12
B’’H Priprema i uređuje: Vatroslav Ivanuša narod Izraelski – muškarci, ţene, djeca – trebaju se okupiti u Svetom hramu u Jeruzalemu. Tamo će im kralj čitati iz Tore. Vajeleh završava proročanstvom koje kaţe da će se izraelski narod okrenuti od svog saveza s B-gom što će B-ga navesti da sakrije svoje lice od njih, ali završava i obećanjem da riječi Tore „usta potomaka neće zaboraviti.“ Prevela: Dolores Bettini (D’varim 29,9-31,30) Paraša Vajeleh opisuje posljednji dan Mošeova zemaljskog ţivota. „Stodvadeset godina mi je danas,“ govori on narodu, dalje ne mogu ići i ne mogu ući.“ Vodstvo prenosi na Jošuu i upisuje posljednje rije- či u Toru. Svitak povjerava Levitima da ga čuvaju u Zavjetnom kovčegu. Micva “hak’hel” (okupljanje) je zadana: svakih sedam godina, za vrijeme blagda- na Sukot prve godine šmita ciklusa, sav Paraša Vajeleh Godina 8 Broj 51 Rabbi Goldwasser 3 Kazati: Oprosti 5 Tjedni Zohar 6 Naprijed 7 Idolopoklonstvo 9 Iz medija 12 U ovom broju : [email protected] DivrejTora http://twitter.com/DivrejTora Šabat Vajeleh Jeruzalem 18:02 19:17 Zagreb 18:44 19:42 Rijeka 18:50 19:49 Split 18:41 19:40 Dubrovnik 18:35 19:33 Vinkovci 18:33 19:31 Sarajevo 18:34 19:32 Bihać 18:44 19:43 B. Luka 18:39 19:37 Beograd 18:26 19:26 Novi Sad 18:29 19:29 Subotica 18:30 19:31 Zrenjanin 18:27 19:27 Niš 18:20 19:19 Ljubljana 18:50 19:48 Maribor 18:46 19:44 Beč 18:43 19:42 Frankfurt 19:15 20:13 subota 19.9.2015. petak 18.9.2015. 6. tišreja 5776. 19. rujna 2015.

DivrejTora - sinagogadoboj.orgsinagogadoboj.org/bhs/wp-content/uploads/2015/09/5-09-DivrejTora... · B’’HGodina 8 Priprema i uređuje: Vatroslav Ivanuša narod Izraelski – muškarci,

  • Upload
    others

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

  • B’’H

    Priprema i uređuje:

    Vatroslav Ivanuša

    narod Izraelski – muškarci, ţene, djeca – trebaju se okupiti u Svetom hramu u Jeruzalemu. Tamo će im kralj čitati iz Tore.

    Vajeleh završava proročanstvom koje kaţe da će se izraelski narod okrenuti od svog saveza s B-gom što će B-ga navesti da sakrije svoje lice od njih, ali završava i obećanjem da riječi Tore „usta potomaka neće zaboraviti.“

    Prevela: Dolores Bettini

    (D’varim 29,9-31,30)

    Paraša Vajeleh opisuje posljednji dan Mošeova zemaljskog ţivota. „Stodvadeset godina mi je danas,“ govori on narodu, „dalje ne mogu ići i ne mogu ući.“ Vodstvo prenosi na Jošuu i upisuje posljednje rije-či u Toru. Svitak povjerava Levitima da ga čuvaju u Zavjetnom kovčegu.

    Micva “hak’hel” (okupljanje) je zadana: svakih sedam godina, za vrijeme blagda-na Sukot prve godine šmita ciklusa, sav

    Paraša Vajeleh Godina 8 Broj 51

    Rabbi Goldwasser 3

    Kazati: Oprosti 5

    Tjedni Zohar 6

    Naprijed 7

    Idolopoklonstvo 9

    Iz medija 12

    U ovom broju :

    [email protected]

    DivrejTora http://twitter.com/DivrejTora

    Šabat Vajeleh

    Jeruzalem 18:02 19:17

    Zagreb 18:44 19:42

    Rijeka 18:50 19:49

    Split 18:41 19:40

    Dubrovnik 18:35 19:33

    Vinkovci 18:33 19:31

    Sarajevo 18:34 19:32

    Bihać 18:44 19:43

    B. Luka 18:39 19:37

    Beograd 18:26 19:26

    Novi Sad 18:29 19:29

    Subotica 18:30 19:31

    Zrenjanin 18:27 19:27

    Niš 18:20 19:19

    Ljubljana 18:50 19:48

    Maribor 18:46 19:44

    Beč 18:43 19:42

    Frankfurt 19:15 20:13

    subota

    19.9.2015.

    petak

    18.9.2015.

    6. tišreja 5776. 19. rujna 2015.

  • baju postati jedno, to znači da se

    dvije jedinstvene osobe trebaju spo-

    jiti u jedno novo biće. Dok formiraju

    to novo biće, svaki „element“ mora

    biti spreman i voljan lišiti se svog

    vlastitog identiteta, tako da ova no-

    va „smjesa“ moţe postati ono što je

    najpoţeljnije i najkonstruktivnije.

    Jasno je da vlastito učešće u bra-

    čnoj vezi ne moţe biti toliko drama-

    tično i radikalno kao što je to u pri-

    mjeru natrija i klora koji se spajaju u

    jestivu sol. No ipak, veći dio neusu-

    glašenosti koja rezultira razvodom

    nastaje zbog odbijanja partnera da

    sebe predaju.

    stranica 2 D ivrejTora

    Vajeleh

    [Muškarac i žena]

    bit će jedno tijelo

    (Postanak 2,24).

    U današnje vrije-

    me svjedoci smo

    neviđene plime ra-

    zvoda. Čini se da je ovaj fenomen

    izravno povezan sa suvremenim

    stanovištem prema braku. Pogle-

    dajmo ideju o braku koju donosi

    Tora i koja je stvorila tolike bračne

    sreće tijekom tri tisuće godina.

    Za početak dobro će doći jedna

    usporedba. Stolna sol je kemijski

    spoj koji se naziva natrijev klorid;

    sastoji se od dva elementa, natrija i

    klora, međusobno spojenih.

    Čisti natrij je lako hlapiv element.

