DRŽAVNA TAJNA

Semir Halilović

PredgovorPočetkom septembra 2005. godine od Semira Halilovića na čitanje sam dobio završni rukopis njegove prve knjige radnog naslova "Krvavi oktobar" koja je tada imala gotovo identičan sadržaj kao i ova, konačna verzija, koju upravo držite u rukama. Međutim, nakon što me nesvakidašnja zanimljivost i ekskluzivnost Halilovićevog rukopisa natjerala da štivo koje je pred Vama pročitam u rekordno kratkom roku, uvjerio sam se da se ovaj mladi autor u svom jednoipogodišnjem istraživanju i "kopanju po arhivama" nije zadržao samo na događajima u Sarajevu iz oktobra 1993. ( za one koji još ne znaju u oktobru 1993. legalne bh. vlasti pokrenule su akciju "obračuna sa kriminalom u vlastitim redovima" pod nazivom Trebević), već da je svojim budućim čitateljima argumentirano otkrio najčuvanije tajne i dokumentaciju iz različitih perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu. Iz Halilovićeve knjige saznajemo ko su osobe koje su tokom opsade Sarajeva direktno sarađivale sa četničkim oficirima s druge strane "sarajevskog prstena" i kako su tu saradnju "tretirale" poli-cijsko-sudske institucije države BiH. Autor nam prvi put dokumentirano otkriva suštinu prvog velikog sukoba između bivšeg predsjednika i nekadašnjeg premijera Republike Bosne i Hercegovine. Na isti način, Halilo-vićeva knjiga dokazuje "ikebansku" ulogu članova ratnog, multietničkog bh. Predsjedništva i dokazuje ko je zaista vodio glavnu riječ u državi koju su Tuđman i Milošević još 1991. u Karadordevu osudili na nestanak. U posebnom poglavlju svoje knjige Halilović se bavi i sukobom bosansko-hercegovačkih obavještajaca koji je kulminirao tokom 1993. godine iz kojeg su kadrovi KOS-e izašli jači, a oni drugi slabiji nego ikad. Iako su o toj stravično bolnoj temi mnogi već ranije pisali, u posebnom dijelu ove knjige imaćete prvi put priliku upoznati se sa sadržajem originalnih dokumenata koji opisuju pad Srebrenice i Zepe, te saznati šta je bosanskoher-cegovački političko-vojni vrh učinio ( tačnije šta nije) kako bi spriječio genocid nad tamošnjim Bošnjacima...Ova knjiga kao nijedna do sada, zaista "frca" ekskluzivnim dokumentima i opisima konkretnih događaja i osoba iz naše bliske historije, pa5 je zato pomalo i neprimjereno da vam na ovom mjestu pojedinačno nabrajam svaki od njih. No prije nego krenete u nezaboravnu avanturu iščitavanja ovog sjajnog štiva želim napomenuti kako CD dodatak uz Halilovićevu knjigu sadržava sve originalne dokumente, prisluškivane razgovore, video i pisanu arhivu na koju se autor ovdje poziva. A da, umalo da zaboravim! Kako već napisah, Semir Halilović je radni naslov svog konačnog rukopisa nazvao "Krvavi oktobar". Nakon što pročitate ovu knjigu ( koja će sigurno postati obavezno štivo svakog novinara koji imalo drži do vlastite profesije) saznaćete zašto je ona ipak nazvana "Državna tajna". Državne tajne, koje ovaj jedinstveni dokument otkriva, sve do objavljivanja Halilovićeve knjige bile se nepoznate čak i brojnim aktivnim sudionicima ratne političke i vojne vlasti u Sarajevu pa me upravo zbog toga neobično obradovala autorova najava da će odmah nakon

izlaska "Državne tajne" krenuti u iscrpljujući posao stvaranja njenog drugog nastavka. Koji već sada s nestrpljenjem očekujem...Bakir Hadžiomerović Sarajevo, 4. novembar 2005. godine Padala je decembarska rana noć, te 2003. godine kada sam ostao sam u sobi okružen sa nekoliko stotina hiljada stranica dokumenata, koji su pripadali najvišim ali i najtajnijim organima države Bosne i Hercegovine.Pred mojim očima počela se odmotavati najsurovija istina iz perioda 1992-1996, koja me je od prvog do zadnjeg pročitanog dokumenta šokirala.Na svakome od njih pisalo je DRŽAVNA TAJNA STROGO POVJERLJIVO!A onda je na red došlo i preslušavanje stotine sati prisluškivanih razgovora, pregledavanja video materijala, neprospavane noći i dani puni gorčine koja je došla skupa sa dokumentima koji su pokazivali šta se zapravo desilo u sudbinskih četiri godine za RBiH.Knjiga je sama nastajala.Nego kako je sve počelo... 6 DAN "D 26. 10. 1993

Bila je to druga ratna godina.Iako su građani Sarajeva već bili navikli da ih jutrom bude četnički topovi, odjeci pušaka i snajpera, te miris krvi koji se širio gradom, niz se nije prekinuo ni ovoga 26. 10. 1993 godine.Èinilo se da nakon prve ratne zime i svih strahota koje su građani Sarajeva preživjeli, nema puno toga što bi nas moglo iznenaditi, potresti i iznova šokirati. Glad je za sve poštene građane Sarajeva bila normalna stvar, mrtvi ljudi, masakri i strah kojeg ćemo postati svjesni tek mnogo kasnije bili su dio nas, naših života koji su tada najmanje vrijedili.Napaćeni grad ušao je u još jedan krvavi dan, s tom razlikom što se ovoga puta krv prolila između pripadnika iste vojske, policije, iste države...Postojala je razlika između svih tih skoro šest stotina dana opsade i ovoga jutra.Od samoga početka rata, grad Sarajevo bio je specifična tačka. Pored toga što je, naravno, bio simbol otpora agresiji, te glavni grad jedne mlade države koja brani svoju samostalnost na najteži mogući način-tijelima svojih građana, Sarajevo je bilo iznutra truhlo, razjedninjeno i getoizirano.Ulične bande raznih kriminalnih komandanata, od kojih su neki neosporno branili grad, pravile su probleme na višestruke načine vlasti, komandi, te stvarali paralelne autoritete. U kabinetu načelnika Štaba Vrhovne komande, Sefera Halilovića, u 8 sati i 15 minuta zazvonio je telefon. Pored njega, u kabinetu sam se nalazio i ja, njegov sin, pratilac po ratištima, sastancima, važnim i nevažnim, mala sjena koja se od njega nije odvajala, kao od nečega što mu je ostalo jedini oslonac.

Na telefonu je bila njegov doskorašnji šef kabineta i tek promaknuta zamjenica ministra RBiH za rad i socijalnu politiku Sadika Omerbegović. Dika su je zvali, žena sa nekoliko priča... Bila je to sposobna, mlada žena.Sadika: Sta ima? Sefer: Ništa posebno. Kod tebe? Sadika: Evo frka... Sefer: Kakva frka? Sta? Sadika: Sve je blokirano, ovdje Stari grad! Sefer: Aha, a ko koga?Caco i Ceh jel? Sadika: Da!Sefer: Kada je počelo to?Sadika: Pa jesi li ti slušao vijesti?Valjda su Caco i Æelo privedeni i po nekoliko stotina tih njihovih iz jedinice itd... Sefer: Aha...Sadika: Kažu pohapšeni zbog kriminalnih radnji. Sefer: Da, i...?Sadika: Ništa, u izolaciji su!Sefer: Ne znam ti ja o tome ništa. Vidim vojni policajci mi ispred kabineta, kažu ne možete napuštati prostorije radi kao moje sigurnosti. Sadika: A svašta. Sta bolan? Èuješ, evo umjesto Cace imenovan je Senad Pecar, a umjesto Æele neki Izet...Sefer: Ništa ti ja ne znam. To je opet neka igranka oko mene, vidjet ćeš! Sta oni meni imaju stavljati policiju na vrata! A ove, to treba s raščistiti jednom! Sadika: Nek se raščisti! Sefer: Dobro, čujemo se. Sadika: Važi!Do zgrade "Svjetlosti" i Suda gdje su bile smještene kancelarije Glavnog štaba, dopirali su zvuči svih vrsta naoružanja, koji su odjekivali u neposrednoj blizini.Bio je to ko zna koji sukob Cace, Æele, i policije, međutim, čini se nikada ovako ozbiljan.Načenik SVK-a Sefer Halilović, našao se u "kućnom pritvoru", ne znajući za plan akcije koja se po službenim papirima nazivala "Trebević 2".To isto jutro svi telefoni u njegovoj kancelariji, osim "specijale", bili su presječeni, a motorole ranom zorom oduzete.Sukob koji je tog jutra počeo tinjao je još od prošle godine, ili bolje rečeno od samog formiranja Armije R BiH.Caco, Æelo 1, Æelo 2, Juka Prazina i mnogi drugi opterećivali su armijski sistem komandovanja, s tim da su, s druge strane, neki od njih davali značajan doprinos borbi protiv agresora.Ismet Bajramović, ili kako su ga građani Sarajeva zvali-Æelo 1, bio je već riješen slučaj.Nakon niza peripetija, pokušaja uvojničavanja i njegovog misterioznog ranjavanja koje je čudom i zahvaljujući dr. Nakašu preživio, on se jednostavno povukao na bez sukoba.Juka Prazina dijete sarajevskoga asfalta, junak bulevara Alipašinog Polja, kasnije izdajnik naroda s Igmana, bio je već duže vrijeme na strani HVO-a, uporno prijeteći preko hrvatskih novina da je "on stvorio Armiju BiH te, da će je on i uništiti!".Naravno, oni ostali, sitniji komandanti su se ili priklonili jačem ili jednostavno nestali bez traga.Tako je grad ostao sa još dva komandanta čije su brigade zajedno brojale oko pet hiljada ljudi.Mušan Topalović-CACO i Ramiz Delalić-ÆELO, krenuli su prvi put u otvoreni sukob širih razmjera sa policijom drugog na treći juli 1993. godine.Sve je počelo hapšenjem Senada Pecara, Æaćinog bliskog saradnika tog 2/3 jula.

Oni koji su inicirali bespotrebno hapšenje Pecara, znali su da će Caco, vjerovatno podržan Æelom, dići uzbunu u gradu, te bi to policiji koristilo kao inicijalna kapisla za slom dvojice "bahatih"komandanta. Ipak, čini se da su događaji od 2/3. 7. 1993 godine pokazali, znatno veću snagu i organizovanost Cace i Æele negoli nekoliko policijskih stanica koje su se tada našle na udaru, skupa s bataljonom Vojne policje Armije BiH.Oficir bezbjednosti Amir Delkić, te se večeri našao u komandi 10. bbr, tačnije u društvu Mušana Topalovića Cace i njegovih bliskih saradnika.Tu su bili i komandanti jedinice "Delta", Dino i Hajro Aljić, te Æelo Delalić, Kemal Ademović i pripadnici jedinice koja je obezbjeđivala predsjednika R BiH Aliju Izebegovića - "Biseri".Cijelo veče Delkić je bio izložen fizičkom maltretiranju koje su provodili Caco i njegov vojnik Samir Bjetić, dok su ostali ili šutjeli ili ga verbalno ponižavali."Nisam smio ništa da kažem da ne bih došao u duel sa Cacom! ", izjavio je puno kasnije Ramiz Delalić Æelo istražnom sudiji i dodao: "Nije tačno da sam Amiru Delkiću govorio da je pička korpusova, kako on to kaže i da sam ga tjerao da laje kao pas!"

10 i i POBUNAMeđutim, toga 2/3 juli, sukob čiji je formalni razlog bio hapšenje Se-nada Pecara, poprimio je šire razmjere, a naravno, sve zahvaljujući odlično orkestriranoj kampanji koju su proveli vodeći vojno-policijski obavještajci, proizvevši unutrašnji sukob jedinica Armije i MUP-a RBiH.Te večeri oko 21 i 30 vozilom marke "jetta", kojim je upravljao vozač Greda Ibrahim, put sarajevskog naselja Hrid krenuli su pored njega i gospođica Emina, sekretarica tek postavljenog komandanta Delića, te Deli-ćev sin Admir, koji su dotičnu gospođicu trebali otpratiti do njene kuće.Kod Principovog mosta, gdje su trebali autom preći prema planiranom dijelu grada, zaustavila ih je patrola 10. bbr, komandanta Cace To-plavića.Nakon kratkog razgovora, Gredu i Delića mlađeg Cacina patrola je razoružala, te im oduzela i auto kojim su se kretali i sve ih sprovela u komandu brigade.Konstrukcije SDB-a i SVB-a o ovoj večeri išle su toliko daleko da su poturali Seferu umješanost u kidnapovanje Admira Delića.Bezbjednjaci su tvrdili da je Sefer želio primorati Delića starijeg da se pomakne sa mjesta prvog čovjeka Armije, koja je do jučer pripadala Ha-liloviću, tako što je sugerisao Caci i Æeli hapšenje Delićeva tek punoljetnoga sina.U izvještajima o oružanoj pobuni 2/3 juli, stajalo je kao "nepobitna" činjenica da je Sefer organizator i idejni voda pobune, te da je to samo uvertira za državni udar koji će usljediti, pisali su Mujezinović, Jasarević i Muslimović - Izetbegoviću.-'_ Enver Mujezinović je napisao čak da je Sefer Halilović 8. jula održao sastanak s Cacom, Æelom i drugim komandantima, a u vezi s planiranjem i izvođenjem državnog udara kojim bi se svrgnuo Izetbegović.

Ono što ovu informaciju čini užasavajućom, jeste upravo datum kada je navodno održan sastanak, 8. juli kako piše Mujezinović.7. jula 1993 godine u atentatu na Sefera koji su organizovali i pripremili SDB i dio SVB-a ubijena je moja majka i njen brat, a toga 8. jula ujutro između snajperskih hitaca i sa fijukanjem granata oboje su u haremu džamije na Kovačima spušteni u mezar.Ne sjećam se da sam Sefera ikada vidio tužnijeg, totalno skrhanog od bola kojeg je predamnom pokušavao prikriti.Vratit ću se Deliću i njegovu uhapšenome sinu.Evo kako su Admir Delić, i Ibrahim Greda u svojim izjavama SVB-u opisali zarobljavanje, zatvor i bijeg iz komande vjerovatno najopasnijeg komandanta Armije RBiH.8. 7. 1993. godine u upravi Vojne bezbjednosti, izjavu je dao vozač Ibrahim Greda:"Dana 2. 7. 1993 godine u 21 i 20 časova ispred "Vraniće", autom jetta koje sam lično vozio, po naređenju komandanta Kosima Delića, trebao sam odbaciti na Hrid komandantovu sekretaricu Eminu. Sa mnom u autu je bio i komandantov sin Delić Admir. (... )Kada smo došli do "Sedam braće" naređeno nam je da izađemo iz auta i predamo oružje sto smo i učinili. Uveli su nas u gornji hodnik komande, a iz svoje kancelarije je izašao Mušan Topalović CACO i pitao šta je s nama, vrlo grubim tonom. Kada smo rekli da vozimo Eminu, sekretaricu komandanta kući, rekao je: 'Sta će njom dva čovjeka u pratnji da je prate kući?! 'Onda je rekao da će nju otpratiti kući njegovi borci i to se tako i desilo. U tom momentu se pojavila Cacina sekretarica, mlađa žena oko 27 godina, krupnija, smeđe kose i rekla Caci da ga traži predsjednik Alija Izetbegović na telefon.Caco je rekao: 'Ko ga jebe, ko je on da razgovaram sa njim... ' Caco je tada rekao da nas svedu dolje u kuhinju 10. bbr. Tu smo zatekli 30-tak Ijudi-staraca, žena i djece, i 10-tak mupovaca u plavim uniformama koji su bili razoružani...Tada sam vidio u prolazu Ramiza Delalića ÆELU koji je prijeteći prisutnim progovorio: 'Vidjet ćemo ko je za građansku, a ko je za džamahiriju! '(... )Na spratu iznad nas bila je Cacina kancelarija i stalno se čulo da neko u toj prostoriji tuče zatovrenike, neprestano su se čuli vrisci i uzdasi. Sveli su jdnog čovjeka, iz usta i nosa mu je curila krv, a na čelu je imao veliku oteklinu i modricu. On je bio pripadnik jedinice odreda "Lasta" i ispričao nam je da su Cacini borci zauzeli veći dio grada, da su zauzeli kino "Ðuro Ðaković", zgradu "Svjetlosti" a da su "Delte" oko Predsjedništva, da su razoružali policijsku stanicu na Koševu. Taj "Lastin "policajac je tvrdio da je izveden vojni udar od strane 10. bbr, Ramiza Delalića Æele i "Delte". (... )Tada sam vidio Kemu Ademovića koji je zaprijetio Caci da pazi šta radi, a kad je Kemo otišao Caco je govorio svojim ljudima zašto ga niste ubili! ?! Dok smo bili u toj prostoriji čuli smo da Caco i Ramiz Æelo tuku nekog bezbjednjaka, vjerovatno Amira Deljkića. To je bilo stravično slušati i trajalo je punih pola sata. Amira nisam vidio, ali sam čuo da preklinje da ga prestanu tući, a oni su govorili: 'Jebo ti Fikret Muslimo-vić mater... '"Admir Delić je o svom hapšenju, Vojnoj bezbjednosti dao ovakvu izjavu 6. 7.1993:".. Krenuli smo motornim vozilom marke jetta. Vozilom je upravljao Greda Ibrahim, tako da smo bez ikakvih problema došli do Prin-cipovog mosta. Tu nas je zaustavila grupa od oko 4-5 naoružanih lica koji su stajali pored barikade. Kada smo prišli do barikade zaustavili su nas rekavši: 'Stoj ko ste vi! ?'. Mi smo se odmah zaustavili, a Ibro je otvorio prozor i odgovorio: 'Mi smo iz Glavnog štaba i vozimo sekretaricu

komandanta kući'. Tada je jedan od prisutnih naredio rekavši: 'Izađite iz kola, odložite oružje na krov kola, opkoljeni ste! '. Mi smo to naređenje sve troje izvršili bez pogovora. Ja sam odložio automatsku pušku koju sam imao sa sobom, a Ibro pištolj -Makarov. Jedan od tih lica uzeo je naoružanje, a drugi je bez pretre-sanja nas lično i motornog vozila, nakon toga naredio da uđemo u auto i u njegovoj pratnji da idemo u komandu radi identifikacije naših navoda. Tako smo došli u komandu 10. bbr, nakon čega nam je to isto lice naredilo da se ključevi od motornog vozila predaju vojniku koji je bio ispred komande.. (... )Kada smo došli ispred kancelarije, u predsoblje gdje nas je dočekao CACO i odmah se obratio Emi-ni(sekretarica op. a) riječima: -Ko je ona i zbog čega je dvojica prate kući?Emina je panično i u strahu odgovorila da je sekretarica komandanta Delića i da je to sasvim slučajno što je dvojica prate kući. Mene i Ibru je pitao kako se zovemo, ja sam rekao ime bez prezimena, a i Ibro također. Na to je on odgovorio riječima: 'Sreća vam je što ste Msulimani, inače bi se loše proveli. 'Poslije toga Eminu je pustio rekavši joj da je slobodna, a dao joj je svog čovjeka da je odveze kući. (... )U međuvremenu dok smo razgovarali, CACO nam je naredio da skinemo uniformu i ostalu vojnu opremu i da je predamo njegovim borcima koji nemaju uniforme. To smo odmah učinili bez pogovora.. Nakon toga CACO je naredio da nas odmah odvedu kod ostalih koji su privedeni, u restoran u prizemlju objekta. U restoranu je već bilo nekoliko civilnih policajaca i mnogo građana koji su već bili privedeni. (... ) U toku noći u restoran među privedena lica je ulazio jedan pripadnik jedinice "Delta", koga sam poznavao od ranije, pošto je dolazio sa Delalić Ramizom-Æelom kod gospodina Se-fera Halilovića. Vidio sam da je prepoznao mene i Ibru, pošto nas ¦ zna od ranije, pretpostavljao sam da je radi toga i dolazio. Ja sam tada odmah odlučio da zajedno sa Ibrom pobjegnem, jer smo se bojali za našu dalju sudbinu.. (... )U jutarnjim satima, ne znam u kom vremenu, sam iskočio kroz prozor okrenut prema kasarni gdje je smješten UNPROFOR-egipatski bataljon. Sporazumijevali smo se na engleskom, rekavši im da sam sin komandanta Armije Delića i da mi dozvole razgovor telefonom s njim ili Predsjednikom Alijom Izetbegovićem. To su mi odobrili i kada smo krenuli prema prostoriji gdje se nalazi telefon, kroz isti prozor je iskočio i Ibro koga je primjetio jedan od ÆAÆINIH ljudi. Odmah je taj vojnik iskočio kroz isti prozor za Ibrom i obratio se vojnicima UNPROFOR-a rekavši da smo mi četnici i da smo pobjegli iz zatvora! Oni su to povjerovali i odmah su mene i Ibru vratili nazad u CACINU komandu. U momentu izlaska iz kasarne UNPROFOR-a pripadnik 10-bbr po imenu SEJO GUZ, što sam kasnije čuo, me je udario pesnicom u lice nakon čega nisam bio u stanju da se branim, te je on nastavio da me udara šakama u predjelu glave! ! ! (... )Vidio sam kako Ibru tuče nekoliko vojnika. Tu je pored ostalih bio komandant brigade CACO koji se meni obratio pitanjem: 'Zašto si pokušao pobjeći?' Na ćošku zgrade sam primjetio Delalić Ramiza -Æelu kako posmatra šta se dešava. (... )Kad smo izašli iz ambulante, odveli su nas u izdvojenu prostoriju gdje su smješteni ostali vojni policajci koji su prethodne noći unahpšeni. Tu smo se zadržali oko sat vremena. U tom vremenu sam čuo lupanje, tuču i jauke u prostoriji na spratu iznad nas. Æuo sam nekog da pomaže i moli -Æelo molim te nemoj me tući, nemoj prijatelju, ponavljajući to više puta.. (... )Ne-gdje oko 18 i 30 časova iskoristio sam priliku i izašao iz komande čete i uputio se prema gradu kroz naselje... . "Admir Delić se vratio u komandu živ i zdrav, kako su utvrdili ljekari Daidžić Hikmeta i Šehović Silvana koji su ga po povratku kući pregledali.2. jula navečer, prisutni na sastanku kod Cace dogvorili su da zatraže

14 i s smjenu Mustafe Hajrulahovića Talijana, sa mjesta komandanta Prvog korpusa i Fikreta Muslimovića sa mjesta načelnka Uprave vojne bezbje-dnosti. Na tom misterioznom papiru, nije pisalo da Caco, Æelo, "Delta", "Biseri" i dr. žele Seferovo vraćanje na čelo Armije BiH, kako je to kasnije pisao u "bezbjedonosnom izvještaju" Enver Mujezinović.Jedinice Cace Topalovića su 2. jula blokirale kompletnu lijevu obalu rijeke Miljacke, počevši od mosta na Skenderiji pa sve do mosta kod Vijećnice.Brdskim topom B-l naredbom komandanta Cace pucano je po zgradama komande Prvog korpusa, CSB-a i Okružnog zatvora, dok su drugi dijelovi njegove jedinice vršili hapšenje pripadnika vojne policije, komandnog kadra Prvog korpusa, te zamjenika okružnog vojnog tužioca Sarajevo.Jedinice Cace Topalovića toga su dana razoružale i pohapsile kompletnu policijsku stanicu "Centar", te napale na objekte Štaba vrhovnekomande.A onda je u akciju, okuražen Æaćinim "uspjehom", krenuo i RamizDelalić Æelo.Njegova jedinica blokirala je kompletnu desnu obalu rijeke Miljacke i napala policijske stanice Loga vina i Katedrala.Blokiraju i glavnu sarajevsku ulicu Maršala Tita, te zauzimaju borbene položaje kod Vječne vatre, pritom razoružavajući više pripadnika Vojne policije i MUP-a.Situacija u gradu je u totalnom haosu.Toga dana, desilo se ono što MUP, SDB i SVB nisu mogli zamisliti.Caco i Æelo bili su jači, brži i organizovaniji od njih i silom ih primorali na razgovor.Pregovorima, ipak su Caco, Æelo i njihovi "junaci" vraćeni u komande, a samim tim i u sistem rukovođenja i komandovanja Armije BiH.Senad Pecar je pušten, a mrtvih i ranjenih toga dana, nije bilo.Ali kako?!Pripadnik 10. brdske brigade Tuzović Bajazit, čija je formalna funkcija u brigadi načelnik odjeljenja za informatiku, upao je u kancelariju Fikreta Muslimovića, prvog bezbjednjaka Armije BiH, gdje se informisao o razlozima hapšenja Senada Pecara.Sve to što mu je Muslimović rekao Tuzović je prenio svome komandantu Caci Topaloviću, a onda se uputio pravo u kabinet Alije Izetbegovića."Predsjedniče, Caco mi je rekao da Vam prenesem da ako ne pustite Pecara za sat vremena, on će strijeljati 100 civila! ", rekao je Tuzović koji je bio u pratnji Senada Hasića, Æaćinog bezbjednjaka.16 Sve je bilo gotovo za manje od pola sata!Par dana kasnije, Caco i Æelo pozvani su na sastanak u Dom Ljiljana gdje su bili i Predsjednik Izetbegović i Delić.Dogovorili su se da je događaj od 2 i 3. jula sporadični incident, te da se to više ne smije ponoviti.

Puno kasnije, biće savršeno jasno da je Senad Pecar 2/3 jula. 1993. godine, bio samo "mamac" državne i vojne bezbjednosti kako bi se Caco Topalović isprovocirao na reakciju.Međutim, ono što oni koji su osmislili ovakvu akciju "hapšenja Senada Pecara"nisu očekivali jeste obim Æaćinog odgovora njima.Senad Pecar je 25. 10. 1993. godine postavljen na mjesto komandanta 10. bbr, umjesto Mušana Topalovića, iako je 2/3 juli. uhapšen kao "Cacin blizak saradnik".Tuzović Bajazit, kasnije je premješten u Predsjedništvo na posao vozača Alije Izetbegovića, i obavljao ga je sve do Izetbegovićeve smrti.Jasno je da su ključni Cacini ljudi, na koje je on mislio da se može osloniti u svojim poduhvatima, bili ustvari policijski ljudi ili oni koji su ga cinkarili.Otud nagrade Pecaru, Tuzoviću ili Timuru Numiću koji je iz Cacine komande kasnije uskočio u fotelju direktora Centrale SDA.Naravno sve je bila farsa...Samo dva dana nakon ovog događaja, održan je sastanak komandanta brigada, komandanta Prvog korpusa i komandanta ŠVK-a sa predsjednikom Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem u domu Ljiljana. Na sastanku su bili prisutni svi osim Mušana Topalovića CACE.Ocijenjeno je da je stanje u gradu napeto, a pogotovo u području Starog Grada, izazvano ekcesima i sukobina 10. bbr i dijela 9. mtbr na čelu sa komandantima Cacom i Æelom. Dogovoreno je da se obezbjedi rukovođenje i komandovanje na svim nivoima, te je dogovoreno i to da se moraju osuditi nosioci sukoba i terora u gradu. Prisutni su se dogovorili da se u gradu zavede opći red, te je izražena podrška Rasima Delića komandantu Prvog korpusa.Ismet Hadžić komandant 5. mtbr, tom prilikom je rekao da s sa Cacom i Æelom treba bratski oprostiti, te optužio komandu korpusa da nije učinila dovoljno da ne dođe do sukoba.Na kraju sastanka predsjednik Izetbegović se izjasnio da će hitno pre-duzeti odgovarajuće mjere radi rješavanja postojećih problema.Ramiz DelalićÆelo kada bude uhapšen reći će istražnome sudiji o ovome događaju sljedeće:"... Poslije ovoga događaja 2/3 juli, ja sam išao na sastanke u Pred-i sjedništvo i redovno izvršavao zadatke i meni niko nije rekao da bi zbog ovog događaja protiv mene trebalo voditi postupak... Također mogu kazati da smo nakon ovoga događaja, 2. jula imali inspekciju iz komande Prvog korpusa koja je izvršavala provjeru i nakon koje smo dobili same pohvale i visoku ocjenu za izvršavanje naših zadataka na terenu i van njega.Također, dobio sam i pismeni izvještaj Predsjedništva BiH u kojem je pisalo da se u događajima 2/3. juli radilo samo o nemirima, a poznato mi je i da je predsjednik Izetbegović rekao da se tada radilo samo o nesporazumu.. "U novembru mjesecu 1993. godine (u veremenu kad je trajala istraga protiv Sefera Halilovića), svoje mišljenje o događajima od 2/3 juli i Sefe-rovom ponašanju tog dana napisat će Predsjedništvu i ŠVK-u, Izetbego-vićev bezbjednjak Fikret Muslimović:"Kada sam pozvao načelnika Sefera Halilovića i rekao mu da ne bi bilo loše da iskoristi svoj autoritet u vojcsi, te da nazove Mušana Topalovića CACU i Ramiza Delalića ÆELU radi smirivanja situacije, nečelnk Halilović mi je odgovorio da mi eto Alije i Delića pa nek ih zovu.. (... )I nakon kraćeg ubjeđivanja nisam uspio ubijediti ga na takvo nešto. Načelnik Sefer Halilović me je tokom cijelog razgovora optuživao da

sam i ja kriv za takvo stanje u gradu... ! ! ! " I zaista, istina je da je Muslimović pozvao Sefera toga dana i na početku razgovora koji će te moći preslušati na CD-u, ga zamolio "da iskoristi svoj autoritet prema Caci radi rješavanja problema"!Sefer mu je rekao da ima Predsjednik, komandant, Prvi korpus i neka oni to riješavaju, a da on neće ulaziti u te stvari jer "... Tvoji operativci Fikrete govore da ja stojim iza pobune! "Tada mu je Muslimović tugaljivo rekao: "Načelnice meni je do Vas stalo, ja bih o svemu da porazgovaramo... ""Može Fikrete kada budeš donio sve ono što si pisao... "Ipak, nepuna tri mjeseca nakon ovog događaja, 26. 10. 1993. sukob je još žešće planuo.U kancelariji Sefera Halilovića zvuk "specijale"mješao se sa odjecima raznog oružija koje je praskalo po gradu.Ovoga puta na liniji je bio Fahrudin Radončić, njegov saradnik, po-tparol...Sefer: Gdje si Fahro? Fahro: Sta ima šefe?Sefer: Boga mi evo po gradu se dešava nešta ali neznam šta je...Fahro: Slušaj!Sefer: Kaži..Fahro: Kakvo je stanje tu kod tebe?Sefer: Normalno.Fahro: A???Sefer: Normalno, normalno...Fahro: Nešto tu nije normalno!Sefer: Gdje?Fahro: Tu kod tebe!Sefer: Zašto??Fahro: Zato što su dva momka u hodniku. Jesi ih vidio ti?Sefer: Jesam... jesam. Oni su tu kao pojačanje, kao da me čuvaju!Fahro: A???Sefer: Došli kao pojačanje obezbjeđenju kažu.Fahro: Nama je zabranjeno kretanje! A ja ne mogu da izađem odavde.Sefer: Sto?Fahro: Kažu ti momci da imaju naredbu da niko u zgradu ne može niući ni izaći!Sefer: Ne znam Fahro. Vidjet ću, pa ćemo se čuti!Fahro: Ovamo kod Delića se sve normalno odvija!Sefer: Gdje si ti?Fahro: Evo me kod Azre sam!Sefer: Dobro čujemo se!Fahro: Dobro.Iako su policijske snage tog jutra presjekle većinu komunikacija Sefe-ru Haliloviću, u funkciji je pored "specijale" ostala i moja motorola koju su previdjeli, jer nisu sumnjali da bih je mogao posjedovati.Uključili je, i tako postadoh svjedokom"neobičnog" razgovora: "Da li je NULA u kavezu???"praskao je anonimni glas preko radioveze.Vojni policajci ispred naših vrata i nesluteći da ih mi, ipak, slušamo, odgovarali su anonimcu s druge strane, na kanalu 2:"Nije! Ponavljam nije! Još ništa ne preduzimati! "

Prošlo je mnogo vremena da bi nam postala jasna šifra "nula" kako nam je bilo ime u akciji Trebević 2.Toga jutra, iz ambulante SVK-a koja se nalazila u podrumu zgrade, la jutarnju kafu u kabinet, pozvao sam dr. Eminu Kasumagić.

8 19 Njene bliske porodične veze sa Ismetom Kasumagićem, prvakom SDA stranke, mlado muslimanskim zatvorenikom i drugom Alije Izetbegovica, uticale su da kupimo par kritičnih sati akcije "protiv suzbijanja kriminala".Dr. Kasumagić će deset godina nakon ovoga događaja postati supruga moga oca, ali toga jutra ona je bila neko ko nam je za trenutak sačuvao glave.U trenutku dok su se gradom dešavala mnoga ubistva, mozgovi Državne bezbjednosti ispalnirali su da se usput riješe i Sefera Halilovića, ubis-tvom zbog "organizovanja i vođenja oružane pobune, te pokušaja državnog udara".Svakih narednih dvadesetak minuta preko motorle je isti, tmurni glas pitao da li smo mi -"nule" u kavezu, kako se šifrirano nazivao Štab Vrhovne komande Armije RBiH."Gost je unutra! Gost je unutra! "odgovarao je vojni policajac.Naravno, osim prisustva dr. Kasumagić u očevom kabinetu, i drugi razlozi uticali su danas nekoliko u kabinetu tog jutra ipak preživimo.26. 10. 1993. godine nisu imali hrabrosti niti prostora za jedno takvo "spektakularno" ubistvo, drugog čovjeka Armije. Povoljna prilika koju su čeklai nije im se ukazala, a kasnije je već bilo kasno.Dok se dešavala drama, gdje su se život i smrt dijelili linijom tanjom od konca, do nas stiže informacija da je Mušan Topalović Caco ubio devet pripadnika Vojne policije i MUP-a koji su pokušali da ga privedu i usput smijene s dužnosti komandanta 10. brdske brigade.Zgrozili smo se!Nisam mogao da vjerujem da se tako nešto dešava, da su pale mrtveglave.Jer sve do onoga momenta do kada nije otišao nijedan život, svi sukobi u gradu su se i nekako mogli podnositi. Zaista, nisam mislio da će iko, CACO, ÆELO, JUKA i ostali ikada ubiti nekoga sa naše strane. Ali desilo se...Na radiju slušamo imena poginulih...Šovšić Elvir, Hebib Admir, Miljanović Dragan, Humić Hamid, Mar-kešić Slaven, Bosiljčić Srđan, Kojić Kemal, Èamdžija Jasmin i Karšić Izet.Svi oni bili su izmasakrirani na ulazu zgrade u kojoj je Caco živio.Policijski izvještaji govorei da su tog dana u ubistvima skupa s Cacom učestvovali i Topalović Emir, Haračić Senad i Hodžić Armin.A kako su ubijeni? ZLOÈIN U ULICI 6. NOVEMBRASve je počelo kada je Hodžić Armin došao do kvadranta, gdje se nalazio između ostalih i ulaz Cace Topalovića, u kojem je vidjevši vojnika Odobašić Muhameda, istog ranio u nogu.

S pištoljem "Magnum 357" pridružuje mu se i sam Topalović, nakon čega zajedno odlaze do haustora u ulici 6. novembra br. 15 gdje zatiču policajce MUP-a i Armije BiH Markešić Slavena i Humić Hamida.Počinje krvavi pir..Armin Hodžić puca u policajca Slavena Markešića, pogađajući ga u potkoljenicu, lijevu butinu i grudni koš, nakon čega Markešić umire.Hodžićev komandant, Caco iz "Magnuma 357" puca u Hamida Hu-mića, kojeg ubija pogađajući ga u grudni koš, lijevo koljeno i nadlakticu.Pokolj se nastavlja...Priključuje se još jedan Cacin vojnik, Senad Haračić, koji sa svojim komandantom ulazi u ulaz br. 15 u ul. 6. novembra, zatekavši tamo policajce Izeta Karšića i Jasmina Èamdžiju.Senad Haračić iz automatske puške "Hekler", a Caco iz pištolja pucaju na policajce pri čemu ih pogađaju u grudni koš, šake, slijepočnicu, stomak, nakon čega policajci umiru istog trena.Cacin brat Emir Topalović zvani Nane, je na terasi ispred svoga stana zarobio dvojicu policajaca-Admira Hebiba i Elvira Savšića."Ko ste?! ", pitao ih je komandant CACO.Emir Nane Topalović ispalio je rafal na njih dvojicu bez prilike da bilo sta kažu, nakon čega su tako ranjeni, vojnici pali na tlo.Nane i Caco podigli su policajce Admira Hebiba i Elvira Savšića i potom ih preko terase, bacili na tlo dvorišta.Policajac Hebib pogođen u glavu, stražnjicu, grudni koš i nadkoljenicu umire. Konstatovano je da je imao polomljenu lobanju kao posljedicu bacanja s terase, dok je policajac Šavšić pogođen pet puta u grudi i nekoliko puta u rame i slijepočnicu, od čega je također umro na licu mjesta. 21 Prije nego ga je ubio, Caco je od policajca Hebiba uzeo pištolj "CZ 99", a njegov brat po ubistvu Senad Haračić od istog, ubijenog mladića pušku marke pumparica."Provjerite podrum! ", naredio je Emir Nane Topalović, vojnicima 10. bbr Arminu Hodžiću i Senadu Haračiću, koji su izvršivši taj zadatak pronašli skrivenog policajca, prestravljenog Srdana Bosiljčića.Emir Topalović ga udara drškom od pištolja po glavi i tijelu nakon čega policajac pada, da bi mu pucnjima iz oružja u predio glave, grudi i leda smrtonosne udarce zadali Caco i Emir Topalović, skupa sa Armi-nom Hodžićem.Neviđeni horor, zločin kao iz najtmurnijih filmova nije se ni ovdje zaustavio.Pomućena krv Topalovića i njihovih pomagača koristeći civile Fikre-ta Azirija i Marina Cauševića, iznudili su predaju još dvojice policajaca-Kemala Kojića i Dragana Miljanovića koji su se, vidjevši šta se dogodilo s njihovim drugovima, skrili u garažu.Razoružan i prestravljen stajao je, ispred možda i najstrašnijeg komandanta Armije BiH, policajac Kemal Kojić, kada ga je Caco najprije udario pištoljem oborivši ga na zemlju, a zatim ga nožem koji mu je dodao njegov brat Nane Topalović, zaklao preko grla, da bi ga kada je pao na zemlju nekoliko puta ubo nožem u predjelu grudi i vilice, nakon čega je policajac Kojić bio već mrtav!U isto vrijeme Cacin pomagač Senad Haračić, pucajući iz pumparice u koljeno, obara policajca Dragana Miljanovića, kojeg je Caco Toplaović također odmah potom zaklao, te ga ubo dva puta u vrat i tri puta u grduni

koš.Izmasakriran i nepomičan Miljanović je ostao ležati u kvadrantu ulice 6. novembra.Tako je Mušan Topalović Caco sa svojim bratom Emirom i njihovim drugovima otpočeo "bal vamprira" na Bistriku.Ostali Cacini borci su se uključili u oružanu pobunu kako su je nazvali MUP i Uprava vojne bezbejdnosti.Komandant Trećeg bataljona 10. brdske brigade, Samir Seferović, predao se oko 13 sati tog 26. 10. 1993 godine, nakon više poziva putem radiostanice, s tim da je izdao naređenje snajperistima 10. bbr da sa predjela Èoline kape i "kazana" pucaju po vojnoj policiji i MUP-ovcima.Kajanija Adem, ostao je uz svoga komandanta Cacu sve do 20 sati kada se predao, iako je do tog vremena držao borbeni položaj u neposrednoj blizini ulaza Cace Topalovića. Omer Tendžo držao je kao taoce 20 civila u komandi na Bistriku, ali se nakon više poziva zamjenika komandanta Prvog korpusa Ismeta Da-hića, naposlijetku odazvao pozivu na predaju.Tako su pokušali pomoći Caci Topaloviću na razne načine i Safet Smajlović koji se pokušao sa 25 vojnika Cacine jurišne čete probiti do kvadranta zgrade gdje se nalazio njihov, ukazom Alije Izetbegovića smijenjeni komandant, ali osim šestorici, ostalima to nije pošlo za rukom.Za komadanta Cacu su pokušali nešto učiniti i njegovi vojnici Ramiz Avduli, Samir Sejdić, Mensur Ramić, Adil Vrabac, Esad Karić i Hamdo Hubijer...Agonija se nastavila...Informacije sustižu jedna drugu.U istoj zgradi u kojoj se nalazio kabinet Sefera Halilovića, ali na drugome spratu nalazila se i kancelarija zamjenika komandanta Armije BiH, Jovana Divjaka, s kojim sam se često posljednjih mjeseci susretao, upravo na toj relaciji.Jovo je uvijek prema meni imao drugarski odnos, kao i sa mojim ocem.I tada, kao i sada kada se sretnemo srdačno se pozdravimo i ispričamo.Negdje početkom 2005. godine smo se susreli kod Akademije umjetnosti, kada mi je rekao da me je pomenuo u svojoj knjizi.Bilo mi je drago.A radi se zapravo o neobičnoj priči...Uvijek sam od naših boraca i komandanata slušao kako je Jovo dobar čovjek i da ga treba čuvati, ali da nije nešto presudno bitan kada je u pitanju borba protiv četnika i ustaša.To mi se toliko uvrtilo u glavu da sam ja jedne prilike kada smo on, moj otac i ja sjedili kod Sefera u kancelariji, Jovi rekao : "A Boga ti Jovo sta ćeš ti nama??Bolje je brate da te zamjenimo za jedan tenk, imat ćemo više koristi! "Eto to je detalj koji je on u svojoj knjizi uzeo kao primjer da se na njega nikada nije ozbiljno računalo u Armiji RBiH, jer su ga i djeca prozivala °ko njegove uloge u ratu, što je slikovito ovim opisao.Da se vratim na 26. 10. 1993.

22 23

DIVJAK "UNUTRAŠNJI NEPRIJATELJ"Odšetah se prema Divjaku tog dana, ali se gotovo sudarismo na stepeništu SVK-a.Užurbano prođe pored mene, što inače nije bio njegov običaj i veoma uplašenog lica me upita: ", Gdje ti je otac??""U kabinetu. ", rekoh."Cuvjate se! "reče Jovo, čije riječi odzvoniše hodnikom.Jovan Divjak je početkom maja mjeseca 1993. godine podnio ostavku na mjesto zamjenika načelnika SVK Armije BiH, i to upravo radi Mušana Topalovića CACE čiji su vojnici teško ranili njegovog sina Želimira u ulici Maršala Tita.27. 5. 1993. Divjak se obratio Aliji Izetbegoviću, žaleći se da ne zna ništa o dešavanjima kada su u pitanju operacije deblokade Sarajeva i oslobađanja teritorije BiH."Zar meni nije mjesto pored Vas, da sa mnom obilazite slobodnu teritoriju, a ne s nekim jasminom Jaganjcem ili Arminom Poba-rom?!" pisao je između ostalog.Izrevoltiran i povrijeđen, Divjak je na kraju tog pisma, sarkastično sugerisao predsjedniku Izetbegoviću da ga iz Štaba vrhovne komande pre-komanduje u 10. brdsku brigadu pod komandom Mušana TopalovićaCace."A kada Vam jave da sam ubijen za 10-15 dana, zato što sam pokušao da pobjegnem na četničku stranu, molim Vas da im ne vjerujete, jer ja sam i srcem i dušom za BiH! "Ovdje ću napomenuti, da postoje dvije verzije priče ranjavanja njegova sina.Prva je Jovina, po kojoj su Caini vojnici pucali u Želimira Divjaka jer je Srbin, a druga je verzija boraca i Vehbije Karića -Amidže koju je on tada ispričao i na televiziji, što mu je Divjak zamjerio.U maju mjesecu 1993. godine bila je ona čuvena akcija na Trebeviću kada je veliki broj naših boraca izginuo na Vidikovcu, u trećem pokušaju zauzimanja te tačke.Problem koji se non-stop ponavljao kada je ova akcija bila u pitanju, Djo je što komandant brigade Mujo Zulić je uporno odbijao stručnu pomoć Armije BiH, tvrdeći da on sam može voditi 2. 500 ljudi!Njegovo sklanjane iz Armije bilo je neminovno, ali ga njegovi najbliži saradnici jednostavno nisu dali. To je samo jedna sličica o neposluhu i autonomiji komandanata iz Starog grada u Sarajevu, koje je ionako uzelo sebi previše za pravo u petljanju vođenja i suviše ozbiljnih stvari kao što su rat i država.Međutim, dio koji je vezan za Divjakova sina je taj, da se ostatak preživjelih boraca koji se vraćao s padina Trebevića, utučen radi pogibije svojih saboraca i drugova kretao ulicom Maršala Tita, gdje je ispred express restorana sjedio Jovin sin koji im je u tome trenutku pokazao je tri prsta!Borce je to izrevoltiralo i neko od njih je sasuo rafal u Divjaka mlađeg.Kada govorim o generalu Divjaku uvijek mi stoji u glavi jedna stvar: on nikada za vrijeme rata nije uz sebe nosio oružje, niti je ikada pucao u ratu iz bilo kakvog oružja, iako je bio zamjenik načelnika Glavnog štaba Armije.U jednom prisluškivanom razgovoru februara mjeseca 1993. godine Jusuf Juka Prazina je to rekao Seferu Haliloviću:"A reci ti meni Sefere, zašto Jovo ne nosi oružje i ne puca ni na koga?!Daj evo nek stane pored topa, nek opali i da ga snimimo! " predlagao je dalje Prazina.

Divjak nije volio Juku, i kada je izbio sukob između Sefera i Prazine, Divjak je otvoreno podržao Halilovića. Logično.Kakav dilentatizam je vladao u najtežim danima po Republiku BiH govori detalj da je krajem 1992. godine održan sastanak na najvišem državnom nivou gdje su upravo neki "strarogradski mislioci" predložili đa se za komandanta Armije umjesto Sefera postavi Juka Prazina.Samo jedan glas prevagnuo je da Sefer ostane na čelu Armije."Taman ste ko i on! Vama i treba Prazina da bude reprezent! "rekao je Sefer nakon sastanka o kojem je informisan po njegovom završetku.Danas 26. oktobra Divjak kao da je zasjao što je napokon krenula hajka na Cacu, na kojeg su se do tada svi redom žalili kao na neposlušnog, samovoljnog i razuzadnog komandanta, za šta je Divjak, pored ostalih, miao i lične razloge.Pošteno je kazati da je Mušan Topalović CACO, bio komandant brigade koja je čuvala gotovo neodbranjive linije grada Sarajeva, na padinama Trebevića.

24 ?.S Ljudi su ga slušali, slijedili, i on je jednostavno bio čovjek sa dvije priče.Caco Topalović je nakon ranjavanja nitroglicerinskom puškom, izgubio razum i moć rasuđivanja, i njegovu su hrabrost i smjelost okrenuli prema zločinu "zaštitnici "viših interesa".U njemu su bila dva čovjeka, dvije biografije, dvije priče, i sudbina je htjela da Caco bude i dva puta sahranjen.Prvi puta kada je ubijen, sahranjen je kao NN, izdajnik, ubica..Drugi puta, nekoliko godina kasnije, preko 25. 000 ljudi odnijelo ga je na rukama u vječnost kao heroja grada Sarajeva.Na dženazi su mu svi prisutni kao što je i običaj halalili.I Æelo Delalić i Bakir Izetbegović su mu halalili...A da li je on njima?Da komandant CACO ima specijalne veze sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem i njegovim sinom Bakirom bila je opšte poznata stvar.U prisluškivanom razgovoru koji vode komandant Prvog korpusa Mus-tafa Hajrulahović Talijan i Sefer, Talijan se žali kako ga je "Predsjednik opet zvao da potharnjuje Cacu... ", misleći pritom da mu se da bolji status kada je u pitanjju oružije i oprema!To se desilo maja mjeseca 1993 godine i na CD-u DRŽAVNA TAJNA nalazi se dio te konverzacije.Treba reći da je Ministar Unutrašnjih poslova Bakir Alispahić dolazeći na funkciju 8. 6. 1993. godine, u svoje najveće uspjehe ubrajao i to što je obezbjedio da "Caco ne može ući kod Predsjednika kad god hoće", kakoje pisao.Na osnovu izjava vojnika koji su kasnije uhapšeni u akciji Trebević 2, utvrđeno je da su komandu na Bistriku posjećivali i Bisera Turković koja je jedne prilike donijela 200. 000 maraka, te reis ul ulema Mustafa ef. Cerić zbog kojeg su jedne noći u 23 sata navečer morali svi vojnici istrčati kako bi se postorjili ispred komande i davali

tekbire, dok je reis prolazio pred strojem. Èiji su emisari Turkovićka i Cerić bili, mislim, suvišno je govoriti.No vratimo se Divjaku.Fikret Muslimović, načelnik Uprave bezbjednosti Armije BiH, kao. odgovor na Divjakovo pismo, piše 31. 5. 1993 predsjedniku Izetbegoviću i komandantu Armije BiH Haliloviću:"U cjelini Jovan Divjak se ponaša opstruktivno i nezaintereso-vano za uspjehe naših jedinica... Divjak Jovan je za saradnike svogđ kabineta angažovao saradnike isključivo srpske nacionalnosti. Za svoga pratioca uzeo je svoga sina, dok je njegova sekretarica Pavlo-vić Branka inače i njegova ljubavnica. Obradovič Srđan, Divjakov drugi pratilac, je na stranu Armije BiH prešao sa naselja Grbavica tek u julu 1992. godine gdje je učestvovao u četničkoj vojsci! .. I pored svega smatramo da bi radi političkih razloga trebalo zadržati Jovana Divjaka na sadašnjoj dužnosti!Muslimović je bio KOS-ov šef za BiH koji je proganjao "muslimanske nacionaliste", a onda je stavio kravatu i postao najveći islamski ideolog u Armiji RBiH.Izetbegović je pola familije poslao u Zagreb, pola u Tursku, a dio porodice mu je bio pola godine u Republici Srpskoj na Grbavici i nikome nije ništa falilo.Takva činjenica sigurno ne svjedoči o patriotizmu, već stoji kao potvrda "međusobnog razumijevanja vođa zaraćenih strana".General Divjak i nejgov sin, rat su proveli u Sarajevu!Kada je riječ o Divjaku i njegovom statusu u Armiji, priča o njegovom guranju u stranu se nastavila sve do onoga dana kada je i penzionisan.Divjak je za vrijeme Seferovog komandovanja, kao i general Siber uostalom, imao svoju ulogu u Armiji, svoje mjesto i svoje zadatke.O tome svjedoče Divjakovi izvještaji sa terena iz kojih se vidi da je obavljao veoma suptilne poslove za Armiju RBiH.Kasnije su obojica postali samo maska, šarena laza onima koji pone-kada navrate u Sarajevo.Lijepa slika za televizijske ekrane za priču o multietničkoj Armiji.Siber je napustio Armiju RBiH i uputio se u diplomatske vode.Međutim, Divjakov status je postajao sve marginalniji.Tako je 5. 7. 1994 godine napisao pismo Rasimu Deliću u kojem je iznio svu gorčinu svog statusa:"... S obzirom na činejnicu da za proteklih 13 meseci niste našliIza shodno da razgovarate sa svojim zamenikomjna nečiju žalost barem formalno još sam sa tim zvanjem), osečam za potrebno da Vam uputim još jedno pismo. Naime na pismo koje sam Vam uputio augusta 1993. godine niste našli za shodno da odgovorite kako je to običaj u civilizovanom svetu. Pa ni tada kada sam Vam čestitao rođendan. Gospodine komandante, želim da znate moje mišljenje u vezi sa statusom Jovana Divjaka.Nisam četnik, nisam izdajnik, nisam poltron!

1 A 2č

Jedino mi je opredeljenje učešće u borbi za slobodnu Bosnu i Hercegovinu i niko mi to pravo ne može da uskrati. Ponuđena penzija je uvreda! ".Tako je Divjak opisao svoj status u Armiji koja mu više nije vjerovala, jer je ona ideološki prestala biti multietnička i bosanska, a postala jednopartijska i poslušnička.General Divjak nije dobio odgovr.Rasim Delić, komandant Armije, je nekoliko mjeseci kasnije, tačnije 30. 12. 1994. godine, pisao Aliji Izetbegoviću uputivši mu svoje prijedloge- kako bi to Armija trebala izgledati i ko bi na kojoj funkciji trebao biti:"Gospodine Predsjedniče. Prijedlog koji Vam šaljem je proizvod ličnog razmišljanja i opšteg konsultovanja sa pojedinim starješinama, pripadnicima Armije.Zamjenik komandanta-General Jovan Divjak-ako ćemo nastaviti sa istom politikom on bi "znao" i "radio" koliko i sada.U Ministarstvu odbrane bi ostali, nama u GŠ ne bi pomogli više bi odmogli:- general Arif Pašalić- general Mebo Karišik- general Zićro Suljević- general Bisić Munib- Fetahagić Mubaerm - šta s njim?Trebalo bi penzionisati:- general Jovan Divjak-da li je zrelo politički?- general Stjepan Siber-povući ga iz Ciriha i penzionisati- brigadir Ivan Brigić-ako ga penzionišemo ne bi bilo nijednog Hrvata u GS- general Rifat Bilajac- general Sefer Halilović- general Zićro Suljević ... "Ovo je bilo Delićevo promišljanje o ustrojstvu vodećih funkcija u Ar-j miji BiH krajem 1994. godine.Vratimo se oktobru 1993. godine i bratoubilačkom sukobu u centru28 I Sarajeva...Veze između zaraćenih komandi i silnih posrednika što privatnih, što službenih su došle do usijanja.Svi su tražili rješenje, ali oni koji su se toga dana upinjali da bilo šta riješe bez sukoba, nisu imali stvarnu moć.Onaj tj. oni koji su konce tog krvavog oktobra držali u svojim rukama, pustili su da se sukobi nastave punom žestinom..U 9 sati i 5 minuta Sefer Halilović nazvao je Rasima Delića, želeći se upoznati sa dešavanjima u gradu, kao i s razlogom postavljanja policajaca ispred vrata njegovog kabineta koji su ga praktično stavili u izolaciju.Sekretarica Rasima Delića obavjestila je Halilovića da "komandant nije tu, ali da će se javiti čim dođe".A onda je pozvao načelnika Uprave bezbjednosti Armije BiH Jusufa Jašarevića.Bilo je 9 sati i 7 minuta:Sefer: Kako si Jusufe?Jašarević: E dobro sam načelnice, kako ste Vi?Sefer: Ja da te pitam šta će ova policija meni ispred vrata i po cijelomštabu?Ima ih 5-6, a vidim ima i ovih iz MUP-a??! ! Jesam li ja touhapšen ili???

Jašarević: Ne, ne, ne, ne... Taman posla gospodine načelnice!!!! Ne, ni govora! ! ! Ja im jesam naredio da budu tu, ali radi Vaše lične sigurnosti, znate, vidite ovo po gradu...Sefer: Sto se obezbjeđettja tiče, ja imam svoje ove, a druga stvar zabranili ste mome osoblju da ulazi i izlazi napolje ili unutra. Mislim ovo je...Jašarević: Načelnice, strpite se samo malo da akcija bude gotova i...I mislim tu sam ako bilo šta treba, stojim Vam na raspolaganju!!! Ti momci su radi Vaše sigurnosti, samo dok ovo se završi. Sefer: Dobro Jusufe. Ako misliš da ja nešto mogu pomoći oko ovoga...Jašarević: Ma nema sa njima razgovora. Mislim Caco je ubio ljude gore i...Sefer: Jasno, jasno. Monstrum! Ali treba riještiti gdje se može razgovorom.Mislim ovo je trebalo riještiti svakako samo metoda je.. Znaš moglo se to pohapsiti na nekom sastanku i gotovo. Ovako padoše glave! ! Jašarević: Eh, šta ćete načelnice. Ja sam tu! Ako treba zovnite me! Sefer. Važi Jusufe, čujemo se. Jašarević: Prijatno Vam!Događaji u kabinetu Sefera Halilovića su se odvijali kao na filmskoj traci.U 9 sati i 50 minuta Sefera Halilovića pozvao je njegov saborac iz vremena Patriotske lige, sada čovjek zadužen za kontrolu finansi-ja Armije BiH, Safet Baltić:Safet: Šta ovo šefe ne daju nikome da makne tamo kod tebe??Sefer: Kažu kao iz mjera bezbjednosti.Safet: Da, vidim i vojna policija i MUP-ovci su tamo.Sefer: Aha..Safet: A ne znam da tebi nešto ne spremaju jebem im mater više?!Sefer: Ne znam! Safet: Ako šta treba... Sefer: Važi. Èujemo se.Svi relevantni učesnici'Trebevića 2" tog dana su bili konspirativni kao i svih ostalih dana dok su pripremali akciju "suzbijanja kriminala".Da je ova akcija kao najbrutalnija do sada i sa najviše žrtava, imala svoju političku pozadinu svjedoče mnogi dokumenti, te prisluškivani razgovori.Sukob Alije Izetbegovića i Sefera Halilovića samo je kulminirao 26.10. 1993. godine, a zapravo je počeo puno ranije.Tu se nije radilo o personalnom sukobu, već o dvije frakcije, dvije poltike i dva viđenja ustrojstva RBiH. SEFER "ŠIFRA 02"Prvi konkretni potezi predsjednika Izetbegovića usmjereni protiv komandanta Armije BiH Halilovića, desili su se malo prije 8. 6. 1993. godine kada je Halilović uklonjen sa pozicije prvog oficira Armije RBiH.Od strane najbližih Halilovićevih saradnika, Fahre Radončića i Sadi-ke Omerbegović, predsjednik Alija Izetbegović "filovan" je informacijama kako prvi čovjek vojne sile u BiH, Halilović, zapravo sve radi da bi pripremio teren za državni udar s ciljem rušenja Izetbegovića.Još jedan čovjek bio je jako blizak Seferu Haliloviću. Mido Aljić, šef obezbedenja, i brat komandanta jedinice "Delta"koji se, nakon Seferove smjene, i nakon obavljenog razgovora s Bakirom i Alijom Izetbegovićem povukao iz Seferovog okruženja, i dobio mjesto vojnog atašea u Albaniji.Postoji plan koji je sačinjen odmah po dolasku na funkciju Delića i Alispahića i koji je bio svojevrsni uvod u 26. -ti oktobar.

Dana 12. 6. 1993 godine održan je sastanak kojem su prisustvovali Enver Mujezinović, Jozo Jozić i Fikret Muslimović zaduženi da naprave plan, po naređenju Alispahića, Delića te ministra odbrane Muniba Bisića.Plan je sačinjavao četrnaest tačaka, u kojima ću citirati samo- Održati sastanak sa predsjednicima Okružnog vojnog suda iOkružnog vojnog tužilaštva Sarajevo radi dogovora u vezi sa utvrđivanjem pritvora u trajajanju od 30 dana po odnosu krivične prijavekoja je pripremljena protiv Delalić Ramiza.Nosioci zadatka-Jozo Jozić, Bisić Munib i Muslimović Fikret- Nakon toga predstavnik MUP-a RBiH u Upravi bezbjednostiSVK će sačiniti plan hapšenja Delalić Ramiza težišno u odnosu namjere obezbedenja državnih institucija i rasporeda ŠVK-a u Sarajevu - Nakon hapšenja i određivanja pritvora iz nadležnosti suda ana bazi operativne dokumentacije kojom raspolaže MUP i Upravabezbjednosti SVK preduzeti mjere da se podaci iz takve dokumentacije pretoče u odgovarajuću dokaznu dokumentaciju čime bi se stvarali uslovi za potpunije krivično pravnog tretiranja Delalić Ramiza- U odnosu jedinicu pod nazivom "Delta" čiji je komandni kadar pod neposrednim uticajem lica koji ih mogu izmanipulisati i angažovati protiv državnih i političkih faktora RBiH- Sa komandnim sastavom te jedinice obaviće razgovor ministar unutrašnjih polsova gospodin Bakir Alispahić i šef kabineta predsjednika RBiH gospodin Bakir Izetbegović, u vezi čega će pripremu izvršiti gospodin Ugljen Nedžad- Gospodin Ugljen Nedžad i gospodin Alibabić Munir će obaviti ragovor sa Aljić Midom i razrješiti njegov status ponudom radnog mjesta u MUP-u.

- U odnosu na Mušana Topalovića zvanog Caco, komandanta 10 brdske brigade, nosioca mnogih kriminalnih radnji u gradu Sarajevu sa težim političkim posljedicama zbog zlostavljanja građana hapšenjem istih na ulicama Sarajeva:- Realizovati započete aktivnosti na stvaranju uslova da naibu reis, gospodin Mustafa Cerić obavi razgovor sa Topalovićem i da svojim autoritetom odvrati istog od štetnih postupaka- Na bazi efekata svih ovih mjera Topalovića dovesti u kontaktsa komandantom SVK gospodinom Delićem i stvarati klimu u kojojće Toplaović poštovati princip jednostarješinstva i subordinacije "lvojsci- Identifikovati pogodnu ličnost među Ijekarima koji bi uticali,na Topalovića da se odluči na Ijekarski tretman i distanciranje odkomandne dužnosti- U odnosu na jedinicu kojom komanduje Zuka na Igmanu prmduzeti mjere da se ona sa nivoa SVK operativno-taktički upotrijebina način koji će primorati komandni sastav te jedinice da poštujerukovođenje i komandovanje sa nivoa komande 4. korpusa.Plan odobrio Bakir Alispahić par dana prije odobrenja ovog plana 9. 6. 1993 Alispahić je ponovo naredio da se Halilović prati, prisluškuje, uhodi, iako je sve to i ranije već radio njegov predhodnik Pušina tj. njegov potčinjeni, tadašnji šef SDB-a Munir Alibabić.

