DOGAĐAJNICA ZA RUJAN

2.9. TOLKIEN J.R.R. - umro 1973. god.

6.9. SALTEN, Felix - rođen 1869.god.

8.9. Međunarodni dan pismenosti

11.9. NOVAK, Vjenceslav - rođen 1859.god.

12.9. DOMJANIĆ, Dragutin – rođen 1875.god.

15.9. KOLAR, Slavko – umro 1963.

16.9 Međunarodni dan ozonskog omotača

19.9. PUPAČIĆ, Josip – rođen 1928.

26.9. Europski dan jezika

J. R. R. TolkienIzvor: wikipedia.org

J. R. R. Tolkien (John Ronald Reuel Tolkien), rođen je 3.siječnja 1892. u Južnoj Africi. Sa majkom, nakon očeve smrti, seli u Englesku gdje će se oženiti i raditi do svoje smrti.

Studirao je latinski, grčki ali i gotički i finski. Također, zanimao ga je i staro-engleski, anglo-saksonski, velške pjesme. Svi ovi jezici će ga inspirirati na stvaranje novih jezika koji su prisutni u njegovim knjigama. Tolkien je studirao u Oxfordu gdje je postao profesor i jedan od vodećih engleskih i svjetskih lingvista. Bio je borac u Prvom svjetskom ratu.

Tolkien je bio mnogo poznatiji po svojim knjigama nego po svom znanju lingvistike. Kada se vratio iz rata napisao je "Knjigu izgubljenih bajki" (The

Book of Lost Tales) koja će biti preteča mitologiji njegove sljedeće knjige "Silmarilion" (The Silmarillion). U ovoj knjizi on će udariti temelje Međuzemske ili Među-zemlja (The Middle-Earth).

Ocjenjivajući ispite, 1928.godine, na čistom listu papira napisao je U rupi u zemlji živio je hobit (In a hole in the ground there lived a hobbit). Ovo će biti prva rečenica njegove knjige "Hobit", koja će doživjeti veliki uspjeh. Čitaoci su zahtijevali nastavak.

Tolkien je 12 godina pisao novu knjigu. U početku to je trebala biti samo duža priča ali on je napisao mnogo više - čitavu povijest Međuzemlja, mitologiju koju je počeo opisivati u "Silmarilionu", izmislio je čitave jezike (Konija i Sindarin i drugi). Knjiga se zvala "Gospodar prstenova" i napisana je 1949. To je trebala biti samo jedna knjiga ali su je izdavači razdvojili u tri. To su bile "Prstenova družina" (1954), "Dvije Kule" (1954) i "Povratak kralja" (1955).

Knjige su bile toliko uspješne u Velikoj Britaniji i SAD-u da se Tolkien morao preseliti i promijeniti broj telefona. Umro je 1973. godine.

Tolkien u svojim knjigama nije prepričavao mitove već je stvarao potpuno nove. Njegovo veliko poznavanje lingvistike pomoglo mu je pri stvaranju jezika naroda u Međuzemskoj

Njegove knjige su dobile i filmsku dimenziju kada je redatelj Peter Jackson sa produkcijskom kućom New Line Cinema stvorio jako uspješnu trilogiju od knjige "Gospodar prstenova". To je ujedno i najnagrađenija trilogija u povijesti Američke Filmske Akademije, jer je nagrađena sa 17 Oskara (prvi dio sa 4, drugi sa 2 i treći sa 11). Treći dio trilogije "Povratak kralja" postao je prvi film poslije Titanica, koji je zaradio u svijetu više od jedne milijarde dolara (i treći film u povijesti koji je dobio 11 Oskara).

Felix Salten

Felix Salten (Budimpešta, 6. rujna 1869. - Zurich, 8. listopada 1945. ), austrijski pisac i kritičar židovskog podrijetla. Najpoznatiji po romanu Bambi iz 1923. godine.

