Upload
others
View
0
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
B’’H
Priprema i uređuje:
Vatroslav Ivanuša
narod Izraelski – muškarci, ţene, djeca – trebaju se okupiti u Svetom hramu u Jeruzalemu. Tamo će im kralj čitati iz Tore.
Vajeleh završava proročanstvom koje kaţe da će se izraelski narod okrenuti od svog saveza s B-gom što će B-ga navesti da sakrije svoje lice od njih, ali završava i obećanjem da riječi Tore „usta potomaka neće zaboraviti.“
Prevela: Dolores Bettini
(D’varim 29,9-31,30)
Paraša Vajeleh opisuje posljednji dan Mošeova zemaljskog ţivota. „Stodvadeset godina mi je danas,“ govori on narodu, „dalje ne mogu ići i ne mogu ući.“ Vodstvo prenosi na Jošuu i upisuje posljednje rije-či u Toru. Svitak povjerava Levitima da ga čuvaju u Zavjetnom kovčegu.
Micva “hak’hel” (okupljanje) je zadana: svakih sedam godina, za vrijeme blagda-na Sukot prve godine šmita ciklusa, sav
Paraša Vajeleh Godina 8 Broj 51
Rabbi Goldwasser 3
Kazati: Oprosti 5
Tjedni Zohar 6
Naprijed 7
Idolopoklonstvo 9
Iz medija 12
U ovom broju :
■
DivrejTora http://twitter.com/DivrejTora
Šabat Vajeleh
Jeruzalem 18:02 19:17
Zagreb 18:44 19:42
Rijeka 18:50 19:49
Split 18:41 19:40
Dubrovnik 18:35 19:33
Vinkovci 18:33 19:31
Sarajevo 18:34 19:32
Bihać 18:44 19:43
B. Luka 18:39 19:37
Beograd 18:26 19:26
Novi Sad 18:29 19:29
Subotica 18:30 19:31
Zrenjanin 18:27 19:27
Niš 18:20 19:19
Ljubljana 18:50 19:48
Maribor 18:46 19:44
Beč 18:43 19:42
Frankfurt 19:15 20:13
subota
19.9.2015.
petak
18.9.2015.
6. tišreja 5776. 19. rujna 2015.
baju postati jedno, to znači da se
dvije jedinstvene osobe trebaju spo-
jiti u jedno novo biće. Dok formiraju
to novo biće, svaki „element“ mora
biti spreman i voljan lišiti se svog
vlastitog identiteta, tako da ova no-
va „smjesa“ moţe postati ono što je
najpoţeljnije i najkonstruktivnije.
Jasno je da vlastito učešće u bra-
čnoj vezi ne moţe biti toliko drama-
tično i radikalno kao što je to u pri-
mjeru natrija i klora koji se spajaju u
jestivu sol. No ipak, veći dio neusu-
glašenosti koja rezultira razvodom
nastaje zbog odbijanja partnera da
sebe predaju.
stranica 2 D ivrejTora
Vajeleh
[Muškarac i žena]
bit će jedno tijelo
(Postanak 2,24).
U današnje vrije-
me svjedoci smo
neviđene plime ra-
zvoda. Čini se da je ovaj fenomen
izravno povezan sa suvremenim
stanovištem prema braku. Pogle-
dajmo ideju o braku koju donosi
Tora i koja je stvorila tolike bračne
sreće tijekom tri tisuće godina.
Za početak dobro će doći jedna
usporedba. Stolna sol je kemijski
spoj koji se naziva natrijev klorid;
sastoji se od dva elementa, natrija i
klora, međusobno spojenih.
Čisti natrij je lako hlapiv element.
Kapnemo li ga u vodu, eksplodirat
će i pretvoriti se u vatru. Nitko ga
nikada ne bi poţelio jesti. Klor je ko-
rozivan plin, koji moţe izazvati te-
ške iritacije i osjećaj gušenja. Među-
tim, kada se natrij i klor spoje, svaki
od njih gubi svoja osobna svojstva;
njihov spoj je potpuno nova mješa-
vina koja nimalo ne nalikuje niti je-
dnoj od komponenata.
Kada Tora kaţe da muţ i ţena tre-■
Sefer Hamicvot Hakacar
Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim
Rabbi dr. Abraham J. Twerski:
Rastimo svakoga dana
protiv njegove volje. Čak i ako je kohen unakaţen ne-
kom manom, i kao takav nije podoban za Hramsku
sluţbu, naša je duţnost da ga poštujemo.
Ovo se primijenjuje na svakom mjestu i u svako doba, kako
za muškarca tako i za ţenu
Negativne zapovijedi
169. Negativna je zapovijed ne bacati čarolije ili čini
jer Pismo kaţe, Među vama neće se nači.... ili vještac (D'varim
18.10-11). Postupak bacanja čini ide tako da osoba pro-
šapće riječi koje nisu dio svakidašnjeg jezika, te na taj
način baci čini na zmiju ili škorpiona kako ne bi nekoga
ozlijedili. Ima i onih koji drţe u svojoj ruci, dok šapuću
čini, ključ ili kamen ili nešto slično. Sve je to zabranjeno.
Ako je vještac sam drţao nešto u svojoj ruci ili je učinio
neki fizički čin dok je izgovarao svoje riječi, čak i ako je
[tek] upirao prstom, ili premještao ili pomicao neki
predmet, treba ga bičevati. Ako nije učinio nikakav
fizički čin, a isto tako ako je netko zatraţio ovo [čini] –
to je zabranjeno po zakonu učenjaka.
Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, i za
muškarca i za ţenu.