Teren je, već bio pripremljen. Na osnovu Alibabićevog prisluškivanja nastale su konstrukcije. Oni koji su ga nasljedili sačinili su plan, jer su ispred sebe imali gotovu konstrukciju.A ona bila sljedeća. Halilović je šef Caci, Æeli, Zuki, jedinici Delta, Hakaloviću, Šariću i nekim drugim komandantima uz pomoć kojih će izvršiti državni udar. Alibabić, Mujezinović i Muslimović su to podastrli Alispahiću i Deliću koji su to objeručke prihvatili, pa je tako između stotina silnih dokumenta na tu temu, nastao i ovaj kratki plan.Plan je nastao u vremenu kada nije bilo nikakvih pobuna, sukoba, tenzija...Ako su Delalića namjeravali hapsiti, kao što piše u planu, i ako su za to imali dokumentaciju, onda se postavlja pitanje zašto to nisu i uradili? Pitanje, zašto mu nisu sudili barem 26. 10 1993. kada se predao? Dokumentacija je postojala, argumenti neoborivi, ali je Delalić u međuvremenu postao dio saradničke mreže Službe državne bezbjednosti!Rijetki su kriminalci na svijetu koji u svom dosijeu imaju ubistva, prevare, otimanja, iznuđivanja, ranjavanja, zločin protiv civilnog stanovništva, a koji slobodno šetaju gradom.To mogu samo oni koji rade za Državnu bezbjednost koja pokriva njihov kriminal sve dok ih ne potroši. Tada ih, ili ubiju, pa to prikažu kao mafijaški obračun ili ih doživotno pošalju u zatvor iz kojeg, nakon, nekog vremena počnu da pričaju narodu šta su oni zapravo radili, i za koga. Obično, tada već bude kasno za "istinu".Svjedoci se u neugodnim poslovima uvijek i obavezno uklanjaju! Najbolji primjeri za to je između ostalih i Caco. Glavnu riječ u diskreditaciji Sefera Halilovića i njegovih najhitnijih saradnika kao što su komandanti Kerim Lučarević, Hasan Hakalović i drugi vodili su bezbjednjaci Enver Mujezinović, Ugljen Nedžad, Bakir Alispahić i brojni operativci.Primjer za to je, da je Nedžad Ugljen, onda kada je Sefer saslušavan na informativnim razgovorima u SDB-u, svaki dan dolazio u kancelariju gospodina Safeta Baltića, koji je vodio finansijske poslove u Glavnom otabu Armije, s ciljem da iznudi iskaz od Baltića da je Sefer trošio pare kako je htio i bez ikakvog reda, što je naravno Baltić odbio, pružajući mu na uvid dokumentaciju koju je posjedovao. "To je trajalo punih destak dana", rekao je puno kasnije Safet Baltić.Ugljen je previdio jednu veoma ozbiljnu činjenicu u vezi sa Baltićem a to je da se radi o čovjeku koji se boji Boga, što znači onog a ne ovog svijeta!Enver Mujezinović je išao dotle da je pokušajo vrbovati zamjenika načelnika Glavnog štaba, generala Divjaka, na saradnju radi davanja informacija kontra Sef era.Divjak je o tome svaki put informisao Halilovića, jer je želio da ga upozna o nekoreknostima koje se provode prema njemu od strane aparata koji bi zapravo, trebao da ga štiti.Međutim general Divjak nije znao da je Služba vojne bezbjedosti i njega cijelo vrijeme pratila i prisluškivala, pa išla čak i dotle da je i njegove kućne prijatelje vrbovala za saradnike koji će ga cinkariti.To potkrijepljuje izvještaj koji je bezbjednjak Prvog korpusa Saćir Ar-nautović, poslao svome šefu Muslimoviću 7. 6. 1993 godine, u kome između ostalog piše:Dana 6. 6. 1993 godine obavili smo informativni razgovor sa izvorom, licem koje je kućni prijatelj porodice DIVJAK.U ovom razgovoru izvor je iznio sljedeća saznanja vezana za trenutno razmišljanje JOVANA DIVJAKA.- JOVAN je prema tvrdnji izvora sve više nezadovoljan odno

som prema njemu u ŠVK. Cijeni da se sužava krug ljudi koji želekontaktirati sa njim, da su kontakti sve više isforsirani i kurtoaznidok je sve manje ljudskog u njima.- U daljem razgovoru izvor je iznio da Jovan niti u jednom tre- I nutku nije djelovao kao lice koje se pokolebalo zbg svog položaja i stavova, ali da u pogledu opšte situacije djeluje dosta pesimistično. Inače kako iznosi izvor JOVAN veliki dio radnog vremena provodi u rješavanju privatnih problema lica srpske nacionalnosti... .- Izovr je pouzdano lice, dosadašnji prezentirani podaci su u ve-I likoj mjeri slučajeva bili potpuno tačni, te i ove cijenimo kao takve- I- IZVOR JE INSTRUISAN NA DALJI OPERATIVNI RAD.NAÈELNIKSaćir Arnautović Šaćir Arnautović je 19. 6. 1993 godine napisao šefu Vojne bez-bjednost Armije BiH, da je Jovan Divjak posjetio komandu 2. viteške brigade iznenada i tražio da obiđe linije odbrane.U izvještaju pored ostalog piše:"Odvođenje Divjaka na osmatračko mjesto je spriječeno legin-diranjem da su u toku aktivna artiljerijska dejstva na područiju kojim se dolazi do IKM 2. viteške brigade"Nije li tužan ovakav odnos prema čovjeku koji je zvanično bio drugi čovjek Armije i nakon reorganizacije 8. juna 1993 godine.Divjaku se nije vjerovalo, nije ga se uvažavalo, pratilo ga se i operativno pokrivalo.Konstrukcije tajnih službi, vojne i državne, bile su nevjerovatne, a broj lica koji su pratili, uhodili i prisluškivali, ogroman.Ono što se desilo 2/3 jula 1993. godine, ta takozvana oružana pobuna, bila je samo iscenirana igra SDB-a da bi dobili što realniju sliku sa kolikim snagama raspolažu "pobunjeni" komandanti.Bolje rečeno, bila je to generalna proba za 26. 10. 1993, akciju "Tre-bević 2" kada su se trebali riješiti svih oponenata, neugodnih svjedoka i loših saradnika.Međutim, Mujezinović, Ugljen i Alispahić, naravno, uz vojne bezbje-dnjake Jašarevića i Muslimovića su taj događaj koji su oni osmislili i režirali, samo kroz dokumentaciju privezali za Sefera i sa tim, otišli kod Ize-tbegovića.Mujezinović je tada rekao: "Sefer hoće vlast! Ovo je bila proba za državni udar koji će se desiti brzo. On je KOS-ov čovjek! "On je tada na stol Izetbegoviću stavio KOS-ov saradnički karton na kome su bili ispisani podatci Sefera Halilovića, a na kojem nije bilo niti pečata, niti Seferovog potpisa i to je kao trebao biti krunski dokaz da je Sefer neprijatelj zemlje i voda pučista!Izetbegović je u to povjerovao, a samo pet dana nakon toga, pokušanje atentat na moga oca u kome su smrtno stradali moja majka Mediha injen brat, moj daidža Edin.Tajatentat s tragičnim posljedicama direktan je proizvod Mujezino-viceve i Ugljenove montaže o navodnoj Seferovoj namjeri da Aliju ukloni s vlasti.Žalosno, da je Alija vjerovao ljudima koji su sve vrijeme, radili protiv BlH i onima koji su u naše redove stupili početkom rata.15 Nisu Mujezinović i Ugljen organizovali Patriotsku ligu, nego Sefer, Lučarević, Mirsad Èaušević i ostali njihovi saborci i saradnici.

Nije Mujezinović bio na Žuči, Trebeviću, Igmanu, Mostaru, Stupu, Pofalićkoj bici, drugoga maja na Skenderiji i na silnim drugim ratištima gdje se pokazuje patriotizam, već su tamo bili upravo oni ljudi protiv kojih su oni pisali službene zabilješke i izmišljali dosijee iz svojih udobnih kancelarija.Kada se dogodio atentat na Seferovu porodicu, 7. 7. 1993. , negdje oko 22 sata navečer u kancelraiju dođe i Alija.Sefer mu je dozvolio da uđe u njegov kabinet sa svojim pratiocem, čudno posmatrajući Predsjednika radi takvoga gesta.U kabinetu su netom prije sjedili i Mustafa Hajrulahović Talijan, i još neki ljudi kojih se tačno ne sjećam."Ako će on stajati ovdje, onda ja i ti nemamo o čemu da pričamo! "obrati se Sefer Aliji na početku.U tom momentu, Izetbegović se okrenu i mahnu svom pratiocu koji je potom napustio kancelariju, a razgovr se nakon kraće šutnje nastavio.Gdje su djeca, ko je živ a ko mrtav, raspituje se predsjednik na početku, a onda kao da okrene priču u skroz nekom drugom toku reče : "Vidiš bolan da moramo rat zaustaviti. Izginu nam narod! " Nakon kraće stanke Sefer reče:"Sto se mene tiče, ovo je meni trinaesta džennaza u bližoj familiji. Ako ti se zaustavlja rat, ti ga zaustavi. Ja ti u tome više nisam ni formalna smetnja Alija! Evo šta mi je ostalo.. ", reče Sefer pokazujući rukom na mene, koji sam sjedio u jednoj od kabinetskih fotelja."Jeste narod gine! ! ! Ali gine ova sirotinja, a tvoji su u Zegrebu i Turskoj! ! ! Ti rat ne možeš zaustaviti, jer ga nisi ni počeo! "Ubrzo nakon toga, Izetbegović je ustao i napustio kabinet. Bilo je sasvim jasno da njih dvojica nemaju o čemu razgovarati. Sedmim julom ćemo se detaljnije baviti nešto kasnije. Vratimo se na "pobunu" od 2/3 juli 1993. godine.Delalića su, kako rekosmo, ljudi iz državne bezbjednosti vrbovali da u sukob uvuče Cacu Topalovića kako bi ga ovi lakše eliminisali, a da se prema Seferu Haliloviću ponaša kao da mu je ovaj šef.Delalić je, naravno, slijepo slušao bezbjednjake koji su mu zauzvrat obećali aboliciju za mnogobrojna kriminalna djela.Mujezinović i Ugljen su zajedno sa Jašarevićem odlično snimili profi Delalića, kao saradnika i poslušnika. U Haaškoj sudnici, maja mjeseca 2005. godine, čak je i sam Ramiz pelalić priznao da je radio za tajnu službu.Medu "krunske" dokaze protiv Halilovića ubrajaju se i oni, dostavljeni od strane najbližih saradnika Sefera Halilovića, Radončića i Omer-begovićke, koji su svoga šefa urušavali kod predsjednika Izetbegovića i SDB-a.Radončić je čak naredio da se štampaju i press materijali sa Halilovi-ćevim likom, posteri, bedževi, letci i drugi propagandni materijali."Znate li vi da je Sefer oblijepljen kao u doba izborne kampanje diljem BiH! ? "govorio je Mustafa ef. Cerić, predsjedniku Izetbegoviću kada je dolazio u Sarajevo.U principu, svi oni koji su nazivani "Seferovim" kadrovima, ustvari su odavno bili pod kontrolom bezbjednjaka.Već od ferbuara mjeseca 1993. godine Sarajevom je kružila priča, da je Ramiz Delalić Æelo, zapravo, usko rodbinski vezan sa Seferom, što naravno nije tačno!Državna i vojna bezbjednost ukazivali su predsjedniku Izetbegoviću da je "Sefer vrbovao i CACU za sebe i svoje planove uklanjanja Izetbegovića. "

Ipak o odnosu Sefera i Cace govore najbolje Cacini vojnici Tuzović, Haračić u svojim izjavama. Oni su rekli da Caco nije podnosio Sefera a Tuzović je u svojoj izjavi datoj SDB-u, rekao da je Caco, komandanta Sefera nazivao "smrdo".Kriminalac, koji je početkom agresije na BiH uspio staviti pod svoju komandu najviše ljudi u Sarajevu, Jusuf Juka Prazina, postao je pripadnik HVO-a. 12. 2. 1993. obavio je razgovor sa svojom sestrom Vasvijom, osobom koja se nalazila u komandi njegove nekadašnje jedinice, u glavnom gradu BiH.Ovaj razgovor Prazine sa svojom sestrom, jedna je od ilustracija da su bezbjednjaci sve znali, ali su gledali kako, kada i protiv koga šta iskoristiti.Iz ovoga razgovora, najbolje se vidi odnos mafije prema Haliloviću!Juka: Caco mije dao podršku u sukobu sa Seferom. Rek'o im je to i u korpusu dole!Eeee, rek'o sam ja Caci da dođe kod mene u Mostar, dat ću mu ja sve što mu treba od oružja do opreme. Ako ne može izdržati u Sarajevu neka dođe kod mene. Vasvija: Znaš bolan da je Ramiz Æelo sin od Seferove sestre! Ali37

Jusuf JUKA Prazina, prijeratni kriminalac, komandant raje sarajevskih bulevara, otpadnik Armije BiH i na posljetku, komandant jurišnika Tute Naletilića u Mostaru, imao je veliku šansu na početku rata, ali ne toliko i pameti, da iz ovog najtežeg perioda za sve nas koji smo ovdje bili, izađe kao heroj, junak sirotinje Nedžarića, Alipašinog polja i drugih dijelova Sarajeva.1992 godina bila je kao stvorena za njega. Imao je veliku ratnu jedinicu, bio popularan u gradu, slikao se, davao intervjue, držao govore i postavljao ultimatume svima redom- od šefa države, preko komandanta vojske, pa sve do najnižih organa vlasti u Sarajevu.O Juki Prazini, ja lično, nisam znao mnogo početkom agresije na BiH.Sticajem okolnosti, naša porodica počela je da živi na Alipašinom polju, jer nismo imali svoj stan, koji moj otac nije želio da nam dodijeli (iako je bio komandant Armije), jer nije bio usvojen zakon o napuštenim vojnim stanovima.Tako smo prvu ratnu godinu proveli kod raznorazne rodbine i prijatelja, promjenivši šest mjesta stanovanja.U tim sarajevskim putešestvijama, desilo se i da u dva navrata po nekoliko mjeseci stanujemo na Alipašinom polju, glavnoj bazi-naselju Ju-ke Prazine.Prva naša adresa bila je Trg Solidarnosti, a druga Ive Andrića br. 3.U čitavom je naselju svaka radnja bila opljačkana, svaki granap, ma-gacin, prodavnice odjeće, obuće..Na kraju kada se više nije imalo šta obiti i ukrasti, onda su obijali trafike, pržionice kafe, mali magacin toalet papira, kao i radnju za izradu ključeva.Tu smo živjeli pod lažnim identitetom, uzevši prezime moje nane.Za to vrijeme otac nas je posjetio svega nekoliko puta i to uvijek u noćnim satima, da ne bi ugrozio našu sigurnost, u jazbini Jusuf a Prazine.Poznato je da Juka nije volio Sefera.ćelo te isto podržava i rekao je da te voh aumt ??* "luka- Možete li vi dole nekako da se skupite t da skinete Seera???TrebašaubTsad će on opet na pregovore. Nije došao na Igman čekahsmo ga!Vasvija: E znaš šta kaže Æelo lsmetf?luka: Šta?? " . ....

Vasvija: Kaže da će pucati u Sefera. Hoće da ga ubije! Juka: Ubit ću ga ja kad tad!!! Èuvaju ga ha?? Vasvija: Jašta!

39CIJELA ISTINA O JUKI 30. 6. 1992 godine, operativac Vojne bezbjednosti našao se u kaf-feeu "Bokačo" u kojem je tada sjedio i držao govor Juka Prazina.5. 7. 1992 o ovome Jukinom govoru ovaj operativac je napravio službenu zabilješku u kojoj je između ostalog pisalo:"...Prazina je imao primjedbe oko kadrovskog izbora komandanta Oružanih snaga BiH, koji nije Sarajlija i po njegovoj procjeni ne zaslužuje da vodi Vojsku Bosne i Hercegovine... Među prisutnima našao se i fudbaler - Fićo-Bahtić kojem je Juka kao rođenom Sarajliji ponudio da on bude Komandant i da će ga Juka u potpunosti slušati... "Sve ovo postalo bi i komično, da na ulicama, brdima, među zgradama nisu ginuli ljudi.Pošto je Sefer dolazio rijeđe na Alipašino polje, ja išao njemu u Glavni štab, kada bi po mene došlo neupadljivo vozilo na kojem nije bilo Armijskih tablica Glavnog Štaba sa oznakama komandanta armije."Generala" Prazinu, kako je on sam sebe nazivao, viđao sam na Ali-pašinom polju nekoliko puta, uvijek u pratnji dva auta sa uključenim rotacijama, i ponekada u šetnji ulicama naselja sa cijelom bulumentom okonjega.Znao sam da se Juka borio na početku rata, i znao sam da je mogao biti koristan u borbi protiv četnika, samo da je slušao one koji su mislili dobro i njemu i narodu,. a ne one koji su spletkarili i na kraju ga odveli nasuprotnu stranu i u smrt!Juka je sarađivao s četnicima, dovodio ih u sred rata u grad i išao njima, radio najprljavije poslove u Sarajevu, ali to je bilo za očekivati od čovjeka takvoga profila. Ono što je bilo šokantno jeste, da su Državna i Vojna bezbjednost cijelo vrijeme znale za njegovu saradnju sa četničkom stranom, te da su sve to imali dokumentovano, ali to nikada nisu upotrijebili u obračunu s njim.Bezbjednjaci su pustili da pravi probleme, da se sukobljava sa našom vojskom, drži konferencije za štampu, napada Sefera, Karića, Talijana, Zuku i druge, i nikada nisu objavili ko je ustvari bio Prazina i čime se bavio!20. 8. 1992 godineNenad Ševo(Služba bezbjednosti Vojske Republike Srpske na Grbavici bivši profesor MUP-ove škole na Vracama), zove Juku Prazinu. Inače Nenad Ševo u ovom razgovoru, koji je trajao gotovo 90 minuta, koristi pseudonim "Pero" .Evo samo nekih njegovih dijelova:luka: Imaćeš posla ovdje. Ne idi nigdje!Nenad: Sprema se nešto?Juka: Moram šta ću!Nenad: Jel ti žao djece?juka: Moram! Jebo ti čovjeka koji je okružen ovdje. Slušaj radnimdanom imaš 30 ljudi na Grbavici, a ja neću napadati! Jel pošteno?A

petkom, subotom i nedeljom, nešto malo više!Nenad: Uredu!Juka: Šta će ovi tvoji Aliji predložiti sada gore? Nenad: Srbi su uzečli dosta teritorije da neznaju šta će sa njima. Ne mogu Srbi biti govna pa da uzmu tolike teritorije to je jasno! Juka: Dabogda kćeri da te hadžija uzme... Nenad: Pazi šta sam ti rekao!

Juka: Znaš kako se to meni predstavlja. Da će se podijeliti na dva dijela, Hrvatska i Srbija, a da ćemo ga mi popušiti! Nenad: Slušaj, bio sam na Ilidži i moram ti reći da su dole to napravili bolje Hrvati i Srbi od vas... Ima finesa...Juka: Vidi, oni mogu granatirati i ovo i ono, ali ako neko pođe mene lično da izigra, pobiću komplet sve što mogu da pobijem, a mogu puno, mogu pobiti sve ovo Srba u gradu što ima! Kad bi bilo stani pani, jer pored ovoliko ljudi da neko pravi račun bez mene.. Ne ide! Nenad: Ti si Juka ličnost, ti si skupio 2-3 hiljade ljudi.. Juka: Dođi pa da obiđemo da vidišsve!Nenad: Slušaj, ja sutra imam neki posao na Sokocu da završim, pa ondaidemo detaljno neke stvari. Ti znaš šta je UDB-a?To je jebena stranka!Juka: Samo da ti ja kaže " " "Nenad:Č Tebi će od mene doći sve šta trebaš da uradiš, ja sam precizan u životu, ne bojim se ja tebe! Imam ja dušmana drugih... Juka: Ja te štitim svojim tijelom. Kad bi mene neko fiknuo, haos ti je u gradu opšti odmah, da znaš to ti je pokolj, rasulo.. Izvucite me iz grada, al preko Unprofora. Evo platiću, reko sam ja gore! Nenad: Slušaj, ja sutra imam n ' ' idemo detaljno neke stvari. Tir i _ČČČČČČČ : ja kažem ta UDB-a kada bi mene zajebala, jebo jaono dijete svoje koje treba da se rodi, znaš šta udario bi na Predsjedništvo i na MUP. Moja je zadnja, nabijem ja UDB-u na kurac! Nenad: Ja sutra prelazim.. Juka: Sutra ako budeš prelazio uredu. Ali ako ne budeš sutra, onda

40 41 sačekaj jedno 5-6 dana..Nenad: Hoćeš ti sutra u "Delminijumu" da popijemo kafu nas dvojica? Juka: Ne bih smio sutra ići tamo, ne da ne bih smio, nego neću da idem tamo jer su jednom digli oružje i došlo mi je sve da zapalimbrata mi mrtvog'.Nenad: Ja sam u stanju sutra da dođem u "Delminijum". Ja ću tamoizmeđu 4-6, pa ti predloži?Juka: Na hrvatsku teritoriju?Nenad: Èija je da je, ja ću doći da popijemo kafu!Juka: Eto može biću ja u 4 tamo!Nenad: Pitaj ti Aliju Izetbegovića za Munira Alibabića on ga je ispitivao! Taj Alibabić je imao kontakte sa Alijom Izetbegovićem i sastajali su se u kafani "Koševo" gdje je sjedio operativac iz Služh državne bezbjednosti i slikao kada njih dvojica pričaju! Ja imam a fotografiju evo ako hoćeš donijet ću je sutra! Pazi Alibabić je

drža< Izetbegovića na vezi kao saradnika. Hoićeš da ti ponesem fotografiju da vidiš te jade?? Juka: Ti mene razdvoji od njih...Nenad: Sve su to policijski doušnici. Kakav si ti sa tim Alijom Izetbegovićem? Juka: Sto?Nenad: Da mu ja pošaljem... Juka: Jebi ti njemu mater onu... Nenad: Ovdje su mu kod nas svastika i kćerka, ako hoćeš da ti ipošaljem samo kaži!Juka: Èije?Njegove??Nenad: Ima džaba da idu samo ako ti kažeš, a ako ih on traži trekza njih 1000 ljudi! ! !Juka: Nikad neću reći. Neka crrknu i on, i svastika, i kćerka! Nenad: Jesi li me čuo?Prekosutra ujutro idu, ako ti kažeš! Juka: Jebo im ja mater mogu crknut pored mene i on i one. Sad i Olimpijadu u Barseloni šalju dvojicu sportista i 25 delegata sa fm ma, a niko se nije sjetio da pita bili se ti Juka malo odmorio?? Nenad: Da mi znamo kako oni svi izvlače porodice preko Unprof ra.. Imamo čovjeka na aerodromu!Još dok je boravio u Sarajevu, bila je opće poznata stvar da Prazi' boluje od medija, konferencija za štampu.. Ono što se o njemu govorilo a ne bi mu se dopalo, Juka je "sređivao"urednicima, novinarima i drugim osobama iz medijskog života.Tako je augusta 1992. godine, novinar Senad Pećanin dao intervju na adiju u kojem je rekao da je Juka kriminalac koji je pun sebe, i van svake kontrole.Intervju je sa Pećaninom je napravio Boro Kontić koji je već sutradan, imao i duel sa. "generalom" Jukom koji ga je pozvao telefonom.Tom prilikom izrevoltirani Prazina iskalio je gomilu bijesa na Konti-ća te u razgovoru s njim psovao sve redom, od Predsjednika preko Vlade o ministara, televizijskih i radio urednika i novinara.Kontić: Zdravo komandante!Juka: Jel Kontić?Kontić: Jesam đe si!Juka: E molim te, reci mi ime i prezime onoga što je đavo kod vas intervju prekjuče. Novinar onaj koji je???Kontić: Aha. Pećanin!Juka: Pećanin! Gdje ga mogu naći???Kontić: U MUP-u brate!Juka: Ðe?Kontić: U MUP-u!Juka: Èekaj on je novinar?Kontić: Ja, ja...Juka: Pećanin?Kontić: Senad!Juka: Senad... !Kontić: Ja, ja jesi čuo ti?Juka: Jesam jesam! Kontić: Jesi se naljutio?Juka: Sta kaže: kriminalac, njemu niko ne smije reći... ! Kontić: Nije tako!Juka: On je onaaaj, ja mogu zbog ovoga glavu izgubiti, ali ja moram to reći, on je pun sebe on misli da je Bog... Kontić: Ma nijeee...Juka: U tom smislu, u tom smislu, pa ne mogu ja njegove riječi! Kontić: Upravo je rekao nešto što je..Juka: Dobro i ja ću njemu nešto reći što baš mislim da baš treba da mu kažem.

Pećanin Senad! Imaš li mu ulicu?Kontić: Ma ne znam... mislim, nemoj tako to shvatiti.

47 43 Juka: Da ja tebi nešto kežem. Ne patim ja bolan od položaja, ja da patim od položaja ja ne bi nako napado sviju na press konferencijama, ne bi napado svugdje. Ovdje sam juče napo' Pakira Alispahića, jebo mu mater pred svim, pred ministrima, pred Vladom pred svima. Ne patim ja za položajem!Kontić: Znam!iJuka: Da se mi nešto razumijemo, da se mi nešto razumijemo, ja ne I patim ni od kakvog položaja, nego patim da ovo samo što prije pro-Đ de. Prema tome, prema tome, nemam respekta ni prema Predsjedniku ni prema kurcu ni prema palcu, što znači nemam ništa ni prema! televiziji ni prema radiju- to mene ne interesuje. Pričaj ti šta godi hoćeš, to mene ne interesuje!Jel da je bio predsjednik i Vlada ne bi nam se ovo desilo, pa da je bilol para da nam vlada kupi oružje ne bi nam se ovo desilo, prema tomeĐ jebe se meni za sviju! ! ! Za sviju! ! ! Kontić: Da ti kažem nešto... Juka: Ja... Kontić: Pazi... radi se o tome što to drugi koriste, razumiješ?Što tokdrugi iskoriste tu tvoju srčanost i onda...Juka: Ja da ti nešto kažem. Svi vi mangupi koji mislite da ste mangu-lpi, bujrum sa mnom do Dobrinje da prođe i nazad i jebem mu jalmajku ako se on ne usere i ako on bude smio. Zapravo 90% je da ćelga pogoditi, a 10% je da neće ga metak pogoditi. Prema tome, taj istiiPećanin, bujrum da ide na Dobrinju sada!Jebem mu ja familijarnost, da ga ja vidim jel on hrabar i ko je punisebe a ko nije! Jel pošteno! ?Da vidiš kako piste snajperi, da vidi%koliko je meni ljudi poginulo prema Otesu i prema Dobrinji na proĐlazu ulicom. Pa da vidimo! Još sa autom ide 100-150 na sat, pa g&Đmetak pogodi iza uha u glavu! Prema tome, taj ko je Pećanin da gAja vidim. Ja ću njega naći, ako ti nećeš da mi pomogneš ti znaš da (Aga ja naći. Ja nisam frajer!Kontić: Èekaj Juka, jebiga nemoj., znaš...Juka: Ma jebem ja mater i tom radiju i toj televiziji koja pušta njegAda mene vrijeđa!Izvoli daj mi argumente, daj mi papire jebem ti familiju! ! ! Jel ovĐpošteno! ?? Daj mi papir i reci evo ti argumentovano i reci tako jetako, a ovo rekla kazala... Jebem mu ja mater!Kontić: Znaš šta je njemu najgore bilo?Juka: Sta je njemu najgore ?!Kontić: Što su ovi sa "Srne" iskoristili to i onda se... Juka: Jebem ja mater i njemu i "Srni". Jebem ja mater njemu! ! Negovore da će njega okrenuti gore na ražanj nego mene! Jebem janjemu familiju, da mu ja jebem familiju!Prema tome slobodno objavi na ovome radiju, gdje ja koga od vas

vidim da dajete intervju nećete znati gdje koji udarate!A i njemu ću jebati mater slobodno objavi to! Reci Juka poludio rekoda će napadati sredstva informisanja gdje god ih vidi! ! E bolan...haloooo!!! Što ti nemaš 5 000 IjudifŠto ti nemaš svaki dan jednog ilidva poginula?Kad ste vi ljudi, a ja pun sebe, vi uredu a ja kriminalac,što ti nemaš?Što ste se ba mene ufatili?Ti si ga pustio da on tako govori! Prvi ti eto. Prvi ti pa onda dalje!Šta msliš da ja okrenem svojih 5 000 ljudi da svaki dan pijemo,jedemo, da teferičimo i da kažemo: slušajte dragi narode mi smo se 4mjeseca borili i ginuli, sad hoćemo da se zajebajemo.Imate radio Sarajevo i imate Pećanin Senada, nek se bori on, a mićemo da pijemo i jedemo koliko oni piju i jedu jel tako!Kontić: Jebiga...Juka: Nije jebiga, lako je reći jebiga! Halo?!Kontić: Problem je u tome što moraš shvatiti da nije najveći štos ajmo se posvađati bolan. Ajmo svi svima...Juka: Ja ću se sa njim svađati zato što je on klošar, miš, šupčina grada Sarajeva, shvataš! ?A ja još uvijek nešto značim u ovome Sarajevu!Sef Obavještajne uprave Prvog korpusa Armije RBiH, Saćir Arna-utović, sastavio je izvještaj o djelatnostima Juke Prazine s četničkom stranom u toku rata u kojem je identifikovao Jukine kontakt osobe i razloge komuniciranja sa njima.Sokantno zvuči da je Prazina u ratu komunicirao i sa samim sinom Radovana Karadžića, Sašom, kao i dru gim oficirima i službenicima Republike Srpske.Izvještaj je napisan i poslan višoj komandi 18. 4. 1993 godine. Jstat će zaista veliko pitanje zašto prvi bezbjednjak korpusa ili drugiirzavne bezbjendosti, koji su sve to pratili i znali nisu ranije obavjestili yojni i politički vrh o svemu. ?zvjestaj je u ruke onih koji bi i reagovali da su znali za postojeće ormacije, došao kasno, kada je Juka već bio u HVO-u i pucao po našim građanima u Mostaru.••• Juka posjeduje pismeno odobrenje za transport svojih vozila preko privremeno zaposjednute teritorije koje je potpisao Radovan Karadžić. Raspolažemo informacijama da je Juka za vrijeme svoga boravka u gradu telefonski kontaktirao sa Sašom Karadžićem, sinom Radovana Karadžića, koji je od Juke tražio da utvrdi ko jl opljačkao njihov stan u Sarajevu, nudeći mu bilo kakvu pomoć kao protuuslugu. Nakon odlaska Juke iz grada, Šaša je nastavio kontake sa licima iz Jukine baze u Skerlićevoj ulici u Sarajevu... .... Kontakti Juke Prazine bili su i Ševo Nenad zvani "Ševa", "NeĐ do" ili "Pero" kako se predstavljao u kontaktima sa Jukom, želeći dal zavara trag. Ševo je bivši radnik MUP-a BiH, radio kao profesor uĐ školi MUP-a na Vracama. Trenutno je zadužen za nacionalnu bez-Đ bjendost Grbavice. U više navrata je sarađivao sa Jukom i boravio u Jukinom štabu na Igmanu, skupa sa Pržulj Goranom bivšim policaj-) cem i Jukinim prijateljem koji je sada pripadnik agresorskib snaga zadužen za razmjenu lica. (... )Raspolažemo saznanjima da je Juka obavljao razmjene građanaĆ uz posredovanje Vokić Radeta zvanog "hale", koji je samozvani; četnički vojvoda na lokalitetu Grbavice. Juka je Laleta dovodio uĐ grad kako bi mu pokazao oštećenja od agresorskib granatiranja, a za to vrijeme su Jukini ljudi bili ostavljeni u zalog na Ilidži. Juka je dugo vremena u bazi, u Skerlićevoj držao kao taoce suprugu i sina od Vo kić Radeta, vjerovatno kao garanciju za dogovorene poslove sa "Lm letom", te im je nakon toga omogućio napuštanje Sarajeva...

Također je Juka posredstvom Ismeta Bajramovića Æele održaĆ vao vezu sa Batom Milićevićem, nekadašnjim radnikom Centrotran-sa, a sada pripadnikom agresorskog policijskog aparata, navodno upravnik zatvora u Rajlovcu, te ima indicija da su vršili privatni razmjene građana i zarobljenih lica uz novčanu naknadu. Raspolažemo informacijama da je Æelo Batu dovodio u kasarnu "Ramit Salčin" kako bi isti izabrao lica koja treba razmjeniti...... Posredstvom Velimira Marica, Juka se u "Delminijumu" sđsf tajao i sa Tomom Kovačem, bliskim saradnikom Mome MandićA nekadašnjim radnikom MUP-a, sada pomoćnikom ministra unutrašnjih polsova u agresorskom sistemu vlasti(ministar MUP-a agft' sorske paradržavne tvorevine je Momo Mandić, bliski Jukin prm telj. (... )Također Juka je održavao veze i kontake sa Petrović PeroA bivšim komandirom milicije, a sada pripadnikom agresorskog ap rata na Grbavici sa kojim je realizovao ilegalne razmjene gradac uz novčanu naknadu...! Tuka je na već poznat način napustio Sarajevo i svoju vojsku. Zvanično ¦ h'o poslan na liječenje, i odmah po odlasku smijenjen sa svoje funkcije.Kada je tog dana došao u Glavni štab kod Sefera Halilovića na razgo-dobio je dvije opcije na stolu. "Iz moje kancelarije možeš hodnikom u r ntralni zatvor ili transporterom van zemlje", rekao mu je Sefer.Iako je Juka pokušao iznaći način da napusti kancelariju i kupi vrijeme da bi znao šta da radi, to mu nije pošlo za rukom.Već kroz dva sata trasnporter Unprofora ga je čekao ispred Glavnog štaba. Na let teretnim avionom otišao je sa suprugom i tek rođenim djetetom.Tukino dijete bilo je prvo koje je avionom napustilo opkoljeno Sarajevo za šta je dozvolu morao dati, na intervenciju Mahmutćehajića i Sefera, general Morillon.Priča o Jukinom povratku na Igman, sukobu s našom Armijom gore, izdajom i bijegom na stranu HVO-a, već je poznata stvar.No, prije nego se vratio na Igman gdje je već bila stigla nekolicina njegovih vojnika iz Sarajeva preko četničke teritorije kao i Jukina vozila i ostala oprema, Prazina je iz inostranstva jednom prilikom kontaktirao Sefera Halilovića.Bio je smijenjen, razvlašten, na kulturan način, što bi se reklo, izbačen iz Sarajeva.Inače sam više puta prisustvovao sastancima moga oca s Jukom, Æelom Delalićem, Bajramovićem, Topom, Zulićem i drugima. Uvijek je s njima imao jednostavan odnos, prijek, ali ljudski.Kada bi ga ponekad o tome pitao, govorio mi je da je ovo narodna vojska i da se s njima mora polako, jer su oni kakvi takvi ipak realnost ovoga rata i da dok se ne dovedu u red ili dok im se ne zahvalimo, kako je tada govorio, mora sa njima naći neki način komunikacije!Meni lično najinteresantniji su bili očevi razgovori s Jukom, koji je čini mi se, s ove vremenske, distance bio najživopisniji lik od svih sarajevskih kriminalaca. Otac se s njime puno šalio i kroz takav jednostavan razgovor pokušavao naći zajednički jezik.I u u kabinetu, kada bi pričao s Jukom uvijek bi bio upaljen speaker-lone i prisutni bi slušali razgovor. Nekada bi bio samo ja, nekada i Fa-hro Radončić, Dika Omerbegović...Juka je bio opsjednut razmišljanjima kako je Sefer u tajnom dosluhu s ismirom Mahmutćehajićem i "tvrdio" da njih dvojica vode zemlju, auja. Jedne prilike kada je već bio na Igmanu, sjećam se, nazvao je ga oca i rekao mu jednu od najkomičnijih rečenica:

46 47 "Znaš onaj repetitor na BjelašniciPE sad ću se popeti na njega da me ti i Rusmir po cijeli dan gledate na televiziji! "Bio je to 10. 11 1992 godine...Se fer: Halo?Juka: Halo?Sefer: Da?Juka: Gospodina Halilovića mogu li dobiti?Sefer: Izvolite gospodine Jusufe!Juka: Oooo kako je moj dobri priajtelju?Sefer: Slušaj...Juka: Reci...Sefer: Upucat ću te! Gađat ću te, plotuinma ću te gađati!Juka: Joj odrađuješ posao to je ćudo jedno!Sefer: Jel odrađujem?Juka: Odrađuješ majke mi.Sefer: Kako si?Juka: Dobro ide, eto i smjenjen eto i sve ko podmazano!Sefer: Slušaj!Juka: A?Sefer: Kako si, kaži mi prvo?Juka: Odlično! Skinuo šipke, pravo dobro!Sefer: Jesi li sa zdravljem dobro, to me zanima! ?Juka: Jeeesam, sad ti kažem, skinuo šipke i sad još samo malo noguda popravim i kao nov!Sefer: Kako ti je žena i dijete?Juka: Nije dobro.Sefer: Nije dobro?!Juka: Nije kakvi...Sefer: Je li, gdje ti je porodica, u Zagrebu ili Ljubljani?Juka: Jok, jok ...na moru..Sefer: Na moru?!Juka: Ja..Sefer: Hajd makar da si ti dobro...Juka: Nismo mogli sredit da izađe, pasoš joj uvalili srpski i tako #>jTo me gospodin Mahmutćehajić izradio, fino me nasanko i morišmu odati priznanje. Kaže načelnik je upoznat i sve, da ti moraš izmda bi izašla i Saklina(Jukina žena op. a). Ja kažem ja ću izaći, al"idem na Igman. Kaže on nema nikakvih problema, sve sređeno, m woznat načelnik, kae nemaš nikakvih problema, sve ti je sređeno. T0Š mi kaže bos li para?! ! Još mi kaže hoćeš li para! ! ! ???Koliko ti treba??Ja kažem fala ne treba, prodo sam golfa za devet hiljada, vlastitog jer imo' sam džipa, pa sam se mijenjo' sa Cegarom i imam još jednog golfa u gradu novog! Jer ja sam imo 4 auta prije rata i izradio me pošteno, nasanko me pošteno! !! Sefer: Juka?

luka: Postigo' je uglavnom ono što je zamislio u glavi... Sefer: Da ti kažem Juka! Juka: Ja... ?Sefer: Ja predlažem ovako, da ti kažem. Ja i ti moramo sjesti, meni i tebi treba makar dva sata da se ispričamo kao... Juka: Ja sam za priču uvijek..Sefer: Nadam se kao prijatelji. Eto, evo ja se iskreno nadam kao prijatelji! Ć: Može!Sefer: Ja predlažem Juka, evo dva prijedloga imam. Prvi prijedlog je da se ova tvoja vojska gore uključi u ovu brigadu što se formira gore i drugi prijedlog je... gore ti je Karić, gore ti je Divjak, gore ti je sva ova bulumenta, da im ti pomogneš gore svojim ugledom, autoritetom, ti možeš..Juka: Kako kad sam smjenjen? Sefer: Èuješ li? Juka: Ja.. ?Sefer: Sve obustavljam sa ove moje strane dok se ne vidimo, a vidjet ćemo se brzo i onda ćemo sve dogovoriti!Juka: Sve je to uredu, al šta ću ja kad sam ja smijenjen razumiješ?? Shvataš me? Ja imam ponudu da pređem u HVO, imam ponudu u zajedničku komandu, svugdje, mene to ne interesuje. Ja sam počeo u Armiji i ja ne mijenjam dres tako lako! S tim što sam ja vas sve molio, ti znaš koliko sam ja uložio u svoje ljude?? Sefer: Sve znam...Juka: Stvarno sam puno uložio i dao sam sve, čak šta više dam još vise, međutim ne znam kome treba ono, švercuje sa drogom, autima, sa cigarama...Sefer: Auto prošlo, kažu auto prošlo preko četnika gore na brdo. Juka ja ti opet kažem..Juka: E da ti kažem i ovo. Ja ću raditi kako mogu i sve što je u korist države .1 ja da ti kažem taj džip u kojeg može osam ljudi da stane, meni je

48 49 potreban. Ne daj Bože gdje god da krenem osam ljudi će doći za petĐminuta, na bilo koji položaj, bilo u Trnovu, bilo u Kijevu ili neđe...Sefer: Taćno!Juka: Prema tome sve što je u interesu... Ja ću sada pokušati da ĐĐĐprevarim da mi ubace u grad kamion ovaca i kamion teladi. To je Jinteresu meni, mojih ljudi, grada, čega ne, eto.Sefer: Slušaj ovako molim te..Juka: Ja... ?Sefer: Je li, ja predlažem opet kažem, vojska da uđe u sastav onAbrigade, ti sa Jovom i sa Karićem da im pomogneš, ja ću to njimAreći i ja kad dođem gore, sjednemo ja i ti i ispričamo se, sve ćemAispraviti, ja ću zaustaviti sva ova sranja što idu linijom države.Juka: Evo šta mogu, mogu ti se zakleti da će to sve biti, al bogami on<Đšto je meni oduzeto nepravedno, da mi se vrati! Mislim da je to poĐštenolSefer: Kad se budemo vidjeli, sve ćemo vratiti, dogovoriti ćemo seĐovaj put pomozi im, dokaži im i sebi i meni i svima svojim primMrom, dokaži da se taj problem na Igmanu riješi, da se uvežemo!Juka: Problema nema! Radimo ko sat! Evo meni su sad ljudi na položaĐju. Sad je meni 30 ljudi na položaju, 30 u pripremi da pomognu, ne znam

koliko ih imam po stražama, po punktovima i ono ostalo su slobodni..!Ali sutuacija s Jukom se na kraju, na žalost svih nas, njega, a najvišel na štetu naše borbe nije završila kako je on najavljivao.Juki se nije svidjelo da njegovom vojskom komanduje Karić ili nekof drugi, a da on ima savjetodavnu ulogu, što bi nakon svega njemu ipak bilal nagrada!Prazina je na Igmanu jednostavno pobjesnio.Nakon što je zarobio IKM-Glavnog štaba, pretukao Vehbiju KarićaJ njegova sina Emira, Mirsada Èauševića-Bradu, te maltretirao ostatak! komande i vojnika koji su tu stigli iz Sarajeva, Juku je jednog jutra munjd vitom akcijom rasturio Zuka Ališpago, po naređenju Sefera HalilovićaJ Njegov bliski pomoćnik Samir Kafedžić "Kruško" je ubijen, dok se mali Jukina banda nekako provukla do zapadnog Mostara.Šokantno je da su Jasmin Jaganjac, savjetnik Alije Izetbegovića za vojna pitanja, Mirsad Srebreniković i Šefko Omerbašić, pisali predsjei dniku Izetbegoviću 15. maja 1993. godine, u 18 sati i 5 minuta, dakle ij vremenu kada je Juka već uveliko harao po Mostaru, da bi bilo korisni da ga Alija primi i sasluša.Evo šta su napisali članovi Izetbegovićeve Komisije, o stanju u MostarČ "... Mirsad Mahmutčehajić, brat člana Vlade BiH Rusmira Ma-hmutčehajića, koji je bio logističar u Korpusu, odnio je pune dvije torbe deviza pokupljene iz kase..Rat u Mostaru skoro da se može nazvati rat Muslimana protiv Muslimana...Kćer Arifa Pašalića, ALMA ima butik u Makarskoj ili Splitu, gdje odvozi robu iz Korpusa na prodaju.Juka Prazina nam je rekao da je na Igmanu vidio dokumenta koja kompromitiraju Sefera Halilovića i Arifa Pašalića.Predlažemo Vam kada budete boravili u nedelju u Zagrebu, primite i saslušate Jusufa Prazinu JUKU! ! ! Mislim da će Vam dati korisne podatke. "Tako je Komisija, u kojoj je pored Jaganjca bio i zagrebački muftija-dakle hodža, pisala Izetbegoviću o stanju u Mostaru, predlažući mu da sasluša Juku Prazinu koji je do momenta kada su članovi ove komisije pisali ovaj izvještaj, već bio popalio pola Mostara, premlatio komandu Armije na Igmanu, pucao na komandu Èetvrtog korpusa 6. 2. 1993 godine bacivši bombu i ispalivši nekoliko rafala te mnoga druga zlodjela.Prema Jaganjcu, Omerbašiću i Srebrenikoviću, ovakav Juka imao je prednost naspram Sefera, Pašalića i Mahmutčehajića, koji su bili "predmet" obrade ove "Komisije" predsjednika Izetbegovića.Sve navedeno postaje još gore kada se pročita kratko pismo Alije Izetbegovića od 4. 11. 1992 godine, koje je Predsjednik uputio Jasminu Jaganjcu u kome mu kaže:... Potrebno je da odmah stupite u kontakt sa Glavnim stožerom HVO u Grudama, vezano za izvođenje zajedničke vojne operacije u kojoj ćete zastupati Armiju BiH... . U vezi sa prednjim, potrebno je da i formalno pređete u Armiju BiH.U tom pogledu dovoljna je Vaša pismena izjava upućena meni.Jaganjac je u trenutku savjetovanja Predsjednika Izetbegovića, bio član itske vojske, što je, vidi se znao i Izetbegović, te mu je kao takvom, dao Č vlse za pravo nego li drugim komandantima odbrane BiH.nal 'raZma Č nak°n bijCga " Herce§ovinu' održavao kontakte s krimića u Sarajevu i obavljao kriminalne poslove, pogotovo u vezi sa dr°gom i švercom oružija.

50

51 HOÆEMO LI ŠTA POSLOVATINajbolji dokaz za to je razgovor Juke Prazine i Ismeta Bajramovića "Æele", obavljen 28. 2. 1993 godine.SDB ga je uredno snimio i, naravno, nikada iskoristio za pokretanje postupka protiv Æele Bajramovića ili izdavanja potjernice za Prazinom. !Juka: Hoćemo li šta poslovati? Æelo: Samo reci...Juka: Prvo poslao sam ti uniforme i čaja za onu bolest.. Æelo: Primio! Reci kad je slatko? Juka: Poslao sam ti onoga kaka što si tražio!Æelo: Ko prvi krene dole ja ću napisati šta mi treba, da odradimo posao što prije..Juka: Ja sam ti pošlo so, za to bi mi trebao poslati pare! A za ostalo bi se dogovorili.Æelo: Dobro čim ja dobijem to ovdje, kako i šta ide odmah ti šaljem za sljedeću turu.Juka: Kažu da ide po 600-700 gram. Ja sam to računao po 500 i onda bi to bilo 50 000 DM. To nisam platio, ostao sam dužan! Æelo: Šefica će biti obavještena, biće upućena u to, ja ću joj sve reći, šta i kako. Sljedeću turu ti šaljem za koji dan. Juka: Uzo' sam na obraz s Nisvetom. Ako bude sve regularno onda ćeš dobiti puno više. hitar skoro! ! ! Æelo: Nema problema. Jesi dobio ono... ?Juka: Jesam, a ono ako bi ti litar slao ili pola litra to je bruka razumi-ješ?Ti znaš koliko je to, a sve je čisto. Dok ti to možeš sa malterotn izmješati pa da to bude bruka.Æelo: Vidjeću ja koliko možeš od litre glicerina mogu napraviti punjenja pa ću ti objasniti sve.Juka: To čisto vrijedi više nego kad mješaš. Cisto vrijedi duplo. Gledaj da se ne obrukaš, prvo vidi boju para, pa onda. Æelo- Dobićeš sve samo dok ja to dobijem. Ostalo ti šaljem odmah.luka: Dobro samo ti vidi za gotovinu da imaš što više.Æelo: Nema problema Što se tiče gotovine, imam jedno 10 može liproći?!luka- Kako može proći?Znaš li ti koliko ti treba?Treba ti milion! ! !Æelo: Rekao sam deset, nisam precizirao čega...luka: Dobro i to što kažeš. Ali ako ćeš to da radiš onda ti trebajutnilioni! Ali ja mislim da bez 500 000 nemožeš ništa ni pomisliti.Æelo: Pa ja mislim da sad imam 500 hiljada kesa. Dogovorit ćemo se.luka: Gledaj kako ćeš i šta ćeš...iÆelo: Ja ću pokriti što se tiče finansija, samo da ja dobijem prvi dio da vidim kako može proći, a onda ću ti ja ostali dio finansija poslati. Juka: Ja ti odmah završavam maksimalno! Æelo: Znam ja sve cijene, znam ja to dole, al nisam htio raditi. Juka: Evo ja ću ti reći. Jedan sto pedeset razumiješ. Ako odmah daje, a ako čekaš onda dvjesto znaš. Jedan! Æelo: Puno je to.Juka: Gdje je puno, to je bilo i u miru.Ceh: Slušaj ja sam tebe učio ovom zanatu. Ja te učio, to si prvi put vidio od mene.Juka: Pa ja to nikad nisam ni radio. Nego ste vi to uvijek sa malterotn imali.Æelo: Nemoj onda mene učiti mom zanatu. Pusti ti mene da ja radim.Juka: Pusti pusti, ali ja sad znam koliko je sad to 600-700. Æelo: Jeste, al čiji je rizik???Juka: Dobro ima i toga. Dobro ja sam dao instrukcije biće to sporazum neki.Æelo: Dobro ja čekam franko. Juka: Franko dolazi ujutro

Ovaj i slični razgovori pokazuju da je SDB i SVB imala i pregršt podataka o Jukama, Æelama i drugim kriminalnim komandantima, pa samim mi i pregršt razloga ne samo da ih posmjenjuje, već i krivično goni.U toku akcije "Trebević 2", započete 26. 10. 1993., jedan od uhapšenih i privedenih na informativni razgovor bio je i Sejo Kadić zvani "Guz", coJi je od početka rata, pa sve do Jukinog poraza bio tik uz njega, da bi se kasnije priklonio Caci Topaloviću.*6- U. 1993 godine u prostorijama Uprave Vojne bezbjednosti uzeta

52 53

mu je kratka izjava na okolnosti njegovog boravka u Zagrebu, januara1993 godine.Izjavu mu je uzeo Nijaz Gracić, današnji vlasnik firme Europlakat, atadašnji isljednik armijske bezbjednosti:"U toku davanja izjave Sejo zvani Guz, u neformalnom razgovoru je pomenuo da je u januaru 1993. godine prilikom njegovog boravka u Zagrebu i Makarskoj, ostvarivao više kontakata sa Alijom Delimustafićem i njegovim pratiocima, a naročito izvjesnim Harisom. Nuđeno mu je da ubije Jusufa Pušinu, tadašnjeg ministra MUP-a i komandanta A RBiH Sef era Halilovića, a kao protuuslugu da izabere gdje će mu se novčana nadoknada isplatiti. Po dolasku u Sarajevo o ovom je izvjestio jusufa Pušinu. Trenutno se uz Aliju Delimustafića nalaze Jusuf Prazina i Ismet Bajramović-Æelo.Gracić ÆELO: "DAJ IM ŠANSU DA BJEŽE'Æelo Bajramović je cijeli rat proveo švercujući, provodeći se, pušeći hašiš i trgujući drogom i ostalim "robama". Onako, tek usput, je opstru-irao naređenja svog formalnog komandanta Sefera Halilovića.Najbolji dokaz za to jeste i naredni prisluškivani razgovor između Æele Bajramovića i Keme, a koji je vezan za Seferovo naređenje da se trojica istih takvih kriminalaca kao što je i on, tj. Nisko Karkelja, izvjesni Miso Žmiro i "Šok" uhapse.Æelo koji je tada bio komandant Vojne policije u razgovoru kaže:Æelo: Kemo? Evo, Nisko je ovdje kod mene, znaš! Vidi ovo... Vezano za ono što je gore na Igmanu što je reko Sefer znaš da se ispita to sve znaš, nek ode kod tebe nek ti da izjavu, nemoj da ga iko dira i da ga zatvara.. Onaj.. Ti uzmi izjavu od njega i pusti ga znaš nek se skloni malo u gradu, nek ne hoda po ovim javnim mjestima znaš, nek ne dižu raja halabuku znaš, po gradu kako hoda, kako ovo, kako ono znaš... Daj mu šansu znaš...Kemo: (Kemo nešto govori nerazumljivo, pa Bajramović nastavlja) Æelo: Jest, evo ga kod mene. Slušaj?A juče sam dobio zvao me onaj, zvao me Sefer znaš i evo piše kod mene ovdje Miso Žmiro, Sok i Nisko, Sefer zvao da se zatvore znaš!Ti zovni i Mišu, a evo Nisko će ti sad doći, uzmi od obadvojice izjave, vidi o čemu se radi znaš, nemoj ti zatvarati nikoga! ! ! Ne znam, ti samo uzmi izjave, vidi šta je kako je, ovo, ono, nazovi Sefe-a pitaj sta on hoće, nemoj govoriti da su oni tu znaš, i reci mi evo ocemo da odradimo akciju za Nisku i Mišu i pusti ih, daj im šansu! A ako on

kasnije kaže da se zatvore ti njima daj šansu nek bježe, nek te bilo šta. Kasnije ako ne budu iskoristili šansu, jebiga moramo ih zatvoriti. Kemo: Dobrooo Æelo: Eto..55 Kemo: Dobrooo...Æelo: Eto tako aj sad ti nazovi Sefera i pitaj ga na osnovu čega, tAosnovu kojih podataka je dao nalog da se uhapse. To je najviše što jamogu učiniti za njih dvojicu, ja ne mogu više! Ti znaš kako je i šta..Kemo: Ja, ja...Æelo: Eto doče ti Nisko i Miso gore, kod Sude u kafiću, porazgovaraĆs njima i...Kemo: Dobro..Æelo: Æujemo se!Kada već govorim o Ismetu Bajramoviću Æeli, ovdje ću ubaciti i jedan izvještaj Uprave vojne bezbjednosti koji je sačinio operativni radnik 0023.On je, naime, 9. aprila 1993. godine posjetio diskoteku bivšeg hotela "Beograd" diskoteku "BB" i napravio sljedeća zapažanja koja je proslijeJ dio šefu Armijske bezbjednosti:"Dana 9. 4. 1993 sam posjetio diskoteku hotela Beograd, biiM BB sadašnji SS.U diskoteci je primjetno da se sve vrti oko nezvaničnog šefa Ismettn Bajramovića Æele.Posebno je interesantno pažnja koju su Æelo i njegovi "tjelohranitelji" posvetili Mirsadu Delimustafiću, direktoru "Cenexa" koji ima status počasnog gosta u diskoteci.Specijalan status uživaju "MALI" Zulić, Mir sad Gabela, NeĐ dim Tabaković Æuka kao i izvjesni RIJAD (jedan od glavnih dilera narkotika).Posebno je interesantno druženje Ismeta Bajramovića Æele saĐ sinom gosp. Stjepana Sibera-BORISOM SIBEROM. U jednom mol mentu Boris je smotao "džoint" sa hašišem koji mu je obezbjedio Æelo i pred nekolicinom prisutnih su "poduvali" hašiš ne obazirući se baš puno što je prisutno dosta svijeta. Ovakvo držanje sina Stjepana Sibera bi moglo kompromitovati ugled gosp. Sibera, jer osim doĐ maćih i popriličan broj stranih novinara je bio prisutan.Status specijalnih gostiju koji su veoma bliski sa Delimustafićem i Bajramovićem, uživaju novinari BH DANA, SENAD PECANIN, Ml-LJENKO JERGOVIÆ, SEZMEDIN MEHMEDINOVIÆ. Pećanin i Jergović su tipičan primjer novinara koji se mogu kupiti i pod velikim sU uticajem bili svojevremeno od strane Alije Delimustafića..."Æelo Bajramović je svoj "vojnički" put završio u prvoj polovici 199- g° Zvanično je smijenjen, ali je njegovo smijenjivanje bilo znatno lakše li drugih kriminalnih komandanata unutar opkoljenog Sarajeva.Jednostavno, kada je kap prelila čašu, tadašnji načelnik Glavnog šta-, Aj-jČjje RBIH Sefer Halilović je umjesto Æele Bajramovića, na razgo-nozvao njegova oca, koji je bio veoma pošten čovjek, i rekao mu da vodi sina kući...Tako je i bilo!13. 2. 1993- godine šef bezbjednosti Prvog korpusa Armije RBiH, Sa-ćir Arnautović, sastavio je još jedan izvještaj-ovaj put o reakcijama na rasformiranje Vojne policije i na smjenu Æele Bajramovića, te je u tom izvještaju obradio i njegovo ponašanje nakon smjene.Arnautović piše:

"... Naime dana 12. 2. 1993 godine Ismet Bajramović Æelo je boravio u komandama brigada za koje je smatrao da može dobiti podršku njihovih komandanata u sprječavanju rasformiranja bata-Ijona Vojne policije. Prema našim saznanjima nije dobio podršku za sada niti jednog komandanta. Poznato nam je da je nastojao konfrontirati komandante čije zone odgovornosti se nalaze u opštini Stari grad, zatim komandanta specijalne brigade Edu Omerovića za koga nemamo informacija da li je dao podršku Ismetu Bajramoviću.Iz razgovora sa komandantom bataljona Vojne policije(Sifetom Podžićem op. a), isti nam se povjerio da je dana 12. 2. 1993. godine izvršio obilazak objekta "Slasticama" kada je primljen uz riječi "Sta hoćeš mišu majku ti jebem?! ", da bi drugi vojni policajac na kapiji reagovao riječima: -Ma pusti njega on je mali miš. Sve je to SEFE-ROVO i TALIJANOVO maslo, majku im jebem! -..Između ostalog pripadnici bataljona su izjavili da ih je "DOKTOR" (Kerim Lučarević op. a), prodao. Da ga intereuje samo fotelja. Na kraju, cjelokupnu novonastalu situaciju oko bataljona Vojne policije pripisuju samom "DOKTORU"Da su Mujezinović, Alibabić, Alispahić, Ugljen, Muslimović i Jašare-ic radili na razbijanju RBiH i njenih najhitnijih institucija, govore činjeni-e; jer su štitili kriminalce, sakrivali njihove dosijee, vrbovali ih za šarale, prešućivali njihovu saradnju sa neprijateljima. Pored toga svi ovi z jednjaci prisluškivali su sve redom od Sefera Halilovića, preko Ejupa nica, Harisa Silajdžića, Kerima Lučarevića, Rusmira Mahmutćehaji-rug!h, te ih međusobno sukobljavali i izazivali netrpeljivost.

56 57 O tome ko je, kako i zašto prisluškivao i samog Aliju Izetbegovića, što je pogotovo senzacionalno, govorit ću u drugom poglavlju knjige, nešto kasnijeCaco je još puno prije događaja od 2/3. 7. 1993 i ovoga 26. 10. 1993 godine bio na strani koja je ma kakva da je, bila kontra komandanta Armije BiH Sefera Halilovića.Dobro se sjećam operacije "NERETVA 93" radi koje je moj otac sjedio u Haagu, i dana kada su jedinice iz Sarajeva krenule put Hercegovine.Kada smo prošli tunel i u Hrasnici, sjeli da se odmorimo na IKM-u Prvog korpusa našli smo se Sefer, Æelo, Caco, Ajnadžić, novinar Sefko Hodžić i moja malenkost.Nakon nekog vremena počela je priča o tome kako i zašto Caco vodi ljude na kopanje.Caco se bio opustio, i počeo je da priča o tome, šaljivo napominjući kako ima ljudi koji od žena pobjegnu kod njega na kopanje i neće ni da se vraćaju kući, već se regrutuju kod njega kao pripadnici radnih vodova.Onda je u jednom trenutku uozbiljio lice i rekao: "Evo i komandant Sefer je tu. Kod mene nema intervencija kad nekoga odvedem na kopanje. Kad bi Sefer zvao da interveniše odmah bi tome za koga je zvao dao duplu tarifu da kopa! "Ipak, neke druge, "nevidljive ruke"koje su pružale informacije i plasirale ih onako kako bi ih neko volio čuti, prezentirali su Cacu i Æelu kaol udarnu iglu Sefera Halilovića u planu "državni udar".Mujezinović koji je bio jedan od najodgovornijih ljudi u montiranju afere "državni udar", saslušavajući i konstruišući cijelu priču, bio je isljednik Sefki Hodžiću, novinaru "Oslobođenja", u akciji "Trebević 2".

Tada mu je, pričao je Sefko s kojim sam se upoznao tokom operacije "Neretva 93", Mujezinović prijetio svačim, tjerajući ga da prizna i kaza sve što zna i što je čuo da govori moj otac.Naravno, njemu nije trebala istina, njemu je trebala montirana priča o državnom udaru, o pučistima, o organizaciji koja svrgava Izetebgovićal i ostale bljuvotine koje je Mujezinović smišljao sa svojim saradnicima.Sefko Hodžić je ostao 16 sati na isljeđivanju, bez prava da se ikorrtf javi, bez prava na pravnu zaštitu. "Vidjet ćemo ko će kome iščupati sto-l mak", rekao je Sefki inspektor Sendijarević kada je ušao u kancelariju 1 dodao mu : "Znaš li ti da za ovo što ste radili ti i Sefer ide smrtna kazna?' IOvu priču Sefko mi je više puta ponovio, a na kraju krajeva ispričao! ju je i u aprilu 2005. godine, kada se kao svjedok pojavio u haaškoj sudncij Šefko je nekoliko godina nakon toga događaja imao i susret sa svojim drilom, ovoga puta umjesto policijskih prostorija bio je to "Dom Ijilja-na", a umjesto 26. 10. 1993, 30. 11. 1996 godine."Sefer nije pripremao državni udar. Jesu neki iz Islamske zajednice! ! -rekao je tri godine nakon krvavog oktobra, jedan od kreatora istog događaja."Mujezinović mi je tražio halala tri puta! "rekao je Šefko.Neki događaji, prisluškivani razgovri i naravno Seferovi "najbliži" saradnici dali su značajan doprinos tome 26. 10. 1993.Namjerno i smišljeno su cijelo vrijeme, prvenstveno Alibabić, Mujezinović, Muslimović, te Ugljen, a kasnije i Alispahić kovali zavjeru o Sefe-ru, Kerimu, Rusmiru i drugima koju su prezentirali Aliji Izetbegoviću, jer su znali da će time izazvati haos i sukob medu tada dvije najvažnije spone odbrane RBiH.I uspijeli su!

58 59 Kemo: Dobrooo...Æelo: Eto tako aj sad ti nazovi Sef era i pitaĆ ga na osnovu čega, ;?đBjosnovu kojih podataka je dao nalog da se uhapse. To je najviše što 1mogu učiniti za njih dvojicu, ja ne mogu više! Ti znaš kako je i šta..Kemo: Ja, ja...Æelo: Eto doće ti Nisko i Miso gore, kod Sude u kafiču, porazgovarjČs njima i...Kemo: Dobro..Æelo: Æujemo se!Kada već govorim o Ismetu Bajramoviću Æeli, ovdje ću ubaciti i jedanĆ izvještaj Uprave vojne bezbjednosti koji je sačinio operativni radnik 0023BOn je, naime, 9. aprila 1993. godine posjetio diskoteku bivšeg hoteM "Beograd" diskoteku "BB" i napravio sljedeća zapažanja koja je proslijeB dio šefu Armijske bezbjednosti:"Dana 9. 4. 1993 sam posjetio diskoteku hotela Beograd, bivšlM BB sadašnji SS.U diskoteci je primjetno da se sve vrti oko nezvaničnog šefa Ismeta Bajramoviča Æele.