Biografija

Felix Salten rođen je 6. rujna 1869. godine u Budimpešti kao Siegmund Salzmann. Kada je njegov otac bankrotirao, šesnaestogodišnji Salten morao je napustiti školu i početi raditi za osiguravajuću agenciju. Također je počeo objavljivati pjesme i prikaze knjiga u časopisima. Uskoro počinje redovito objavljivati drame, kratke priče, romane i zbirke eseja. Također je pisao u gotovo svim važnijim novinama u Beču. Njegovo najpoznatije djelo je Bambi iz 1923. godine. Prevedeno je na engleski jezik 1928. i postalo knjiga mjeseca. Godine 1933. prodao je filmska prava redatelju Sidneyu Franklinu za samo 1.000 dolara, a Franklin je kasnije prenio prava na Walt Disney studio. Walt Disney je objavio svoj film baziran na romanu Bambi 1942. godine.Život u Austriji je postao opasan za istaknute Židove tijekom 1930.-tih. Adolf Hitler je zabranio Saltenove knjige 1936., dvije godine kasnije, nakon što je Austrija postala dio Njemačke, Salten seli u Zurich u Švicarsku, gdje je živio do svoje smrti i gdje je umro.

SVJETSKI DAN PISMENOSTI - 8. RUJNA

Svjetski dan pismenosti obilježava se svake godine 8. rujna, a cilj mu je upozoriti na problem nepismenosti, koji još postoji u većem dijelu svijeta. Utemeljio ga je UNESCO davne 1967. kako bi promovirao važnost pismenosti.

Tijekom posljednjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj 2001. pitanje o pismenosti postavljalo se osobama koje se nisu školovale ili su imale završena manje od četiri razreda osnovne škole. Smatralo se da je osoba pismena ako je izjavila da zna pročitati i napisati neki uobičajeni tekst. Pritom je bilo svejedno na kojem jeziku ili pismu, a rezultati se odnose na stanovništvo staro 10 i više godina. Bitno je napomenuti da različite zemlje imaju različite kriterije definicije nepismenih osoba. Točnije, u nekim državama nepismenima se smatraju oni koji ne znaju čitati ili pisati, a u drugima oni koji ne znaju nijedno od toga.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, nepismenost je u Hrvatskoj 1953. iznosila 16,3%, a u idućih osam godina smanjila se na 12,1%. Popisom stanovništva provedenim 1991. dobiven je broj od 3,0% nepismenih, koji se do 2001., kad je proveden posljednji popis stanovništva, gotovo prepolovio. Naime, prema tom popisu, u Hrvatskoj je registrirano ukupno 69 777 nepismenih osoba, što iznosi 1,8% stanovništva. Postotak nepismenih najveći je u ljudi iznad 60 godina starosti, koji čine 77,62% ukupnog broja nepismenih, dok je najmanji u

onih između 10 i 34 godina starosti, koji čine 7,17% ukupnog broja nepismenih. U Hrvatskoj žene čine oko 82% nepismenih osoba.

Gledajući po županijama, najveća nepismenost je u Šibensko-kninskoj županiji, a iznosi 5,13% stanovništva. U ukupnom broju nepismenih te županije njih čak 92,18% ima 60 i više godina. Najmanja je nepismenost u Primorsko-goranskoj županiji, 0,60%, Gradu Zagrebu, gdje iznosi 0,62%, te u Međimurskoj županiji, 0,87%.

Jeste li znali?*- U svijetu je oko 774 milijuna nepismenih osoba što čini oko 16,1%   stanovništva starog 15 i više godina

- Najmanja stopa pismenosti, oko 23%, jest u Maliju

 Hrvatska abecedaIzvor: Wikipedija

Hrvatska abeceda, gajica, jedna je od mnogih koje se temelje na latiničnome pismu i prema prva četiri slova toga pisma (a, be, ce, de) zovu abecedom. Abeceda se razlikuje od jezika do jezika, koji imaju i drukčiji red slova, zato govorimo o posebnoj abecedi hrvatskoga jezika. Osim hrvatskoga, ovo pismo koriste i srpski, bošnjački i crnogorski jezik, a inačice ove abecede koriste slovenski jezik te transliteracija makedonskog jezika.

Od 30 slova u hrvatskome jeziku 27 ih se piše pomoću jednoga znaka (jednoslovi), a 3 pomoću dva znaka (dvoslovi) i to dže, elj i enj. Dvoslovi imaju dva velika oblika: Dž i DŽ, Lj i LJ, Nj i NJ. Prvi se rabi kad se samo prvo slovo u riječi piše veliko, drugi kad je cijela riječ napisana velikim slovima (LJERKA, ne LjERKA) te u pisanju složenih kratica. Đuro Daničić predložio je zamjenu dvoslova dj, dž, lj i nj za jednoslove đ, ģ, ļ i ń, prihvaćen je samo đ.

Područjem abecede, u užem smislu, bave se jezikoslovci koji proučavaju pravopis, a u širem smislu i oni koji proučavaju pravogovor.

