Diskursi [broj 2, 2011.]

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

1/236

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

2/236

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

3/236

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

4/236

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

5/236

asopis / / Journal

d i s k u r s idrutvo, religija, kultura /

, , /society, religion, culture

Godina I / Broj 2

TematMULTIKULTURALIZAM

I STRAH OD DRUGOG

CEIRPredstavnitvo Centra za empirijska istraivanja religije u

Bosni i Hercegovini

Sarajevo 2011

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

6/236

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

7/236

Sadraj

Mile Lasi: Od multikulturalizma" ka(post)sekularistikom (inter)kulturalizmu .......................................................... 11

Vesna Ivezi: Europska nova ksenofobija i mogunostiinterkulturalnog dijaloga ................................................................................... 31

Fahira Fejzi-engi:Danska blasfemija karikaturom ili kakouistinu razumjeti Drugoga.................................................................................. 49

Alma Jefti: Eutanazija (ne)tolerantnog uma: etiriogleda o nametnutom Drugom........................................................................... 59

Nenad Vertovek: Perspektive multikulturalnosti uglobalnim promjenama i otuenom drutvu....................................................... 71

Engin Obui:iek protiv barbarizma s humanim licem............................. 87

. : ....................................... 95

Bruno urko:Moe li se multikulturalizam uiti? ........................................... 103

Selvira Draganovi, Velid Draganovi: Psihosocijalni aspektiinstrumentalizacije straha u svrhu politike manipulacije .............................. 115

Zlatiborka Popov-Mominovi: Vera, politika, Drugi - jednaanaliza religijskog diskursa.............................................................................. 125

Nikola Kneevi: Poimanje odnosa Crkve, teologije i drutva unutar

politike teologije Stenlija Hauervasa i Dona Milbanka................................ 139

:................................................ 153

Milica Dimitrijevi, Sergej Beuk: Globalna kultura i religijskakriza u Evropi: Balkan kao potencijalni model?.............................................. 169

Davor Marko: Drugi" i drugaiji" u bosanskohercegovakommedijskom ogledalu.......................................................................................... 177

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

8/236

Mia Karamehi:Za Rome i o Romima, s potovanjem Dragoljub B. orevi (2010): Na konju s laptopom u bisagama Uvod u romoloke studije .............................................................................. 187

Branko Bjelajac: Prva katalogizacija registrovanih verskih zajednicau Srbiji i slika religijski drugog Zorica Kuburi (2011): Verske zajednice u Srbiji i verska distanca ............... 193

Ivan Cvitkovi:Poneto o Kerevanovom doprinosurazvoju sociologije religije ............................................................................... 197

Vladan Stankovi: Odgovor na neka od pitanja prof. Cvitkovia uprolom broju asopisa Diskursi (1/2011) ....................................................... 211

O autorima ........................................................................................................ 217

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

9/236

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

10/236

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

11/236

MULTIKULTURALIZAMI STRAH OD DRUGOG

MULTICULTURALISMAND FEAR OF THE OTHER

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

12/236

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

13/236

Originalan nauni rad

Mile Lasi1

OD MULTIKULTURALIZMAKA (POST)SEKULARISTIKOM

(INTER)KULTURALIZMU

U zapadnim drutvima koje je dotakla ili oplemenila politika moderna nije idejamultikulturalizma mrtva, kako su neoprezno ustvrdili Angela Merkel, David Cameron

and Co., nego je doivjela viestruke transformacije. Dosadanji pristup fenomenu kultu-rolokog pluralizma u zapadnom svijetu podrazumijevao je, u osnovi, pozitivnu diskri-minaciju i nekonzekventno promiljenu useljeniku politiku. S druge strane, ideologijamultikulturalizma, ili kulturolokog mnotva, ukazuje se liberalnim ljudima i politikimsubjektima smislenim odgovorom na tradicionalni nacionalni egoizam i ogranienja kon-cepta nacionalne kulture i nacionalne drave. Takvim im se ona ini i danas - kada su se(ili upravo zbog toga to su se), umjesto kozmopolitskih drutava na periferiji velikih za-

padnoeuropskih gradova formirala nekomunicirajua paralelna drutva- te dvostrukeoaze zazora i straha od gubitka temeljnih kulturolokih oznaka, nesposobne da shvatekako je u susretu kultura, religija i civilizacija ansa za meusobno proimanje i oboga-enje.

Potrebno bi bilo, dakle, i u (post)sekularistikom vremenu i u postkolonijalnimdrutvima doseljenika (Habermas), s dozom hrabrosti i na (inter)kulturalan i kozmopo-litski nain misliti ovovremene migracije i integracije. U drutvima (pred)politike mo-derne (poput bosanskohercegovakog) bi se iz Tantalovih muka zapadnih useljenikihdrutava moglo, pak, uiti kako izai iz postojeih bezizlaza...

Kljune rijei: nekonzekventno promiljene migracije i integracije, pluralna use-ljenika ili paralelna drutva, nacionalna ili kozmopolitska ideja vodee kulture,smrt multikulturalizma ili priznanje kulturoloke pluralnosti, (trans)nacionalne tran-sformacije i interkulturalizam

Da bi neko drutvo postalo postsekularno prethodno mora proi kroz fa-zu sekularnosti", ustvrdio je Jrgen Habermas u eseju Dijalektika sekularizaci-

je2 - u kojem je pokazao kako revitalizirajui religiozni pokreti u svim svjet-skim religijama, crkveni ili vjerski doprinosi u javnim debatama i sve masovnijemigracije imaju zajedniko to to je tzv. sekularistika izvjesnost o gubitku zna-enja religija u sekularnim drutvima dovedena u pitanje. U meuvremenu se di-

1 [email protected] Habermas, J. Die Dialektik der Skularisierung,Bltter fr deutsche und internationa-

le Politik, 4/2008 (vidjeti i u prijevodu s engleskog jezika, s portala EUROZINE za Pe-scanik.net, 28.4.2008.)

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

14/236

Mile Lasi

12

jelom izgubila i iluzija kako je postsekularno znaenje vjere automatski dobitak,barem za sekularizirana zapadnoeuropska drutva ili drutva poput naeg, makoliko ono prakticiralo specifinu vrstu sekularizma. U svakom sluaju, svojevr-sna (post)sekularistika drama velikih religija tie se i bh. drutva - ako se o nje-

mu u jednini smije govoriti, jer su velike vjerske zajednice u ratu i porau bileprejako isprepletene s nacionalnom politikom - to nije politiku uinilo nunoboljom, dok je vjeri uinilo medvjeu uslugu.

Bog je ponovno tu,3 ustvrdio je lapidarno pokojni Samuel Huntington -u eseju kojeg smo svojedobno preveli za Status iHelsinku povelju. Ma kolikose s Huntingtonom moralo sporiti oko znaenja sintagme sukoba kultura, nje-gove tvrdnje o renesansi religija i religijskog utjecaja na svjetovne poslove na

poetku 21. stoljea, u svim drutvima - razvijenim i nerazvijenim, zapadnim iistonim, sekularnim i (post)sekularnim - neoborive su injenice. Habermas izbog toga, dakako, eli propitati u kakvoj se formi i s kakvim posljedicama poja-vljuje taj novi utjecaj religija u postsekularnim drutvima, pri emu misli nadobrostojea zapadnoeuropska i sjevernoamerika drutva i zemlje - poputAustralije i Novog Zelanda.

Prema Habermasovom miljenju, povratku ili preporodu religija je prido-nijelo: (a) misionarsko irenje velikih svjetskih religija, (b) njihovo fundamenta-listiko zaotravanje i (c) politika instrumentalizacija njihovog nasilnog poten-cijala. Pritom je u postsekularnim" drutvima dolo i do promjene svijesti, kojuHabermas svodi na tri fenomena. Prvo, veini graana Europe nije potrebna pri-sutnost nekog nametljivog fundamentalistikog pokreta, ili osjeaj straha od te-

rorizma zaogrnutog u vjerske odrednice, da bi jasno uvidjeli koliko je sekular-nost europske svijesti jedna relativna i krhka stvar u kontekstu globalnih dogaa-nja. Kao drugo, religija dobija na znaaju ne samo globalno ve i u javnim sfera-ma odreenih nacija. Pritom Habermas misli, prije svega, na injenicu da crkve ivjerske organizacije u politikom ivotu sekularnih drutava sve vie preuzimajuna sebe ulogu zajednica koje interpretiraju", bilo da se radi o raspravi o legali-zaciji abortusa, eutanaziji, o bioetikim problemima reproduktivne medicine,

problemima zatite ivotinja ili klimatskih promjena, i dr. Trei izvor poticaja zapromjenu svijesti predstavljaju, i prema Habermasu i prema drugim sociolozima,migranti i izbjeglice - posebno iz zemalja u kojima je kultura proeta tradicijom.

U ovom kontekstu je rije o dvostrukim utjecajima, ili o tzv. transnacio-nalnim socijalizacijama. U europskim drutvima, koja se jo uvijek nalaze u bol-nom procesu preobraaja u postkolonijalno drutvo doseljenika, smatra Haber-mas, tolerantni suivot razliitih vjerskih zajednica dodatno je otean izraenim

problemom drutvene integracije doseljenikih kultura. Time smo doli do naeprimarne zadae - do pokuaja objanjenja naoko neupitne smrti multikulturali-zma u dobu u kojem ivimo. Naa je teza da se ovaj fenomen ne dade razumjetibez razumijevanja fenomena modernih migracija i s njima povezanim (ne)uspje-lim integracijama u zapadna drutva, posebice doseljenika iz tzv. islamskih ze-

3 Huntington, S. Gott ist wieder da!, Cicero.

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

15/236

Od multikulturalizma" ka (post)sekularistikom (inter)kulturalizmu

13

malja. S druge strane, nuno je dekonstruirati rairene predrasude ili iluzije omultikulturalizmu kao arobnom tapiu za rjeavanje problema doseljeni-kih drutava te pokazati kako se iza ovog pojma i ne krije drugo do viedesetljet-na problematina praksa pozitivne diskriminacije, slabo poznavanje i uvaava-

nje kulturolokog pluralizma, te iz toga proistekla nekonzistentno promiljenauseljenika politika u veini zapadnih drutava.

Multikulturalizam se, s druge strane, i poslije svih zlouporaba i nekonzi-stentne uporabe samog pojma, i dalje smatra smislenim politikim odgovoromna tradicionalni nacionalni egoizam i ogranienja koncepta nacionalne kulture inacionalne drave. On se vie bezuvjetno ne zove tako samo u postsekularizmu,nego - kulturolokim pluralizmom, (inter)kulturalizmom, i sl. Ne gajimo ilu-zije, ni u jednom drugom nego samo u zapadnom svijetu su otvorene kakve-ta-kve mogunosti za kulturoloko-pluralistika, u biti - kozmopolitska drutva - i uonoj mjeri u kojoj su pravna drava i civilno drutvo prisilile politike aktere na

potivanje visokih standarda zatite ljudskih i manjinskih prava, ma o kojim semanjinama radilo - vjerskim, doseljenikim, spolnim (gender) i dr.

U to vjerovati i dalje, ako ne u ideju multikulturalizma, kazao je JosteinGaarder neposredno nakon masovnog pokolja u Norvekoj - poinjenog, navod-no, u ime obrane Europe od multikulturalizma i marksizma. Ovdje se, dakako,multikulturalizam i marksizam optuuju, implicitno, da su otvorili vrata islamukao stranom elementu u zapadnoeuropskoj kulturi, o tome nema nikakve iluzije.Jostein Gaarder je autor svjetskog bestselera Sofijin svijet, u kojem je pokuaoobjasniti bit filozofskog miljenja, kulture i povijesti - od antike do danas. Nor-

veani su, de facto, na ekstremistiku mrnju prema kulturolokoj pluralnosti,posebno vjerskoj - u vidu islamske religije, odgovorili filozofijom i praksomotvorenog drutva i multikulturalizma.