    Kapnemo li ga u vodu, eksplodirat

    će i pretvoriti se u vatru. Nitko ga

    nikada ne bi poţelio jesti. Klor je ko-

    rozivan plin, koji moţe izazvati te-

    ške iritacije i osjećaj gušenja. Među-

    tim, kada se natrij i klor spoje, svaki

    od njih gubi svoja osobna svojstva;

    njihov spoj je potpuno nova mješa-

    vina koja nimalo ne nalikuje niti je-

    dnoj od komponenata.

    Kada Tora kaţe da muţ i ţena tre-■

    Sefer Hamicvot Hakacar

    Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim

    Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

    Rastimo svakoga dana

    protiv njegove volje. Čak i ako je kohen unakaţen ne-

    kom manom, i kao takav nije podoban za Hramsku

    sluţbu, naša je duţnost da ga poštujemo.

    Ovo se primijenjuje na svakom mjestu i u svako doba, kako

    za muškarca tako i za ţenu

    Negativne zapovijedi

    169. Negativna je zapovijed ne bacati čarolije ili čini

    jer Pismo kaţe, Među vama neće se nači.... ili vještac (D'varim

    18.10-11). Postupak bacanja čini ide tako da osoba pro-

    šapće riječi koje nisu dio svakidašnjeg jezika, te na taj

    način baci čini na zmiju ili škorpiona kako ne bi nekoga

    ozlijedili. Ima i onih koji drţe u svojoj ruci, dok šapuću

    čini, ključ ili kamen ili nešto slično. Sve je to zabranjeno.

    Ako je vještac sam drţao nešto u svojoj ruci ili je učinio

    neki fizički čin dok je izgovarao svoje riječi, čak i ako je

    [tek] upirao prstom, ili premještao ili pomicao neki

    predmet, treba ga bičevati. Ako nije učinio nikakav

    fizički čin, a isto tako ako je netko zatraţio ovo [čini] –

    to je zabranjeno po zakonu učenjaka.

    Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, i za

    muškarca i za ţenu.

    Pozitivne zapovijedi

    49. Pozitivna je zapovijed prekriti krv šehite [obred-

    nog klanja] čiste [košer] divlje životinje ili ptice

    jer Pismo kaţe u vezi divlje ţivotinje ili ptice, on će izliti nje-

    nu krv i prekriti je zemljom (Va-jikra 17,13). Potrebno je

    ispod staviti zemlju, onda učiniti obredno klanje, i po-

    tom je prekriti: jer pojam „zemljom“ [doslovno „u ze-

    mlji“, usp. Raši, Hulin 83b] podrazumijeva zemlju ispod

    i povrh.

    Ovo se primijenjuje na svakom mjestu i u svako doba, kako

    za muškarca tako i za ţenu.

    50. Pozitivna je zapovijed dati čast kohenu [Aronovom

    izravnom muškom potomku]

    budući da Pismo kaţe, štovat ćeš ga (Va-jikra 21,8) -- što znači

    učiniti ga svetim i pripremiti ga da bude uvjeţban i

    spreman prinositi ţrtve [u Svetinji], a također i ophoditi

    se prema njemu s poštovanjem, dajući mu prvo mjesto

    u stvarima vezanim sa svetošću: da počne kao prvi s

    čitanjem Tore, da bude prvi koji će reći blagoslov pri

    obroku, i da si uzme dobar dio na početku. Naša je du-

    ţnost da ga štujemo [tako] čak i protiv njegove volje,

    ako on to ne ţeli, jer Pismo kaţe, Štovat ćeš ga – čak i

  • Godina 8 Broj 51 stranica 3

    Rabbi Dovid Goldwasser:

    Neobičan susret

    ništa, za razliku od Jichaka koji je

    rekao kako je vidio oblak koji lebdi

    nad planinom. Avraham je tada na-

    loţio toj dvojici mladića da “ostanu

    ovdje sami s magarcem,” indirektno

    im rekavši da su bili poput magarca

    koji nije vidio ništa neobično ispred

    sebe.

    Ovo je pomalo zbunjujuće, jer nam

    je poznato da su i Eliezer i Jišmael

    bili ugledne osobe. Eliezer je bio ob-

    razovani učenjak i Avrahamov naj-

    bolji učenik koji je drugima preno-

    sio njegova učenja. Jišmael, iako je

    nekada prije zbog svog neprihvatlji-

    vog ponašanja bio izbačen iz doma

    Avrahama Avinu, na kraju se pono-

    vo pridruţio Avrahamu Avinu i nije

    u sebi gajio nikakvu ljutnju. Upravo

    suprotno, on je “hodio zajedno s

    njim.”

    Ovo je dokaz visine, napredovanja

    karaktera i odličnosti. Jišmael je is-

    koristio vrijeme koje proveo van

    doma Avrahama Avinu da preispita

    uzroke svojih mana, temeljito raz-

    motri svoje mane te se oplemeni i

    iznova izgradi.

    Alter iz Slobodke nam kaţe da ka-

    da je Vječni dao uputu Avrahamu

    da uzme svog sina, svog jedinog

    sina, svog voljenog sina, Avraham

    Avinu je mislio da on govori o Ji-

    šmaelu, pa pita kako je uopće Avra-

    ham mogao Jišmaela smatrati svo-

    jim voljenim sinom. On tumači da

    baš kao što je Jichaku koristila nje-

    gova bliskost s Avrahamom, tako je

    Jišmaelu koristila njegova razdvoje-

    nost, te su na koncu oba sina bila

    voljena od Avrahama.

    No unatoč tome, on je Jišmaela

    usporedio s magarcem zbog toga

    što nije vidio planinu i oblak. Mo-

    ramo zaključiti da je to viđenje bilo

    zasnovano na proročanstvu, koje

    Jišmael (i Eliezer) nije zasluţio. Ovo

    ne predstavlja manu, već prije ne-

    dostatak te osobine. Činjenica da im

    je nedostajala ta osobina govori nam

    da su oni mogli još više učiniti na

    poboljšavanju samih sebe, te tako

    zasluţiti da vide viziju koju su vi-

    djeli Avraham i Jichak.

    Ona osoba koja ne razabire i ne

    razumije razliku između Aseres

    jemei tešuva i ostalih dana u godini

    ima manu. To je zapravo njezin ne-

    dostatak. Magarac nije svjestan ni-

    kakve razlike, no čovjek ima sposo-

    bnost da napravi tu razliku i o nje-

    mu ovisi hoće li tu temeljnu razli-

    čitost prepoznati.