Pozitivne zapovijedi
49. Pozitivna je zapovijed prekriti krv šehite [obred-
nog klanja] čiste [košer] divlje životinje ili ptice
jer Pismo kaţe u vezi divlje ţivotinje ili ptice, on će izliti nje-
nu krv i prekriti je zemljom (Va-jikra 17,13). Potrebno je
ispod staviti zemlju, onda učiniti obredno klanje, i po-
tom je prekriti: jer pojam „zemljom“ [doslovno „u ze-
mlji“, usp. Raši, Hulin 83b] podrazumijeva zemlju ispod
i povrh.
Ovo se primijenjuje na svakom mjestu i u svako doba, kako
za muškarca tako i za ţenu.
50. Pozitivna je zapovijed dati čast kohenu [Aronovom
izravnom muškom potomku]
budući da Pismo kaţe, štovat ćeš ga (Va-jikra 21,8) -- što znači
učiniti ga svetim i pripremiti ga da bude uvjeţban i
spreman prinositi ţrtve [u Svetinji], a također i ophoditi
se prema njemu s poštovanjem, dajući mu prvo mjesto
u stvarima vezanim sa svetošću: da počne kao prvi s
čitanjem Tore, da bude prvi koji će reći blagoslov pri
obroku, i da si uzme dobar dio na početku. Naša je du-
ţnost da ga štujemo [tako] čak i protiv njegove volje,
ako on to ne ţeli, jer Pismo kaţe, Štovat ćeš ga – čak i
■
Godina 8 Broj 51 stranica 3
Rabbi Dovid Goldwasser:
Neobičan susret
ništa, za razliku od Jichaka koji je
rekao kako je vidio oblak koji lebdi
nad planinom. Avraham je tada na-
loţio toj dvojici mladića da “ostanu
ovdje sami s magarcem,” indirektno
im rekavši da su bili poput magarca
koji nije vidio ništa neobično ispred
sebe.
Ovo je pomalo zbunjujuće, jer nam
je poznato da su i Eliezer i Jišmael
bili ugledne osobe. Eliezer je bio ob-
razovani učenjak i Avrahamov naj-
bolji učenik koji je drugima preno-
sio njegova učenja. Jišmael, iako je
nekada prije zbog svog neprihvatlji-
vog ponašanja bio izbačen iz doma
Avrahama Avinu, na kraju se pono-
vo pridruţio Avrahamu Avinu i nije
u sebi gajio nikakvu ljutnju. Upravo
suprotno, on je “hodio zajedno s
njim.”
Ovo je dokaz visine, napredovanja
karaktera i odličnosti. Jišmael je is-
koristio vrijeme koje proveo van
doma Avrahama Avinu da preispita
uzroke svojih mana, temeljito raz-
motri svoje mane te se oplemeni i
iznova izgradi.
Alter iz Slobodke nam kaţe da ka-
da je Vječni dao uputu Avrahamu
da uzme svog sina, svog jedinog
sina, svog voljenog sina, Avraham
Avinu je mislio da on govori o Ji-
šmaelu, pa pita kako je uopće Avra-
ham mogao Jišmaela smatrati svo-
jim voljenim sinom. On tumači da
baš kao što je Jichaku koristila nje-
gova bliskost s Avrahamom, tako je
Jišmaelu koristila njegova razdvoje-
nost, te su na koncu oba sina bila
voljena od Avrahama.
No unatoč tome, on je Jišmaela
usporedio s magarcem zbog toga
što nije vidio planinu i oblak. Mo-
ramo zaključiti da je to viđenje bilo
zasnovano na proročanstvu, koje
Jišmael (i Eliezer) nije zasluţio. Ovo
ne predstavlja manu, već prije ne-
dostatak te osobine. Činjenica da im
je nedostajala ta osobina govori nam
da su oni mogli još više učiniti na
poboljšavanju samih sebe, te tako
zasluţiti da vide viziju koju su vi-
djeli Avraham i Jichak.
Ona osoba koja ne razabire i ne
razumije razliku između Aseres
jemei tešuva i ostalih dana u godini
ima manu. To je zapravo njezin ne-
dostatak. Magarac nije svjestan ni-
kakve razlike, no čovjek ima sposo-
bnost da napravi tu razliku i o nje-
mu ovisi hoće li tu temeljnu razli-
čitost prepoznati.
Naši nas učenjaci upućuju da je
naša zaokupljenost i uključenost s
tri micvos: tešuva, (pokajanje), tefila
(molitva) i cedaka (dobročinstvo)
ključni element kako bismo mogli
na pravi način iskoristiti mogućno-
sti koje pruţaju ovi posebni dani.
HaGaon Rav Yisroel Lubchansky
napominje da su dani Aseres Jemei
Tešuva najkritičnija točka u razdo-
blju elula/tišreja.
Učimo (Ješaja 55,6): “Traţite Vječ-
nog dok Ga se moţe naći,” a Talmud
citira Ravu (Roš Hašana 18a) da se to
odnosi na deset dana između Roš
hašane i Jom kipura poznatih kao
Aseres jemei tešuva.
Yalkut Shimoni (Berešis 3) navodi
da je HaKadoš Baruh Hu deset puta
sišao na zemlju, tj. Šehina se spusti-
la. Na primjer, mada je Šehina bila
prisutna u vrijeme Bejs HaMikdaša,
nakon hurbana Šehina je otišla iz
svog odabranog počivališta. Među-
tim, tijekom Aseres jemei tešuva pri-
sutnost Šehine se pojavljuje kako bi
nam pomogla pri avoda za tešuva.
Time je svaki trenutak Aseres jemei
tešuva izuzetno vaţan i treba paziti
na njega jer smo blagosloveni sa
Sijata D’Šmaja (B-ţanskom pomoći).