Unato kontraudarcima raznih vrsta realno je oekivati, dakle, da privre-nici ideje dobra u politici, ideja prosvjetiteljstva i politike moderne, i dalje po-svuda inzistiraju na nunosti transformacije tradicionalnih drutava u multikul-turna ili interkulturna kozmopolitska drutva, u ijoj je osnovi respekt i zatita

prava ovjeka i svih manjina. Ali, da bi se ka tom plemenitom cilju moglo smje-lije i uspjenije iskoraiti, nuno je odgovoriti na pitanja: otkuda i u zemljama

politike moderne jaaju desno-ekstremistiki pokreti, koji stvaraju sulude sku-

pine ili pojedince; tko je sve, ili primarno, odgovoran za nastanak i opstanakne-komunicirajuih etnikih zajednica u drutvima politike moderne; otkuda i uovim drutvima toliki i takav strah od gubitka temeljnih kulturolokih oznaka;zato je nesposobno da shvati, kako veliki dio domaeg tako i useljeniki diostanovnitva da su neophodne rtve s obje strane, te da je u susretu kultura, re-ligija i civilizacija ansa za meusobno proimanje i obogaenje... 4

4 Vidjeti o ovomu fenomenu i u naem prilogu Transnacionalnost socioloke misli,

pripremljenom za savjetovanje i istoimeni zbornik: Mjesto i uloga sociologije u bosan-skohercegovakom drutvu (ur. akademik Ivan Cvitkovi), ANU BiH, Sarajevo, 2010.

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

16/236

Mile Lasi

14

I

Profesor Frank-Olaf Radtke, sJohann Wolfgang von Goethe sveuilita uFrankfurt am Main, vai za jednog od vodeih njemakih istraivaa fenomena

obrazovanja i migracija, kulture i migracija. U eseju Od multikulturalizma kaparalelnom drutvu...5 objasnio je kako se multikulturalno drutvo, taj se-mantiki importiz anglo-amerikog prostora, krajem osamdesetih godina prekonoi pripitomio i u njemakom i u drugim europskim jezicima odnosno, uiniomnogim liberalnim profesorima, politiarima, sveenicima, medijskim bossovi-ma, itd., idealnom sintagmom kojom se moe objasniti kulturoloka raznoli-kost (Kultureller Vielfalt). Profesor Radtke misli da je ovim putom multi-kulturalizam i iz primarno plemenitih motiva postao programskom alternativomu Njemakoj - svima koji se nisu mirili u devedesetim godinama prolog stoljeasa sve izraenijim neprijateljstvima prema doseljenicima.

Iz Radtkeova motivirajueg eseja moe se saznati kako, s izuzetkom auto-ra rijetke socijal-antropoloke literature u dvadesetim godinama prolog stoljea,nitko jo u sedamdesetim godinama 20. stoljea nije ni u Sjevernoj Americi, ni uAustraliji, ni u europskim metropolama zvao koncept etno-pluralizacije multi-kulturalizmom, nego je svatko putem tzv. nacionalne varijante rjeavao feno-men etikih razlika. Prema ovom objanjenju, multikulturalizam u SAD i nije

bio istinski multikulturalizam, nego sebini odgovor bijelih doseljenika iz jugoi-stone Europe na pokret za jednaka prava (engl. equalrightsmovement) sve dotada slubeno odvojene i iz politikih i socijalnih prava iskljuene crne manjine.

Priznanje etnike pripadnosti razliitim useljenikim grupama postalo je po-tom novi medij socijalnih razraunavanja oko pravine preraspodjele (engl. af-firmative action), koji pored etniciteta danas ukljuuje i spol (gender) i seksual-nu orijentaciju. U Australiji je multikulturalizam, pak, bio dio slubenih vladi-nih naprezanja kako bi se priguio bijeli rasizam, tradicionalno raireni i dubo-ko ukorijenjeni u nainu miljenja veinskog stanovnitva - kako bi se iznaaomodus vivendi s australskim domorocima (aboriginals), te kako bi se legitimira-la potreba uvoza radne snage iz susjednih azijskih zemalja - to je kod Australa-ca izazivalo otpore. Sluaj tree najvee useljenike zemlje - Kanade - koja sesastoji iz domorodakog stanovnitva, stanovnitva osnivakih nacija i dose-

ljenika, zbog Quebec-Question i stalnih secesionistikih prijetnji iz frankofon-skih dijelova zemlje je sluaj za sebe - ovdje se radi o paradoksalnom jedinstvufederacije u raznolikosti, veli prof. Radtke. U zapadnoeuropskim zemljama,

bivim kolonijalnim silama (Engleskoj, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj), na-kon procesa dekolonizacija se na vrlo razliite naine suoilo s fenomenommultikulturalizma - kako bi se uilo ophoditi s neeljenim promjenama unu-tar religijske i jezine kompozicije svojeg stanovnitva.

5 Radtke, F. O. Vom Multikulturalismus zur Parallelgesellschaft - Selbstvergewisserung

in der Einwanderungsgesellschaft, Dossier Multikulturalismus: Vision oder Illusion?",www.migration-boell.de

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

17/236


15

SR Njemaka je dugo godina problem kulturoloke raznolikosti prikri-vala konzervativnom lai, tako prof. Radtke objanjava kako SR Njemaka ni-

je useljenika zemlja, nego je samo iz ekonomskih razloga bila prisiljena dovestiu zemlju tzv. gastarbajtere (njem. Gastarbeiter gostujui radnik) koji e jedno-

ga dana otii. Mi nismo multikulturoloko drutvo je postala odomaena po-tapalica onih koji dugo vremena nisu htjeli uti i znati o ve postojeoj multi-kulturalnoj stvarnosti, istie prof. Radtke. Prema njegovom shvatanju, tek jepedagoko-moralno odluna Njemaka, koja se 1989. godine okupila zbog bri-ge i straha pred ponovno ojaalim nacionalizmom i rasizmom, nakon poraza so-cijalizma i s njim povezanog gubitka utopije, pokuala pronai na strani multi-kulturalizma izlaz iz semantike barijere - sastavljene od velikih asimilacijskihoekivanja od doseljenika i opasnosti kulturoloke nivelacije.

U meuvremenu se situacija promijenila, pa je ak i entuzijastina novaljevica koja se u vrijeme vladinog crveno-zelenog projekta (1998.-2005.) za-loila - u ime ljudskih prava u Svijetu, i za prava naroda na samoodreenje i nji-hovo meunarodno priznanje - a u Njemakoj za uvaavanje etnikih razlika ikulturolokih identiteta, morala uvidjeti i spoznati drukija, otrenjavajua isku-stva. Na Balkanu i Kavkazu i na Baltiku se moglo vidjeti kuda vodi priznavanjenarodnosnih skupina u ime prava na samoodreenje. Rije etniko povezalase - i u BiH i na Kosovu, iznova - s barbarskom praksom ienja i povratkomagresivnog nacionalizma, koji se posvuda u svijetu prazni putem graanskih ra-tova. ak i u demokratski utemeljenim dravama Sjeverne Amerike, ili u onimsusjednim zemljama koje su vaile za uzore (Engleska i Nizozemska) moglo se

vidjeti kako pluralna drutvena bia, koja socijalno-politiki priznaju rasne, et-nike, kulturoloke i religijske razlike, na taj nain konflikte pojaavaju i ten-dencijski ine nerjeivim, zakljuuje profesor Radtke.

Politiki zagovornici multikulturalizma morali su biti upozoreni na stran-putice etnolokog miljenja - upravo u kontekstu transnacionalnih migracija, jerse sociolozi jo do vremena Maxa Webera bave brizantnou kulturolokih, re-ligijskih i jezinih (samo)razlikovanja, primjeuje prof. Radtke, pozivajui se ina Niklas Luhmannove rezerve naspram pojma kulture - kao omiljenog meto-da razlikovanja velikih kolektiviteta - to je i dovelo do toga da je ovaj pojam uiskustvima nacionalnih drava 20. stoljea ostao jedan od najgorih pojmova.

Kada se, nakon Drugog svjetskog rata, pod okriljem Ujedinjenih naroda na jed-noj konferenciji pojam rasa dekonstruirao kao neznanstven i vrijedan prezira,nije se, naalost, obratila panja i na neke druge pojmove iz arsenala nacional-nih drava, kakvi su kultura ili kulturoloki identitet - koji su potom ponov-no koriteni kao funkcionalni ekvivalenti za izopenja ili ograivanja.

Prema Radtkeovom shvatanju, one politike opcije koje su se od samogpoetka odluile suprotstaviti stratekoj kampanji multikulturalizma, kao novompogledu na stvarnost njihovih drutava, inzistirali su na bezalternativnosti etnikihomogenih drutava u formi domovine, s njezinim maternjim jezikom kojisvoje osnove vue iz zajednikih, kulturoloko ukorijenjenih vrijednosti. Oni ko-

ji nisu roenjem i krvlju mogli biti pripadnici ove vrste tradicije nisu, dakle, mo-

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

18/236

Mile Lasi

16

gli biti ni ravnopravni sudionici zajednikog drutvenog bia danas - ma kolikomu doprinosili - to i nije bilo drugo do platforma za izopavanje doseljenikasvih nacionalnosti i religijskih skupina, ali posebno onih iz tzv. islamskog svije-ta.

Poslije teroristikih napada, od 11. rujna 2001., nije bilo vie rijei samoo tome da se doseljenici moraju podvrgnuti vodeoj kulturi, nego se u javnigovor uvukao neskriveni rasistiki diskurs pod krinkom tzv. borbe kultura. U sa-moj Njemakoj se poslije teroristikih napada u Madridu (2003.) i Londonu(2005.) poela legitimirati ideja o propasti multikulturalnih drutava, ime seeljelo ukazati kako veina problema (ako ne i svi problemi) potjeu od musli-manskih paralelnih drutava. Na taj je nain ostala poteena krivnje domaa

politika elita i drava, neodgovorna i nesposobna misliti novu interkulturnustvarnost u useljenikim drutvima

II

Dr. Christoph Butterwegge, profesor Fakulteta humanistikih znanosti ipolitologije Sveuilita u Klnu, ekspert za teme bijede i siromatva, pie u esejuGlobalisierung, Migration und (Des)Integration kako u vremenima globaliza-cije razvijene industrijske zemlje tzv. Trijade (sjeverne Amerike pod vodstvomSAD, zapadne Europe pod vodstvom SR Njemake i jugoistone Azije, podvodstvom Japana) pokuavaju u borbi za najbolje glave (Kampf um die bes-ten Kpfe) pridobiti samo visoko obrazovane, strune i rukovodee snage iz

svih zemalja svijeta, dok bi najradije zaustavili na svojim granicama tzv. migra-cije iz nevolje. Tako se formira selektivna migracijska politika, koja podrazumi-jeva dobre (visokokvalificirane) i loe (niskokvalificirane) migrante. Ta po-litika dvostrukih standarda, utemeljena na gospodarskim i demografskim potre-

bama - u pravilu - zanemaruje ljudska prava. Putem ovog neoliberalnog pristupapospjeuju se, takoer, konflikti u zemljama useljenja i zemljama iseljenja. Uporastu je i tzv. velegradska segregacija - dijelovi velikih gradova se pretvarajuu rezervate za moderni lumpenproletarijat, dok drugi postaju ekskluzivne etvr-ti.

Neoliberalna hegemonija vodi socijalno strukturiranoj dihotomiji i daje

poticaj socijalnoj demagogiji desno-ekstremistikih i populistikih stranaka,tvrdi dr. Butterwegge u zborniku Doseljavanje u znaku globalizacije. Migracio-na, integraciona i manjinska politika, to ima za posljedicu da se borbe oko

preraspodjele i socijalni konflikti etniciziraju, a migranti - odnosno manjine -kriminaliziraju.6

U aktualnim diskusijama o tzv. propasti integracija i odnosu Zapada pre-ma islamu upravo mass-mediumigra kljunu ulogu, jer filtrira informacije u pro-cesu obrazovanja javnog mnijenja i tako utjeu na svijest ljudi, primjeuje dr.

6

Butterwegge, C., Hentges, G. (Hrsg.) Zuwanderung im Zeichen der Globalisierung.Migrations, Integrations und Minderheitenpolitik

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

19/236


17

Butterwegge. Upravo su mediji godinama i desetljeima preteito negativnoutjecali na miljenje i ponaanje dijela stanovnitva u useljenikim drutvima,stvarajui negativne stereotipe o migrantima i etnikim manjinama, kako bi ukrajnjem sluaju i doveli u pitanje model zajednikog ivota ljudi razliitih na-

cionalnosti, etnikog podrijetla, kultura i religija, upravo su oni stvorili struk-turalno dualiziranje migracija - pod kojim se misli na negativno pisanje o mi-grantima koji sustavno zlouporabljuju njemaku socijalnu dravu i pozitivnoizvjetavanje o inozemnim ekspertima - koji obogauju domae trite radnesnage, ime se forsira dominantan mehanizam socijalnog zatvaranja premamigrantima i, u krajnjem sluaju, proces izopavanja u kojem ovi mehanizmidjeluju kao motori i multiplikatori etnizacije.

