani

u podrum i okrutno ka njavani. Susjedi nisu znali da postoje. Djecu su, dakle, ra-sla bez komunikacije s odraslima, uz afektivno liavanje. Kada su otkrivena, iz-vrena su psiholoka istra ivanja. Bili su na razini imbecila (Gessellova psihomo-torika skala). Ono to je interesantno za nae razmatranje jest da djeaci nisu mo-gli shvatiti znaenje i funkciju slika. (Naknadno su vje bani sa slikama iste ve-liine i boje kakvi su bili naslikani predmeti.) Simbolika se igra u izolaciji nijerazvila. Djeaci su jedino manipulirali kockama, prevrui ih po rukama. Uz spe-cijalnu njegu i brigu djeca su veoma brzo napredovala tako da su sa 11 godina naWechslerovu testu inteligencije postigli kvocijent koji odgovara prosjeku. (Opir-nije u A.M. Klark i A.D.B. Klark, 1987.) Ovaj moderan sluaj divlje djeceupuuje na zakljuak da, bez komunikacije, nema razvoja ni simbolike funkcije,ni simbolike igre.

18 Dijete i igra


9/12

Freud i sljedbenici vezuju simboliku igru za afektivno podruje. Freud polaziod ope pretpostavke da je svako ponaanje odreeno impulsima ega i ida, pa takoi igrovno ponaanje. Id zahtijeva ispunjenje elja bez odlaganja, a kako u stvar-

nosti vlada princip realnosti, a u igri princip zadovoljstva, dijete pribjegavaigri. Ponavljanje neugodnih dogaaja u igri objanjava postojanjem instinkta zavladanjem. Naime, ponavljajui neugodnu situaciju, dijete postaje gospodar tesituacije i aktivno ovladava anksioznou odnosno konfliktnim situacijama, todovodi do redukcije tenzije. Uz ove funkcije koje su odgovorne za ouvanje ega,Freud na nekim mjestima pripisuje igri i prokreativnu funkciju, a spominje kaomogui uzrok njezina javljanja aktiviranje organizma radi postizanja ugode.

Simboliku igru Vigotski, Elkonin, Leontjev, Zaporo ec i drugi ruski autorirazmatraju pod nazivom igra uloga. Nastanak igre uloga tijekom povijesnog raz-voja, smatraju oni, odreen je izmjenom mjesta djeteta u sustavu drutvenih od-nosa. Igra uloga je aktivnost u kojoj dijete, motivirano eljom - ivjeti drutveniivot s odraslim lanovima drutva; prvo, uzima ulogu odraslog; drugo, stvara

igrovnu situaciju putem prijenosa znaenja s jednog predmeta na drugi; tree,uvjetno prikazuje djelatnost odraslih, modelirajui motive, ciljeve i norme od-raslih (Elkonin, 1975, str. 18.).

Razvijeni oblik igre uloga karakterizira: prvo, sadr aj i si e, drugo, uloga i unjoj sadr ana pravila; tree, igrovna aktivnost koja nosi uvjetni, uopen i skraenkarakter; etvrto, igrovni predmeti koji uvjetno oznaavaju realne predmete; peto,razvijen sustav realnih odnosa meu igraima. Svi ti aspekti igrovne aktivnostirazvijaju se kao jedan sustav (Elkonin, 1975, str. 20.). Nadalje, ovi autori

Igra 19

Simbolika igra.Djeak ima ulogu lijenika, adjevojica ulogu majke koja jedonijela dijete na pregled.


10/12

naglaavaju da je igra povezana s fundamentalnim procesima razvoja linosti upredkolskoj dobi. U njoj se oblikuju osnovne socijalne potrebe, ona ima utjecajna razvoj kontrole ponaanja, u njoj se formira uvjetno-dinamika pozicija, u njoj

se prvi put razilazi smisao i optiko polje, itd.

Igre s pravilima dijete zatjee u ve gotovom obliku i ovladava njima kao ele-mentom kulture, ali sudjeluje i u stvaranju novih. Za igre s pravilima Piaget ka eda se rijetko javljaju u dobi od 4 do 7 godina, i da uglavnom pripadaju razdobljuod 7 do 11 godina, a zadr avaju se tijekom cijelog ivota. Igre s pravilima su igresa senzomotorikim kombinacijama (trke, pekulanje, loptanje itd.) ili intelektu-alnim kombinacijama (karte, ah itd.) u kojima se pojedinci natjeu (inae bi pra-vila bila beskorisna) i koje su regulirane ili kodeksom koji je preuzet od starijihgeneracija ili privremenim sporazumom. Igre s pravilima mogu biti rezultat i-nova odraslih koji su zastarjeli (magijsko-religijskih po porijeklu) ili senzomoto-

rikih, praktinih igara koje su postale kolektivne, ali koje su izgubile itav, ili diosvog imaginativnog sadr aja, tj. svoj simbolizam. (Piaget 1962, str. 144.)