Posebno je interesantno pažnja koju su Æelo i njegovi "tjelohrM nitelji" posvetili Mirsadu Delimustafiću, direktoru "Cenexa" iČoA ima status počasnog gosta u diskoteci.Specijalan status uživaju "MALI" Zulič, Mirsad Gabela, Ne-Đ dim Tabakovič Æuka kao i izvjesni RIJAD(jedan od glavnih dilercM narkotika).Posebno je interesantno druženje Ismeta Bajramovića Æele sat sinom gosp. Stjepana Sibera-BORISOM SIBEROM. U jednom momentu Boris je smotao "džoint" sa hašišem koji mu je obezbjedioM Æelo i pred nekolicinom prisutnih su "poduvali" hašiš ne obazirući! se baš puno što je prisutno dosta svijeta. Ovakvo držanje sina Stjepana Sibera bi moglo kompromitovati ugled gosp. Sibera, jer osim domaćih i popriličan broj stranih novinara je bio prisutan.Status specijalnih gostiju koji su veoma bliski sa Delimustafićem >l Bajramovićem, uživaju novinari BH DANA, SENAD PEÆANIN, Mn. LJENKO JERGOVIÆ, SEZMEDIN MEHMEDINOVIÆ. Pećanin i Jergović su tipičan primjer novinara koji se mogu kupiti i pod velikim sw uticajem bili svojevremeno od strane Alije Delimustafića..."Æelo Bajramović je svoj "vojnički" put završio u prvoj polovici 1993H Zvanično je smijenjen, ali je njegovo smijenjivanje bilo znamo lakše li drugih kriminalnih komandanata unutar opkoljenog Sarajeva.I dnostavno, kada je kap prelila čašu, tadašnji načelnik Glavnog šta-Armije RBIH Sefer Halilović je umjesto Æele Bajramovića, na razgo-nozvao njegova oca, koji je bio veoma pošten čovjek, i rekao mu da vodi sina kući...Tako je i bilo!13 2. 1993- godine šef bezbjednosti Prvog korpusa Armije RBiH, Sa-ćir Arnautović, sastavio je još jedan izvještaj-ovaj put o reakcijama na rasformiranje Vojne policije i na smjenu Æele Bajramovića, te je u tom izvještaju obradio i njegovo ponašanje nakon smjene.Arnautović piše:"... Naime dana 12. 2. 1993 godine Ismet Bajramović Æelo je boravio u komandama brigada za koje je smatrao da može dobiti podršku njihovih komandanata u sprječavanju rasformiranja bata-Ijona Vojne policije. Prema našim saznanjima nije dobio podršku za sada niti jednog komandanta. Poznato nam je da je nastojao konfrontirati komandante čije zone odgovornosti se nalaze u opštini Stari grad, zatim komandanta specijalne brigade Edu Omerovića za koga nemamo informacija da li je dao podršku Ismetu Bajramoviću.Iz razgovora sa komandantom bataljona Vojne policije(Sifetom Podžićem op. a), isti nam se povjerio da je dana 12. 2. 1993. godine izvršio obilazak objekta "Slasticama" kada je primljen uz riječi "Sta hoćeš mišu majku ti jebem?! ", da bi drugi vojni policajac na kapiji reagovao riječima: -Ma pusti njega on je mali miš. Sve je to SEFE-ROVO i TALIJANOVO maslo, majku im jebem! -..Između ostalog pripadnici bataljona su izjavili da ih je "DOKTOR"(Kerim Lučarević op. a), prodao. Da ga intereuje samo fotelja. Na kraju, cjelokupnu novonastalu situaciju oko bataljona Vojne policije pripisuju samom "DOKTORU"Jč>a su Mujezinović, Alibabić, Alispahić, Ugljen, Muslimović i Jašare-radui na razbijanju RBiH i njenih najhitnijih institucija, govore činjeni-> jer su štitili kriminalce, sakrivali njihove dosijee, vrbovali ih za šarale, prešućivali njihovu saradnju sa neprijateljima. Pored toga svi ovi z iednjaci prisluškivali su sve redom od Sefera Halilovića, preko Ejupa lca, Harisa Silajdžića, Kerima Lučarevića, Rusmira Mahmutćehaji-rugih, te ih međusobno sukobljavali i izazivali netrpeljivost.

56 57 O tome ko je, kako i zašto prisluškivao i samog Aliju Izetbegovića, što jeđ pogotovo senzacionalno, govorit ću u drugom poglavlju knjige, nešto kasnije.Caco je još puno prije događaja od 2/3. 7. 1993 i ovoga 26. 10. 19931 godine bio na strani koja je ma kakva da je, bila kontra komandanta! Armije BiH Sefera Halilovića.Dobro se sjećam operacije "NERETVA 93" radi koje je moj otaj sjedio u Haagu, i dana kada su jedinice iz Sarajeva krenule put Hercegovine.Kada smo prošli tunel i u Hrasnici, sjeli da se odmorimo na IKM-u Prvog korpusa našli smo se Sefer, Æelo, Caco, Ajnadžić, novinar Sefka Hodžić i moja malenkost.Nakon nekog vremena počela je priča o tome kako i zašto Caco vodi ljude na kopanje.Caco se bio opustio, i počeo je da priča o tome, šaljivo napominjući kako ima ljudi koji od žena pobjegnu kod njega na kopanje i neće ni da sa vraćaju kući, već se regrutuju kod njega kao pripadnici radnih vodova.Onda je u jednom trenutku uozbiljio lice i rekao: "Evo i komandant Sefer je tu. Kod mene nema intervencija kad nekoga odvedem na kopanje. Kad bi Sefer zvao da interveniše odmah bi tome za koga je zvao dao duplu tarifu da kopa! "Ipak, neke druge, "nevidljive ruke"koje su pružale informacije i plasi-l rale ih onako kako bi ih neko volio čuti, prezentirali su Cacu i Æelu kad udarnu iglu Sefera Halilovića u planu "državni udar".Mujezinović koji je bio jedan od najodgovornijih ljudi u montiranju afere "državni udar", saslušavajući i konstruišući cijelu priču, bio je isljednik Sefki Hodžiću, novinaru "Oslobođenja", u akciji "Trebević 2".Tada mu je, pričao je Šefko s kojim sam se upoznao tokom operacije "Neretva 93", Mujezinović prijetio svačim, tjerajući ga da prizna i kažeĆ sve što zna i što je čuo da govori moj otac.Naravno, njemu nije trebala istina, njemu je trebala montirana priča o državnom udaru, o pučistima, o organizaciji koja svrgava Izetebgovića i ostale bljuvotine koje je Mujezinović smišljao sa svojim saradnicima.Šefko Hodžić je ostao 16 sati na isljeđivanju, bez prava da se ikorne javi, bez prava na pravnu zaštitu. "Vidjet ćemo ko će kome iščupati stol mak", rekao je Sefki inspektor Sendijarević kada je ušao u kancelariju! dodao mu : "Znaš li ti da za ovo što ste radili ti i Sefer ide smrtna kazna? IOvu priču Šefko mi je više puta ponovio, a na kraju krajeva ispriča*! ju je i u aprilu 2005. godine, kada se kao svjedok pojavio u haaškoj sudndj Šefko je nekoliko godina nakon toga događaja imao i susret sa svojim katilom, ovoga puta umjesto policijskih prostorija bio je to "Dom ljiljana", a umjesto 26. 10. 1993, 30. 11. 1996 godine."Sefer nije pripremao državni udar. Jesu neki iz Islamske zajednice! ! "rekao je tri godine nakon krvavog oktobra, jedan od kreatora istog događaja."Mujezinović mi je tražio halala tri puta! "rekao je Šefko.Neki događaji, prisluškivani razgovri i naravno Seferovi "najbliži" saradnici dali su značajan doprinos tome 26. 10. 1993.

Namjerno i smišljeno su cijelo vrijeme, prvenstveno Alibabić, Mujezinović, Muslimović, te Ugljen, a kasnije i Alispahić kovali zavjeru o Sefe-ru, Kerimu, Rusmiru i drugima koju su prezentirali Aliji Izetbegoviću, jer su znali da će time izazvati haos i sukob među tada dvije najvažnije spone odbrane RBiH.I uspijeli su!

58 59

Delte: Ne znam izatzva je orguru<,uL,Ču, v" Č,ČČ ,>.*".¦sada. Ne znam da li bi Bakir mogao obezbjediti sada onaj preUČm Đ srnJenjivanja.Na niČ; ;" :. j.ALIJA: "RASIME JESI DOBIO MOJU PORUKU DA DOÐEŠ!Između Alije i Sefera kao personifikacije odbrane Republike, stali su silne Pohare, Jaganjci, savjetnici, bezbjednjaci, kriminalci i šverceri, logistji čari, svi oni koji nisu bili pravi borci, patriote i prijatelji Bosne i HercegovirJDa situacija nije bila idilična na relaciji Izetbegović-Halilović govori" podatak, tj ovaj prisluškivani razgovor između predsjednika Izetbegović! i tadašnjeg, samo člana Glavnog štaba Armije BiH, logističara Rasimi Delića, od 31. 5. 1993. godine, u kojem Izetbegović zove tada anonimno! Delića u Sarajevo da preuzme mjesto broj jedan u Armiji.Delić: HaloIzetbegović: Alooo... alo. Kako si Rasime, Alija je.Delić: Dobro kako ste Vi gospodine predsjedniče. ?Izetbegović: Evo dobro. Gdje si to ti sad?Delić: Ja sam ovdje kod ovog svog rođaka u Tuzli.Izetbegović: A, jesi, jesi dobio moju poruku da dođeš ovdje?Delić: Dobio sam od Bakira bio i rekao sam da mu prenese da Stonda sam zvao "Halila"..Izetbegović: Da...Delić: On je dao nalog da dođem ovamo da prekontrolišem ovatšsituaciju...Izetbegović: Ovaaaaj... kad se vraćaš natrag?Delić: Ovako, ja u četvrtak krećem nazad..Izetebgović: A moreš li prije?Delić: Mogu u srijedu recimo. Sutra je Bajram i želio bih da budemBrčkom i Celiću.Izetbegović: Dobro onda moreš li u srijedu krenuti?Delić: U srijedu mogu krenuti.Izetbegović: Moreš li doći ovamo?Delić: Ne znam kakva je organizacija, Vi znate kako ide, ovdj đ tamo?To ću sa njim da vidim.

i-Ptbegović: A to s njime moraš pogledati. Ja ne znam kako ovaj ore ja mislim ja to, onoliko koliko se može. Znaš šta su mogućnos-Delić: Znam, znam i ove mogućnosti su prilično teške! Izetbegović: Da !Delić: Baš zbog ovoga svega ovaj...Izetbegović: Dobro reci mi jesi ti imao važan posao u Tuzli, jel to bilo nešto važno, jer ja imam utisak jednostavno ja tebe tražim, da dođeš ovdje, najedamput čujem prije jedno 15 dana, najedanputa čujem poslan si u Hercegovinu. Ja opet kažem neka dođe ovdje, ja preko ljudi ovdje, onda opet čujem poslan si u Tuzlu! Namjerno te šalju nekuda! Nikako da dođeš! Potrebno je da obavimo razgovor! ! Delić: Znam ovaj...Izetbegović: Šta je, jel to nešto bilo jako važno u Tuzli to mi reci?? Delić: Pa to je, doveo sam ekipu ovog našeg štaba.. Izetbegović: Da...Delić: Ovdje u kontrolu, odnosno obilazak, pružanje pomoći, sagledavanje stanja i rješavanje ovih ovdje problema. Iztebegović: Jel to neki, de mi reci onako pošteno, jel to neki izmišljen posao ili je to bio baš neophodan posao u ovome momentu? Delić: Pa da vam kažem, izmišljen nije, on jeste bio planiran, bio je palniran u onome momentu kad smo mi došli na ono mjesto. Izetbegović: Ja, ja...Delić: S ciljem da se ovdje pogleda, i da se ostali sastavi vrednuju po ovome ovdje koji je ipak daleko odmakao..Izetbegović: Aha, aha... Dobro kad si već tamo, odradi ti tamo taj posao ali ako je moguće dođi što prije ovdje. Ja ću ti sada dati Bakira da s njime ako more ti on šta pomoći... Delić: Pa evo ja ću njega nazvati odmah.Izetbegović i Halilović su imali desetine nesporazuma koji su se bazi-na principijelnom sukobu u pogledu koncepcije odbrane RBiH i njene ucnosti kao cjelovite zemlje ili kao podijeljene, što je u pregovorimazastupao Izetbegović.-mjenicu da Sefer nije prihvatao podjelu zemlje potkrijepljuje i sljede-nJ°J je jedina tačka dnevnog reda bilo prihvatanje ili odbijanjeRTVU ' °dnosno dukument, zapisnik sa 202. sjednice Predsjedništva "1 koja je održana 6. juna 1993 godine, samo dva dana prije Halilovi-

60 61

Rezolucije 836.To je ona čuvena rezolucija koja je nudila nama, građanima BiR uvođenje sigurnosnih zona unutar Republike koje bi štitila Međunarodni zajednica. Takvu sigurnost su pružili naprimjer Srebrenici, kada su pusti četnike da pokolju oko 8. 000 ljudi, jula 1995 godine, unutar zone iznaj koje se vijorila zastava Ujedinjenih nacija.Na sjednici su bili prisutni svi relevantni politički faktori u RBiH, kaj i predstavnici Vlade, Armije i drugih institucija zemljJ Izetbegović je otvorio sjednicu i na početku pročitao Rezoluciju 836 J zatim uzeo riječ:Izetbegović: ... Moja neka prva ispitivanja ovog šta ljudi misle pojel dini o tome. pokazuje da su mišljenja jako podjeljena. Konkretnd zahtjevao sam da dadne mišljenje naša delegacija gore, pa se pokai žalo da je Silajdzić za Rezoluciju, Filipović misli da ne treba, a Min Lazović je ostao neodređen prilično. Ja ću vam pročitati njihovi stanovišta, vrlo su kratka imam ih ovdje.

Sto se tiče gradova, Tuzla traži da se prihvati Rezolucija, Bihać trai da se odbije Rezolucija. Kad je riječ o Sarajevu ne znam kako stofi stvar. Goražde pretpostavljam da bi bilo za u ovome momentu zboĐ teške situacije itd. Ko se javlja za riječ?Mahmutćehajić: Kako se vidi iz ovih uvodnih napomena položaj Đ kome se nalazimo je paradoksalan. Rezoluciju mislim da nije moguće čisto ni prihvatiti ni čisto odbiti.Ako je prihvatimo budući da ona ne definira da se agresija nastavlja etničko čišćenje, okupiranje teritorija, oduzimanje elementarnih prava na okupranim teritorijama itd, mi na izvjestan način pristajemo uz takvo prešućivanje stanja... "'di-Izetbegović: Hoćete da Vam pričitam mišljenje Filipovića? Filipović: Sigurno da Rezolucija kojom se uvode bezbjedonosne zom u BiH ne može zadovoljiti ni interese BiH kao države, ni interm mira u BiH, a posebno je neprihvatljiva za muslimanski narod izfm žito sa agregacijskog karaktera za taj narod. Ideja da se uvedu sigurnosne zone, umjesto da se Međunarodna zđm dnica odluči za jedno cjelovito mirno rješenje, bazirano na poffl čkom sporazumu koji svim narodima i građanima BiH osigur kako mir, tako i sigurnost u budućnost i jedan demokratki držtt pravni poredak, ne može se drugačije tumačiti nego kao izraz ow janja međunarodne zajednice da doprinese odlučnom i efikasn-rješavanju krize u BiH kao faktički dezangažman u njoj. Rezofa62 ra nas neprihvatljiva i naša država ne može da je prihvati. Život v naroda ovisi od toga i mi ne smijemo dopustiti da nam se novi prošla godina, da nam narod ostane na milost i nemilost humanitarnoj pomoći i bez ikakve sigurnosti.VI; treba da jasno iznesemo naš stav i naše prijedloge, ali da kažemo ¦ ja ne pirstajemo na način rješavanja problema BiH kojim se osuđujemo na polagan i nečasan nestanak. Izetbegović: To je Filipovićev stav.Stav Harisa Silajdžića:Haris Silajdzić: Mišljenja sam da ne treba odbiti plan Rezolucije. Razlozi su sljedeći: Prvo zbog dolaska zime, drugo što ne obavezuje na status evo, treće što se vezuje za Vens-Oivenov plan, četvrto što dozvoljava široku interpretaciju i omogućava ograničenu intervenciju, peto što potvrđuje suverenost integritet i političku nezavisnot BiH, šesto govori izričito o povratku izbjeglica, sedmo što sada ne vidim druge alternative... Izetbegović: To je Harisovo mišljenje.Hadžo Efendić: Ja bih iznio moje mišljenje. Prije svega, nezavisnu i suverenu BiH. Organizacija UN je dužna da u smislu člana 7. Povelje štiti i da je zaštiti. Međutim ona nije ništa praktično do sada učinila.Sto se tiče ove same Rezolucije, mislim da je to jedna zavrzlama i krađa vremena...Muhamed Kreševljaković(gradonačelnik Sarajeva op. a): Ja ću govoriti sa aspekta Sarajeva. Odmah da kažem da ovu Rezoluciju ovakva kakva je treba odbiti. Ja sam očekivao da će vojska prvo da kaže svoje mišljenje, to je vrlo bitno kad se opredjeljujete na ovakvo stanje. Ove zone nisu ništa drugo, nego jedna vrsta geta koji će vjerova-tno kad bi još ne daj Bože to se i ostvarilo, bilo bi vjerujte još gore nego sto je predviđeno ovom Rezolucijom...Sefer Halilović: Ja nisam htio namjerno da diskutujem među prvihdeset diskutanata zato što je taj naš stav po pitanju Rezolucije dosta'adikalan a pokušaamo se uklopiti u čitav ovaj sistem mišljenja.Kezoluicja Savjeta bezbjednosti koja gradove Sarajevo, Tuzlu, Že-Pu, Goražde, Bihać i Srebrenciu proglašava sigurnosnim područiji-nia ima po našem mišljenju dosta nejasnoća.Čuda ce se povući vojne i paravojne jedinice bosanskih Srba kako ih

no naziva Rezolucija 824. ?Naše mišljenje je-agresoru se nudi63na mogućnost da strategijsku grešku koju je naprvio na početku rata i uporno je držao 14 mjeseci ispravi i da uz posebnu pomoć UĆĐrl ukoliko se ovo realizuje ostvari posljednje ciljeve agresije, a to jeĐ okupacija države BiH.Demilitarizacijom bi agresor oslobodio snage od oko 30-35 biljadal ljudi, preko 500 artiljerijskih oruđa za podršku i preko 200 tenkova od kojih bi većinu mogao upotrijebiti na drugim frontovima! Naš je i ovaj put zahtjev da se objedinjavaju sve patriotske snage, jeA je naša procjena da je sad manje od 50% ukupnih potencijala države Đ društva angažovano u ratu. Pod jednu komandu, pod jednu kapu i poA bosansku zastavu ka slobodi. Mislimo da Rezoluciju ne treba prihvatiA ti, ne moramo je ni odbijati. To je donijela UN pa neka ona radi sĐ njom šta god hoće!!!Ejup Ganić: Ja mislim da su nam UN uzele pravo da se branimo I možemo imati jedan odgovor prema njima, a jedan odgovor je ovĐ dje. Međutim, mi bismo morali u našem odgovoru da kažemo dvijel stvari: Svezali ste nam ruke odgovorni ste za svaki život. Niste nasĐ konsultovali, štedite nas branite nas i dalje.Gospodo odgovorni ste za svaki život u BiH jer ste nam svezali ruke.Đ Branite nas svim sredstvima. Ali sa praktične strane gledišta mi neĐ smijemo dozvoliti opkoljavanje ovih zona, a da naša vojska ostanel unutra.. "Dva dana nakon toga Izetbegović je preuzeo prevlast i u Armiji te na taj način otklonio jednu od posljednjih, ali i najvažnijih prepreka u preuzil manju kompletne vlasti svih državnih poluga koji su mu trebali biti slijep" odani u provođenju njegove politike. Rezultat je, današnjih 22, 5 % teritoJ rije pod kontrolom Armije BiH.To je onaj "muslimanski" dio Federacije BiH, kako ga zovu oni koji tamo ne pripadaju.Totalno nepripremljen za funkciju, bez harizme i autoriteta medu kol mandantima i borcima, Rasim Delić je stigao i po nalogu Izetbegović* preuzeo mjesto broj jedan u Armiji BiH.Sefer Halilović se tada nalazio na slobodnoj teritoriji, obilazeći jedinii ce, a u Sarajevo se vratio krajem maja 1993 godine. FAHRO RADONÈIÆ: "STAVITE MI PRISLUŠKIVAÈE"Da njegovi najbliži saradnici nisu sjedili srkštenih ruku, tj. da su pleli mrežu oko njegove smjene, dokazuje i razgovor između člana Predsjedništva Ejupa Ganića i Halilovićevog portparola Fahrudina Radončića, obavljen 22. 5. 1993. godine:Fahro: Kako si mi drugar? Ganić: Evo nije loše. Sta ima? Fahro: Evo težak dan.. Ganić: A čuješ li se sa... šefom? Fahro: Èuo sam se sinoć i danas i tako. Ganić: Dolazi U?Fahro: Ne znam. Ima varijanta da dođe noć uoči znaš, onog razgovora...Ganić: Ahaaa... Bilo bi dobro, možda... Fahro: A?Pa...Ganić: Dobro. Navrati malo da se vidimo, sutra oko 11 dođi. Fahro: Dogovoreno.Na transkriptu ovoga prisluškivanog razgovora operativci Državne bezbjednosti upisali su "OKO SEFEROVE SMJENE".Kada je riječ o Fahri Radončiću, želim da istaknem nekoliko činjenica. " njegovoj ulozi u štabu Sefera Halilovića isplele su se mnoge priče, oi o tome kako je počelo nastajati njegovo poslovno carstvo. Radončić je radio u kabinetu načelnika GŠ Armije RBiH i vjerovatno ?rve dvije godine rata rijetko da je postojalo uzvišenije mjesto za odanu BiH do toga štaba odakle se njome rukovodilo i gdje su se slijevale sye informacije.

r rnr rCer Je Predamnom uvijek govorio da je Fahro kvalitetan novinar i Profesionalac.

64 65 Fahrin prvi pretpostavljeni bila je Sadika Omerbegović kao šefi( kabineta.Radončić je slušao i veoma poštovao Sefera, a ipak u onome drug< me momentu shvatio je da konzistentna Seferova zalaganja protiv podjJ le BiH i sukob sa Izetbegovicem po više pitanja nemaju neku perspektivj i da će tu prije ili kasnije doći do žestokog obračuna, iz kojeg će, kako jJ Fahro procijenio, Sefer izaći poražen.Moja priča o Fahri neće se bazirati na kuhanju kafa ili čišćenju čizama! Seferu Haliloviću, kako su pisali neki sarajevski mediji, iako nisu pogriješili!Ja ću priču o Fahri Radončiću početi od trenutka kada Sefer odlučuje da definitivno napusti Armiju RBiH, 1993 godine.To je bilo vrijeme Fahrinog jako lošeg imovinskog stanja i znam dd mu je Sefer davao novac za preživljavanje kao, i za tada, njegove "mol mačke" izlaske u opkoljenom Sarajevu.Dobro se sjećam njegovog sakoa, jedinog sakoa kome je zavrtao rukave.'Jedan veliki i težak period proveli smo skupa, a iz njega svako nosi svoja sjećanja i svoju savjest.Bila je to sredina septembra kada je Sefer u društvu svojih najbližihl saradnika progovorio o pokretanju "Bošnjačke patriotske stranke", kaki ju je tada želio nazvati i "Bošnjačkog avaza" kao glasnika te partije.O tome je Fahro znao jako puno, jer su Sefer i on često i u mome prisustvu pričali o tome te skupa razmišljali o ljudima koji bi bili uključeni u taj projekat.Fahro je bio generalni sekretar Bošnjačke patriotske stranke u nastajanju.Kada se pojavio onaj čuveni tekst u "AS"-u pod naslovom "Zakleld se ptice KOS-u", koji govori o kolaboraciji Fikreta Muslimovića i drugih! obavještajaca s četnicima, a koji je napisao Fahro Radončić i zbog toga bio uhapšen (kao i Džemo Džakmić), Fahro je u svojoj izjavi koju su ljudi iz MUP-a uzeli rekao da su on i Sefer puno radikalniji elementi u odnosa na Izetbego vica. Da se priprema stranka i da će prvi slobodni izbori a Hercegovini i srednjoj Bosni biti Seferovi, jer tamo Sefer ima najveća podršku i kotira jako dobro."G. Predsjednik je dobio informaciju da mi pripremamo org&'Đ nizovanje nove bošnjačke stranke i zbog toga je usljedilo moje htĐ pšenje, jer se on boji za vlast i svoj nepotistički režim. Kad je gofi Alija rekao nemoj Sefere tamo po srednjoj Bosni da se metak ispm Sefer je rekao idemo dalje. Predsjednik je izgubio godinu dana n pregovorima sa Tuđmanom i ima pogrešnu pregovaračku taktikuM To je bilo prvog dana, kada je Radončić uhapšen.Drugi dan već nije pričao ništa.Ali upravo tada kada se desio državni problem oko jednog teksta urinama, Fahro je zauvijek "slomljen" na saradnju sa Izetbegovićima.Dok je bio u zatvoru ja sam mu u dva navrata donosio ručak narvorska vrata i oba puta me stražar vraćao, da bi mi ipak, posljednjirt kada sam došao, a u društvu sa mnom je bio i Talat Kapidžić tadašnji

vozač u Glavnom štabu, rekao da sam lud što mu donosim hranu, jerFahro svako veče dobija večere iz Holidav Inn-a, te da mu Bakir Izetbe-gović dolazi skoro svaki danKada se vratio u kabinet Sefera Halilovića, on nije krio da ga je Ize-tbegović mladi obilazio, ali je nama ispričao priču kako je naravno odbio bilo kakvu pomoć Izetbegovića, optužujući ih za svoje hapšenje.Od tog momenta Radončić mijenja svoj odnos prema svima u kabinetu, naravno privatno pokušava da ostavi utisak prijatelja, ali mislim da mu to niko nije povjerovao, osim možda Sefera, što je za njega bilo i najhitnije.Uglavnom, informacije o formiranju stranke i novina su došle do Alije Izetbegovića i on je upotrijebio vojnu i civilnu tajnu službu za praćenje, diskreditovanje i pakovanje Seferu kao političkom neistomišljeniku, smetnji i mogućem pretendentu na prijestol koji je, kako je smatrao Izetbego-vić bio rezervisan samo za njega."Bošnjački avaz" je u dogledno vrijeme počeo izlaziti i njegovi prvi brojevi bili su puni pohvala na račun Sefera Halilovića.S tim je Fahro Radončić pokazao Seferovu ozbiljnost da formira stranku i nastupi politički.Tako se Aliji Izetbego vicu, zahvaljujući cinkarošima i lažljivim bez-bjednjacima stvorila slika. S jedne strane priča o "Seferovim komandantima koji hoće vlast" i s druge strane o konkretnim političkim potezima, (stranka, novine itd).Iz toga, Aliji je to tako prezentovano, ostao je samo jedan zaključak,L nakon što sa svojim komandantima, kako su mu ih (Seferu op. a),isivali KOS-ovci i DB-ovci, Æelom, Cacom, Zukom, Solakovićem, Ha-lovicem, Šarićem i drugima izvrši vojni puč i ukloni Aliju, Delića i osta-rrnu vlasti, Sefer sam zasjesti na tron i preko svoje novoformiranestranke postaviti njemu odane ljude.> je bio scenariji kojim su Muslimović i Mujezinović prepadali JlJU Izetbegovića svakodnevno.¦e istina da je Sefer želio formirati stranku, kao i da je htio napustiti •Ju* jer nije želio učestvovati u podjeli zemlje.

66 67 Radončić nije pričao o Seferu kao o pučisti, već o oficiru koji hoće vlast, na neki drugi način, a Omerbegović Sadika je izmislila vjerovatno najgnusnije priče o Seferu koje bi, zatim, prepričavala Aliji.Posjedujem prisluškivane razgovore Sadike Omerbegović s njenim prijateljicama, Amilom Omersoftić i Vasvom, u kojima im prepričava kako je bila kod Izetbegovića i davala informacije o Seferu:"A šta on bona kaže?"pitala ju je njena prijateljica Vasva."On meni kaže prvo šta ima Diko?! ""Jeeeel majke ti??"fascinirana je Vasva."Jest Boga mi! I ja ti očepim... "kaže Omerbegovićka.

Dika je pričala kako joj je Izetbegović rekao da zna on dosta o tim! stvarima i Seferovim namjerama, ali ju je posavjetovao da mu i dalji dolazi s novim informacijama, što je Omerbegovićka prihvatila.Jedne prilike kada je izlazila iz Izetbegovićevog kabineta na samome izlazu susrela je i Sefera Halilovića i samo protrčala pored njega, da bi kasnije Izetbegović Seferu rekao da je Diku on zvao, u vezi nekih ljudi iz SDA Starog grada čiji je Dika bila član.Kada je Radončić u pitanju, njega sam jednom čuo hodajući prema njegovu stanu u ulici Branilaca grada, kako nekoga zove da pređe negdje s njim, jer je Sefer propao i umislio sebi previše. "Ovi bre oficiri hoćl vlast, a neće to moći", govorio je Radončić koji je stajao od mene svega dva tri metra, iza zida pred njegovom zgradom, ali me nije vidio.Par dana kasnije desio se 26. 10. 1993 godine i obračun sa svima redom i naravno sa Seferom, i to u najružnijem obliku.Sefer Halilović je u dva navrata zvao Ejupa Ganića taj dan i molio ga da vidi šta je sa Radončićem i upozoravao Ganića da nema smisla da gaj privode.Sefer je želio spasiti glavu Radončiću i tog 26. 10. 1993, i o tome svjedoče i naredni prisluškivani razgovori sa Ganićem:Sefer: Halo?Nn: Momenat načelnice!Ganić: Alo...Sefer: Da...Ganić: Ganić ovde.. Ovaj, tamo se izgleda puca..Sefer: Puca se i ovdje..Ganić: Što se onaj... Što se glupira on bolan?Sefer: Ne vjerujem, ja sam mu rek'o da si ti rekao da i ja predlaženmGanić: Nego vao, neka ženska zvala predstavila se kao Fahrova mrenica.. Sefer: Jeste Fahru su odveli isto..Ganić: Ko ga je odveo?Sefer: Došla vojna policija i odvela ga tamo iz stana, on je tu blizumene- Šta on ima sa tim u vražiju mater??? Nešto ovo nije ureduEjupe???!HGanić: Ahaaa... A jesu još koga odveli?Sefer: Nisu, koliko ja znam nisu nikoga više osim njega!Ganić: A vojna policija došla a?Sefer: Aha vojna policija!Ganić: Dobro, dobro, hajde...Desetak minuta nakon ovoga razgovora, Ganić je povratno nazvao Sefera Halilovića da ga obavjesti o sudbini njegova potparola:Nn: Kabinet je gospodina Ganića ima li načelnika?Nn2: Samo momenat...Sefer: Halo?Nn: Momenat..Ganić: Halo., halo... ?Sefer: Da, da, da..Ganić: E, Sefere, Fahra je pokupila vojna policija, ta valjda je dizoneke uzbune, nekog kurca je radio ne znam ni ja šta!Sefer: Ja ne znam. On je bio sinoć, otišao u stan da spava i dalje...

Ganić: Da ti kažem, oni će ga saslušati i bit će pušten on. Saslušat će ga!Sefer: Ne znam! Ja koliko znam, zbilja on sa njima nema nikakveveze, a za ovo dalje ne znam!Radončić je desetak dana kasnije vratio Seferu, onako kako dolikuje ovim prostorima kada ti neko učini nešto dobro u životu: Posjetio je Envera Mujezinovića..Fahro je Mujezinovića posjetio, prijateljski, da razmotre skupa novo-& situaciju oko Sefera i šta im je činiti. Problem koji je tada morio m i njegove bezbjednjake bio je Seferov izbor na mjesto predsjednika udruženja SandŽaklija.Jer samo politički neaktivan Sefer koji šuti bio je laka i jednostavna meta za odstrijel!Radončić je dobio jasan zadatak, a to je da odvrati Sefera od te fun-clJe, te da na to mjesto predloži njega, Radončića koji je tada rekao: "Pa 3nako sam tvoj čovjek, predloži mene! "''dje ću izostaviti samo one detalje koji govore o Fahrinoj privatnos-

68 69 ti, koju ja ne bih želio da ugrožavam, iako on našu jeste pokušao na vid načina i više puta.Dakle 6. 11. 1993, intrigantni detalji:Fabro: Znaš šta sam htio da te konsultujem. Ja sam ovamo u OVOMUdruženju Sandžaklija. Vrlo se neugodno potrefio termin...Enver: Vrlo neugodno. I meni je evo do ovde toga, da ti pravo kažetmFabro: Seferovog hapšenja i redovnih izbora.Enver: Pazi nije hapšenje!!! Sa Seferom se raspravljaju neke stvarakoje... On nije uhapšen. On je načelno slobodan građanin!Fahro: Ma nemoj zajebavati! Ma daj, ja ću njemu naći... Tri dancĐinformativni razgovori, vojni tužilac, javni tužilac. Bježi tamo!... Da te ne zadržavam. Udruženje Sandžaklija sve te podružniceĆsada vuku dosta jedan ovako radikalan i nepolitički potez. PotrefiMse to njegovo hapšenje, privođenje, nema veze kako ćemo ga okaraĐkterisati sa redovnom procedurom predsjednika Udruženja Sandža-Đklija.Enver: Jeste. Znam u toku sam toga. Bio je i on u igri da se on ovaj.ĐFahro: Ne, ne. Raspoloženje je apsolutno sad da se kontrira državnonvlasti i svemu i da se on izabere!Enver: To ne valja! Ne vodi ničemu!Fahro: Ne. Ali gledaj, zato sam ja došao kod tebe. Oni su sad došiilkod mene kao kod njegovog prijatelja i čovjeka koji ima nekakavĐrejting tamo da to vide. Međutim ja mislim da je jako jako pogrešno!To bi onda bio konflikt svih nas sa sredinom, (telefon je zazvonio ptnje Fahro obavio kraći razgovor sa Nedžadom Ugljenom).Svih dvadesetak podružnica agresivno idu da Sefer bude predsje-Đdnik. Oni njega doživljavaju kao neprikosnoveni autoritet!Ja ću njemu da kažem ovako "Sefere mi ćemo tebe kao UdružerMštititi i sve to. Jako je pogrešno da ti budeš"!(RAZGOVOR PREKIDAJU DVA TELEFONSKA POZIVAH

Enver: Pozdravio te Munja! Drago mu je da si došao. Fahro: Ne, ja ću njega ubjediti lako! Mislim ja ću mu reći: "Ako misln da sam ja tvoj neprijatelj, a znaš šta sam, dvadeset godina mi je robijd'l nja na kraju prijećeno da te kažem kad te nisam rekao, onda si budawĐ Ne, ja sam mu i za Æelu govorio. Ja prema Æeli imam jedan anirriO'l zitet od ranije, uvijek! Vjeruj mi! r ,er Da i to je u Æeli! Ali Æelo i meko srce, razumiješ! Fahro: Ma ja njemu ne vjerujem ništa! Fnver: Pazi meni je u jednu ruku Æele žao!r uro- Ima U i jednog kriminalca u ovom ratu da je uspio da se promjeni?Enver: Vala nema!F ibro: Pa nema. Od Juke pa do Æele Bajramovića! Kod nas ima pravilo u kabinetu. Kad dođe profesionalni vojnik, bio običan voj-tjjk bilo komandant brigade mi uvijek izađemo. Jer mi smo praktično civili. I ja stvarno ne znam šta su oni u četiri oka pričali. Kao što ne znam ni šta je sa Karavelićem ni bilo kojim drugim. Enver: Ali ja njemu govorim, dobronamjerno mu kao čovjek govorim: Sefere koji će ti kurac, da oprostiš na izrazu, Æelo! ČKompromitiran je, nemoj... Pa kaže kod mene može svako da uđe... Zajebao se tu dobro!!! Fahro: Zajebao se dobro i nepotrebno!Enver: Ali imamo neoborivu dokumentaciju, argumentaciju. Na operativnom nivou dokumantovanu 1000% ko što ja gledam tebe, ti mene! Fahro: Aha...Enver: Meni je Sef era žao...Fahro: On je osnivač Armije. Kakav-takav! I mislim da je ovdje... Ne znam za šta vi njega teretite??Pretpostavljam da je to puč ovo-ono. Mislim da je ovdje politika morala igrati korektnije prema njemu. Ti znaš šta je policijafVi date svoje podatke Aliji, Janko, Marko, njegovo je da kaže Sefer, dođi ovamo!Enver: Globalno gledano njemu se ništa ne stavlja na teret! Neki dansam mu rekao: Sefere imamo 21 tačku da razjasnimo! 21 tačka!Fahro: Bogme ima obiman dnevni red!Enver: Neka odluči politika! Nije on Fahro Radončić ipak! On je biočelni čovjek vojske!Fabro: Èekaj. Ja koliko znam, ja znam sve komandante brigada, jaCacu nikad očima vidio nisam. Caco nikad nije došao kod njega!Enver: Zato jeste Æelo mnogo puta!(SLIJEDI DIO PRIVATNIH STVARI VEZANIH ZA RA-DONÈIÆA, NJEGOVU SUPRUGU I RAMIZA DELALIÆA ÆELU KOJE NEÆU IZNOSITI)t: Idi sa njim sjedi i razgovaraj! a ro: Ja sam mislio može li se s njim razgovarati? Dok je on u kabine-

70 71 tu. Ako treba prislušni uređaji da mi se stavi to nema problema!!!Enver: Slobodno ti otiđi. Ja imam povjerenja u tebe. Vjerujem ti!Fahro: Ja se sjećam izvanredno situacije kad je on smjenjivan nĐonoj sjednici Predsjedništva. Imao je sat vremena pauze. Došao je Jkabinet ja bih to i pred Bogom i pred narodom rekao. Dika OmerbeAgović je na njega histerično rekla: Sefer puč!!! Mido je skočio nAnjega, onaj Aljić!

I on je npr. tada rekao, ja sam ozbiljan čovjek neću o tome da pričarAitd itd.A mislim, ja ne znam šta je u čijoj glavi...Enver: Imao je ambicije visoke!!!... Otiđi ti sutra kod njega.Fahro: Hoće li me pustiti oni momci?Enver: Ja ću reći da...Fahro: Dobro šefe. Meni je drago...Enver: Bujrum dođi!To bi bila priča o Fahri Radončiću i njegovom odnosu sa Seferom tokom afere "državni udar".Ljudi se mijenjaju, kao i njihovi ciljevi. Postoje i oni koji često mjenjaju mentore i političke zaštitnike da bi opstali. U takvu kategoriju definitvna spada i Fahro.Negdje januara 1993 godine kada je Pećanin napisao za Sefera i Ma-hmutćehajića da su politički imbecili, Fahro je tada nazvao novinara Seju! Omeragića i rekao mu da upozori Pećanina šta radi "jer bi ga neko mog'ol zajebati da ode da kopa rovove"!Tada se krio iza Sefera, kasnije iza Alije, u skorije vrijeme mijenjao je dresove od Zlatka Lagumdžije, preko Izetbegovića mlađeg, lorda Asl hdovvna itd.Fahro Radončić je za vrijeme boravka u Seferovom kabinetu napisao knjigu "Pogledi iz Seferovog kabineta", čiji rukopis u dobrom dijelu posjed dujem, jer ga je Fahro dao mome ocu na čitanje, nakon čega mu je Sefea zabranio objavljivanje, jer ga je Radončić previše glorifikovao u istoj.Pogledi se mjenjanju i nisu više "Pogledi...".Mislim da je o Fahrudinu Radončiću najbolje mišljenje dao Stjepan Kljuić, koji je na 230-toj sjednici Predsjedništva RBiH održanoj 14. 12. 1993 godine, a na kojoj se raspravljalo o Prijedlogu Ministarstva pravosuđa da sfl oslobode odgovornosti novinari Radončić i Džakmić radi odavanja drzaj vne tajne(tekst : "Zaklele se ptice KOS-u"list AS. op. a), rekao o Fahri: "Ja glasam protiv tog prijedloga. Evo zbog čega. Neću vam nešto/•- pričati. Fahrudin Radončić i ja smo radili za zagrebački "Da-. •• pa kad ja dođem u Zegreb, on je veći Hrvat od mene pa me jeholilo, ali to je moj lični problem. Pa je došao ovdje, pa je bio većiBosanac od mene... "Alija Izetbegović je na toj istoj sjednici Predsjedništva branio Radončića, te kada je u pitanju Fahrina abolicija izjavio :"Možda bi trebali suđenje da izbjegnemo, da ne dođe 50 novinara i da tamo sude novinare. Malo se i ja lomim oko toga. Nije pogrešan stav ni da se sudi ni da se ne sudi. Imamo Prijedlog Saveza novinara inicijativa koja je išla preko pravosuđa. Imamo inicijativu da se izvrši abolicija ovdje, da im se ne sudi...Svi su bili za Radončićevu aboliciju nakon Izetbegovićevog govora.Na kraju je jedino Stjepan Kljuić rekao:"Ja sam protiv abolicije, neka uđe u zapisnik"Toliko o Radončiću.Prije nego li nastavim sa svim onim što se dešavalo nakon dolaska Delića na čelo Armije i Alispahića na čelo MUP-a, želim da dokumento-vano prikazem stanje, tj. šta se sve dešavalo 8. 6. 1993 godine.Bio je to više nego dramatičan dan, pun obrta, velikih riječi i naelektri-sane situacije.Toga dana nije samo izvršena formalna smjena dvojice čelnih ljudi u MUP-u i Armiji, već je pobijedila koncepcija podjele zemlje nadmašivši krilo koje je stremilo njenom oslobađanju.

Ljudi koji su htijeli cijelu BiH za sve njene narode i prava svim građanima, su izgubili bitku toga dana i narednih mjeseci protiv "begovske" opcije Starogradskih i visočkih "mislilaca" sa "posebnom misijom na zemlji" kako su sami sebe glorifikovali i mistificirali.U prilog ove priče navest ću dijelove izjave vojnika Faika Avdibegovi-<0Ji je 31. 7. 1992 godine u prostorijama Službe državne bezbjednosti o kako je pred rat i na samom početku rata išao na pregovore sa srpskom stranom.' sto Avdibegovićevu priču čini senzacionalnom jeste činjenica dabegović bio čovjek koji je pregovarao s četničkom delegacojom u' nalazio i Rasim Delić, kojeg će kasnije isti taj vojnik uhapsiti i°g kanapom dovesti u prostorije Skupštine grada u kojoj se tadaalazi° Glavni štab TO BiH

72 73 To je jedini slučaj u svijetu da čovjek postane šef vojske koja ga ,m zarobila!"Negdje oko 25. aprila 1992 godine kao pripadnik Zelenih beĐ retki na traženje general majora Karanušić Ante i potpukovnici Delić Rasima, uz posredovanje Jefotvića, ime mu ne znam po naĐ dimku Bebana, nastanjenog u Knegincu, sastali smo se u kasam "Zlatište" kao rezervnom mjestu Druge vojne oblasti. Pored meM sa naše strane bili su Azem Sinanović kao povjerenik MZ ŠzroLđl ča, Suljo Agić zamjenik komandira SJB Stari Grad i Karamustafft Muhamed, komandir Zelenih beretki na Mahmutovcu. Sa suprotne strane bili su Karanušić Ante, Delić Rasim, Kapur Nedo predsjA dnik SDS-a za Trebević... . "Sudbina je htjela da isti vojnik koji je pregovarao sa Delićem, dakle Avdibegović, i uhapsi Rasima Delića par dana kasnije kail pripadnika agresorske vojske. "NEKA ONI VODE RAT,jVlI OTKAZUJEMO KOMANDU'Ko vratimo se na 8. 6. 1993.Sjednica Predsjedništva je završena. Odluka je donijeta i na stolu je nova situacija u Armiji, državi, politici i strategiji budućnosti zemlje...Za kasne popodnevne sate zakazan je sastanak Kolegija Glavnog štaba Armije koji se, tom prilikom, trebao zvanično upoznati sa odlukom.Komandir Seferovog obezbedenja Mido Aljić, po povratku iz Predsjedništva poziva svoga brata Dinu Aljića, inače komandanta Specijalne armijske jedinice "Delta".8. 6. 1993 godine. 18sati i 50 minuta:Mido: Mido je, daj mi Dinu! Nn: Evo odmah! Dino: Halo? Mido: E dje si? Dino: Kaži... ?Mido: Šta ima?Dešavaju se se neke čudne stvari... Dino: A?Mido: Halo! Dešavaju se neke čudne stvari!Dino: Ja... ?Mido: U glavnoj kući znaš...Dino: Ja...Mido: Ovoga., valjda treba da dođe na mjesto glavnog onaj Rasim Delić! Znaš li koji je? Dino: Aha...

Mido: Proizvode se neki ljudi i među njima i Fićo(Fikret Muslimović °P- a) u generale.. Di*o: Aha... "do: pa et0 samo da znate. Nešto nije jasno?

74 75

D: A glavni?Mido: A? IDino: A glavni šef?Mido: Ma on ostaje, al ovaj će mu biti glavni1.Dino: Aha. A koji je to ne znam ja njega! ?Mido: Debeli onaj, što se dvadeset pet kila ugojio u ratu! ! !Dino: Aha. Odakle je?Mido: Iz Visokog!Dino: Aha..Mido: To ti je zet od Hasana Cengića!Dino: Aha..Mido: A to je sve Fićo pogurao preko ovoga krila!Dino: Aha..Mido: Ma samo da znaš pa ćemo vidjeti! Sad ja vidio prijedlog, jeMsam im i državu i sve!Dino: Èuj to jebo...Mido: Ma nema, znaš koliko su generala stavili 6-7, i nešto pukovMka, Talijan i šta ja znam...Dino: A ovo ostalo?Mido: Karna! Da puše kurac umjesto cigare!!! Pa ja dobro., nek omvode rat!Dino: Nema problema!!!Mido: Èuvajte se. Nemojte nigdje ići!!!Mido Aljić, čovjek koji je uz Sefera od početka rata, reagovao je bul no i emotivno na odluku Predsjedništva.Sasvim slučajno, oko 19sati i 02 minuta istog dana, nazvao je i kl mandant Drugog korpusa Hazim Sadić, još uvijek neznajući za šta m događa.Nakon prvog dijela razgovora u kojem Sadić prenosi informacije! novoj ofanzivi VRS, Sefer mu kaže:Sefer: Ma znam i ja ovdje imam problema. Ovdje su ti pocelimnekim promjenama. Hoće Rasima da dovedu za komandanta šUmglavnog i tako nešto znaš tu...Sadić: E jebiga boze! ! ! Jebiga bože, sad u ova doba!Sefer: Pored svih ovih belaja još i oko toga da se batrgamo!Sadić: E bože ti sačuvaj!Sefer: Ja ću podnijeti ostavku, povlačim se! Ovako preliminarno oviSadić: Nemojte to! Sefer: Ovako da te preliminarno samo upoznam!Sadić: Sefere??

Sefer: Da?Šadić: Nemojte sad, nije to vakat jebem mu vraga!Sefer: Pa nije vakat, nije vakat ni za ovo, isto tako iza leđa napravlje-n0 mučki da je to van zdrave pameti..Šadić: A bože ti fala...Sefer: Eto ti... Dobro Hazime, zvat ću ja Ðedu sad da vidim sa njim,a ovo samo radi informacije da znaš o čemu se radi...Šadić: E jebiga!!!Nekoliko minuta nakon Šadića, Seferu se javio i komandant specijalne jedinice "DELTA", Dino Aljić:Dino: Dino komandant "Delte"...Sefer: Halo?Dino: Halo..Sefer: Da... ?Dino: Gospodine načelnice?Sefer: Kako si Dino?Dino: Recite mi šta ima?Sefer: Pa uvedena je nova funkcija komandanta glavnog štaba.. Ra-sim Delić je komandant štaba po njihovoj odluci!Dino: Pa šta ćemo???Sefer: Ništa!Dino: Kako ništa???Sefer: Ništaaaa, za sad ništa!Dino: Hoćemo li raditi šta???Sefer: Aaaa Dino, sve što bi radili protiv sebe bi radili, protiv našeborbe bi radili..Dino: Aha...oejer: Oni su u 6 donijeli odluku, mi ćemo, ja sam rekao da ja neželim ostati, oni su rekli ostaješ načelnik štaba itd. Ja smatram da jeao1 za mene uvrijedljivo i ja sam rekao da su me uvrijedili na takav aan da to nije korektno da su me trebali pitati itd. Ja sam se dig 1 otišao sa sjednice! Dino: Aha... Sefer: Tako da...ćemo našu borbu nastaviti zbog nas samih, a neka*no: Hoćemo svi ruke dizati??? tefer: Ne, ne. Mi

76 77 oni snose posljedice odluke koju su donijeli. Ja u to ne ulazim!!!Dino: Dobro! Dobro!Sefer: Valja?Dino: Valja!Sefer: Hvala ti Dino!Dino: AllahimanetSefer: Allahimanet!!!

A đa meni je drago i mnoge stvari slično razumijemo, ali juče smohe 'stvari rekli koje su jasne apsolutno!f r fa uzimam pušku i idem među borce! Tamo sam počeo s njima, a i s niima Ču nastaviti-Bećir: Jeste! Sefer: Važi... Bećir: Prijatno!

Nakon toga u kabinetu su se smjenjivali Seferovi najbliži saradj medu kojima i Sadika Omerbegović koja je gotovo vrišteći insistirala M treba izvršiti vojni udar.Omerbegovićka to, naravno, nije govorila zato jer joj je teško pM odluka o Seferovoj smjeni, već da bi potrčala Izetebegoviću i dala J povod za Seferovu likvidaciju!Nešto kasnije, telefonom se javio i doktor Bećir Heljić koji je bio preB stavnik Žepljaka u Sarajevu:Sefer: Sta ima?Bećir: Evo ja sam se javljao i ranije. Znam da je duže sastanak trajatSefer: Aha. Situacija se dosta izmijenila.Bećir: Ja?Sefer: Neke stvari su se desile koje jednostavno nisam pretpostavljao!Bećir: Dobro.. ?Sefer. Za komandanta Glavnog štaba je imenovan danas gospo/mRasim Delić. Za njegove zamjenike Divjak i Siber. Meni predlaida ostanem načelnik štaba, ja ću podnijeti, u toku je pisanje ostavišda podnesem ostavku i tako. Prema tome, ovaj...Bećir: Rasim Delić?Sefer: Jeste..Bećir: To je onaj iz Visokog je li?Sefer: Aha. Eto šefe ja ću podnijeti ostavku pošto to mislim da nimUrađeno je na način koji nije dostojanstven, nije ljudski, nije komktan itd...Bećir: Ljudi moji... !Sefer: Istorija će ocijeniti svačiji dio...Bećir: Jest, u pravu si! U pravu si, svoj posao radi, ostani dosljeomonome što si bio!! !Sefer: Ne, ja uzimam pušku gore u "Deltu". To je gardijska brigABećir: Ostani ono što si bio! ! ! Teško je ovo, mi smo tazĐ78 A onda se neočekivano javi i Ramiz Delalić Æelo.U 19 sati i 42 minute usljedio je poziv Sefer Haliloviću:Æelo: E Æelo je, daj mi šefa!Nn: Ko je ?Æelo: Æelo!Hn: Æelo?Æelo: Ja!NN: Sad ćemo provjeriti..Sefer: Halo?Æelo: Ah?Sefer: Kaži Æelo?Ceh: Kako si generale?

Sefer: Evo dobro sam..Ceh: Sta je ovo. Sad sam bio kod "Delte", kod njega puna borbenagotovost, kaže da neki prijedlog stig'o da dolazi neki iz Visokog, novinačelnik štaba...Sefer: Eeee molim te nemojte talasati ništa, nek ide sve sa svojim tokom.Ceh: Èuj šta ćemo uraditi! ! ! ! ??? Halo??Sefer: Daaa čujem te!Ceh: Pa šta ćemo? tfer: Pa ništa, nek dođe komandant novi i gotovo. Šta ima veze, šta fmo uraditi, jebi ga! Odluka Predsjedništva, poslušat ćemo i gotovo!Ceh: Nemojte pričati! ?Ma ništa, mi smo sad bili, ja Dino "Delte" i ' onaj lsmet Hadžić, mi smo dogovorili nema govora, mi otkazujemo komandu korpusa! ! !Sefer: Šta da radite?h: Otkazujemo komandu korpusu!Sefer: Nemojte.¦ Ne, ne, ne, mi sad bili ovaj i sa Cacom i sa Deltom i gore na tku jednom i mi smo dogovorili. Tako ja sam obezbjedio ko-79 mandu ovdje, dao punu borbenu gotovost, nema govora o tome uotkazujem samo da znate! Ja otkazujem komadnu, uopšte ne poznJjem korpus više!Se fer: Nemoj! Nemoj molim te ništa...Æelo: Dobro, eto uglavnom da znaš šta sam ja napravio!Sefer: Èujemo se!Æelo: Hajde prijatno!Nakon Celinog, pozivi u kabinetu su se smjenjivali u isto vrijeme dj su kod Sefera u kancelariji sjedili svi članovi Kolegija GS, uključujući! Rasima Delića.Pošto se kolegij odužio, a Izetbegović nije imao povratnu informaJ kako se odvijaju stvari i da li je vojska prihvatila njegovu odluku ili mu M pak otrgla kontroli, Alija je odlučio pozvati Seferov kabinet i zatražiti M telefon Delića ili Muslimovića.U Izetbegovićevo ime, Seferov kabinet je pozvao šef Izetbegovićev" obezbedenja Haris Lukovac.Bilo je 21 sati i 40 minuta..Haris: Haris Lukovac je, ko je?Rasim: Delić!Haris: A gospodine Rasime, treba vas predsjednik, momenat sanMjedan!Rasim: Dobro.Alija: Alo...Rasim: Delić ovdje!Alija: Rasime šta ima tamo?Rasim: Evo ovdje je sjednica Kolegija, ovaj...Alija: A je li, je li, je li "Halil" tu?Rasim: Jeste.Alija: I šta je sa primopredajom, ne ide jel?Rasim: Evo sad razgovaramo o tome, tako. Ljudi su iznenadentUobzirom da to nisu očekivali itd. I to sad ima više diskusija oko to§Eto, to je uglavnom!Alija: Ti samo ponovi da trebaju izvršiti ono što je PredsjednikČreklo i nije to tvoja stvar to ti kazi to je tako naređeno! Vojnidm

treba da puslušaju, nema tu... "Halil" treba da posluša da osttUnačelnik!Rasim: E on to neće! ,;•;.;. Neće?Dobro to je njegova stvar!-r fel on kaže iz moralnih razloga ne želi, s obzirom da nije -mat na vrijeme sa svim tim i on, ovaj odbija to! Mada su svi za da on ostane ovdje, ali on to odbija!Aliia- Ja- Ðe ie FikretjMuslimović op. a)?Rasim: Fikret je tu. Tu je i Jovo i dr. Konjicija...Alija: A je U Konjicija s vama?Rasim: Jest, jeste. Evo sad su diskusije neke pa... Alija: Molim?Rasim: Diskusije su. Prof Konjicija ovaj, zapisat će reagovanja ovih ljudi koji su u Kolegiju.Alija: Ma dobro! Ne možemo, nećemo mijenajti odluku. Mi nećemo mijenjati odluku. Izvršite primopredaju. Mi nećemo mijenajti odluku, nema tu nikakve... Rasim: U redu!Alija: Nema tu nikakve diskusije oko toga. Rasim: U redu!Alija: On može da prihvati položaj načelnika ako hoće još uvijek, ako neće nek preda ostavku i mirna Bosna! Sta moremo, nećemo ga moliti!Rasim: U redu, gospodine predsjedniče! Alija: Ðe je Fikret? Rasim: Tu je, treba li vam? Alija: Daj Fikreta!Fikret: Izvolite gospodine predsjedniče!Alija: Fikrete, ne treba tu, pazi ne može kolegij određivati ko će biti komandant tuđe! ! ! To nek oni izvinu. Predsjedništvo je odlučilo ko će biti i ima da se to sprovede. Fikret: Da, da...Alija: Objasni im tu stvar i "Halil" ako hoće da prihvati to mjesto načelnika more prihvatiti. Ako neće, to je njegova stvar. Ja sam objavio večeras da je on načelnik, a ovaj komandant i to još uvijek vrijedi. On ako ostavku dadne biće ona razmatrana na Predsjedništvu i "tce donesena odluka. Ali sad za sad je on još uvijek načelnik, rikret: Gospodine predsjedniče, niko ne dovodi u pitanje odluku Pred-sĆedništva, pa ni sam gospodin Halilović! AliJa: Da...rikret: Ima tih reagovanja samo oko načina! Neko misli da je treba-0 Postupiti ovako ili onako. Prema tome nema nikakvih indikatora

80 81 Alija: Jesi li u komandi tamo? Rasim: Jesam, jesam.iijjj- Jesi. Ja se nadam da ćeš imati ovaj... Ja sam se malo bojao za Š iradnju ovih ljudi iz Štaba, međutim ja se nadam da ćeš ti to uspjeti da to okreneš u svoju korist.j? isim: Ja sam taktički sinoć nastupio. Nisam ja htio odmah da to se nazivam, nego smo pustili da se ljudi pomalo izgovore. Poslije su oni došli sebi. Već je to danas išlo normalno sasvim. A sad kad je riječ o Seferu vidjećemo! On je još uvijek tamo!Alija: Da. On će trebati da odredi hoće li da ostane ili neće da ostane. Ako neće da ostane šta moremo?!Rasim: Pa vidjećemo. On traži nekoliko dana da odmori. Doći će on ovdje u sedam, pa ćemo se dogovoriti. Onda ću ja vidjeti ako on ostaje ja ću sebi tražiti ili ovde ćemo

namjestiti prostor da možemo obojica biti. Inače se moraju sad neke odluke donijeti kad je riječ o toj hijerarhiji koju smo uspostavili.Alija: Da, da. Pa tamo u onoj odluci i stoji da vi trebate da odredite vaše nadležnosti.Rasim: Da, da to ćemo mi. Ja sam već naredio... Alija: Ali pazi, jasna je stvar! Tvoja je pozicija broj jedan. To je hijerarhija potpuna! Rasim: Da, da.. ! Alija: I on ima da potpuno sluša!... To je jedna stvar. Druga stvar, što se tiče njegovog posla on bi mogao da se može biti, on je dobar pregovarač, nek znaš! Rasim: Znam ja to...Alija: Ima on jake nerve i logiku i tako dalje. Dobro more pregovarati! Znaš recimo mogao bi recimo kao pregovarač da se pošalje je li...? DUO bi dobro da ti ne napuštaš to mjesto dok se to ipak malo ne učvrsti pozicija(Delić je sutra trebao ići na pregovore sa komandantom HVO-a Petkovićem. op. a) Rasim: Da, da...Alija: Kad biljku posadiš moraš joj dati malo vremena da se prime °ne žile i da to počne funkcionisati.Seferje i ranije upozoravan na dolazak Delića te na njegovu prisnostsa ketbegovićem.ekoliko dana prije smjene, tačnije 6. 6. 1993, o tome je pričao i sa zamjenikom Jovom Divjakom, koji je u to vrijeme podnio ostavku 5t0 zainjenika načelnika GŠ, a radi ranjavanja njegova sina.

ovde da bi moglo da dođe do bilo kakve opstrukcije u odnosuPredsjedništvo.Alija: Da, dobro..Fikret: Mislim da nema ničega lošeg u tome što se ljudi... Hekmizjasne, mislim. Ne vidim ja tu ničega lošeg.Alija: Ja, dobro, u redu! Nek oni prodiskutuju koliko hoće oko toMNjemu je ponuđeno mjesto načelnika i to je sve u redu! On trebašprihvati da može raditi i neki drugi čovjek tu. On to treba da prihvM! ! Nije on smijenjen. Druga je stvar da je on smijenjen, pa da mreaguju na to. Nego je samo postavljen još jedan čovjek koji je Jsada prije, ispred njega. Šta možemo?! To neka prihvate i neka tuMprave probleme oko toga!Fikret: Mislim da nema gledano u cjelini, suštinski nema. Ljudi zrMpristupaju. Tu ima malo i emocija, međutim nema ničega štoMmoglo dovoditi u pitanje relaciju vrhovna komanda-štab! ! !Alija: Da...Fikret: Odmah da vam kažem, bar ja ne vidim!Alij: Dobro, uredu. Obavite taj posao, jer trebat će sutra da neko Ina taj razgovor u Konjic tamo, da se nešto rješava tu.Fikret: Jasno!Alija: Vidjećemo. Dakle primopredaju treba izvršiti.Fikret: Jasno!Alija: I treba uvesti čovjeka u posao, on treba da izda naredbe i temtako... Šta možemo! ?Fikret: Jasno, jasno..Alija: Živio Fikrete...Sjednica Kolegija Glavnog štaba trajala je do 23 sata. Sefer je napisao, i potpisao ostavku, ali je na molbu prijatelja osta" da "prenoći...Ujutro 9. 6. 1993 godine, Sefer je i formalno predao dužnost DeM

Sjedili su, popili kafu i svako je otišao na svoju stranu.Po povratku u svoju kancelariju, Delić je pozvao Izetbegovića.Bilo je 12 sati i 35 minuta:Rasim: Kako ste gospodine predsjedniče?Alija: Dobro Rasime, kako si ti?Rasim: Pa evo danas smo to završili, to što je trebalo. 82 83

Nn: Vi ste gospodine Divjak?Jovo: Da.Nn: Trenutak samo, da vas spojim sa načelnikom.Jovo: Aha.Se fer: Halo?Jovo: Divjak!Se fer: Kako ste gospodine Divjak?Jovo: Tako... tužno!Se fer: Tužno?Jovo:Jab..Sefer: Imate li razlog?Jovo: Molim?Sefer: Imate li razlog?Jovo: Pa eto, Vedran Smajlović gore deset dana, došo večeras kodmene da se okupa, traži da mu pomognem ja ne mogu i tako, jebiga.J(Vedran Smajlovič, čelista svjetskog glasa kojeg je Caco Topalovićodveo na kopanje rovova! op. a)Sefer: O čemu pričate?Jovo: Ta govorim o ovom čoveku što je gore na kopanju, moli me daga vratim a ja ne mogu, a on mora ujutro da ide nazad! Onaj umeĐtnik, čelista svetskog glasa! Jesi me razumeo?Sefer: A to je...Jovo: Ma, ja...Sefer: A i njega je... I njega je ugrabio?Jovo: Ma nego šta! I snimatelje i režisere i svašta gore i svakoga, pmto je jezivo!Sefer: Jesi ti danas razgovarao na tu temu sa predsjednikom?Jovo: Jesam!Sefer: Sta kaže on?Jovo: Kaže da on nema nikakve veze s njima, da on ne zna nikoga, iĐnema nikakvog uticaja i sad da vodimo računa da... I smatra MCaco ne bi trebao još da ide! Eto to je njegova, malo smo razgovaratli. Ja sam mislio da čemo mnogo više. U biti je tako. Ja sam traŽi<Minsistirao da se održi Vlada prihvati to, da se održi onaj sastanMizmeđu svih subjekata i da se kaže taj kakav je i tako to.Sefer: Sta kaže?Jovo: Kaže da bi trebali ljudi da se menjaju, ja kažem da nije prilik*mislim nije mi ništa konkretno rekao. Jedno 30 minuta, nismo, o,