Tako se i dolo u situaciju da se suvie brzo multikulturalno drutvoproglaava nemoguim ili propalim, a da se tzv. paralelna drutva predstavljajukao vlastiti izbor samovoljne izolacije doseljenika. Tim putom se multikulturnastvarnost useljenikih drutava dovodi u pitanje, a sama ideja multikulturalizma

postaje useljenikim drutvima sve manje privlana, jer je doivljavaju prijet-njom za njihovu tradicionalnu kulturu. Otuda je, pak, samo korak do legitimira-nja vrlo problematinih sintagmi kakva su ratovi kultura ili sporovi izmeuzapadnog i islamskog svijeta, itd. Umjesto nasjedanja na ove vrste podvala, po-ruuje profesor Butterwegge, trebalo bi se boriti za demokratsku multikultural-nost, koja podrazumijeva otvorenost jedne republike za izvanjske utjecaje,striktno odbijanje ideologije izopenja (nacionalizma, rasizma, socijal-darvini-zma), konformizma i autoritarizma, kao i vie tolerancije prema razliitim ivot-

nim formama, prihvaanje pogleda na svijet i temeljnih religioznih uvjerenja et-nikih manjina, te bazini konsenzus o socijalnoj odgovornosti drutva za svenjegove lanove.

III

Prije neto vie od godinu dana, 30. kolovoza 2010. godine, pojavila se unjemakim knjiarskim izlozima knjiga Thila Sarrazina Njemaka nestaje: ka-ko smo prokockali Zemlju. Bila je dugo na prvom mjestu svih bestselerlista ukategoriji strune knjige...7 Sarrazinova knjiga je bila dugo vremena glavna

tema u njemakim i stranim medijima, upravo zbog njezinih bizarnih sadraja iakcenata. Nije li, uostalom, i ova zemlja uhvaena u zamke tabloidiziranoginfo-tainmenta? Nije li i Njemaka, i poslije svega to je uradila na svom ozdravlje-

7 Sarrazin, T. Deutschland schafft sich ab: Wie wir unser Land aufs Spiel setzen, De-utsche Verlags-Anstalt (DVA), 2010. O tome koliko je Sarrazinova knjiga struna, ja-ko su oprena miljenja. Ja sam imao deja vu doivljaj, listajui je, ne krijem. Uinilomu se da listam po balkanskim opskurnim tiskovinama, nesposobnim da u drugome videvlastito obogaenje, a ne samo neprijatelje. Naslov knjige se prevodi ponekad i doslovnona b/h/s/cg jezik(e), pa tako, primjerice, u prijevodu srpske redakcije DW-a (Deutsche

Welle) glasi: Nemaka ukida samu sebe. DW na srpskom jeziku je izvijestio kako jeova knjiga tijekom 12 mjeseci prodana u nevjerojatnih 1,3 milijuna primjeraka.

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

20/236

Mile Lasi

18

nju, barem jednim dijelom i dalje zemlja kulture i barbara, kako je to jedne ra-nije prigodezlucidno formulirao knjievni kritiar Marcel Reich-Ranicki?

I prije nego to se knjiga Njemaka nestaje ... pojavila, Sarrazin je iznioposve vjeto njezine najbizarnije sadraje u svim moguim talk-emisijama i ta-

bloidima, ali i u ozbiljnim asopisima kakav je Lettre International. Tvrdio jeda se 70% doseljenika Turaka i 90% Arapa nije spremno integrirati u njemakodrutvo, to i nije mogue egzaktno ustanoviti. Tvrdio je, takoer, da veliki diodoseljenika ivi od socijalne pomoi, ali ne priznaje njemaku dravu. Istini zavolju, samo 33,9% doseljenika ivi iskljuivo od svoje zarade, ali od vlastite za-rade ivi i svega 43% Nijemaca. K tome, pitanje lojalnosti doseljenika prema dr-avi useljenja nije mogue precizno ustanoviti. A i emu sve to...!?

Prema Sarrazinovom tvrdnjama, ti i takvi islamski useljenici i ne brinu oobrazovanju svoje djece nego se baveproizvodnjom novih malih curica ije suglave pokrivene maramama..." - to je ve isti rasizam. Takva je u osnovi iSarrazinova tvrdnja kako veliki broj Turaka i Arapa i ne radi nita produktivnonego dre trgovine s voem i povrem. Takva je i Sarrazinova tvrdnja kako u

Njemakoj ivi oko tri milijuna ljudi turskog podrijetla, ije se stope raanja du-plo vee nego njihov udio u stanovnitvu, te da te stope i dalje rastu (to nije po-sve tono), pa sve zajedno i ne svjedoi o drugome nego o Sarrazinovom tur-skom sindromu. Ovakve i sline teze o pogrenoj integracionoj politici u Nje-makoj su potom produbljene na 464 strane u knjizi Njemaka nestaje... - zakoju bi najjednostavnije bilo kazati kako se na jednostran nain bavi s tzv. bolnanjemaka tri i (imigranti, integracija, islam), te da je autoru uspjelo nadmaiti,

desniarskom retorikom, i politiare iz desnog ili konzervativnog lagera - kolikoto god nije lako. Sarrazin je i poslije svega formalno ostao lan SPD-a, ma koli-ko to bilo uvredljivo za najstariju socijaldemokraciju na svijetu.

Sarrazinova krivotvorenja i grube diskvalifikacije ne bi bile politiki i so-cioloki relevantne da ne upozoravaju kako je ak i jedna moderna i demokrat-ska Njemaka puna sarazina, koji nisu pripadnici samo desnog politikogspektra. Prema jednoj reprezentativnoj studiji, na koju se pozvao i DW, ThiloSarrazin je samo javno obznanio ono to veina ljudi u Njemakoj potajno misli.I dok je upravo DW u prvim mjesecima ogromnog interesa za Sarrazinovu knji-gu izvijestio kako preko 51% Nijemaca smatra da je Sarrazin u pravu, danas DW

javlja kako je, sreom, pala u zaborav. Profesor povijesti sa Sveuilista u Frei-burgu, dr. Ulrich Herbert, koji se dugo i na znanstven nain bavi povijeu go-stujuih radnika, na skurilnu godinjicu pojavljivanja Sarrazinove knjige jeupravo za DW kazao kako je Sarrazinova knjiga sadrajno bila povrna, a dasu takve bile i une diskusije o integraciji i strancima koje su uslijedile. One seod 60-tih godina prolog stoljea pojavljuju otprilike svakih pet do est godina, a

pitanje uvijek glasi: Da li su stranci integrirani? Da li bi trebalo da ostanu u ze-mlji ili ne? Da li se ponaaju ispravno ili ne? Trebamo li ih vie ili manje?Umjesto besplodnih rasprava bilo bi korisnije formulirati to je bitno za suivot,

poruuje profesor Herbert, kako bi se postavile jasne granice i pravila ponaa-

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

21/236


19

nja i za Nijemce i za strance u ovoj zemlji , kako bi se definirao i konano us-postavio prijeko potrebni drutveni konsenzus.8

O tome je, dakako, rije. Ali, kako je uope bilo mogue da u zemlji uzo-rite politike kulture - kakva je moderna SR Njemaka, izazove toliko strasti i

nesporazuma? Moda zato to se u knjizi Njemaka nestaje ... neskriveno po-vlauje strastima i loem ukusu netonom tvrdnjom kako je dovoenje inozemneradne snage u zapadnu Njemaku u ezdesetim i sedamdesetim godinama pro-log stoljea bilo gigantska greka. Ovom proizvoljnou Sarrazin je izabraopolaznu toku za sve potonje izvedbe, ukljuivo isto rasistike diskvalifikaci-

je islamskih - turskih i arapskih doseljenika u SR Njemaku. Dakako, Sarrazinuzgredno podcjenjuje i nae gastarbajtere, koji su, takoer, znaajno doprinijelinjemakom privrednom udu.

Ne elim da zemlja mojih unuka i praunuka bude najveim dijelom mu-slimanska, da se u njoj preteito govori turski i arapski, da ene nose marame, adnevni ritam ivota odreuje mujezinov zov..., ustvrdio je u spornoj knjizi, bezikakvog okolianja, T. Sarrazin. Malo se tko iz redova njemakog politikogestablishmenta, zapravo, tako eksplicitno poigrao sa rairenim strahovima oddoseljenika kao Sarrazin. Tako se do juer javno govorilo samo na desno-ekstre-mistikoj sceni. Sarrazin ne eli, navodno, da Nijemci budu stranci u vlastitojzemlji, a time je ve prihvatio retoriku koja se smatra na lijevoj sceni politikinekorektnom. U vrijeme kada je uzburkao duhove i potaknuo burnu raspravu omigrantima i njihovoj navodnoj (ne)spremnosti na integraciju, Thilo Sarrazin je,pak, bio lan upravnog odbora njemake Bundesbanke, dok je neto ranije vrio

i dunost berlinskog senatora za financije u ime SPD-a - dakle, politike strankekoja se zalae za toleranciju i respekt useljenika, za multikulturalizam njemakihboja, to je i bio i ostao njezin odgovor na neonacistiko divljanje u zadnjem de-setljeu 20. stoljea.

Pravo je svakog drutva da samo odlui koga e prihvatiti, pri emu sva-ka zemlja ima pravo pripaziti i na ouvanje svoje kulture i tradicije, polazni suSarrazinovi okviri, kojima se nije potrebno suprotstaviti. Komplikacije suptilnijenaravi poinju ve u prii o kulturolokim identitetu europskog Abendlanda(starom nazivu u njemakom jeziku za Okcident, Zapad), jer Sarrazin oekujuda Europa sauva svoj kulturoloki identitet kao europski Abendland, a Nje-

maka svoj kao zemlja njemakog jezika, kao zemlja u Europi, ujedinjena sFrancuzima, Nizozemcima, Dancima, Poljacima i drugima iz okruenja, ali snjemakom tradicijom. Prema Sarrazinovom miljenju, ovakva Europa domo-vina je sekularna, demokratska i potuje ljudska prava, pa se migranti trebajuodmah prilagoditi ovom profilu, ili mu se prilagoditi tijekom integracije.

Za Sarrazina nema dileme - geografske i kulturoloke granice Europe suna Bosforu i na Bosforu trebaju ostati. I dok je o ovoj temi nuno voditi znan-stvene i politike prijepore na struan i kultiviran nain (uostalom mnotvo jedokazanih Europljana i demokrata poput Helmuta Schmidta, koji se protive pri-

8 Sarrazinova knjiga pala u zaborav, Deutsche Welle, 19.8.2011., www.dw-world.de

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

22/236

Mile Lasi

20

jemu Turske u EU, ali su za svestrani razvoj suradnje EU i Turske), kod Sarrazi-na se ne skriva kako je glavni problem u tome to se turski i arapski gastarbajte-ri ne vraaju svojim kuama, pa ih je u tom pravcu potrebno dodatno ohrabri-ti.

U svakoj zemlji Europe kotaju muslimanski migranti dravne kase vienego to je njihov doprinos novostvorenoj vrijednosti - tvrdi Sarrazin - to se da-de egzaktno propitati, ali se odmah mora dovesti u pitanje Sarrazinova poanta danjihov vrijednosni sustav, taj koji oni zastupaju u kulturolokom i civilizacij-skom pogledu znai nazadak. Time je, naime, dodirnuta bit nerazumijevanjakompleksnih transnacionalnih transformacija, o kojima ne ele uti i znati privr-enici koncepta nacionalnih kultura i nacionalnih drava...

Sarrazin se posebno okomio na Turke u Njemakoj, jer osvajaju Njema-ku visokim natalitetom, jednako kako su Kosovari osvojili Kosovo. Pozivanjena turski list Hrriyet", koji je u svibnju 2004. godine objavio provokativnu iz-

javu izvjesnog njemako-turskog poduzetnika po imenu Vural ger ponajboljegovori o metodi miljenja i utemeljenosti Sarrazinovih ocjena. Godine 2100. bite u Njemakoj 35 milijuna Turaka. Broj stanovnika Nijemaca bit e otprilike20 milijuna, kazao je Vural ger, ono to je Kanuni sultan Sleyman zapoeos opsadom Bea 1529. godine, ostvarit emo preko stanovnika, s naim snanimmukarcima i zdravim enama.