S druge strane, postoje posljedice
za onoga koji ne prepozna značaj
prisutnosti Vječnog u njegovoj sre-
dini, i ne iskoristi do maksimuma
svoju priliku da se okani svojih ave-
ros i učini potpunu tešuva. Osoba
koja ne osjeti značaj svoje duţnosti
u tom trenutku moţe se usporediti s
magarcem, kaţe Rav Lubchansky.
On upućuje na pripovijest u Tori o
Akedas Jichak (Berešis 22). Čitamo da
su Avrahama Avinu i njegovog sina
Jichaka pratila dvojica mladića. Na-
ši nam učenjaci vele da su to bili Eli-
ezer i Jišmael, i kada su još bili dale-
ko od planine, Avraham ih je upitao
što vide. Odgovorili su da ne vide nastavak na strani 4
■
Strana 4 D ivrejTora stranica 4 D ivrejTora
(nastavak s 3. stranice) Rabbi Dovid Goldwasser: Neobičan susret
neugodno pa se na nogama ljuljao
naprijed-natrag, pogleda uprav-
ljenog ka zemlji.
Očito da nešto nije bilo u redu. Još
sam ga jednom paţljivo potaknuo i
konačno mi je objasnio da je ţivio sa
svojom majkom koja je prije neko-
liko mjeseci ostala bez posla. Iako je
njegova majka na razne načine p-
okušavala nešto zaraditi, postalo im
je izuzetno teško spajati kraj s kra-
jem. Nisu imali izbora nego priku-
pljati dobrotvorne priloge od dru-
gih. Međutim, pošto njegova majka
nije mogla stajati na nogama, on je
na sebe preuzeo tu obavezu. Tije-
kom dana, naravno, morao je biti u
ješivi, tako da je jedino vrijeme kada
je mogao obavljati svoj “posao” bilo
ovako rano ujutro.
Proveo sam još nekoliko minuta s
njime, saznao malo više o tome, po-
nudio mu hizuk i uvjerio ga da ću se
pobrinuti da im priskrbim potrebnu
pomoć.
Dok sam se udaljavao pomislio
sam: Tko zna koliko je još djece pri-
morano stajati na ulici i prositi kako
bi preţivjeli?
Tešuva podrazumijeva primjenu
elemenata pokajanja – priznanje
vlastitog grijeha, ţaljenje zbog pro-
šlosti, odluka da se uzdrţimo od tih
prijestupa u budućnosti i prouča-
vanje svetih spisa koji pobliţe go-
vore o procesu tešuve. Molitva obu-
hvaća povećanje u našim dnevnim
molitvama, kazivanje dodatnih Te-
hilim i Selihos. Zohar piše da dobro-
činstvo (cedaka) poništava sve loše
presude; zbog toga mi povećavamo
broj naših priloga u te dane.
Prije par dana susreo sam jedana-
estogodišnjeg dječaka koji je ispred
šula stajao u pola šest ujutro. Neobi-
čna slika djeteta koje samo stoji u
mraku zaustavila me na mom putu
te sam ga upitao da li je sve u redu.
Pogledao me i rekao: “Niste li vi
Rabi Goldwasser?”
“Da,” odgovorio sam pruţajući
mu ruku.
“Sve je u redu,” rekao je. “Ne bri-
nite.”
“Ne brinite?” pomislio sam u sebi.
“Zašto stojiš na ulici ovako rano?”
upitao sam.
Izgledao je kao da mu je pomalo
■
Rabbi Shaul Rosenblatt:
Reći oprosti zaista je predivan doživljaj
Udaljili smo se od B-ga tijekom
protekle godine, ili godina. Zloupo-
trijebili smo njegov svijet i protraćili
dragocjeno vrijeme koje nam je da-
rovao.
No još gore od toga, mnogo gore,
je što smo prebacivali krivicu. Kri-
vimo B-ga zbog toga što ţivot nije
dovoljno dobar. Krivimo ga što nam
je toliko oteţao stvari. Krivimo ga
zato što se nije snaţnije otkrio; da je
samo otvorio plafon i pozdravio
nas, bilo bi toliko lakše vjerovati u
njega. Krivimo ga što nam nije dao
sve one stvari koje drugi imaju i što
nije naše ţivote ispunio dobrima, a
tako je lako to mogao.
Ţivot nije onakav kakvim ga ţeli-
mo pa zato okrivljavamo.
Smisao Jom kipura je u prekidanju
s okrivljavanjem i započinjanjem
prihvaćanja odgovornosti. Da li ţi-
vot uistinu nije dobar ili ga samo mi
ne cijenimo dovoljno? Da li stvarno
ţelimo da B-g ukloni sve kušnje ko-
je su pred nama, i zar ne mislimo da
je prevladavanje iskušenja ono što
nam daje najdublji osjećaj osobnog
ispunjenja? Ako B-g rastvori plafon
i pozdravi nas, hoćemo li uistinu
vjerovati u njega, ili ćemo samo naći
drugi izgovor da pobjegnemo? I da
je On ispunio naše ţivote s više do-
bara, zar nije vjerojatno da bismo
propustili biti zahvalni na tome na
isti način kako propuštamo biti za-
hvalni za sva dobra koja sada ima-
mo?
Na Jom kipur mi stojimo pred
B-gom, s rukom na srcu i kaţemo,
„B-ţe: ovo nije tvoja greška‟. Mi pre-
uzimamo odgovornost. Mi nismo
ono što bismo trebali biti, pa niti
ţivot nije ono što bi trebao biti. Mi
smo problem u toj jednadţbi, a ne ti.
Koliko god teško bilo prihvatiti
odgovornost za probleme u odnosu
i krenuti putem pomirenja, to nam
također pruţa duboko zadovoljstvo.
I kada dođe do pomirenja – par pa-
dne jedno drugom u zagrljaj, plaču-
ći zbog toga što su povrijedili jedno
drugo, zbog toga što su jedno dru-
gome nedostajali, i zato što se toliko
raduju što su ponovno zajedno. To
je svijetla točka njihovog odnosa za
godine što dolaze.