84Smatra da treba ljudi da se menjaju, ja kažem nije vreme... vl ČŠli i tako da... Više se zabrinuo dal da se ne prihvati onaj ' i jjj prihati ona Rezolucija 836 i tako, to je to bilo! ,- ±er šta kaže, treba ljudi da se mijenjaju?! Jovo: Pa tako reče. Kaže kao ljudi... c"fer Ovaj... jel ti znaš šta o Rasimu?Gdje je on? lovo: Nemam ništa pojma. Ja sam ti rekao da sam čuo da je pozvan, čuo sam sinoć da te neko pitao dal je došao, ti si rekao da ne znaš i drugo ne znam ništa! Sefer: Pa jel bio on tamo?Jovo: Ne znam, ne znam, ne znam! ! Ništa, ništa! ! ! Kažem ja sam samo načuo, ništa konkretno nema, da ima uostalom rekao bih bilo šta da znam. Sve je to što sam čuo!Nastavak razgovora je o njihovoj privatno-poslovnoj relaciji, kao i o stanju u Armiji, te o dolasku Deliča za koji su obojica "načuli" :Sefer: Morali bi mi više kadrova u Vladu?Jovo: Morali bi! Ajde jednog Srbina, da idem ja!Sefer: Odakle?Jovo: U Vladu, u Vladu!Sefer: Mogao bi tamo da ideš!Jovo: Mogo bi, mogo bi...Sefer: Mogo bi tamo da budeš, za šta bi?Jovo: Ministar odbrane!Sefer: Za kulturu nešto?Jovo: Ostao sam kulturan e...Sefer: Da., da...Jovo: Èekaj, čekaj ti nisi ni svestan koliko imaš iskrenog prijatelja umeni. Nikada to nećeš shvatiti!Sefer: Èekaj bolan...Jovo: Jedinog iskrenog.Sefer: Èekaj čovječe, polako...Jovo: Nemoj zajebavati, polako...Sefer: Stani malo...Jovo: Nemoj... !efer: Ja sam ti odgovorio kao prijatelj! Jovo: To nije odgovor takav. Sefer: Jesteeee...Jovo: Ti sa mnom 14 meseci kafu nisi popio! Sefer: LažeŠ!85

Jovo: Sa mnom 14 meseci kafu nisi popio. Nisam išao večeras daokupam, jer sam čeko da me zovneš. Ja sam disciplinovan čovekiSefer: Hajde dođi da popijemo kafu!Jovo: Sad je kasno!Sefer: Nes kafu čemo naći! !Jovo: Ništa kasno... E pa 14 meseci ti mene za ženu nisi pitao kammi je. Pa ti znaš šta... Èekaj molim te...Sefer: Zauzet sam...Jovo: Nikada! Nije to zauzetost, molim te! Ne govorim ja o zauAtosti, govorim za nekakav odnos veruj mi. Nema potrebe, to ti prviput kažem i zadnji. Veruj da nemaš iskrenijeg oko sebe. Jer nikakmja tvojih ličnih ambicija, interesa nisam imao. A svi ti koji biber m

pilavu ti sipaju oni su drugačiji!Sefer: Jovo, jesi ti išta vidio u mome stavu što je nekorektno od počMka rata pa do dana današnjeg?Jovo: Dve, tri stvari rekao sam ti. Dve, tri su bile...Sefer: Objektivno, ne subjektivno!Jovo: Meni nije jasno da tebi nije drago da me pozoveš da kažeš Jovomjebo te Bog, čestitam ti 11. mart! A znaš da ti je to rečeno. To su sitmstvari...Sefer: Koji 11. mart jebem ti???Jovo: Baš tako to. To su za mene velike stvari!Sefer: Jesi džukela!Jovo: A veruj mi, ja ti treći put kažem, nemaš iskrenijeg prijateljoko tebe. Uostalom, nišani imao potrebe ni to da ti kažem i prvi pmPaklen sam igrač! Ne interesuje me ništa. Interesuje me ono stoltebe. Bosna i Hercegovina, ništa van toga!Sefer: Ništa više, samo to!Jovo: E pa to!Sefer: Jebe mi se i za Delića i za pičke materine, i za govna sva omVidiš ti on je došaojDelić op. a), pozvao ga ovaj(Alija op. a), i on ikod njega popodne danas bio!Jovo: Jel bio kod njega?Sefer: Jeste i nije našao za shodno meni da se javi!Jovo: U pičku materinu!Sefer: Zamisli ti idiota. E zamisli molim te, koji je to idiot?! To /Ćnevjerovatno, to je van svake...Jovo: Pa to ti je jebiga. Dobro nećemo! Ti znaš koliko puta samrekao: Nije onjDelić op. a), igrač i ti si svestan da ti on nije pravi inije korektan. Da je pokvareno ambiciozan. Lenština jedna! Pa tis slao odavde z Sarajeva da ide u Visoko. Bio ovde 4-5 dana s "tvna prvih dana rata... Sefer: Da, da, da...Dobro, preživet ćemo. Ti se ne daj! Ti imaš ime! Ti možeš i da hjmtiš 19- septembar, šta sam ja rekao, to dobro znaš!Sefer. Aha...i >o- Ako ide on(Sefer op. a), idem i ja! To ti sada kažem u paketu!! i Jer ako nešto nije valjalo, to svuda kažem, kriv sam i ja... Ja kažem ko ništa drugo za 14 meseci ti držiš sve konce rukovođenja i ko-tnandovanja u Armiji RBiH!Ipak najšokantnije otkriće jeste dokument od 10. 6. 1993 godine, nas-o odmah po završetku sjednice Predsjdništva na kojoj je ustoličen Ra-sim Delić.Taj je dokument napisan po prijedlogu načelnika SDB Envera Muje-zjnovća, a potpisao ga je istog dana, novi ministar MUP-a BiH -Bakir Alispahić.Radilo se o uvođenju operativnih mjera prema Seferu Haliloviću, pod nazivima "Zolja" i "Agava", koji su podrazumijevali praćenje, prisluškivanje, kompromitaciju, podmetanje i na kraju njegovo samo fizičko uklanjanje.Inače Sefer Halilović je od prvoga dana boravka praćen, prisluškivan i bio podvrgnut svim mjerama operativne obrade i ko zna kakvim podmetanjima i akcijama od strane državne i vojne bezbjednosti.Nekoliko desetina hiljada dokumenata koje sam deset godina kasnijedobio, a koja su vezana za moga oca i našu porodicu, govore da je on kao

osnivač i komandant Armije BiH bio više praćen, proganjan, prisluškivani sumnjiv" Izetbegoviću i njegovim potčinjenim po silnim službama, ne-) sto li je to Ratko Mladić kao prvi vojnik agresorske vojske.Poražavajuće zvuči činjenica da dosije Sefera Halilovića koji je još uvijek aktivan u špijunskim službama ima desetine hiljada stranica više nego li Mladićev i Karadžićev.imao sam priliku da vidim dosije Radovana Karadžića, Vojislava selja kao i Milutina Kukanjca, te mogu kazati da su "spisi" Sefera Ha-ca, Nasera Orića i nekih komandanta odbrane Sarajeva i BiH neko-"ko puta veći.¦ radi se o dosijeima koje je formirala SDB R BiH i Vojna bezbjednost,e s pravom treba zapitati, ko su to bili stvarni neprijatelji države?reci, kada sam našao na stotine razgovora privatne sadržine kojeav'ajo sa svojim ocem, a koji su ušli u "dosije Sefer Halilović"bezbjednosti, kao i razgovori moje rahmetli majke sa svojim su-

"Saslušavanju i zlostavljanju Tabak Ahmeda, između ostalih pri-ctuovali su i Delalić Ramiz -Æelo i Semir Halilović, sin Sefera Ha-... </OJ što takode ukazuje da je ovaj nezakonit i kriminalni akt rani-7 pĆa!uran i da iza toga stoje Sefer Halilović i njegovi istomišljenici"Dakle, ja sam sa trinaest godina, dospio u bezbjedonosni izvještaj En-Mujezinovića upućen samom državnom i policijskom vrhu RBiH, i dio nekog kriminalnog akta, a da za to nisam ni sam znao. O Ahmedu Tabaku i ovome hapšenju govorit ću nešto kasnije.Na sjednici Predsjdništva BiH od 8. 6. 1993, promovirani su, kako rekosmo Delić i Alispahić.Prva stvar koju je novopečeni ministar Alispahić uradio, bila je uvođenje mjera uhođenja prema. Seferu Haliloviću.prugom.Tako danas u dokumentaciji postoje i ovakvi transkripti :"2. 12. 1992 godine Seferov sin Semir nazvao je sekretaricu EminJ interesujući se gdje je Sefer i da li se javljao... ""18. 11. 1992 godine Sefer Halilović nazvao je svoju surpugu intej sujući se da li imaju hrane i treba li im nešto... ""29. 9. 1993. Semir-Profesor, nazvao je Sefera Halilovića na -SkM (šifra pod kojem su jedno vrijeme vodili dosije Sefera Halilovića) u kojej ga obavještava da... . "Evo naprimjer jednog prisluškivanog razgovora koji je moj otac Seđ obavio sa mojom majkom Medihom 14. 12. 1992 godine, a koji je dođu* prisluškivao tada Munir Alibabić Munja. Za razliku od Mujezinovi" koga je zanimalo i to šta priča moja nana, Munju je zanimalo o čemu to pričaju supružnici Halilović, Mediha i Sefer:,. M: Sta ima novo?S: Boga mi evo ratujemo na sve strane.M: Ima li kakvog uspjeha?S: Nije loše.M: Nije loše?S: A biće još bolje. Nemoj da djeca izlaze, jer će ovih dana biti dompucanja!

M: Ne izlaze!S: Narednih 5-6 dana biće dobrog pucanja, prema tome, nek se pmpaze, svi se pripazite malo.M: Dobro... Ovakvih primjera postoji na stotine. Iz ovakvih i sličnih privatnih ral govora vađene su rečenice i montirane u "bezbjedonosne" izvještaje kol su potpisivali Mujezinović, Ugljen, te vojni bezbjednjaci Muslimović i JI šarević.Nije li monstrouzno da je Enver Mujezinović, u jednoj takvoj ini"! maciji koju je poslao na stol Aliji Izetbegoviću, ministru MUP-a BaPl Alispahiću, te Nedžadu Ugljenu, napisao pored ostalog : (Inače inforfl1! čija govori o hapšenju Tabak Ahmeda, logističara, uhapšenog radi sli bljenja borbene moći Armije RBiH):88 89 ALIJA: "PREDSJEDNIÈE TUÐMAN, SEFER JE SMJENJEN!"Međutim, da bi slika o ovome događaju bila kompletna, u prilog torJ govori i zapisnik sa sastanka Predsjednika Izetbegovića i Predsjednik! Republike Hrvatske Franje Tuđmana koji je održan 11. 6. 1993 godini na Banskim dvorima.Izetbegović je samo tri dana nakon što je smjenio Sefera Haliloviča otišao na noge Franji Tuđmanu.Evo šta mu je rekao:Alija: .. Gospodine Predsjedniče, nikada još nije kasno da se uranešto ali zato je potrebno promijeniti ljude... Znate mi smo povukijoš jedan potez..Tuđman: Kakav ste potez povukli?Alija: To Vi znate ono tamo... Naše promjene koje su..Tuđman: Ne znam, ja sam se danas vratio sa puta a dok nisam bina putu nisam znao.Alija: Dakle Vi ste.. Ovo treba da među nama ostane naravno... Msmo Haliloviča pomjerili znate jer bilo je pritužbi da može biti da cne želi mir sa Hrvatima da ne sprovodi dogovore, da možda opstruit,dogovore...Tuđman: Pomjerili?Kuda?Alija: Pomjerili, uglavnom nije više komandant.Tuđman: Da, a šta je?Alija: Formalno je načelnik štaba ali mislim čini mi se da to znamAli znate šta, on nije.On moči će imati neke profesionalne dužnosti, neče voditi pregovmre, neče komandovati jedinicama, neče narediti, ne može narediti Mse negdje krene u akciju, ne može ništa uraditi.. "Ovaj transkript vjerovatno nabolje oslikava sav jad i bijedu naše vlas ti ako je tako možemo nazivati. -last postoji, pokazala je samo kada je trebalo lomiti kičmu svo-•holjim sinovima, patriotama i sirotinji, dok je na terenu gdje su . DOl<azivati zube, pokazivali poltronizam i podilaženje.li kakav bolji primjer od ovoga razgovora Alije i Tuđmana??? II vrijeme kada se događaju Ahmići, Stari Vitez, razara se Mostar, aiu se logori Dretelj, Heliodrom i drugi, protjeruje se sve što nije za Đj i Tuđmana, naš predstavnik vlasti, naš predsjednik podnosi izvje-. pranji Tuđmanu kako je uklonio "Sefera radikalca"! ! !

Međutim Franjo Tuđman nije vjerovao Izetbegoviću, te je odmah ložio svome sinu, Miroslavu Tuđmanu tadašnjem šef Hrvatske obaj-eštajne službe, da provjeri jeli Sefer Halilović sklonjen ili nije.Miroslav Tuđman je 17. 6. 1993 godine napisao Specijalnu informaciju čiji naslov je:"SEFER HAFIFOVIC NIJE SMJENJEN", u kojoj između ostalogkaže:"Alija Izetbegovič nije smjenio Sefera Haliloviča s mjesta načelnika Glavnog štaba Armije BiH, što znači da se muslimanska politika spram Hrvata u srednjoj Bosni i sjeveroistočnoj Hercegovini na vojnom planu neče promjeniti... Rasim Delič postavljen je na novouspos-tavljenu funkciju zapovjednika Glavnog štaba Armije BiH, formalno prvi vojni kArmije. Novi zapovjednik Armije BiH ne može se mađu-tim suprostaviti političkoj snazi i utjecaju Sefera Haliloviča čime je ovaj i dalje makar neformalno zapovjednik Armije BiH... Sefer Halilović je ostao tamo gdje je i bio uz veći manevarski prostor i jaču političku podršku radikalnijih krugova u muslimanskim političkim vrhovima... Formalno prvi vojnik muslimanske vojske u BiH Rasim Delič, čovjek je bez presudne jake političke podrške i samo figurira kao zapovjednik Armije BiH... Sve konce i dalje vuče Sefer Halilović koji je ovim povlačenjem u sjenu postao jači i opasniji... Da je Alija tbegović htio provesti radikalnije mjere u vojnom vrhu na mjesto zapovjednika Armije BiH postavio bi Jasmina Jaganjca, što on nije mio već se odlučio za lažni manevar i mazanje očiju Hrvatima. "ft Tuđman nije znao, a to je, da je sukob na relaciji Izetbegović-ako postojao i to upravo po ključnim pitanjima politike i odbra-°ga dana, dakle 8. juna 1993 godine, nesporazum na relaciji Ize-Halilović postajao je sve javniji, oštriji i na kraju naredbom

90 91 samog Izetbegovića doživjeo svoju kulminaciju 26. 10. 1993 godine J pšenjem Sefera i jednomjesečnim isljeđivanjima koja su znala trajati a ranih jutarnjih sati.Nije bio uhođen samo Sefer Halilović. Za vrijeme Munira Aliba(J kao šefa SDB-a, prisluškivani su gotovo svi relevanti politčko-vojno-nJ cijski faktori u gradu i gotovo 500 telefonskih linija!Praćen i prisluškivan je Kerim Lučarević, pod kodnim imenom "QJ rin", Naser Orić pod kodnim imenom "Vezir", komandanti sarajevsl brigada pod šiframa "Osa 1", "Osa 2" i tako redom, a pod njima su p0ck zumijevani Caco, Æelo, Ajnadžić, Ismet Hadžić, Sakib Puška i drugi. IOvdje kada je riječ o Kerimu Lučareviću treba napomenuti i in fJ maciju koju je Fikret Muslimović uputio Seferu Haliloviću 9. 7. Đ<2 godine, u kojoj mu piše kako u gradu postoje krugovi ljudi koji omalovi žavaju, i kompromitiraju Seferov ugled te da u tome prednjače OM Behmen, Alija Delimustafić, te Kerim i Muamer Lučarević.Ovo je samo jedna od Muslimovićevih podvala unutar najviših org" na vlasti RBiH, koja je imala za cilj međusobno zavađanje i netrpeljivoj/ tada prvog čovjeka MUP-a, Vojne policije sa jedne i Sefera kao komj danta sa druge strane.Treba spomenuti da je Fikret Muslimović, omiljeni Izetbegovićev ba bjednjak, pozvao Sefera Halilovića 5. 6. 1993, i poltronski ga obavjestiol Rasimu Deliću i njegovim "aktivnostima". Muslimović se obrušio na DJ lica, iznoseći sve mrlje iz Delićeve

karijere, te njegove ratne grijehe. Ni ravno, Fikretu Muslimoviću nije bilo teško da to isto uradi i Seferu Hai loviću, onoga momenta kada je Delić postao prvi čovjek Armije.Na transkriptu i ovog razgovora između Sefera i Muslimovića m (oko Seferove smjene), što dovoljno govori da je dolazak Delića pripif man dugo i da su o njemu bili obavješteni i ljudi iz Državne bezbjednosJEvo najintrigantnijih dijelova razgovora. :Muslimović: Fikret na telefonu, izvolite gospodine načelnice!Sefer: Gdje si Fićo, je li stigao Rasim, znaš ti šta oko toga?Muslimović: Nije, koliko ja znam.Sefer: U onoj informaciji što si mi dao nema ništa o vađenju ostvari iz Doboja iliMuslimović: Ima gospodine načelnice'. Ima povratak sina! !! Bioje sin u Doboju i vraćen je. To je išlo linijom gore onog društva oDurmić Mirsada i mislim da je jednog od tih oficira koji je bio g<jpreko koga je on to uradio i doveo ga u Visoko, a to je Elvedin Kurf y,:°n7 da, da... A šta je bilo ono gore govori se o nekoj velikoj Zličim municije i pam-ova i pat-ova.. ir ović: .. Ja sam negdje u februaru mjesecu prije nego sam do-ovu dužnost Jusufu Jašareviću dao jedan materijal, to je jedanod jedno tridesetak stranica. On mi govori kako je on to poslao* in sam se ubio sinoć i jutros tražeći to. I sad mi je užasno Đ jma, a ja sum ožao što ne mogu da to nađem. Sefer: A šta je unutra?limović: Pa tamo je dosta nevjerovatnih stvari. Mislim, vezano zasića i oko novca to sve tamo, i Rasim sve isto... Imam ja i pet šest¦abilieški, ali da vas ne umaram sa tim pa ću pronaći informaciju i...Sefer Meni su rekli da je on u Sarajevu. Meni se javio nije i sama tačinjenica mislim... Ja kada ga dobijem znam kako ću rijesti sa njim,jer ovdje ipak postoji neki red!Muslimović: Pozovite Vi Zorlaka, i nek vam on ispriča o Rasimu barem 10% što je rekao meni... Sefer: Dobro.Muslimović: Bio je on fin jedno četiri mjeseca ali, ima i dosta nekih banalija koje nisam ni htio nanositi na papir... Sefer: Dobro Fićo. Èujemo se. Muslimović: Važi načelnice, ja ću vas izvjestiti čim... eto prijatno...Inače Fikret Muslimović tvorac je mnogih zavjera, afera i procesa, a bio je jedan i od kreatora i provodilaca akcije od 26. 10. 1993 godine.Naravno, 8. 6. stavio se na stranu Delića, kojeg je samo tri dana prije postavljenja optuživao za neposluh, kriminal i svojevrsnu saradnju s četnicima, jer je u ratu iz Doboja gdje je Delić živio izvukao sina iz četničkih ruku, sve svoje stvari i kućnu biblioteku!D svemu tome Muslimović je napisao nekoliko izvještaja i informacije su se, naravno, misteriozno zagubile onoga trenutka kada je postalo jasno da Delić dolazi na čelo Armije.ratit ću se, događajima koji su ubrzavali akciju "Trebević 2" i činiliPodane što okrutnija i bezobzirnija.Razgovor između Ramiza Delalića Æele i Sefera Halilovića koji jeQ 13. 10. 1993 godine u 20 sati i 50 minuta uplašio je Izetbegovića,njihove šaptače. Način na koji su Aliji prezentirali svaki Seferov

', A°r Je tendenciozan, zlonamjeran i na kraju koban po funkcioni-rrnije i njenih najhitnijih organa, po odbranu zemlje.

92 93 Svaki razgovor kada se analizira i pogleda transkript ili posluša užjl da se primjetiti da su Mujezinović, Muslimović i Alibabić izvlačili Šz i razgovora po nekoliko rečenica i od toga sklapali lažne mozaike kojU su podrivali sistem i urušavali odnose predsjendika i komandanta u 0vl me slučaju. Naprimjer postoje razgovori između Æele Delalića i SefJ Halilovića koji su obavili 26. 10. 1993 godine.'"<U deset navrata Sefer Æeli govori, da smiri sukobe, da razgovara, pazi šta radi, da ko je kriv neka odgovara, a u jednom navratu, naprimjJ prešuti neku Æelinu opasku.Evo kako je izgledao jedan od razgovora, za kojeg će Ugljen kasni ustvrditi da je vrhunac zavjere Sefera Halilovića.Inače, tema razgovora je bio Ahmed Tabak, za koga se tih dana I spitivao Bakir Izetbegović, optužujući komandanta Hakalovića iz Hej cegovine da ga je isljeđivao i postavljao pitanja o predsjedniku Izetbegoicu.Bakir Izetbegović je pozivao i komandu 9. mtbr i razgovarao sa iJ tom Jukićem zvanim Džin, preko kojeg je pokušao dobiti informacijel tom događaju.Kako izgleda kada Služba montira: DRŽAVNI UDAR JE SPREMAN'Æelo Delalić -Sefer 13. 10. 1993 godine. 20 sati i 50 minuta:Æelo: Šta ima šefe?Sefer: Gdje si?Æelo Evo me.Sefer: Šta ima?Æelo: Jel ti ono ozbiljno ono maloprije?Sefer: Da ti pravo kažem ne znam. Ovaj što mi je rekao za tu bolest, znašrekao je da je dosta ozbiljno, a sada u svakome slučaju lijekove trebapripremiti pa ako bude trebalo i ako se bude pogoršavalo, primjeniti.Æelo: Aha, aha, pa jeste izgleda. Sad sam ja obišao malo bolesnika!Sefer: Dobro u svakom slučaju terapije treba pripremiti pa...Æelo: Dobro, obavjestio sam ja druga...Sefer: Èujemo se!Æelo: Važi. Živio!Nekoliko dana ranije bio sam svjedokom razgovora između Æele Delalića i moga oca kao i drugih dužnosnika Armije BiH, računajući i Deli-ca, kada ih je Æelo upozoravao da je primjetio grupisanje MUP-ovih snaga oko njegove baze u Romanijskoj ulici."Hoće da me napadnu! "žalio se Ramiz Delalić. "Tebe nema pravo napadati MUP! Ako šta treba, ima da to riješi "nija, i to na normalan način. Nećemo mi između sebe ratovati! ", rekao mu je moj otac pred nekoliko svjedoka.

0yaj prisluškivani razgovor bio je "krunski dokaz" da Sefer Halilović ha državni udar, i radi njega je saslušavan tri dana . Radi ovog i još ČPrisluškivana razgovora pokrenuta je hajka 26. 10. 1993 godine, kao na"n da se to preduhitri!Č -ovci su Izetbegoviću ove razgovore predstavili kao tajne signale državnom udaru.

94 95 13. 10. 1993 obavljena su i još dva razgovora koja su bila "vrh lecjj nog brijega zavjere Sefera Halilovića! "kako su to zvali obavještajci. 1Akteri prvog razgovora bili su Æelo Delalić, koji je nazvao kabinČ Sefera Halilovićau 20 sati i 55 minuta i Esko Camović, Halilovićev sekretar.Dok je Æelo Delalić čekao da ga prespoje sa Seferom Halilovićem, ras pričao se s nepoznatom osobom koja je sjedila pored njega u kancelariji..."Neće me iznenaditi! Trebaš se popeti na vrh zgrade, sve se vidi. JĐrJ treba ti ni snajper!Eeeeej. Tišina o ovome! ", pričao je Delalić dok su operativci žurno bilježili svako slovo, sklapajući senzacionalne izvještaje za svoje šefove.1Da se stvari poklope potrudio se, opet anonimac koji je ovoga puJ sjedio u kancelariji Seferovog sekretara, Esada Camovića.Dok je Camović pozivao komandu u Hrasnici, glas pored njega je praskao:"Šta će oni ako podjelimo grad?! Sad Æelo odavde ove njegove i oJ ovamo Seferove!Šta će onda?! Nek nam on kaže i mi smo grad podijelili. Samo capHTi razgovori bili su "krunski" dokazi, kako je govorio kasnije Izettl gović, što javno, što na sjednicama Predsjedništva, koji su Sefera Halilol vica gurnuli u policijska isljeđivanja.Jedino što Izetbegoviću nije bilo jasno jeste, kako su obavljeni ti razgil vori, zašto i kako su mu ih prezentovali "njegovi ljudi".Tek mnogo kasnije, Alija će na sjednici Predsjedništva marta 19M godine, reći da oko Sefera nema ništa sporno, osim "onog jednog razg" vora, a to nije dokaz na sudu".Sefer Halilović imao je nevisoko mišljenje o Arifu Pašaliću, komfl dantu Èetvrtog korpusa Armije BiH, optužujući ga da je on, ostavio svol borce i komandu u Mostaru u najtežim, danima šetajući se po slobodni teritoriji, te da ga je Sefer, morao uvesti u Mostar maja mjeseca 199M godine, gotovo na silu!Arif Pašalić izazivao je gnjev jedinica s druge strane Mostara koje 1 vršile proboj prema gradu u vrijeme operacije Neretva 93.Zukini vojnici su danima čekali Pašalića da prođe pored njihove Kl mande u Donjoj Jablanici želeći se sukobiti sa njime, ali je to bila ustvl teatralna priča.96 . tadašnji svjedok "Neretve 93", bio sam prisutan kada su borci ' orčine radi Pašalićevih opstrukcija željeli da ga pretuku. '"'?glasniji je bio Nihad Bojadžić, Zukin zamjenik, sa svojih nekolikoiajbliskijih vojnika.

Èak je i Zuka Ališpago direktno telefonom rekao Aliji Izetbegoviću da Arif Pašalić ponaša negativno, da opstruira borbu i pozvao Aliju daC Inu skupa njih troijica i da mu to Zuka kaže u lice. Ovaj telefonski razgovor obavljen je 13. septembra 1993. Kvo dijelova koji se tiču Arifa Pašalića:Zuka: Zvao sam vas u vezi... Èuo sam da je Arif došao... Alija: Meni se još nije javio ovdje. Ja ne znam da je stigao, mi smo pozvali sve komandante ovdje...Zuka: Imam ja informaciju. Trebo bi da je tu da vidim i neki dopis tu koji on navodno šalje, kao sklopili primirje gore i ne znam... šta sa tim dopisom kakva mu je to igra?Alija: Ne znam, on nešto protestuje da je, ja sam sinoć kasno dobio taj dopis i vrlo slabo vidljiv pa su mi ga pročitali ovdje. Znaš on kaže da je gore na, na, na., kako se zove to? Zuka: Na Vrdima!Alija: Na Vrdima... da je sklopljeno primirje i nešto protestuje, a ja ne znam na kakvo primirje misli...... . Sa ove strane nije nikako.. Na koga on tu cilja?Ne cilja on na tebe, da si ti primirje sklopio?Zuka: Cilja, cilja! Jašta cilja on, samo ja bih njemu neke stvari rekao. Jel ako se borimo za narod treba svi zajedno da se borimo, a ne nekim podlim podvalama, tako neke, pokušavati sam sebi vuć' neku sta ja znam, nešto ovamo onamo. Ja sam Vama bio rekao da on uopšte nije bio upoznat o ovoj cijeloj ofanzivi (Neretva 93 op. a), i to ta se tu radilo i ovaj, sigurni budite u to... Ja sam Vama moje mišljenje o njemu rekao neki dan i ne volim to nikome da pričam iza leđa. o bih eto, da sjednemo nas trojica pa da mu ja, opet njemu, em sta je on uradio u toku rata i, ovaj, koliko kikseva i aferima KOJI su bili minus za naš narod!kao kV° U P"ÈU ° Pašaliću naPisao sam iz sljedećeg razloga, jer je onSDB-aTsČ31" CetVrt0§ korPusa bio Jedno od glavnih pitanja agenata"Č *čča> koji su Sefera optuživali za planiranje atentata na njega.razgovor k d°kaZ"' Za °VU Č"J11 bio Je u Još )eclnom prisluškivanom u koji se vodio između Sefera i vojnika iz Zukine jedinice(koji su97 mu stalno prijetili), a koji je vozio Sefera po slobodnim teritorijama dobrog poznavanja terena. Radilo se o Elmedinu Èauševiću zvanom " sar", inače saradniku SDB-a, u šta ćete se moći uvjeriti kasnije(njec zabilješke o praćenju Sefera i njegovim kontaktima op. a).13. 10. 1993. godine u 19 sati i 45 minuta:Mesar: Šefe?Sefer: Kaži!Mesar: Sjedim u "Boemima". Ovdje je i ono pašče!Sefer: Koje bolan?Mesar: Arif Pašalić!Sefer: Aaaa..Mesar: Sa čovjekom je. Šta mislite da ga odradim?Ima obezbeđetmali...Sefer: Nemoj ga dirati...Mesar: Odmah?Sefer: Da. Pusti ga u... nek ide...Mesar: Važi šefe!Ovo je bio još jedan "krunski" dokaz o državnom udaru Sefera Hal lovića.26. oktobra 1993 kada je počela akcija, pored silnih komandanll vojnika, jurišnika i ko zna koga sve ne, "uhapšen" je i Elmedin Èauševl Mesar.

Kada je počelo isljeđivanje Sefera Haliiovića, Enver MujezinovM rekao: "Imamo keca u rukavu. Sada ćete vidjeti glavni dokaz da ste htjel likvidirati i komandanta četvrtog korpusa Arifa Pašalića! ".I uveli su Mesara, njihovog saradnika, na sučeljavanje sa Seferoi Halilovićem.Uključili magnetofon i pustili traku s navedenim razgovorom."Recite, gospodine Haliloviću, kakv je komentar na ovo?", pitao! Himzo Popović, inspektor u Vojnoj bezbjednosti.Halilović je pogledao u Mesara i pitao ga: . "A šta ti je značilo ov<B odraditi Pašalića?""Pa prebiti! ", odgovorio je Mesar!Sefer je pogledao inspektore rekavši im: "Dečki žao mi je, ali propB vam je montaža! ""... Jeste, pola Hercegovine ga je htjelo prebiti jer mu je žena om medu ustašama, jer je izdao komandu 4. korpusa, jer je pobjegaorara itd... Pašalić se cijeli rat slikao i kad je god bio napad na Mos---e Š,ii0 dole. Da nije bilo Hujke (Mithad Hujdur Hujka, koman-C Mostarske brigade . op. a) od Mostara danas ne bi bilo ništa"' k' rla govorim o Elmedinu Èauševiću Mesaru, pseudonim È. E., jegodine napisao šta je Sefer radio u Hrasnici, s kim je bio i na kraju'kako ga je jako strah pratilaca Sefera Haliiovića da ga ne otkriju,bi mu bila ugrožena bezbjednost i život, a da ga je naročito strahSeterovog tjelohranitelja Šeleta Haliiovića.Varavno, Mesara sam sretao puno puta poslije rata. Sretao sam ga -.-,1c i nakon što sam dobio dokaz da je radio za SDB kao doušnik.Danas je on, kako mi je rekao, penzinisani pukovnik Vojske Federacije. Ja mu nikada nisam ništa rekao. Ponekad je najvrednija riječ koja se odšuti.

98 99 CACO: "IZDALO NAS JE SANDŽAÈKO PAŠÈE!!!"Ipak, vratimo se samom toku događaja 26. 10. 1993 godine...Dok se Mušan Topalović CACO borio protiv policije sa svojim j J šnicima oko komande na Bistriku, u isto vrijeme Ramiz Delalić Æelo I pokupio nekoliko stotina civila i tražio pregovore sa vlastima o predaji mirnom rješenju, iako se svome drugu Caci zakleo na vjernost u sukol sa MUP-om i Vojnom policijom.Tako je Æelo Delalić, pozvao i Sefera Halilovića uli sati i 30 minu!Æelo: Kako ste šefe?Sefer: Evo Æelo, uglavnom sam dobro.Æelo: Može li se ovo ikako srediti, u pičku materinu??! !Sefer: Ja jutros ustao, pojma nisam imao ni očemu. Vidim blokiramsve redom.Ja sam vrlo raspoložen da se ovo sredi na najbolji mogući načini IÆelo: Majku im jebo ja u pičku policijsku! Sta navaljuju nije rtjasno! Èuj ja kriminalac?! Jebo im ja mater... Jesi slušo radio?Sefer: Aha...

Æelo: Možeš li stupiti u vezu sa predsjednikom?Sefer: Evo ja ću ga sad zvati i reći mu da si zvao i šta dalje?Æelo: Ma reci mu da hoću ja sa njim da pričam! Imam bolan ovmiskupio sam 300 civila...Sefer: Aha...Ceh: A imam i dva civila ranjena, a neće da pošalju kola.Sefer: Æelo, molim te budi pametan da probamo to riješiti na najmlji mogući način.Æelo: Evo ja hoću. Zovem i ovog Dahića, kaže on ne zna ništa i "đlme rasturiti.Sefer: Aha, dobro... Evo sad ću ja zvati Aliju ili Ganića. Jel pazi, <flod mene kriju ovu akciju. Ništa mi nisu rekli!Æelo: Ma ovdje je haos bolan! / f Pa vidim, čujem da je haos. To nam najmanje treba sad u c belaju, jer sve se može riještiti i razgovorom, i dogovorom. A i yŠa ja pojma nisam imao. Samo jutros u zoru puče rafal po jqe znam koji im je moj. Ako ovako nastave ja ću dići sve u ,cjltŠj j Sebe, i civile, i sve u pičku materinu! c fer Budi pametan. Ja ću sada da stupim u vezu sa... da vidim šta se može napraviti. Zelo- Hajde, pa reci Aliji da me zovne ili ja njega da vidim šta hoće!Sefer: Važi!Æelo: Dok još niko nije poginuo ni sa ove ni sa one strane, jer imamranjenih jedno četvoro-petoro...Sefer: Budi pametan, jer sve se može riješiti mirnim tokom valjda.Æelo: Pa... dobro šefe. Hajde zvat ću te ja!Sefer: Važi!Ali Æelo Delalić nije samo zvao Sefera Halilovića toga dana.Mislim da nije postojao broj kojeg Delalić nije okrenuo, pa tako između ostalih i Ganića, Pušinu, Dahića, kasnije Izetbegovića, ali i svoga druga sa Starog grada i, također, komandanta jedne starogradske brigade -Sa-kiba Pušku, kod kojeg je bila Delalićeva supruga.Strah je bio jači od Æele Delalića.Bilo je 11 sati i 37 minuta 26. 10. 93:Æelo: Sta ima, kako mi je žena?Puška: Dobro je, super, evo ona ništa, ona je smirena. Ja sam rekaoda je bio Daut kod tebe, došao je i kod mene. Otišao je Izetbegovićada traži. Jesi ti pričao sa njim?Æelo: Jesam!Puška: I šta ti je rekao?-e/o: Pa nije, rekao mi je da vidi Izetbegovića za mene.ska: Aha. Ona je u redu. Evo mala ovdje, eno ih gore i od Fa-MAvdibegovića op. a) žena. Ona je kod Faikove... Ceh: Znaš li šta je sa Cacom tamo?"ska: Nemam pojma, samo znam da je Baja(Tuzović op. a), Mal-coJRovčanin op. a) i Faik su se predali. Predalo ih se dosta, djece mi. Malco ti se isto predao! Ce/o: Gdje je Malčo? Puška: U Logavinoj. Leto: Bogati?U Mateo?Razumiješ?! On bi sad došao tebi i zamolio te dase

100

101 predaš!Æelo: Nek dođe on... Puška: Hoću li reći? Æelo: Pa de reci...Slijedi dramatičniji dio razgovora u kome je Æelo Delalić p0 zao sav svoj strah tog krvavog oktobra, vjerovatno najkrvavija najtamnijeg dana u novijoj historiji BiH.Puška: Upali radio, pa ćeš čuti! Ima ih preko dvjesto što su se pr(li! Ja bi te zamolio, ti znaš da ti ja nisam neprijatelj, siguran bSaslušaj me kao čovjeka. Mus sam ti odvukao u bolnicu, ja bihzamolio radi ove žene ovdje...Æelo: Ma bježi Puška ko garantuje da me neće streljati jebo ga taPuška: Ne znam tamo šta će biti, ali radi ove žene... Ovako Æeloizaći nećete djece mi!Ceh: E pa ne mogu ni oni ući!Puška: Ti znaš da ja nisam frajer nimalo! Zato ti kažem. Evo šta gtreba zovi me.Hajde...Za ovo ivrijeme, neki drugi ljudi, tj. direktno predsjednik Izetbegovr njegov sin Bakir, pokušali su "navući" CACU da se preda koji je I pobio nekolicinu civilnih i vojnih policajaca, dok je veliki dio civila dr kao taoce.Dok se odvijala neviđena drama u Romanijskoj ulici i na prosta komande na Bistriku, Mušan Caco Toaplović dobio je informaciju njegov "vjerni drug" Æelo Delalić, zapravo, ne ide u sukob skupa s ni već ga je izdao!Sjedio sam i slušao motorolu kojom je, između ostalih, komunicira Caco sa svojim borcima, kada je prasnuo njegov glas koji sam prepozn "Sta je sa Æelom?"pitao ga je vjerovatno jedan od njegovih raca."Izdalo nas je sandžačko pašče, jebo ga otac! "urlao je Mus Caco Topalović preko motorole.Ali drama se odvijala i ispred privatnog stana Sefera Halilovića, ulici Ašikovac br. 6 gdje su se toga dana nalazili njegv brat Hajrudin k je smatran opasnom osobom, te Seferova kći tj moja sestra, i naša nafl ¦ r vši da je ulaz zgrade Sefera Halilovića blokiran kao i početakda se nekoliko policajaca vrti pod prozorima Halilovića, njegovaoružan do zuba, je bio spreman na sukob! Ipak, prije bilo čega,"3je Sefera.>Zp eina policijskoj zabilješci prisluškivanih razgovora, ovaj je obavljen" 12 sati i 5 minuta:Hajrudin: Šefe?Sefer: KažUHairudin: Ako meni neko pokuca na vrata, ja ću ga mlatnuti odmah.Motaju se oko stana i pod prozorma i po ulici, sve oko nas blokirali.Sefer: Ne, ne, ne! Nema razloga, nemamo mi sa ovim ništa čovječe!Neka oni samo hodaju. Caco je monstrum čovječe božiji! Nije to,nemamo mi sa njima ništa!Hajrudin: Dobro, dobro...

Sefer: Niko normalan sa tim ne može imati bilo šta! Ti svoja posla!Hajrudin: Dobro. Uredu šefe, čujemo se.Sefer: Hajde...Odmah po završetku ovog razgovora, Sefera su pozvali i članovi Gla-og štaba Vehbija Karić i Zićro Suljević, u 12 sati i 30 minuta:Vehbija Karić: Ja i Zićro zabrinuti šta je sa... da nije u ovom belajušta oko tebe tu?Sefer: Nije još... Ovdje su mi stavili policiju i pored ovih moji, nedaju nikome ni ući ni izaći, radi kao moje bezbjednosti...Vehbija Karić: Jesi li ti uspio s njima kontaktirati jučer?Sefer: Ma kakvi čovječe. Ne može da me primi. Banda je to, mafijaje to!Vehbija Karić: Ovo je krajnji momenat da se raščisti!Sejer: Ali trebalo je to uraditi elegantnije, bez krvi i ovolike pucnjavei galame. Lijepo ih pozovu na sastanaka, uđu specijalci, pohapse ih igotovo.Vehbija Karić: Da metod je efikasniji tako... eter: E a ovo je konforontacija sada. enbija: Puca se iz ručnih bacača ovdje oko nas i... er: Ja sam... Æelo me zvao, pa evo ja sada poslije razgovora s 0m hoću da zovem Aliju. Moj je prijedlog da se sjedne i riješi ovo. Ucati, ubijati-ja nisam za to!

102 103 Ipak, nakon ovoga razgovora Seferu Haliloviću je bilo jasno daB akcija "Trebević 2" formalno usmjerena protiv Cace i Æele, a suštiij prema njemu!Jer, zašto bi policija opkoljavala stan u kojem se nalazila njegova J rodica i blokirala ulicu u kojoj su stanovali?Ispred sebe imao je dokument koji je dan ranije, 25. 10. 1993 godj poslao Rasimu Deliću i komandantu Prvog korpusa Vahidu Karavel"Unutra je između ostalog pisalo da već duže vrijeme, Sefer, ne usJ va stupiti u kontakt s komandantom Desete brdske brigade Mušan J Topalovićem, a sa Ramizom Delalićem samo na kratko i to putem telj fona, a u vezi odlaska tih jedinica u Hercegovinu, po naređenju RasinJ Delića.Sefer je nadalje pisao kako "moli komandanta Delića i Karavelića M organizuju satanak sa Cacom i Æelom, jer on to nije uspio već desej dana! "Taj dokument jasno pokazuje Seferovu "moć" naređivanja CacB Æeli.

SEFER: "JA SA OVIM NEMAM NIŠTA!'26 10. Halilović je odlučio nazvati i predsjednika Izetbegovića, iz voga već blokiranog kabineta, u kojem se nalazio skupa sa mnom koji sam postao svjedokom ovoga događaja.Deset godina kasnije dobio sam i transkript ovoga razgovora između Alije i Sefera, obavljenog u 12 sati i 40 minuta, kako piše na dokumentu Državne bezbjednosti:

Sefer: Kako ste predsjedniče?Alija: Dobro sam, kako si ti?Sefer: Sta se ovo dešava?Alija: Pravo da ti kažem, ne znam. Ima tu neki štab pa, evo...Sefer: Mene je zvao Æelo i pita kako da stupi u kontakt s vama?Alija: Da...Sefer: Mislim, ja predlažem da se ovo riješi mirnim putem, jer ne trebamo se među sobom ubijati valjda...Alija: Normalno. Evo ja ću sada vidjeti, pa ću ti javiti šta je i kako. Sefer: l da znate da ja sam ovim nemam ništa. Ja imam ispred moje 'ancelarije policiju koja me kao čuva Alija, ali... i druga stvar imam ? koje sam jučer poslao Deliću i Karaveliću u vezi toga da ja već 'set dana ne mogu da dođem do Cace i Æele da organizujem sasta-aR- mislim sa njima treba riješiti, ali na miran način. Na neki drugi, ovo je...'/"•• Znam ja da ti s njima nemaš ništa.. • Ja predlažem i opet govorim da treba razgovarati, a ovo moje ° sto sam poslao Deliću i ovome evo sada ću faksirati i tebi tu i lcu> Mirku i Tatjani čisto kao... a sada ću pozvati i njih.Seja: D°bro. Eto javit ću ti, dok vidim...lĐT- VaŽi, čujemo se.Ah'a: Prijatno.

104 105 Halilović je, nakon ovoga razgovora sačekao neko vrijeme povratj informacije od predsjednika Izetbegovića i pošto ih nije dobio, pozvao J je ponovo upozorivši ga na događaje u gradu o kojima, kako je sam kĆ tbegović rekao, nije znao govoto ništa!13 sati i 5 minuta:Nn: Kabinet načelnika Halilovića, načelnik bi htio da se čuje sa mspodinom predsjednikom.. ?Nn2: Momenat samo jedan... Gospodin načelnik?Nn: Halilovič!Alija: Halo., alo??Nn: Samo momenat, samo momenat gospodine predsjedniče... ISefer: Halo... fAlija: Halo, Alija Izetbegović ovdje.Sefer: Halil je, kako ste predsjedniče?Alija: Dobro. Kako je, šta se radi?Sefer: Sad me zvao Æelo.Alija: Da...Sefer: I traži kontakt s Vama, ovaj kaže da ima 300 civila zarobišnih, da ima dvojicu ranjenih ne znam boraca... Kaže sve če pobimtako dalje! Sam će sebe ubiti kaže, kaže dajte molim vas, meni kamučinite nešto dok još nije, da se to nekekao riješi mirnim putetlUkaže, traži kontakt s Vama!Alija: Ja, a de mi reci ovaj, a šta, što civile drže te, šta hoće s mcivilima?Sefer: Bandit! Mafijaš! On brani sam sebe, to je taj instikt živolM

ski. Moram Vam opet kazati da je ovdje kod mene oko zgrade pmčija i ne dozvoljava ulazak ni izlazak iz zgrade... Predsjedniče ja Vuvjeravam da ja s tim savršeno nemam ništa i eto čisto kao čovmvam kažem!Alija: Vjerujem, vjerujem...Sefer: Ako to treba kazati, ako to treba... evo stojim na raspolagdmda uradim sve što treba da uradim, ali zaista s tim nemam ništa. IAlija: Ja sam u to siguran. Nema problema zato, nema probk"%zato!Sefer: On otprilike ovako ako sam ja uspio razumjeti, on traži kofls Vama i da se to riješi mirnim putem. Mislim, on je ranije tražio106 se omogući izlazak i da Vam pravo kažem ja bi to nekako zausta-razzovarao malo, omogućio mu izlazak i nek ide u vražiju mater!.ilj.. Č i ja bi, samo ne može da izađe, kako će izaći??Da sad more ¦ rfj evo kaže ja bi otišo, sjedneš na avion i hajde odavde, ali ka-I n??Ne znam uopće, nema načina ne vidim kako more da izađe???<seier: Dobro, neko kad bude izlazio nek povede džukelu, nek ide poometu, tako nek ide u vražiju mater, nek se skloni odavde samo!Alija: Ja to bi, to bi bilo rješenje svakako...Međutim, ni ovaj razgovor nije riješio gotovo ništa. Sukobi su se naseli svom žestinom i oni koji su toga dana komandovali, nisu davali nikakva naređenja za prestanak pucanja i napada na Æelinu i Cacinu komandu, već samo za žestoke atake.Agonija se nastavila i u tom haosu, tog 26. 10, nema ko koga sve nije pozivao i tražio mišljenje, pomoć, rješenje ili makar informaciju više o rome-šta se zapravo događa.Nakon Izetbegovića, Sefer je kontaktirao i članove Predsjedništva: redovno iznenađenog Ejupa Ganića, te Tatjanu Ljujić-Mijatović i Mirka Pejanovića.Slušajući ih na speakerphonu telefona Glavnog štaba, stekao sam utisak da su svi oni bili upućeni u pripremanje akcije "Trebević 2".Doduše, Tatjana Ljujić-Mijatović i Mirko Pejanović izrazili su čuđenje obimom akcije koja se odvijala.Sefer-Ganić:Nn: Halo?Nn2: Je li kabinet profesora Ganića?Nn: Da, izvolite?Nn2: Načelnik Halilović bi htio da se čuje sa njim!Nm Aaaa, momenat, samo malo...N": Jel načelnik?Sefer: Jeste, jeste...Nn: E momenat...Canić: Halo, Ganić ovde.•r:Samo sam htio da vidim jeste dobili ovo... ? sarnC'JeSam'/esam' dobio sam. Ja sam napravio jednu kopiju i daoAliji orginal, a ja sam zadržao kopiju! Scfer: Uislini, tu sve piše!107 Ganić: Dobro, dobro... Ma da ti kažem, možda će s tobom i Črazgovarati. Nek razgovara neko s njim, s tobom od ovih ako 2nekakvih pitanja! Nema drugih stvari, moramo sve na sto, pa... ZnaĐ

Nema nikakvih problema...Sefer: Ja sam tu, nikakvih problema nema, da se to na jedan konačin...Ganić: Dobro, dobro...Sefer: Eventualno privođenje.. To može izazvati...Ganić: Nema to! Ne, ne, ne, nego jednostavno razgovor neki Jktreba da se obavi, nek se obavi. Nego nema ni razloga ni govorMtim stvarima!Sefer: Tu sam da se raščisti sve. Ako je neko bio u borbi protiv krinmnalaca i kriminala ja sam! E sad mi samo možemo razgovaratČmetodama. Ja sam za malo drugačije metode... O tom-po tom! 1Ganić: Dobro... Hajde prijatno!Ganić je, naravno, unaprijed znao šta će se dešavati sa Halilovići Sefer i Tanja Ljuić-Mijatović razgovarali su dva puta toga dana. I U prvom razgovoru Sefer ju je obavijestio da se on nalazi u bloka<H da ne zna o čemu se radi, te i njoj ponovio da on s tim događajima i s nJ kriminalcima nema savršeno ništa. Tada je zamolio gospodu Ljuić-Mijal tović da nazove ili Delića, ili Jašarevića i zatraži kao član PredsjednišJ informaciju o tome u kojem se to statusu on nalazi.Nakon petnaestak minuta, Sefer je Tanju kontaktirao ponovno. I 26. 10. 1993 13 sati i 23 minute:Nn: Molim?Nn2: Dobar dan!Nn: Dobar dan.Nn2: Je li kabinet gospođice Tatjane Ejuić-Mijatović?Nn: Jeste.Nn2: Načelnik Halilović bi htio da se čuje sa gospođom...Nn: Momenat samo jedan...Tatjana: Halo?Nn2: E momenat samo...Sefer: Halo?Tatjana: Halo?Sefer: Tatjana?Tatjana: Jesam...Sefer: Šta bi s Vama? ČČB . pa evo šta ću, ja zovi Jašarevića nigdje ga nema. Nekakav se i i eta javio, kaže kad ga nađem ja ću Vam javiti. Ja čekaj, čekaj..."ČV Koji ste broj zvali?¦ Ne znam, jedino sekretaricu da pitam, javio se šef kabineta na: cvićev.č2r Aaa, mislim da je specijal 26-39 Tatjana: Jeste, jeste!Sefer: To je taj?!t. ieste, al njega nema i oni su uzeli moj broj i om ce meni oviti kada stupe s njim u kontakt. Ništa!rfer Ovaj, htio sam nešto ovako da Vas zamolim! Tatjana: Kažite...Sefer: Mislim da se dovoljno poznajemo da Vas mogu to zamoliti... Tatjana: Sve me možete zamoliti!Sefer: Postoje neke tendencije da se ova dvojica Caco i Æelo, zavežu -j mene, ovaj. To mislim da je pokušaj jednog malog broja ljudi, zlonamjernih itd. Tatjana: Da...Sefer: Ja zaista Tatjana kao čovjek Vam kažem, sa tim nemam ništa, a maloprije sam profesoru Ganiću uputio jedno naređenje koje sam ovih dana, odnosno jednu

informaciju, koju sam uputio komandantu Glavnog štaba i komandantu Prvog korpusa u kojima, iz kojeg se najbolje vidi kakav je moj odnos bio... Tatjana: Da...Sefer: Pa bih Vas zamolio da se upoznate sa tim i eto da znate, ja Vam to kao čovjek kažem, ja mislim da sam se dovoljno dokazao u borbi protiv lopovluka i kriminala. Saglasan sam s time da o metodu možemo razgovarati. Ja sam to radio malo drugačijim metodama a ovaj, a apsolutno Predsjedništvo ima moju punu podršku i u svakom mcaju sve što Predsejdništvo bude odlučilo ja ću izvršiti! Tatjana-. Da, da, da, ... da... Dobro... sefer: Eto ja bih Vas zamolio da to... tatjana: A gdje je informacija?efer: Pošlo sam ja profesoru Ganiću ovaj...atjana: Aha, otićiću ja kod njega da uzmem to! I r- a eto pogledajte da se upoznate i iz njega se najbolje vidi v je odnos, a ja sam to napisao daleko prije ovih događaja! m: Nema problema. Èim meni Jašarević javi ja ću doći! jjer: Ja očekujem da dođete!atJana: Eto, hvala lijepa. Prijatno!

108 109 IZETBEGOVIÆ: "UPOTRIJEBITE SILUZanimljiv detalj dogodio se na sjednici Predsjedništva RBiH, nekoĆ dana prije akcije "Trebević 2".Na sjednici održanoj 21. Oktobra 1993. godine, kojom je predsje vao Izetbegović, nije bilo govora o Caci, Æeli, državnom udaru i si.Nakon uvodnog izlaganja Izetbegovića, riječ je zatražio Mirko H nović obrativši se članovima najvišeg državnog tijela.Pejanović: "Ja predsjedniče nemam nikakve dopune na dnevni red,i dajte da procijenimo šta se ovo radi po ovome gradu, jer ove dvije briga" uznemiruju jako-ako bi neko mogao dati informaciju koliko se radi dal to smiri?"Izetbegović je odgovorio: "Dakle, daće informaciju-ima komanda odbrane, a može se zovnuti i Bakir Alispahić. Dakle, jedna informacija! tome, mislim što god budemo više diskutovali sve ćemo to teže riještil Mi smo rekli da ćemo to pitanje riješiti... ! "Na ovoj sjednici Predsjedništva više se nije diskutovalo o ovom pri blemu, a da li je predsjednik Izetbegović slučajno ili namjerno preskoči ovo pitanje ili je mislio da je sam nadležan za to, odgovorili su narČ dani i naredne sjednice Predsjedništva.Da stvar bude gora, na sjednici od 25. oktobra 1993 godine, dakle sani dan uoči vojno-policijske akcije "Trebević 2", ista nije niti pomenuta.Na istoj sjednici Predsjedništva BiH kojom je, također, predsjeda" Izetbegović, imenovan je Haris Silajdžić za mandatara Vlade BiH, al programu su bile samo dvije tačke dnevnog reda i to:1. Prijedlog nove Vlade2. Program Vlade za prvih 6 mjeseci. Sjednica je počela u 10 sati i 30 minuta.Sam Silajdžić došao je na samom kraju sjednice, pri čemu je IzetbM Haris je stigao ovdje i mi mu prenosimo da je izabran za man-ĐiuAe Samo da ti saopštimo! Bilo je jednoglasno! "v0 je Silajdžić izabran za mandatara Vlade BiH, nakon čega je . ica odmah završena, u 10 sati i 55 minuta.ko na Predsjedništvu BiH nije bilo govora o "Trebeviću", Alija Ize-

>vie" no povratku u svoj kabinet napisao da su "na sjednici Predsjedniš-RiH održanoj dana 15. 10. 1993 godine, razmatrana pitanja nezako-ie postupanja dijelova 10. brdske i 9. motorizovane brigade i problemije proizvode njihove komande i pojedine starješine... "I donio odluku o smjeni Cace Topalovića i Æele Delalića sa pozicijakomandanata 10. bbr i. 9. mtbr.Na kraju odluke je pisalo:"Dozvoljava se upotreba sile radi izvršenja ove odluke, ukolikose pokaže neopbdno! "Tako je i bilo...Operacija "Trebević 2" imala je svog komandanta - Rasima Delića.Njegov zamjenik na ovom zadatku, po planu operacije, bio je Bakir Alispahić, a članovi komande operacije bili su Vahid Karavelić, Jusuf Jašarević, Munir Alibabić i Omer Stambolić.U komandnoj grupi "Trebević 2" bili su Ismet Dahić kao vodeći, Ke-mo Ademović zamjenik, te Dževad Rado, Rusmir Mrković, Avdo Panje-ta i Vahid Bogunić kao članovi.Planom operacije trebalo je blokirati štabove 9. mtbr i 10. bbr, te privesti kompletne komande brigada.Kao druga stavka akcije navedeno je da je neophodno blokirati prav-<ojima bi ostaci pomenutih brigada mogli doći u ispomoć njihovim ndama, što se taj dan nije dogodilo. Armija i MUP naspram sebe 1 sarno Cacu i nekoliko njegovih tjelohranitelja s kojima su se ra-zracunalvali cijeli dan.Tđ stavka plana ove operacije bila je blokada ulaza u tunel s objelui spriječavanja mogućnosti dolaska jedinca Drugog samostal-:alJona i vojnika odreda "Zulfikar", komandanta Zuke Ališpage.r> naređeno je i blokiranje gardijske brigade "Delta", od koje se' j'JČ0 kretanje prema Caci i Æeli.Č6. 10, "Crni labudovi" su upućeni na "borbeni položaj" pre-

110 111

ma jedinici Æele Delalića.Ismet Dahić, zamjenik komandanta Prvog korpusa Armije BiH I samo dva dana prije akcije boravio kod komandanta 10. bbr Cace To'rJ lovića, poklonivši mu usput niklovani pištolj kao dobrom komandanti naravno, već znajući da će kasnije na njega poslati sve raspoložive jedini ce u Sarajevu, bez upozorenja, opcije razgovora i mirnog rješenja.O ovom događaju, kasnije kada je uhapšen, govorio je vojnik 10. bj snajperista Omer Tendžo, istražnome sudiji u Sarajevu:".. Dva dana prije 26. 10, dolazio je Ismet Dahić i pokloniomšto// niklovani Mušanu Topaloviću Caci, u komandi brigade, g0Mreći da je to pištolj od nekog Kojića sa Romanije... "

Kao činjenica ostaje da je isti čovjek, dakle Ismet Dahić, noć u<fl akcije boravio i u komandi 9. mtbr, u kancelariji Ramiza Delalića Æele. I opuštenom razgovoru.Evo šta je Æelo Delalić rekao o toj posjeti:"25. 10. 1993 godine Ismet Dahić je bio kod mene. Ja sam tajR dan bio u Upravi bezbjednosti kod načelnika Jusufa JašarevićiA dva dana ili tri prije bio sam kod Rasima Delića kod kojeg je Lfl Vahid Karavelić, i niko mi nije rekao da sam smijenjen, jer je odlum od 25. 10 i da treba da se povučem. Ili su me mogli uhapsiti akom trebali, jer sam bio potpuno sam. Jednostavno neko je htio sukcM sve ovo.Očigledno zadužen da ispipa "puls" kod Cace i Æele na dan-dva pfl akcije, Ismet Dahić, tadašnji zamjenik komandanta Prvog korpusa, 21 10. 1993. također je pozvao i načelnika ŠVK-a Sefera Halilovića.U 20 sati i 55 minuta je obavljen ovaj razgovor, prisluškivan od straB radnika Državne bezbjednosti, pod rednim brojem-50146-.Ovaj razgovor između ostalog potvrđuje nemogućnost Sefera Hali I vica da uopće stupi u bilo kakav kontakt s Mušanom Topalovićem, 11 Delalićem samo nakratko:Sefer: Gdje ti je Vaha?Ismet Dahić: Vaba je na terenu.Sefer: Slušaj ja tri puta pokušavam da dođem do Cace, ali ne de- IIsmet Dahić: Da...Sefer: Pa sam napisao jedno pismo, Deliću i SVK-u i komandtm IPrvog korpusa, pa da probamo da ih sutra okupimo i sastavim0' IIsmet Dahić: Dobro...Sefer: Ja sam mislio večeras da ih sastavimo, ali Vaha je gore pa m I t Dahić: Biće on tu sigurno sutra, biće i večeras, ali ne znamla će doći. _- jer Dobro lsmete čujemo se, ziv bio. Ismet Dahić: Prijatno.v" l'evši da je vrag odnio šalu i da se napadi policije i armijiskih jedini-čavaju, a ne mogavši stupiti u kontakt s Alijom Izetbegovicem, Delalić Æelo se ponovno obratio Seferu Haliloviću. 1 -,6 io. 1993, 13 sati i 33 minute:Sefer: Ja sam zvao predsjednika i kazao mu i predložio da se to riješi mirnim putem, da se razgovara itd. On reče da će mi se javiti ali... Æelo: Daj bolan da vidimo šta hoće, poginut će ljudi dosta ovdel Šefe?Sefer: Da?Æelo: Imam 300 civila ovdje, malo više od 300. Zvali su, bio je ovde neko iz MUP-a, ja sam spremio civila jednog da im kaže šta su vidjeli.Sefer: Aha...Æelo: Bio je i onaj Bašović Daut. I on im je rekao, znaju da imam civile. Kažu "zaboli nas kurac za civile! " Sefer: Ko je to rekao?Æelo: Dahić! Dahić kaže "Boli me kurac za civile". Evo spremili su i "Crne labudove" na mene. Sefer: "Crne labudove"? Æelo: Došli su... Sefer: Aha.. E fino...Ue/o: Dobro sad, ne mogu mi ništa šefe vjeruj mi, imam municije tu godinu dana mogu opstati. Imam hrane, imam civile, ma svega.o civile sam izbacio napolje, pa sam ih sad vratio. Zima im! Ima djece.Sefer: Aha...to: Nema potrebe da se, dok nije neko poginuo. Boli mene kurac što Je Laco poubijao. Neću da me proglase izdajnikom i protiv naroda. red Posjednikom samo da mu kažem dvije riječi, a ako ne bude J*w sve ću dići u vazduh!i. ' °j Ja te molim budi pametan! Ja sam Aliji to rekao i zamo-l A u Č razŠovara i da se to riješi na nabolji mogući način, na jedan Wski, normalan i fin način.

rtv neka odgovara, ko nije, nikome ništa. Shvataš?