Tako su se Vural ger, koji je poslije tvrdio da se samo alio, i Thilo Sar-razin, kojemu je ova pria dobrodola za njegove konstrukcije, poigrali bio-rasi-stikim metodama sa strahovima i domaih ljudi i useljenika turskog podrijetla.

Bio vic ili ne, prokomentirao je Sarrazin, ostanu li stope fertilnosti autohtonognjemakog stanovnitva onakve kakve su ve 40 godina, tada e tijekom sljede-e tri do etiri generacije broj Nijemaca pasti na 20 milijuna, dok je posve reali-stino da muslimansko stanovnitvo putem kombinacije visokih stopa raanja inastavljanjem doseljavanja do 2100. godine naraste na 35 milijuna.

U Njemakoj ivi danas preko 82 milijuna stanovnika, meu kojima jeslubeno tek oko sedam milijuna doseljenika, kako se stranci odnedavna zovu izrazloga politike korektnosti, to ini oko 9% njezinog ukupnog stanovnitva.Ali, ako se ovom broju pridodaju i graani koji su primili njemako dravljan-stvo, i njihovi potomci, udio doseljenika se penje iznad 15 milijuna, ili na blizu

20% ukupnog stanovnitva. Najvie doseljenika i njihovih potomaka je iz Tur-ske (cca. jedna etvrtina), potom slijede Talijani, a iza njih su Poljaci, pa potomSrbi, Grci, Hrvati, Bosanci i Hercegovci, itd.

Sarrazinove neuvjerljive argumentacije se mogu dovesti u pitanje i na dru-gi nain, recimo time to je danas svaka deveta firma u rukama migranata, tosamo turski poduzetnici ostvaruju godinji promet od 3,5 milijarde eura, toupravo Turci druge i tree generacije dre u svojim rukama 71 odvjetniki ured i78 turistikih agencija i 80 privatnih lijenikih ordinacija, itd. A kao to je vedato do znanja, Sarrazinovi podaci o fertilitetu u Njemakoj su netoni. Istina jeda se u ovoj zemlji openito raa malo djece, pa i meu strancima. I dok kod

Njemica prosjena stopa iznosi 1,37 djeteta po eni, kod strankinja openito 1,6

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

23/236


21

djeteta, a kod ena turskog podrijetla su to 2 djeteta. I neke njegove druge teze jenajbolje ostaviti bez komentara, primjerice one koje govore o tome kako Nje-maka zbog niske stope njemakog i visoke stope nataliteta islamskih doljaka

postaje sve manja i sve gluplja, kako tzv. islamska migracija stvara ambijent za

bujanje kriminala koji moe prerasti i u terorizam.SR Njemaka je trebala sredinom ezdesetih godina prolog stoljea radnu

snagu, ali doli su i ostali ljudi, promijenivi i sebe i ovu zemlju, u cijelosti uzev-i najbolje. Samo je njoj trebalo sve do 01. sijenja 2005. godine da putem Zako-na o doseljavanju i oficijelno prizna da je postala useljenikom zemljom. estgodina kasnije - u ljeto 2011. godine - u Njemakoj se ponovno traga za radnomsnagom, preteito visokokvalificiranom, ali ona u velikom luku zaobilazi Nje-maku, jer nije vie dovoljno atraktivna. Pritom je vei problem od realno sma-njenog standarda (nadnice ve desetljee ne prate trokove ivota), to u ovoj ze-mlji politiari emitiraju poruke kako su im samo dobrodoli visokokvalificiranidoseljenici, dok ih oni socijalno slabi, i nedovoljno kvalificirani ne zanimaju, paako su u ovu zemlju doli prije mnogo desetljea.

No, unato svemu, danas ak 15% svih migranata u Njemakoj ima viso-kokolsko obrazovanje, to otprilike odgovara i postotku visokoobrazovanih lju-di meu domaim stanovnitvom. Uostalom, oni imaju sve zapaeniju ulogu usvim sferama ivota, ukljuivo i u politici. Meu njima je, ilustracije radi, i Jo-sip Juratovi, Nijemac hrvatskog podrijetla, prvi stranac-zastupnik u Bundesta-gu, koji je i potpredsjednik Parlamentarne skupine za BiH u njemakom save-znom parlamentu. U vrlo ilustrativnom i pounom prilogu S tekue trake u

Bundestag. Kako sam kao prvi gastarbeiterbiran u Bundestag Juratovi je ob-jasnio na osobnom primjeru kako se njemako drutvo mijenjalo upravo putomotvaranja za druge ljude i kulture. Prepreke, koje su mu i kao radniku i migrantustajale na putu, mogao je Juratovi, sreom, preobratiti u autsajderske kvalite-te...9

U istom zborniku objavljena su i svjedoenja i/ili analize niza etabliranihjavnih radnika koji nisu etniki Nijemci, ali koji su - kao i Juratovi - bili u sta-nju pretvoriti migrantski hendikep u prednost i zauzeti vanu ulogu u njema-koj politici. Jedan od njih je i Omid Nouripour, Nijemac iranskog podrijetla, koji

je s 13 godina doao u Njemaku, da bi danas bio glasnogovornikom za sigurno-

sna pitanja frakcije Zelenih u Bundestagu. On je u prilogu Njemaka izmeuintegracijskih debata i paranoine lojalnosti kazao veliku istinu: Njemaka sejo nije pomirila sa svojim statusom useljenike zemlje.10

9 Juratovi, J. Vom Fliessband in den Bundestag. Wie ich als erster Gastarbeiter ins de-utsche Parlament gewhlt wurde, u: Marvin Oppong (Hrsg.) Migranten in der deutschenPolitik, str. 45 -53.10

Nouripour, O. Deutschland zwishen Integrationsdebatten und Loyalittsparanoia, u:Marvin Oppong (Hrsg.), op. cit., str. 13 -24.

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

24/236

Mile Lasi

22

IV

Bassam Tibi je profesor u Gttingenu i na Harvardu, i kulturoloki i psiho-loki se definira kao Nijemac kojem je njemaki jezik duhovna domovina, a ni

u kojem sluaju kao Arapin sa njemakom putovnicom. Dakle, idealan tip,veberovski posmatrano, poeljnog i integriranog useljenika. Ali, u Damasku1944. godine roeni Tibi - odreuje samog sebe Nijemcem semitsko-arapskog

podrijetla i sunitsko-muslimanske vjeroispovijesti, ili liberalnim muslima-nom kojem su svi mogui konzervativni okviri tijesni. A jo k tome, i za razlikuod onih koji se nepromiljeno i neznalaki pozivaju na njegovo zagovaranjenjemake vodee kulture, Bassam Tibi je izriito protiv svih formi etnikog,religijski, kulturoloki i politiki zatvorenog drutva.

U Tibijevim ranijim javnim nastupima i u knjigama govorilo se, zaista, onjemakoj vodeoj kulturi, ali se pod tim podrazumijevao konsenzus vrijed-nosti zapadne provenijencije, to je u suprotnosti ne samo konzervativnoj inter-

pretaciji njemake vodee kulture nego i nekritikoj (zlo)uporabi ideje multi-kulturalnosti, koju forsiraju ne samo doseljenici, nego i dio SPD-a i Zelenih,odnosno liberalnih, unutar njemake kulturno-politike elite. U uvenom Tibije-vom intervjuu za politiki tjednik Focus,11 Bassam Tibi se zaloio za dijalogizmeu Europljanadomaina i neeuropskih doseljenika, koji s pravom traemjesta za svoju kulturu u zemljama u koje su doselili. Tibi pritom razlikuje kul-turoloku raznolikost, s jedne, od koncepta multikulturalnosti, s druge strane.Dapae, on je uvijek bio iskljuiv protiv koncepta multikulturalnosti, jer se,

prema njegovom shvatanju, iza ovog pojma skrivalo pogreno uvjerenje kakokulturne zajednice mogu ivjeti jedna pored druge, zadravajui svoje vrijedno-sti, a da ne proizvedu konfliktne potencijale. Tu svoju tvrdnju je potkrijepio no-vijim amerikim iskustvima, jer od kada se mnoge etnije jae pozivaju na svoje

podrijetlo - i multikulturalnu ideologiju - veoma je oteen ameriki vrijed-nosni konsenzus. Vrijeme u kojem ivimo dalo mu je za pravo...

Za Tibija je neosporno da nitko ne smije dovoditi u pitanje temeljne vri-jednosti njemakog ustava - kao to su ljudska prava i slobode vjeroispovijesti -koje prema njegovom miljenju i ine jezgru vodee kulture (Kern der Leit-kultur). Time i njegovo poimanje vodee kulture biva jasno - ne smije se do-

zvoliti separiranje pojedinih kultura, koje bi iskljuivo ivjele prema principuvlastitih vrijednosti, jer u dogledno vrijeme tako bi se ne samo ugrozio njema-ki jezik nego bi se uruio i zajedniki bitak, supstanca ivota u Njemakoj i uEuropi.

Kao liberalni musliman, kako Tibi sam sebe opisuje u vjerskom pogle-du, izriiti je protivnik ideje i prakse da se Sharia ( = erijat - erijatski zako-nik) legitimira u europskim zemljama - kao paralelna osnova ivota. Tibi uvia,naime, da su meu doseljenim muslimanima u Europu, ukljuujui i Njemaku,ojaale radikalistike struje koje u ime prava jednakosti i zahtijeva za kulturnim

11 Interview mit Bassam Tibi - Islam erlaubt keine Integration, FOCUS29/2005

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

25/236


23

identitetom ne ele nita drugo nego uvoenje erijata za muslimanske dose-ljenike. A to, prema Tibijevom miljenju, vodi do neminovnog konflikta sasvjetovnim identitetom Europe, odnosno, u koliziji je sa temeljnim vrijednosti-ma ne samo u SR Njemakoj nego i u drugim europskim zemljama.12

U zemljama politike moderne, tj. na Zapadu ili Okcidentu, gdje bi se-kularizam ve odavna trebao biti sastavni dio ivota, i nije ba sve tako kako na

papiru izgleda. I prije nego to se progovorilo o (post)sekularizmu, dominant-ne velike religije su imale znaajnu ulogu u politikom ivotu -pri emu sve ni-su jednakopravne - neke su manje ili vie ravnopravne. Zahvaljujui iskustvu s

bh. muslimanima, islam je u Austriji, primjerice, pravni subjekt. Dakle, imastatus kakav imaju i velike kranske religije, ali ne i u drugim zapadnoeurop-skim zemljama. Dodue, islam u zapadnom svijetu nije samo u ghettou - odree-nom od veine - nego mu svojevrsnu poziciju stranog elementa propisuju injegove vjerske voe, koje kao da ne primjeuju gdje ive i to su stvarni intere-si njihovih vjernika na Zapadu.13 Tijekom tzv. postsekularistikog povratka vje-re, i u Njemakoj je dolo do buenja kranskog fundamentalizma (slinokao i u drugim zemljama EU, i u SAD-a), pri emu je na prvi pogled zauujueda se fundamentalisti mahom regrutiraju unutar protestantskih evangelistikihcrkava. Dakle, onog pravca u kranstvu za kojeg se vjerovalo da je tolerantnijizbog luteranskih reformi od prije skoro etiri stoljea. Kako bilo, nemili dogaa-

ji u Norvekoj, iz srpnja 2011. godine, konano su otvorili raspravu i o kran-skom fundamentalizmu u zapadnoj Europi (i SAD-u), nunu ne zbog vjetakihravnotea, nego zbog realnih opasnosti po dostignuti stupanj sloboda u zapad-

nom svijetu i konflikte globalnije naravi. Za nju je bilo krajnje vrijeme ...Nema nikakvog posebnog njemakog puta u odnosu na islam (i drugekulture), poruuje Tibi izravno u knjizi Islam i Njemaka,14 jer vrijednosni su-stav ne moe biti ekskluzivno etniki. Time se i dolazi do biti - do zalaganja zaeuropski sustav vrijednosti i za zapadnu vodeu kulturu, koja se temeljiupravo na onome to je Europa porodila kao kulturnu modernu. To, u najkra-em, znai: primat razuma nad religijskim istinama te individualna, a negrupna, ljudska prava, kao i svjetovnu demokraciju, utemeljenu na odvajanju

12

O ovome bi se moralo voditi itekako rauna i u IZ BiH, otkuda se (pre)esto siju ilu-zije o spojivosti erijata i europskog prava. Takvo to nije spojivo, dakako, ni s kla si-nim ni s onim europskim pravom, koje se zove Acquis communitaire, i kojeg je svakazemlja-kandidat za prijem u Europsku uniju duna preuzeti u vlastito zakonodavstvo akoeli biti punopravna lanica EU. Naalost, reisu-l-ulema efendija dr. Mustafa Ceri tvr-dio je upravo suprotno, u bezbroj navrata, pa i u Deklaraciji europskim muslimanima- dokumentu prepunom iluzija, na koji je reagirao isuvie mali broj bh. islamskih teologai svjetovnih intelektualaca. Vidjeti: Lasi, M. Veliki korak u pogrenom pravcu, Status,br. 10.13 Povodom formiranja i rada Njemake islamske konferencije pisao sam u vie navra-ta o tzv. sukobu kultura. O tome vidjeti i u knjizi: Lasi, M.Mukotrpno do politike

moderne , str. 19-90.14 Tibi, B.Der Islam und Deutschland. Muslime in Deutschland

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

26/236

Mile Lasi

24

religije od politike. A to se islama tie, Tibi govori o neophodnosti europskogislama kao demokratske pretpostavke, ime vri razgranienje sa fundamentali-stima ne samo u Njemakoj. Svatko zna, tvrdi Tibi, da islamisti vrsto dre uzagrljaju organizirani islam u Njemakoj, i protiv su integracije. U ovom se

kontekstu moe razumjeti kako Tibijeva poruka - da islam mora priznati seku-larne vrijednosti zapadne moderne - nije nikad naila na odobravanje ni meuislamskim ni meu zapadnokranskim fundamentalistima. Prvima je smetao za-htjev za neophodnim reformama unutar islama, a drugima Tibijev apel za pri-znanje ravnopravnosti religija.