Povijest nastanka hrvatske abecede

Hrvatska abeceda nazvana još i hrvatska latinica (posebno prilagođeno latinično pismo namjenjeno za pisanje hrvatskog jezika) te gajica po njezinome reformatoru Ljudevitu Gaju. Po uzoru na češku latinicu Ljudevit Gaj je u hrvatsku latinicu uvrstio slova C, S, Z i Č, Š, Ž. Preuzeo je također iz češkog Ň te slovačkog Ľ koja su kasnije zamjena sa NJ i LJ. Pored toga je uvidio glas za posebno slovo Ǧ koje je kasnije zamjenjeno u DŽ po uzoru na poljski. Češko slovo Ť Gaj je još na početku zamjenio sa TJ no malo kasnije je namijesto toga počeo rabiti slovo Ć. Umijesto češkoga Ď koje je Gaj prepoznao kao slovo između DJ i GJ, još godine 1892. zamjenjuje za slovo Đ koje se također i danas rabi u hrvatskoj abecedi. Glede toga kako hrvatski jezik ima različit glas jata (ije, i, e ) za jedinstveno slovo umijesto navedenih glasova Ljudevit Gaj je po uzoru na svog prethodnika Ivana Belostenca namjeravao je uvrstiti slovo Ě, ali većina to slovo nije prihvaćala nazivajući ga podrugljivo "rogato E". Hrvatski preporoditelj Ljudevit Gaj (1809.—1872.) 1830. objavljuje u Budimu (Budimpešta) reformiranu hrvatsku abecedu u knjižici "Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja poleg mudroljubneh, narodneh i prigospodarneh temeljov i zrokov".

Ljudevit Gaj

Izvor: www.zivotopis.hr

Vjenceslav Novak

Vjenceslav Novak rodio se 11. rujna 1859. godine u Senju i to u doseljeničkoj češkoj obitelji. Svoje školovanje započeo je i završio u Senju i Gospiću, a nakon završene preparandije u Zagrebu, neko je vrijeme radio kao učitelj u Senju.

Vrlo brzo nakon što se okušao kao učitelj, odlučio se zaputiti prema Pragu gdje je nastavio glazbeni studij. Vezano uz taj dio života, radio je kao profesor muzike na Učiteljskoj školi u Zagrebu. Nakon nekoliko godina lutanja različitim područjima života, bilo glazbe ili nekog drugog dijela umjetnosti, Vjenceslav se počeo okretati književnosti i djelima koji će uvelike obilježiti njegov rad.

Možemo slobodno reći kako se radi o jednom od prvih pisaca u hrvatskoj književnosti koji je u svojim djelima počeo sa opisivanjem problema društvenih nepravdi i nevolja koje su pogađale siromašni svijet.

Na područje književnosti ušao je 1881. godine pripovijetkom "Maca". Napisao je sedam romana te objavio otprilike trideset pripovjedaka, a osim njih bavio se pisanjem pjesmi, feljtona, dramskih pokušaja, recenzija, kritika i rasprava iz muzičke pedagogije. Kao što možemo vidjeti radilo se o jednom svestranom akademiku koji je pokušavao biti uspješan na više životnih polja, što mu je i uspijevalo.

U svom je proznom stvaralaštvu prikazivao sve slojeve hrvatskog društva, a ujedno je otkrivao moralnu i psihološku stranu ljudskog života. Pored toga se bavio psihologijom ljubavi, roditeljstva i braka.

Poznat je po tome što je u hrvatsku književnost uveo jednu novinu, a radi se o prikazu malog čovjeka, odnosno svih onih potlačenih koji nisu imalo toliko sreće u životu.

Umro je 20. rujna 1905. godine u Zagrebu.

Dragutin DomjanićIzvor: Wikipedia

Bista Dragutina Domjanića na Strossmayerovom trgu u Zagrebu

Dragutin Domjanić (Adamovec 12. rujna 1875. - Zagreb 7. lipnja 1933.), hrvatski  pjesnik.

Životopis 

Pisac koji je prvi u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza. Završivši studij prava, bio je u Zagrebu sudac i vijećnik Banskog stola. Bio je član JAZU i predsjednik Matice hrvatske (1921. - 1926). Prevodio je svjetski poznate liričare Goethea, Heinea,Verlainea itd. U borbi "starih" i "mladih" u okviru hrvatske moderne na strani je "mladih".