112 113 Æelo: Normalno!Sefer: Ja da ti pravo kažem, ja sam za apsolutno poštivanje rerfM onaj ko je kriv neka odgovara. Ali apsolutno da ne ginu ljudi /;eJj Aliju sam upozorio i sačekaj da mi on javi, povratno, a ja ću ti, J čim me on zovne.Ceh: Neće uopšte da kaže, ovome Dahiću kažem: "Daj da pričJmpredsjednikom! ".On kaže: "Ma kakav predsjednik! ".Sefer: A kad si razgovarao sa njim?Æelo: Evo pet puta razgovaram do sada. Kaže mi "Æelo idemo Jkraja pobićemo sve i civile i sve!Sefer: Kako?Telefonom pričaš s njim?Æelo: Ja.Sefer: A gdje je on?Æelo: Evo imam njegov broj 663-624. Deset puta sam pričao do JSefer: Aha..Æelo: Samo da se ne puca šefe. Jer imam dva ranjena civila ovdmšefe. Imam dva ranjena, ne mogu da im ukazem pomoć, krvare doMSefer: Aha. U redu evo ja ću...Æelo: Djeca su istraumirana. Ja ga zovem da dođe da pričamo, Mneće.Sefer: Nazovi ti Aliju direktno.Æelo: Ne mogu. Daj mi njegov broj direktni.Sefer: Ja mislim da je 610-340.Æelo: Imam taj, niko se ne javlja.Sefer: Èekaj...Æelo: Biću na vezi.Sefer: Evo ti.. 664-915Æelo: Hajde, zvat ću te!Sefer: Važi!Petnaest minuta kasnije Ramiz Delalić je opet nazvao Sakiba Puški" tražeći i od njega da urgira da mu se, sačuva glava i da samo živ stigne <m zatvora:13 sati i 45 minuta. Puška-Celo:Æelo: Sta radiš?Puška: Evo ništa bio u Predsjeništvu. Jel Ćuka(Pušina op. a), s too%pričao?Æelo: Jeste!

114 Puška: Šta ste dogovorili?ć lo- Rek° mu la Ča d°đe ovamo...

v. Dobro. Pazi nešto, molim te. Evo temperatura me uhvatila letania više djece mi! ... Æeble(komandir Æaćinog jurišnog voda . a) Cacin jurišni odred, eno komplet dole...Æelo: Gdje?ika- Dole u FIS-u, komplet se predali! I onaj tvoj brkati, kako mu ? me ¦¦ ?E>žin, i on je otišao sam. Ono, sve fol... Sve su mi rekli ljudiuma ja vjerujem. Šta god bude mrtvih, sve će se na tebe.. Sebi otežavaš! Æelo: Zmm ja to!Puška: Æelo čuj me! Neću ti nabrajati s kim sam sve pričao, ispričao sam šta bi moglo biti i šta ne može biti i oni su tog mišljenja. Æelo djece mi. Kaže samo nek mrtva glava ne pada, nek ne bude belaja! Æelo: Vidi o čemu se radi. Radi se o tome da su svuda civili po sobama, zgradi, i onda oni pucaju non stop, bezveze i ja sam Juki, kažem prestanite.. !Puška: Rekao sam im i ja, odmah poslije mene ti je došao. Zajedno smo..Æelo: Zvao me jest. Bojim se, već dvojica civila su nam lakše ranjena... Puška: Senad Hasić se predao isto! ... Èujem da gore kod Cace ima poginulih. Ali ovi ljudi me uvjeravaju da se tebi može pomoći. Ra-mize ja im vjerujem, ako treba ja ću reći da se i ja zatvorim s tobom zajedno, samo nek ti glava ne ode. Ovo se može rješavati, ti znaš da se to može riješiti!Ce/o: Neću da se predam dok ne razgovaram s predsjednikom! Puška: Pa pričao si s njim. On ti je rekao da se predaš! Čelo: Ne, ne, nerekao je, nazvao je dole da kaže da prestanu pucati! Puška: Aha, a nije ti on rekao ništa jel? Æelo: Nije ništa! iuska: Radi, al nemoj da šta pogriješiš, molim te!"o: Ma nema šanse, ja sa svojim ljudima neću, nećemo metka 'Mi, samo nek ne pucaju oni radi naroda, ne radi mojih bolan!'ska:Šta ću još?Gdje ću šta ću???Evo sad odoh na Katedralu! • bta ja znam, jebem mu mater više, ne znam. Daut me zvaotoplije, jadnik on plače, leta ko konj, stvarno jest! Šta ja treba da trn, stvarno ne znam, u pičku materinu! a: Mene svugdje prime. Imam prolaz... Jojasni ako hoćeš predsjedniku, da se ja i on vidimo ako hoće. e°e, nema veze. Ono su dezinformacije bolan. Eno gore kod115

Hanđeta ima 500 ljudi. Ne mogu prići...Puška: Slušaj me, ovo ti je istina prava. Na Hanđeta niko ne puca Jon kome prilazi ni ko njemu! Djece mi. Kompletan je grad blokirJKompletan, kompletan i odluka je donesena da se ide do kraja, jujje zao i Cace djece mi, ali ja ne mogu stajati iza toga. On toga jMviše, a znam da ti to nisi radio. Ono što je on...Æelo: Nisam ja ništa!Puška: Pa zato ti i kažem, kod tebe je sitno, a Caco me ne interesu*Mislim ne mogu mu pomoći, niti hoću! A za tebe mogu reći, jer Jljudi vjeruju...Æelo: Pide, zvat ću te kasnije, izgleda da je došao neko da pregovaiAmo...Ramiz Delalić Æelo je, ipak, iza 14 sati stupio prvi put u konta J predsjednikom Izetbegovićem, putem broja telefona koji mu je dao SefJ Halilović.Æelo Delalić je u razgovoru sa predsjednikom Izetbegovićem, trafl da se preda i da se prestane pucati na njega.

Izetbegović mu je obećao da će narediti da se prestane pucati, radi civila koji se nalaze u Æelinoj komandi i da će onda, u miru, nastavilj pregovore.Po završetku razgovora s Alijom, Æelo Delalić je telefonirao Sefen Haliloviću.14 sati 20 minuta:Sefer: Halo?Æelo: Halo...Sefer: Kaži Æelo...Æelo: Evo sad sam pričao sa Predsjednikom...Sefer: Aha...Æelo: Ma ništa, oni ga nafilovali bolan, nafilovali ga pravo!Sefer: Jel?Æelo: Ma ja mu kažem, predsjedniče, ja još nikoga nisam ubio-Sefer: Aha...Æelo: A imam ranjenih, pun kurac ovdje...Sefer: Da., da., da..Æelo: Reko, nemoj da dozvoliš da počne pravi masakr!Sefer: Aha... Kažem, zvao sam, kažem mu za Dahića, da sam zvao Dahića,6 u že da če sravniti bez obzira na ove civile! Da će sravniti sve sa1 v **ii Niega ne interesuje, oni mu rekli da mi imamo dosta civi-zetnlpm- i * Č i,, kao ono uhapšenih...Sefer: Aha- i ¦ Kao držimo ih kao taoce... Reko nije tačno da su civili ostali pokućama svi bi izginuli!Sefer: Da, da, da...Æelo: Jer, to ose šefe, ja ne znam čuješ li ti???Sefer: Èujem, čujem...APIO- Ma ose, zolje, RPG, trombloni, ja ne znam odakle im ovolikoviše!Sefer: Ja, ja, ja...Æelo: Ispalili su do sada stotinu!Sefer: I šta si dogovorio sa predsjednikom?Æelo: Pa ništa reko da nazove i da se prestane sa pucanjem, al evooni i dalje pucaju!Sefer: Ovaaaaj kad si, kad si razgovaro ti s njim?Æelo: Pa posle Vas...Sefer: Poslije, je li.. ?Æelo: Ja...Sefer: Pa ništa, nazovi ga još jedanput Æelo..Æelo: E jebiga...Sefer: Jesam. Dajte zaista da učinimo da se to razrješi na najboljimogući način. Eto to je moj prijedlog!Æelo: Ko da ja to neću šefe jel??Sefer: Znam, znam, znani Æelo da ti to hoćeš, nema nema nikakvihdilema tu!Ceh: Neće mupovci. Hoće mupovci da poubijaju, streljaju sve. Neznam koliko imaju ovih granata više.. Odakle im ovo ovoliko?Oda-kle im?¦naći kad treba za četnika onda nema, sad ima koliko hoćeš! efer: Ovaaaaj koliko ima vremena da si razgovarao sa predsjednikom?

Æelo: Ima jedno petnaest minuta..eler: Jedno ISminuta jel?! Pa evo nazovi ga još jedanput. Zvat ću ga >a Poslije ponovo. Æelo: Evo sad ću.• Zvat ću ga ja ponovo da predložim da se zaustavi, da se razgo-°vaj...

116 117 Æelo: Pa evo ja hoću. Sad me Puška zvao, kaže boce oriaj Juka fllna da dođe vamo... Č(tm)Se fer: Aha..Æelo: Da pričamo...Sefer: Aha...Æelo: Kažem nek dođu, neće niko pucati. Neću da se pravi od r*muslimanskim izdajnikom kad to nisam!Sefer: Naravno, naravno..Ceh: Nisam izdajnik i zdravo. Borim se za stvar pravu, a tooni nafilovali ja to ne znam..Sefer: Da, da... .Æelo: Sad sam naredio gore da se ne povlače ljudi. Ljudi hoće dd povuču sa linija svi... Sefer: Aha.. Ne, ne, ne, ne...Æelo: Neću napustiti linije. Jedino malo ovaj prvi bataljon gore, oi/mmalo više ih je sišlo sa linije, obezbeđuju. Evo ja ih sad zvao gflneće da se vrate!Sefer: Na linije! Linije držati čvrsto, nadam se da će biti pameti dariješimo na najbolji mogući način.Æelo: Ma ne znam odakle im voliko mržnje da pucaju volko.. SveĐcivili izginuli da sam ih ostavio po tavanu!Sefer: Da, da...Æelo: Sve bi ih pobili.Sefer: Bože sačuvaj!Æelo: Imam djece ovdje, otrove bolan one bacali bojne. Imam djdŠ50, djece imam, pogušiše ih ovdje!Sefer. Svašta. Ništa zovi predsjednika još jedanput zvat ću ga i jctda pokušamo staviti za stol pa onda za stolom to izgleda ljepšeovako kad se puca ovaj...Æelo: Dobro!Sefer: Važi Æelo.Æelo: Hajd.Sefer: Prijatno!Agonija se, ipak, nastavila...Jedinice MUP-a i Armije BiH htjele su glavu Cace Topalovića, i nego ikada, ali se on sa svojim borcima, njih nekolicinom, držao zab kadiran u kvadrantu zgrade u ulici 6. novembra na brojevima od 15-11 čijem su dvorištu još uvijek ležala tijela poubijanih i izmasakriranih $Đ cajaca, izmješanih skupa sa oko 120 civila koje su Caco i "njegovi" Pfl

... koristeći ih kao živi štit.

.¦ J-eVši da je Æelo Delalić spreman na pregovore o predaji, Alijavić je u komandu 9. mtbr. u Romanijsku ulicu poslao novoime-a mandatara Vlade BiH, Harisa Silajdžića.° p ma Caci je krenuo Jusuf Pušina, čija je zvanična funkcija bila pred-.,. M0eomemog saveza BiH, kako bi privolio Cacu na "mirno" rje-, nenaden pucnjavom po gradu i akcijom bio je i dr. Safet Cibo, pred--Inik Ratnog predsjedništva Općina Jablanica, Prozor i Konjic:•Oko mene sve neka blokada čovječe, šta se ovo dešava?! Nadam se ce preovladati razum. Jutros sam trebao kod Alije, a evo... "govorio je . Cibo, Seferu Haliloviću.Ispred pregovaračkog tima operacije "Trebević 2" s Æelom su razgovarali Dahić i Silajdžić, davajući garancije i ubijedivajući Delalića da se preda.Æelo Delalić je nakon razgovora s premijerom Silajdžićem, opet pozvao Sefera Halilovića. 15 sati i 13 minuta:Sefer: Halo?Æelo: E, šefe...Sefer: Šta ima?Æelo: Evo jebi ga ratujemo!Sefer: Pa može li se ikako to prikačiti?Čelo: Pa evo zovem.. Sad sam pričo s onim Harisom Silajdžićem..Sefer: Sa Harisom si pričao? 'to: Ma ja. On kaže ja garantujem. Koliko mu se može vjerovati...? ' znamo da si dosta ti učinio, ali ima tu i kriminalnih radnji. Pa o sto me niste jednostavno poslali na sud U nešto, nema problemanikakvih!Sffer: Pa da!eo: / tako... Alija nije tu, on je valjda tu preko puta tebe.. (Kod ueltca op. a) Sefer: Ovdje u.. ? Cel°: Komandi.pa u komandi ovdje.. Hajde evo probaću ja da stupim u vezu, it" , đČ° zaustavi, da se to prekine, da se razgovara, da se vidi Sta se hoće, kako se hoće...

118 119

Æelo: Može li njima iko dokazati da svo to vojske tamo što ima mogu nam ništa! Vjeruj mi šefe, izginut će! Ja ne kažem da ću i ja J ja ću na kraju dići sebe u vazdub!Se fer: ja se ipakCelo nadam da će preovladati razum, da će SeU zaustaviti, da će se razgovarati! Eto ja se zato od početka zalažeM Æelo: Normalno i ja. Evo ja sad kažem Harisu, Harise ja sam mM predsjednika da me pusti da idem, molio sam Sef era, sam molio 1 mi sredi da idem odavde. Kaže. ja to znam.. Pa što ste reko 0iM napali... ?Na totalno drugoj strani BiH, u Donjoj Jablanici, uplašen sukolJ Cace i Æele protiv Armije i MUP-a, našao se Zuka Ališpago.On odmah šalje telegram na Radio BiH u kojem je podržao akj Armije BiH i MUP-a, u obračunu sa kriminalcima i pobjedonosno izjH da i on, Zuka, kreće u istu takvu akciju na "svom" području JablanicJ Konjica i okoline.

Da bi krenuo u obračun s kriminalom na području Jablanice, ZukaB prvo morao da uhapsi svog zamjenika Nihada Bojadžića i desetak pripj dnika sopstvene jedinice, nad kojima on nije imao kontrolu, što je narj vno bilo nemoguće.Saopćenje za javnost bilo je, zapravo, samo kupovanje vremena kal bi se domogao Sarajeva i objasnio kako on sa "državnim udarom" neml ništa.Zuka je znao, da su i on kao i njegova jedinica, bili obilježeni u opđi čiji obračuna sa "kriminalom" "Trebević 2". ZULFIKAR "SABLJA SA DVIJE OŠTRICE'Kad već ovdje govorim o Zulfikaru Ališpagi zvanom ZUKA, mislim , je krajnje vrijeme da se razotkrije misterija o tome ko je zapravo on, dakle se stvorio u Bosni i Hercegovini sa lažnim identitetom.Za Zuku sam prvi puta čuo u vrijeme dešavanja igmanska drame s lukom Prazinom. Od toga dana, pa sve do kraja rata, o Zuki Ališpagi, kako se on sam predstavljao, imao sam, zaista, pozitivno mišljenje, ne kao o čovjeku, jer nisam imao vremena ni prilike da ga bolje upoznam, već je Zuka u mojoj vizuri bio pozitivan lik, kao borac i patriota ove zemlje.U ratu sam ga prvi puta susreo negdje početkom ljeta 1993 godine i od tada smo se mnogo puta susretali i viđali u Jablanici, Konjicu, Sarajevu, a ja sam čak za vrijeme trajanja operacije "Neretva 93" kada sam boravio u Jablanici i spavao kod Zuke u stanu.

Iz tog perioda ostao mi je urezan i doručak kod Zuke, onoga jutra kada sam izašao iz izgladnjelog Sarajeva.Dok ga nisam upoznao zamišljao sam ga kao nekog krupnog čovjeka, opasne face i velikog autoriteta medu kriminalcima iz Sandžaka i Albanije.Međutim, kada smo se upoznali, sve je igledalo drugačije. Preda mnomitajao čovjek prosječan čovjek po svim osobinama i jedino što je bilo ssantno kod njega na prvi pogled, je neka tajnovitost kojom se Zuka uvijek ograđivao, pa čak i hvalio.ticao je kako se obučavao u kampu kod Mate Šarlije zvanog Daidža :e da je ratovao u Hrvatskoj.Hitim, ja nisam mogao provjeriti šta je tačno a šta nije. Za mene )bro borio, u šta sam se lično uvjerio vidjevši da on svoje ljudevodiKU, penje se po hercegovičakim vrletima, oslobađajući zemlju, jedan od komandanta s hercegovačkog područja Zuka je jako' za °dbranu toga kraja. Naravno, prije svih, heroj nad svima kraju bio je Mithad Hujdur Hujka, i Haso Hakalović. Mislim dazasluž,Val trojac na terenu prevođeni Seferom zaslužan zašto je dioupravo

120 121 Hercegovine ostao u sastavu BiH.

O Zuki sam još jedino kasnije saznao i to da je Sarajevo napustjj avionu s Alijom i Bakirom IzetbegovićemAli ono što nisam mogao da ja saznam, radili su ljudi iz Službe dd vne bezbjednosti, SDB-a.Evo njihovih saznanja o Zulfikaru Ališpagi ZUKI:"Zulfo Alić (alias Zulfikar Ališpago), rođen je 1960. goditiM Novom Pazaru, u naselju Potok, ulica Gornji Aleksinac bb.Prvo je od troje djece, izrazito patrijahalne porodice, slabog ČJi ferijalnog stanja.U razgovoru ne razlikuje č i ć, a govor mu je omekšan sa slovM Ij, što pripada arhaičnom govoru novopazarske čaršije. Preko gram ća Raška put ga vodi do beogradske mafije i Ljube Zemunca s kojitA održava najprije posrednu, a kasnije i neposrednu vezu. Kao kontakt su mu služili Kristijan, Cane i Lepi. Iz Beograda odlazi put inostrM stva i u jednom njemačkom gradu na trgu drži kiosk gdje prodam pornografiju i manje količine droge!Put ga preko Italije i Francuske vodi ka Spaniji, u provinciji Baskija.Ima dvije žene. Jedna mu je u Spaniji, a druga je ovdje i imaM godinu.Zuka poznaje njemački, engleski, francuski i italijanski jezitm španski-baskijski izgovor govori perfektno dobro. Visok je izmeđul 180-185 cm, težak između 75-80 kg, proćelav, prosijed...Njegovo ime Zulfikar Ališpago potiče s jedne strane od mača uZm fikar", a prezime Ališpago, spoj je očevog i majčinog prezimem (Alić+Spago).Zuka govori da je svome prezimenu otkinuo rep, što je aluzijaČ tendenciju koja je dolazila s Kosova, a po kojoj su Muslimani duzm odbacivati završetak prezimena "ić", što prevedeno sa albanskogĆ znači rep.Zuka je i dobar vozač, izuzetno!li RBiH je došao iz Spanije, preko Hrvatske . U Baškim vodam je počeo okupljati prve borce, a u konstituiranju jedinice najprije 0 je pomogao Daidža, kod kojega je prošao obuku.Preko Jablanice i Bradine, na lgman i u Sarajevo vodi tzv. put", put narkotika, tokom kojeg samo na jednom mjestu, u Z ima ozbiljnija policijska kontrola, iako se vozila u kojima se prenosi ne zaustavljaju, jer su iz Zukinog voznog parka...122 u • o nakon završetka saopćenja na radiju, Zuka Ališpago se radiji iz Jablanice, javio Seferu Haliloviću. , .Q 1993, 15 sati i 35 minuta kada je radio centar uspostavio kon-ikt:Zuka: Kako si?Sefer: Pa uglavnom sam dobro. Kako si ti?7iika- Sekiram se oko svega toga i jesu li učinili šta na tome da se to Murši i kako to ide molim te reci mi nešto.Sefer: Ja se nadam da če to biti brzo gotovo i ti trebaš ostati van toga. Ti imaš dolje posla i budi bez brige.Zuka: Ti dobro znaš da sam ja i tako i tako van toga i da je ovaj moj čili da samo da ne bi nešto među nama bilo. Moj je interes da smo zajedno. To može da zna svako i neka zna i želio bih da je to tako i molim vas da sve učinite da smo zajedno, a ne nešto drugo! Sefer: Apsolutno. Ja sam van toga, i ja i ti isto mislimo. Treba što prije zaustaviti i treba što prije stvoriti bošnjačko jedinstvo. Zuka: Poslao sam jedan izvještaj za radio. To sam ja sada razgovarao sa Alijinim Bakirom i da se to objavi. Mislim da če dobro koristiti. Potrudite se i vi da to prođe molim vas. Sefer: A sa kim si pričao nisam te razumio?? Zuka: S Bakirom, Bakirom!

Sefer: Èinim sve što je moguče da se ovo smiri i da oni koji su krivi odgovaraju.Zuka: Tačno tako! Tačno tako.. Svi smo mi krivi i niko od nas nije kriv! Èinjenica je da ovo što je da ne treba da je tako i to je paketom poslato, ovaj izvještaj tamo na Vas i neka to ako može korisno bi bilo da se to proglasi na radiju, sefer: Sve što je na liniji smirenja i zajedničke borbe ja ču pokušati...Mka: Ovaj, neka se ovi momci među sobom dogovore kako čemo se ijek čuti i tako nadam se kad se sledeći put čujemo da če već sve biti uredu.&• Nadam se i ja da će sve biti uredu. Ti drži položaje prema ustašama, nemoj da te iznenade!• Vt svi dobro znate da mene ništa osim borbe protiv dušmana ' "e interesuje.pravih dušman, a ja s braćom ne mogu biti dušman!Naravno, samo četnici i ustaše, a ovo unutra ko je kriv neka Ogovara!123

Zuka: Ako možeš reci im, da bez obzira na sve neka ne daju i Č čuvaju linije one koje trebaju čuvati protiv dušmana i bilo šta fa desi to ne smije doći u pitanje. Sefer: Učinit ću koliko mogu. Sretno! Zuka: Sretno!Koji minut nakon toga na telefonu je opet bio Ejup Ganić, član PrM sjendištva, koji je u 15 i 47 pozvao Sefera Halilovića.Æelo je još uvijek bio u svojoj komandi i vrlo blizu predaji, oko kojeB pregovaralo najmanje 15-tak ljudi iz državnog vrha, od IzetbegovićaH Dahića.Sefer: Halo?Gamć: Sefere?Sefer: Da... ?Ganić: Molim te, ovaj, imao bih dvije stvari za tebe...Sefer: Da...Ganić: I mi smo isto ovdje opkoljeni, niko ne izlazi iz zgrade. Mek-tim pazi...Sefer: Da..Ganić: Telefoniraj onome Æeli, znaš, i reci mu nek se on preda, znMAko nije nešto krupno napravio nekad, sve se drugo može izgladiznaš!Sefer: Da ti pravo kažem, ovaj... ja gladiti neću ni Æeli ni CaciMJanku ni Marku. Ko je za šta odgovoran, neka odgovara! Dali tirazumiješ???Ganić: Ja., ja..Sefer: Ko je za šta odgovoran. Bujrum!Ganić: Ali gledaj, znaš šta, pazi, on j tamo neku decu ovaj uzeo. ISefer: Aaa najbolje bi bilo ovako uraditi. Neće se on predati, j& Đmu reći, al nema govora da se on preda ovaj...Ganić: Dobro onda, ako neće da se preda, ništa, šta drugo i mov%Sefer: Ne, ne, nego znaš šta bi trebalo uraditi?Ganić: Šta?Sefer: Pozvati ga na razgovor, uhapsiti i gotovo! To je najbolja njanta!Ganić: Pazi da ti kažem, mi to nećemo, igrati s njim trikove.. ¦Sefer: Naravno, naravno...Ganić: Nego čestito. Pazi on treba da odloži oružje, onda ćernoČgovarati. Reci mu to molim te, neka odloži oružje, niko ga nećĐ

124 . jgši l onda ćemo organizovati razgovor, bilo ovde, bilo gde... tora da odloži oružije, znaš?! Mislim, i još jedna stvar, molim nosa sad sam bio tamo, Alija ima neki satanak, i reče mi onaj čtn radi na centrali da je zvao Zuka..tJfllO b1,Offfpr- Zuka zove i predlaže da se to smiri, zaustavi, da to šteti! ¦lanić: Znam, ali pazi, znaš o čemu se radi. Zuka tamo radi, pazi <odi rat jebiga, ovi se ovdje zajebavaju po gradu... Reci ti Zuki nekam uzbuđuje, neka radi svoj posao, znaš mi ćemo ovdje to rješavati Smiri ga, znaš . Neka on bude van ovoga! Sefer: Aha, aha...Ganić: Molim te! Reci ti neka on ostane van ovih stvari! Sefer: Zuka će ostati van ovoga to je više nego sigurno! Ganić. Eh.. !Sefer: Za one njegove bandite, oko njega, ima nekoliko ljudi oko njega za koje ja ne znam, a mislim da je on čestit čovjek... Ganić: . Znaš, naravno. Ali pazi on neka ostaje. Nemoj njega da zabrinjava ova situacija što se događa ovdje, fer on s tim, mi imamo samo problem s ljudima koji su u Sarajevu... Sefer: Da., da..Ganić: Reci neka on ostane van ovoga molim te. Samo mu to reci, to je jedna stvar i zovni ovoga, znaš... Ramiza i reci da je najbolje jednostavno neka odlože oružije i to! Sefer: Hoćeš da ga ti nazoveš da mu kažeš to? Ganić: Ma neću ja, znaš...rfer: Dobro evo ja ću mu reći, a mislim da će on. Hoću li mu reći da tebe nazove? anić: Ma nemoj! Znaš zašto, jer pazi, ako se nešto iskomplikuje,a ispada da je razgovarao sa mnom. Znaš kako će Sefere, ondao se razumeš???Stvoriti rekla-kazala shvataš.. ? sefer: Nema ništa rekla-kazala.lic:Č On je zvao predsednika tamo direktno, čuo sam, tako da nema sta sa mnom da razgovara.Jeste, jeste zvao je on predsjednika... . Ja ću mu to kazati. Zove i*'svakih pola sata zove. Ja ću mu to kazati kad bude zvao. To jea stvar, druga stvar neću ja ni za koga ni za kakvih gluposti i finala ničijeg da stojim! s a!ltc- Ma naravno, znam ja Sefere bolan!r: Jebe se meni i za Gaču i za Æelu i za Pušku i za Karavelića i zaspola°stale lopove ako ima lopova??! ! ! Za čestite ljude, ja sam naganju!125

U 16 sati i 2 minuta Æelo zove Sefera koji mu prenosi Ganićev da se preda i nudi mu Ganićev broj telefona kako bi ga Æelo mog; zvati, iako je Ganić, zapravo, to odbio.savaoSe fer: Da?Ceh: Evo onaj postavio ultimatum za pet minuta će napad počem Sefer: Ko?Æelo: Ma ovi jebiga!Sefer: A ko je postavio ultimatum?Æelo: Ne znam, evo zovem Aliju, ponovo ga zovem, jer sam ja rm da prestane se pucati.. Sefer: Aha..Æelo: On je rekao da će nazvati tamo da im javi.. Sad je izgledniotišao tamo u korpus.Sefer: Aaa ko?

Æelo: Alija.. ISefer: Predsjednik?Æelo: Ja...Sefer: Ganić sad zove i kaže, kaži mu molim te da se preda, kaže mćemo kasnije vidjeti šta ćemo. Ovaj, ja kažem, ja ću prenijeti nermnikakvih problema. Eto to ti je sad, evo prije tri minute završio "govor s njim. Evo ti Ganićev broj telefona.. : 472 618Æelo: 472.. ?Sefer: 618!Æelo: 472 618.. Haj šefe.Sefer: Hajde..Oko akcije "Trebević 2" stvari su bile napete i s one strane tunela." Hrasnici, Sokolović koloniji i Butmiru konce je držao Fikret Prevljak kom je dobio naređenje da blokira izlaze i ulaze u tunel i na taj način onemogul ći dolazak Zuke i njegove jedinice, jedinice Ediba Sarića ili dijelova CČm nih i Celinih jedinica koji su se nalazili na Igmanu.Firekt Prevljak je u 16 sati i 5 minuta nazvao Sakiba Pušku kojiB također, bio prisluškivan kao i ostali sarajevski komandanti.Puška: Kako je burazeru? Fikret: Kako je stanje?Puška: Evo, pucketa se ovda, cijelo jutro. Opkolili ih i nemaju LW da dahnu. i?fikret: Gdje ti je Æelo;piiŠka: Preko puta mene.fikret: U onoj ulici gore?Pllska: Aha...i?fikret. Tu se zabarikadirao. Koliko on tu ima prostornipuška: To je jedna zgrada. Onaj mu je ranjen, a mislim da je onajIrtan poginuo.fikret: Koji Ertan?Puška: Onaj što je kod njega bio.fikret: Ko je taj?Puška: Jedan što sa njim stalno hoda...fikret: Ima li taoca??Puška: Ima ljudi, žena i djece...Fikret: Koliko ima toga?Puška: Ima oko 200-300...Fikret: Nemoj zajebavti!Puška: Majke mi!Fikret: Toliko ih skupio?Puška: Valjda...Fikret: Sad mu ne možeš prići!Puška: Prilaze ovi, blizu su mu, ne smije se ništa napraviti.Fikret: A šta za žene i djecu?Puška: Ne smije on to. On samo prijeti, on zna da on ne smije!Fikret: Je li on ubijao šta?Puška: Nije, đe će to raditiFikret: Imaš li ti problema?Puška: Ja ne mrdam, ćuvam svoju bazu!

Fikret: Dobro. Sad su ti na okupu, ne mogu pobjeći i moraju kad tadizaći!Puška: Upravo tako. Kako je kod tebe?'¦ret: Kod mene je onaj Hasić u zatvoru! (Cacin načelnih štaba op. a) Puška: Predao se?Neće mu ništa! p let: Ma ja sumnjam. Dobro živio.. puška: Dobro, čujemo se..P'lf Irevljak, prijeratni policijski kerovođa, u ratu je postao ko-0rn hrasničke Èetvrte motorizovane brigade. blo jedan od ljudi direktno na vezi predsjedniku Izetbegoviću.

126 127 • n-eovinu robom i ljudima.I bio "predmet" akcije Trebevic 2, a ni onih kasnijih Trebevića"odigravali 94. i 95. godine, a koji su se bavili ili su se trebali bavititom, zločinima, pljačkama, zatvorima, silovanjima i neposluhuIcrimiđenjar liko o njemu i njegovoj ulozi u ratu, a mi se opet vraćamo 26. 10. 93 godine.

Početkom 1993. godine tadašnji komandant Prvog korpusa, Mustafa Rj rulahović Talijan i komandant Armije Sefer Halilović nisu mogli učin1 ništa po pitanju njegove smjene, iako su za istu bili izdali naređenje I i tbegović je to spriječio svojim telefonskim pozivom.Potpuno ista stvar ponovila se i u slučaju Ramiza Delalića Æele i J J šana Topalovića Cace, maja mjeseca 1993 godine.Isti ljudi su napisali prijedlog za smjenu, isti čovjek ih je odbio tj. za, J ta vio.No vratimo se Hrasnici...O ponašanju Prevljaka i njegovih bliskih ljudi, govori dokument koji J napisan 14. 11. 1994 godine, a koji je potpisao potpredsjednik Srpskoj gradjanskog vijeća BiH, ugledni sarajevski advokat Žarko Bulić.Naime, radi se o pismu, upućenom predsjedniku BiH Aliji Izetbegovi-ću, koje govori o jako lošem položaju hrasničkih Srba koji se progone! maltretiraju i zatvaraju u čuvenom hrasničkom zatvoru pod kontorloj Fikreta Prevljaka.Evo dijelova pisma gospodina Žarke Bulića, upućenog Izetbegoviću: ".. Nakon poznatog incidenta-kako u Hrasnici nazivaju pokusČ odlaska 118 gradjana, 11. septembra ove godine situacija sa krasnim kim Srbima je pogoršana do te mjere da oni kako su izjavili u dm navrata žele da se isele iz Hrasnice!... Na prvom sastanku u Hrasnici, delegacija SGV-a je informi-l sana da je na kopanju transeja i rovova na prvim borbenim linijama poginulo 13 gradjana srpske nacionalsnosti, pripadnika tog voda. 5(H je obavjesteno da nikada nije regulisan status onih koji su poginuli niti status njihovim porodicama...Delegacija je, takodjer, tražila da se objasni kakav je karakteri vojnog pritovra u Hrasnici u kome je do prije nekoliko dana bilo jm 35 pritvorenih iz grupe gradjana koja je 11. septembra pokušala nm pustiti Hrasnicu... "

Iz ovoga Bulićevog pisma jasno je vidljivo da je i Prevljak, kao apsoB tni gospodar hrasničkog područja, imao itekako "sumnjivo" ponasanjl na teritoriji koju su kontrolisale njegove jedinice, ali zbog toga niti je kao" pozvan na odgovornost ili na informativni razogovor, niti je to kome pm dalo na pamet.Prevljak Fikret je bio lojalan politici koja ga je održavala na funkciji dozvolila mu da kontroliše dio zemlje koja je bila žila kucavica gri Sarajeva, što mu je svakako omogućavalo beskonačne malverzacije128 129 PREDAJAOko Æele Delalića se stezao pregovarački obruč kojem je ovaj krjj nalac sve više popuštao i agonija se kada je on bio u pitanju, bližila kraJÆelo je u međuvremenu telefonirao Ganiću, Aliji, Silajdžiću i doi kakve-takve garancije da će nakon svega ostati živ!Na dvadesetak minuta prije same predaje, Ramiz Delalić je još I dnom pozvao Sefera Halilovića.Posljednji put u životu...16 sati i 20 minuta. :Se fer: Halo?Æelo: Šefe?Se fer: Ja..Æelo: Evo sad sam razgovarao sa ovim Silajdžićem.. Zvao me.Sefer: Da..Æelo: On traži da izađemo sa podignutim rukama... ovaj... Ne znašta da radim, u pičku materinu.. Dogovorili smo se sa njima da Đđem oni otvoriše, svu vatru!Sefer: Šta su ti rekli, da ne pucaju da izađeš???Æelo: U 16 i 15 trebao izaći..Sefer: Aha...Æelo: I napad bio, ja kažem ne pucajte i ušutiše se malo i u 16 i 15,kaem reko ne pucajte da izađem, civili, ovo-ono, kad oni zarafahPosle toga zovnem ovoga Silajdžića reko šta je ovo, šta se ovo /Ćca??Kaže on sad ću narediti da se ne puca. Pa reko već si bio narejednom, oni... Pošli da izađemo oni na nas otvorili vatru!Sefer: Slušaj?Æelo: Molim..Sefer: Kad si ti razgovarao sa njim?Æelo: Evo sad prije 15 minuta.. f . QeĐ0 da ti pravo kažem, sukob ne vodi ničemu. To je najgora' koje se mogla desiti. Učinite sve da se sukob prekine. Na koji"¦neVi to najbolje znate, razmini ste ljudi, ja sam potpuno van¦ ga toga, ti to dobro znaš, da saj ja potpuno van svega toga! ,. Ma znam.. Neznam šta da radim, neznam mogu li im vjerova-. ČieZnam mogu li vjerovati predsjedniku??? Sefer: Jesi ti sa predsjednikom razgovarao???r 10- Jesam i sad kad sam sa Silajdžićem razgovarao, s njim predsjednik, on viče ako hoće do 16 i 15, ako neće onda... Sefer: Ja mislim da se predsjedniku može vjerovati i

predsjedniku reba vjerovati! A odluka Predsjedništva je donijeta i trebalo bi učiniti sve da se sukob prekine, da ne gine narod bezveze, džabe... A ostalo sve nek ide svojim tokom. Šta je tamo kod Cace?? Æelo: Molim?Nemam pojma... Ne znam ništa! ! Dobro... hajde šefe čujemo se... Sefer: Važi!Pregovori su urodili plodom, i Ramiz Delalić Æelo se u 17 sati predao.Jedini uslov koji je prije predaje postavio, je da se prestane pucati kada bude izlazio iz svoje komande te da po njega dođu premijer Silajdžić lično, te ministar MUP-a Bakir Alispahić.Tako je i bilo. Ova dvojica su došla po Æelu Delalića u pratnji zamjenika komandanta Prvog korpusa, Ismeta Dahića.Nakon kratkog razgovora u Delalićevoj komandi, Æelo je izdao nare-enje svojim vojnicima da se povuku s borbenih položaja i time je drama u Romanijskoj ulici okončana.Onaj drugi dio nastavio se u prostorijama tajnih službi, vojnih i civil-"n, te u zatvorima, sa isljednicima i bezbjednjacima.fo, predajom Æele Delalića nije bilo sve završeno. a Bistriku, zabarikadiran bio je puno opasniji i beskompromisniji komandant. Caco!Čupno 120 civila štitilo je Cacinu glavu i čuvalo ga od policije i voj-Čojom se i dalje sukobljavao, ispaljujući na njih tromblonske mine i 'UcČći iz raznih naoružanja.lovito zvuči i činjenica da su Topalović i njegovi vojnici bacili i 0 rucnih bombi na same civile koji se nisu i pored žrtava, smjeli "enuti Prema izlazu kvadranta.

130 131 Caco Topalović bio je pravi problem Vlade, Predsjedništva i ArJ ali i činjenica sa kojom su, nekako, morali izaći na kraj.U 17 sati i 30 minuta, Azra Bučan, tadašnja vjerenica Fahre RadcJ ča, pozvala je Sefera Halilovića, raspitujući se za sudbinu HalilovićevJ potparola:"Sada sam zvao Ganića, i rekao mi je da hoće da im Fahro da nej izjavu i nakon toga će ga odmah pustiti! ", rekao je Sefer Halilović. 1Predaja Ramiza Delalića Æele otupila je oštricu pobune u njegoij brigadi, te su se oni skupa sa stotinu dvadeset i četiri civila koje su pripJ dnici samozvanog jurišnog voda držali kao taoce, predali oko 19 sati kj da je priča o 9-toj mtbr završena!Treba reći i ovo da su sa Æelom u oružanoj pobuni i otmici civil sudjelovali i sljedeći vojnici: Nezvet Šabanović, Senad Kajević, Fikret KJ jević, Samir Pilića, Šerif Borovac, Ahmedin Aliomerović, Adnan Kardol vić, Amir Jusović, Safet Koca, Jasmin Fazlagić, Ruždija Šabotić, Senadl Mehanović, Nedžad Tahirović, Ibrahim Balićevac, Mustafa Hota, Edj Alihodžić, Malčo Rovčanin i Mirsad Lojo. Naravno, od svih nabrojani! samo je njih par ispalilo nekoliko hitaca, a prednjačio je Mustafa Hota.Kasnije kada je sproveden postupak na sudu, koji je vodio sudija Si ban Maksumić sa svojim pomoćnikom Davorinom Jukićem, u spisu i lista imena nešto skratila, pa su sa gore pomenute liste neki "nestali". IPo predaji Æele Delalića činilo se da će se i problem koji postoj" Cacom Topalovićem brže i lakše riješiti.

Prema Æaćinoj komandi na Bistriku poslani su ljudi iz obezbeđenja predsjednika Izetbegovića Haris Lukovac i "Osmica",, te savjetnik Jusuj Pušina.Sefer Halilović je oko 18 sati nazvao Ejupa Ganića da se raspit" trenutnoj situaciji kada je u pitanju Æelo, Caco i akcija u gradu:Sefer: Halo?Ganić: Halo, Ganić ovde.Sefer: Kako ste profesore?Ganić: Evo nije loše...Sefer: Sa ovim Æelom završiste je li?Ganić: Pa završili.. On je ovaj.. Otišao s njima tamo. Bio je ovdenas.Sefer: Ko?Æelo? Ganić- Ja-Sefer: A bio je tu jel?Gama Aha.-Sefer: Pa šta?Je li uredu?•/. Pa uredu je .. Znaš on je, samo ja ne znam dal su ovi njegovi ¦ jzašli. Znaš?! Ali on je eto... onako...Sefer: Aha...nit On je pametan, jebiga, jer je on osetio da to ne vodi ničemu. ,šer- Reko sam mu ja ćovjeće božiji. Legalitet vlasti mora se ispo-Štovati.Ganić: Samo ne znam, ovaj drugi... ovaj šta će... Sefer: Ono je monstrum. Ono je budala, ono nije normalno! Ganić: Kažu da je ubio 6-7 ljudi, da ib je zaklao, da ih je poredao tamo ispred!Sefer: Bože sačuvaj. Ono je monstrum, ono nije normalno uopšte bolan. Ono je van zdrave pameti. Taj čoek nije normalan! Ganić: Otišao je Pušina tamo kod njega... Sefer: Gdje? Kod Cace? Ganić: Aha... Sefer: Daj Bože.. Ganić: Ne znam...Sefer: Daj Bože, ali mislim ono je monstrum, ono nije normalno uopšte. Dobro nek se ovo sa Æelom završilo makar, nek ide u vražiju mater!Ganić: Ma on je intiligentan mangup znaš... Sefer: Hoće li ga pritvarati? Ganić: Molim? Sefer: Hoće li ga pritvarati?Canić: Pa ide sad tamo na saslušanje neko... Znaš... Sefer: Aha.. Treba, treba, nek se raščisti sve...<anic: Nek se raščisti, znaš ja sam mu reko. Niko ti natovariti nešto ne može što nisi uradio!3 17 sati priča o Ramizu Delaliću i njegovim vojnicima preselila se ami zatvor, dok je ona o Mušanu Topalovići nastavljena dalje, t3mo 8dje je i počela. Č Č zadugo.1 Pregovarači nisu uspjeli ubjediti Cacu da će ako se preda imati riti n 3 SUcfenje, pa je na kraju upućen zadnji poziv koji je morao uvje-Cacu Topalovića. 133 Na drugoj strani veze bio je niko drugi do predsjednik Izetbegović M mu je saopćio da će ukoliko se preda njegovom izaslaniku Jusufu Pu-J on, dakle Caco, imati pravično suđenje!Armin Hodžić, vojnik 10. bbr uvidjevši bezizlaznu situaciju traži J Mušana Topalovića odobrenje da poubija deset civila kao opomenu I

Ipak, nešto malo nakon 20 sati, Mušan Topalović se sa svojim boj ma predao snagama MUP-a i Armije BiH koji ih sprovode u pravcu kl mande Prvog korpusa.Pušina, Lukovac i "Osmica" predaju ih Prvom korpusu, gdje zarj nje put s kojeg se Caco nikada neće vratiti.U komandi Prvog korpusa braća Topalović, Mušan i Emir, bili" izloženi bjesomučnom maltretiranju sve do deset sati uvečer, kada je odlj čeno da "se prebace u centralni zatvor".Caco Topalović je bio vezan lisicama što je potvrdio i komandant Prvog korpusa Vahid Karavelić, u Haaškoj sudnici, maja 2005 godine.ĆOtvarati ovdje polemiku je li se Caco trebao tući ili nije, veorrJ degutantno.To bi isto bilo kao kada bi se otvorila polemika o tome da je li CM trebao poubijati ili nije, onu djecu što su krenula da ga hapse.Ali, odgovori i na jedno i drugo pitanje su jednostavni.Caci su namjerno poslali djecu da ga hapse i namjerno medu njima pripadnike srpske nacionalnosti, jer su znali da će to Topalovića itekako iznervirati.Ljudi koji su planirali operaciju "Trebević 2" odlično su poznavali Mušana Topalovića Cacu i, također, su znali i to da njega mogu privesi samo vrhunski obučeni policajci za takve tipove intervencija, kao što si specijalci MUP-a ili Armije BiH, a takvih je jedinica bilo više. Od Vikićej ve, preko "Lasti", do "Delti", "Crnih labudova" itd.Nekome je trebao sukob, nekome su trebala mrtva djeca. Nekome! odgovaralo da Caco Topalović nikada živ ne dođe do suda i ne isprici zašto je radio sve ono što je radio u ratu, i ko je to njega podržava! amnestirao i finansijski podupirao sve vrijeme njegova komandovanja I bahatog ponašnja u Sarajevu.Iako su bezbjednjaci napisali na destine i stotine izvještaja i informa" ja o tome kako iza Cace stoji Sefer Halilović, tog dana najbolje se vidjel ko iza koga stoji.Caco i Æelo su se predali na poziv predsjednika Alije Izetbegov" Silajdžića i njihovih najbližih saradnika. * ,;m vratiti ću se priči o ubistvu Cace Topalovića i pokušajuĐiedutim, v rnjegova brata Emira.prebijeni, krenuli su put Centralog zatvora, vojni policajci koje uxiio Esnaf Kastrat, inače pratilac Vahida Karavelića. V bi se naglo zaustavio i policajci su napravili scenu pokušaja bije-lijenog i izmrcvarenog Topalovića te potom pucali u smijenjenog i '"?' nšenog komandanta 10 bbr.i> ga je Kastrat, danas je major Vojske Federacija i Zlatni ljiljan"•otovo nekoliko minuta nakon ubistva na licu mjesta se odnekud0 i Hakija Hadžalić, snimatelj tadašnje RTV BiH, koji je prišao imio Cacino mrtvo tijelo koje se, kako je Hadžalić rekao, još uvijek1 Međutim, kada je Hadžalić krenuo prema RTV domu da tu kasetu "hrani, sakrije i kasnije emituje, zaustavila ga je policajska patrola. Nisu od njega tražili ni ime ni prezime, ni vozačku ni pare.Trebala im je samo kaseta koja je, kao i sve ostalo kada je Caco u pitanju, nestala! Ipak, ostala su puščana zrna zabijena u cacina leda.Mušan Topalović je ubijen i njegovo tijelo je bilo sakriveno pod oznakom NN, na jednom od sarajevskih smetljišta.Sahranjen je par godina kasnije, na sarajevskom mezarju Kovači gdje se sahranjuju borci poginuli za odbranu RBiH. Prvi do mezara bio je onaj koji ga je prvi i izdao tog 26. 10. 1993 godine, Ramiz Delalić Æelo.

Tu je bio i Bakir Izetbegović koji mu je skupa sa svojim ocem obećao fer suđenje, koje Caco, naravno, nikada nije dočekao!Mrtva usta ne govore...Ipak, nastavit ću priču o Emiru Topaloviću zvanom Nane koji je te večeri ranjen.U kasne sate, tačno ispred zgrade GŠ u kojem sam se i ja tad nalazio, c uz Centralni zatvor, stigao je kombi sa Emirom Topalovićem.Cuo sam zvuk auta i žamor ljudi, pa sam se došunjao do prozora iickom oka posmatrao, a više slušao šta se to događa ispred Glavnog staba Armije.'tata kombija su se otvarala i čulo se hodanje ljudi okolo, i da nekoga 1 unutrašnjosti kombija vuku vani.djednom je jedan od policajaca iz čistog mira počeo da se dere "Stoj! t0)! ! ! Stani! Pucat ću! ! ! " nakon čega je ispalio par metaka iz automatske puške.0 nije pokušao da bježi, a najmanje Emir Topalović koji je bio

134 135 toliko prebijen da je kasnije, kako je rekao u svojoj izjavi, mislio da J tuku četnici!Opet, da li je zaslužio takav tretman to je drugo pitanje, a radi oni momaka koji su on i brat njegov izmasakrirali gore na Bistriku.Jedno je sigruno, on i njegov brat Mušan morali su doći do suda. ĆNisu!Scenario o bijegu koji sam ja slušao ispred komande Glavnog ŠtarJ koji je sličan onome koji se desio i Caci, samo je crtica iz priče, da j 1 naređeno da Caco nikada više ne progovori!Emir Topalović je ipak preživio, ali se već godinama liječi na psihfl trijskoj klinici i teško da će ikada više biti u stanju bilo šta kazati.Odmah po Æaćinom ubistvu, objavljeno je saopćenje za javnost koji smo slušali na Radiju BiH.Kratko, jednostavno i šturo je rečeno da je pri pokušaju bjekstva lišj života smijenjeni komandant 10. bbr, Mušan Caco Topalović, uz vijj da se Delalić Ramiz Æelo predao vlastima.I to je bilo to.Prva vijest koja se odmah nakon ovoga događaja proširila građo" jeste da je Cacu ubio Avdo Hebib, bivši ministar unutrašnjih poslova Bili i otac policajca Admira Hebiba, ubijenog na dužnosti pri pokušaju hapšel nja Cace Topalovića.Naravno, bila je to još jedna monstruozna i niska laž onih kojiH osmislili, isplanirali i vodili 26. 10. 1993 tj. "Trebević 2".Ubrzo nakon Æaćinog ubistva, u kabinet Sefera Halilovića stigao" poziv od Jusufa Jašarevića, načelnika Uprave vojne bezbjednosti.Bilo je već kasno i činilo se da je sve gotovo.Jašarević: Nema tu razgovora više.Sefer: Nema. Džaba je!Jašarević: Šteta, što kažu jazuk. Dosta mu je četnika i ustaša, a sasami sebi da pijemo krv, ali eto džaba, moralo je jednom ovakoMSefer: Ne, ne, ne, nema druge. Možda je samo trebalo pozvati "*Jsastanak pa uhapsiti i gotovo. Znaš mislim možda je tako neka*

trebalo, u toj metodologiji. Vidiš ovako ispade preskupo! 1 dakle #1su prilike da je više od deset mrtvih?Jašarević: Više! Koliko ja sada znam više je. Mada je teško utur'mbilans, jer jako je teško sa obzirom na širinu akcije i broj učes"1kao i prostori na kojima je vođena... / • Da da, da. Dobro Jusufe. Ja sam ovdje i eto ako bude šta trebalo... pvić Hvala Vam lijepo, i ja sam vama na raspolaganju ako nešto./ a ili ako Vas neko ili nešto bude ugožavalo. Tu sam da se to riješi.r yaži Ako šta mogu pomoći, vrlo rado. j carević: Hvala Vam načelnice. Sefer. Èujemo se.I išarević: Hvala načelnice. Prijatno! 'Sefer: Prijatno...Bio je to sami kraj jednog od najtamnijih dana u novijoj historiji BiH. Niti načelnik Uprave vojne bezbednosti Jašarević, niti bilo ko drugi >čevši od Izetbegovića, Ganića i ostalih nije najavio niti naznačio nastavak sukoba, tj. drugu etapu "Trebevića 2", u kojem se trebalo riješiti "vojnog pučiste", "čovjeka koji planira državni udar", "opasnog elementa" "šifre -0-", tog 26. 10. 1993 još uvijek aktuelnog, načelnika Štaba vrhovne komande -Sefera Halilovića.On je bio prva meta iza koje će uslijediti niz ljudi na razno raznim nivoima o kojima ću govoriti kasnije.0 tome da će i on biti na najbrutalniji način napadnut, po ko zna koji put od onog 8. 6. 1993 godine Sefer će saznati ujutro, opet od Jusufa Jašarevića koji je samo par sati ranije pravio da je sve u najboljem redu.Gomile izvještaja, papira, informacija, prisluškivanja, cinkarenja i mon-iranja koje su pripremali timovi ljudi iz MUP-a, SDB-a, Uprave vojne bezbjednosti i dr. dovele su Sefera Halilovića na optuženičku klupu, na drugome spratu zgrade MUP-a R BiH.Crni se da je najopasnije bilo doći ulicama od zgrade do zgrade, radi "naših" snajpera i "ŠEVA"!o kako su te informacije pisane i kako je iz njih usljedila akcija, ji je pokazatelj ova jedna od Mujezinovićevih "tvorevina", napisa-o. 10. 1993, samo nekoliko dana prije akcije "Trebević 2". Ć)ezinović je kao čovjek koji je obolio od policijskog posla, prisluški-,racenja i podmetanja, znao kako da Aliju Izetbegovića isprepada, i intezitet u informacijama svaki naredni put kada ih je pisao. tvo kako je izgledala jedna od...Vt!°J piše: "Nakon iščitavanja, povući informaciju" tra... pored već napisanog Radončićevog političkog "bunta"(pri-993 lranju stranke i izborima), nalazi se i djelić razgovora iz marta ĐĐĐĐĐ j lne koji je Sefer Halilović obavio s tadašnjim vojnim atašeom agrebu, Hasanom Efendićem:

136 137 Efendić: U slučaju da ovi gore ovo potpišu (Ženeva pregovori) • 1molim i savjetujem te da preuzmeš vlast u svoje ruke. Iskupi pQ jdnje što imaš, starješine i preuzmite. Nedaj više nikome da se frjjoko toga, inače propadosmo totalno!Ako vojska ne spasi ovo Bosne, jer na kraju vojska samo i gine i ,M

drugi. Zato te molim, to je jedini spas da se tako nešto uradiunemam ni vremena niti mogućnosti da ti drugačije kažem neka 0 Jko, znam da slušaju i nek sluša cijeli svijet.Drugarski ti je ovo savjet, a ti uradi kako hoćeš!Sefer: Tako će ti i biti. Ma nek slušaju nek idu u vražiju... vragModnio šalu ovdje!Komično je što je o ovome razgovoru sa Efendićem, Sefer obavjpJ i Kolegiji Glavnog Štaba i samog Izetbegovića koji je nakon toga refl Seferu da naredi Efendiću da se vrati u Sarajevo.Sefer je tako i uradio, ali je Efendić pobjegao!Evo kako je izgledala informacija Državne bezbjednosti upućena AH Izetbegoviću, dakle tog 18. 10. 1993 godine, ustvari sekvence iz iste, koji je načinio načelnik Državne bezbjednosti Enver Mujezinović:"Analizirajući saznanja dobijena operativnim putem Služba drm vne bezbjednosti MUP-a R BiH i Služba vojne bezbjednosti Armm BiH su došle do ocjene da SEFER HALILOVIÆ načelnik ŠVK OSE BiH ima pučističke namjere smelementima izvođenja državnog udam Za ove namjere služi se klasičnim metodama temeljite pripreiU angažujući i uvzujući više relevantnih subjekata kako bi one utemeljene u široj društvenoj strukturi... Više puta se pogrdno izn vao o Rasimu Deliću(... )Rekao je da citiramo -lzetbegović tan gore po Zenevi-dok mi spašavamo državu... . Sefer Halilović dr, vezi Ramiza Delalića Æelu, Mušana Topalovića Cacu, Zulfikara đ špagu Zuku, Hasu Hakalovića komandanta 45. bbr, Ediba Sa gardijsku brigadu "Delta" i mnoge druge komandante koji su sk podržavati njegovu političku orjentaciju... Sefer Halilović je, dano znamo, se u Zenevi sastao i sa Adilom ZulfikarpašicM Alijom Delimustafićem kao mogućim političkim istomišljenici?* JSLJEDNIÈKI DANIMo vratimo se na dan poslije, dakle 27. 10. 1993 godine i poziv načel-.. službe vojne bezbjednosti, Jusufa Jašarevića, upućenog Seferu Hali-loviću u 14 sati i 40 minuta:Jašarević: Načelnice ? Sefer: Raži Jusufe.Jašarević: Zbog cijele situacije, evo ja sam bio u Službi državne bezbjednosti sada i odlučeno je da se sa Vama napravi službeni razgovor, da bi se sve rasvjetlilo, raščistilo i otklonile bilo kakve dileme sa bilo koje strane. Pa bilo bi dobro da Vi pođete ili autom ili pješke kako god hoćete do zgrade MUP-a, u DB gdje bi se sa Vama obavio razgovor i tako...Sefer: Ako to nije nešto drugo, ja predlažem najbolje bi bilo to obaviti ovdje kod mene u kabinetu..Jašarević: Razmišljali smo mi i o tome pa smo upravo da ne bi nekoga iritirali, pa razgovor bi obavili jedan moj operativac i jedan njihov pa mi smo se već dogovorili u tri sata pa da ne remetimo vi dođite tamo...Sefer: Ja želim da ti budeš prisutan u tom djelu razgovora. Jašarević: Evo nastojat ću ako to bude moguće, svakako! Sefer: Eto., ja bi tako..Jašarević: Mi smo odlučili da to bude Himzo Popović moj, i jedan njihov operativac ali i ja ću se potruditi da dođem barem dijelom na... Sefer: Gdje reče da je to?vevic: Branka Sotre 5, ovdje gdje je Služba državne bezbjednosti, tu kod banke./ : imaš li nekog da dođeš sa nji, da ja ne bih išao tamo?h kako Sefer; paevic: Može, daću Vam ja odmah pratnju moju i ako želite vozi-god hoćete, kako Vama odgovara? vozač sa autom neka bude ovdje, tako je najbolje.

138 139 Ćašarević: Uredu i daću Vam ja pratnju, da imate.Sefer: Može.Jašarević: U pet do tri čeka Vas čovjek ispred.Sefer: Važi.Jašarević: Prijatno.Ovim razgovorom zvanično je otpočelo isljeđivanje Sefera Haljl J ća koje će trajati narednih mjesec dana, svakodnevno u trajanju izmJu 12-16 sati dnevno!Kao svjedok ovih događaja bio sam gotovo preplašen sjedeći sv* večeri u kancelarijama Glavnoga Štaba, gdje sam čekao svoga oca cJ vrati ili ne vrati sa isljeđivanja.Vrlo su mučne impresije iz tog vremena kada se sjetim inspekj ujutro kako dolaze i odvode Sefera, ili lupanja vrata kada ga vraćaju! sitne sate narednog dana.Dobro se sjećam i uskog prolaza koji je od Glavnog Štaba vodio pM ma Službi Državne bezbjednosti.Svaki dan i svako veče mislio sam, dok bih gledao Sefera kako proM kroz taj uski prolaz, da se više nikada neće vratiti...Isljeđivanje je počelo..."Pitajte šta god hoćete, ali nemoj da se neko našali od vas da pokusi neku silu da provodi nada mnom ili nekim od moje porodice! "refaČB Sefer Halilović svojim isljednicima prvoga dana saslušanja.Prije nego li je pošao na saslušanje, pozvao je Aliju Izetbegovića da m obavijesti i saopći mu da su ga ljudi iz SDB-a i Vojne bezbjednosti pozval na takvu vrstu razgovora. Međutim, Izetbegović se nije htio javiti.Onda je pozvao Ganića :Razgovarali su u 14 sati i 20 minuta:Ganić: Halooo...Sefer: Halo..Ganić: Izvolite, Ganić ovde...Sefer: Evo sad me zvao ovaj Jašarević, kaže mi da dođem u tri sČSDB tamo!Ganić: Pa otiđi!Sefer: A?Ganić: Otiđi, porazgovaraĆ...Sefer: Dobro jesi li ti upoznao predsjednika sa svime ovime? ¦'. Ja sam malo razgovarao s njim o tome znaš... Mislim, ovaj,¦ Oou s tobom razgovarati, nema nikakvih problema. Budi, po-varaj sa njima, nema tu nikakvih problema!t Ma nije, daleko od toga, to je razgovor jedan. To je ništa drugeGame- *¦- ¦ - v v . . ". ,. ,70 mislim. Pazi, ne mozes, ja ne znam koje po činu veći od vasfY <ta ie to?fel to hapšenje, šta je to?Sefcr: w J

dvojih Sefer. Od koga? Ganić: U on U ti? Sefer: Ko?Ganić: Taj što te zove...Jer. Oni daju jednog referenta koji e od mene mnogo niži po činu. Hi to nije uredu!Ganić: Pa dobro porazgovaraj.. Ne znam.. Ovaaaaj.. kako hoćeš znaŠ! fMislim, porazgovaraj. Ja ne znam, veruj mi šta da ti kažem. Pazi mi samo kao kolektivni organ možemo o tome donositi neke odluke, to nije ništa iznijeto ovde, na Predsjedništvu. Nema nikakve... a šta on kaže, na osnovu čega, po kom članu, imaš li ti... ? Sefer: Ništa nije rekao, pa to se da kad se ode tamo... Ganić: Da., da.. Sefer. A šta kaže predsjednik?Ganić: Ma ništa, ništa predsjednik. Ništa nismo mi ovaj razgovarali. Tako, samo sam ga upoznao i dao sam mu kopiju onoga pisma i eto.. Ako ima pazi, ako ima nekakvih trebali bi svi da daju izjave. Znaš od svih koji su na bilo koji način tu, bili i ranije i... Od svih ćemo tražiti izjave., znaš?!Sefer: Dobro. Eto ja sam samo htio da ti se javim da znaš ovaj... Ganić: Dobro, uredu.. Sefer: Pa čut ćemo se... Ganić: Važi, prijatno, doviđenja!nje nego li počenm prenositi šta se zapravo događalo u isljedničkim lijama želim kazati da je isljeđivanje cijelo vrijeme tajno snimano video tehnikom te da taj autentičan materijal posjedujem i dono-n dijelove na DVD-u DRŽAVNA TAJNA!• Jo. 1993 godine, isljedničke prostorije SDB-a:me i prezime?? "pitao je Borisa Delić osnivača i komandanta • ske Lige, osnivača Armije BiH i njenog prvog komandanta u

140 141 dvije najteže ratne godine."Zovem se Ratko Mladić! "odgovorio je Sefer!Trojica inspektora i jedan koji je vodio zabilješku razgovor I zgledaše.Delić nastavi... : ''Molim vas. formalnosti radi... samo reciteM"Rekao sam ti. Ratko Mladić. Ti ćeš da me pitaš kako se zoveM "odbrusio je Sefer.Ovaj dio zabilježen je na video kasetama koje su tajno snimane s kaj rom ugrađenom u ormaru ili zidu, tokom Seferovog isljeđivanja u SDB-u I"Dva sata smo se natezali oko imena i prezimena dok nisu popustiti Neka pitaju narod kako se zovem! "rekao mi je otac u tri sata ujuj kada se vratio s prvog saslušanja u Državnoj bezbjednosti.Bio je ljut, ali nekako raspoložen, pun snage, kao da je i sam želio M sve raščisti, da svede račun!"Sta hoće od tebe?"pitah ga."Prvo pitanje im je neki moj razgovor sa onim Hasanom Efendićeml kojem ja kao govorim da ću napraviti državni udar. Drugo o onome hol dži iz Visokog što su ga dole uhapsili, jer je preprodavao oružije. Pa pitajl za Æelu Delalića i na kraju pitanje - Tigrovo oko! " priča mi.Otprilike sam sa svime bio upoznat, i bilo mi je jasno da se radiH konstrukciji Državne bezbjednosti, ali ipak, upitah:"Sta im je Tigrovo oko?"Nisam se u prvi mah sjetio o čemu se zaptaj vo radi...Objasni mi on i to me vrati u decembar mjesec 1992 godine...