Podjednako vana je i Tibijeva kritika zapadnoeuropskog konzervativi-zma, odnosno zatvorenosti unutar koncepta nacije-drave. U knjizi Islam i Nje-maka dr. Tibi pie i sljedee: Njemaka ideja nacije - kao ekskluzivno kultur-ne nacije - ne odgovara europskim zapadnim vrijednostima, jer se ona u kona-nici odreuje etniki ili ekskluzivno kulturoloki. Time je kritizirao konzerva-tivnu ideju-vodilju u poimanju nacije i kulture kod njemakih politiara i znan-stvenika, kulturologa i medijskih radnika, zbog ega i uobiava za suvremene

Nijemce kazati da su jo uvijek jedna neurotina nacija. Osim o knjizi Islam iNjemaka, ranije sam, u nekoliko navrata, s razlogom pisao i o drugim Tibije-vim knjigama, primjerice: Europa bez identiteta,15 i Islamsko doseljavanje -propala integracija, jer su bile i ostale nezaobilazno tivo za iole ozbiljniji semi-nar o dijalogu kultura.16

I u njegovim ranije objavljenim knjigama je, ve u naslovu, kazano vienego to se mnogi drugi usuuju i pomisliti. Prvenstveno zbog nerazumljive ig-

norancije ovog izuzetnog znanstvenika u bh. javnosti, spomenut emo u prijevo-du (ufusnoti u originalu) 17 naslove tih nezaobilaznih Tibijevih djela: 1) Krizamodernog islama. Jedna predindustrijska kultura u znanstveno-tehnolokoj eri(1981.); 2) Islam i problem kulturolokog nadvladavanja socijalnih promjena(1985.); 3) Od carstva Bojeg ka nacionalnoj dravi. Islam i paranoini nacio-nalizam (1987.); 4) Islamski fundamentalizam, moderna znanost i tehnologija(1992.); 5) U sjenci Allaha. Islam i ljudska prava (1994.); 6) Rat civilizacija.Politika i religija izmeu razuma i fundamentalizma (1995.).

Ideologija multikulturalizma, a ne ideja kulturoloke raznolikosti, je do-spjela u slijepu ulicu, ustvrdio je ve u naslovu jednog svog novijeg eseja Bas-

sam Tibi, pokuavi objasniti razliku izmeu multikulturalizma i kulturolo-15 Tibi, B. Europa ohne Identitt? Die Krise der multikulturellen Gesellschaf16 Tibi, B.Islamische Zuwanderung. Die gescheiterte Integration17

Tibi B. 1) Die Krise des modernen Islam. Eine vorindustrielle Kultur im wissenscha-ftlich-technischen Zeitalter. Mnchen: C. H. Beck; 2) Der Islam und das Problem derkulturellen Bewltigung sozialen Wandels. Frankfurt am Main: Suhrkamp; 3) Vom Got-tesreich zum Nationalstaat. Islam und panarabischer Nationalismus Frankfurt am Main:Suhrkamp; 4) Islamischer Fundamentalismus, moderne Wissenschaft und Technologie.Frankfurt am Main: Suhrkamp; 5) Im Schatten Allahs. Der Islam und die Menschenrec-

hte. Mnchen: Piper; (1994.) 6): Krieg der Zivilisationen. Politik und Religion zwischenVernunft und Fundamentalismus. Hamburg: Hoffmann und Campe (1995.)

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

27/236


25

kog pluralizma. On smatra da se ideologija multikulturalizma dade svesti na:a) utvrivanje kulturolokih razlika, b) priznanje kulturolokih razlika, c) iz tihrazlika izvedenih kulturolokih temeljnih prava - pri emu problem nastaje akose odreenju ene putem erijata prizna status kulturolokog temeljnog pra-

va. I kulturoloki pluralizam kao i multikulturalizam se zalae za kulturo-loku raznolikost, ali kulturoloki pluralizam povezuje ovu raznolikost s mi-nimalnim zahtjevom glede uvaavanja univerzalnosti drutvenih vrijednosti.Ovaj koncept polazi od toga da su raznolikost i meusobni suodnos kultura mo-gui samo putem obvezujueg ujedinjenja glede univerzalnih temeljnih vrijedno-sti. Ne moe se dopustiti kulturoloko temeljno pravo koje vjernicima dozvo-ljava prakticiranje odreene religije a da se druge oznaava nevjernicima. Onsmatra da bi se pripadnici civilnog drutva, u javnom diskursu o poeljnoj for-mi kulturoloke raznolikosti u njemakom drutvu, morali zaloiti za kulturno-

pluralistiku, a ne za kulturno-relativistiku raznolikost.18Kao stranac koji ovu zemlju upoznaje iz neposredne blizine, ve 44 godi-

ne, osjeam za Njemaku istovremeno i sklonost i odbijanje., konstatira oporoTibi. Ono to mene vee za Njemaku je takoer i ovdje vidljiva europska, a nenjemaka vodea kultura. Ali, iz razloga to je migraciona debata u ovoj ze-mlji zatrovana nerazumijevanjem pojma vodea kultura, dijelom i svjesno in-strumentalizirana, odluio sam se ne govoriti vie ni o europskoj vodeoj kultu-ri, nego o europskoj vrijednosnoj orijentaciji. Kao pripadnik otvorenog dru-tva - i, prirodno, iz egzistencijalnih razloga - zalaem se za doseljavanje, daljergumentira Tibi, a kao demokratsko-sekularni musliman, po uvjerenju i osjea-

nju, aglaavam istodobno da se nae drutvo mora braniti protiv svih formi fun-damentalizma, dakle i protiv njegove islamistike forme - islamizma. Zato je ne-izbjeno u neku formu kunog reda ovezati kulturoloku raznolikost s civilno-drutvenim temeljnim vrijednostima. Upravo to odgovara ovdje obrazloenommodelu kulturnog pluralizma.

Problem u vezi s migracijama u Njemakoj je i u izboru omiljenih vrijed-nosti s kojima se argumentira u korist ili protiv doseljavanja, oni su nerijetko iz-raz prolih vremena i politikih koncepata. Iz te zamke se ne moe izai bez togada se ine napori koji vode demokratskoj Europi zajednike vrijednosne samo-svijesti, kako bi se s drugim kulturama i civilizacijama moglo raspraviti i s nji-

ma vriti razmjene. Prema Tibijevom uvjerenju, ideja multikulturnog dru-tva se mora braniti, posebice ako se radi o neprijateljskim namjerama premastrancima, pri emu se politika mora postarati za optimalno etabliranje kulturo-loke raznolikosti koja nee ugroavati temeljne vrijednosti useljenikih druta-va, nego im omoguiti razmjenu i obogaivanje s drugim kulturama u obzorjueuropskih vrijednosti.

Od mojega idovskog uitelja Maxa Horkheimera sam se nauio ljubaviprema Europi prosvjetiteljstva, koju je on opisao 'otokom slobode u moru nasil-

18

Tibi, B.Die Ideologie des Multikulturalismus, nicht die Idee der kulturellen Vielfalt istin der Sackgasse, Dossier Multikulturalismus: Vision oder Illusion?

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

28/236

Mile Lasi

26

nih vladavina. , poruio je Tibi, I ne elim vidjeti kako islamisti njihovo razu-mijevanja prava (Scharia) uvode umjesto Ustava, uz pozivanje na njihovo te-meljno kulturoloko pravo. I ovim je dr. Tibi progovorio o fenomenu (in-ter)kulturalizma, kojeg nije mogue razumjeti unutar starih koncepata, nego

samo u kontekstu onoga novoga to se stvara unutar EU, pa i u njenoj tekoj,tzv. postsekularistikoj fazi ...

V

U vremenu u kojem ivimo, i u visokorazvijenim zapadnim drutvima sene radi o drugome nego o nunosti obrane prosvjetiteljske ideje sekularizma i

politike moderne pod naletima razne vrste fundamentalizama - politikog i reli-gijskog tipa, kako islamistikog tako i kranskog (o ijem postojanju semoralo vie znati da se htjelo znati i prije recentne norveke tragedije, ili ustan-ka marginalnih useljenikih skupina u Velikoj Britaniji). Pritom se ne smije za-

boraviti da su stroge uvjetovanosti politikog ponaanja religijskim pripadnosti-ma propustile tr. tek juer, i u zapadnoj Europi masovnije tek nakon Drugogsvjetskog rata, a da su u ostatku svijeta ostale velike. U zapadnim drutvima se,zapravo, ve stoljeima vodi vana bitka upravo s uvarima vjerskih peata, isve to je postignuto u ovom dijelu svijeta je, u osnovi, rezultat otklona naspramranijih obrazaca vjerskog i politikog suodnosa. Dakle, tek odnedavno su i za-

padnoeuropski graani poeli imati sve manju potrebu za uporitem svog politi-kog ponaanja u tradicionalnim religijskim obrascima i njihovom poimanju poli-

tike. Religija je postajala sve vie osobna stvar i slobodan izbor sve samosvjesni-jih graana. I dok se kroz dugu prednovostoljetnu povijest upravo u religijamaogledala bit svih kultura, upravo su sekularizacija (i laicizacija) iznjedrile u no-vijoj zapadnoeuropskoj i sjevernoamerikoj povijesti razdvajajui model politi-kog ponaanja od ljudskog. Vjerujem, to je inilo dobro i politici i vjeri. to je,i da li je, i neega dobroga donijelo postsekularistiko vrijeme - tek e se vidje-ti. Smije se, pak, kazati kako se u onim kulturama u kojima se sa sekularistikim

procesima nije bilo ni zapoelo, ne moe govoriti o postsekularizmu i politikojmoderni, nego samo o nekoj od podvrsta vjerskih i politikih fundamentalizama.U procesu samooosloboenja od religijsko uvjetovanih politikih obrazaca pro-

naao se, dakle, prvo prostor za sekularizaciju (i laicizam), pa potom i (post)se-kularizam -pod kojim se misli na povratak utjecaja religija na drutveni ivot,ali ne i na dovoenje u pitanje temeljnih tekovina postmoderne - kakvo je odva-

janje svjetovne i duhovne vlasti, dravnih i crkvenih poslova. Postsekularizamnije, dakle, oznaio smrt sekularizma, nego potrebu promiljanja na novi nainkompleksa pitanja u vezi sa mjestom religije u drutvu te njenog suodnosa s po-litikom. U zapadnim drutvima biva se, dakle, u liberalnijim krugovima svjesnokako se zbog tekoa s integracijom useljenika ne smije odustati niti od ideje ko-zmopolitizma niti od sekularizma, kao bitnih sastavnica politike moderne - makoliko se upravo to ini poeljnim objektom udnje fundamentalista na de-

snom spektru, iji je bolesni izraz upravo onaj norveki masovni ubojica.