To je Jom kipur. Kao dan pomire-
nja između čiste ljudske duše i nje-
nog voljenog Oca na Nebesima, on
je svijetla točka, vrhunac Ţidovske
godine. Bili Ţidovi ili ne, bili religio-
zni ili ne, pomirenje je uvijek predi-
van doţivljaj. ■
Mojsije predaje plašt vođe Jošui i
kaţe mu „budi čvrst i hrabar‟. Na
kraju krajeva, Ţidovi nisu grupa
ljudi koju je lako voditi. Mojsije pre-
daje Toru starješinama i svećenici-
ma, te izdaje svoju posljednju za-
povijed – da se jednom u svakih
sedam godina čitav narod treba
sakupiti da sluša kralja dok im u
Hramu čita Toru.
Muţ i ţena se sukobljavaju, te se
malo po malo udalje jedno od dru-
goga. Nijedno od njih nije voljno
učiniti prvi korak ka pomirenju i
tako se, vremenom, jaz produbljuje.
Svako od njih optuţuje onog dru-
gog za probleme u njihovom od-
nosu.
U nekom trenutku, međutim, je-
dno od njih shvati da mora donijeti
odluku: prihvatiti svoju vlastitu
slabost; preuzeti odgovornost za
svoju vlastitu ulogu u ovom proble-
mu – ili dopustiti da moja nepopu-
stljivost doprinese sporom raspadu
braka. Taj supruţnik pristupi dru-
gom, bezuvjetno se ispriča zbog boli
koje mu ili joj je nanijela/o i zamoli
da se zajedno potrude vratiti njihov
odnos natrag na put na kojem se ne-
kada nalazio. Pred njima je još uvi-
jek dug i trnovit put prije nego li se
u potpunosti pomire, no spremnost
da se preuzme odgovornost uvijek
je onaj prvi ključni korak. Dok god
su oboje u fazi okrivljavanja onog
drugog, oni neće naći zajedničkog
temelja.
U suštini, to je ono što je Jom
kipur.
Godina 8 Broj 51 stranica 5
Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:
TTTJEDNIJEDNIJEDNI ZZZOHAROHAROHAR: V: V: VAJELEHAJELEHAJELEH
■
jeni prošlost i preobrati tamu u Svje-
tlo, gorko u slatko, i zlobu u vrlinu.
Šabat tešuva ima vrlo posebno obi-
ljeţje da nam donosi ovu vrstu po-
kajanja.
U paraši VaJeleh stoji zapisano: "I
Mojsije ode..." Zohar pita odakle je
Moše došao i kamo je otišao? Zohar
objašnjava da je Mošeov odlazak
poput odlaska sunca. Zalazak sunca
donosi noć, mrak i sve što to povlači
za sobom. Doba nakon Mošeovog
odlaska srodno je noći, koja dolazi
nakon četrdeset godina tijekom ko-
jih je vodio narod kroz čuda i duho-
vna otkrića, kakva se nisu zbila ni
prije niti poslije. Sunce, kaţe Zohar,
mora zaći kako bi dozvolilo mjesecu
da sja svojom svjetlošću. Mjesec su
Jošua i Izraelci, koji sada mogu sjati
svojim svjetlom, preuzeti inicijativu
i djelovati u skladu s Mojsijevim
učenjima. Stvoritelj obećava Mojsiju
da će njegovo svjetlo i dalje sjati.
Zohar nam govori da kada mjesec
rasvijetli noć, to je zapravo sunce
koje i dalje osvijetljava svijet putem
mjeseca. Mojsije kaţe Jošui "ti ćeš
ići" (Ponovljeni zakon 31,7), i "ti ćeš
donijeti" (Pnz 31,23). Na taj način,
svjetlo Mojsija je ono koje će i dalje
osvijetljavati svijet sve dok se tikun
čovječanstva ne dovrši i dođe Maši-
jah, donoseći kraj tame i patnje. To
je svjetlo koje će donijeti otkupljenje
i manifestirati učenje i ţivot Mojsija
(Zohar Sulam, VaJeleh, redak 15). U
paraši VaJeleh ima 30 (lamed) redaka,
kao paralela velikom "lamedu" u pa-
raši Nicavim. Slovo lamed je, prema
Sefer Jecira (Knjizi stvaranja), stvo-
rilo astrološki znak Vage, mjesec
tišrej. "Lamed" je jedino hebrejsko
slovo koje se izdiţe iznad gornje
crte, i ovo izdizanje simbolizira ve-
zu s Gornjim svijetom, Olam haba,
sefirom Bine, odakle nam dolazi ţi-
vot u narednoj godini.
Neka ovaj šabat bude pun svjetla i
tešuve iz ljubavi.
Prevela: Tamar Buchwald
Šabat između Roš hašane i Jom ki-
pura poznat je kao "Šabat tešuva" ili
"Šabata šuva". Značenje tešuve je pov-
ratak, ali šuva potječe iz haftare u
knjizi Hošee, koja počinje stihovima
"Šuva (Vrati se) Izraele Vječnom, B-gu
svome, jer ste se zapleli u svojem grije-
hu. za što ste naišli u svom bezakonja".
Šuva je poziv na povratak; prorok
poziva narod Izraela da se vrati
B-gu i svojoj unutarnjoj čistoći.