Gotovo da smo živi umirali tih mjeseci što od gladi, zime, četnicM granata i snajpera sa okolnih brda grada Sarajeva kada su počeli p" pregovori u Zenevi.Avionom iz opkoljenog grada 31. 12. 1992. godine u Ženevu je ocđ tjela bh delegacija, Alija s njegovom i Sefer sa svojom ekipom.Prijetili su tih mjeseci i četnici, i ustaše, pa i naši izdajnici tipa J11! Prazine da će Sefera Halilovića ubiti, čim se pojavi na Igmanu.Èini mi se da Bosna i Hercegovina nikada nije imala težu godinu"đ"Izgleda da se spremju da me ubiju kada izađem na Igman. 1° sam gore "Deltu" kao prethodnicu, ali... "govorio je Sefer tog dana polaska u Ženevu.Bilo je hladno i taj dan ne bih ni po čemu lijepom zapamtio da u I niie iz vojničke uniforme izvadio tri malene, bijele, plastične ku-pokloni za mamu, sestru i mene.ene je bio zlatni lančić sa pločicom na kojoj je bilo uklesano moje • A mm poklanjanja, a sestri i majci i po narukvica, ukrašena nekim m kamenčićima.. 0 me taj njegov gest koji kao da mi je govorio da se više nećemo • na da mi, eto, ostane kao uspomena na njega na dan kada je oti-I Joravo ta dva kamenčića na narukvicama mame i sestre, bili su sko-r0dinu dana kasnije "pitanje Tigrovo oko", što je bilo ime toga škroba ukrasa koji je skupa s njom odletio u vazduh 7. 7. 1993 godine, -ida smo mi srećom preživjeli, a ista ekipa, tj njihovi šefovi koji su sada "ostavljali pitanja- postavila bombu na terasu našeg porodičnog stana, u ul. Trg Nesvrstanih br9.Da . "Tigrovo oko", naša uspomena koju je Državna bezbjednost procijenila kao "bitnu". A ovako je bilo..."Molim te, Safete, nadi mi tri lančića i dvije ženske narukvice za ženu kći i sina da im poklonim i pošalji račun, molim te! "rekao je Sefer Hali-lović 29. 12. 1992 godine svome saradniku Safetu Baltiću koji je u Glavnom štabu Armije BiH vodio finansije.Baltić se javio nakon pola sata, rekavši da za mene ima lančić sa pločicom, od 14 grama, te za suprugu i kći lančić i narukvicu s Tigorvim okom od 55 grama...Donesi papire da riješimo to. "rekao mu je Sefer Halilović. o su Državna i Vojna bezbjednost zvanično riješili da Sefera Hali-•a prate, prisluškuju i podmeću tek od 8. 6. 1993 godine, ovaj razgo-1 špijuniranje govori da je su to radili od samog početka.đ'grovo oko je 27. 10. 1993. godine postalo važnim pitanjem.čovječe misle da sam ja ukrao iz blagajne Glavnog štaba neke "te, neke dragulje i da je 'Tigrovo oko-'šifra itd itd... "govori Sefer. vučalo mi je nevjerovatno...paltić, a to sam već ranije spomenuo trpio je desetak dana pri-ve.°d Nedžadakr- . -ččČ" Jgljena da potpiše izjavu koja bi optužila Sefera kaoUgljena da potnišp i7iavn 1-r.io k; ČČt-,,Č;iČ QČ(ačč 1,"čsam u fotelji u kojoj bi trebao sjediti načelnik Glavnog štaba ma cp.R '"> sto je moj otac još uvijek bio i nastavio razmišljati o pitanji-ma...llca, što je Baltić odbio! 143 to1"Hodža iz Visokog, Tabak Ahmed?"bilo je jedno od pitanja.

I tog događaja se sjećam odlično. Bio sam učesnik i svjedok istop 1 sam mogao o njemu bolje govoriti, negoli moj otac.Bio je septembar 1993 godine, gluho doba...U toku je bila operacija "Neretva 93 "za vrijeme koje sam, skun J Seferom, boravio na prostoru Hercegovine."Onaj hodža Ahmed Tabak, logističar iz Visokog, Načelnice hJ ovuda i kupuje naoružanje od mojih boraca i prodaje ga ustašama j J zna kuda i priča kako uzalud ratujemo! ", reče Haso Hakalović, komaJ dant 45. bbr tzv. "Neretvica", mome ocu."Privedite ga i ispitajte. Ako se otkrije da je tako, onda na sud! " J mu Sefer.Tako je i bilo. Kroz koji dan Tabak je bio priveden i pritvoren u zČM vru 45. brigade, po naređenju komandanta Hase Hakalovića i njegoJ načelnika bezbjednosti, Jusufa Hadžalije zvanog Homeini.Naime, Haso Hakalović je javio Seferu da je došao do nevjerovatfl podataka o djelovanju hodže, Ahmeda Tabaka koji mu je, priznao da na prostoru Hercegovine boravi da bi kupujući oružje od naših boraca i sir" tinje, slabio borbenu moć naše vojske.Hercegovina, tada već data Tuđmanu i Hrvatima, bila je samo viša!u Izetbegovićevoj mapi podjela, a Sefer, Zuka, Hakalović, Hujka i ostajkoji su skakali po vrletima samo naivci koji su vjerovali da mogu izmiBniti, ono što je već davno bilo dogovoreno. tMostar je glavni grad Hrvata u BiH i to je Izetbegović još davno dl Tuđmanu i Šušku.Kad već govorim o podjelama, želio bih spomenuti i to da sam pris" tvovao razgovoru s borcima koji su se žalili Seferu i Zuki kako ifflfl Haris Silajdžić, tadašnji ministar vanjskih poslova BiH, rekao da džaB ginu po ratištima u Hercegovini i da sve što osvoje će morati vratiti Hrvi tima, a bilo je to vrijeme operacije oslobađanja Mostara!No vratio bih se Tabaku..."Gdje ćemo?"pitah..."Sad ćeš vidjeti! "reče mi Æelo Delalić.Sreli smo se u Donjoj Jablanici, ispred Zukine baze.Æelo je bio u džipu sa vozačem i mojim amidžom Hajrudinom, tel me pozvali da im se pridružim.Kroz nekih sat vremena stigli smo ispred, meni već znane kucČi kojoj sam boravio nekoliko puta u toku operacije "Neretva 93". Bila Jeđ

atnakuća Hase Hakalovića, u kojoj je u ratu bio smješten dio njego-

A smo ušli unutra, Æelo je ušao u sobu gdje su sjedili Haso Haka-' eini i još dva vojnika 45. brigade, dok sam ja ostao ispred istematrajući kroz otvor gdje su nekada bila vrata, šta se tamo deša-obom sam ponio i diktafon i odmah ga po ulasku u sobu uključio h'h ako bi šta bilo interesantno, snimio. "To ie taj hodža, a?"reče Æelo, gledajući u okrvavljenog Ahmeda Ta-"A znaš li ti koju dovu, je li bolan?"nastavio je."Znam. " __ ,"Hajde prouči mi nešto, da vidim ja... "opet će Æelo.Već izudarani hodža Tabak, sjedio je i davao gotovo nerazumljive od->vore ali i dalje prkosio svojim isljednicima. Ipak, i proučio neku dovu..

Tada je Æelo nosio bradu, pa ga u jednom trenutku hodža Tabak upita: "Jesi li i ti efendija, dobri čovječe?", što je izazvalo smijeh kod isljednika.Æelo, koji je par minuta sjedio miran, malo po malo počeo je pojačavati tempo ispitivanja Ahmeda Tabaka. Nije ga tukao.To su radili bezbjednjak brigade, dvojica ljudi iz vojne policije i Mesar iz Zukine jedinice.Nakon nekih pola sata obojica smo se vratili u Jablanicu, s tim što sam ja ostao kod Zuke u stanu, a on produžio ko zna gdje.Eto i to ispitivanje, čovjeka koji je prodavao oružje Armije BiH vojnima HVO-a i usput govorio da "su budale koje ginu, jer će još malo ir", ušlo je u pitanja koja su postavljali Seferu prvog dana isljeđivanja.Tabak Ahmed je potpisao nekoliko izjava u kojima je priznao da jeo protiv Armije u cilju slabljenja njene borbene moći.Ali ono što svjedoči ko je uistinu Tabak i kojoj grupi ljudi pripada, jeste¦nica iz 1996 godine, kada se desio slučaj Pogorelica u kojem su Mu-lc,vić, Alispahić i bratija obučavali buduće ubice.u dokumentaciji sa Pogorelice jasno stoji: r'avni logističar terorista na Pogorelici je hodža Ahmed Tabak!UB-ovac Enver Mujezinović, napisao je u svome izvještaju "da 1 dan saslušavanj a Ahmeda Tabaka prisustvovali i Ramiz Delalić 5' te Semir Halilović, sin Sefera Halilovića. "iabak je u svojoj izjavi rekao da su ga tukli pratioci Hase Haka-;zbjednjak 45. brigade "Neretvica" zvani Homeini, te čovjek po

144 145 nadimku Mesar.Evo dijelova njegove izjave:"5. 10. 1993 godine, spremajući se za saslušanje korz prozor solJ kojoj sam se nalazio vidio sam kako iz džipa parkiranog ispred kuće il ze Hajrudin Halilović zvani "Mrčo", kojeg sam znao iz Visokog odr J a koji je mislim bio rođak Sefera Halilovića, te Ramiza Delalića (ĐĐ Semira Halilovića, Seferovog sina kojeg sam nešto ranije upoznao n U binetu kod Rasima Delića...Niko od njih me nije tukao, ali me je Ramiz Delalić ispitivao, dok J Mesar udario palicom po ustima, "stajalo je u njegovoj izjavi.Bilo je gotovo pet sati ujutro kada sam "riješio" dva "udarna", pitafl Državne bezbjednosti...Ja sam, toga 27. 10 u ranim jutranjim satima zaspao i ne sluteći ¦ SDB ni tada ne miruje već da i tada pakuju, montiraju ili, kako oni to kažu, rade...27. 10. 1993 godine operativna veza koja je koristila pseudonim "Đm KOK", došla je kod radnika SDB-a koji se vodio pod kodom VT162ij dala svoju izjavu o Haliloviću, Topaloviću, Delaliću i Midhat efendiji Èe-J lebiću, inače, tadašnjem Seferovom prijatelju.

Uskok je, inače, čovjek iz džemata džamije na Carini u kojoj je imafl Celebić.

"Delalić i Topalović su u posljednje vrijeme naročito u dva ztm dnja mjeseca bili u stalnim intezivnim kontaktima sa Celebić MU batom, imamom džamije Carina, na Vratniku kojeg je okvalifilU vao kao -tvrdu muslimansku liniju.USKOK nas je u nastavku razgovora upoznao da je u posljeatm dva mjeseca u stalnim kontaktima sa Celebić Midbatom i Se fer rm lilović, koji ga dva do tri puta sedmično posjećuje u njegovoj kuci m Vratniku gdje uzima učešće na sijelima kojima još prisustvuje i rm seta Zaim, Omeragić Zulfikar i Arnautović Mesud. Halilović je, m riječima izvora, u nekoliko posljednib izlazaka van Sarajeva #• zajedno sa Èelebićem gdje su se, kako izvor kaže, sastajali HČm vić, Celebić, Topalović, Delalić, Ališpago, komandir gardijskog odrem Delta, te komandir 7. muslimanske brigade. Ti sastanci su se'Ćm riječima USKOKA, a kako mu je prenio Celebić, odvijali u KofM Tuzli, Zenici i na njima se razgovaralo o muslimanskom korpus11'! Na kraju ove priče USKOK je zamolio radnika SDB-a da vodi će koristiti ove podatke, jer se radi o licima koji su skloni upotrebi¦ • njemu- USKOKU, moglo ugroziti život, to oi ijesmo družili s Midhat ef. Èelebićem i imali sa njim, tada, prija-iliudne relacije. Uvijek kada bi moj otac išao njemu, i ja sam bio reljsKe' >n o što je tačno, jeste da Ramiz Delalić i Mušan Topalović nisu nikadaA Midhat efendije Celebića u isto vrijeme kada bismo i mi sjedili gore.ednom nam je Celebić u privatnom razgovoru napomenuo da je Ca-"čuo za njega" i da želi da dođe da mu Celebić pomogne u vezi bolova:e je Caco trpio nakon ranjavanja ruke.Ramiza Delalića Æelu nikada niko nije ni pominjao, a kamoli se sastajao s njim po džamijama.Sramotno je da služba jedne države ima ovakve doušnike i uzima ovakve informacije za korištenje u bilo kakve svrhe.Naredni dan, 28. 10. 1993 godine, bio je identičan svom prethodniku.Saslušavanje Sefera Halilovića počelo je u 10 sati i 40 minuta.Izašao sam ispred zgrade Glavnog štaba gdje je sve vrvilo od vojske i oficira.Svi me gledaju ispod oka, okreću glavu, komentarišu...Odnekud vidim dvojica policajaca vode svezanog mladića u maskir-noj uniformi i maslinastoj majici koji mi se, iako malo pretučen, smiješi i klima glavom.Bio je to Fikret Kajević kojeg sam znao kao pratioca Ramiza Delalića Æele."Da mi se bar neko nasmije! "rekoh u sebi.ćesi si Fikro?! "uzviknuh glasno da me čuje i on i svi oni okolo. I okuša da zastane, ali policajci ne dadošeNisam ja bio blizak s vojnikom Kajevićem, ali u takvo odvratnoj kon-talaciji odnosa koji su tada vladali u i oko štaba, pa i u cijelom gradu,0 prebijen, izmučen i zavezan, Kajević je meni bio svijetla tačka.5 sam kao da pripadam nekoj ekipi u koju nisam sam ušao, nego u",u su me smjestili i u kojoj me svi vide, htio ja to ili ne.su neki mladići prolazili pored mene, pretučeni i svezani, a onda u gledah lice Jusufa Jašarevića, načelnika Uprave vojne bezbjednostilrao sam ga pogledom, ne ispuštam ga, i čekam da priđe bliže. e trudio da me uopće ne vidi, Jašarević me pozdravi očima,

146

147

spuštajući kapke i gotovo neprimjetno klimajući glavom.Vratio sam se u kabinet. ČČSati su prolazili kao i misli mojom glavom. Jedna je bila domina J ona po kojoj sam znao da pravno i legalno, ako tako nešto uopće posto" BiH, mome ocu ne mogu ništa.Ali postojala je ona druga strana vlasti u BiH koja je stvari završaJ na način kao i sa Cacom Toplaovićem dva dana ranije i sa mnogim HnJ gim, na kraju krajeva kako su to pokušali i sa mojim ocem tj. nama 7 i 1993 godine.Iz dana u dan se nastavilo ispitivanje Sefera Halilovića po raznim pitanjima, čiju sam listu ispisanu rukom jednog od inspektora dobio deseĆ godina kasnije.Evo kako su to pisali Borisa Delić, Himzo Popović ili Ugljen...1. Državni udar?2. Æelo?3. Tigrovo oko?4. Arif Pašalić-likvidacija?5. Hasan Efendić?6. KOS-Seferova saradnja sa njima?7. Rasim Delić?8. Jajce i njegov pad?9. Zlato Armije BiH?

10. Zločin u Grabovici?11. Zuka Ališpago, ko je, odakle, odkud ovdje itd... ?12. Patriotska liga?13. Abmed Tabak? ... itd.Ali ovoga 28.10. 1993 godine u prostorijama Vojne bezbjednosti ooB jalo se još jedno isljeđivanje, ustvari, bolje rečeno ubjedivanje.Tog dana je u "obradu" Æelu Delalića, uzeo načelnik Vojne bezbjB dnosti Jusuf Jašarević.Jutarnji sati 28. 10. 1993 godine...Jašarević: ".. Ja sam morao znati i uočiti da će se desiti belaji koji se desili. I krenulo je bilo. Kod tebe je krenulo. Kod tebe sam osp1 napredak veliki da se to može... ... Cilj mog razgovora s tobom je da ti dam nekoliko uputa, savft148 ¦ pametan čovjek, to moraš shvatiti tako!rasvjetlimo ko je iza svega ovoga. Ko je založio i tebe i sve mnogen U te neko htio da žrtvuje Ramiza ili slične Ramizu da i neke svoje mračne ciljeve ostvario... "Delalić- "Puno ima stvari da se kaže... Vjeruj mi na riječ kad ti ka-i da sam stvarno pogođen maksimalno. Ja ovo neću moći izdrža-¦ Kve što ti mogu reći, kazat ću ti samo pod uslovom da se odmahvoslije ovoga razgovora ili streljam ili ništa drugo!Jašarević: "Ti si pametan čovjek. Hajde ovako, pomozi sebi i ovo štorekosmo.Delalić": ... Molim te, ovo što sam ti rekao. Morate mi omogućiti.Nemojte dozvoliti da ja dižem ruku na sebe. Pustite me. Ti to možeš.

Ti si jak čovjek i uticajan. Ti i Munja to možete uraditi. Ja ću odavdeizići uz pokušaj bjekstva, oni me moraju ubiti! "jašarević: "Ramize ne budi dijete...Delalić: "Juso sve ću ti reći... Juso sve ću ti reći! Hoću samo da znamda nemam, da nema moje krivice tu... "Jašarević: "Kakvu relaciju ti imaš sa sudijom Teftedarijom?"Delalić: "Ja... Pomogo mi je dva tri -put u vezi mojih boraca s njimrazgovarao ja zamolio da ne bude, oni koji su bili dobri borci, da nebudu bačeni... "Jašarević: "Za koje ti je borce pomogao?"Delalić: "Pomogo mi je za onoga Kegu, on je imao neki stari pištolj,5 nehata, ja sam tada bio u Zagrebu, to je davno bilo, ubio jednudjevojku. Ja znao sam da nije kriv... " Jašarević: "Koju djevojku?"Delalić: "Ne znam, neku djevojku, ne znam! "Jašarević: "Gdje je stanovala?"Delalić: "Na Vratniku. "Jašarević: "Kakav je Sefer bio sa Cacom?"Delalić: "Dobar! "jašarević: "Jesu se sastjali u zadnje vrijeme?"a"c'- Ja znam da je tražio više puta da se sastanmo zajedno, ja nČam htio. Ali oni su se sastajali. "evic: "Možeš li se sjetiti kad ste imali zadnji sastanak u džamiji anni?"(kod Midhat ef. Èelebića-vidi prethodnu informaciju -"skok-. Qp. a)149 j0j od mene tražitiNe mogu da izdržim ovo... "Izdrži- Moraš izdržati. Moraš biti jak. Pomozi nam, po-Delalić: "U Carevoj džamiji?"Jašarević: "Carini, Carini, na Vratniku džamija, sastanci... "Delalić: "Nije sigurno! "Jašarević: "Nisi bio na tim sastancima?Ćesi bio i na jednom tMsastnaku u džamiji na Vratniku?"Delalić: "Na Carini... Ðe to Carina?"Jašarević: "Na Vratniku, džamija zvana Carina. "Delalić: "Nisam nijednom! ... Ma ni jednom garantujem! "Jašarević: "Kaži mi nešto o hapšenju Tabak Abmeda. Èiji je bio mda se Ahmed uhapsi???"Delalić: "Ko je to, oprostite?"Jašarević: "Ovaj dolje u Konjicu, što je bio uhapšen, što je... IDelalić: "Ja sam bio tada još sa svojim ljudima u Tešnju, nađena ojkola...Kod Zuke u štabu sastali se sa Sef erom i on kaže da su uhapsili nekm efendiju koji zna dosta stvari o Deliću, o ovome o onome i kaže posm mene da Mesar, bio je tu i Seferov sin Semir, da vidim ko je i $m je..."Jašarević: "Ko vas je pošlo?"Delalić: "Sefer, odnosno on je pošlo, pošlo bio Mesara da idu, da gm ispituju, da ga batinaju i ja sam rekao da idem i ja da vidim ko je i šm je... "Jašarević: "Je li ti sad jasno da su stvarali pojedini ljudi od tebe Msvoje ciljeve?"Delalić: "Pa Juso vjerujte, to mene ne interesuje... Tato te molim m

održiš obećanje da me uništite! Vjeruj mi na riječ, na rijeć ti kažermVjerom ti se kunem i kunem ti se na Kuran., shvati... Volio bi kad lmmoglo da se razjednači 9-ta motorizovana i 10. brdska brigada. Nmmamo mi tih stvari! "Jašarević: "Hoćeš li ti meni dati riječ?" IDelalić: "Kaži...Jašarević: "Hoćeš li ti ovim mojim momcima ispričati sve što zna$mDelalić: "Sve! Kunem ti se Juso u Kuran, ali samo ti meni daj riječ ¦dan poslije ovoga.. Ali odmah Juso jne mogu da izdržim.Jašarević: "Ramize, ti si mene ko čovjek, ko čovjek ti si mene p'Unio, plijenila me tvoja osobina koja je izražena u mogućnost.Delalić: "Juso ne interesuje me. " .Jašarević: U mogućnost organizovanja i vođenja ljudi. Ali sam °Wsvjestan da griješiš i želio sam ti pomoći i sad ti želim pomoću '¦150 pelalič-ćasarevic- ČČČČČČČČČČČf/iozi nam!/ inlo naprimjer govora o formiranju paravojnih snaga, golemih?"Delalić'- "Ne razumijem pitanje... ?"šarević: "Oko ovih tumačenja da se vama prijeti, tebi, Caci, eto cJluiĐiklijama, i tako dalje... Da li je tu bilo ideja, eto mi imamo uoje snage, imamo 9-tu mtbr, imamo 10. bbr, imamo još ovu, još ovu jedinicu, pa ćemo biti snaga, pa ćemo se pobiti, pa ćemo otvoriti rat sa MUP-om??" Delalić: "Pa jeste bilo... " Jašarević: "Ko je iza takvih ideja stajao?"Delalić: "Juso ne znam. Meni je sve ovo nekako spontano ispalo. Uglavnom znam da je Sefer, da je Sefer to što je radio, dizo tenzije! On je bio perspektivan.Jašarević: "Dobro, dobro, ovaj dio smo negdje završili... " Delalić: "Dobro. Jel mogu ženu da nazovem, da joj kažem da se ne sekira ništa oko mene, osmi je mjesec trudnoće... ??" Jašarević: "I to će ti omogućiti... "Nakon ovoga svi su izašli iz kancelarije kako bi Delalić Æelo telefonirao svojoj supruzi.U istom pravcu, Æelino će isljeđivanje nstaviti Dževad Jusić. U kancelariji u kojoj je, tog istog dana, bio saslušavan Sefer Halilović, linije su bile užarene.Borisa Delić koji se svako malo čuo sa svojim kolegama iz Vojne bez-osti koji su preko Æele Delalića trebali prikupiti adute za Seferov pro-°n, u jednom trenutku se okrenuo prema Seferu u kancelariji i rekao mu:Æelo trenutno plače! Mislim situacija je takva da su emocije ida dosta otvoreno priča o svemu.. "-r je, sto je vidljivo na tajnom video materijalu, odšutio nekih pola •e i zatim povlačeći dim cigarete rekao: 'To je njegov problem! "1 dan, po završetku isljeđivanja, pravljene su izjave i zabilješke u °rmi koje su slate šefovima Službi koji su to, opet, obrađivali na Jpnacin i slali Izetbegoviću na stol.slno sa isljeđivanjem, psihičkim maltretiranjem, kućnim pritvo-151 rom i medijskom hajkom tekla je i proceduralna faza svega ovoi Krenule su nove smjene, i privatiziranje Armije BiH...1. novembra održana je sjednica Predjedništva BiH kojom je podavao Izetbegović.

Počela je u 15 sati i 30 minuta..Nakon polaganja zakletve novog člana Predsjedništva BiH IVe vi mšića i aplauza, kako stoji u stenogramu sjednice, uvodnu riječ uze 1 Izetbegović.Izetbegović: "Ovdje ima jedan pripremljen prijedlog personalnih iJL mjena u Armiji BiH. Ja ću pokušati da ih, kratak je pregled, pa ćumto jedanput iznijeti i oko toga ćemo popričati ako bude potrebtm raspraviti to pitanje. Prije svega glavna promjena sastoji se u ličnM ti načelnika štaba vrhovne komande, prema ovom prijedlogu tom trebao biti Enver Hadžihasanović, dosadašnji komandant Trem korpusa Armije BiH.Onda Muslimović Fiikret bi prešao na dužnos načelnika odjeljeM za praćenje.U 4. korpusu postoje promjene na dužnosti komandanta, umjemPašalić Envera, ovoga Arifa, dolazi njegov doskorašnji zamjenik mlejman Budaković, a na dužnost zamjenika Safet Oručević...Radi odlaska na nove dužnosti kako tu stoji, do daljnjeg razrješavMse dužnosti i stavljaju na raspolaganje Sefer Halilović, Arif PašasMBahrudin Fazlić. ISto se tiče sinoćnje odluke da umjesto Drekovića u Petom korpus*postavimo Dudakovića, koji je komandant jedne od brigada u Krmni, to su promjene do daljnjeg. IGlavne promjene se sastoje u pomjeranju Sefera i Arifa. Sto se tiče Sefera, za sada ne znamo šta ćemo uraditi, gdje bi išM neka ga na raspolaganju, pa ćemo vijdeti šta će biti dalje. Dosadašnja istraga je pokazala ako ništa drugo, a ono nekorektan odtm kada je, što se tiče Sefera, u pogledu ponašanja ovih ovdje grupa, i $9 u ovome monmentu sada sigurno, kao što je podsticanje ovih grupa izvjesnu vrstu pobune ili samo prešutno, i to je stvar procjene sm izvjesnih organa. Ali on je znao za ove stvari, nije ih spriječio, ¦ protv, imao je neke telefonske razgovore u kojima je istina davao > lo podrške, dakle ima tu nekih stvari po kojima je on nepodobđm vršenje dužnosti načelnika Štaba vrhovne komande, a da li ce više od toga vidjet ćemo. 0ivaraw raspravu. " ¦ mn Kljujić: "Pozdravljam smjenu Hadžihasanovića sa mjesta " andanta 3. korpusa, i ne znam koliko je teška pozicija njegova n baš bude načelnik umjesto Sefera, jer Hadžihasanović je putio nama 16. maja ovdje sa Mojmila. To treba da mu bude doži-a hipoteka da ne može, mislim, što je Haris rekao ili je patariota lije Znam ja njega to je onaj bez zuba, nosi tamne naočale, i a stvar ta funkcija načelnika, kakva je to pozicija ako imamo vrhovnog komandanta. ?" etbegović: "Ja ne znam je li on došao!6. aprila ili maja kod nas?? 'ada su ga doveli kod nas ja sam mu rekao da mu je to zamjerka što je micao na nas itd, ali bio je komandant 3. korpusa koji je veliki, i ako je bilo nekih grešaka tamo ima veliki broj brigada i po mom mišljenju mi trenutno nemamo boljeg oficira, sposobnijeg, obrazovan, baš onako pravi vojnik! "Rasim Delić: ".. Tri su čovjeka koji mogu rukovoditi štabom: Hazim Šadić, Enver Hadžihasanović i Fikret Muslimović! " Ejup Ganić: "... Ja znam Fikreta Muslimovića, sposoban čvjek, i naravno ta dilema oko bivšeg člana KOS-a itd.Mi smo znali za napade na Sarajevo, pa Patriotska liga je radila non stop, i prepuštam većini kada je Muslimović u pitanju. Ovoga Hadžihasanovića ja poznajem, bio je dugo ovdje u Sarajevu, kao neka desna ruka Sef eru, jer Sefer je bio na čelu Patriotske lige, pa TO-a i tu je od početka, i prije. E mi smo smijenili Sefera uglavnom I razloga nezadovoljstva dosadašnje borbe, to je bio jedan od razloga, pa smo doveli Delića, a u sadašnjem trenutku ako trebamo da zamjenimo Sefera, mislim. Enver i on su bili bliski saradnici, ja znam ovdje dok je bio Hadžihasanović on je gledao u Sefera kao u

lidera, ¦o se Sefera tiče, tu stvar treba dovesti do kraja, utvrditi taj njegov nekorektan odnos, i tražio sam i od Delića da pročita izvještaj sa tih saslušanja njegovih da bih i ja mogao da zauzmem stav. r ljudi dolaze, znate, govore kako će doći do pada morala i do oslanja u Arniiji jer on ima popularnost, ne znam kolika je, ali je ima. n da doboro kotira, a eto i ti si Harise bio u Konjicu i Mostaru. & jeste malo komotniji čovjek kada su u pitanju političke izjave i 'dudara od standardne forme vojnika, ali većina naših koman-A/f ¦ a Č Ča, dok je on uvelike već radio!morali tu stvar profesionalno izvesti do kraja, i da kažemo da , smlenjuje radi što nema rezultata ili ti nekorektni odnosi ili... °n je tu od prvoga dana, doći će do demoralisanja boraca, zna-

152 153 te imate njega, njegove spotove, prisustvo na terenu... " Mirko Pejanović: ".. Kada je Sefer u pitanju, meni je lično žao <k I stvari odvijaju ovako kada je on u pitanju. A ja sam zato da JI Sef erom obavi razgovor i učini sve da on ne bude povrijeđeni " I Rasim Delić: "Ne znam da li da čitam, i je li to raščišćeno do krj ili nije. On ovoga momenta ima takve odgovornosti da ne može M načelnik Glavnog štaba, a da li če krivično odgovarati, što ja lično A bih volio ne znam.Ali ako ovako se nastavi on neće biti zadovoljan, jer nije zadovolm svoje poitičke ambicije i mi to moramo imati u vidu da je on inicuA ima i takve svoje političke, ali i vojne ambicije. Evo ovdje jer ... v. . i v i.svoje poitičke ambicije i mi to moramo imati u vidu da je on ima i takve svoje političke, ali i vojne ambicije. Evo ovdje je osd strana informacija ja mogu čitati ako želite., "(radi se o informai Envera Mujeznoviča načelnika SDB-a, od 18. 10. 1993 godine. Nijaz Duraković: "Ne treba to čitati. Ovdje stoji da Sefer ne"Mili I0zaštiti čovjeka, njegov integritet. To ako su i ako će Æelo Rammnjegovi lopovi nositi Sefera na majicama u što čisto sumnjam, atome buba cijela čaršija.. Vojnička smjena treba da bude i . "Stjepan Kljujić: "Možemo li mi ovaj papir usvojiti, a što se tiče Semra, ovdje piše da je na raspolaganju, pa da neprejeudiciramo nišMSta god sada da pričamo o slučaju Sefera dok se ne završi istraga nemožemo ništa, prema tome ostavite kada bude vrijeme. '"Alija Izetbegović: "Sto se tiče Sefera, ja sam rekao maloprije, ono šmse iz istrage može vidjeti, a dobro bi bilo da se materijali dostatMmostalim članovima Predsjedništva, ono ranije, jedna informacija, nesvaku izjavu nego onu.. Jer ima rekla kazala... Dosadašnji tok istra"je pokazao da je on nepodoban za obnašanje te funkcije i ono što satija do sada vidio i one njegove izjave koje nisu nikakva tajna i njegmvib izjava na račun Delića.Drugo je pitanje šta se zasniva na izjavi Ramiza Æele i ima tu izjam koje terete ali nije to u pitanju, u pitanju su njegove direktne izjam koje ga čine nepodobnim. Istraga

je u toku a vidjećemo kasnije- I Drugu stvar sam želio, da kežem a to je da nema nekorektnih odnm sa. Razgovarao sam sa načelniikom bezbjednosti da ga upozoriČ jer je došla neka priča da su neki ljudi pretučeni itd. Jer u sludt I ovoga Æele, ljudi su nasrnuli na njega kada su ga vidjeli i on je tđn bio pretučen, a ostali odnosi u istragama su korektni. I prigovorio sam što Sefera saslušavaju do iza ponoći. To nije p°% bno, i to nije...Sto se tiče Cace, meni je žao da je ubijen, jer ja sam insistirao <ČĐ kloni i odavno je obilazio ko mačak oko vruće kaše(.. )Do toga . anieh doći, jer trebalo je sve osigurati da čovjek ne bude ubi--r i--, je bilo, samo tri dana nakon završetka akcije "Trebević 2", u jj predsjedništva BiH.je predsjednik Izetbegović rekao da maltretiranja i batinanja ne-"kako ga je bilo po zatvorima i slinim upravama bezbjednosti. ' I ko je rekao da Sefera Halilovića ne ispituju do iza pola noći, isljedi-. :e nastavljeno u nikad žešćem tempu, do tri, četiri sata ujutro i dalje ' opcijom kućnog pritvora i medijskog linča!Naravno, kao čovjek koji je sve konce države pa i ove akcije držao u rojim rukama, Alija Izetbegović je odlično znao kojim metodama se dolazi do "otkrića".Tako je jedne prilike 2. 11. 1993 u dva sata ujutro, dok se Sefer Hali-lović vraćao sa isljeđivanja, u hodniku Državne bezbjednosti sreo inspektora koji ga je obavijestio kako žele da ga vide načelnik SDB-a Ugljen i Mujezinovć."Ne želim ja njih! "rekao je Halilović."Nažalost, komandante, ne možete da birate! ", ponovio je inspektor.Tako se Sefer Halilović oči u oči našao s dvojicom kreatora prisluškivanja, praćenja, uhođenja i akcija "zaštite predsjednika" i "suzbijanja kriminala"! "Recite... ?""Sjedni Sefere, da popričamo! "rekao je Mujezinović Razgovor je trajao sat i pol vremena.. Ugljen i Mujezinović su poku-na "prijateljskoj" osnovi ubjediti Sefera da saraduje s njihovom slu-"m, obećavajući da će oni zauzvrat, kao, sve učiniti da njega zaštite.

154 155 "IZETBEGOVIÆ JE POLITIÈKI DILETANT"Bezbjednjaci Borša Delć iz SDB-a i Himzo Popović iz SVB-a su oJ 11. 1993. u vezi saslušavanja Sefera Halilovića dan ranije, napisali zsM lješku, koja slijedi:"Dana 2. 11. 1993 godine, tokom informativnog razgovora m gospodinom Seferom Halilovićem, isti je naveo da njegovi nespom zumi sa gospodinom predsjednikom Predsjedništva Alijom IzetM govićem počinju od perioda Halilovićevih zahtjeva i nastojanjam pretpotčinjavanje rezervnog sastava MUP-a, Armiji RBiH. Taj m riod je okarakteriosao kao period blagog nesporazuma koji eskalira do nerazumjevanja i drugih nesporazuma posebno po pitanjimaČRada i funkcionisanja Ministarstva odbrane, Vens-Otven-ovoi plana, zatim neslaganja oko podjele BiH po etničkom principuČ neslaganju oko načina postavljenja gospodina Delić Rasima na M žnost k-danta GŠ ARBIH.

Halilović je, također, rekao da je u užem krugu izjavio dam gospodin Predsjednik politički diletant, da je neodlučan, i sujetanM da odabir ljudi na rukovodeča mjesta vrši po kriterijumu poslušnrA i odanosti, a ne po kriteriju stručnosti i znanja.U isitm prilikama gospodina Predsjednika je oslovljavao kao 1 JAR. Također je predsjedniku zamjerio što je porodicu poslao u ZagrĐ a zatim u Tursku, ističuči kako je njegova uža porodica u Sarajevu.Halilović je kategoričan da ovaj dio razgovora neće potpisa obliku izajve"Kancelarija Sefera Halilovića u kojoj sam boravio, postala je sablas Samo rijetki zovu, uglasnom cinkaroši koji ispipavaju puls i p°nĆod familije i bliskih prijatelja koji su znali o čemu je riječ i u strahu celrasplet.Èekao se sudski proces koji je moj otac najviše priželjkivao. Želio je da ta priča iz mračnih kancelarija, SDB-a se preseli u J3 j156 j;e će svako staviti na stol svoju argumentaciju, 'me su prolazili isljednički dani i dani kućnog pritvora koji je, malo malo. ipak popuštao.očetku, sjećam se, prve sedmice kada nam je nana poslala jelo napravila, da su ga policajci na ulazu rastrgali i raskomadali s >,e, r0m da vide ima li šta sakriveno u njoj. I Aa je sa te strane malo splasnulo. I dalje nam niko nije mogao dola-li smo se mi bar mogli kretati u krugu Glavnog štaba. T ko ie bilo sablasno, prazno, nekako tužno to mjesto, bez Sefera i * silne gužve koja je tu bila do prije desetak dana. Noć je padala polako. Barem se meni tako činilo i svaki minut je kaovječnost.Puno kasnije kada sam slušao robijaše dok pričaju kako teče vrijeme u zatvoru, dobro sam ih shvatao.Te večeri Sefer je došao u 2 sata i 45 minuta iza pola noći, sam, hodajući ulicama do svoga štaba. Nije mi bilo drago kada sam vidio da nema pratnje."Jesi čuo da su te smijenili?", upitah ga s vrata."Pa kad ne mogu da ti uzmu glavu, onda... Baš me briga, za mene je sve gotovo kad je rat u pitanju! "reče mi.Kao i par proteklih dana, svako veče ili bolje rečeno jutro, kada bi došao sa isljeđivanja sjedili bi barem pola sata i popričali o svemu što nam se događa.."Šta su pitali danasPKakva je priča?"radoznao sam.."Državni udar, pa neka glupost, pa KOS, pa opet državni udar, neki razgovori, ma... "kaza mi i nasmija se zatim.."Šta je smiješno?"'Kaže onaj inspektor meni : 'Gospodine Haliloviću, objasnite šifru Pericin mercedes?"'Gledam ga i uzbudljivo čekam nastavak, priče.ČÈovječe, rekoh! Šta su sad skuhali?Gledaj šta im je palo na pamet... ", priča mi:)kvarilo mi se auto negdje u zimu 1992 godine i sada ja im kažem ko, izuzmite i dajte potvrdu itd. I sada zovu mene kažu ima jedan od nekog Perice kažu odličan. Uzmite i dajte papire, kažem. a 1 erice, te nema ga, dali potvrdu, on dolazio, povuci - potegni, dana, i oni su mislili, ove budale iz Državne bezbjednosti da je -ercedes- neka moja akcija, šifra za neku zavjeru "pričao je. ' su mu kaže jedan po jedan transkript prisluškivanih razgovora ,e pominje "Pericin mercedes", što je Sefer trebao da objasni157 Zvučalo je kao iz filmova, i nisam mogao zaustaviti smijeh dvadpl minuta.

Pa je li moguće da je takva služba nekome za vratom, pitao sam J "Najgore ti je kada su ti budale za vratom! "odgovori mi SeferParalelno sa isljeđivanjem Sefera Halilovića, nastavljeno je i ubrzsJ prikupljanje dokaza za "državni udar" i "kriminal" od svih uhapšenima! mtbr i 10. bbr.Naravno, redovno su većina njih bili premlaćivani, s malim izij kom onih koji su bili na "vezi" s policijom i upravom vojne ili državni bezbjednosti.Poznato je da je, odmah po pokretanju akcije "Trebević 2", saslušaj novinar "Oslobođenja", Šefko Hodžić, koji je sa vremena na vrijeme J nama boravio na području Hercegovine, izvještavajući za Radio BiH i I Oslobođenje.Pod pritiskom Mujezinovića i inspektora Sendijarevića, nakon ispit" vanja, potpisao je bio sljedeću izjavu:"... Moj prvi susret sa Zukom Ališpagom bio je u vili Borik, nm Igmanu, gdje je bio smješten štab odbrane. Zuka je bio apsoluČk gospodar na Igmanu. Hapsio je koga je htio, tako sam vidio dajm uhapsio komandanta odbrane Trnova i stavio ga u svoj zatvor. Ukifm sio je i francuskog predstavnika "Solidarite", inače francuskog držatm ljanina, samo da bi mu otuđio automobil, jer je valjda bio kvalitetoU Cuo sam da je ovaj Francuz uradio puno stvari za narod iz TnU va, donosio lijekove i hranu, napravio kamp itd. Nihad, Zukin Mm mjenik, je uhapsio ovoga Francuza, a on je oslobođen na intervenam pratilaca predsjednika Izetbegovića.Što se tiče Hamzića, komandanta odbrane Trnova, imao je svM že podlive od fizičkog maltretiranja, a sreo sam i njegovu suprugm koja me je pitala kome da se obrati za pomoć, na šta sam je upi'tm na Vahida Karavelića i Salku Gušića.Kada sam Zuku pred dvojicom pratilaca predsjednika lzetbeg°Đvica i jednim Sefera Halilovića pitao što je Hamzić kriv, rekaČje: 'Kriv je što je živ! ' *m*Zli**Također znam da je 19. 7. 1993 godine, Zulfikar Ališpago izvršio strijeljanje jednog vojnika iz Foče, jer mu se suprostM navodno bježao sa fronta.Znam da je na Golom brdu strijeljan još jedan čovjek ali, ?a"Đ počinioce ne znam.7natn da je Zuka govorio da će strijeljati i Gadžu, komandira , % Tušila, ali je taj čovjek pobjegao. Gadžu je po Igmanu tražio¦ L p0 nadimku Mesar da ga uhvati, ali ne znam dalje šta je bilo... tiazvao sam na pomenute telefone Sefera Halilovića.. U 20¦ urenuli smo luksuznim automobilom prema tunelu Sefer Halilo-vić, njegova pratnja i ja.Sa druge strane tunela čekao nas je Mesar u luksuznom džipu bojim smo nastavili put za Jablanicu... U toku zajedničkih putovanjaaferom Halilovićem više puta sam ga pitao oko detalja vezanih a njegovu smjenu sa funkcije prvog čovjeka Armije BiH.On mi je kazao i nekoliko stavova o predsjedniku Izetbegoviću, te o njihovim razmimoilaženjima u koncepciji odbrane BiH.Sjećam se da je jedne prilike kazao : 'Alija i ja se razlikujemo u cjeloj koncepciji. On misli da se Bosna ne niže odbraniti cijela i da se mora podjeliti a moja je da se mora duže ratovati sa svim snagama j civilnom vlašću, i sve uključiti u mašineriju oslobađanja zemlje. Eto to je razlog moje smjene. 'Isto ti misli i dr. Cibo.U vezi Arifa Pašalića komandanta 4. korpusa Sefer je više puta izjavljivao da se previše slika po novinama i da više blefira nego li se bori. Govorio je kako ga treba smijeniti. Sefer je Mithada Hujdura Hujku cjenio kao borca u Mostaru!

U vezi pripadnika MUP-a BiH, Sefer Halilović je govorio, a i dr. Cibo, da ne treba toliko policajaca te da ih treba staviti u funkciju oružane borbe.¦¦ U 'Avazu'sam objavio reportažu sa ratišta u Hercegovini i moja slika je objavljena na naslovnoj strani tog lista. Za to sam dobio honorar od Fahrudina Radončića u iznosu od 200dm... "4- 11. 1993 godine Izetbegović izjavljuje da je istraga pokazala neke jn> koje Sefera Halilovića čine nepodobnim za obnašanje funkcije Nn Poslije, dakle 5. 11, oglašava se i udruženje "Patriotska liga",Jra Halilovića isključuje iz članstva, izražavajući da je osramotiod> re aa su razočarani onim sto je istraga pokazala.Je to orkestrirana kampanja, policijsko-medijska s političkom po-izd ¦ i Samo§a vrria države s ciljem da se Sefer satanizuje i prikaže kaoLak° ih nije stid?", pitah oca.me isključio, Zagi i Kemo a??Alija Lončarić i onaj Vranj??"pita

158 159 Sefer smijući se u pet sati ujutro, nakon što je stigao sa saslušanja.Ja sam zamjerio svakome od njih iz prostog razloga što te ljude Mznavao i također odlično znao njihovu ulogu iz predratnog vremena Ttoku samoga rata. *Naprimjer, Alija Lončarić bio je vozač u PL-u i nama kući popraJ keramiku i mašinu za veš" a Zaim Backović-Zagi je bio čovjek kojep J vodali sa sobom Kerim Lučarević Doktor ili Sefer da bi im nosio moto 1 lu i prenosio naređenja, jer je Zagi imao karakterisitčan glas.Sulejman Vranj je neobrazovan čovjek, vojnički neuk, a njegov jej uspjeh, jeste rodbinska veza s porodicom Cengić, Hasanom i HalidomlSa toga sastanka digli su se i otišli Faid Hećo, Mirsad Èaušević Brad i još dva člana organizacije dok su ostali šutjeli."Znaju oni ko je boss. Samo neka rade po direktivi, sve će im se obi o glavu. Umjesto da stanu uz mene i kažu -da vidimo šta je, je li 0J politički ili... oni se uključuju. "Otac im nije zamjerio, samo ih je smatrao beskičmenjacima.Par godina poslije, ti isti ljudi su ga pozivali da ga, kao vrate u članstvo i Predsjedništvo udruženja, što je Sefer odbio.Danas je predsjednik udruženja Avdo Hebib.On nikada nije bio ni blizu PL BiH i pitanje je, je li uopće znao za njeno postojanje.Sjećam se jednog razgovora u kojem se govorilo o PL BIH, a za stolomsu između ostalih bili prisutni i Sefer kao njen osnivač i komandant i AvdđHebib, kao njen samoprozvani član. Bila je to zima 1994 godine, neki ručaliu ulici Sime Milutinovića Sarajlije. Sjedio sam pored Sefera i Rifata Bilajca."Nekako se tebe ja Avdo ne sjećam iz PL-a. Ti mora da si Utajni član naše organizacije?", reče mu Sefer.Hebib je samo klimao glavom. Taj status mu je odlično odgovarao."Tajni član! "Vidjevši da Hebib ne shvata da ga provocira, Sefer je otišao m rak dalje: "A jesi li ti znao da si tajni član?! " Onda su se svi počeli smijati i polemika, naravno, nije dalje

vođena! Ali to svakako nikada više nije bila ona organizacija kakvom je 1 mišljena, niti su ikada više njeni ključni ljudi sjedili unutra.Sefera, Talijana, Kerima Lučarevića, Mahmutćehajića i drugih u 1 više nije bilo.ostaloNjihova mjesta su zauzeli, vozači, tjelohranitelji, sekretarice i osoblje pojačano, "tajnim članovima"! MISLILI SMO DA NAS TUKU ÈETNICI'Paralelno sa isljeđivanjem, iskaze na Okružnom vojnom sudu u Sara-dali su i ostali okrivljeni za oružanu pobunu, tačnije njih 94, s tim što ih je 21 bilo u bjekstvu.Evo nekih iskaza koji govore o metodama uzimanja izjava i tretmanu zatvoru prema uhapšenima za koje su predsjednik Izezbegović i načelnik bezbjednosti Jašarević tvrdili da ih nije niko ni dohvatio!Izetbegović je rekao da su postojale neke nekorektnosti, ali da je u 95% slučajeva ispitivanje korektno, što je načelnik Vojne bezbjednosti, naravno potvdrio, govoreći da se sve radi u skladu za zakonom.A kako je ustvari bilo, kako su prebijani, mučeni i zlostavljani vojnici Armije od strane svojih dojučerašnjih kolega:Okrivljeni Sead Kadić između ostalog je kazao okružnom vojnom tužiocu. :"Ja ne ostajem kod iskaza datog 7. 11. 1993 godine, iz razloga što je prilikom moga ispitivanja uneseno sve pogrešno, jer me vjerovatno istražni sudija nije shvatio radi moga posebnog psihičkog stanja, jer je iskaz dat 10-15 dana nakon moga hapšenja... Koliko se sjećam, moje ispitivanje je vršio sudija Kapo, a ja sam istome kazao da sam bio učen i da sam u posebnom psihičkom stanju što se na meni moglo idjeti. Ja sam boravio u Centralnom zatvoru, bio tučen, razvaljivali su me, samo što me nisu guzili! ...T>ok sam boravio u Centralnom zatovru, ja sam vidio da su i druge Ph a posebno se sjećam da su tukli ovdje okrivljenog Armina Ho-a i to na način što su ga držali rukom za kosu i potom udarali3W °d stol, a a Armin je nakon toga tako izgledao, da ga ja nisam §ao prepoznati, a poznavao sam ga unazad dvije godine... "Okrivljeni Samir Seferović: "Ja ne ostajem kod svoga iskaza da-• 11. 1993 godine iz razloga jer su me prije davanja istog tukli u

160 161 Centralnom zatvoru i dobijao sam instrukcije šta da kažem Lnj J tražnog sudije. Iskaz sam dao pod strahom.Okrivljeni Husein Hodžić: "Ja ne ostajem kod svoga iska? Đ tog 9. 11. 1993 godine, jer sam tada bio u posebnom psihičkom i nju i jer sam u Centralnom zatvoru bio toliko prteučen da ni%anĐ na ratištu dobio takve povrede, iako sam ranjavan pet puta. htrćk sudija me nije tukao, ali sam potpisujući tada izjavu bio sav uM kan...Dok sam bio u Centralnom zatovru mene su tukli i previše, pasM u jednom trenutku pomislio da me tuku četnici. Sjećam se da sm poslije toga imao na sebi majicu koja je bila potpuno natopljena rM jom krvlju. Tada mi je bilo žao što sam se ovoliko borio od izbivanja agresije na našu zemlju... "

Okirvljeni Nihad Hodžić: ".. Za vrijeme boravka u Centralnom zatvoru bio sam maltretiran i fizički i psihički, a dešavalo se da sm viđao svoje prijatelje koji su bili pretučeni kao i ja, pa ih nisam mm gao prepoznati. Sugerisali su nam šta treba da govorimo, kako dt odgovaramo na pitanja sudije. Za maltretiranje nisam smio ni rijM reći istražnom sudiji, jer sam se bojao da me opet ne odvedu i ne I ponove torturu prema meni. "Okrivljeni Nezir Duraković: "... Za vrijeme boravka u zatovM mene su tukli tako da sam ostao bez svih zuba, a u momentu hapČš nja stavili su me uza zid na strijeljanje.Ja nisam uhapšen odmah, već tek nakon 4 dana od 26. 10. 199. godine... "Okrivljeni Semsudin Herak: "... Prije davanja iskaza bio $<*m fizički maltretiran od strane isljednika u zgradi "Vraniće", te san* upozoravan da moram dati isti iskaz i kod istražnog sudije. Isljedm mi je rekao da ukoliko ne ponovim iskaz isti i kod istražnog sudifi <*j neću izaći iz zatvora ni za 5 godina. "Okrivljeni Nermin Hatić: "Negiram svoju izjavu datu koat tražnog sudije, jer sam na nju jednostavno bio primoran usljed rrmt tretiranja koje sam doživio od pripadnika CSB-a i bezbjednjasm korpusa... . Bio sam maltretiran u Centralnom zatvoru na taj n" što su me pljuvali, udarali po ranama, te me provocirali 24 sĐ Nisu dozvoljavali Ijekarima da nam prilaze, a također su me ve162

&krevet..Okrivljeni Senad Haračić: "Ne ostajem kod svoga iskaza datogn 11 1993 godine, zbog toga što sam bio primoran da dam takavĐ a na to su me primoravali isljednik, policajci, stražari i ostali..i sam rekao istražnome sudiji da su me maltretirali i moj advokatCaliiatović Ekrem je tražio da to uđe uzapisnik, što nije učinjeno. (...)Ne znam imena i prezimena policajaca koji su me tukli i teško bi ihmogao prepoznati s obzirom da ih je znalo ući po desetak u sobi dame tuku...Ovo su samo dijelovi iskaza nekih od prebijenih i izmaltretiranih vojnika 10. bbr, sa čijim imenima se naravno spisak nije završio.Ipak, bilo je onih koji nisu bili ni taknuti u pritovru, poput Malče Rov-čanina pripadnika 9. mtbr, Celinog pratioca koji se tog 26.10.1993, odmah u jutarnjim satima predao sa rukama iznad glave na poziv Rusmira Mrko-vića zvanog Rus-komandanta specijalne jedinice "Lasta".Evo šta je Rovčanin rekao u svojoj izjavi datoj 28. 10. 1993 godine Upravi bezbjednosti Armije BiH, u kojoj je govorio o aktivnostima Rami-za Delalića i njegovih odanih ljudi iz 9. motorizovan brigade.".. Prije 4-5 mjeseci, Ramiz Delalić Ceh i komandant za logistikubrigade Izet Jukić zvani "Džin" dogovorili su se da bi trebalo uzimatidobrovoljne priloge u vidu donatorstva za brigadu od privatnika saopširna Stari grad i Centar... Hota Mustafa, Fočo Kenan i HukelićErtan često su bili uz Ramiza Delalića, a prva dvojica su bili njegovipratioci pa su mu se nametnuli da sami idu u prikupljanje priloga, i istiÆelu svakodnevno informisali ko od privatnika ima dosta novca, ato su i predlagali da se određena lica dovedu u štab 9. mtbr kako bise prisilu da daju novac.Od vojnika iz moje čete čuo sam da su novčane prilogee davali

Ijedeći privatnici i to: Alemko 5. 000 dm, vi. kafića "Amerika" naeki 2. 000 dm, vi. bilijar kluba ne znam mu ime 2000. dm, vi kafićaondon" 2. 000 dm, izvjesni Medo vi kafića "Rok" 5. 000 dm, Galesa Pijace Ciglane 5. 000 dm, izvjesni Dundo 2. 000 dm i jedan pred-*nik prodavača sa pijace Ciglane koji je donio njihove priloge od00-500 dm. Također i 6 mesara iz tržnice dali su od 2. 000-3. 000 dm.163Uusko Tomić iz dječije ambasade 5. 000 dm i vlasnici 7-8 zla-'" radnji na Baščaršiji po 2. 000-3. 000 dm, kao i vlasnici tri .. a*j je prenoćio u zatvoru kod nas dao 5. Nekoliko dana prije ovoga događaja prisustvovao san-, Musa i Ertan doveli Adija Mulabalilovića, poznatog mužića; rište naše baze u Romanijskoj br. 2.ooo 4sam kadaxr"uAbutika iz staklenog grada dali su po 500. dm. Prije oko dva n vidio sam u Æelinoj kancelariji u Romanijskoj ulici, Sulju L>r vi. restorana "Belvedere" koga su upravo bili priveli Musa i L-koji je Æeli nakon što je prenoćio u zatvoru kod nas dao 5. Onr Nekoliko dana prije ovocn Jn-ČKjuiuniJSROĆ br. 2.Sovo, nova, miJepreOdveli su ga kod Æele u kancelariju i čuo sam kako Adi da ga Musa nije trebao udarati po licu i da će svakako dati koji traže. Æelo je meni naredio da odem sa Adijem i on mi je preA 2. OOOdm.kni.'om iU istom periodu u kancelariji sjedili smo Ceh, Musa i ja, kadai Musa predložio da bi trebali nagaziti Adija, vlasnika kafića "Verdi". I sam se suprostavio Musi rekavši da poznajem Adija i da ću lično om do njega. Æelo je rekao tada : 'E hajde ako ga znaš, doveedi ga ti. 'Otišao sam do Adija i rekao mu da bolje da meni da prilog, nego, ga vode na kopanje, on je to prihvatio i dao Æeli sutradan 2. 000 dm. Početkom septembra ove godine kada sam sjedio sa Æelom, Jukić Izetom u njegovoj kancelariji ušao je Musa i sa vrata rekao I onog Æesku treba nagaziti, jer je profiter i metka nije ispalio i ništd nije dao za brigadu. Æelo je odmah prihvatio i rekao dovedite M Musa je poveo Ertana i Foču i nakon dvadeset minuta doveli su EM da Cesku u Æelinu kancelariju. Nešto kasnije pitao sam Musu šta fm bilo sa Ceskom i on mi je rekao: 'Ne da pare, mangup ide na kopanje! ', i znam da su ga odveli na kopanje rovova kod Spicaste stijeMt Sto se tiče događaja 2/3 juli, privođenje pripadnika SJB i vojni policije i odvođenje u Cacin štab vršeno je po naređenju Raniizđ Delalića Æele. "Sam Ramiz Delalić Æelo je Jagao istražnome sudiji, a kasnije i 4 suđenju o događajima veznaim za 26. 10. 1993 godine i tvrdio, kako 3 uopće nije čuo s Mušanom Topalovićem Cacom toga dana.Ipak, svjedoci postoje i tačno je da su Æelo i Caco komunicirali raflB jutrom kada su shvatili da su obojica smijenjeni i opkoljeni.Ali je Æelo Deialić, nakon što je shvatio da je Caco ubio nekoliko v°P policajaca, prekinuo svaki kontakt s njim, ne htjevši da mu se javi m telefon, niti na motorolu na koju ga je Topalović, još neko vrijeme proziv

164Evo šta kaže svjedok na suđenju Zulfikar Derol o ovome: "... Kon između Cace i Æele ostvaren je oko osam sati, koliko se sjećam. Zna117 ; co saopštio da je 'povaljao sedmoricu' ljudi i nakon toga je veza kinuta, mislim sa Æeline strane, jer je Caco i dalje prozivao Æelu... 1P . m primjetio da su kasnije imali kontakt.. "n0 je da je Æelo, gurnuo Cacu u sukob, i uvidjevši da je Topalović rio isuviše ozbiljno, prekinuo kontakt s Cacom i tražio da se raz-JJvji od njega.Zato je bio prvi do Cacmog mezara.b je mafijaško pravilo, da onaj ko te ubije ili ti namjesti ubistvo- drži aovor na dženazi ili da najveću čitulju.Na drugoj strani, slučaj "Sefer Halilović" tekao je totalno neplanira-za Državnu bezbjednost. Cijela priča oko kriminala, državnog udara, zdaje, saradnje sa KOS-om, podrivanja sistema, spala je na samo nekoliko razgoovra i to onih od 13. 10. 1993 godine i na nekoliko Halilovićevih izjava datih što u javnosti, što na sastancima.SDB je nastavio istragu, želeći svim silama pronaći ljude koji će uvjerljivo pričati protiv Sefera kao izdajnika što je bio krajnji cilj SDB i SVB-a.Priča o Seferu kao kriminalcu je propala odmah, jer su uviđaji u finan-sije i poslovanje Armije bili savršeno čisti i uredni.Enver Mujezinović saslušavao je sve ljude koji su bili u bilo kakvom konaktu sa Seferom Halilovićem.Tako je na razgovor pozvao Seada Celju, načelnika Uprave veze u Glavnom štabu Armije.8. U. 1993 godine, 13 sati:Mujezinović: "Mi imamo jednu ozbilju i tešku zadaću. Radi se o oeferu i nekim tvojim saznanjima s kojim mi raspolažemo. " Leljo: "Mislio sam da je nešto po struci... "ezinović: "Ti znaš šta je s njim. Mi smo dobili zadaću i od Pred-¦anistva i od ove dovjice ljudi, Delića i Bakira da neke stvari razja-io. Dugo, evo već dvanaesti dan sa njim radimo. Jer recimo je-?a iziava na zapisnik ima 53 stranice. "IO: O bivšoj Armiji ne znam ništa o njemu. Ja se sa Seferom ahlovićem znam od septembra 1992 godine kada smo sakupili tu "triotsku ligu", ja, Mirso Æaušević i on.165" nas negdje na Pofaliće gore u stan i ja sam ga tad prvi put • (¦¦¦) Prije toga ama baš ništa o njemu ne znam, izuzev ovo što PČaju ljudi..." Razogovr je trajao skoro dva sata. Mujezinović se raspitivao J Celje da li je on, kao načelnik veze Armije, imao informacije o Sefem J antidržavnom djelovanju, kao npr. da je radio za KOS i slično.Paradoksalno zvuči da se Enver Mujezinović koji je u maju 1991 J dine iz Beograda došao u Sarajevo kao oficir KOS-a bivše JugosĆa ,-raspituje po Sarajevu da li Sefer, Kerim i drugi rade protiv države za l ¦ su ostavili sve što su imali!Evo šta je sam Sefer Halilović, zapisao u svome dnevniku 10 iđ 1993 godine u 3 sata i 45 minuta, po povratku sa saslušanja:"... Opet Himzo i Zlatko(Okić-op. a)... Svaki danom kako odndču ispitivanja, fascikle koje donose kao dokaze, su sve manje i ma-nje. Danas su donijeli samo svesku. Pitam se samo koliko su njihMnalogodavci planirali da me malteriraju, saslušavaju i iscrpljujuMPitaju opet za onog hodžu iz Visokog, Tabaka, pa pitaju za VaJm

Karavelića kako sam ga razmijenio početkom rata itd... jesam, rmzmijenio sam ga, i spasio mu glavu, a onda ga stavio za komandanČa on nije ni nazvao telefonom sada oko ovoga svega. Halal mu-rekUim. Onda pitaju oko novinara Hodžiča i njegovog famoznog izvjMstaja iz Hercegovine.. 1 zaista pitanje koje najviše govori koliko nmmaju morala jeste Patriotska liga! Ne bi vi mene ispitivali da nimbilo PL-a kažem im. Ustvari bi onaj, ali kao operativa i isljednimSrbije i ove njihove paradržave.Molim Boga da me izvedu pred sud, pred javnost, pa neka omĐ pokažu svoje dokaze a ja ču svoje, ovako. 7,namo gospodine HaliČ viču da bi bi najviše voljeli u javnost i pred sud ali... reče mi isljedmM Morat čete prije ili kasnije nekome objasniti ovo što radite sa mnormt rekoh im...Saslušanja su trajala još nekoliko dana, "punim intezitetom", u kojn ma su se ponavljala pitanja o Izetbegoviću, državnom udaru, PL-u, A vjeri, kriminalu, Æeli i Caci, da bi nakon toga, naprasno bila prekinuta m tri dana. Tu pauzu bezbjednjaci su vjerovarno koristili da bi pokušali m blimirati izjave uhapšenika i izjave saradnika službe, te u njima potraj dalju osnovu za psihičko maltretiranje Halilovića.A onda su se dosjetili šta će pokrenuti...