U igrama s pravilima, kao i u funkcionalnim i simbolikim igrama, prema Pi-agetu, prevladava asimilacija, a asimilacija realnosti u skladu je sa strukturomdjejeg miljenja. No, u ovim igrama postoji ve izvjesna ravnote a izmeu asi-milacije i akomodacije drutvenom ivotu. U igrama s pravilima postoje pravila,kolektivna disciplina, kodeks asti i fair play, te one predstavljaju zadivljujuesocijalne institucije i pravi politiki materijal djetinjstva. Piaget dovodi igre s

pravilima u vezu s djejim moralnim razvojem.

J. Chateau razmatra igre s pravilima u relaciji sa samopotvrivanjem, samo-usavravanjem, drutvenim potvrivanjem (putem podinjavanja pravilima).

Ivi (1983.) igre s pravilima smatra jednim oblikom komunikacije (u djejojgrupi, te izmeu djece i odraslih), tipom socijalne prakse djece, mehanizmomreguliranja drutvenih odnosa u djejoj grupi. Djeje igre s pravilima, kao regula-cijski mehanizam socijalnih odnosa, ka e on, imaju dvije velike funkcije koje suvitalne za funkcioniranje svake kulture, a to su: socijalna integracija (pri-

bli avanje lanova grupe, podvrgavanje pravilima i socijalnim normama, kon-trola vlastitih elja i impulsa itd.) i, s druge strane, socijalna diferencijacija (po-veavanje rastojanja meu lanovima grupe, segregacija podgrupa, indvidualiza-cija itd.). Uva avajui Piagetovu ideju da igre s pravilima ontogenetski imaju po-rijeklo u ponavljanju i ritualizaciji akcija u funkcionalnim igrama, te misao Elko-nina da se dijete u simbolikoj igri (igri uloga) ponaa u skladu s tom ulogom(dakle pridr ava se odreenih pravila), ove igre mogle bi se klasificirati u dvije ve-like grupe: funkcionalne igre i igre s pravilima sa znaajnom semiotikom kom-

ponentom.

Prva kategorija igara osniva se na nekim postojanim shemama ponaanja, nauniverzalnosti obrazaca ponaanja razliitog porijekla. Univerzalnost obrazacamo e biti vezana, na primjer, uz motorike sheme ljudskog ponaanja (razne igreravnote e, skakanja, preskakanja itd.), uz senzorno-perceptivne sheme (igre vrto-glavice, igre prstima nogu i ruku itd.), uz afektivne sheme (igre smijenih lica, igre

20 Dijete i igra


11/12

ljubljenja, kontrole osjeanja itd.), uz univerzalne obrasce interakcije i komunika-

cije (igre skrivanja i pronala enja, igre opklade, zadirkivanja itd.), uz ope obras-ce govornog ponaanja (pitalice, igre dijaloga itd.).

Za drugu kategoriju igara karakteristino je postojanje eksplicitnog sustavapravila koji regulira ponaanje igraa. Iako postoje varijante igara i promjenepravila, pravila su nad-individualna, konvencionalna i obvezna za sve sudionike uigri. Pravila mogu biti vrlo jednostavna, ali i tako slo ena da tra e visok stupanjintelektualnog razvoja. Izmeu igara s pravilima i igara koje se temelje na univer-zalnim obrascima ponaanja postoje sve vrste prijelaza, te ponekad nije ni mogue

povui jasnu razliku.

Postoje mnogi sustavi klasifikacije djejih igara, a zasnivaju se na razliitim

kriterijima. Nekada se za kriterij podjele uzima rekvizit koji se koristi u igri, pa segovori o igrama kartama, igrama loptom itd; drugi put su to psihike funkcijeanga irane u igri, pa se govori o igrama percepcije, pamenja, motorike vjetineitd., nekada se kao kriterij uzima sadr aj igre, pa se govori o igrama tra enja,lovljenja itd.; nadalje, kao kriterij se koristi i socijalna funkcija igre, pa se govori oigrama socijalne diferencijacije i igrama socijalne integracije itd. (Kasnije emodetaljnije prikazati klasifikaciju I. Opie i P. Opie, te klasifikacijuSutton-Smitha.)