U Talmudu, u traktatu Joma, Reš
Lakiš navodi da kada se netko tko je
proţet duhovnim djelom pokaje,
grijesi koje je u prošlosti počinio iz
zloće postaju blaţi, u rangu s grijesi-
ma počinjenim nenamjerno. Talmud
onda pita, nismo li već na drugom
mjestu naišli na slučaj u kojem je
Reš Lakiš otišao predaleko tvrdeći
da se putem moći tešuve čak i zlo-
namjerna djela čine kao da zasluţu-
ju nagradu. Talmud onda povezuje
svaki od odlomaka s drugačijim sce-
narijem. Jezikom kabalista, tešuva
koja se vrši iz straha naziva se "Te-
šuva tatha'a" (donja razina tešuve).
Ova vrsta tešuve moţe biti posljedi-
ca vanjske prisile, zahtjeva ili straha.
Ona ima moć da preobrati grijehe
koji su počinjeni s namjernim pre-
dumišljajem u one počinjene neho-
tice. Međutim, tešuva koja se vrši ka-
da se pokajemo iz ljubavi, iz snaţne
ţelje da se poveţemo sa Svjetlom i
dobrotom je "Tešuva ila'a" (viša razi-
na tešuve), koja ima moć da promi-
■
stranica 6 D ivrejTora
punosti ovisilo o njegovom pristu-
pu, predanosti i viziji prema sebi i
svom narodu. Stoga je on doista
opisan u ovotjednom čitanju Tore
kao osoba koja je u pokretu, stalno
ide prema većim visinama i višem
smislu ostvarenja.
To je također jedna od poruka ko-
jima nas uči Šabat Šuva. Da bismo se
vratili B-gu i iznova započeli svoje
traganje za svetošću, mi moramo
biti proaktivni u svom ponašanju i
pristupu. Pasivnim ili apatičnim
ponašanjem sigurno nećemo postići
cilj nacionalnog i osobnog povratka
uzvišenosti i svetosti.
Nova godina koja nam je osvanu-
la, uz sve svoje blagoslove, sa so-
bom donosi i sve svoje kušnje. Naša
sposobnost da se suočimo s tim iza-
zovima, da takorekuć nastavimo ići,
doista će biti mjerilo našeg ostvare-
nja i zbivanja u ovoj novoj godini.
Moše nas je osobnim primjerom
podučio da nikada u ţivotu nije
prekasno nastaviti se kretati i nasto-
jati ispuniti svoje nade, teţnje i vi-
zije.
Ţivot je dragocjen i prolazan i tre-
ba ga iskoristiti najviše što se moţe.
Biti u pokretu, fizički i duhovno,
doista je tajna uspješne dugovječ-
nosti i ţivotnog ostvarenja. Čak i
velikom Mošeu nije bila darovana
fizička besmrtnost, niti će mu biti
odobrene sve osobne ţelje koje je
imao na ovoj zemlji. Pa ipak, sve do
svog posljednjeg daha, Moše se po-
svećuje ostvarenju svojih ciljeva i
vođenju Ţidovskog naroda. Ovu
kratku paršu, koji bi trebala svima
nama biti nadahnuće, valja dobro
proučiti.
Kratka ali bremenita parša
Parša Vajeleh je parša s najmanjim
brojem stihova - svega trideset - od
svih drugih parši u Tori. Ona je ta-
kođer i parša koja se obično poklapa
sa Šabat Šuva, svetim šabatom iz-
među Roš hašane i Jom kipura. Ri-
ječi ove parše dio su posljednje opo-
ruke koju je Moše izrekao u danu
svog odlaska s ove zemlje.
Po svom običaju, Moše ne ublaţa-
Naziv ovotjednog čitanju Tore
preuzet je od prve riječi same parše -
vajeleh. Ova riječ označava pokret,
aktivnost da se ide negdje. Predmet
ovog glagola je veliki učitelj i vođa
Moše. Prema Ţidovskoj tradiciji i
riječima velikih komentatora na
Toru, ovu je paršu Moše za nas na-
pisao posljednjeg dana njegovog
boravka na zemlji.
Doista je čudesno da se na poslje-
dnji dan na zemlji Mošea treba opi-
sati kao da je u pokretu, da snaţno i
hrabro ide dalje učiti i voditi svoj
voljeni narod Izraela. Moţda u sa-
moj ovoj riječ vajeleh otkrivamo taj-
nu Mošeove uzvišenosti i mnogo-
strukih postignuća tijekom njego-
vog ţivota.
Moše je uvijek išao, uvijek se ba-
vio podučavanjem i savjetovanjem
Izraela. U Tori nigdje ne nalazimo
da se Moše odmarao od svoje misije
ili da je prestao s radom, teţnjom
prema svom cilju da podigne Ţi-
dovski narod da bude kraljevstvo
svećenika i sveti narod. Moše je,
takoreći, u stalnom pokretu, uvijek
prema naprijed, ide, nagovara i
podućava izraelski narod.
Tora je za nas zapisala da na kraju
njegovog ţivota njegova fizička sna-
ga i sposobnosti nisu bili ni na koji
način smanjene. To je svakako iz-
niman i doista jedinstven blagoslov.
Ali to je dar od B-ga, poput zdravlja
i dugovječnosti. Nastavak aktivnosti
u ime Tore i Ţidovskog naroda je
dar od Mošea Mošeu. To je u pot-
Rabbi Berel Wein:
Uvijek ići naprijed
nastavak na stranici 8
Godina 8 Broj 51 stranica 7
od sinajskog saveza na kraju je so-
bom donosilo tjeskobe i boli, a često
i katastrofu u Ţidovskom svijetu.
Samo bacite pogled na Ţidovsko
društvo i povijest, i Mošeove su se
riječi potpuno dokazale u okolno-
stima i događajima.