Strahuje od grubosti sadašnjice, žali za svijetom koji odumire, nepovjerljiv je prema novim idejama.

Spomen ploča na kući u Gundulićevoj ulici u Zagrebu u kojoj je umro Dragutin Domjanić.

Ljubav prema prošlosti upućuje Domjanića kajkavskom narječju. Najpoznatije mu je djelo kajkavska zbirka: "Kipci i popevke", a pjesme Fala i Popevke sam slagal, je uglazbio Vlaho Paljetak. I drugi hrvatski skladatelji, primjerice Emil Cossetto, Igor Kuljerić i Ivana Lang uglazbili su nekoliko Domjanićevih pjesama. Njegova lirika, idilična, sentimentalna, podjednako obiluje i slikovitošću i glazbenošću. U kajkavskom narječju spjevao je sve svoje pjesme. Napisao je i veći broj književnih prikaza, te nekoliko proznih crtica, koji su uglavnom u duhu njegovih lirskih interesa i stilske manire.

Autor je i malo znane marionetne igre "Petrica Kerempuh i spametni osel" u kojoj kritički i satirički opisuje hrvatske intelektualce '20-ih godina.

Pregledajte stihove Dragutina Domjanića na navedenoj web stranici:

http://cuspajz.com/tekstovi-pjesama/izvodjac/dragutin-domjanic.html

 

Slavko Kolar (Palešnik pokraj Garešnice, 1. prosinca 1891. - Zagreb, 15. rujna 1963.)hrvatski književnik i filmski scenarist.

Sve do pojave Slavka Kolara (1891.-1963.) i ne možemo govoriti o nekom piscu čije bi cjelokupno književno djelo bilo prožeto isključivo kategorijama humora i satire. A upravo po toj osobini Kolar se u hrvatskoj međunarodnoj književnosti izdvaja kao posve originalna literarna pojava: iako se tematika njegovih pripovjedaka u potpunosti uklapa u one najznačajnije tijekove hrvatske književnosti tridesetih godina kada je primarnu preokupaciju pisaca zaokupila problematika sela ili provincije s naglašenim socijalnim akcentom, Kolar se od ostalih svojih suvremenika razlikuje upravo po tom svom specifičnom pristupu toj istoj tematici.

Slavko Kolar je za života objavio više od stotinu radova. U Sabranim djelima (izdanje Matice hrvatske iz 1970.) se brojkama navode:

47 pripovjedaka 6 kazališnih djela 4 filmska scenarija 1 televizijski scenarij 12 autobiografskih fragmenata 20 kritika, članaka i prikaza 10 dječjih pripovjedaka 8 agronomskih stručnih radova

30 intervjua, izjava i polemičkih priloga.

Uz to je u njegovoj posmrtnoj ostavštini pronađeno dosta neobjavljenih materijala.

Josip PupačićIzvor: hr.wikipedia.org

Josip Pupačić (Slime kraj Omiša, 19. rujna 1928. - Krk, 23. svibnja 1971.), hrvatski književnik.

Životopis

Nakon klasične gimnazije u Splitu odlazi na studij književnosti u Zagreb. Od 1959. godine asistent je pri Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta, a u Lyonu i Londonu je lektor i profesor hrvatskog jezika.

Pupačić je bio urednik Krugova i Književnika. Zajedno je, sa svojim naraštajem oko časopisa Krugovi, tražio dublji, istinitiji životni realitet. Odmjerenom strukturom svojih refleksivnih metaforičkih pjesama očituje iskonsku vezanost uz podrijetlo i zavičaj. Ne privlači ga pritom toliko egzotika mediteranskog krajolika, koliko svijest o pripadnosti neprekinutom lancu što ga tvore preci i potomci, te svijest o ljudskom bivanju u jedinstvu sa zemljom kojoj pripadaju. U tu se bliskost uklapa i Pupačićeva vezanost uz more i njegovo vječno beskrajno bivstvo. Najbolji je lirski izraz te tematike antologijska pjesma More. Pesimističan osjećaj života prouzročen tragičnim događajima u obiteljskom i osobnom životu, primjerice u pjesmi Tri moja brata (o smrti trojice braće), uzdiže Pupačićevo lirsko obzorje do svemirskih razmjera, do smisla vlastita i općeg opstanka.