    Naši nas učenjaci upućuju da je

    naša zaokupljenost i uključenost s

    tri micvos: tešuva, (pokajanje), tefila

    (molitva) i cedaka (dobročinstvo)

    ključni element kako bismo mogli

    na pravi način iskoristiti mogućno-

    sti koje pruţaju ovi posebni dani.

    HaGaon Rav Yisroel Lubchansky

    napominje da su dani Aseres Jemei

    Tešuva najkritičnija točka u razdo-

    blju elula/tišreja.

    Učimo (Ješaja 55,6): “Traţite Vječ-

    nog dok Ga se moţe naći,” a Talmud

    citira Ravu (Roš Hašana 18a) da se to

    odnosi na deset dana između Roš

    hašane i Jom kipura poznatih kao

    Aseres jemei tešuva.

    Yalkut Shimoni (Berešis 3) navodi

    da je HaKadoš Baruh Hu deset puta

    sišao na zemlju, tj. Šehina se spusti-

    la. Na primjer, mada je Šehina bila

    prisutna u vrijeme Bejs HaMikdaša,

    nakon hurbana Šehina je otišla iz

    svog odabranog počivališta. Među-

    tim, tijekom Aseres jemei tešuva pri-

    sutnost Šehine se pojavljuje kako bi

    nam pomogla pri avoda za tešuva.

    Time je svaki trenutak Aseres jemei

    tešuva izuzetno vaţan i treba paziti

    na njega jer smo blagosloveni sa

    Sijata D’Šmaja (B-ţanskom pomoći).

    S druge strane, postoje posljedice

    za onoga koji ne prepozna značaj

    prisutnosti Vječnog u njegovoj sre-

    dini, i ne iskoristi do maksimuma

    svoju priliku da se okani svojih ave-

    ros i učini potpunu tešuva. Osoba

    koja ne osjeti značaj svoje duţnosti

    u tom trenutku moţe se usporediti s

    magarcem, kaţe Rav Lubchansky.

    On upućuje na pripovijest u Tori o

    Akedas Jichak (Berešis 22). Čitamo da

    su Avrahama Avinu i njegovog sina

    Jichaka pratila dvojica mladića. Na-

    ši nam učenjaci vele da su to bili Eli-

    ezer i Jišmael, i kada su još bili dale-

    ko od planine, Avraham ih je upitao

    što vide. Odgovorili su da ne vide nastavak na strani 4

  • Strana 4 D ivrejTora stranica 4 D ivrejTora

    (nastavak s 3. stranice) Rabbi Dovid Goldwasser: Neobičan susret

    neugodno pa se na nogama ljuljao

    naprijed-natrag, pogleda uprav-

    ljenog ka zemlji.

    Očito da nešto nije bilo u redu. Još

    sam ga jednom paţljivo potaknuo i

    konačno mi je objasnio da je ţivio sa

    svojom majkom koja je prije neko-

    liko mjeseci ostala bez posla. Iako je

    njegova majka na razne načine p-

    okušavala nešto zaraditi, postalo im

    je izuzetno teško spajati kraj s kra-

    jem. Nisu imali izbora nego priku-

    pljati dobrotvorne priloge od dru-

    gih. Međutim, pošto njegova majka

    nije mogla stajati na nogama, on je

    na sebe preuzeo tu obavezu. Tije-

    kom dana, naravno, morao je biti u

    ješivi, tako da je jedino vrijeme kada

    je mogao obavljati svoj “posao” bilo

    ovako rano ujutro.

    Proveo sam još nekoliko minuta s

    njime, saznao malo više o tome, po-

    nudio mu hizuk i uvjerio ga da ću se

    pobrinuti da im priskrbim potrebnu

    pomoć.

    Dok sam se udaljavao pomislio

    sam: Tko zna koliko je još djece pri-

    morano stajati na ulici i prositi kako

    bi preţivjeli?

    Tešuva podrazumijeva primjenu

    elemenata pokajanja – priznanje

    vlastitog grijeha, ţaljenje zbog pro-

    šlosti, odluka da se uzdrţimo od tih

    prijestupa u budućnosti i prouča-

    vanje svetih spisa koji pobliţe go-

    vore o procesu tešuve. Molitva obu-

    hvaća povećanje u našim dnevnim

    molitvama, kazivanje dodatnih Te-

    hilim i Selihos. Zohar piše da dobro-

    činstvo (cedaka) poništava sve loše

    presude; zbog toga mi povećavamo

    broj naših priloga u te dane.

    Prije par dana susreo sam jedana-

    estogodišnjeg dječaka koji je ispred

    šula stajao u pola šest ujutro. Neobi-

    čna slika djeteta koje samo stoji u

    mraku zaustavila me na mom putu

    te sam ga upitao da li je sve u redu.

    Pogledao me i rekao: “Niste li vi

    Rabi Goldwasser?”

    “Da,” odgovorio sam pruţajući

    mu ruku.

    “Sve je u redu,” rekao je. “Ne bri-

    nite.”

    “Ne brinite?” pomislio sam u sebi.

    “Zašto stojiš na ulici ovako rano?”

    upitao sam.

    Izgledao je kao da mu je pomalo

  • Rabbi Shaul Rosenblatt:

    Reći oprosti zaista je predivan doživljaj

    Udaljili smo se od B-ga tijekom

    protekle godine, ili godina. Zloupo-

    trijebili smo njegov svijet i protraćili

    dragocjeno vrijeme koje nam je da-

    rovao.

    No još gore od toga, mnogo gore,

    je što smo prebacivali krivicu. Kri-

    vimo B-ga zbog toga što ţivot nije

    dovoljno dobar. Krivimo ga što nam

    je toliko oteţao stvari. Krivimo ga

    zato što se nije snaţnije otkrio; da je

    samo otvorio plafon i pozdravio

    nas, bilo bi toliko lakše vjerovati u

    njega. Krivimo ga što nam nije dao

    sve one stvari koje drugi imaju i što

    nije naše ţivote ispunio dobrima, a

    tako je lako to mogao.

    Ţivot nije onakav kakvim ga ţeli-

    mo pa zato okrivljavamo.