Osobno pokajanje i povratak da-
leko je lakše postići nego nacionalno
pokajanje i povratak. Ţidovski na-
rod ili barem njegov veliki dio od-
lutao je vrlo daleko od sinajskog
saveza. Situacija ovdje u Izraelu je
daleko bolja od situacije u dijaspori,
gdje mješoviti brakovi, neznanje,
otuđenje i laţni bogovi nagrizaju
Ţidovsku vjeru, obitelj, vlastiti iden-
titet i vrijednosti. Kako se moguće
nadati nacionalnom povratku sinaj-
skom savezu u takvim okolnosti-
ma?
Čini se da naša kratka parša uka-
zuju na to da će to biti process, a ne
iznenadno prosvjetljenje. Prorok u
haftori ukazuje na to da će takav
proces biti nepotpun sve dok se ne
spozna da nas laţni bogovi i pro-
lazno zanimljivi ideali nisu odveli
nigdje. On ponavlja Mošeove riječi
iz naše parše da se povratak i poka-
janje u nacionalnom smislu moţe
dogoditi jedino ako shvatimo koliko
smo daleko zalutali.
Veliki izazov, koji moderna kultu-
ra vrši na nas, je u tome što je ona
toliko sveprisutna u svakom aspek-
tu našeg ţivota. Zbrka koju ona
izaziva kod Ţidovskog naroda
onemogućava jasno razmišljanje,
ispravne prosudbe i poštene procje-
ne istinskih Ţidovskih vrijednosti,
nasuprot pomodnih korektnosti.
Naša parša je kratka, no naš put
natrag je dug i surov. U ovoj dobroj
i blagoslovenoj godini koja je upra-
vo započela krenimo - i nastavimo
dalje ovim putem koji vodi natrag
ka Sinaju i vodi nas do potpunog
nacionalnog izbavljenja.
Šabat šalom
Gmar hatima tova ■
va riječi u vezi sudbine Ţidovskog
naroda u njegove povijesti koja će
uslijediti. Tako je najkraća parša To-
re ujedno i jedna od najsnaţnijih od
svih paršijot Tore. U stvari Moše
upozorava svoj Izraelski narodu da
će ih G-spod drţati odgovornima u
vezi pridrţavanje uvjeta sinajskog
saveza, i da je taj savez nepovratan i
neraskidiv.
Dugo će potrajati i Ţidovski će se
narod mnogo puta nastojati izmigo-
ljiti i izvući prije nego li prihvati
ovu stvarnost odgovornosti prema
savezu. No, Moše ih uvjerava da će
na kraju poruka biti prihvaćena i da
će to biti temelj povratka Ţidova
B-gu i Njegovoj Tori. To je suština
sadrţaja parše, a njena kratkoća sluţi
samo kako bi još pojačala snagu
svoje poruke.
Postoje određene istine koje su
razumljive same po sebi, i za koje
nisu potrebne dodatne riječi, obja-
šnjenja ili načini iznošenja. Kako se
Ţidovska povijest razvija tisućama
godina, ova parša sve više dobiva na
snazi i vaţnosti. Svako odstupanje
(nastavak sa 7. stranice) Rabbi Berel Wein: Uvijek ići naprijed
stranica 8 D ivrejTora
Rabbi Yissocher Frand:
Potreba da nas se upozori protiv idolopoklonstva
Strana 9 stranica 9 Godina 8 Broj 51
stavljalo kušnju?
Dr. Abraham Twerski postavlja to
pitanje i daje zanimljivo tumačenje
tog fenomena. Moj pristup ovom
pitanju je malo drugačiji, no njegov
je komentar poučan:
On piše kako je jedna televizijska
mreţa svojevremeno prikazala dvo-
satni dokumentarac o zlu ovisnosti
o kokainu i tome kako je kokain
tvar koja stvara izuzetno snaţnu
ovisnost, te da će osoba, ako se za-
plete u mreţu ovisnosti o kokainu,
doslovno uništiti svoj ţivot. Takva
će osoba biti nagnana da zadovo-
ljava svoju naviku do te mjere da joj
ništa drugo na svijetu neće biti va-
ţno – niti njegova ţena, niti njegova
djeca, niti njegov posao, niti njegova
karijera. Ništa. Jedina stvar koja mu
je vaţna je da dobije svoj "fiks".
Istraţivači su otkrili da su tinej-
dţeri i mladi koji su gledali ovaj
program bili skloniji da se upuste u
ovisnost o kokainu od onih koji to
nisu gledali. Kako je to moguće?
Dva sata su gledali realistične doka-
ze koji su im prikazivali što će im se
dogoditi ako postanu ovisni o ko-
kainu, a oni su to okrenuli i sveje-
dno to učinili. To nema nikakvog
smisla!
Njegovo viđenje ovoga je da kada
ljudima pokaţete uţitak u nečemu, i
potom patnju koja će uslijediti ako
se upustite u taj uţitak, poruka o
uţitku će prevladati poruku o pa-
tnji. Ono što su oni razumjeli iz tog
TV dokumentarca bilo je "E, ova
stvar mora da je stvarno odlična
kad pogledaj što su ljudi sve spre-
mni za nju učiniti."
Nisam se sklon raspravljati s ne-
kime poput dr. Twerskog o ljudskoj
psihologiji, no moje je viđenje o re-
zultatima ovog istraţivanja druga-
U Mošeovom posljednjem obraća-
nju Ţidovskom narodu on ih pod-
sjeća na njihovu prisnost s grozo-
tama avoda zara (idolopoklonstva):
"Jer znate kako smo ţivjeli u zemlji
Egiptu; i kako smo prošli posred
naroda kroz koje ste prošli. Vidjeli
ste njihove gnusobe i njihove idole
(gilulehem), drvene i kamene, srebne
i zlatne, koji su bili s njima. Neka ne
bude među vama muškarca niti ţe-
ne, niti obitelji, niti plemena čije se
srce danas odvraća od Vječnoga na-
šega B-ga da ide i sluţi bogovima
tih naroda; neka ne bude među va-
ma korijena koji rađa ţuči i peli-
nom ...govoreći 'Bit će mi dobro,
iako hodim u tvrdoglavosti svoga
srca... ' Vječni mu neće htjeti opros-
titi, već će se gnjev Vječnoga i nje-
gova ljubomora raspaliti na toga
čovjeka i svako prokletstvo koje je
zapisano u ovoj knjizi naleći će na
njega i Vječni će izbrisati ime njego-
vo pod nebom..." [Devorim 29,15-19].