Između prve Pupačićeve zbirke Kiše pjevaju na jablanima (1955.) i zadnje Moj križ svejedno gori (1971.) stanovita kriza u pjesnikovu stvaralaštvu poklapa se s njegovim sukobima s nekim pojavama u društvu. No izvore produbljenosti

svojega lirskoga izričaja Pupačić je uvijek, pa tako i u zadnjoj zbirci, iznova nalazio u čudesnoj zavičajnoj utemeljenosti, sjećanju na djetinjstvo i lirskom oblikovanju i očitovanju proživljenog, što njegovu poeziju uzdiže u same vrhove novije hrvatske književnosti.

Dana 23. svibnja 1971. godine sa suprugom Benkom i kćeri Rašeljkom poginuo je u zrakoplovu koji se zapalio nakon slijetanja u zračnu luku Rijeka koja se nalazi na otoku Krku. .

Djela

"Kiše pjevaju na jablanima", 1955. "Mladići", 1955. "Oporuka", "Moj križ svejedno gori", 1971. "Moj grob", "More", "Tri moja brata", "Ne može se rastati od mene", "Cetina" "Dobrojutro more" "Zaljubljen u ljubav"

Tri moja brata

Kad sam bio tri moja brata i ja,kad sam biočetvorica nas.Imao sam glas kao vjetar,ruke kao hridine,srcekao viganj.Jezera su me slikala.Dizali su me jablani.Rijeka me umivala za sebe.Peračice su lovile moju sliku.Kad sam biotri moja bratai ja,

kad sam biočetvorica nas.Livade su me voljele.Nosile su moj glasi njim su sjekle potoke.Radovao sam se sebi.Imao sam braću.(Imao sam uspravan hod.)To su bila tri moja brata:moj brat, moj brat, i moj brat. 

More

I gledam more gdje se k meni penjei slušam more dobrojutro velii ono sluša mene i ja mu šapćemo dobrojutro more kažem tihopa opet tiše ponovim mu pozdrava more sluša pa se smijepa šuti pa se smije pa se penjei gledam more i gledam more zlatoi gledam more gdje se k meni penjei dobrojutro kažem more zlatoi dobrojutro more more kažei zagrli me more oko vratai more i ja i ja s morem zlatomsjedimo skupa na žalu vrh brijegai smijemo se i smijemo se moru

Izvor: http://edl.ecml.at/

Diljem Europe, 800 milijuna Europljana zastupanih u Vijeću Europe s 47 država članica, potiču se na učenje što više jezika, u svakoj životnoj dobi, u školi i izvan nje. Budući da je jezična raznolikost alat za postizanje većeg međukulturnog razumijevanja i ključni čimbenik bogate kulturne baštine našeg kontinenta, Vijeće Europe promiče višejezičnost u cijeloj Europi.

Povodom ovoga Dana, niz događanja se organizira diljem Europe: aktivnosti za i s djecom, TV i radio programi, nastava jezika i konferencije. Nacionalna tijela i brojni suradnici imaju mogućnost organizirati aktivnosti kako žele. Kako bi se koordinirale aktivnosti organizirale na nacionalnoj razini, Vijeće Europe traži od država sudionica da imenuju osobu "Nacionalnog povjerenika" za taj dan.

Izvor: www.skole.hr

26. rujna - Europski dan jezika

Europski dan jezika obilježava se 26. rujna i to od 2001. godine, koja je odlukom Europske unije i Vijeća Europe proglašena Europskom godinom jezika. Cilj je Dana jezika jačati javnu svijest o važnosti učenja jezika, promicati jezičnu i kulturnu raznolikost Europe te potaknuti cjeloživotno učenje jezika.

EU ima 23 službena jezika i mnogobrojne druge regionalne i manjinske jezike i dijalekte. Europske institucije godišnje izdvajaju gotovo milijardu eura za prevođenje. Po ispitivanju Eurobarometra iz 2006. godine 56 posto građana EU-a može razgovarati na jednom stranom jeziku, a 28 posto služi se dvama stranim jezicima. Zanimljivo je napomenuti da četrdeset i četiri posto Europljana ne govori nijedan strani jezik.U povodu dana 26. rujna organiziraju se različite aktivnosti, no neke aktivnosti iako vezane uz taj dan odvijaju se ranije ili tijekom nekog duljeg razdoblja. Multikulturalizam, višejezičnost, poštivanje i njegovanje jezične raznolikosti temeljni  su ciljevi Europskoga dana jezika. Prednosti poznavanja nekog drugog jezika osim materinskog lako je uočiti. Jezici proširuju um, otvaraju nove horizonte a povećavaju i izglede za zapošljavanje.