    Smisao Jom kipura je u prekidanju

    s okrivljavanjem i započinjanjem

    prihvaćanja odgovornosti. Da li ţi-

    vot uistinu nije dobar ili ga samo mi

    ne cijenimo dovoljno? Da li stvarno

    ţelimo da B-g ukloni sve kušnje ko-

    je su pred nama, i zar ne mislimo da

    je prevladavanje iskušenja ono što

    nam daje najdublji osjećaj osobnog

    ispunjenja? Ako B-g rastvori plafon

    i pozdravi nas, hoćemo li uistinu

    vjerovati u njega, ili ćemo samo naći

    drugi izgovor da pobjegnemo? I da

    je On ispunio naše ţivote s više do-

    bara, zar nije vjerojatno da bismo

    propustili biti zahvalni na tome na

    isti način kako propuštamo biti za-

    hvalni za sva dobra koja sada ima-

    mo?

    Na Jom kipur mi stojimo pred

    B-gom, s rukom na srcu i kaţemo,

    „B-ţe: ovo nije tvoja greška‟. Mi pre-

    uzimamo odgovornost. Mi nismo

    ono što bismo trebali biti, pa niti

    ţivot nije ono što bi trebao biti. Mi

    smo problem u toj jednadţbi, a ne ti.

    Koliko god teško bilo prihvatiti

    odgovornost za probleme u odnosu

    i krenuti putem pomirenja, to nam

    također pruţa duboko zadovoljstvo.

    I kada dođe do pomirenja – par pa-

    dne jedno drugom u zagrljaj, plaču-

    ći zbog toga što su povrijedili jedno

    drugo, zbog toga što su jedno dru-

    gome nedostajali, i zato što se toliko

    raduju što su ponovno zajedno. To

    je svijetla točka njihovog odnosa za

    godine što dolaze.

    To je Jom kipur. Kao dan pomire-

    nja između čiste ljudske duše i nje-

    nog voljenog Oca na Nebesima, on

    je svijetla točka, vrhunac Ţidovske

    godine. Bili Ţidovi ili ne, bili religio-

    zni ili ne, pomirenje je uvijek predi-

    van doţivljaj. ■

    Mojsije predaje plašt vođe Jošui i

    kaţe mu „budi čvrst i hrabar‟. Na

    kraju krajeva, Ţidovi nisu grupa

    ljudi koju je lako voditi. Mojsije pre-

    daje Toru starješinama i svećenici-

    ma, te izdaje svoju posljednju za-

    povijed – da se jednom u svakih

    sedam godina čitav narod treba

    sakupiti da sluša kralja dok im u

    Hramu čita Toru.

    Muţ i ţena se sukobljavaju, te se

    malo po malo udalje jedno od dru-

    goga. Nijedno od njih nije voljno

    učiniti prvi korak ka pomirenju i

    tako se, vremenom, jaz produbljuje.

    Svako od njih optuţuje onog dru-

    gog za probleme u njihovom od-

    nosu.

    U nekom trenutku, međutim, je-

    dno od njih shvati da mora donijeti

    odluku: prihvatiti svoju vlastitu

    slabost; preuzeti odgovornost za

    svoju vlastitu ulogu u ovom proble-

    mu – ili dopustiti da moja nepopu-

    stljivost doprinese sporom raspadu

    braka. Taj supruţnik pristupi dru-

    gom, bezuvjetno se ispriča zbog boli

    koje mu ili joj je nanijela/o i zamoli

    da se zajedno potrude vratiti njihov

    odnos natrag na put na kojem se ne-

    kada nalazio. Pred njima je još uvi-

    jek dug i trnovit put prije nego li se

    u potpunosti pomire, no spremnost

    da se preuzme odgovornost uvijek

    je onaj prvi ključni korak. Dok god

    su oboje u fazi okrivljavanja onog

    drugog, oni neće naći zajedničkog

    temelja.

    U suštini, to je ono što je Jom

    kipur.

    Godina 8 Broj 51 stranica 5

  • Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

    TTTJEDNIJEDNIJEDNI ZZZOHAROHAROHAR: V: V: VAJELEHAJELEHAJELEH

    jeni prošlost i preobrati tamu u Svje-

    tlo, gorko u slatko, i zlobu u vrlinu.

    Šabat tešuva ima vrlo posebno obi-

    ljeţje da nam donosi ovu vrstu po-

    kajanja.

    U paraši VaJeleh stoji zapisano: "I

    Mojsije ode..." Zohar pita odakle je

    Moše došao i kamo je otišao? Zohar

    objašnjava da je Mošeov odlazak

    poput odlaska sunca. Zalazak sunca

    donosi noć, mrak i sve što to povlači

    za sobom. Doba nakon Mošeovog

    odlaska srodno je noći, koja dolazi

    nakon četrdeset godina tijekom ko-

    jih je vodio narod kroz čuda i duho-

    vna otkrića, kakva se nisu zbila ni

    prije niti poslije. Sunce, kaţe Zohar,

    mora zaći kako bi dozvolilo mjesecu

    da sja svojom svjetlošću. Mjesec su

    Jošua i Izraelci, koji sada mogu sjati

    svojim svjetlom, preuzeti inicijativu

    i djelovati u skladu s Mojsijevim

    učenjima. Stvoritelj obećava Mojsiju

    da će njegovo svjetlo i dalje sjati.

    Zohar nam govori da kada mjesec

    rasvijetli noć, to je zapravo sunce

    koje i dalje osvijetljava svijet putem

    mjeseca. Mojsije kaţe Jošui "ti ćeš

    ići" (Ponovljeni zakon 31,7), i "ti ćeš

    donijeti" (Pnz 31,23). Na taj način,

    svjetlo Mojsija je ono koje će i dalje

    osvijetljavati svijet sve dok se tikun

    čovječanstva ne dovrši i dođe Maši-

    jah, donoseći kraj tame i patnje. To

    je svjetlo koje će donijeti otkupljenje

    i manifestirati učenje i ţivot Mojsija

    (Zohar Sulam, VaJeleh, redak 15). U

    paraši VaJeleh ima 30 (lamed) redaka,

    kao paralela velikom "lamedu" u pa-

    raši Nicavim. Slovo lamed je, prema

    Sefer Jecira (Knjizi stvaranja), stvo-

    rilo astrološki znak Vage, mjesec

    tišrej. "Lamed" je jedino hebrejsko

    slovo koje se izdiţe iznad gornje

    crte, i ovo izdizanje simbolizira ve-

    zu s Gornjim svijetom, Olam haba,

    sefirom Bine, odakle nam dolazi ţi-

    vot u narednoj godini.