Ima u ovome nešto što se kosi s
intuicijom. Moše opisuje potpuno
odvratnu prirodu idolopoklonstva.
Pojam koji on koristi je gilulehem i
povezan je s rječju galal, koja ozna-
čava ljudski izmet. Čovjek se mora
zapitati, ako je avoda zara zaista to-
liko odbojna, zašto je onda bilo nu-
ţno da Moše uloţi toliko vremena i
riječi upozoravajući Ţidovski narod
na to? Zar oni ne bi uzmakli od nje
čisto zbog njene prezira vrijedne
prirode? Zašto bi im to uopće pred-
nastavak na stranici 10
DivrejTora DivrejTora stranica 10
izgubiti bijes i uţas prilikom po-
gleda na skrnavljenje šabata, kako
im mogućnost da prekrše šabos ne
bi postalo opipiljivije i stvarnije u
njihovom umu.
Ovo se slaţe s onime što nam
Hazal kaţu da ako netko ugleda
ţenu za koju se sumnja da je pre-
ljubnica (sota) u njenoj sramoti, on
treba (istog trenutka) dati zavjet da
će se uzdrţati od vina (koje moţe
dovesti do slabljenja moralnih koč-
nica čovjeka). Moţemo se zapitati:
"Već to što vidi sramotu sote trebalo
bi samo po sebi biti dovoljno da
obeshrabri takvo slobodno ponaša-
nje". Zašto je potrebno zavjetovati
se? Odgovor glasi: Čovjeku je nuţan
taj zavjet! Intelektualna svijest o
prezira vrijednom ponašanju neće
ga samo po sebi sačuvati od toga.
Bilo da prihvaćate tumačenje dr.
Twerskog, ili vam se više sviđa mo-
je objašnjenje, ili imate neko svoje
tumačenje, iz ovoga vidimo da kada
ugledamo nekoga kako čini nešto
što treba biti nezamislivo i van svih
granica, onda je neophodno podu-
zeti neke preventivne korake kako
to što smo vidjeli ne bi izvršilo utje-
caj na nas.
Upravo je to ono što nas ovaj
odlomak u Tori uči: Mada ste vidjeli
da su ti bogovi od drveta i kamena
vrijedni prezira i primitivni,
svejedno čovjek mora paziti da ih
izbjegava i biti svjestan pogubnih
posljedica po onoga koji ih slijedi. ■
čije. Po mom skromnom mišljenju ja
vjerujem da je pouka koju moţemo
naučiti slijedeća: Kada netko pro-
matra nekoga kako čini nešto što za
onoga koji gleda nije dolazilo u ob-
zir, ta stvar nekako postaje manje
"van domašaja" za onoga koji gleda,
i sada kod njega postoji veća vjero-
jatnost da će i sam to isprobati.
Zato ima nekih Ţidova u Erec Ji-
sraelu koji će kada spaze kršenje
šabata (npr. – automobile koje uli-
com voze nereligiozni Izraelci) reći
sebi 'Šabos! 'Šabos!'" Vidio sam to
svojim očima. Nitko ih ne čuje,
pogotovo ne automobili koji prolaze
mimo njih. Zašto to oni čine? Odgo-
vor je da oni to čine kako bi sebe
zaštitili od hilul šabosa. Oni ne ţele
(nastavak sa 9. strane) Rabbi Yissocher Frand: Potreba da nas se upozori protiv idolopoklonstva
Strana 11 Strana 11 Page 11 Strana 11 Strana 11 Godina 8 Broj 51 Strana 11 Godina 8 Broj 51 stranica 11
Halahička satnica (za grad Zagreb)
Jom kipur Alot Hašahar
Najranije Talit
Nec Hahama
Najkasni-je Š’ma
Zman Tefila
Minha Ketana
Plag Haminha
Šekia Havdala Minha Gedola
Hacot
srijeda 23. 9. 2015.
5:15 5:49 6:44 9:46 10:47 16:21 17:37 18:53 19:35 13:18 12:48
Haftara za Šabat Šuva la među narodom.
Haftora završava krat-
kim odlomkom iz Knjige
Mike (Miheja), koja opi-
suje B-ţju milost u opraš-
tanju grijeha Njegovog
naroda. "On ne ustraje do-
vijeka u svome gnjevu, jer
on milosrđe voli. Opet će se
smilovati nama, pod noge će
baciti bezakonja naša i baciti
u dubinu morsku sve grijehe
naše." Mika završava s po-
zivom B-gu da se spome-
ne saveza s patrijarsima,
Abrahamom, Izakom i Ja-
kovom.
Hošea 14,2-10;
Mika 7,18-20.
Šabat između Roš hašane i
Jom kipura poznat je kao
Šabat Šuva ili „Šabat po-
vratka (pokajanja)“. Na-
ziv je nastao iz početnih
riječi ovotjedne haftare:
"Šuva Israel – Vrati se, o
Izraele." Ova se haftora či-
ta u čast Deset dana poka-
janja, dana između Roš
hašane i Jom kipura.