Roberts i suradnici (1959.) razvrstavaju igre s pravilima u tri kategorije: igrefizike vjetine, anse i strategije. Caillois (1979.) sve igre dijeli na etiri glavnekategorije: natjecanja, anse, simulacije i vrtoglavice (Agon, Alea, Mimicry, Il-inx).

Igra 21

Igra s pravilima: Bako, bako kolko ima sati?(Tri konjska naprijed, bio je odgovor djeaka, u ulozi bake.)


12/12

Funkcionalnu igru nalazimo i kod ivotinja i kod djece. Mogue je govoriti oneovisnosti ili ovisnosti (i stupnju ovisnosti) prvih funkcionalnih igara kod djece osocijalnoj interakciji. No, simbolika igra i igra s pravilima, koje se javljaju samo

kod djece, evidentno su socijalne pojave po svojoj prirodi, porijeklu i sadr aju(unato injenici da ispunjavaju mnoge privatne funkcije kao i jezik, uostalom). Isama simbolika funkcija tekovina je kulture i javlja se najprije u komunikaciji, atek kasnije poprima individualne funkcije.

Mi ovdje nemamo ni namjere ni prostora opisati sve teorije igre i upustiti se udokazivanje njihove ispravnosti ili neispravnosti. No, ini nam se va nim upozo-riti na jednu injenicu koja umanjuje naoko velik jaz izmeu razliitih teorija igre.Radi se o sljedeem:

Igra je nespecijalizirana, neizdiferencirana, vrlo slo ena, nejednoznana, mul-

tifunkcionalna aktivnost. Pripadnici razliitih teorijskih pravaca prouavaju estorazliite segmente igre i samo neke od njezinih funkcija, a onda na osnovi tih

prouavanja donose zakljuke o prirodi cjelokupnog fenomena. Tako psihoanali-tiari, na primjer, smatraju da je igra izraz sublimacije, katarze, abreagiranja,kompenzacije. Smatram da igra, izmeu ostalog, mo e biti i izraz sublimacije, ka-tarze, abreagiranja, kompenzacije, ali da je sekundarni simbolizam samo jedan oduzroka, u miljeu uzroka, koji odreuju pojavu igre.

Prema tome, ostaje dovoljno prostora i za prihvaanje drugih uzroka koji od-reuju pojavu nekih igara kao, na primjer: radost koju donosi uspjeno okuavanjei variranje sposobnosti u razvoju, ili javno prizivanje konkretnih situacija zbog

jo neizgraenih unutranjih instanci linosti itd.

Za razliku od psihoanalitiara, Piaget promatra igru u sklopu kognitivnog raz-voja i dovodi je u vezu sa strukturom misaonih aktivnosti. Kaomultifunkcionalna,nejednoznana, nespecijalizirana aktivnost igra je zaista povezana i s kognitivnimrazvojem. I u onim sluajevima kada je podloga sadr aja igre katarza, abreagi-ranje itd., mo emo osim sadr aja igre promatrati i nain struktuiranja, graenjareprezentacije koji je povezan s kognitivnim razvojem. Dakle, jedno drugo neiskljuuje.

Ponekad se segmenti nekih teorija ili utvrene injenice mogu objasniti na dru-

gaiji nain. Tako, na primjer, mislim da simbolika igra jest jedan od oblikareprezentacije stvarnosti u kojem se manifestira simbolika funkcija, te da se unjoj odra ava pripadajua struktura misaonih aktivnosti - i ovo dugujem Piagetu.

No, koritenje simbolikih sredstava vrlo udaljenih od stvarnosti ne smatram (zarazliku od Piageta) deformirajuom asimilacijom, izokretanjem stvarnosti,(ve korisnim pomakom u razvoju autonomizacije simbolikih sredstava. (Auto-matizacija se, izmeu ostalog, oituje u raskidanju tijesnih povezanosti izmeuznaka i oznaenog, dakle u udaljavanju semiotikog sredstva od realnosti na kojuse odnosi, a to je napredak u razvoju semiotike funkcije. (Werner, H. and KaplanB. 1963.) Mislim da je za cjelovito sagledavanje tako kompleksne aktivnosti kaoto je igra potrebno potra iti adekvatan, iri razvojno-psihologijski okvir.

22 Dijete i igra

Documents

Dijete i Igra