    Neka ovaj šabat bude pun svjetla i

    tešuve iz ljubavi.

    Prevela: Tamar Buchwald

    Šabat između Roš hašane i Jom ki-

    pura poznat je kao "Šabat tešuva" ili

    "Šabata šuva". Značenje tešuve je pov-

    ratak, ali šuva potječe iz haftare u

    knjizi Hošee, koja počinje stihovima

    "Šuva (Vrati se) Izraele Vječnom, B-gu

    svome, jer ste se zapleli u svojem grije-

    hu. za što ste naišli u svom bezakonja".

    Šuva je poziv na povratak; prorok

    poziva narod Izraela da se vrati

    B-gu i svojoj unutarnjoj čistoći.

    U Talmudu, u traktatu Joma, Reš

    Lakiš navodi da kada se netko tko je

    proţet duhovnim djelom pokaje,

    grijesi koje je u prošlosti počinio iz

    zloće postaju blaţi, u rangu s grijesi-

    ma počinjenim nenamjerno. Talmud

    onda pita, nismo li već na drugom

    mjestu naišli na slučaj u kojem je

    Reš Lakiš otišao predaleko tvrdeći

    da se putem moći tešuve čak i zlo-

    namjerna djela čine kao da zasluţu-

    ju nagradu. Talmud onda povezuje

    svaki od odlomaka s drugačijim sce-

    narijem. Jezikom kabalista, tešuva

    koja se vrši iz straha naziva se "Te-

    šuva tatha'a" (donja razina tešuve).

    Ova vrsta tešuve moţe biti posljedi-

    ca vanjske prisile, zahtjeva ili straha.

    Ona ima moć da preobrati grijehe

    koji su počinjeni s namjernim pre-

    dumišljajem u one počinjene neho-

    tice. Međutim, tešuva koja se vrši ka-

    da se pokajemo iz ljubavi, iz snaţne

    ţelje da se poveţemo sa Svjetlom i

    dobrotom je "Tešuva ila'a" (viša razi-

    na tešuve), koja ima moć da promi-

    stranica 6 D ivrejTora

  • punosti ovisilo o njegovom pristu-

    pu, predanosti i viziji prema sebi i

    svom narodu. Stoga je on doista

    opisan u ovotjednom čitanju Tore

    kao osoba koja je u pokretu, stalno

    ide prema većim visinama i višem

    smislu ostvarenja.

    To je također jedna od poruka ko-

    jima nas uči Šabat Šuva. Da bismo se

    vratili B-gu i iznova započeli svoje

    traganje za svetošću, mi moramo

    biti proaktivni u svom ponašanju i

    pristupu. Pasivnim ili apatičnim

    ponašanjem sigurno nećemo postići

    cilj nacionalnog i osobnog povratka

    uzvišenosti i svetosti.

    Nova godina koja nam je osvanu-

    la, uz sve svoje blagoslove, sa so-

    bom donosi i sve svoje kušnje. Naša

    sposobnost da se suočimo s tim iza-

    zovima, da takorekuć nastavimo ići,

    doista će biti mjerilo našeg ostvare-

    nja i zbivanja u ovoj novoj godini.

    Moše nas je osobnim primjerom

    podučio da nikada u ţivotu nije

    prekasno nastaviti se kretati i nasto-

    jati ispuniti svoje nade, teţnje i vi-

    zije.

    Ţivot je dragocjen i prolazan i tre-

    ba ga iskoristiti najviše što se moţe.

    Biti u pokretu, fizički i duhovno,

    doista je tajna uspješne dugovječ-

    nosti i ţivotnog ostvarenja. Čak i

    velikom Mošeu nije bila darovana

    fizička besmrtnost, niti će mu biti

    odobrene sve osobne ţelje koje je

    imao na ovoj zemlji. Pa ipak, sve do

    svog posljednjeg daha, Moše se po-

    svećuje ostvarenju svojih ciljeva i

    vođenju Ţidovskog naroda. Ovu

    kratku paršu, koji bi trebala svima

    nama biti nadahnuće, valja dobro

    proučiti.

    Kratka ali bremenita parša

    Parša Vajeleh je parša s najmanjim

    brojem stihova - svega trideset - od

    svih drugih parši u Tori. Ona je ta-

    kođer i parša koja se obično poklapa

    sa Šabat Šuva, svetim šabatom iz-

    među Roš hašane i Jom kipura. Ri-

    ječi ove parše dio su posljednje opo-

    ruke koju je Moše izrekao u danu

    svog odlaska s ove zemlje.

    Po svom običaju, Moše ne ublaţa-

    Naziv ovotjednog čitanju Tore

    preuzet je od prve riječi same parše -

    vajeleh. Ova riječ označava pokret,

    aktivnost da se ide negdje. Predmet

    ovog glagola je veliki učitelj i vođa

    Moše. Prema Ţidovskoj tradiciji i

    riječima velikih komentatora na

    Toru, ovu je paršu Moše za nas na-

    pisao posljednjeg dana njegovog

    boravka na zemlji.

    Doista je čudesno da se na poslje-

    dnji dan na zemlji Mošea treba opi-

    sati kao da je u pokretu, da snaţno i

    hrabro ide dalje učiti i voditi svoj

    voljeni narod Izraela. Moţda u sa-

    moj ovoj riječ vajeleh otkrivamo taj-

    nu Mošeove uzvišenosti i mnogo-

    strukih postignuća tijekom njego-

    vog ţivota.

    Moše je uvijek išao, uvijek se ba-

    vio podučavanjem i savjetovanjem

    Izraela. U Tori nigdje ne nalazimo

    da se Moše odmarao od svoje misije

    ili da je prestao s radom, teţnjom

    prema svom cilju da podigne Ţi-

    dovski narod da bude kraljevstvo

    svećenika i sveti narod. Moše je,

    takoreći, u stalnom pokretu, uvijek

    prema naprijed, ide, nagovara i

    podućava izraelski narod.

    Tora je za nas zapisala da na kraju

    njegovog ţivota njegova fizička sna-

    ga i sposobnosti nisu bili ni na koji

    način smanjene. To je svakako iz-

    niman i doista jedinstven blagoslov.