Prorok Hošea preklinje
Ţidovski narod "Vrati se, o
Izraele, G-spodu B-gu
svom," hrabreći ih da se is-
tinski pokaju i zatraţe
B-ga oproštenje. Hošea
poziva Ţidove da svoje
pouzdanje uprave u B-ga,
a ne u Asiriju, moćne ko-
nje ili idole. U tom času
B-g obećava da će ukloniti
Svoj gnjev od Izraela: "Bit
ću poput rose Izraelu, pro-
cvjetat će poput ruţe." Pro-
rok nastavlja s prorica-
njem povratka izgnanika i
prestankom štovanja ido-■
“Haftara
opisuje
radost
koju
ćemo
doživjeti
kada
nastupi
konačno
Izbavljenje .“
Temelj za progon i
istrebljenje
Podaci arhiva Američkoj me-
morijalnog muzeja holokausta,
kao i informacije iz Enciklopedi-
je holokausta pokazuju kako su
zakoni koje su uveli nacisti in-
stitucionalizirali sve njihove
rasističke stavove i teorije, koji
su kasnije posluţili kao temelj
pravne strukture i razlog za
sustavni progon Ţidova i geno-
cid počinjen nad tim narodom.
U Njemačkoj je u to vrijeme
živjelo 505.000 Židova, što je
vrlo malo s obzirom na činje-
nicu da je broj stanovnika u
Njemačkoj tada iznosio 67
milijuna ljudi.
Za naciste Ţidovi nisu bili samo
oni koji su prakticirali tu religi-
ju, već svi ljudi koji potječu od
Židova, primjerice oni kojima
su bake i djedovi, pa i prabake
i pradjedovi bili Ţidovi.
U holokaustu ubijeno 5 do
6 milijuna Židova
Nurnberški zakoni omogućili su
oduzimanje njemačkog drţav-
ljanstva Ţidovima, zabranjivan-
je vjenčanja i seksualnih od-
nosa s osobama njemačkog
porijekla. Također im je bilo
zabranjeno koristiti sva politi-
čka i religijska prava te obav-
ljanje poslova u drţavnim i
javnim sluţbama.
Nurnberški zakoni rezultirali su
konfuzijom i ţustrom raspra-
vom oko toga tko je zapravo
"pravi Ţidov". Nacisti su zbog
toga izdali tablice koje su tre-
bale pomoći razlikovati pravog
Židova od Nijemca miješane
rase te Arijevca.
Ovim je zakonom progon Ţi-
dova postao dio zakonskog
sustava, a završio je masovnim
istrebljenjem, tijekom kojeg je
ubijeno između 5 i 6 milijuna
Židova.
Index, 15.9.2015.
NA DANAŠNJI dan tijekom
sjednice njemačkog parlamen-
ta kojeg su tada drţali nacisti
ratificiran je zakon pod nazi-
vom "Nurnberški rasni zakoni",
kojim su svi Ţidovi ostali bez
njemačkog drţavljanstva, a
svastika je postala sluţbeni
simbol nacističke Njemačke,
piše historyplace.com.
Zakon je imao dva dijela -
Zakon o Reich drţavljanstvu te
Zakon o zaštiti njemačke krvi i
njemačke časti. Upravo je
Nurnberg grad u kojem su
nacisti svake godine slavili
utemeljenje Trećeg Reicha.
SJEĆANJE
Prije točno 80 godina Hitler je postavio
temelje za holokaust Iz m
edija
izbili dok Ţidovi obiljeţavaju
5776. Novu godinu Roš hašanu
koja je počela u nedjelju
navečer.
Nekoliko desetaka mladih
provelo je noć u dţamiji Al-
Aqsa kako bi onemogućili Ţi-
dovima da prekrše zabranu
molitve na tim mjestima čime,
drţe oni, bogohule.
Nasilje se proširilo ulicama
Starog grada, a policija je
rastjerala prosvjednike i uhitila
devet osoba, objavila je.
SAD izjednačio odgovornost
Sjedinjene Drţave u ponedjel-
jak su izjednačile odgovornost
Izraela i Palestinaca za sukobe
u Jeruzalemu i osudile "svaki
čin nasilja" te pozvale dvije
strane na izbjegavanje bilo
kakve provokacije.
"Oštro osuđujemo svako na-
silje. Bitno je da sve strane
dokaţu suzdrţanost i suzdrţe
se bila kakve akcije i izazivačke
retorike", rekao je glasnogo-
vornik State Departmenta John
Kirby.
Plato Brda hrama ţidovi
smatraju svetim mjestom jer je
ondje bio drugi hram koji su
srušili Rimljani i kojega je
jedini ostatak Zid plača.
Radikalni ţidovi ţele izboriti
pravo na molitvu na mjestu
nekadašnjeg hrama, a neki i
izgraditi treći hram. Muslimani
su pak uznemireni stlanim
glasinama da će se plato podi-
jeliti.
Index, 15.9.2015.
JORDANSKI kralj Abdulah II.
upozorio je da će bilo kakve
nove provokacije pogoršati
odnose s Izraelom u ponedjel-
jak kada su izbili novi sukobi
između Palestinaca i izraelskih
policajaca na Brdo hrama u
Jeruzalemu, a sukobe su
osudile i Sjedinjene Drţave.
"Bila kakva nova provokacija u
Jeruzalemu uzdrmat će odnose
između Jordana i Izraela",
upozorio je kralj pred novinari-
ma nakon razgovora s bri-
tanskim premijerom Davidom
Cameronom.
Sukobi između palestinskih
mladića i izraelske policije kod
svetih mjesta u starom Jeruzal-
emu nastavili su se u ponedjel-
jak kada je uhićeno nekoliko
Palestinaca koji su policajce
gađali kamenjem. Sukobi su
■
■
POLITIĈKA TEZULJA
SAD izjednačio odgovornost Izraelaca i Palestinaca za
nasilje u Jeruzalemu
DivrejTora stranica 12 Godina 8 Broj 51