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

29/236


27

I kozmopolitske liberalne ideje su, meutim, u vremenima neoliberalnodeterminirane globalizacije doivjele izvitoperenja, pa ih je potrebno iznova pre-vrednovati kako se ne bi olako odustalo od njihove biti. Kada bi se, primjerice,zapadna Europa suvie olako definirala ponovno kranskom (to se ini za-

mamnim i nekim vrlo obrazovanim i mudrim ljudima, kakav je nesumnjivo i Be-nedikt XVI), umjesto da se s pravom poziva i na svoje kranske korijene - po-ela bi nalikovati prevazienim povijesno-politikim konceptima tipa Rimskogili Franakog carstva (jedan Bog i jedan car, jedno carstvo i jedna religija) - ili bi

bila neka nova Pax Romana. U svakom sluaju, povratak na koncept nacije-dr-ave u njenoj staroj ili istoj formi vodio bi iznevjeravanju ideje multikulturali-zma i sekularizma, to bi bilo poraznije po EU i od aktualne krize eura i duni-ke krize.

Zapitajmo se - ne kriju li se, moda, upravo u kompliciranoj politiko-kul-turoloko-ekonomskoj radionici Europske unije - u liku nove politike kulture -odgovori i na pitanja o prerano proglaenoj smrti multikulturalizma!? Potrebno

je, u svakom sluaju - habermasovski ukazano - i u postkolonijalnim drutvimadoseljenika na (trans)nacionalno transformacijski, kozmopolitski nain, mislititri - i migracije i integracije i islam. Jer je konano dolo vrijeme da se -umjesto ideolokog i diskriminacijskog multi-kulti - osmisli inter-kulti kon-cept (trans)nacionalnih kulturolokih pluralizacija i socijalizacija - u ijoj jeosnovi meusobno proimanje sve meuovisnijih kultura, religija i svjetova. Pri-tom se ne radi ni o kakvoj novoj utopiji, nego o moguoj (anti)utopiji, ukoliko seeli ivjeti u miru...

Berlin, srpanj-kolovoz, 2011. godine

Literatura

Butterwegge, C., Gudrun, H. (Hrsg.). Zuwanderung im Zeichen der Globalisie-rung. Migrations-, Integrations- und Minderheitenpolitik, 4. Auflage, VSVerlag, Wiesbaden, 2009.

Habermas, J. Die Dialektik der Skularisierung, Bltter fr deutsche und in-ternationale Politik, 4/2008

Huntington, S. Gott ist wieder da!, Cicero-Magazin fr politische Kultur,August 2005.Juratovi, J. Vom Fliessband in den Bundestag. Wie ich als erster Gastarbeiter

ins deutsche Parlament gewhlt wurde, u: Marvin Oppong (Hrsg.), Mi-granten in der deutschen Politik, VS Verlag, 2011.

Lasi, M. Mukotrpno do politike moderne, Udruga graana Dijalog, Mostar,2010.

Lasi, M. Veliki korak u pogrenom pravcu, Status, br. 10.Nouripour, O. Deutschland zwishen Integrationsdebatten und Loyalittsparano-

ia, u: Marvin Oppong (Hrsg.), Migranten in der deutschen Politik, VS

Verlag, 2011.

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

30/236

Mile Lasi

28

Radtke, F. O. Vom Multikulturalismus zur Parallelgesellschaft - Selbstverge-wisserung in der Einwanderungsgesellschaft, Dossier Multikulturali-smus: Vision oder Illusion?. Migration, Integration, Diversity.http://www.migration-boell.de/web/integration/47_761.asp. 10.8. 2011.

Sarrazin, T.Deutschland schafft sich ab: Wie wir unser Land aufs Spiel setzen,Deutsche Verlags-Anstalt (DVA), Stuttgart, 2010.

Tibi, B. Im Schatten Allahs. Der Islam und die Menschenrechte, Piper, Mn-chen, 1994.

Tibi, B. Krieg der Zivilisationen. Politik und Religion zwischen Vernunft undFundamentalismus, Hoffmann und Campe, Hamburg, 1995.

Tibi, B. Europa ohne Identitt? Die Krise der multikulturellen Gesellschaf, Ber-telsmann, Mnchen, 1998.

Tibi, B.Der Islam und Deutschland. Muslime in Deutschland, DVA, Stuttgart,2000.

Tibi, B.Islamische Zuwanderung. Die gescheiterte Integration, DVA, Stuttgart,2002.

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

31/236


29

Mile LasiFROM MULTICULTURALISM TO POST-SECULAR

INTERCULTURALISM

Summary

In Western societies, which were brushed or enriched by political modernity, theidea of multiculturalism is not done away with, as Angela Merkel, David Cameron &Co. hastily proclaimed. More likely, it has passed through multiple transformations.When the death of multi-culti concept is spoken about in the area of politics, it is im-

plicitly acknowledged that the concept of migration and integration (i.e. the concepts ofcultural plurality, the encounter of cultures, and interculturalism) were not sufficientlyconsidered. The need is felt everywhere to overcome the misery of the so-called parallelsocieties, which is reflected not only in the refusal to assimilate immigrants, but also inthe shortcomings of the concept of leading culture (Ger. Leitkultur), when it is trappedwithin the concept of state-nation. Up to now, the approach to the concept of cultural

pluralism in the Western world was basically used to refer to the positive discrimina-tion and the inadequate consideration of the politics of migration. On the other hand,the idea of the Enlightenment and political modernity forced traditional societies tochange. Therefore, in the eyes of liberal people and politicians, the ideology of multicul-turalism or cultural plurality seems to be a reasonable answer for the issue of nationalegoism and limits of the concepts of national state and culture. This idea still appears to

be vivid, although, instead of cosmopolitan societies, so called parallel societies emergedat the outskirts of big Western European cities, as a two-fold oasis of seclusion and fearfrom losing ones own fundamental cultural features. These fail to realize that in the en-counter of cultures, religions and civilizations, there is a chance for mutual understan-ding and enrichment. Therefore, in post-secular times and post-colonial immigrant soci-eties (Habermas), it is necessary to reconsider migrations and integrations in a brave,transformative, inter-cultural and cosmopolitan manner. On the basis of their experience,societies of pre-political modernity, such as B/H society, could, on the other hand, learnhow to get out of the dead-end they found themselves in.

Key words: inadequate consideration of migration and integration, plural immi-grant societies or parallel societies, national or cosmopolitan idea of leading culture,death of multiculturalism or acknowledgment of cultural plurality, anti-utopian tran-snational transformations and interculturalism

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

32/236

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

33/236

Originalan nauni rad

Vesna Ivezi1

EUROPSKA NOVA KSENOFOBIJAI MOGUNOSTI INTERKULTURALNOG

DIJALOGA

U procesu stvaranja Europske unije, kod dijela europske populacije javio se strahod gubitka etnikog identiteta uslijed slabljenja suvereniteta nacionalnih drava i sve ve-eg priliva pripadnika drugih nacija i kultura, koji nikad prije nisu prebivali na prostoruEurope. Kod dijela europske javnosti stvorila se netrpeljivost prema pridolicama, to jerezultiralo radikalizacijom europske politike scene, u smislu poveanja popularnosti de-sno orijentiranih stranaka, pa ak i do pojave ekstremistikih pokreta i grupacija. Moese govoriti o pojavi europske nove ksenofobije, koja se oituje tako da se svaka razlii-tost doivljava kao prijetnja vlastitom opstanku. Otpori prema strancima, koji se povre-meno pojavljuju i u vidu brutalnog nasilja, prikazuju se kao borba za ouvanje vlastitekulture. U tom ozraju su se, kao izraz traenja izlaska iz krize, pojavili i fundamentali-stiki stavovi. Prema strancima se sve vie gomilaju predrasude i stvaraju stereotipi. U

posljednje vrijeme aktualizira se i pitanje identiteta, te pravo na razliitost, koje se poja-

vljuje u obliku demokratskog prava, politikog priznavanja razlika, to podrazumijevaosiguravanje istih uvjeta opstanka i razvoja svim kulturama koje se nalaze na tlu Europe.U procesu europskih integracija i proirenja europske zajednice, Europa se pojavljujekao multikulturalna zajednica, to znai da se svim sudionicima moraju osigurati istekulturne i drutvene mogunosti. Smatra se da je interkulturalni dijalog od velikog zna-aja za uspostavljenje boljeg meusobnog razumijevanja izmeu razliitih kultura, to bionda trebalo doprinijeti smanjenju napetosti u Europi, izazvanih prilivom etniki razlii-tih grupacija.

Kljune rijei: ksenofobija, fundamentalizam, radikalizacija, pravo na razliitost,multikulturalizam, interkulturalni dijalog

Europa je stoljeima provodila svoje planove na silovit i proturjean na-in. Prvo, uslijed ekspanzije u 16. st. putevi moderne civilizacije bili su poploe-ni izrabljivanjem i okrutnou. U 19. st. demokracija je uspostavljena usporedos nacionalizmom i rasizmom. Ta arogantna tvorevina eksplodirala je u prvoj po-lovici 20. st., inei Europu epicentrom svjetskih ratova i totalitarnih reima.Cjelokupni je pothvat, takoer, potkopao samu svrhu kulture. Na poetku 21.Stoljea Europa je poprimila jedan oblik koji nema povijesnog presedana. Onaje multinacionalna federacija koja se iti mirnim i demokratskim sredstvima.

1 [email protected]

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

34/236

Vesna Ivezi

32

Meutim, neke od starih nedoumica nanovo izbijaju na povrinu s novim otvara-njem.2

Uvod

Ve smo preko jedne decenije odmakli od poetka 21. st., i gotovo da bi-smo mogli konstatirati da u Europi jo uvijek nema nita novo. Ta naizgled pa-ualna primjedba moe, uzimajui u obzir povijesna sjeanja na dogaanja i

previranja u Europi tijekom minulih stoljea, biti potkrijepljena stalno svjeimvijestima s bojinice, na kojoj stalno prisutan antagonizam izmeu tenje zaostvarenjem ljudskih prava, slobode i samorealiziranosti, i onih koji to na raznenaine osporavaju, ukazuje na rascjep koji je stalno prisutan na tlu Starog kon-tinenta.

Dok je u tijeku proces europskih integracija te daljnjeg proirenja Europ-ske unije, ujedno svjedoimo i porastu radikalnih ideologija i politikih strujakoji takve procese smatraju ugroavajuim za integritet vlastitih nacionalnih dr-ava, te ine napore kako bi zaustavile kolo promjene. Sve vee meusobnootvaranje granica izmeu europskih drava, te mogunost proirenja Unije, doi-vljavaju kao prijetnju opstanku vlastitog nacionalnog identiteta, a taj strah je,iako u manjoj mjeri, zbog prisutnosti pripadnika drugih naroda i kultura na tluEurope, bio prisutan i prije. Zatvaranja s desnim predznakomoituju se u iro-kom rasponu - od intelektualistikog teoretiziranja koje bi se povrno moglo na-zvati bezopasnim3,pa preko radikalizacije politikih stranaka centra, porasta po-

pularnosti desno orijentiranih stranaka, do pojave ekstremistikih stranaka i gru-pacija. Svima, bez razlike, glavna ideja-vodilja je tendencija ka ouvanju intakt-nosti vlastite nacije, isticanje vlastitih kulturnih vrijednosti kao jedinih koje seuvaavaju na vlastitom teritoriju, te odbijanje svih drugih koji se ne uklapaju utu predodbu.

I sve se to, kako je ve navedeno, deava usred procesa ujedinjenja Euro-pe, proirenja Europske unije, u vrijeme sve vee kampanje s ciljem afirmacijerazliitosti, tolerancije, ukazivanja na potrebu integracije europskih zemalja uzajednicu nacija i kultura.

Nacije i nacionalizamNakon ovog kraeg uvoda, pozabavit emo se odreenjem pojma nacije

te, za poetak, iz mnotva definicija izdvojiti Gellnerovo objanjenje pojma kojion sam karakterizira varljivim i teko odredivim, jer smatra da je nacija artefakt

2 Katunari, V. Od povijesnog rascjepa ka miroljubivom pluralizmu: noviji teorijskipristupi nacionalizmu i etnikim sukobima, Revija za sociologiju, Vol.38, No 1-2, str.25-42. Tekst uvodnog izlaganja na Drugom interkulturalnom forumu: Kljune vrijedno-sti interkulturalnog dijaloga prema Europi svih graana, u organizaciji Vijea Europe

odranom u Troini, na Siciliji 14-17. studenog 2004.3 PrimjerNove desnice.