    Ali to je dar od B-ga, poput zdravlja

    i dugovječnosti. Nastavak aktivnosti

    u ime Tore i Ţidovskog naroda je

    dar od Mošea Mošeu. To je u pot-

    Rabbi Berel Wein:

    Uvijek ići naprijed

    nastavak na stranici 8

    Godina 8 Broj 51 stranica 7

  • od sinajskog saveza na kraju je so-

    bom donosilo tjeskobe i boli, a često

    i katastrofu u Ţidovskom svijetu.

    Samo bacite pogled na Ţidovsko

    društvo i povijest, i Mošeove su se

    riječi potpuno dokazale u okolno-

    stima i događajima.

    Osobno pokajanje i povratak da-

    leko je lakše postići nego nacionalno

    pokajanje i povratak. Ţidovski na-

    rod ili barem njegov veliki dio od-

    lutao je vrlo daleko od sinajskog

    saveza. Situacija ovdje u Izraelu je

    daleko bolja od situacije u dijaspori,

    gdje mješoviti brakovi, neznanje,

    otuđenje i laţni bogovi nagrizaju

    Ţidovsku vjeru, obitelj, vlastiti iden-

    titet i vrijednosti. Kako se moguće

    nadati nacionalnom povratku sinaj-

    skom savezu u takvim okolnosti-

    ma?

    Čini se da naša kratka parša uka-

    zuju na to da će to biti process, a ne

    iznenadno prosvjetljenje. Prorok u

    haftori ukazuje na to da će takav

    proces biti nepotpun sve dok se ne

    spozna da nas laţni bogovi i pro-

    lazno zanimljivi ideali nisu odveli

    nigdje. On ponavlja Mošeove riječi

    iz naše parše da se povratak i poka-

    janje u nacionalnom smislu moţe

    dogoditi jedino ako shvatimo koliko

    smo daleko zalutali.

    Veliki izazov, koji moderna kultu-

    ra vrši na nas, je u tome što je ona

    toliko sveprisutna u svakom aspek-

    tu našeg ţivota. Zbrka koju ona

    izaziva kod Ţidovskog naroda

    onemogućava jasno razmišljanje,

    ispravne prosudbe i poštene procje-

    ne istinskih Ţidovskih vrijednosti,

    nasuprot pomodnih korektnosti.

    Naša parša je kratka, no naš put

    natrag je dug i surov. U ovoj dobroj

    i blagoslovenoj godini koja je upra-

    vo započela krenimo - i nastavimo

    dalje ovim putem koji vodi natrag

    ka Sinaju i vodi nas do potpunog

    nacionalnog izbavljenja.

    Šabat šalom

    Gmar hatima tova ■

    va riječi u vezi sudbine Ţidovskog

    naroda u njegove povijesti koja će

    uslijediti. Tako je najkraća parša To-

    re ujedno i jedna od najsnaţnijih od

    svih paršijot Tore. U stvari Moše

    upozorava svoj Izraelski narodu da

    će ih G-spod drţati odgovornima u

    vezi pridrţavanje uvjeta sinajskog

    saveza, i da je taj savez nepovratan i

    neraskidiv.

    Dugo će potrajati i Ţidovski će se

    narod mnogo puta nastojati izmigo-

    ljiti i izvući prije nego li prihvati

    ovu stvarnost odgovornosti prema

    savezu. No, Moše ih uvjerava da će

    na kraju poruka biti prihvaćena i da

    će to biti temelj povratka Ţidova

    B-gu i Njegovoj Tori. To je suština

    sadrţaja parše, a njena kratkoća sluţi

    samo kako bi još pojačala snagu

    svoje poruke.

    Postoje određene istine koje su

    razumljive same po sebi, i za koje

    nisu potrebne dodatne riječi, obja-

    šnjenja ili načini iznošenja. Kako se

    Ţidovska povijest razvija tisućama

    godina, ova parša sve više dobiva na

    snazi i vaţnosti. Svako odstupanje

    (nastavak sa 7. stranice) Rabbi Berel Wein: Uvijek ići naprijed

    stranica 8 D ivrejTora

  • Rabbi Yissocher Frand:

    Potreba da nas se upozori protiv idolopoklonstva

    Strana 9 stranica 9 Godina 8 Broj 51

    stavljalo kušnju?

    Dr. Abraham Twerski postavlja to

    pitanje i daje zanimljivo tumačenje

    tog fenomena. Moj pristup ovom

    pitanju je malo drugačiji, no njegov

    je komentar poučan:

    On piše kako je jedna televizijska

    mreţa svojevremeno prikazala dvo-

    satni dokumentarac o zlu ovisnosti

    o kokainu i tome kako je kokain

    tvar koja stvara izuzetno snaţnu

    ovisnost, te da će osoba, ako se za-

    plete u mreţu ovisnosti o kokainu,

    doslovno uništiti svoj ţivot. Takva

    će osoba biti nagnana da zadovo-

    ljava svoju naviku do te mjere da joj

    ništa drugo na svijetu neće biti va-

    ţno – niti njegova ţena, niti njegova

    djeca, niti njegov posao, niti njegova

    karijera. Ništa. Jedina stvar koja mu

    je vaţna je da dobije svoj "fiks".

    Istraţivači su otkrili da su tinej-

    dţeri i mladi koji su gledali ovaj

    program bili skloniji da se upuste u

    ovisnost o kokainu od onih koji to

    nisu gledali. Kako je to moguće?

    Dva sata su gledali realistične doka-

    ze koji su im prikazivali što će im se

    dogoditi ako postanu ovisni o ko-

    kainu, a oni su to okrenuli i sveje-

    dno to učinili. To nema nikakvog

    smisla!

    Njegovo viđenje ovoga je da kada

    ljudima pokaţete uţitak u nečemu, i

    potom patnju koja će uslijediti ako

    se upustite u taj uţitak, poruka o

    uţitku će prevladati poruku o pa-

    tnji. Ono što su oni razumjeli iz tog

    TV dokumentarca bilo je "E, ova

    stvar mora da je stvarno odlična

    kad pogledaj što su ljudi sve spre-

    mni za nju učiniti."