G01C:"POPUŠILI SMO GA'Bitka za IGMAN 1993 godine. ?Me znam da li sam ikada imao teži mjesec, od toga mjeseca augusta, , svome mladom životu.' 7. 1993 godine poginula je moja majka Mediha i njen brat Edin. Rane su bile još uvijek svježe i, jednostavno, svima nama, a pogotovo nome ocu, je trebalo vremena da se snađe u toj situaciji. 0 tome danu, dakle 7. 7. 1993 godine, govorit ću kasnije. Bio sam učesnik operacije lgman 1993. koja se dešavala krajem jula i prvih desetak dana augusta mjeseca.Neviđena golgota zavladala je tim prostorima. Narod u zbjegovima, strahu, vojska se povlačila bez ikakvog reda i više se nije znalo ko je kome komandant.Iako su gore već bili Vahid Karavelić, Nedžad Ajnadžić, kao i Zićro Suljević koji su obrazovani oficiri Armije, nisu uspjeli konsolidovati linije, : su zatražili da put Igmana krenu najviši autoriteti Republike BiH, u cilju sanacije stanja.U protvinom, pisali su, lgman bi mogao pasti kao što već dobrim elom i jeste, a samim tim, Hrasnica, Kolonija i Butmir našli bi se u grotlu i morali bi se predati.Tunel koji se nalazio u Butmiru, u tom slučaju bio bi presječen i Sara-yo, dakle ostalo bez ijednog prozora u Svijet, 'ih dana u Sarajevu nije bilo Izetbegovića. Baš koji dan ranije, proko-e tunel ispod aerodromske piste koji je tek počeo raditi i kroz koji su li samo oni koji su morali, a takvih je bilo puno. 3 sam na nekom ručku u tadašnjoj kasarni Maršal Tito, na kojem °kupili svi oni koji su za tunel nešto uradili, da to na neki način Proslave.-t0, sudbina je htjela i krvolok Ratko Mladić koji je komandovao la koje su opsijedale lgman, da tunel zatreba odmah. lc 1 Mahmutćehajić su vodili poslove u državi, i kao takvi, ojačani

166

167 Hadžom Efendićem, tadašnjim premijerom, donijeli naredbu da r kao prvi čovjek Armije i Alispahić kao prvi čovjek MUP-a, izađu na 1 Pošto je shvatio da se na Igmanu vojska osipa, bježi i da s druge ima direktno naspram sebe Ratka Mladića, Delić odbija naređenje vori Ganiću, Efendiću i Mahmućehajiću da mu situacija gore na W nije jasna i da će on, umjesto njega, na Igman poslati Sefera Halij0vj-Nastaje haos!Sefer zove Ganića, Delića i Mahmutćehajića objašnjavajući im H s djecom nema kud, a pogotovo sa mnom, te da ja odbijam da na W Sefer ide sam, što je živa istina.Ganić traži da razgovora s mojim ocem. Sastanak se organizuje jj Ganića u kabinetu.Bio je 2. 8. 1993 godine, popodnevni sati, kada sam sa Seferom otij u Predsjedništvo, kod Ganića..Ganić, redovno ljubazan, susretljiv, kao da lebdi dok hoda i govoru Počinje priča o Igmanu, težini situacije, o stanju među borcima i onda se Ganić okreće meni i govori:"Ti ostani kod mene. Evo ovde ćemo biti u kabinetu dok se Sefer ns vrati. To je dan ili dva i eto ga nazad. Mora nam sada pomoći. "Ja šutim. Našao sam se u situaciji kada me je nakon ubistva moje majke jednostavno bilo strah da ne izgubim i oca.Èitao sam svaki dan izvještaje koji su stizali sa Igmana u Seferov kabinet i shvatio sam da je gore neviđeni haos među borcima i narodom,Ć "Sto Rasim neće da ide? "pita Sefer."Znaš on misli da si ti, ipak, glavni autoritet, i da to možeš resiti..." Ulazi Rusmir Mahmutćehajić. On djeluje odlučnije od Ganića. fj Prilazi, jakim stiskom ruke se pozdravlja sa mnom i ostalima i odmah onako čvrsto, autoritativnim glasom počinje da govori:"Sefere, evo ja ću ti čuvati sina i kćerku. Evo neka Semir bude kod mene. Jel važi momčino?".2. 8. 1993 godine, 18 sati i 45 minuta:Sefer: Halo? Ganić: E zdravo Sefere... Sefer: Zdravo profesore.. Ganić: Šta ima? Sefer: Evo...Nakon nekog vremena svi su se razišli. Bez dogovora i rješenja. Èim smo stigli u kabinet, Ganić zove: Ganić: Kažu da je gore jako loše? Sefer. Ko je reko?¦ ić Pd 5W OT/ kažu, ima neke informacije od brda ovog, Treš-sko brdo, napreduju sa te strane, odozdo sa Ilidže!,,-.. Èetnici napreduju sa te strane???¦ nć- Ja! Druga stvar, pazi gore nema, sve su jedinice na prvoj; ,/; nema nikakve rezerve i znaš, ovome Gušiću treba neko danaredi da dovede trupe.ho ne odete večeras gore, onda smo ga popušili što kažu!I ću ja da idem u pičku materinu da se ne vraćam odozgo, valjda će mene slušati. Jel ti došao Rasim.. Nije?? Sefer: Nema ga još!Ganić: Dogovori se sa njim. Nešto uradite U neka ide on U ti. Sefer: Evo sad kad dođe pa ćemo se dogovoriti. Ganić: Ajde eto.. Sefer: Dobro. Ganić: Æao, prijatno!Međutim, kada je Rasim Delić stigao, nazvao je Sefera Halilovića i rekao mu da će pak, otići na Igman radi cijele situacije i porodične situacije kod Sefera. Èinilo se da je agonija oko odlaska na Igman za trenutak riješena.

Ipak...Delić u međuvremenu piše naređenje u kojem naređuje Seferu da ide ia Igman i riješi situaciju, jer njemu nije jasna.Oko osam sati ujutro, Sefer je vidio naređenje. Bio je potpuno van sebe kada je, nazvao Rasima Delića:3- 8. 1993. 8 sati i 20 minuta:tefer: Dobio sam ovo naređenje! Delić: Dobro..efer: Ali ono nije u duhu onog dogovora našeg! Delić: Što?Đer: 1 a ja mislim da je ovo što piše ovdje i šta smo dogovarali, da rĐ i°, a P°Jma! Uredu, ja ću naređenje izvršiti!lC: Čani. Pa čekaj... Šta je sad tu. ? Šta tu nije uredu?Uzmi još ¦.' 'a sa sobom, da može to da prekontroliše i ništa više. Vremen-'tt ne ograničavamor" sa djecom Rasime???? Da ih pobijem prije nego odem

168 169 Delić: Pa dobro čekaj, jesi li planirao već da odeš večeras?Sefer: Da, da odem i da se vratim večeras. Ne ja ovo naređenje r Jmijem kao pokrivanje, kao ograđivanje i kao preduzimanje pQTMbnih mjera i tako dalje! Uredu, ja ću naređenje izvršiti i nema t> Jblema!Delić: Ne znam, ne znam šta da ti kažem sad.Sefer: Ništa Rasime! Ja sam trinaest dženaza ovdje imao u SarajeMnajbližih svojih, najbližih! Znate vi to svi! I dvije godine mi je g/aJu torbi Rasime! I očigledno, očigledno treba još nekome i moja Mva! Malo je to, nego treba još i moja glava!Delić: Ma ne treba čovječe tvoja glava! Kome treba tvoja glava?Sefer: Uredu. Samo do moje glave će biti, još puno će biti glava, jMUredu je...Sefer je spustio slušalicu Deliću i tako završio svaki razgovor s njim. Delić se u međuvremenu žalio Ganiću, pa je tako Ganić, odlučio pozvati Sefera na telefon:Sefer: Šta ima profesore?Ganić: Ma ništa... Èovjek kaže, znate ja sam naredio, i ako vi kažemda ja budem treći ja ću biti treći, ako treba da budem drugi, ja ću dabudem drugi.Vi ste mene ovdje postavili ne mojom voljom nego naređenjem i mtreba da izdajem naređenja. I svi drugi kažu isto...Sefer: Šta je sa djecom, šta kažu?Ganić: A eto, Rusmir kaže, evo ja ću mu primiti djecu.Ja kažem to ne može bez njega gore. Mora njegov autoritet da mpojavi i to mora da sredi. Rasim kaže ako se on pojavi oni će prestMda bježe i on to priznaje. To je to!Ne znam šta da ti kažem...Sefer: Sta sa djecom, pobogu brate?

Ganić: Molim?Sefer: Pa primit će mi Rusmir. Ali on(Semir-op. a) neće od metntome je stvar u pičku materinu.Ganić: Ne znam, veruj mi. Ne znam ništa. Uopšte ne znam Šta Akažem.Ako možeš da odeš, da odeš dan jedan, dva da zaustaviš to, Paie ĐĐNe znam ni ja, makar se pojavi gore da kažu da si gore! Ne znNe znam, ne mogu ti ništa privatno reći, jer onda čovjek..Oni smatraju da ti možeš gore učiniti puno! ! , ; autoritet je neosporan, to je to. Jer pazi, ako padne Igman biče-in0 zatvorem ovde..,š r P<* Igman ie Pao' nema tu govora više da li me razumiješ? U mm je stvar. Da li me razumiješ? Ganić: Ma nije kažu pao...,fer Ma kako nije pao, pobogu brate. Hoteli su njihovi, u četničkimrukama.'anić: Veruj mi, odluči! Ovo je katastrofa. Ne znam sta da radimo! Sefer: Jeli on reko tako. Veliko i Malo polje i hoteli su... Ganić: Nije potvrdio, kaže da ne zna tačne informacije.. Sefer: Ma kako ne znaa???Došo čovjek odozgo kad je sve to kazo i meni i njemu.Ganić: Dobro, dobro Sefere. Imam ovde ovog čoveka, čut ćemo se. Tu sam ja ćelo vreme.Sefer: Ja ne znam šta da radim stvarno. Onda pošaljite vojnu policiju nek me uhapsi i gotovo. Šta ja mogu, ja da ih pobijem, drugo ne znam šta da radim. Ne znam.Ganić: Ništa... napiši mu informaciju i zdravo. Eto, jer pazi to je za dva tri dana relevantno, to će biti riješeno gore. Dan-dva, eto! Ako se mogne. Ako ne, gotovo je, ovo će sve da propadne. Onda ostajemo svi ovde, onda nema izlaza. Nećeš nikako izlaziti. Sve dok ne dođe neko da nas oslobodi. Pazi prekida se onda i kontakt sa slobodnom teritorijom. Sefer: Ako nije već prekinut. Ganić: Kažu da nije prekinut.Sefer: On to kaže, mislim on priča, svira uz tamburu bez veze! Ganić: Dobro... Sefer: Dobro.. Ganić: Ajde prijatno...° su bila dva od desetak razgovora, obavljenih između državnog i¦mijskog vrha RBiH, toga dana.:rer im je trebao na Igmanu. Molili su ga, preklinjali: Ganić, Rusmir''ucenajić, Hadžo Efendić, Rasim Delić, samo da izađe, na dan -m,1i i sredi situaciju koju niko drugi osim njega nije mogao riješiti,su toga dana priznavali svi redom.asne sate, navečer 3. 8. 1993 godine, iz Sarajeva se put Igmanaeter iza kojeg je išla kolona boraca iz Æeline i Cacine brigade, tejedinice Adnana Solakovića, koji su izašli po naredbi Vahida ravelića.171 U užoj Seferovoj pratnji našlo se dvadesetak pripadnika jedinice "J ta", predvođeni komandantom i zamjenikom, braćom Aljić, koji su kj ikakve naredbe krenuli pratiti svog komandanta u jednoj od najtežih K> ka minulog rata.Odmah iza Sefera sam ja.Na meni je vojna uniforma, pancir, vojničke čizme, oko pasa pištol" Magnum 32 specijal, a na leđima puška "Hekler" sa prigušivačem.Tada sam zvanično postao najmlađi vojnik Armije RBiH.Ulazim u transe koji vodi do tunela ispod sarajevskog aerodrom"

U prvi mah sam pomislio da je to to, da je to taj čuveni tunel, ali se moje uvjerenje nakon nekih petdesetak metara srušilo kada sam ugledan uski, blatnjavi prolaz, pun vode i sa minimumom zraka.Tunel!Odmah po ulasku iz džepa svoje jakne izvadio sam diktafon i na brzinu ga upalio, želeći da taj moj prvi prolazak kroz objekat takve vrste, ostane zabilježen na neki način.U tunelu se odjednom čuje ljutiti glas moga oca: "Sve mi je jasno na ovome putu i u ovoj bitci, ali šta ćeš ti sa mnom, e to mi nikako nije jasno! "IŠutim dok hodam iza njega, nadajući se da će mi to produžiti put.Ostali dio ekipe koja ide tik iza nas, hoda i gaća kroz blato, vodu i mrak koji prekida tek poneko maleno svjetlo, na svakih desetak metara.Cijelom dužinom tunela je težak zrak, gotovo da ga nema, a dodatno nas nervoznim čini i brujanje agregata koji nastoji izvući voda iz prolaza.Nailazimo i na prvo proširenje sa strane, na kojem su se na nosilima nalazila dva ranjenika.Gacajući kroz tunel nailazimo na jedan dio od dvadesetak metara, ti kojem je voda meni preko glave.Sefer zastade, okrenu se i reče mi: "Penji se! ".Uzima me na svoja leda i saginjući se pronosi me kroz dio koji bih)% inače, morao preplivati.Mokri, blatnjavi, umorni i ljuti, kroz nekih 45 minuta osjetismo svje žiji vazduh u tunelu, koji je postajao sve bolji i bolji...Bio je to znak da se prvi prolazak kroz tunel približio kraju.Osjetio sam olakšanje i odvažnost u sebi. Pomislih da sam steK povjerenje da nastavim put ka Igmanu gdje se čekao pravi rasplet bitKada smo izašli ispred tunela, u ljudima koji su nas okruživali osjese strah i radost što nas vide. ,Èovjek koji je radio na tunelu, stajao na samome izlazu, kada je US dao Sefera, prišao mu je i rekao "Komadante, znači nismo izdani! • jIz Butmira prema Hrasnici krećemo se pješke. 'ednom trenutku, u onom silnom mraku, po kojem smo jedino i.. đ,0dati jer su četnici već zauzeli dvije trećine Igmana sa kojih su lisali sve u podnožju, neki čovjek je upalio svjetla kamiona koji S, je išao u susret!Hairo Aljić, zamjenik komandanta "Delte" se u tom trenutku bacaSefera i sklanja ga u stranu, misleći da se radi o namještaljci da nas "svjetle i pobiju, u zasjedi.Ja padam na zemlju pored Sefera.."Glavu dole! ", govori mi odnekud ispod Hajre Aljića.Dino Aljić naređuje svojoj dvojici vojnika da zaustave kamion i izvuku vozača.Tu traje "obrađivanje" kojeg brzo, puštaju, a mi u mraku, sada dodamo nervozni, nastavljamo put ka Hrasnici gdje se nalazilo prvo odredište IKM Prvog korpusa, sa kojeg će se nastaviti put ka Igmanu.Ta impresija, kada smo stigli na IKM bila je tužna, jer je na njemu vladalo totalno beznađe.Ovdje bih rekao da bez obzira na sve što stoji u njihovim biografijama, i bez obzira na to-što je dokazano i što nije, Delalićevi, Cacini i Sola-kovićevi vojnici pokazali su zavidnu hrabrost i odlučnost, i u tome haosu koji se riječima ne može opisati, ipak, uspjeli krenuti u kontraudar prema četnicima, predvođenim Ratkom Mladićem.

I Sefer sa jedne i Mladić sa druge strane, našli su se u isto vrijeme na Igmanu.Na Igmanu u šumi, osjetio sam strah boraca, strašan pad morala, ¦rĆencu i rasulo s kojim sam se tada prvi puta susreo, jer sam imaojenje da su naši borci izuzetno hrabri i da im motiv slobodne i nezavisne BiH ne da nazad.Uvdje se nije znalo ko je iz koje brigade, gdje je čija linija i gdje su koji su hodali šumom predstavljajući se kao borci Armije te na taj laci" prodirali u dubinu.arod, vojska, čak i stoka, lutala je planinom na kojoj su se preko Xl formirale neke nove linije.l'azi neki borac sav izbezumljen, u bunilu govori o sili koja nadire 02 Jgman.- gledaj silu koja te napada već misli na ono šta braniš! "reče muromjena u vrhu Armije uticala je na moral boraca .ok0 r Č Če u m)esec dana izgubila ogroman dio slobodne teritorijelzda, Bjelašnicu, Trnovo, Rogoj, veliki dio Igmana... Vl jedinica Sedamnaeste krajiške i Sedme muslimanske brigade 17? zastali su u Tarčinu čekajući dva dana upustva za borbu. Zamalo J krenuli nazad kućama kada su primili naređenje gdje i kada će se uklii *J u Igmansku bitku.Bilo kako bilo, Igman je tada odbranjen, komunikacija sa slobodno teritorijom očuvana, a glavne igmanske kote, poput Trešnjevog brda onJ vraćene u naš posijed.O onome što se dešavalo na Igmanu, danas govore neki drugi ljudi koji gore nisu ni bili, ili oni koji nisu pomakli iz komandi čekajući da hl dođu Sefer, Ajnadžić, Æelo, Caco, Adnan i drugi i brane ono što su oni I trebali braniti.Nije tada bilo Crnih labudova, ni Haseta Tirića, ali su zato bili n(tm) kada je trebalo pucati po Caci i Æeli 26. 10. 1993 godine.Nije bilo ni Fikreta Prevljaka koji je sjedio u svojoj komandi i stigao se posvađati s komandantima jedinice "Delta".Upravo ove godine, dakle 2005, vidio sam po gradu velike plakate koji su reklamirali manifestaciju "Dani odbrane Igmana 1993".Par dana kasnije, neki oficir je na kućna vrata donio Seferu pozivnicu za centralnu svečanost.U koverti pored kartice na kojoj je pisalo "gost", nalazio se i cijeli program toga događaja.Na mjestu gdje piše govori, stajala su imena: Sulejman Tihić, Hajru-din Grabovica i još neki neznani ljudi.Moja najdraža uspomena su footgrafije nastale po završetku Igmanske bitke 1993 godine, na kojima narod dočekuje moga oca i borce kojis" vraćaju s planinskih padina.Moji vršnjaci su skandirali imena komandanata koji su prolazili tim područjem.Na Igmanu smo ostali nekoliko dana.Kad smo krenuli natrag, u Sarajevo, u tunelu, na pola puta, sretosnio i Rasima Delića."Rasime, sad je situacija puno jasnija, sad možeš slobodno medu rt< rod! ", reče mu Sefer u prolazu, aludirajući na Delićevu rečenicu ka°1 nije smio izaći na Igman govoreći kako mu situacija nije baš jasna.Sefer je po povratku u Sarajevo, primio poziv od Ganića:Ganić: Halo?Sefer: Kako ste profesore? Č ,Q.Ganić: E, Sefere, šta ima novo?Pazi molim te, ko drži ono

Tresnembrdo?174 /... TreŠnjevo brdo sam ja razrješio i vratio se nazad, gospodine Asjednice. Ja sam Igman završio u prvoj etapi, za dva dana idem Jj završim posao!Canić: Znači to su tvoji odradili ono gore?c fer Naravno. Trešnjevo brdo sam ja odradio, pa se vratio nazad! Canić: l oni su sad samo na Golom brdu?r ier. Qnš su na Golom brdu, a sa druge strane nema šansi da prođu ia su im zubi od čelika! Komunikacija je slobodna, Igman je odbranjen.. ni mirno spavaj!Eto i oko ovoga pitanja su bezbjednjaci SDB-a i Vojne bezbjednosti mrcvarili Sef era.A pitanje, odnosno teza koju su oni poturali jeste da je Sefer najprije odbio Delićevo naređenje da ide, pa kako je to uradio, pa zašto je to uradio a druga teza SDB-ovaca se zasnivala na pitanju-zašto je poveo baš Cacu, Æelu, Adnana i "Delte" sa sobom?"Znaš šta sam im rekao?"-reče mi Sefer."I ja i oni smo otišli, jer niko drugi nije smio! "17S TOBIŠE NAM ALIJINI ZLIKOVCI FAMILIJAĆAli taman kada sam pomislio da nema gorih pitanja od Igmana ¦ triotske lige, kriminala i ostalim gadostima koje su bezjednjaci sa zadđ voljstvom postavljali, desilo se ono za šta sam mislio da se nikada nel dogoditi.Bilo je to: Atentat na moga oca, odnosno stradanje moje majke i njenog brata7. 7. 1993 godine!"Èujemo po gradu da Vi pričate da iza toga stoje neke bezbjedonosne strukture, tj. neki policijski i vojni autoriteti?, bilo je pitanje isljednika, ali kap koja je prelila čašu.No prije nego li ispričam šta se desilo s tim pitanjem, odnosno Sefero-vim odgovorom na isto, želim da vam ispričam svoju priču oko atentata! 7. 7. 1993 godine, kao direktni svjedok događaja koji je to preživio stojeći četiri metra od razorne bombe, postavljene ispod terase našega stana. đŽivot mi je spašen zahvaljući sitnim pregradama, ormarima i drugim stvarima koje su sprječile gelere i detonaciju da me raznesu.Moja priča o atentatu 7. 71993. ne počinje tog dana, već koji dan ranije.Šta se zapravo događalo...Sarajevsko naselje Ciglane, bile su naše deveto boravište u gradu & Miljacki.Trg Nesvrstanih broj 9, drugi sprat, ujedno je postalo i zadnje mp na kojem su moja mati i njen brat boravili.Prostor zauvijek obilježen zločinom i nepravdom koja se dogodila Rj ga sunčanog 7. jula 1993 godine.Nekoliko dana, prije samoga događaja, atentata na našu porouj čovjek po imenu Nihad Fazlić koji je inače radio na poslovima bez u dnosti u Glavnom štabu, konkretno na zaštiti porodice Načelnik3 "J . :z svoga stana sprat iznad našega, u kojem je živio s porodicom,orenese važna zapažanja, koja je uočio posljednih dva dana. vj ko vam promatra stan zadnja dva dana. Sa one terase, preko i ogledom vas posmatraju! "rekao je uspaničeno, tražeći da o sve-* h vijestimo Sefera koji bi na naki način intervenisao.r oCj ukućana, zaista nije pomišljao da bi nekome palo na um da Ma kakve konkretne poteze usmjerene protiv nas kao porodice, a po-

ne u gradu u kojem je Sefer sinonim otpora, prvi čovjek Armije... •'Popnite se da vidite... "reče Nihad.njegove terase, na trećem spraru, jasno se vidio čovjek sa kačke-i osom, u društvu jednog crnog čovjeka koji je sa dvogledom direktno josmatrao prozore i terasu našega stana. Usput su pričali, vidjelo se.To je potrajalo nekih desetak minuta, nakon čega su ležerno i mirno odšetali s mjesta odakle se odlično vidio naš stan. Bio sam dječak i znatiželja mi nije dala mira.Vratio sam se u naš stan i strepio da samo još jednom ugledam čovjeka s kačketom koji zuri u naše prozore.Bio je 3. juli, popodnevni sati, kada sam stojeći u dnevnome boravku iz kojeg je bio čist i jasan pregled onoga mjesta s kojeg je osmatran naš stan, ugledao čovjeka koji je to već radio par dana unazad."Odoh po hljeb! "rekao sam mami i izjurio iz stana trčećim korakom prema njemu.Išao sam okolnim putem, između zgrada, preko malog mostića u na-Ciglane, da bi došao sa skroz druge strane, kako ne bih bio sumnjiv :mu koji je, kako sam se primicao i dalje stajao na istome mjestu s dvogledom u rukama.rilazim, i srce mi lupa sve brže i brže, sve jače i jače. U jednom tku sam pomislio da će me i izdati, da će se vidjeti taj strah koji Mako raste kako se približavam..vadestak koraka sam od njega, gledam ga i hodam, usput pokušaja se ponašam kao bezbrižni dječak koji hoda naseljem, bez pose-bnoga razloga.n je naslonjen na zidić, u bijeloj majici kratkih rukava i bermudama.°sijed je, nekako više sijed nego crn, ima brkove, i dvogled u rukama.Uel rl 'C Č>rva snČa' koja je ostala do danas, kada sam ga prvi putaPril ¦ bjĆ01 , Zlm na svega dva metra i vrtim se u nekoliko metara, tražeći sebiu zanimaciju kako bih ga još bolje vidio, uočio bilo šta interesan-

176 177

To je trajalo još nekih petnaestak sekundi, koliko mi je srce izdržati. Pogledao sam još jednom, da ga upamtim, i onda odjnr-prve stepenice, preko malenog parkića i kroz prolaz nazad kući."Mama, onaj nas čovjek stvarno gleda! ", rekao sam onako s ispričao svoje impresije i, naravno, dobio neke sitne batine radi svee ' sam bez pitanja uradio i izložio se opasnosti.Tog, dakle 3 jula navečer, sjedili smo u dnevnome boravku, naša rodica, bez oca koji je bio u svome štabu, i uz kandilo koje je dimilo prepadnuta lica."Možda bi trebali poslušati Sefera i da odemo odavde! "reče mati Roletne su već bile navučene na našim prozorima i ostale su sam" rupice kroz koje je prosijavala mjesečina te julske večeri.Duga je bila noć i kako smo razgovarali, pošto smo spavali svi jedj do drugog u istoj sobi, samo smo pospali na podu, na kojem je bilo prostrto nekoliko jorgana.Neko je ugasio kandilo i ta noć bi za nas bila završena, da nije sve krenulo po zlu...Negdje oko četiri sata ujutro, prolomila se buka na balkonu našeg! stana.

Lupanje je probudilo mamu koja je polako gurnula mene i moju sestru i stavivši nam oboma ruku preko usta.Prstom je pokazala na balkon na kojem se vidjela silueta čovjeJM njegovo lagano kretanje po našoj terasi prepunoj cvijeća, plastičnih posuda, kanistera za vodu, za koje je zapeo nepozvani posjetilac.Puzeći smo najprije sestra, ja, pa onda i mati se izšunjali iz dne"sobe, polako do kupatila našeg stana do kojeg je mama vukla telefon. I"Dobro veče, ovdje supruga Sefera Halilovića, trebala bih ga nilBmolim vas! ", rekla je sekretarici GS Armije.Nakon koju minutu čekanja na telefonu, Sefer se javio. Kada je čuo priču, odmah je poslao obezbedenje. Kroz nekoliko minuta čekanja u kupatilu, u kojem smo strepi)' straha da nas neko ne likvidira, stiglo je nekoliko momaka jednice ta", prevođeni Midom Aljićem, šefom Seferovog obezbedenja.Svjetla su se napokon popalila, začulo se repetiranje pušaka i pist0,a u stanu i oko njega se rasporedilo nekoliko vojnika koji su uzaludnekoga, koga tu više nije bilo. , jNikome ni na kraj pameti nije bilo da je neko ostavio nešto na banu ili ispod njega, pa niko to nije ni tražio. Č178Svi su tražili čovjeka, pokazat će se kasnije, Dragana Sošica to Č 1967 godine, pripadnika terorističke jedinice "Ševe", obučavanog u "alaca iz Niša koji se te večeri popeo na terasu stana Halilović ii'paklenUnapraVU!ednih tri dana s nama u stanu spavala su i dvojica momaka izrfenia Glavog štaba, koji su tu bili u slučaju da "neznanac" pono-navrati.' to vrijeme, na terasi je ležala i bomba koja je odbrojavala poslje-Jane života naše porodice.U tome je prošlo nekoliko dana.7. 7. 1993...Ujutru oko 10. 00 sati, na naš tadašnji kućni telefon 663-158, pozvao me je otac iz štaba:"Sine, neka mama nešto spremi, doći ću danas u dva sata tačno na ručak!Uvijek sam se radovao kada bih trebao ići ocu ili kada bi on trebao dolaziti nama.Rat nam je pomeo porodični život, haromoniju i eto, sada one obične, sitne, normalne stvari, postale su tako velike i nedostižne.Sjećam se da je mama taj dan pravila sendviče sa "Ikar" konzervom i još nešto kombinovano sa "Feta" sirom koji je u ratu bio raritet i sjajna tačka ishrane.Sati su prolazili... 11, 12... pola jedan... 15 do jedan..."Nazovi tatu, vidi dolazi li tačno u dva, da se ovo ne ohladi", reče mimati.Ponovo sam pozvao njegov kabinet. Najprije se javio Haris Buturović koji je tada u štabu radio kao sekretar.Serer je potvrdio svoj dolazak u dva sata i na tome se razgovr završio, olako se približavalo dogovoreno vrijeme. U pola dva je ispred zgra-;tigao čovjek s malom cisternom za vodu. azimo brzo i točimo kanistere u društvu naših komšija i nakon toga Osmo u stan. Vani je bio jako sunčan i vedar dan. s dok smo sipali vodu pričali smo između sebe, mi komšije, kako se mJe ni metak čuo i kako je nevjerovatno lijep dan, a eto i miran, što >° ovo nikada nije događalo u opkoljenom Sarajevu.

od baČCajući se s balkona mama nam reče kako joj se čini da sa jednog °na preko puta nas, opet neko gleda u našu terasu, ne reaguje, kao da nikoga i ne zanima, ili smo ionako već previše PČIU šoku od svega..1 moj daidža Edin-Dino, koji je jako visok, i u vojnoj uniformi.179 14- 00 je sa(iUvijek sam volio kroz prozor gledati oca kako dolazi i odlazi te smatrati reakcije ljudi koji bi ga vidjeli, prepoznali. Izgubio sam živce čekainČ"Svi kružimo po stanu i čekamo da Sefer dođe. Mama je u J<uh' • Moja sestra Mirela u svojoj sobi, sjedi i čita nešto. Dino je tu negdje iz svoje sobe s prozora gledam na trg, na kojem bi se svaki čas treh pojaviti audi Armije BiH sa oznakom "GS 007" i Sefer u njemu.Č OMU zavce čekajući. Dva sata su i deset minuta. Iz svoje sobe krećem prema dnevnoj &j;e čujem glasove mame i daidže. Dok idem hodnikom zove me moja sestra s kojom se dovikujem oko nekih sitnica. Ona priča iz svoje sobe, a ja I hodnika, gledajući mari i daidžu kako izlaze na balkon našega stana. Okrećem se da krenem prema sestrinoj sobi, a onda slijedi haos... Prigušena explozija, prašina od koje se ne vidi više ništa, pa ni ja sam i sebe. Lomljava u stanu kroz koji lete stvari, vrata, staklo i ko zna šta sve ne, Ja sam zabarikadiran nekim ormarom i vratima koja su se rasprsla. U gomili dima se gušim, kašljem, i čujem moju sestru kako me doziva: "Semireeeeeee... Semireeeeee.. Jesi živPOdgovori mi molim te! " Javljam se i zovem je da izađe u hodnik da skupa izađemo van stana... I Tu je. Jedno iza drugoga, dozivamo mamu i Dinu. "Gdje su oni, gdje su njih dvoje?! ?"pita me sestra uspaničeno. Govorim da su kod rođaka na spratu iznad nas, te zajedno s njom korak po korak, preko daski, stakla, vrata, dijelova ormara i raznog na- j mještaja, dolazim do izlaznih vrata koja su se, kako sam ih napipao u dimu, samo sručila na mene.Ipak, u haustoru smo, zajedno sa našim komšijama. Ne sjećam im se više imena, ali znam da su nas svi gledali izbezumi' no. Njima je bilo jasno da je eksplozija bila u našem stanu, dok sam ja sebe i svoju sestru uvjeravao da je to eksplodiralo nešto iznad ili ispod nas. Uplakana, potresena i psihički rastrojena moja sestra ostaje kod r< đaka na spratu, a ja se vraćam u naš stan u kojem se dim, već pola ¦ razilazio.Sa mnom su Aziz Rondić, Nihad Fazlić, te još nekoliko komsija-Tek sada kako dim polako nestaje, vidim šta je ostalo od našega na.Ništa!180fc.S balkona je sve odletjelo u vazduh. Dnevni boravak, terpezarija, hinja i dio hodnika više i ne postoje, kao i sve stvari koje su bile u nji • koji su tu traže moju majku i daidžu, pa i ja koji sam ih vidio toliko sekundi prije eksplozije.i rJalie sebe ubjeđujem da su tu negdje, živi. Ostali dižu razorene stva-¦ tomade betona tražeći ih., nja se jecajem oglasio Aziz Rondić: "Braćo, evo Dine! ! ! sam u tom trenutku s mjesta gdje su nekada bila balkonska vrata i ., Jnevnoga boravka krenuo prema balkonu. Nihad Fazlić me pokušava zadržati: "Ostavi ih u lijepom sjećanju."reče. Č _To mi tada ništa nije značilo.Na balkonu sam, zastajem trenutak i onda kod svojih nogu ugledam

je daidžu Dinu kako leži nepomičan, prekirven prašinom ispod koje se nazirala vojna uniforma Armije BiH.Bio je mrtav!Dišem sve brže i brže, okrećem se i lijevo i desno tražeći moju mamu.To što je nekada bio balkon više nije postojalo. Odletjelo je u vazduh."Eno Medihe", povika Aziz, gledajući na travnjak ispred zgrade.Za trenutak kroz mene prođe nada da je živa, pa ispred zgrade je, pomislih.A onda sam se nageo i ugledao je..Ležala je na malenom travnjaku ispred naše zgrade. Bila je nekako sklupčana kao da je zaspala na tom mjestu na koje ju je, ustvari, bacila detonacija postavljene bombe.Vidjelo joj se bijelo lice i dijelovi odjeće koji su na njoj ostali.Tada sam otrčao iz stana u uliciTrg nesvrstanih broj 9 i više se nikada nisam vratio!0o komande me prebacio nepoznat čovjek, vjerovatno neki komšija. ako bos, prašnjav i uplakan utrčao sam u Glavni štab Armije. °sao sam prema kancelariji moga oca i vidjevši da ga tamo nema, 0 prema prijemnoj sobi u kojoj sam ga zatekao u društvu Harisa uturovića, Hajrudina Halilovića i Safeta Baltića. NJih se sjećam.etao sam, stao pored stola za kojim je sjedio Sefer i rekao : "Mama Ulno su mrtvi! ! Poginuli su! ! ! " Nastao je haos.0 je dovezao moju sestru, telefoni počinju da zvone u narednih 0 'ko minuta, Hajrudin Halilović se dere kroz Glavni štab: "Pobiše NT zlikovci famili)'u! "•ome ništa u tom metežu nije jasno.aJU mi slike stana i mrtvih tijela ispred očiju dok pokušavam ostati181 barem malo pribran.Zvoni telefon. Zove Rusmir Mahmutćehajić. Javlja mu se Hajrudin Halilović, Seferov brat:Rusmir: Mahmutćehajić, treba Halilovića!Hajrudin: Aaaa Halilović je zauzet. Imao je... Poginula mu jeTako. Zauzet je!Rusmir: Žena njegova poginula?Hajrudin: Žena i sura!Rusmir: Kada?Hajrudin: Prije sat!Rusmir: A gdje su poginuli?Hajrudin: U stanu!Rusmir: Kako?Hajrudin: Granata uletila, rasturila ih...Rusmir: A sin?Hajrudin: Živ je!Rusmir: A on je imao sina i kćerku jel tako?Hajrudin: Djeca su živa. Eto tako!Rusmir: Ma nemojte! A gdje je on sada??Hajrudin: Aaaa... Sa djecom je..Rusmir: Nisu ranjena djeca?Hajrudin: Nisu!Rusmir: A odakle je granata???Hajrudin: A izgleda da je naša bogami! ! ! ! ! Najprije će biti naša!! i

Rusmir: Prenesite mu da sam ga ja zvao kada budete u vezi sa njim i prenesite mu moje saučešće i stojim mu na raspolaganju! Hajrudin: Dobro. Rusmir: Živili prijatno! Hajrudin: Prijatno..Desetak minuta nakon Rusmir a, zove i Mustafa Hajrulahoi"' TALIJAN:S druge strane opet je Hajrudin Halilović:Nn: Da li je gospodin Sefer, treba ga Talijan? Hajrudin: Aa, daj mi Talijana! Nn: Samo malo! Talijan: Halo! aarudin: E desi!Talijan Šta je, jel to istina???aajrudin: Jeste!Talijan: Jebem ti život! Pa gdje je Sefer?? gajriidin: Evo ga vamo s djecom... Taliian: S djecom... ne treba dolaziti je li??Jairitdin: Pa dođi Talijan, dođi ima svijeta. Dođi brate moj lijepi, mdiš šta je.Talijan: A šta je bilo reci mi? Hajrudin A?Talijan: Šta je bilo, granata?Sta je?ĐĐajrudin: Aaaa granata jebiga. Da vidiš?Ma eto znaš đe je gore bio stan. Otiđi pa vidi, vidi kako izgleda. Pa prosudi jebiga. Vojnik si! ! ŠHalo?Talijan: Èujem u pičku materinu, ne mogu da vjerujem! Hajrudin: Nažalost moj Talijan! Talijan: A ko je poginuo? Hajrudin: Žena i sura! Talijan: A jesu djeca bila u kući?Hajrudin: Srećom bili su u drugom stanu... aaaa drugoj ova, soba znaš... Imalo između sobe hodnik pa one pregrade, ono sve izvaljeno. Djeca su ostala, djeca su živa! Talijan: U kakvom je on stanju?Hajrudin: Dobrom. Sta će! Jak je dosta, znaš. Popusti ovako s vremena na vrijeme jebiga, staviš, pođeš od sebe... Talijan: Ma znam sve, jebiga.. Hajrudin: : Šta da ti kažem.. Talijan: Dobro, hajde... Hajrudin: Hajde vidimose...lakon ovog, bilo je na stotine drugih poziva. Bog sami zna, ko sve nije te julske večeri. Kako sam i spomenuo nešto ranije, zvao je i dolazio Al')a ketbegović.vdJe se moja priča o sedmom julu 1993. godine završava.1 Pnca o atentatu će se nastaviti, samo jednu sedmicu od samogefonom se javio Alija Izetbegović.Vidi Halile, po gradu se svašta priča, ima i nekih priča da su to čak 111 neki naši ljudi, ali ja bih volio da to čujem od tebe, šta ti misliš?"

182 183

ić napisali su, između ostalog, da je projektil kojim je pogođen,,n došao iz pravca Vogosce. nas- stan došao iz pravca Vogosce."Predsjedniče, mislio sam da dijelim sudbinu našeg naroda, i J smrt moje supruge i njenog brata dio toga. Kako vrijeme odmiče čin' J se da nisam u pravu! "

Alija je rekao da će vidjeti da se to ispita i da to ovi iz MUP-a urade priča o njihovom izvještaju i poslu koji su uradili je več poznata!I sam Fikret Muslimovič se javljao tih dana Seferu, negodujući rvfl dom priča koje kruže, a po kojima, navodno, on stoji iza toga.Sefer mu nije ništa rekao. "Ti si dio sistema, a da li si i dio ove priče vidjet ćemo! "Muslimovič se sam javio. Niko ga nije ni prozivao, niti ga pominjao Osjetio je za shodno da zovne i kaže kako on nema ništa s tim! Policajci koji su radili uviđaj, dali su više mišljenja o tome-odakle bi to "granata" mogla doći.Uzimali su i izjave svjedoka, pa je tako, naprimjer, svjedok događaja dr. Sukrija Ðozić koji je živio u stanu odmah do našeg rekao:"U vrijeme događaja sam se nalazio na balkonu na istoj stramĆ zgrade, na istom spratu. Najednom sam čuo eksploziju bez ikakvog prethodnog šištanja... "Nikad Fazlić, pripadnik Armije BiH, prateći vod komandanta je izjavio:"Na sedam dana prije eksplozije vidio sam dva čovjeka i to jedan u maskirnoj uniformi, a drugi u civilu, koji su vodili psa, crnog pit bul terijera, koji su sa dvogledom osmatrali stan Sef era Halfovi-ča... "Svjedok Filipović Bakir koji stanuje u istoj zgradi u kojoj je stanovala i porodica Sef era Halilovića je izjavio: "U kritično vrijem sam se nalazio u dvorištu zgrade i nisam čuo nikakav šum već samo eksploziju... "Svjedokinja Ilić Milosava je, također, izjavila da se u krtttc vrijeme nalazila u kuhinji i da nije čula nikakvo šištanje granate, samo iznenadnu eksploziju.O tome odakle je došla granata, ovako su govorile raznorazne eK"j "stručnjaka":18410. 7. 1993 godine, inspektori MUP-a RBiH Borislav Stankov i Z

ii 7 1993 godine ekipa MUP-a RBiH u sastavu: Isović Smajo, Milu-c Zdravko, Merić Hilmo, Tanacković Goran i Durmo Salko je na-da je, po njihovom mišljenju, granata kojom je pogođen stan poro-' Halilović došla iz sela Ahatovići, s razdaljine od 10. 800 metara. 5 8. 2002, opet MUP RBiH i opet drugačiji izvještaj.Ovaj put je neki Dino Osmankadić napisao da je granata došla iz rejona Paljeva!Dakle, MUP je uradio svoje, svakako!Tog dana, 7. 7. 1993 godine, na prisluškivanju telefona radila je žena po imenu Mira Poštić!Ona je tog 7. jula 1993 godine bila zadužena za elektronsko praćenje Sefera Halilovića, kada su bile u pitanju telefonske linije.Poštić Mira je javila svojim nadređenima da Sefer Halilović ima u dva sata zakazan ručak kod kuće.Eksplozivna naprava koja je bila postavljena par dana ranije, čekala je Seferov dolazak u dogovoreno vrijeme.Kako su se u dva sata i deset minuta na terasi pojavili moja mati i moj daidža u vojnoj uniformi koji je stasom podsjećao na moga oca, oni koji >u promatrali dvogledom naš stan tog dana, kao i nekoliko prethodnih, pomislili su da je to cilj koji su čekali.Aktivirali su bombu i poubijali nedužne ljude!Međutim, priča o ubistvu dijela naše porodice, odnosno, pokušajuistva onih koji su preživjeli, nastavila se 1997 godine.1 ada je, sjećam se, bila u jeku afera oko operativaca AID-a, Garapli-lurana i Peze koji su uhapsili, kako su oni tvrdili po naređenju Kemelovića, pripadnika terorističkog odreda "Ševe" Nedžada Herendu,

Ijeđivali ga i na kraju teško ranili.0 Čako bilo, kao čovjek koji prati našu i vanjsku štampu, jedne sam u magazinu "Dani", koliko se sjećam, naišao sam na tekst "Herendi 1 u glavu", ispod kojeg je bila slika prosijedog čovjeka s brkovima. °vo sam ostao zaleđen i konsterniran kada sam ga ugledao! 0ek sa slike, dakle Nedžad Herenda, bio je isti onaj čovjek koji je par Je atentata na našu porodicu osmatrao naš stan, i kojeg sam lično ' °jeci od njega na svega dva-tri metra onog 3. jula 1993 godine. ls Č.005 godine, Herenda je još uvijek u bjekstvu, iz kojeg piše )e memoare.1 SS Vlasti BiH za njim nisu nikada raspisalu potjernicu!Prije negoli nastavim priču o 26. 10. 1993 godine koji je usko ve2o svim ovim dogadajima(jer to je samo jedna od akcija koju su sm' I realizovali isti mozgovi i isti terorisri-oličeni u funckionere tajnih v<v civilnih službi RBiH), želio bih da kažem da je jedinica "Ševe" broi I principu oko 30 ljudi.Njen broj je varirao po potrebi, jer neki su se ljudi unajmljivali saJ radi određenih poslova i zadataka.Najopipljivije zadatke šef SDB-a, Ugljen, odrađivao je preko HeJ de koji bi, za takve potrebe birao sebi jednog ili dva saradnika.Maksimalno opremljeni, zaštićeni i involvirani u zločin, bili su naih raniji članovi jedinice koja je izvršavala najekstremnije zadatke.Ovdje donosim spisak pripadnika terorističke jedinice "ŠEVE":1. Ðulić (Mehmed) Memsudin-rođen 1972. godine2. Gološ (Mirza) Edin-rođen 1966. godine3. Gološ (Mirza)Sead-roden 1969. godine4. Hazrolaj (Nazif)Edin-rođen 1962. godine5. Herenda (Alija)Nedžad-rođen 1953. godine6. Morović (Vasilije)Jerko-rođen 1958. godine7. Islamović (Omer)Damir-rođen 1962. godine8. Ivačić (Ante)Zvonko-rođen 1956. godine9. Jabić (Hasan)Sejo-rođen 1952. godine

10. Jakubik (Rajmund)Alen-rođen 1963. godine11. Jusouić (Medo)Febmija-rođen 1956. godine12. Muranović (Dijaz)Edin-rođen 1961. godine13. Nedžibović (Mnstafa)Samir-rođen 1963. godine14. Sabbaz (Šalim)Hazim-rođen 1962. godine15. Šošić (Ivan)Josip-rođen 1967. godine16. Sošić (Petar)Dragan-rođen 1967. godine17. Torlakovič (Nesib)Nedim-rođen 1968. godine18. Zorlak (Aziz)Nedim-rođen 1957. godine19. Kadrić (Edbem)Abdulab-rođen 1950. godine186U procesima koji se vode na Kantonalnom sudu u Sarajevu i Č 1 vnom sudu BiH neki od onih sa ovog spiska, davali su svoje iska članovima "Ševa". Prema kazivanjima nekih, na spisku nema, odno ispušteni su još i: .¦ jČulović zvani "Inžinjer", Senad Goljo, te Slobodan i Slobodanka

n sukobima unutar tajne službe, o zlodjelima koja su radili, ubistvi-J raj intrigama, zavjerama, praćenjima i prisluškivanjima, podme-posljedicama svega toga i ostalom pisat ću nešto kasnije.187 'NEMA VIŠE MALTRETIRANJA'Što se tiče Seferovog isljeđivanja, ono je okončano na neobičan načJ zapravo isto onako kako je i započelo, iznenada. Bio je 21. 11. 1993 godine, jutarnji sati. Sefer je odlučio pozvati Aliju Izetbegoviča..I njemu, i meni, našoj porodici i prijateljima, bilo je dosta i policije i pitanja, maltretiranja i ponižavanja koja su nam pripredili Izetbegovićevi poslušnici."Nije ti on tamo, vidio sam ga na TV-u, u Zenici je. I to se vozi u tvom džipu, onom Pajeru. ", rekoh.Taj je džip Sefer dobio na poklon, ali ga je kao i sve ostalo u životu, stavio u funkciju odbrane zemlje, te napravio ugovor kako ga poklanja Armiji BiEi Obilazeći slobodnu teritoriju, sada se u njemu vozio Izetbegović.Ipak, za svaki slučaj, nazva kabinet Alije Izetbegoviča. Rekoše mu da nije tu."Ganića ću ja, on će to sve fino prenijeti... ", reče Sefer i podiže telefonsku slušalicu.Razgovor je bio, kratak i veoma jasan:Sefer: Kako si Ejupe?Sefer je. Ganić: E, kako si, šta ima novo? Sefer: Slušaj, ovako! Ganić: Da...Sefer: Ja sam sada zvao Aliju i njega nema u kabinetu, i htio samM mu kažem nekoliko rečenica ali svakako ćeš ti to uredno prenij Ganić: U čemu je stvar?Sta se događa??čki obračun sa neistomišljenicima.Čolll7Zd?Z °V°f l m m°8U Č da ***" torturu, Ahn , Hansu da pošto su njrhove porodice u Istarrunego188Sefer: Događa se to da me isljeđujete već mjesec dana, i to mn°m ćno, bez ijednog dokaza, povoda, bez poziva, razloga... Cisti p re su i dvojica moje braće i dosta rođaka, reci ti njima da ako ¦ dlaka s glave bude falila ili mojoj djeci i ako se ovo nastavi štretiranje još jedan sat a ne dan, ja ne znam kako će oni gore reagovati jer..., •L 77 5/ mene doveo u nezgodnu situaciju... r fcjupe, to je tako. Ili podižite optužnicu i jebite se ili smo završili razgovor, tfetna više maltretiranja!Nakon ovoga Sefer je tresnuo slušalicu.Kako smo i pretpostavili, Ganić je, Izetbegoviću, prenio uznemirujuću poruku.I odjednom, sve je stalo...Isljednici više nikada nisu nazvali na telefon, niti poslali ikakvo obra-oženje o razlozima saslušanja, njihovom krajnjem dometu i svojim saznanjima. Niti su podigli optužnicu, niti su dali saopćenje za javnost.Sefer Halilović je, jednostavno, kako je to rekao i sam Izetbegović, bio •'nepodoban" i, kao takav, morao je biti uklonjen iz vlasti.Sve silne inspekcije, hiljade prisluškivanih razgovora, svjedoka, informacija DB-a i Vojne bezbjednosti, cinkaroša u i oko kabineta Sefera Ha-lovića, nisu uspjeli namontirati bilo kakvu, pa makar i klimavu optužni-J protiv tada već bivšeg načelnika Glavnog štaba Armije BiH. Jedino što je stiglo bio je dopis, od 22. 11. 1993, po

kojem se Sefer ilović mora iseliti iz kabineta načelnika Glavnog štaba, jer kako sta-'" stiže novi načelnik, sutra popodne... " "KoPÐedo dolazi jel?"pitam.Gospodin, ustvari, on je drug, drug Ðedo! "reče šaljivo.o kasnije, istoga dana, nazvao je i šef Vojne bezbjednosti JusufJasarević:kšarević: Jusuf je, kako ste? efer: Pa eto tako, biće bolje nadam se.'¦vic: Je U bolje išta?Kakvo je raspoloženje?Èuo sam nešto da "as žuč muči, reče mi Vehbija?!Niti je zdravlje dobro, niti je raspoloženje dobro. No, o tom poI eviC: E jebem mu majku, ne dajte se. Ja imam ponovo, nekakodobijam neke neprijatne zadatke, ali šta ću kad nema drugi' da ih, a ja nemam na koga prenijeti, a svi ih prenose na mene.afn °bavezu da Vam prenesem da bi bilo nužno da te prostorije189Inir,.. - . - 'QSanapustite, jer treba da dođe novi riačelnik da sjedne tu. Hadžih vić.Se fer: Nema tu nikakvih problema.Jašarević: Pa eto, ja bih vas zamolio, ja bi vam to prenio, pa ab jneki prostor ili nešto da to zbrinemo, a ovi bi Zorlakovi nekahinventarisanje izvršili, to pogledali. Uzmite Vi svoje lične stvari 1Sefer: Ja bih samo odavde išao kući. Ne znam gdje bi drupn dv . .- ° • Iliistražni zatvor po mogućnosti!Jašarević: Nemojte, nećete Vi... Vi nemate nikakvih ograničenja Đ vašeg kretanja, slobode, prijema ljudi...Sefer: Ja ih zato zamolio da mi se za ovo vrijeme izda rješenje, a al ne, ja ću obavijestiti ovu međunarodnu i domaću javnost i stupiti i štrajk glađu u koliko ne dobijemrješenje da sam bio u kućnom prifo vru i da je sa mnom vođen informativni razgovori Jašarević: Dobro, vidjet ćemo, ali nema institucije kućnog pritvora i Sefer: Da se napiše tamo da su mi bile onemogućene posjete i da " mi bili onemogućeni kontakti i da sam bio na informativnim razgol vorima. Jednostavno tu je 500 ljudi vraćeno koji su htjeli da dom kod mene...Jašarević: Dobro, taj ćemo dio sagledati...Sefer: I još nešto da ti kažem... . Po pitanju ovih zvanja... Ima istražnisesudija, ima zatvor ima sud, nisam ja običan kriminalac da komestdigne ona stvar, zatvori, pritvori, odredi, vrati... Nema smisla više! iJašarević: Nema govora ni o kakvim zatvorima i o tom pitanju nmkaže ko je nadležan.Sefer: Kome padne na pamet tu me drži, niti govori išta, samo pomve. Ja sam od 12-18 sati dnevno tamo ko na ispovijedi!Prema tome više nemam šta ni da dodam ni da oduzmem!Jašarević: Dobro gospodine Sef ere. Živjeli i sve najbolje...Kao neraspoređen, Sefer Halilović je dane nastavio provoditi u svoffl stanu, u ulici Ašikovac br. 6.Osjećao sam se jako neobično i skučeno kada sam iz ratnoga staq došao kući u kojoj nije bilo ničega.

Tiho i negdje duboko u sebi žalio sam što za mene više neće biti plinija, ratnih terena, obliazaka, susreta s borcima, narodom i kornantima. Č JSvaki taj trenutak moga ratnog puta, titrao mi je pred očima. JČ Igman, pa Hercegovina, Hrasnica, pa silni štabovi i sastnad, Predsjedi"190Posmatrao sam Sefera u vojnim pantalonama i majici. 23. U- 1993 godine navečer, znao sam da se i on neće više nikada iti u .Armiju BiH. Č inOStavno, ono što je on tada pričao o oslobađanju zemlje, njenoj tosti i suđenju ratnim profiterima, bilo je kao kad bih ja danas go-ja sam za Veliku Srbiju. ' -r se jednostavno nije uklapalo u tadašnji zvanični koncept državne .i k0ja Seferov stav i stavove sličnih istomišljenika nije prihvatala. ° Međutim Izetbegoviću je 1993 godina bila godina "obračuna" sa svi--oii ne misle kao on, pa se u decembru mjesecu, na samome početku "brusio na Rusmira Mahmutćehajića.Poznata je priča da su Sefer i Rusmir imali bliske političke stavove te kao čelni ljudi dvije veoma bitne rame institucije bilo i usko povezani kao saradnici.Kada je Sefer skolnjen u stranu, kola su se slomila i na Mahmutćeha-jiću kojem su prvo srezali pola ministrstva koje je kontrolisao a zatim mu pokazali izlazna vrata u novoj Vladi Harisa Silajdžića.191 KAK° ćE OTIŠAO RUSMIR Zac RijeN koji neznaju promijeniti mišljenje... / SJednica ,VJ 2aVrsena u 19 sati i 45 minuta""**>* nj*, , Rusraira Mahmiltcehađ1& jed"og od svo_0 tni je što je ovako. Jednostavno ucjene se ne mogu tolerisati. Ri/ečje o kapricu...Sjednica Predsjedništva RBiH 14. 12. 1993 godine, 18. 00 sati: Silajdžić: Rusmir smatra da mu djelokrug rada nije dovoljan za ješan posao.. Danas sam čuo da će on pristati da vodi ovo ministar stvo ukoliko se pod njegove ingirencije stavi metalno-preradivam industrija. Međutim danas kada je došao rekao je-ne to mora uz to biti i energetika . Dakle na drugi način rekao je da odbija ovu ponudu i zbog toga imate pred vama drugo imate obrazloženje i drugi prijedlog. Da se postavi ing. Muhamed Lemeš u ovom prijedlogu. UkmtĐ ko, ministar Mabmutćehajić smatra da on pored industrije mom imati i energetiku da bi taj posao uspiješno vodio.. U ovoj novoj Vladi mi radimo timski...Izetbegović: Èuli ste prijedlog. Prijedlog je da dođe do izmjene u Vladi RBiH što bi na mjesto Rusmira Mahmutćehajića na čelu M nistarstva za namjensku proizvodnju ubuduće bio Muhamed LemeM Rusmir nije prihvatio novu organizaciju Vlade. Duraković: Bez obzira šta ko misli o Rusmiru, ali ono što je neosporno i što niko nemože osporiti jeste da je iz ništa podigao ipak značaji nu namjensku industriju..Možda ako bi išli do kraja, spasio našu Armiju u mnogo čemu fiĐ dnim nevjerovatnim entuzijazmom, upornim danonoćnim radoflk njemu svojstvenoj odlučnosti itd.Rusmir jeste poprilično isključiv, principijelan je i on misli da & jedan opći patriotski posao i zadatak koji savjesno izvršava.-Izetbegović: Što bi mi stavljali u pitanje odbranu itd ako A#5"1 traži da ide ?

.. Međutim što se tiče vojne industrije nju su razvili van Sam' Delić i Lemeš a ne Rusmir. Posao će dalje ići normalno jer ne stoĆ na jednom čovjeku.On je zakrvio oko vlasti nad energetikom.. Međutim i bez nĆeS192 iir je Prvi Puta izcšao iz Sarajeva prije 1-2 mjeseca. Prvi put! je situaciju telefonski, ali Lemeš je hodao po Bosni i oživljavao ¦ -na djelu situaciju...Iz obaveze prema Harisu trebalo bi glasati da se Rusmirrjzrjcši-Ai znajući ko je rusmir Mabmutćehajić u ovoj Bosni, kao čovjek sa Cm sa razgovarao sat i po o drugim problemima neki dan i pozvao e je da razgovaramo, ali nije razgovarao o Ministarstvu već o drugim problemima o zaustavljanju rata, meni je najteže što gubimo Rusmira iz Vlade. Možda će neko njemu prenijeti ovo, možda će nekad pročitati ovo, ja glasam za promjenu jer smo rekli o bečali Harisu Silajdžiću da će biti predsjednik Vlade. Ja kao čovjek teško proživljavam što gubimo Rusmira ali revolucija ide dalje bez svakog od nas budite uvjereni..Duraković: (smije se)... Smijem se tome revolucija teče... Kljuić: Znam, slušao sam komunizam, nešto mi je ostalo od komunizma i ne mislim da je sve loše bilo u komunizmu... Silajdžić: Već mjesec dana i nešto pokušavam naći neki kompromis... Kažem vam ovo je Vlada, dobro radi. Radi se o timu a ne o zvijezdama.. Isto kao što ću vam reći, ako vi izglasate suprotno sada, onda tražite novog predsjednika Vlade. Odmah'. Izetbegović: Mi smo danas učinili posljednji napor. Razgovarali smo i ja sa Delićem i Delić sa njim i sa Harisom. Mislio sam da je Haris postigao neki kompromis. Svaki put ne može, ili ovako ili nikako. Ne može. Džaba je to. Ne mora biti tako više i gotovo. Delić: Stosam pokušao vidio je g. Duraković bio je tamo. Išao sam lično i danas takođe i želio da ostane Rusmir... Nekoliko riječi samo o Leme-su. Mogu za njega reći da je izuzetno vrijedan. Njemac je po oprijedje-ienfu kada je u pitanju rad... Trebaće mu pomoći da se snađe. eianović: Ne bih ulazio u razloge zašto se nisu nagodili. Glasat ću 1 ono što predsjednik Vlade predlaže, begović: Dobro mislim da na ovaj način Rusmira nećemo izgubiti. 193 ;rasiJnistvajih najhitnijih ali i najbližih saradnika.Njegov status više nikada nisu riješavali, jer se Rusmir "SU međunarodnom forumu "Bosna".Ipak, politički vrh bio je itekako zainteresovan da riješi stat* Halilovrca, sto ce se vidjeti kroz stenograme sjednica Predsjed legija Glavnog štaba, te drugih bitnih institucija u državi oV GANIÆA TRI PUTIÆA na stvari nisu gotove, nagovjestio je svojim pozivom na sastanak Ganić, samo dva dana nakon Seferovog dolaska kući.Bio je to 25. 11. 1993 godine, oko tri sata poslijepodne."Idem i ja sa tobom! ", rekoh ocu.

Ganićev pratilac, Nijaz Æutuk, inače ljubazan mladić kojeg ću 2001. ponovno sresti u Vladi FBiH kao pratioca premijera Behmena, nas je odbacio do zgrade Predsjedništva BiH.Udosmo u kabinet. Opet je nekakav kao izgubljen.Seferu sam znao reći kasnije da bi Ganiću pored imena trebalo pisati LUÈAJNI ÈLAN PREDSJEDNIŠTVA, kako je on zaista djelovao. Valjda zbog garda koji nije postojao i silnih priča kojih sam se naslušao, a koje su pričali razni komandanti, ministri i drugi državni funkcioneri širom BiH. O njemu, kao političaru ili članu Predsjedništva niko nije imao ozbiljan komentar.Ganić se, barem je to moje iskustvo, uvijek postavljao kao Izetbegovi-ćev kurir i njegov šaptač, a sva vlast koju je posjedovao, protezala se u onih nekoliko desetina kvadrata njegova kabineta.'Smišljam i razmišljam kako da se uključim i da ti pomognem. Posto-n puta.. " kaže Ganić odmah na početku i nastavlja... "Jedan put je suđenje i... "Najviše bih to volio Ejupe! "prekinu ga Sefer.•• i dokažeš da si čist! " kaže Ganić!"TJa samo Ganiću hoću čist obraz i ništa više mi od vas ne treba! " >ak, Ganić strpljivo čeka i opet veli. : "Imaju još dva puta.. Drugi je osaljemo u diplomatiju negdje, bilo kao ambasadora ili atašea i... "° ne dolazi u obzir. Ja iz Sarajeva, i iz BiH ne idem nikuda. Pet ti ponavljam, mene zanima samo čist obraz i ništa više, neću ni Čnkciju ni nagrade, ništa Ejupe. Znam ja najbolje koliko sam ura-,v°Ć narod ne trebate mi vi to vrijednovati. A to oko diplomatije... 194 195 Pa da me pošaljete i onda počnete po medijima da pričate kako Jpobjegao, kako mi se trebalo suditi, kako sam ovakav i onakav., ju jprofesore, neće to ići.. ! " ''n<Ganić nastavi, ali sada sa grimasom na licu. "E tu dolazimo do ključne stvari Sefere. Evo mi ti damo čist ob damo ti čin generala i pustimo te, a ti počneš da pričaš s druge stran i J "Ovo što se posijali to i požnjite Ganiću. Kako ste upregli sve da nlJ jete po meni, e sada lijepo mi očistite obraz da ja ne moram da ga čistim I "Ali bićeš general, veliko je bolan to! Alija je shvatio da si ti naš ni vjek! ", nastavi Ganić."Sta je shvatio da sam čiji?Vaš?", pita ga Sefer, pa nastavi: "Ja saj bolan Ganiću svoj i ničiji više. Vjerovao sam Aliji više nego mome oj rahmetli a... I sad sam ja -vaš- Ganiću ali protivnik br. 1! "Prošlo su dva sata u razgovoru o Ganićeva "tri puta". Sefer polako ustaje i odlazi po svoj dugi, zimski kaput. Onako snogu, opet se obraća Ganiću: I "I Ejupe, poselami ti Aliju. Nekako je on meni drag. Drag mi je, jem premazan svim bojama na ovome Svijetu i na kraju temeljnom, a ima izgled ko Majka Tereza! Selam ti našem dedi! ""Šuti... "tiho mrmlja Ganić, dok se rastajemo na hodniku Predsjedništva.Ipak, priča nije stala na ovome sastnaku. Konsultacije su se očigledno odvijale jako brzo, čak i neočekivano za nas same, jer nismo baš stekli' utisak da im se žuri kada je Sefer u pitanju.Iznenađujuće brzo, sutradan ujutro oko 11 sati, zazvonio je telefoB našem stanu. Bio je opet, Ejup Ganić. Sastanak. !