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

35/236

Europska nova ksenofobija i mogunosti interkulturalnog dijaloga

33

ljudskih uvjerenja, odanosti i solidarnosti,4 pa prema tome i promjenjive priro-de, jer ljudska uvjerenja, odanost i solidarnost nisu stabilne kategorije, nego suovisne o razliitim vanjskim, isto tako promjenjivim, uvjetima. Ona ne postojisama po sebi, nego ju stvara ovjek, i to na temelju uzajamnog priznanja pripad-

nika neke skupine, a ne obiljejima samo njima svojstvenima, koja ih odvajajuod nekih drugih skupina.

Nastanak nacije, kao etnike, politike i kulturne zajednice, povijesnooblikovane u specifinim uvjetima na osnovu jezika, teritorija, tradicije, vjere i

bitno proete tenjom za zajednikom pripadnou,5 Gellner vee uz razvojmoderne civilizacije nastale s poetkom razvoja industrije u 18. stoljeu, te da jeuzrok pojavi nacije na povijesnoj sceni razvoj modernog industrijskog drutva -kao drutva brzog gospodarskog rasta sa sloenom podjelom rada, gdje se javlja

potreba za uinkovitijim dravnim sustavom nego onim to je postojao prije.Iako uporaba pojma nacije see dublje u prolost gdje se uporabljivao u drugai-

jim znaenjima, neto kasnije u 19. stoljeu, apod utjecajem minule Francuskerevolucije, dobiva znaenje suverenog naroda.6 U ovom kontekstu nacija imapolitiko znaenje, i mnogi teoretiari drutva veu njen nastanak za pojavu na-cionalnih drava (ije zaetke moemo zapaziti jo u 16. i 17. stoljeu, da bi seu potpunosti razvile u 19.st.). esto uporabljivani pojam nacije-drave sugerirada je uvjet nastajanja drave bilo postojanje jedne nacije na odreenom teritori-

ju, s tim da bi teritorij jedne drave ujedno trebalo da bude i teritorij7 pripadaju-e nacije, dok se u stvarnosti te granice rijetko kada preklapaju8.

Sljedee na to upozorava Gellner je injenica da u modernoj dravi, zbog

toga to se temelj drutva s malih zajednica takvih kao to su selo ili grad proi-ruje na puno vee cjeline te pojedinci moraju biti u interakciji sa strancima, dru-tvo odrava cjelinu uz pomo sustava modernog obrazovanja utemeljenog naslubenom jeziku.9 Meutim, B. Anderson, koji takoer jezik smatra vanim i-niteljem, nastanak nacije povezuje s razvojem tiska, gdje se osjeaj zajednitva

pojaava irokom uporabom pisane rijei na narodnom jeziku umjesto na latin-skom kako je do tada bila praksa. Iako jedan jezik moe dijeliti vie nacija, jezikse smatra temeljem nacionalnog zajednitva, te jedna nacija nikad ne moe bitiviejezina.10 Nacionalni pokreti i izgradnja nacionalnog identiteta, u pravilu suobiljeeni uspostavljanjem, isticanjem ili ienjem od stranih utjecaja zajed-

nikog jezika nacije. Prema tome, ne samo politike nego i kulturne osobitosti -od kojih je jezik od najveeg znaenja - od velike su vanosti za odreenje naci-je. Uostalom, Anderson11 smatra da su nacije i nacionalizam kulturne tvorevine

4 Gellner, E.Nacije i nacionalizam, str. 27.5Ani, V., Goldstein, I. Rjenik stranih rijei, str. 396.6 Katunari, V. Sporna zajednica, str. 86.7 Anderson, B. Nacija: zamiljena zajednica8 Banac, I. Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, str. 13.9 Giddens, A. Sociologija, str. 442.10

Banac, I. Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, str. 14.11 Anderson, B.Nacija: zamiljena zajednica, str. 5.

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

36/236

Vesna Ivezi

34

posebne vrste. Autor smatra da svaki individualni akter zamilja jednu zajedni-cu u kojoj e svoje postojanje pretvoriti u sudbinsko, to znai da e svojusudbinu povezati sa sudbinom zajednice kojoj pripada, i ta zamisao onda tvoristanje koje Anderson12 naziva bivanje nacijom.

Svaka nacija je rezultat specifinog povijesnog razvoja odreene grupe pasu, osim jezika, konstitutivni elementi osjeaja pripadnosti nekoj naciji i zajed-niki obiaji, karakter i svojevrsnapsihologija svakog naroda.13Osjeaj pripad-nosti jednoj grupaciji zajednikih karakteristika - to bismo mi danas mogli na-zvati nacionalnomsvijeu, postojao je i u predmoderno doba, da bi nakon uspo-stave suvereniteta naroda esto bio instrumentaliziran kao pokretaka snaga po-litikog pokreta koji nastoji iskljuiti sve ostale koji ne pripadaju odreenoj gru-

pi - nacionalizma.U vrijeme uspostavljanja nacionalnih drava u Europi 19. stoljea, nacio-

nalizam je poeljna kategorija - jer ima karakter nacionalnog oslobaanja. Naci-ja, kako Anderson14 navodi, postaje ideal kome se moe svjesno teiti, i naciona-lizam je u tom kontekstu vezan za demokratske ideje - bilo liberalne ili socijali-stike. Katunari15 istie da se u periodu uspostavljanja antidemokratskih rei-ma16 nacionalizam koristi za guenje demokratskih tenji naroda i uspostavljanjekrutih reima, a sve to pod krinkom prijetnje izvana. Demokratska strujanja uzemlji oznaena su kao instrumentalna - u slubi drugih nacija ili drava. Na-cija dobiva znaenje slino rasi - s tim da su bioloke karakteristike (iako je unacistikoj Njemakoj bila zastupljena rasna politika i na temelju biolokih raz-lika) zamijenile kulturne osobitosti - to se javlja i u novije vrijeme.

Kako istie Gellner

17

, nacionalizam je politiko naelo koje tvrdi da bipolitika i nacionalna zajednica trebalo da budu istovjetne ili koje zahtijeva daetnike granice ne presjecaju politike. Nastao u kontekstu imperijalizma (odkojeg preuzima ideju moi i prevlasti) a na temelju tekovina rasizma, naciona-lizam je u ovom sluaju politika orijentacija koja na temelju odreenih kultur-nih ili povijesnih karakteristika jednu grupaciju eli izdvojiti od drugih - i posta-viti je u nadreeni poloaj - to se moe objasniti kao strategijsko sredstvo za

12 Isto.13 Dr. Pajo Radosavljevi, piui o povijesti Slavena, u svojoj knjizi Who are the

Slavs? A Contribution to a Race Psychology (Gorham Press, Boston, USA, 1919.),upotrebljava izraz psihologija rase, smatrajui da on najsveobuhvatnije podrazumijeva iodreuje osobitosti nekog naroda. Djelo je nastalo davne 1919. godine, na tlu Sjedinje-nih Drava, gdje je znanstvenik ivio i radio, a nastalo je, kako je naveo, iz potrebe zarazumijevanjem slavenskih naroda. Autor djelo naziva prilogom rasnoj psihologiji, iosim psiholokim, bavi se povijesnim, politikim, kulturnim, lingvistikim, filozofskim,etikim aspektom naroda/rase.14 Anderson, B.Nacija:zamiljena zajednica, str. 66.15 Katunari, V. Sporna zajednica, str. 87.16 Sluaj militarizma u Pruskoj krajem 19. st., faizam u Italiji 1920-tih, nacizam u Nje-makoj 1930-tih, boljevizam u Kini od kraja 1940-tih, autoritarni populizam u Argenti-

ni 1950-tih, itd. (Katunari, Sporna zajednica, str. 86.)17 Gellner, E.Nacije i nacionalizam, str. 21.

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

37/236


35

odravanje sustava moi.18 U dravi se u tu ulogu postavlja veinska nacija, ko-ja eli iskljuiti sve druge. Kako istie Katunari19, u nacijama-dravama ne ivesamo nacionalisti nego i ljudi koji s njima dijele zajedniku nacionalnu pripad-nost, to onda znai da svi pripadnici jedne nacije - usprkos nekakvom naciona-

listikom usmjerenju dravne politike - nisu nuno i nacionalisti. Gellner smatrada se nacionalizam oslanja na dravu i naciju,20pri emu slijedom definicije Ma-xa Webera - prema kojoj je drava drutvena ustanova koja ima monopol na le-gitimno nasilje - istie da se nacionalizam najee pojaava zbog nezadovolj-stva izazvanog diobom moi i odreenjem politikih granica, pa prema njego-vom shvaanju, nacionalizam se javlja u uvjetima postojanja drave. Jednosta-van zakljuak je da kad ne bi bilo drave, onda ne bi bila mogua rasprava o to-me preklapaju li se granice nacije s teritorijalnim granicama, pa bi tako izlinim

postao i napor branitelja teritorija od uljeza i stranaca.No, to se upravo dogaa u Europi, gdje drave-lanice jedne prema dru-

gima otvaraju svoje granice? Iako je kod velikog dijela europskog stanovnitvave razvijen osjeaj zajednitva sa svim drugim participantima u zajednikom

programu ujedinjenja, primjeuje se i porast radikalnih struja koje ele ouvatistanje drava-nacija s jasno definiranim, dobro uvanim granicama.

Radikalizacija politike u Europi, ekstremizam,Nova desnica

Dok su se u vrijeme stvaranja nacionalnih drava nacionalni osjeaji stva-rali kao izraz tenje za ujedinjenjem etnikih skupina u nacionalnu dravu radi

uspostavljanja suvereniteta, u novije vrijeme prvo se pojavila nova vrsta nacio-nalizma koju moemo tumaiti kao reakciju na stvaranje velikih dravnih siste-ma.

Male nacije ujedinjene u veim centralistikim dravama, ili federacijama,traile su svoja prava na samostalnost i samosvojnost, kako su isticali. Primjeri-ce, bili smo svjedoci raspada SSSR-a, ili jo blie - raspada Jugoslavije - gdje se

pokazalo da su narodi, prije okupljeni u dravnim zajednicama, jedva doekalipovijesno povoljan trenutak za ostvarenje prava na samostalnu dravu. Raspadsovjetskog carstva, kome je kao uvertira prethodilo ruenje Berlinskog zida,stvorio je povoljne okolnosti i za raspad Jugoslavije 21 -nakon ega je na ovim

prostorima stvoreno nekoliko samostalnih drava.Odnedavno se u procesu stvaranja Europske unije deava neto slino, je-dino je promijenjen smjer dogaanja, pa uslijed stvaranja vee zajednice dravanadnacionalnog karaktera, dolazi do slabljenja suvereniteta drava-nacija. Javio

18 Katunari, V. Lica kulture, str. 17.19 Katunari, V. Sporna zajednica, str. 91.20 Gellner, E. Nacije i nacionalizam, str. 23.21 Sim, S. Svijet fundamentalizma, str. 13., takve povijesne uvjete naziva vremenom kad

je komunizam siao sa svjetske povijesne scene i tako oslobodio prostor za dravotvor-

nost, narodima koji su pod njegovim ideolokim i dravnim okvirom bili zarobljeni u vi-enacionalnim dravnim sistemima.

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

38/236

Vesna Ivezi

36

se svojevrsni etniki nacionalizam, koji se moe tumaiti kao pomakudesno uideologijama politikih stranaka pojedinih europskih zemalja. Kod dijela stanov-nitva, uslijed omekavanja dravnih granica te priljeva stranaca iz zemaljanovih lanica EU, takoer i onih koji jo nisu u sastavu europske zajednice ili

dolaze iz izvaneuropskih zemalja, pojavila se kriza straha od gubitka nacional-nog identiteta.