    Nisam se sklon raspravljati s ne-

    kime poput dr. Twerskog o ljudskoj

    psihologiji, no moje je viđenje o re-

    zultatima ovog istraţivanja druga-

    U Mošeovom posljednjem obraća-

    nju Ţidovskom narodu on ih pod-

    sjeća na njihovu prisnost s grozo-

    tama avoda zara (idolopoklonstva):

    "Jer znate kako smo ţivjeli u zemlji

    Egiptu; i kako smo prošli posred

    naroda kroz koje ste prošli. Vidjeli

    ste njihove gnusobe i njihove idole

    (gilulehem), drvene i kamene, srebne

    i zlatne, koji su bili s njima. Neka ne

    bude među vama muškarca niti ţe-

    ne, niti obitelji, niti plemena čije se

    srce danas odvraća od Vječnoga na-

    šega B-ga da ide i sluţi bogovima

    tih naroda; neka ne bude među va-

    ma korijena koji rađa ţuči i peli-

    nom ...govoreći 'Bit će mi dobro,

    iako hodim u tvrdoglavosti svoga

    srca... ' Vječni mu neće htjeti opros-

    titi, već će se gnjev Vječnoga i nje-

    gova ljubomora raspaliti na toga

    čovjeka i svako prokletstvo koje je

    zapisano u ovoj knjizi naleći će na

    njega i Vječni će izbrisati ime njego-

    vo pod nebom..." [Devorim 29,15-19].

    Ima u ovome nešto što se kosi s

    intuicijom. Moše opisuje potpuno

    odvratnu prirodu idolopoklonstva.

    Pojam koji on koristi je gilulehem i

    povezan je s rječju galal, koja ozna-

    čava ljudski izmet. Čovjek se mora

    zapitati, ako je avoda zara zaista to-

    liko odbojna, zašto je onda bilo nu-

    ţno da Moše uloţi toliko vremena i

    riječi upozoravajući Ţidovski narod

    na to? Zar oni ne bi uzmakli od nje

    čisto zbog njene prezira vrijedne

    prirode? Zašto bi im to uopće pred-

    nastavak na stranici 10

  • DivrejTora DivrejTora stranica 10

    izgubiti bijes i uţas prilikom po-

    gleda na skrnavljenje šabata, kako

    im mogućnost da prekrše šabos ne

    bi postalo opipiljivije i stvarnije u

    njihovom umu.

    Ovo se slaţe s onime što nam

    Hazal kaţu da ako netko ugleda

    ţenu za koju se sumnja da je pre-

    ljubnica (sota) u njenoj sramoti, on

    treba (istog trenutka) dati zavjet da

    će se uzdrţati od vina (koje moţe

    dovesti do slabljenja moralnih koč-

    nica čovjeka). Moţemo se zapitati:

    "Već to što vidi sramotu sote trebalo

    bi samo po sebi biti dovoljno da

    obeshrabri takvo slobodno ponaša-

    nje". Zašto je potrebno zavjetovati

    se? Odgovor glasi: Čovjeku je nuţan

    taj zavjet! Intelektualna svijest o

    prezira vrijednom ponašanju neće

    ga samo po sebi sačuvati od toga.

    Bilo da prihvaćate tumačenje dr.

    Twerskog, ili vam se više sviđa mo-

    je objašnjenje, ili imate neko svoje

    tumačenje, iz ovoga vidimo da kada

    ugledamo nekoga kako čini nešto

    što treba biti nezamislivo i van svih

    granica, onda je neophodno podu-

    zeti neke preventivne korake kako

    to što smo vidjeli ne bi izvršilo utje-

    caj na nas.

    Upravo je to ono što nas ovaj

    odlomak u Tori uči: Mada ste vidjeli

    da su ti bogovi od drveta i kamena

    vrijedni prezira i primitivni,

    svejedno čovjek mora paziti da ih

    izbjegava i biti svjestan pogubnih

    posljedica po onoga koji ih slijedi. ■

    čije. Po mom skromnom mišljenju ja

    vjerujem da je pouka koju moţemo

    naučiti slijedeća: Kada netko pro-

    matra nekoga kako čini nešto što za

    onoga koji gleda nije dolazilo u ob-

    zir, ta stvar nekako postaje manje

    "van domašaja" za onoga koji gleda,

    i sada kod njega postoji veća vjero-

    jatnost da će i sam to isprobati.

    Zato ima nekih Ţidova u Erec Ji-

    sraelu koji će kada spaze kršenje

    šabata (npr. – automobile koje uli-

    com voze nereligiozni Izraelci) reći

    sebi 'Šabos! 'Šabos!'" Vidio sam to

    svojim očima. Nitko ih ne čuje,

    pogotovo ne automobili koji prolaze

    mimo njih. Zašto to oni čine? Odgo-

    vor je da oni to čine kako bi sebe

    zaštitili od hilul šabosa. Oni ne ţele

    (nastavak sa 9. strane) Rabbi Yissocher Frand: Potreba da nas se upozori protiv idolopoklonstva

  • Strana 11 Strana 11 Page 11 Strana 11 Strana 11 Godina 8 Broj 51 Strana 11 Godina 8 Broj 51 stranica 11

    Halahička satnica (za grad Zagreb)

    Jom kipur Alot Hašahar

    Najranije Talit

    Nec Hahama

    Najkasni-je Š’ma

    Zman Tefila

    Minha Ketana

    Plag Haminha

    Šekia Havdala Minha Gedola

    Hacot

    srijeda 23. 9. 2015.

    5:15 5:49 6:44 9:46 10:47 16:21 17:37 18:53 19:35 13:18 12:48

    Haftara za Šabat Šuva la među narodom.

    Haftora završava krat-

    kim odlomkom iz Knjige

    Mike (Miheja), koja opi-

    suje B-ţju milost u opraš-

    tanju grijeha Njegovog

    naroda. "On ne ustraje do-

    vijeka u svome gnjevu, jer

    on milosrđe voli. Opet će se

    smilovati nama, pod noge će

    baciti bezakonja naša i baciti

    u dubinu morsku sve grijehe

    naše." Mika završava s po-

    zivom B-gu da se spome-

    ne saveza s patrijarsima,

    Abrahamom, Izakom i Ja-

    kovom.

    Hošea 14,2-10;

    Mika 7,18-20.

    Šabat između Roš hašane i

    Jom kipura poznat je kao

    Šabat Šuva ili „Šabat po-

    vratka (pokajanja)“. Na-

    ziv je nastao iz početnih

    riječi ovotjedne haftare:

    "Šuva Israel – Vrati se, o

    Izraele." Ova se haftora či-

    ta u čast Deset dana poka-

    janja, dana između Roš

    hašane i Jom kipura.

    Prorok Hošea preklinje

    Ţidovski narod "Vrati se, o

    Izraele, G-spodu B-gu

    svom," hrabreći ih da se is-

    tinski pokaju i zatraţe

    B-ga oproštenje. Hošea

    poziva Ţidove da svoje

    pouzdanje uprave u B-ga,

    a ne u Asiriju, moćne ko-

    nje ili idole. U tom času

    B-g obećava da će ukloniti

    Svoj gnjev od Izraela: "Bit

    ću poput rose Izraelu, pro-

    cvjetat će poput ruţe." Pro-

    rok nastavlja s prorica-

    njem povratka izgnanika i

    prestankom štovanja ido-■

    “Haftara

    opisuje

    radost

    koju

    ćemo

    doživjeti

    kada

    nastupi

    konačno

    Izbavljenje .“

  • Temelj za progon i

    istrebljenje

    Podaci arhiva Američkoj me-

    morijalnog muzeja holokausta,

    kao i informacije iz Enciklopedi-

    je holokausta pokazuju kako su

    zakoni koje su uveli nacisti in-

    stitucionalizirali sve njihove

    rasističke stavove i teorije, koji

    su kasnije posluţili kao temelj

    pravne strukture i razlog za

    sustavni progon Ţidova i geno-

    cid počinjen nad tim narodom.

    U Njemačkoj je u to vrijeme

    živjelo 505.000 Židova, što je

    vrlo malo s obzirom na činje-

    nicu da je broj stanovnika u

    Njemačkoj tada iznosio 67

    milijuna ljudi.

    Za naciste Ţidovi nisu bili samo

    oni koji su prakticirali tu religi-

    ju, već svi ljudi koji potječu od

    Židova, primjerice oni kojima

    su bake i djedovi, pa i prabake

    i pradjedovi bili Ţidovi.

    U holokaustu ubijeno 5 do

    6 milijuna Židova

    Nurnberški zakoni omogućili su

    oduzimanje njemačkog drţav-

    ljanstva Ţidovima, zabranjivan-

    je vjenčanja i seksualnih od-

    nosa s osobama njemačkog

    porijekla. Također im je bilo

    zabranjeno koristiti sva politi-

    čka i religijska prava te obav-

    ljanje poslova u drţavnim i

    javnim sluţbama.

    Nurnberški zakoni rezultirali su

    konfuzijom i ţustrom raspra-

    vom oko toga tko je zapravo

    "pravi Ţidov". Nacisti su zbog

    toga izdali tablice koje su tre-

    bale pomoći razlikovati pravog

    Židova od Nijemca miješane

    rase te Arijevca.

    Ovim je zakonom progon Ţi-

    dova postao dio zakonskog

    sustava, a završio je masovnim

    istrebljenjem, tijekom kojeg je

    ubijeno između 5 i 6 milijuna

    Židova.

    Index, 15.9.2015.

    NA DANAŠNJI dan tijekom

    sjednice njemačkog parlamen-

    ta kojeg su tada drţali nacisti

    ratificiran je zakon pod nazi-

    vom "Nurnberški rasni zakoni",

    kojim su svi Ţidovi ostali bez

    njemačkog drţavljanstva, a

    svastika je postala sluţbeni

    simbol nacističke Njemačke,

    piše historyplace.com.

    Zakon je imao dva dijela -

    Zakon o Reich drţavljanstvu te

    Zakon o zaštiti njemačke krvi i

    njemačke časti. Upravo je

    Nurnberg grad u kojem su

    nacisti svake godine slavili

    utemeljenje Trećeg Reicha.

    SJEĆANJE

    Prije točno 80 godina Hitler je postavio

    temelje za holokaust Iz m

    edija

    izbili dok Ţidovi obiljeţavaju

    5776. Novu godinu Roš hašanu

    koja je počela u nedjelju

    navečer.

    Nekoliko desetaka mladih

    provelo je noć u dţamiji Al-

    Aqsa kako bi onemogućili Ţi-

    dovima da prekrše zabranu

    molitve na tim mjestima čime,

    drţe oni, bogohule.

    Nasilje se proširilo ulicama

    Starog grada, a policija je

    rastjerala prosvjednike i uhitila

    devet osoba, objavila je.

    SAD izjednačio odgovornost

    Sjedinjene Drţave u ponedjel-

    jak su izjednačile odgovornost

    Izraela i Palestinaca za sukobe

    u Jeruzalemu i osudile "svaki

    čin nasilja" te pozvale dvije

    strane na izbjegavanje bilo

    kakve provokacije.

    "Oštro osuđujemo svako na-

    silje. Bitno je da sve strane

    dokaţu suzdrţanost i suzdrţe

    se bila kakve akcije i izazivačke

    retorike", rekao je glasnogo-

    vornik State Departmenta John

    Kirby.

    Plato Brda hrama ţidovi

    smatraju svetim mjestom jer je

    ondje bio drugi hram koji su

    srušili Rimljani i kojega je

    jedini ostatak Zid plača.

    Radikalni ţidovi ţele izboriti

    pravo na molitvu na mjestu

    nekadašnjeg hrama, a neki i

    izgraditi treći hram. Muslimani

    su pak uznemireni stlanim

    glasinama da će se plato podi-

    jeliti.

    Index, 15.9.2015.

    JORDANSKI kralj Abdulah II.

    upozorio je da će bilo kakve

    nove provokacije pogoršati

    odnose s Izraelom u ponedjel-

    jak kada su izbili novi sukobi

    između Palestinaca i izraelskih

    policajaca na Brdo hrama u

    Jeruzalemu, a sukobe su

    osudile i Sjedinjene Drţave.

    "Bila kakva nova provokacija u

    Jeruzalemu uzdrmat će odnose

    između Jordana i Izraela",

    upozorio je kralj pred novinari-

    ma nakon razgovora s bri-

    tanskim premijerom Davidom

    Cameronom.

    Sukobi između palestinskih

    mladića i izraelske policije kod

    svetih mjesta u starom Jeruzal-

    emu nastavili su se u ponedjel-

    jak kada je uhićeno nekoliko

    Palestinaca koji su policajce

    gađali kamenjem. Sukobi su

    POLITIĈKA TEZULJA

    SAD izjednačio odgovornost Izraelaca i Palestinaca za

    nasilje u Jeruzalemu

    DivrejTora stranica 12 Godina 8 Broj 51