Neki teoretiari22 zamjeuju da se u Europi danas biljei porast udjela de-snih stranaka u vladama pojedinih zemalja, raste brojnost glasaa desnih strana-ka od kojih neke ispoljavaju i ekstremistike ideje, dok veliku opasnost vide uskretanju udesno ideologija stranaka centra, to se takoer deava.

to je uzrok radikalizacije velikog dijela europske politike scene??Do radikalizacije politike jedne drave (koja prema povijesnim prilikama

moe biti i lijeva i desna) obino dolazi u uvjetima krize. Primjerice, nastanakfaistike ideologije u Italiji, u ne tako davnoj prolosti, bio je izazvan uvjetimaekonomske krize. Veliki broj onih koji su se uslijed ekonomske krize osjeali i-votno ugroenima, ili zbog straha od socijalne revolucije koja se mogla desiti,

prilazili su faistikom pokretu koji se zbog isticanja programa intervencije s ci-ljem poboljanja uvjeta ivota i izlaska iz krize, uspjeno prikazivao adekvatnim

politikim odgovorom na novu, dinaminu epohu. Uspjehu faizma pogodova-la je politika dezorijentiranost mnogih koji su poeli sumnjati u sve politikekole i programe, zbog toga to u njima nisu vidjeli spas iz postojee situacije, afaistiki se program u poetku ovijen reformistikim i obnoviteljskim frazama,

postavio kao pokret protustranakog predznaka, tako da je uspio mobilizirati

nagomilano nezadovoljstvo postojeim politikim prilikama, prvenstveno uzor-kovano gospodarskom krizom.U Europi danas, deavaju se velike promjene u sastavu stanovnitva poje-

dinih drava. Nakon uspostavljanja Europske unije, teoretski - svaki stanovnikbilo koje drave lanice Unije moe raditi i boraviti u bilo kojoj drugoj odeuropskih zemalja, to je izazvalo veliki imigracijski pritisak na bogate zemlje.Uslijed prisutne i rastue krize u svijetu, pa tako i u Europi, ekonomski poloajstanovnitva bogatih zemalja bitno se pogorao u odnosu na prethodna razdo-

blja, pa se sve vei priliv radne snage iz drugih zemalja doivljava ivotno ugro-avajuim. Pojavila su se shvaanja, u okviru pojedinih politikih stranaka i po-

kreta, o potrebi obrane vlastitih prostora od najezde doseljenika. To se esto tu-mai nastojanjima u obrani vlastite kulture, koja se smatra ugroenom zbog pri-sutnosti pripadnika drugih kultura.

Kao i u uvjetima stvaranja faistike drave, nove radikalne desne ideolo-gije postavljaju se u zatitu suvereniteta europskih nacija, te nude programe rje-enja za probleme koji su stvoreni na najranjivijim mjestima - a to je pitanje na-cionalnog identiteta i ekonomskog opstanka. U tim nastojanjima najgorljiviji su

22

Gunduz, Z. Y. The European Union at 50 - Xsenophobia, Islamophobia and the Riseof the Radical Right,Journal of Muslim Minority Affairs, Vol.30, No.1.

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

39/236


37

ekstremistiki pokreti koji zahtijevaju odlunu akciju s ciljem zaustavljanja pr-ljanja Europe drugim narodima, vjerama, rasama, obiajima.

Ovdje se navode pojmovi radikalizma i ekstremizma koje bi, kako pojedi-ni teoretiari smatraju, trebalo jasno razgraniiti. Veliki23 istie da pojam eks-

tremizam24 znai opredjeljenje neke ideologije prema krajnostima u nazorima,ili u politikom djelovanju, i u znanstvenoj terminologiji se koristi kao suprot-nost pojmu liberalne demokracije. Karakterizira ga ideoloka krutost i velianje

jednog modela kao apsolutne istine. Svako odstupanje od te apsolutne istinesmatra se netonim i mora se suzbiti, a nesrazmjer koji nuno nastaje izmeuekstremistike dogme i stvarnosti, objanjava se teorijom zavjere, traenjemrtvenog jarca. Tako su, primjerice, u nacistikoj Njemakoj idovi bivali op-tueni za sve nedae koje su snale naciju. Ekstremizam moe biti i desnog i li-jevog predznaka, s tim da se razlikuju u tome to desni ekstremizam ne doputaetos temeljne ljudske jednakosti.

Pojam radikalizma25 drugaije je naravi. U doba prosvjetiteljstva imao jepozitivno znaenje, jer je oznaavao korjenite promjene koje bi trebalo izvriti udrutvu. Dugo se vezao uz pojam liberalizma, da bi kasnije, tijekom studentskihnemira 60-tih godina (kad se mlada generacija estoko obruila na postojei po-redak, esto ne razlikujui radikalne od ekstremistikih poteza) dobio negativan

predznak i poeo se koristiti openito za oznaavanje nasilnih grupa i politika -to je pogreno - ali u svakom sluaju, radikalizam karakterizira beskompromi-sno ostvarivanje politikih ciljeva. Danas se znaenja pojmova esto brkaju utom smislu da se pojam radikalizma esto upotrebljava kao eufemizam za eks-

tremizam. Temeljno odreenje kojim bi se moglo razgraniiti ta dva pojma je utome da se radikalizam u smislu upotrebe nasilja interpretira kao slabiji oblikekstremizma - a u smislu organizacije, programa i znaenja je svakako dublji irazvijeniji.

Radikalizacija europskih ideologija, i to desnog predznaka, znai zaotra-vanje politike u smjeru ouvanja europskih vrijednosti (za koje se u desnim ra-dikalnim krugovima smatra da su otvaranjem granica nacionalnih drava i politi-kom priznavanja prava na razliitost i uvaavanja razliitih kultura, za koje sma-traju da ne pripadaju europskom miljeu, dovedene u pitanje). Pokazalo se da jeradikalna desnica najuspjenija u krugovima radnika niskog obrazovanja, koji

najvie pate zbog nesigurnosti zaposlenja i loih ivotnih uvjeta,26

i u situaciji ukojoj se nalaze - najvie se osjeaju ugroenima od onih koje ne smatraju svoji-ma. Poklie: zaustavite imigraciju, poaljite strance natrag, Gunduz nazivaizrazom ekonomskogpopulizma, gdje se desne politike postavljaju kao uvariekonomskog opstanka starosjedilakog, europskog stanovnitva.

Znakovita je pojavaNove desnice - europskog pokreta preteno intelektua-listikog karaktera, koji slijedom analize politoloke literature o njenom djelova-23 Veliki, D.Desni ekstremizam, radikalizam i zapadnoeuropska Nova desnica, str. 68.24 lat. extremus - krajnji25

lat. radix - korjen26 Gunduz, Z., Y. op. cit., str. 40.

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

40/236

Vesna Ivezi

38

nju na tlu Europe, u smislu ideologije i programa, Veliki27 smjeta izmeu kon-zervativizma i desnog ekstremizma.Nova desnica zalae se za kulturnu hege-moniju, na temelju koje bi se prevrat u Europi izvrio mirnim putem - dugotraj-nim ideolokim radom u civilnom sektoru. Zamiljena kao dugotrajna kulturna

borba koju bi predvodili intelektualci s ciljem transformacije opih predodbi,Nova desnica bi se teko prepoznatljivim, nenasilnim28 potezima koji ne izaziva-ju reakcije, neprimjetno nametnula i osvojila prevlast u odnosu na demokratskikonsenzus, to bi omoguilo promjenu.29Nova desnica (koja se sastoji od mreeintelektualaca, znanstvenika, novinara, knjievnika i izdavaa) moe se, kakonavodi Veliki, zbog svoje taktike politike mimikrije smatrati opasnom zademokraciju. Ona proklamira da ne vodi politiku, nego metapolitiku, koja se te-melji na premisi da ideje imaju kljunu ulogu u povijesti ovjeanstva.30 Bitanideoloki elementNove desnice je etnopluralizam, koji dovodi u pitanje plurali-zam i ljudska prava, pa prema tome ima ekstremistike karakteristike. Etnoplu-ralizam poiva na ideji radikalne razdvojenosti kultura i, kako arko Pai31 isti-e: Umjesto mozaika kultura ovdje je rije perfidnom obliku modernog apart-haida. Izmeu 'nas' i 'njih' debeli su zidovi koji nikada nee biti uklonjeni. Mul-

27 Veliki, D.Desni ekstremizam, radikalizam i zapadnoeuropska Nova desnica, str. 72.28 Isto, str. 67.29Nova desnica francuskog je porijekla, a osnivaem se smatra Alain de Benoist, koji jegodine 1968. utemeljio Groupement de Recherches et d'Etudes pour la CivilisationEuropeenne (GRECE). Nova desnica se ideoloki odvojila od tradicionalne desnice, tese takav trend nastavio i u drugim zemljama gdje je poela djelovati. Slijedom uenjaAntonija Gramscia da politikom djelovanju treba prethoditi kulturna akcijaNova de-snica svoje djelovanje usmjerava na djelovanje u podruju znanosti i kulture. Politiki jeza sada teko odredljiva (primjerice, Veliki ju smjeta u podruje izmeu desnog eks-tremizma i konzervativizma) pa se prema navodima nekih teoretiara kree u sivoj zo-ni europske politike scene. Ako smo neto nauili na primjeru stvaranja faistike dr-ave na tlu Italije, 20-tih godina prolog stoljea, mogli smo zapaziti da niti Mussolinijev

program nije bio jasno politiki definiran. Bio je to program bez programa - to jeMussolini i sam priznavao, i funkcionirao je na temelju politikih parola - to je do krajai zadrao kao karakteristiku. Deklariran kao pokret a ne kao politika stranka, faizam je

bio otvoren za pripadnike svih postojeih stranaka - jer pristupanje faistikom pokretu

niije stranako opredjeljenje nije dovodilo u pitanje. Za razliku od faizma,Nova de-snica ima precizno razraen program djelovanja, a zadravanje u tzv. sivoj zoni omo-guava joj prilagodljivost uvjetima koji se mogu pojaviti, i koritenje svih sredstava udjelovanju.Potrebno je jo napomenuti da Nova desnica, nakon povrnog upoznavanja, posjedujesvojevrsnu zavodljivost. Istie se antirasizam, potovanje prava na razliitost kao temelj-nog ljudskog prava, postavlja se zahtjev za humanijim drutvom u odnosu na naine pro-izvodnje dobara, stilove i organizaciju ivota, samoizgradnja osobnosti, etika... Jednomrijeju, sa svim svojim gradovima po mjeri ovjeka, ivotom u skladu s prirodom, njego-vanjem tradicije to je program koji se prikazuje sasvim poeljnim, da nije iskljuiv.30 Iz programaNove desnice pod nazivom Manifest za europsku obnovu,Nova desnica

u 21. Stoljeu, Suni, T. Europskanovadesnica, str. 239.31 Pai, . U rvnju identiteta, Zarez, br. 249., Zagreb, str. 4.

7/27/2019 Diskursi [broj 2, 2011.]

41/236


39

tikulturalnost u okviru jedne nacionalne drave smatra se nepoeljnom jer, dokse na svjetskom planu ini napor za ouvanjem i razvijanjem razlika meu lju-dima, Nova desnica slijedom ve navedenog djelovanja s ciljem transformacije

predodbi, eli prouiti sva podruja znanja kako bi mogla predloiti novi, kohe-

rentan svjetonazor. Kritizirajui modernost koja negira ljudsku prirodu ili je po-vezuje s apstraktnim vrijednostima, te liberalizam kojeg smatra glavnim krivcemza razvoj potroakog drutva, pojavu globalizacije i nametanje zapadnih vrijed-nosti utjelovljenih u ideji napretka, univerzalizma i pluralizma,Nova desnica nu-di model pluriverzuma - ideje da se istinsko bogatstvo svijeta nalazi u razlii-tostima njegovih kultura i naroda. Pri tome se podrazumijeva da se te iste kulturei narodi nikako ne bi smjeli meusobno mijeati, s ciljem ouvanja razliitosti.Prema takvom, shvaanju globalizacija se smatra prijetnjom koja generira homo-genizaciju te svojim univerzalistikim utopijama pogubno djeluje na tradicio-nalne identitete.

Fundamentalizam povratak korijenima. Potraga za istoom posto-janja.

Zaronimo malo u svijet fundamentalizma, u novo mrano doba dog-me,32 koje se pojavilo na obzoru u procesu stvaranja novog europskog miljea.Fundamentalistiki stavovi koji se u raznim podrujima ljudskog djelovanja(ekonomiji, religiji, politici, itd.) mogu pronai kroz cijelu povijest ovjeanstva,i koji su se poeli intenzivnije javljati usporedno s procesima europskih integra-

cija, doivjeli su svoju renesansu nakon esto spominjanog 11. rujna (kada su unapadu terorista-samoubojica sruena dva nebodera u New Yorku). Taj je doga-aj izvrio prekretnicu u pogledu sigurnosti na bilo kojem mjestu na svijetu, iizazvao brojne polemike o opasnosti s Istoka - koja prijeti cijelom zapadnomsvijetu, s ciljem osvajanja vlasti na planetarnom nivou. Taj teroristiki in izvri-li su pripadnici islamske vjeroisp

Documents

Diskursi [broj 2, 2011.]