Druga runda...Opet se vozimo s Nijazom u njegovom golfu i za koji minut nađosmo se ispred Predsjedništva, na glavnom ulazu, s Titove ulice. Sefer je u civilnom odijelu, a ja u uniformi.Krenusmo prema stepenicama kad se na vratima pojavi cijela svu • Alija, Bakir, nekoliko pratilaca... Bilo je to prvi put, da se srećemo nakon 26. oktobra. Ja sam predsjednika Izetbegovića posljednji put sreo, u njegovu ka netu početkom oktobra mjeseca. Bio sam pod utiskom priča o aten 1 na našu porodicu.Pružio mi je ruku koja mu je ostala u vazduhu.i196"Selam mladiću, profesore! ", reče mi Alija tada, a ruka mu osta<U zraku. Nastade neugodna situacija, ali mi predsjednik zgrabi ruku is šeći se, veli: "Mlad vojnik, pa se prepao! " nam je li shvatio ili nije da mu nisam htio pružiti ruku, ali to mi L, bilo bitno.u o Radončić je, nakon što mu je Sefer ispričao šta se desilo u kabineti A lije rekao da misli da je Alija shvatio da ga baš i ne volimo. "To što mir nije pružio ruku, to će ti on protumačiti kao reakciju onoga što sekabinetu! Dijete reaguje na priče oko njega, znaš kako ide.. " a u'ada tačno mjesec dana nakon 26. 10, sretosmo se ispred zgrade Pred-sjedništva.Vani je zima, neka se magla spustila...Alija prilazi Seferu i hladno se rukuju: "Kako si Halile?", reče. "Kao što vidite, dobro! "uzvrati Sefer. Prilazi Bakir Izetbegović rukujući se s obje ruke i selamajući. Meni priđe Alija.."Selam Profesore, kako si?"pita me. "Dobro sam Predsjedniče, hvala! "rekoh mu.Uvijek kada bih sretao Aliju Izetbegovića, nekako bi mi pred očima zatitrala slika Kerima Lučarevića "Doktora". Tu priču koju sam od Ke-rima slušao nekoliko puta o odnosu Izetbegovića i Kerimovog oca za vrijeme njegovih zatvoriskih dana, pa i poslije, te njihove porodične i prijateljske odnose, jako sam dobro zapamtio.Pomislio sam, ako je Izetbegović mogao narediti da Kerima prate, 'risluškuju i na kraju pokušaju ubiti, njega koji mu je bio kao sin, onda šta neko drugi može očekivati. ?Dok traje rukovanje, primjetih da su Alijini pratioci ugledavši nas gotovo došli u stanje pripravnosti, otkopčavši futrole svojih pištolja.U svoj toj gužvi ugledah i Zukinog zamjenika, Nihada Bojadžića, kako se i on kao drži za oružje. "Smeće! "pomislih.Čoji mjesec ranije slušao sam tog istog Bojadžića, kako telefonomi mome ocu : "Ti ćeš nama biti general Jugoslavije cijele, pod tvojui tvoju čizmu, majku im j... svima klošarsku! ". Transkript razgovo-n dobio deset godina kasnije, kao i živu verziju razgovora. Bojadžić1 od dilera drogom iz Hercegovine koji je cinkareći Zuku AlišpaguI lUci ga za "Seferovu pobunjeničku grupu", sebi kupio status revol-"rasa P°d zaštitom Alije Izetbegovića.Ce> tih i takvih kriminalaca je bilo puno oko Izetbegovića, a najčeš-svojstvii pratilaca i kojekakvih sitnih sluga.197'jadzic je prema izjavama ljudi koji su preživjeli zatovre u muzeju, u 1Cl> te Silos u Tarčinu i tzv. "Krmetnjak" koji se nalazio u blizini

baze jedinice "Zulfikar", bio jedan od katila, batinaša, pa ga čak p0n,- .Ć i u svjetlu silovatelja!Nedžad Ugljen je, što se vidi na video kasetama Seferovog IsljecI- Č nj a, kao adute i saradnike SDB-a pored Mesara, između ostalih nn '" nuo i Bojadžića, Delalića i Rovčanina koji bi svjedočili protiv Sefera ' ¦ su skoro svi imali kriminalni dosije.No, 26. 11. 1993...Popesmo se do Ganićevog kabineta, koji nas je čekao na vratimaGanić otpuhuje..."Sve sam završio sa Alijom. Bićeš general, i ili diplomatija ili ovdje pok žaj recimo ministar odbrane ili... ", reče odmah Ganić Seferu i nastavi..."Ali moraš da napišeš jedno pismo Aliji i meni u kojem će pisati da ¦ ti borac za BiH od početka i prije, i da si shvatio da si pogriješio i da ti se to više neće ponavljati. Ja sam zvao i Fahru i rekao mu za ovo da zna da bude svedok šta sam ti nudio.. ! "Sefer šuti.U kabinetu smo Ganić, Sefer i ja, očekujući Radončića da svaki tfl stigne."To što ti od mene tražiš neka ti potpisuje Delić i Hadžihasanović koje smo iz četnika doveli u maju i aprli mjesecu Ejupe. Na kraju krajeva napiši ti takvo pismo, ja neću! ""Onda ti ja ne mogu pomoći! "reče Ganić šireći ruke."Nisam ti ja Ejupe pomoć ni tražio. Juče sam ti rekao da me zanima samo kako da dođem do suda da operem obraz i da ja objasnim šta je štal kako. Pa kad mi poturate da sam ja kao držao Æelu, e ja ću to objasniti, ali će i Alija morati objasniti i Cacu i njegove relacije sa svima njima iza mene." jNa vrata ude i Fahro Radončić."Evo ti mi budi svedok da sam mu nudio rešenje. Molim te, Fahro...I Radončić ubjeđuje Sefera da bi trebao popustiti i napisati im to m smo.Nekako se stvori opuštenija atmosfera. Sjedili smo gotovo dva-tri sata i aduta je za komprimisno rješenje bilo. Sefer je stalno ponavljao oj on hoće prvi pružiti ruku, ali samo zato jer je mladi. Međutim na pofflzfl nja pristati neće."Molim te, nemoj da pričaš za novine i ljudima išta, eto dok ne zav<(tm) mo ovo! ", ubacuje se Ganić."Samo vas to brine! ?"veli Sefer..Tako, smo se i razišli, uz prešutan dogovor da će se još razgovaraj SILAJDŽIÆ: "MA KAKVA PRAVNA DRŽAVA... "Sutradan su se na sjednici Predsjedništva dijelili prvi činovi na kojoj je halo generalske epolete dati i Seferu Haliloviću i samim tim progutati e silne optužbe za državni udar, "nepodobnost" i ko zna šta sve ne, koje u jako dugo pripremane, potonule u akciji "Trebević 2".Evo kako je bilo 27. 11. 1993 godine, na sjednici Predsjedništva RBiH:Izetbegović: "Gdje mi je dnevni redfAevo, Odluka o imenovanju generala Bosne i Hercegovine... Ovdje je prijedlog da se svi proizve-du u prvi čin generala osim, Delić u armijskog i Hadžihasanović divizijskog generala. Mogu se praviti raznorazne kombinacije, ali nama se čini da ovakav raspored treba dati. Ovdje su uključeni komandanti korpusa, načelnici uprava i čovjek koji nije trenutno nigdje Sefer Halilović. A pardon i Dreković je... ali njega ćemo vjero-vato za komandanta Trećeg korpusa.Sto se Sefera tiče, on je za sada na raspolaganju i njegov raspored je pitanje i razmatranje nekog mjesta između Ministarstva odbrane ili... Međutim, mi smo htjeli pokazati da njemu neke krupne greške nisu ustanovljene, one jesu takve da je nepodoban, ali ne toliko da bude odstranjen skroz..

Naprotiv. On ima velikih zasluga i ne smijemo biti ljudi koji to zanemaruju, jer on ima velike zasluge u formiranju vosjke, ali je napravio's greške. Eto njega bi stavili u ovaj prvi stepen generala, inače da mie bih što je bilo on bi bio divizijski u najmanju ruku, ali eto... "0 Komšić: "Ja ću biti protiv četiri imena ovdje, da se unaprijede, zbog Čformacija koje su došle do mene u toku istrage, a vjerujem da ste vi ° Je informisani a to su Sefer Halilović, Karić, Suljević i Bilajac. " 2ris SHajdžić: "Mislim da će se svaki pojedinac na ulici složiti danas Delić unaprijedi i Hadžihasanović. A ovo ostalo, jel hitno?e " vi Sefera predvidjeli da ide u penziju?Ko će predsjedniče od-

198 199 govarati za Igman ako imamo takve zasluge, za Sarajevo što ie "¦ . lo po 70 ljudi, i za Trebevič kada su ginula djeca u 7 sati ujutro?Č' mi jasno kako je ovakav prijedlog uopšte mogao doći?! " Ejup Ganić: "Ja se ne slažem s tim. Ti Harise nisi bio ovdje skoro d -godine i mi smo svakodnevno pratili informacije. Što se konkretd Sefera tiče, on je bio na čelu Armije, pa formirao Patriotsku Hgu ltd° Njemu bi trebao da pripadne čin divizijskog generala, jer smo i n '¦" njim ovdje u Predsjedništvu radili, molim te, nisi bio ovdje. Znaš R rise, nije bilo oružija pa ogroman pritisak Tuđmana i hrvatske politik da Sefera sklonimo u stranu itd... Moje je prijedlog da Sefer ide u div zijskog generala na osnovu svega, a on će vjerovatno dalje napredovati ili u Ministarstvu odbrane ili..."Haris Silajdžić: "Kako god želite, ali ovdje su djeca ginula pred dniče!"Alija Izetbegovič: "Vojska ne smatra da je neko od ovih ljudi kri to. Smatra li vojska?"Rasim Delić: "Kada je riječ o Seferu Haliloviću, ja imam sve podatke šta je u ovome periodu, jer nemam ovaj prethodni nisam bio tu.. Ne bi volio da ga vratite u Glavni štab i na dužnost u Armiju, ali da se nade neko odgovarajuće mjesto u Ministarstvu odbrane gdje on ne bi imao direktni uticaj na armiju... I ja sam da se njemu da čin brigadnog generala, jer ovaj divizijski je... "Haris Silajdžić: "Dobro je li Sefer Halilović držao Æelu na vezi ili nije??"Rasim Delić: "Jeste, po nekim pitanjima, ali... " Alija Izetbegovič: "Očigledno je sporan samo Sefer. Očigledno je njm govo imenovanje i političko pitanje, jer mi imamo pritisak, ali i jedno osjećanje kod sandžačkog dijela svijeta da je ovo udar na njih. U prvtm planu Sefer, pa ako penzionišemo Suljeviča, pa onaj novinar što... Kada pričamo o Seferu, od svih stvari koje mu se spočitavaju, pa pazite bio je saslušavan, istraga je vođena i mi smo ustanovili 4 nema krivičnih djela i razloga da pokrenemo krivični postupak. M jeste imao jedan razgovor, sa onim Æelom, ali to nije relevanM dokaz za sud.Po mome mišljenju on ne bi trebao da obnaša dužnost načenu>!Đ Glavnog Štaba, jer tu nam treba siguran čovjek. Ali u drugoj Črl on je zaslužan za ovu Armiju, i to u jednoj nimalo maloj mjeru ¦ Ja sam sada išao po Bosni i gdje god dođete ljudi pričaju istorijdt k" je nastala armija i Patriotska liga i u 95% slučajeva je on, neza°(r)Đ zno ime.

n fa je imao bube u glavi, koje su ja se nadam ispirile, i na kraju¦ pa on je napravio neke propuste, a da nije i danas bio bio prvi u¦;j . On je patriota čovjek i ne bi trebalo to zaboraviti, treba mui ffti "enerala i mjesto u ministarstvu odbrane i svježe su informa-liudi kažu, ovi iz Sandžaka da mu kao ne damo da napreduje, jer¦e Sandžaklija itd. "V, 5 Silajdžić": Molim Vas lijepo gospodine predsjedniče, ima hvide i jČdan jedini čovjek koji je rođen u Sarajevu??Nema!Otkud je Sefer paradigma?Dolazili su meni skoro, i ja sam im rekao>dakle vama pravo da se prebrojavate ovdje, sada bi Sarajlije treba-I Č se broje ovuda. Kakav je to mentalitet prebrojavanja. Nećemoživjeti u plemenima!Djeca su izginula, i svi nas stavljaju na optuženičku klupu radi.. Sada bi trebalo unaprijeđivati...Ejup Ganić: "Ja mislim da Sefer, Divjak i Šiber, mislim, vodili su skoro dvije godine, mislim Sefer je vodio, evo ja znam da je Hadži-hasanović dobar čovjek, ali kada bi govorili kada je došao, on je tu dosta kasnije od Sefera. Mi smo kasnije našli Delića koji je bio u sjenci i radio logistiku.. Što se Sefera tiče, on je jedan vrlo spretan čovjek, za organizaciju. Vrlo je teško napraviti i ustrojiti vojsku, vrlo teško! Tako ja Sefera Halilovića predlažem u čin divizijskogAlija Izetbegovič: "Izgleda da ovdje postoji saglasnost za samo dvačovjeka, jednoglasno. Kada bi glasali... "Rasim Delić: " Ja procjenjujem da nema saglasnosti osim za dvačovjeka. "Alija Izetbegovič: "Predlažem da riješimo za Rasima Delića, a ostalo neka stane za drugu priliku. "Haris Silajdžić: "Imamo Drekovića iz Sandžaka, ako ćete govoriti onjemu kao nekom entitetu. Evo ima i Suljević, ako ćemo se dijeliti,m ovdje nemamo nijednog Sarajliju u štabu! reković ako treba da bude, neka bude, ali ovaj, ovaj je držao vezu Lelom, i treba vidjeti šta je to, objasniti ljudima... Pa ko će odgo-v<*rati za Poljine, Trebevič i dr. ?" lja Izetbegovič: "Grešku za to je napravio komandant brigade Zu-' koji je smijenjen radi toga i nije više u Bosni. A ovaj događaj od e dva-tri mjeseca, to je mahalska brigada. Ispitivanje je bilo ijavna država ispituje ko je kriv ili prav. "ć aris Silajdžić: "Kakva pravna država. ?! Rat je. Zna se da nešto uredu i znaju se za telefonske razgovore koji nisu nimalo naivni

200 201 ttl-ki preko kojih se ne može preći tako, i sada ga treba unaprijedi nisam za to.Alija Izetbegović: "To je tvoje pravo. Ovdje izgleda ima saglasza samo jednog čovjeka. " ČLEjup Ganić: "Ne možeš ti Harise... Ni približno zasluga kao s nema.. Prvi činovi treba da reflektuju zasluge, a Se fer ih ima dalu više od Hadžihasanovića, daleko više od

vođenja, organizova ' Enver nema ni 50% rezultata Sefera Halilovića. " Alija Izetbegović: "Predlažem da unaprijedimo Rasima Delića u armijskog generala, a ostalo da odložimo dok se stvari ne ispitam obrazlože.. Ja sam Sefera kritikovao više nego bilo ko, a onda počela mimoilaženja i... "Sjednica Predsjedništva BiH završila je sa radom u 19 sati!Nekoliko dana nakon ove sjednice Predsjedništva, vojni tužilac IsiJ Mehić na zahtjev svojih pretpostavljenih šalje Predsjedništvu, Ministar stvu odbrane i Štabu vrhovne komande BiH pismo o "stanju istrage pro tiv Ramiza Delalića, Senada Hasića i drugih, radi krivičnog djela oružaj ne pobune. ", ispisan na pet strana.Tužilac Mehić je u ovome pismu obavijestio svoje šefove da je 30.10. 1993. godine njegovo tužilaštvo podnijelo krivične prijave protiv Æele De-lalića, Senada Hasića i njihovih vojnika radi oružane pobune. U istrazi su, piše dalje Mehić, saslušana 94 osumnjičena zaključno sa 24. 11. 1993 godine, dok se njih 21 nalazi u bjektsvu.Evo kako je Mehić opisao događaje od 2/3 juli 1993 godine u svomepismu.U cilju ugrožavanja državnih institucija i razbijanja sistem rukovođenja i komadovanja, te sistema bezbjednosti u glavnom I du Republike BiH, osumnjičeni Delalić Ramiz i Topalović Musi zvani -Caco (poginuo), organizovali su i neposredno rukovodili M zrnom pobunom. U tom cilju trebalo je izdejstvovati vraćanje 4 dužnost -njihovog komandanta- Sefera Halilovića, te iznuditi smjĐ ne Mustafe Hajrulahovića Talijana sa dužnosti komandanta Frv<Đ korpusa i Fikreta Muslimovića sa dužnosti načelnika Uprave voj4 bezbjednosti. "ipak skorašnje događaje od 26. 10. 1993 godine tužilac IsA Mehic je opisao još žešće i sa puno senzacionalizma: "U cilju p<*"i zanja istih ciljeva kao u prethodnom događaju, a povodom smjM ia sa dužnosti Ramiza Delalića Æele i Mušana Topalovića Cace,tenuta dvojica su organizovali i izdali naređenje pripadnicimaih jedinica da se oružjem suprostave državnim i vojnim organi-/ )Pored iznijetog, iz iskaza osumnjičenih proizilazi da su osu-iičeni tokom prvog i drugog događaja oružane pobune bili u stal-kontaktu sa bivšim načelnikom SVK-a Seferom Halilovićem, amunikacija je ostvarivana preko osobe zvane Mido ili putem tele-šĆ tim kontaktima Ramiz Delalić je upozoravan da se spremaavad na njega i njegova likvidacija, te da u tom smislu preduzmeodgovarajuće mjere... ! "Svi silni papiri Uprave bezbjednosti Armije BiH, Državne bezbjednosti silnih kontraobavjestajaca, sve izjave cinkaroša ubačenih u brigade Ca-j Æele, i sva apartura države BiH nije bila u stanju da spriječi krvavi sukob 26. 10. 1993 godine?Naravno da to nije moguće, pogotovo ako se uzmu u obzir događaji 12/3 juli 1993 godine, nakon kojih je i sam predsjednik Izetbegović, pohvalio komandante istih brigada i rekao da su to samo sitni nesporazumi, iako su ti nesporazumi toga dana razoružali nekoliko policijskih stanica i oduzeli na stotine puščanih cijevi snagama MUP-a i Vojne policije.Ta "zasluga" pripada prvenstveno Mušanu Caci Topaloviću, ali i Ramizu Delaliću Æeli kao čovjeku koji je podgrijavao sukobe i gnjev usmjeravao prema Caci, tako što je sve one policajce koje su njegovi vojnici razoružali, prosljeđivao u bazu 10. bbr.I događaj od 11. 9. 1993 zaslužuje malo više pažnje. Toga dana su se i općini Stari Grad sukobili, opet, Mušan Topalović Caco i njegovi vojni-s pripadnicima 1. i 2. bbr brigade, komandanata Muje Zulića i Sakiba Puškara.

Pripadnici ovih brigada blokirali su po jedan dio grada, onaj centralni*ogradski i na kraju se sukobili kod hotela "Evropa".Čakon smirivanja situacije u svoj štab na Bistriku, komandant 10.usan Topalović, pozvao je komandante 1. i 2. bbr Puškara i Zulića,predložio da formiraju "novu armiju" u kojoj bi dozvolu za oružje>amo Muslimani, dok bi svi pripadnici srpske i hrvatske nacional--e bivši članovi JNA, bili raspoređeni po radnim vodovima!e priznajem ničiju vlast u gradu, niti Prvi korpus Armije BiH",ie Čaco predloživši da skupa preuzmu vlast u Sarajevu. P aseni Æaćinim prijedlogom, Puškar i Zulić ipak su odbili takav vanja, nakon čega im je Caco rekao da ih od tog trenutka v°Jim neprijateljima i da im je učinio uslugu samim tim što ih nije

202 203 ubio na licu mjesta!Sve su ovo znali bezbjednjaci Armije i MUP-a, ali su i dalje tole J kao i njhovi šefovi, da bi 26. 10. iskalili sav bijes u akciji koja je treLj "doprivatizirati" Armiju te se riješiti svih političkih oponenata i ne dnih svjedoka!Nadalje u jednom od izvještaja iz bezbjednosti piše:"Prema našim saznanjima pripadnici 9. mtbr i 10. mtbr, te J hov komandni kadar, zagovornici su ratne opcije, jer bi u sluA potpisivanja mirovnog sporazuma izgubili pozicije, vlast i priviUĐ. je koje sada imaju. Prema provjerenim informacijama civilne vlasti općine Centar pružaju podršku ekstremnim pojedincima u Armiji BiH, u legalizaciji nezakonitog prikupljanja novca od privatnih fm mi. Tako je Husein Kamber u svome kontaktu sa Izetom. JukićM zvanim Džin iz štaba 9. mtbr naveo "da su već jmpremljeni obram koji će se podjeliti privatnicima, i da cifra slučajno nesmije biti ispod 200. 00 dm" a uplate bi vršili od 1-3 svakog mjeseca.. Prema podam ma jednog izvora, Ramiz Delalić i jedan broj bliskih saradnika IsmM Bajramovića vrši privatnu istragu s ciljem utvrđivanja identiteta lica koje je pucalo ?ia Bajramovića, te ista lica smatraju da je ubistvo planirano u MUP-u, po nalogu ministra., Šsmet Bajramović je u nm govoru sa Ramizom Delalićem rekao da su za pokušaj njegovog ubis-tva odgovorna tri doćetiri čovjeka iz MUP-a i da će oni za to biti kažnjeni, te je Bajramović dodao da će čim ozdravi -zavesti red u Đ gradu! Također, treba reći da su pripadnici 10. bbr Mušana TopđMi vica, uhapsili Mirsada Nikšića predsjednika Jzvšrnog odbora dnm tva Sinovi Drine, te za njegov otkup tražio 100. OOOdm. ! "Postavlja se vrlo prosto pitanje: zašto Armija i Policija nisu reagovaK 2/3 juli 1993 godine, ili zašto su morali podiči sve raspoložive jedinice zapucati na komande 10. bbr i 9. mtbr da bi uhapsili Cacu i Æelu?I sam Delalić je rekao u Upravi bezbjednosti Armije BiH da je & ranije bio sasvim sam i da mu nije jasno zašto su morali silom krenuti 1 njega kada su ga mogli uhapsiti bez opiranja.Kroz sve ove vojno-policijske informacije vidi se da su i vojna i etea bezbjednost znale šta se događalo u taborima devete i desete brigade, Pa postavlja pitanje zašto nisu reagovale prije i zašto su dopustile da se srn) dvojice ljudi s položaja, pretvori u krvavi obračun vojnika iste države

Evo kada je u pitanju 10. bbr komandanta Cace Topalovica,s dva prije napada na njega, Vojna bezbjednost je napravila procjenu"204 , snaga, onih koje su mu bile lojalne., i 24. 10. 1993 godine čovjek po imenu Ivica Pinjuh, sastao se sa .. ' vezama iz 10 bbr i zabilježio:SVOJ"11"U komandi brigade postoji čovjek koji bi se mogao iskoristiti, r ' čovjek se zove Timur Numić, a stanuje u ulici Deviša Numi-ta(kod tunela)...Jurišna četa je smještena u Osnovnoj školi Ilija Grbić u ul. 6. novembra.. Trenutno je u cijeloj brigadi pripravnost prvog stepena.jMušan Topalović CACO stanuje u ul. 6. novembra, novija žuta zgrada iznad SATEXA. Tu stanuje na trećem spratu sa majkom, ženom i djecom, a op. veza tvrdi da sa njima živi još nekoliko lica romskog porijekla. Pred stanom uvijek ima jdan stražar... Komanda Trećeg bataljona nalazi se također, u ulici 6. novembra, a komandant je izvjesni ÆEBLE, Cacin rođak. Æeble je jedan od ljudi ogrezlih u kriminal i jedan od najvjernijih Æaćinih ljudi. (... )Podrška Caci je polusvijet s pijace koji radi za njega i ljudi iz podzemlja... Ključni Cacini ljudi su : Senad Hasić, Senad Pecar, Sejo zvani Guz i izvjesni Izo sa Bistrika, internacionalni kriminalac.U prilogu ove informacije koju je sačinio Pinjuh, su i dvije skice na kojima je cijeli raspored Æaćinih snaga, baza, stanova i svega što bi bilo interesantno u slučaju napada, koji je uslijedio dva dana kasnije..Treba reći i još jednu stvar koja se provlači kao crna mrlja kada govorimo o prve dvije ratne godine u Sarajevu.Naime, građani glavnog grada su svakodnevno ginuli na pijacama, uJOvima za vodu i humanitarnu pomoć i ko zna kuda sve ne, jer su imali'o slobode kretanja i okupljanja. Ali samo jedan dan, samo jedan jedi-an, Sarajevo je u ratnim uslovima pokazalo da može biti država, akot0 neko hoće i želi.IaJ dan bio je 26. 10. 1993 godine. Na ulicama nije bilo civila, nisue pijace i raznorazni štandovi za prodaju i niko cijeli dan i onaj naredniŠe promolio ulicama Sarajeva, osim Vojne policije i snaga MUP-a!samo kada su se neki interesi poklopili, pa je trebalo ubiti Cacu,1 Pa pustiti Æelu i obrušiti se na političke protivnike, prvenstveno"era T-4 l'l •'°)i sulaiiiovića, onda niko ništa nije smio ni vidjeti ni čuti, osim onihto i naredili.0 taJ jedan dan Sarajevo je djelovalo kao grad pod ratnim sta-tada i nikada više. samom suđenju Ramizu Delaliću, isti je demantovao svaku umi- ješanost u bilo kakvu oružanu pobunu, te poricao bilo kakav doe komandantom 10. bbr Mušanom Topalovicem Cacom, i u događ • od 2/3 juli, i u onima od 26. 10. 1993. Evo šta je Æelo rekao sudijama:"Ja sam Mušana Toplaovića vidio 2. jula, oko 23. sata / prilikom nisam imao nikakav dogovor s njim oko smjene M.u<mĐ Hajrulahovića Talijana i Fikreta Muslimovića sa njihovih poloČA a isto tako nisam ništa pričao s njim u vezi puštanja na slohcA Senada Pecara, Æaćinog načelnika štaba... Ja nisam imao nikakl dogoovor sa Mušanom Topalovićem u vezi zaposijedanja nekih obi kata u gradu i blokiranja nekih

dijelova grada, te da hapsimo prtim dnike vojne i civilne policije... 2/3 juli pripadnici moje brgade nisu držali nikakve punktove osim što je bilo par patrola koje su obilazi naše komande... 26. 10. 1993 godine ja sam imao kontakt sa kmetom Dahićem, zamjenikom komandanta Prvog korpusa između 71 8 sati ujutro i u tome razgovoru Dahić mi uopšte nije rekao da sam I smijenjen, samo je govorio da će sve srušiti! .. Tek drugi put mije rekao da sam smijenjen u kontaktu između 9 i 10 sati, te mi je rekao I da izađem bez naoružanja i da se predam., ja to nisam učimo jer sam smatrao da se na ovakav način ne može razgovarati sa jednitm komandantom brigade itd, a posebno sam bio iziritiran jer sam dan ranije boravio u Upravi vojne bezbjednosti kojoj prilikom mi ništa nije saopšteno, te je isti Ismet Dahić 25. 10. 1993 godine dolazio kod mene u komandu i ništa mi nije rekao -za smjenu itd.Ja, 26. 10. 1993 godine nisam imao nikakav kontak sa Mušanom Topalovićm i u vezi s njim mi ništa više nije poznato! ... Mortm kazati da civile nisam upotrebljavao kao taoce toga dana, nego su i oni sklonili iz obližnjih zgrada u komandu, jer se okolo jako pucam svih oružja. Mislim da je na kasarnu i njen krug toga dana palo pt* 300 tromblona ... Tek kasnije u razgovoru sa Alijom Izetbegovfm meni je on tada rekao da se mi predamo, jer je tako dogovoreno je od strane njega naređeno da se ova akcija provede, a posebni razloga jer smo, kako je on rekao, učinili veliki broj ubistava, P% čki, silovanja, te rasturanja droge, pa je neophodno utvrditi- 1 prilikom ja sam molio predsjednika da se prestane sa pucanjeČ se ovo može završiti na jedan fin načn, ali ni nakon razgovor cnjava nije prestala... "1 ići fl Naravno da je Ramiz Delalić slagao sve ono što bi mu mog'0 ,ffteret, što je donekle i logično. Njegov prvi iskaz koji je dao tužilaštvu Jj206ik.

" ."Č..vČiČi.-, iđiguvaiao s iviusanom '' i vicem Cacom koji mu je rekao kako je "povaljao bekane ili kretene m se tačno sjetiti", rekao je Delalić parafrazirajući Cacu. "kao je i da je kontaktirao predsjednika Izetbegovića kojeg nije mo-Hobiti pa je potom nazvao Sefera Halilovića koji je onda stupio u tontaktsa'lzetbegovićem.ČTai dan je, kako je pričao u svome prvom i puno iskrenijem iskazu,jć kontaktirao dva puta sa Izetbegovićem. Prvi puta mu je rekao daj ispred komande tačno u 16 i 15 minuta gdje će ga neko pokupiti i/esti put Predsjedništva. "Predsjednik Izetbegović mi je garantovao dai se ništa neće desiti! " rekao je Æelo. Međutim, kada je Delalić izašaospred komande na njega su pripucali vojnici Armije i policije, pa se opetvratio u komandu i nazvao premijera Silajdžića.Nakon toga u komandu brigade došao je Haris Silajdžić u pratnji Bakira Alispahića, Ismeta Dahića te "meni nepoznatog lica", kako je rekao Æelo.Ubijedivanje da se preda nije trajalo dugo, pa se Delalić odvezao s pomenutom gospodom put Predsjedništva BiH, umjesto u zatvor ili Komandu korpusa.Caco i njegovi borci prošli su puno gore, prebijeni, izmrcvareni u komandi Prvoga korpsa, dok Æelu i njegove, osim njih dvojice-trojice koji nisu bili "u toku", niko nije ni dotakao.Treba reći da je svjedokinja protv Ramiza Delalića Æele, gospođa neta Tunović, inače porijeklom iz Sandžaka, koja je tog 26. 10. 1993 ie prema optužnici bila zatočena kao talac u Æelinoj komandi, kasni-na suđenju izjavila sljedeće:

- Ja sam dobrovoljno otišla kod Æele u štab i niko me nije pri-avao, niti je iko dolazio po mene i prisiljavao me da idem tamo.mvtla sam u štabu sve dok je trajala pucnjava i tada je došao Haris"ajdzić. Posebno ističem odnos Ramiza Delalića prema djeci, kojijebl° jako dirljiv... "KaTdiiT11 Pripadnid 9" mtbr l m bbr nČrali su bilo kakvo Moguće. J Č Pr°tlv Sna§a MUP"a i Armije BiH, koliko god je to biloČČabl"ČČ ne,k°liCini njih ' t0 °mma k°J'su bil1 °*ali -Čdno s n,C i, , U U kmgU Zgrade U k°Č >e st(tm)ao koji su,Svi drjj r , SVirCpa ubiStVa P°llcaJaca 26. 10. 1993 godineS zacrni komandanti bataljona tog su ga dana, doslovno reče-707 no, izdali.Ali su se zato na suđenju, uredno pravdali za neka djela koja su k-3 očigledna, time "da ih je bilo strah Cace! "Ono što je još tragičnije je je većina njih rodbinski bila vezana za Topalovića.Ako je Caco na kraju priče, ostao sa samo petoricom ljudi oko koji su uz njega ostali do zadnjih minuta njegova života i ako su se ¦ mande njegovih bataljona predale odmah po pozivu MUP-a i ArmJ postavlja se pitanje: zašto je akcija usmjerena prema Caci imala toli-obim i zašto su prvo zapucali, a onda ga pozivali da se preda?Samir Seferović komandant 3. bataljona 10. bbr je sudiji izjavio dm deće:"... Ja sam u komandu bataljona došao između 6 i 7 sati ujutm kada su me iz centra veze obavijestili da se javim u komandu... Èije-lo vrijeme pucano je na komandu, a ja sam tek oko 9 sati saznao da je Caco smijenjen sa mjesta komandanta.Oko 11 i 15 sam. pozvan telefonm i tada mi je rečeno da se predam i to u roku 15 minuta, inače će sve spaliti. J sam opet za lm minuta pozvan telefonom i ponovljeno mi je da se predam što sam rekao da ću i učiniti i zatražio sam da odem do jurišnog voda da im prenesem da se i oni predaju. To sam saopštio i komandiru jurišnog voda Safetu tako da smo se mi predali oko 11 sati i 45 minuta... Svi snajperisti, bacačlije i topdžije bili su pod izravnom komandom Mu- j šana Topalovića, a ja nikome nisam izdao nikakva naređenja zm vrijeme ovih događaja... "Èak je i Senad Haračić, komandir voda 4. čete 10. bbr, j inače CaM zet, svalio svu krivicu na njega i još trojicu ljudi, te za većinu događaja 1 rekao da se ne sjeća ili da nije vidio, iako je bio prisutan u kvadrantu 1 ispred Toplaovićevog ulaza 26. 10. 1993 godine.Njegova priča:"25/26. 10. 1993 godine ja sam zajedno sa Hatić Nerntinomh njegovim bratom konzumirali alkohol u stanu Mušana Topal°v"Đ Stražar ispred Topalovićevog stana koji se preziva OdobaŠić jt u tro odveden od strane ljudi sa bijelim trakama oko ruke. Kada izašao iz stana vidio sam Armina Hodžića i Mušana Topa'°Vn oko njih pobijena lica sa bijelim trakama oko ruke na kojima #"i primjetio nikakve oznake... je sudija podsjetio na njegovu izjavu datu 22. 11. 1993 godine,. ¦ ;e rekao:"Tada je Caco sišao i rekao da se pretraži podrum, te mi narediovedem momka žute kose sa sobom kojeg sam uhvatio ispodi doveo do ulaza u podrum, prema kojem su već bili krenuli i' ¦ Hodžić, te Emir Topalović Nane. Tada sam čuo glas koji je

0 -evo još jednog-, nakon čega su izveli momka krupnog kojiI naočale, koji je na sebi imao civilnu uniformu..i k Haračić je rekao da se ne sjeća ničega i da je tačno ovo što priča danas na suđenju, te dodao:"... Ja sam u jednom trenutku ušao u garažu radi vršenja nužde i tada primjetio dvije siluete, ali ja nisam ništa preduzeo nego sam to rekao Arminu Hodžiću koji je rekao -pa što se niko žmire nije ieraofNakon toga su ova dva momka se pojavila u dvorištu i ja sam bio tu još oko minutu. Samo sam vidio kako Caco ovoga jednog udara nožem a kada sam se vratio vidio sam da su obojica mrtvi... "Naravno da je bilo očigledno da Haračić laže, a to se najbolje vidi iz jga primjera kada ga sudija podsjeća na njegov prvobitni iskaz u vezi ubistva jednog od policajaca koji je glasio ovako:"... Iz garaže su izašla dva lica, jedno u civilu drugo u maskirnoj uniformi, obojica sa trakama bijelim oko ruke. Bili su bez oružija. Ja sam prišao ovome u civilu pretresao ga i povukao ga sa ostalim civilima. U tom momentu Caco je ugledao dvojicu ljudi poludio je i prišao ovome u maskirnoj uniformi i udario ga pištoljem u glavu, nakon čega je ovaj pao, dok sam ja naredio ovome drugome da legne •o je on učinio. Tada se Caco počeo derati da mu se da nož, ali nisam vidio ko mu je dao, ali mu ga je dobacio Nane. Caco je uzeo č>z i ovoga navedenog iz garaže u maskirnoj uniformi počeo da kolje... ! "' "aračić instruiran u zatvoru, mijenja svoj iskaz, te na suđenju 8. godine u vezi ove svoje izjave kaže:••• Samo se sjećam da je ovome momku što sam mu naredio da Armin Hodžić pucao u nogu i da je ovaj jauknuo i šta je dalje a ne znam, i ja se ne sjećam šta sam pričao ranije i imam da n da je tačno samo ovo danas što govorim! "

208 209 Na kraju svog iskaza, Senad Haračić je kazao:"... Na kraju mogu kazati da je Mušan Topalović zaista bi naročito nakon povrede ruke, te se nije mogao kontrolisati p •¦ je svima, pa i svojoj porodici, a pogotovo 26. 10. 1993 godine Mi kada smo lišeni slobode u korpusu smo diživjeli torturu ljaanje gdje smo usljed toga nekoliko puta padali u nesvjest. Bar nas je oko 60 policajaca, pa su nam i psovali majku, vrijeđali ponižavali, a jedan mi je udarajući me psovao i balijsku majku da sam u trenutku pomislio da sam u zatovru na Grbavici kod ka. Usljed svega proživljenog ja sam pokušao sebi prerezeti ve izvršiti samoubistvo, i sljedeće čega se sjećam da sam se probudi bolnici gdje sam vidio da imam šavove na vratu, rukama i stomak I u bolnici su nas isljednici i dalje maltretirali... ,:%no:Svjedokinja optužbe Gordana Galija je izjavila na suđenju Mušan Topalović je nama civilima naredio da gledamo kako ubij sam ja okrenula glavu. Na kraju sam samo vidjela kako izvlači n već izmrcvarenog i nepomičnog tijela. Bilo je to duže sječivo... "Samo suđenje, izjave i mijenjanje iskaza, kao i obrađivanje svjedoka vremenom su posatali farsa. Iako je bh sudstvo u rukama imalo dokaze o krivičnom djelu oružane

pobune s jedne strane, te dokaze o počinjenim ratnim zločinima pripadnika 9. mtbr i 10. bbr s druge strane, proces jj postajao gotovo smiješan.naPripadnici 10. bbr svakako su odgovorni za monstruozne zločine w području "Kazana", a pripadnici 9. mtbr. za isti takav zločin u hrvaj skom selu Grabovica.26. 10. 1993 godine svi okrivljeni i za jedan i za drugi zločin bili si pritovru, pod kontrolom organa gonjena BiH.Tužilaštvo je dobilo i previše dokaza o počiniocima zločina u Graa vici i na "Kazanima", ali se nisu pomjerili s mjesta.Možda je, zapravo, jedini problem bio u tome što su nalogodav jednog i drugog zločina bili upravo oni koji su pokrenuli akciju protiv o koji su se našli iza rešetaka!Samo je to način da bude i vuk sit i stoka na broju.Što će reći, država se obračunala s "kriminalom", "očistila"arfflJ'i policisjke redove i oslobodila sopstveni narod tirana iz 9. mtbr i 1u-koje će već samo par mjeseci kasnije početi puštati iz zatovra i ai)na sjednicama Predsjedništva BiH. ,fZa oružanu pobunu, zašta su optužili pripadnike 9. mtbr i Jj pretpostavljene se u ratnim uslovima strelja! ono što su saznali u toku silnih istraga što o kriminalu, što o• ' na koje su pripadnici ovih jedinica počinili, dobijaju se ogromneirske kazne!Ali ko je zapravo ležao ili leži robiju? lčaj "Kazani" je procesuiran i zahvaljujući tome što je pokrenut, Jornaćim pravosuđem, za njega niko ne odgovara pred Međunarodni kaznenim sudom u Den Haagu.Počinioci su pronađeni, pohapšeni i osuđeni.Kada je slučaj Grabovica u pitanju, niko nije hapšen niti osuđivan sve7QQ3 godine, kada su dvojicu ubojica, Mustafu Hotu i Enesa Sakraka, osudili na 9, odnosno, 10 godina zatvora.Za ovaj je zločin Haaško tužilaštvo podiglo optužnicu protiv Sefera Halilovića u septembru mjesecu 2001 godine, jer domaće vlasti nisu htjele da kazne počinioce koje su imali u zatvoru 26. 10. 1993.Ono što svu ovu priču povezuje jeste činjenica da je haaški tužilac u pokretanju procesa protiv Sefera, koristio upravo materijale kao što su bezbjedonosni izvještaji Mujezinovića, Muslimovića, Jašarevića, Ugljena i Munira Alibabića.To je bila okosnica koju je trebalo potkrijepiti, zašta su opet pozvali saradnika SDB-a, kasnije AID-a, Ramiza Delalića koji je to i sam priznao u haaškoj sudnici, te nekoliko ubica i sitnih kriminalca sa kriminalnim dosijeima.No, vratimo se slučaju Sefera Halilovića o kojem se opet raspravljalo J sjednici Predsjedništva na kojoj su se ponovno dijelili činovi.Ejup Ganić je Sefera Halilovića nazvao poslije one zadnje sjednice od <•'' 11. 1993 godine, rekavši mu "da se Silajdžić koprcao na sjednici".Ovoga puta se javio petnaest minuta prije sjednice i rekao da će, da-,as, Alija i on(Ganić), okajati grijehe prema njemu.Sjednica Predsjedništva od 14. 12. 1993 godine, u 18 sati:l)& lzetbegović: "Dobro, evo prijem u aktivnu vojnu službu i proi-°dnju u činove generala njih 10-12, koliko ih ima na spisku."n Delić: "Prošli puta smo raspravljali i znate šta je bilo sporno."ja *Zetbegović: "Sad je ovo. U čin brigadnog generala, u prvi gene-

'J c'n proizveli bi se: Hadžibasanvić Enver, Šiber Stjepan, Divjakan, Hajrulahović Mustafa, Vranj Sulejman, Karišik Mebo, Kara-vahid, Sadić Hazim, Dreković Ramiz, Pašalić Arif i Suljević

210 211

Zićro. Dakle 11. " JLČČmStjepan Kljujić: "Neka im je sa srećom, mislim da već imamo Agenerala. 12 za našu državu je dosta. " aRasim Delić: "Ovdje su u pitanju ja opet mogu ponoviti, komandi ti korpusa, zamjenici, nećelnici uprava i imamo i tri z počeli i torti* ry"Č"* korpusa, ČČČČ *JPoček t prije mta u p g(tm) >Čamo i tri coujeCLteđenje Sefera Halilovića. Mi smo È" !' Č ** * *°>*> ""<4n--¦¦ Č"/eR.a koji > . čč, w i umotslioj ligi itd... Vi znate da je sporno unaA jedenje Sefera Halilovića. Mi smo ponovo razmotrili na kadrovsk savjetu i donijeli odluku da on ne ide. " Alija Izetbegović: "Imamo li primjedbi na ovo?" Nijaz Duraković: "Možda bi ipak bilo dobro da se Sefer uvrsti n ovu listu. U toku ste pa da ostavimo kao mogućnost. " Stjepan Kljujić: "Predsjedniče, mislim da ovo što je g. Duraković rekao, zaslužuje jednu diskusiju ovdje, jer ako ga mi proizvedemo " generala onda moramo snositi i posljedice tretmana i moramo biti čisti da je on to zaslužio. "Rasim Delić: "Ja bih inače volio da jedan stav na kraju ili nekom drugom prilikom kada je riječ o Sef eru. Mi moramo politički zauzeti stav, ili ćemo ga goniti i ići na to.Moram, jer mene svaki dan neko pita za njega i šta je s njim?! " Stjepan Kljujić: "Ali neka nam neko predoči argumente za i protivi "Đ Rasim Delić: "Materijal je, koliko znam poslat. " Stjepan Kljujić: "Ja to nisam dobio. "Mirko Pejanović: "Ja ću podsjetiti, mi imamo jedan od zaključaka, a 1 ne znam je li ušao u arhivu, pošto mi te zapisnike ne usvajamo nego i samo ide, a to je da dobijemo armijski i policijski izvještaj o Seferu. i Mi taj izvještaj nismo dobili, to su izgleda dobili samo neki ovdje... I predlažem neku zajedničku odluku koja bi omogućila da možemo na j taj slučaj staviti tačku. I da vidimo je li Sefer kandidat ili.. Opterecu-je on Armiju, narod, javnost, a ako ćete i pravo, i nas ovdje. Alija Izetbegović: "Dobro. Hoćemo li dalje krenuti?" Tako je opet bez dogvora, ali ovaj put bez velikih optužbi i riječi, zavrsei još jedna sjednica Predsjedništva BiH na kojoj je Ejup Game šutio, a nČa Silajdžić bio bez onih silnih parola i optužbi na račun Sefera Halilov,ca kojih su mu posljednji put bila puna usta.212 "ZADNJI KOJI PRIÐE, IZDAJNIK JE! "Nekako odmah nakon ove sjednice, Sefer Halilović je na neki način sao u političke vode, postajući predsjednikom Udruženja Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka, u decembru mjesecu 1993 godine.Sjećam se, bio je zaista veliki pritisak da moj otac preuzme tu funkciju. Ljudi sa područja Sandžaka koji su boravili u BiH, bili su povrijeđeni Seferovom smjenom i

osjećali potrebu da ga rehabilituju, kada to već neće zvanična vlast. Sandžaklije su htjele da same vrednuju Sefera, onako kako su najbolje mogli.Tog jutra iz našega stana na Ašikovcu krenuli smo, moj otac i ja, prema zgradi Predsjedništva, najprije kod Ganića.Gotovo molećivo, nekako je pokušao da uvjeri Sefera da ne bi bilo dobro da se prihvata političkih funkcija, jer Alija ima planove da ga vrati u Armiju.Saslušali smo sve što je Ganić imao da kaže. Sefer mu je tada rekaoda će razmisliti o svemu u toku sjednice, ali da od njega traži konkretanpotez."Meni je cilj da oslobađam zemlju! Ako i vi to hoćete, vratit ćete me tamo gdje treba da budem! "rekao mu je na izlazu.'dlazimo u Holidav inn u kojem se održavala skupština. Masa ljudi 1 sali, u kojoj više nema mjesta ni za stajanje. Èekaju Seferov dolazak. Ugledavši ga, svi su ustali na noge i počeli, najprije da aplaudiraju, i ; jače i jače, a zatim i skandiraju : "Sefere, Sefere... ! ". Ča skupštinu je stigao i Silajdžićev zamjenik Edib Bukvić, te reisu-1-a ismet ef. Spahić koji su, kasnije će se ispostaviti, tog dana imali 0 jedan zadatak, a to je da probaju uvjeriti poslanike i narod da će se °rzo vratiti u Armiju i da ga ne treba gurati u politiku. 0 je bila jedna od najdramatičnijih sjednica kojima sam prisustvovao. tel f predsJednik Vlade RBiH, Edib Bukvić, je nekoliko puta odlazio do 'na' pa čak i do samoga Predsjedništva, svaki put vraćajući se sa ne H S rn(tm)a °d Izetbegovića, Silajdžića i Ganića, molio sve okuplje-Povuku kandidaturu Sefera Halilovića. Molio je Bukvić i lično Sefe-213 ra, da se zahvali ljudima i odustane od funckije, obraćajući mu se d'J tno s govornice.Ali cijeli tok skupštine poremetilo je nekoliko veoma nadahnutih vornika, koji su zatražili momentalno vraćanje Sefera na čelo ArnvJ kritikujući vlast radi pogrešnih poteza prema jednom, kako je to dr. Fe A Selmanovć rekao, "od najvećih sinova BiH i Sandžaka".Prof . Rasim Muminović je, govoreći o stanju u Armiji u kojoj Sefe više nema, rekao, citirajući Napoleona mislim:"Volio bih četu magaraca koju prevodi lav, nego četu lavova koii predvodi magarac"Nakon silnih govora, moljakanja i prenemaganja, svi su počeli da gromoglasno skandiraju, nekih petnaestak minuta: "Alija.. Sefere.. Alija Sefere. ! "time tražeći na neki način, da se sa skupštine pošalje hitna poruka o nužnosti pomirenja ove dvojice ljudi.Sjedio sam pored Sefera, u maratonskoj sjednici koja se polako počela rasplitati."Zadnji koji priđe, da me ubjeduje biće neko iz našeg najužeg okruženja. Taj koji bude, izdajnik je od početka! ", reče mi otac pred sami kraj sjednice.Odgovor na ovu zagonetku nisam morao dugo čekati.Nakon nekih dvadesetak minuta, Seferu je prišao mladić zaposlenul hotelu:."Oprostite, ako možete izaći van sale, zovu vas Fahro Radončić i Ekrem Lekić! "Izađosmo skupa.Tamo sjede Radončić i Lekić."Sada se vraćamo iz kabineta Nijaza Durakovića i vidjeli smo faks tf Državne bezbjednosti u kojem piše da ako se prihvatiš funkcije da te odmaH hapse radi saradnje sa četnicima i šalju u zatovr ... ! ", govori Fahro jednom dahu.

Meni nije bilo svejedno dok sam sve to slušao. Prolazi mi kroz gia da je Fahro cinakroš, ali ipak, s druge strane razmišljam, ne bi se valĆ šalio s hapšenjem i tim stvarima."Pa evo ti tamo reci njima da ja budem, ja sam tvoj čovjek sva*šefe, i tako da ih zeznemo. Nemoj se prihvatati toga. Ograničavaš se, 1nemoj radi njega! "reče Fahro pokazujući rukom na mene, koji samnjeno stajao i gledao Seferov nekako ironičan izraz lica. .,,"Dobro dečki. Ja nemam više dilema! Neka svako radi svoj posa°-i reče im. - rio se u salu i zatražio riječ u kojoj se prihvatio funkcije, te dodaoukoliko ga vrate u Armiju na mjesto koje mu pripada, odmah" funkcije predsejdnika Udruženja Sandžaklija. Za pet minuta sve je <iđfeC1 hilo gotovo.-fahro ?", rekon ocu poslije."Očekivao sam to. "veli.Ako nikada prije, barem je tada postalo jasno da su željeli svi skupaariti Sefera. Oni ne samo da ga nisu željeli nazad u Armiji, već muželjeli ni dodijeliti čin generala koji je bio tema nekoliko sjednica Predsjedništva BiH.Prvi razgovor s Alijom Izetbegovićem nakon "Trebevića 2" i Izborne skupštine Sandžaklija, Sefer je imao 15. 1. 1994 godine.Nisam mogao poći sa Seferom na sastanak, ali sam ga zamolio da kada ude u kancelariju i kada završi oficijleni dio, upali diktafon koji sam mu stavio u džep sakoa. Tako je i bilo, pa sam par sati kasnije imao ekskluzivne snimke dijelova razgovora Ganića i Sefera, a kasnije i Alije s obojicom. Dva i pol sata dragocijenog materijala pretočio sam u tran-skript čije ću neke dijelove ovdje objaviti.Po završetku prijema delegacije Sandžaklija, u kancelariji predsjednika Izetbegovića, pored njega, ostali su sjediti Ejup Ganić i Sefer Halilović.Prije početka samog razgovora, Ganić govori Seferu: "Kada sjedne-io pohvali ga malo, njegovu kondiciju, svježinu i izgled malo, znaš... "Bez komplimenata kako je lijep, mudar i mladi no ikad, sastanak je počeo.Èini mi se da su uspjeli da nas posvađaju na štetu Bošnjaka i naše >orbe! "rekao je Sefer, Aliji Izetbegoviću.Kad si doveo Rasima Delića na čelo GS izgubio je teritorije kolikoJora. Znate on možda sredi lijepo štab kada vi dođete, pa se svi finoesljaju, nacrtaju karte itd, ali to može da zavara, ali kada je padaona primjer, i kada su se sastali Mahmutćehajić, Efendić i evo ovdjec i naredili Deliću da izađe gore sa Alispahićem da konsoliduju11 riješe stvar, oni nisu izašli i nisu izvršili naređenje, nego je Rasim kako mu nije jasna situacija, a ovome Alispahiću nije svakako.. ! "odbranu aokaČuuugu banicu, jeste li ti Mahmutćehajić i .hrendic se sastali i odluku da ide Delić i Alispahić i oni nisu otišli. I onda ste zvali°egović: "Prvi puta čujem da si ti spasio Igman?! Ja to nisam znao!" 'Jesa se Ejup Ganić, licemjerno dodajući: "Stvarno Sefere, ko je Čo prvi na Igman ja ili ti?" don" i- P °8U Ganiću, jeste li ti Mahmutćehajić i Efendić se sastali inajv ,. Čo'ili me da odem, govoreći mi da sam ja vojnik br 1 u Armiji i autoritet medu borcima, na šta sam vam ja rekao da ste se sada

214 215 sjetili ko je autoritet i jel vam Fahro Radončić rekao isto ovo... Ij, 300 ljudi i otišao gore i skupa sa Ajnadžićem spasio Igman, predsjeH * Bili su gore i Æelini, Cacini, Adnanovi i nešto boraca iz 7. muslima i 17. krajiške brigade. ""Ja to prvi puta sada čiujem Sefere, vjeruj mi! ", reče Alija. Ganić šuti.Dok sam slušao traku sa sastanka, nisam mogao vjerovati da G može biti toliki licemjer i lažov. Pa išao sam sa Seferom u kabinet U njega kada me je on s Rusmirom Mahmučehajićem molio da ostane Sarajevu kod nekog od njih dvojice, kako bi Sefer mogao otići da ri) igmansku katastrofu.."Doveli ste na čelo Armije ljude koji su pucali po Muslimanim našem narodu i pripremali agresiju predsjedniče. Ne postoji slučaj u hj, toriji da čovjek koji je pripremao agresiju i pucao po svome narodu i koie je ova Armije uhapsila, da dođe na čelo te iste vojske! ", nastavi Sefer"Nije valjda da su pucali po nama. Ovaj Delić i Hadžihasanović?"J čudeno će Ganić."Za ovoga Hadžihasanovića znam da jeste, a za ovoga Delića nišan siguran" reče Alija.bi-"Jesu, Alija, jesu, a uhvatili smo ih aprila i maja mjeseca 1992 godim a znate šta je i kako tada.. Pričao nam je to on kasnije, kod mene u kal netu. Bili su tu i Talijan i Zićro, Karić, Rifat, kada je on rekao da je ra<L plan opsade Sarajeva i obračuna sa PL-om a eto, kao sudbine, sada je m čelu te iste vojske! "Sastanak je trebao trajati veoma kratko, a ostali su gotovo sat i pol.Bilo kako bilo Alija Izebegović je na ovom sastanku nudio Seferu Hl liloviću mjesto ministra u vladi Harisa Silajdžića, govoreći da mu trebj "jaka i autoritativna osoba" na mjestu ministra za borce. Pošto je Gani morao na put u Ženevu, pregovori su trebali biti nastavljeni po njegovi povratku."Opasan si ti igrač! ", reče Ganić Seferu u hodniku, po izlasku Alijinog kabineta."Ma jebi se Ganiću! "vrati mu Sefer.Nakon ovog susreta i još desetine sa Ganićem, status Sefera Hali'0 ća se nije promjenio.Kada su u pitanju bili sud i proces za optužbe državnog udara, toniko nije ni pominjao. Jednostavno, željeli su da vrijeme učini svoje,to zaboravi. ,Sada se samo tražio način kako "oprati "cijelu priču i hajku na * Halilovića i tako staviti tačku na taj "politički slučaj", kako reče Izett* p. ralelno s rješavanjem Seferovog statusa, trajalo je suđenje za oru-oobunu Ramizu Delaliću Æeli i njegovim vojnicima, te još jedno,teže, pripadnicima 10. bbr.1 Ali kako su vrijeme i vlast učinili svoje, iskazi su se počeli mijenjati, a- j dogovarati o saradnji s Upravom državne i vojne bezbjednsoti,slučajevi polako krenuli prema svome kraju. Tako je sud, iako je imao pregršt dokaza o brojnim krivičnim djelima ., unapšenika, od silovanja, pljačke, otmice, ubistava, siledžijskog po-: :a j ko zna čega sve ne, umjesto da počne pisati kazne, počeo pisati totalno iznenađujuće prijedloge za aboliciju!6 3. 1994 godine susreli su se opet Sefer Halilović i Alija Izetbegović.

"Ta sam zato da se ti vratiš u Armiju, ali se Delić žestoko protivi", rekao je Izetbegović na početku."To je i logično. Ima kompleks Alija od mene. Zna on ko sam ja i šta sam uradio i zna odlično ko je on i šta je uradio tj. šta nije uradio itd. Dok sam ja hodao i pravio PL on je primao platu u JNA i crtao karte. Pa su ga moji, tvoji, vojnici uhvatili i svezali ga kanapom, pa ga doveli u onoj četničkoj uniformi.. ! "odgovorio je Sefer.Ipak, na ovom sastanku, na samom kraju razgovora, Sefer je rekao još jednu stvar:"Da se na kraju razumijemo. Ja sam stvorio PL sa svojim saborcima, Armiju BiH, odbranili smo zemlju i Alija ja se mogu vratiti u Armiju BiH samo na mjesto komandanta Armije, i ništa više ne dolazi u obzir! "Sastanak je bio kratak i to je ustvari bio samo nastavak onog ranijeg azgovora u kojem je učestvovao i Ganić. Alija je htio da vidi je li Sefer "rernan preuzeti marginalnu funkciju u Vladi, čime bi ga na "fini" način skloni u stranu.iri dana kasnije, pred sjednicu Predsjedništva, načelnik Državne bez-losti Enver Mujezinović, posalo je dopis predsjedniku Izetbegoviću i c od 34 lica koje on predlaže za aboliciju u slučaju "oružana pobu-> Jer kako navodi Mujezinović" nisu učestvovali, niti na drugi način 'osili lišavanju života devet policajaca, niti su učestvovali u privolu talaca"AvdibsicH W- Č Esad, Oručević Fadil, Šabanović Alija, Fazlić Sabahudin,ić Pi c'°' Kajević Fikret, Arnautović Erdin, Fazlagić Jasmin, Hu-edin, Mehanoić Senad, Pilića Samir, Borovac Šerif, Aliomerović0 koja je imena predložio za postupak abolicije: Tuzović Bajazit, •egović Faik, Tucaković Eso, Kurtović Rasim, Kajanija Edin, Aliba-

216 217 Ahmedin, Kardović Adnan, Jusović Amir, Balićevac Ibrahim, Koca c fet, Tahirović Nedžib, Sabotić Ruždija, Alihodžić Edin, Lojo Mirsad l3 janija Adem, Abduli Ramiz, SejdićSamir, Karić Esad, Omerović lv Smajlović Safet i Kajević Senad.12. 3. 1994 godine održana je sjednica Predsjedništva BiH koj0' presjedavao predsjednik Izetbegović. Počela je u 16. 00.IliIzetbegović: "Naš tužilac kaže da su oni učestvovali u utvrđian' krivice ljudi. Kaže da imaju dva-tri čovjeka iz komande 10. bbr i 9 mtbr, ali oni su pmogli da se slučaj rasvjetli. " Delič: "Ja govorim kao čovjek, meni je drago da se ti ljudi oslobode Oni su za mene osim Cace i Æele svi isti, a ovi su bili na čelu. Kan komandant mislim da nam neće moći naškoditi više, ta organizacija više ne postoji, ali ostaje ovo da upozori i politički i organi bezbje-dnosti o njihovom ponašanju. Jer ima tu kriminalaca i dalje. Krenu-će oni istim putem. Ja koristim ovu priliku a neznani kada će biti prilika da konačno kada je riječ o Seferu Haliloviću da skinemo to sa dnevnog reda. I kao Predsjedništvo mi smo zaustavili njegovu krivičnu prijavu i nećemo to, ali moramo to rješavati da se to konačno zaključi. U vojničkom pogledu ja sam svoj stav rekao, on u Armiji i Ministarstvu odbrane tamo gdje bi imao dodir sa vojskom ne bi smio i da ima nikakvu funckju ni ulogu. To je više politička odluka, to sa vojskom nema veze.

Možda nije vrijeme ali nas to svakodnevno pritiska i trebalo bi da to m pitanju posvetimo pažnju! " Pejanović: "Nisam završio ovo, hoće li ljudi ako ih mi sada abolira-1 mo biti raspoređeni u jedinice ili na ulicama?" Izetbegović: "Pit će raspoređeni ja mislim. " Delič: "Oni se javljaju u Sekretar jat za narodnu odbranu.. Pejanović: "Sada ću se izjasniti, ja ovo prihvatam i još jednom da procjenimo možemo li ovu dvojicu članova štabova abolirati. Drugo, sugerišem zaključak Predsjedništvu da se oni odmah nadu u jZ' dnicama i po mogućnosti, van Sarajeva, radi onih drugih koji ostaj I u zatvoru, porodica i svega. Sto se tiče ovoga,, ti komandante otvori1 ponovo, ja ne znam. Mi smo nekoliko puta slušali iste prijedloge* 1 sam zato da mi pitanje konačnog odnosa prema zaslugama i gres ma Sef era dovršimo poslije. To je red i zbog nas i njega. Duraković: "Ja bi da porazmislimo o ovoj dvojici komandanta, đK° navedeni da su izvršili određene radnje po njihovoj naredbi- >-°Đ imati političke posljedice. Inače još se govori da se javljaju nove gČČM

,eZMU se itd.. Podržavam Mirkov prijedlog da se izmjeste van Sa-tbegović: "Naime, kada je riječ o raspoloženju ljudi, ljudi koji suuli oštećeni, neće baš biti oduševljeni njihovim aboliranjem. Sto se." starog Grada, to će biti jako pozdravljeno. Ja znam da postojiliko vrenje u vezi sa tim. Mislim da bi bilo politički dobro da se 10 uradi, a tim prije što će 19. biti suđenje ljudima. Duraković: "Slažem se sa predsjednikom, ako se procjenjuje da je politička korist. "Izetbegović": Meni se čini da bi politički to bilo dobro. Možda bi se moglo i odložiti, znaš, ali mislim trebali bi to uraditi. " Pejanović: "Jedino ova dvojica članova štaba... " Izetbegović: "Ja mislim da bi trebalo sve, ne treba odlagati. " Delić: "Što se tiče reakcije Starog Grada, ja ne bih mnogo gledao na tu reakciju. Onii su sami stvorili tu klimu, nisam ja. ': Bukvić: "Ja mogu prihvatiti na neki načn onako kako je urađeno sa samoga početka. Prvo je bilo 500 uhapšenih, pa 200, i treba pomenu-ti da ostaje 30-tak glavnih krivaca kojima se sudi. Ovo je samo pročišćavanje da se vidi ko je glavni dgovoran. " Izetbegović: "Ostaje veliki broj 32-33 čovjeka, to je veliki proces. Ima ljudi koji nisu apsolutno krivi, a već pola godine skoro leže tamo. Kod mene je bio vojni tužilac, predsjednik suda i ovaj iz vojne policije, pa su napravili taj spisak i onda je otišlo to u MUP. Avdo, molim te, da se organizuje ova lekcija o kojoj smo govorili da se sazovu da im se kaže suština i da nema dva puta oprosta. To neka znaju, da sljedeći put neće biti oprosta! "Ganić: "U sklopu ovoga što je predložio Rasim Delić, predlažem sutra sjednicu predsjedniče, u tri sata da raspravimo o Seferu Haliloviću. "ejanović: "Dobro, neka se Rasim pripremi. "etbegović: "Neće biti general Delić ovdje. Putuje. Generale kada putuješ ti?"elic: "U 12 počinju u Splitu razgovori. " Pejanović: "I Deliću je neprijatno, znate. čanic: "Nije neprijatno, to je dužost. " vegović: "Neka to ostane kada se vrati general... ",toJ sjednici Predsjedništva unaprijeđeni su u generale Rifat Bila-đČed Alagić, te u više činove sprovedeni Saćir Arnautović i Him-'Vlc, bezbjednjaci koji su, kako je rekao Rasim Delić na ovoj sje-219 dnici, dali uz Jusufa Jašarevića veliki doprinos u "akciji čišćenja S va". "On je bio gore kada je Caco, tučen, premlaćivan... "rekao je r")fr za Arnautovića, i dodao da su

im radi ove akcije i danas "glave u tok3 Ipag saga o Seferu Haliloviću nastavljena je tj. stopirana 13. 4 iq'-godine pismom Rasima Delića, Predsjedništvu BiH, dan prije sjed istog tijela u kojem Delić između ostalog kaže:"... Gospodin Sefer Halilovoić, Načelnk GS naredbom Pred dništva od 1. 11. 1993 godine razrjesen je dužnosti i stavljen na spolaganje. Za razrješenje dužnosti postojali su opravdani razĆ koji iz razloga interesa države i bezbjednosti zemlje, te jedinČk Armije i oružanih snaga nisu prezentovani javnosti. Stvaranjem tn. voljnih političkih i vojnih okolnosti omogućit će se da javnost sazna određene činjenice, čime će se otkloniti špekulacije i manipulacije i stvoriti objektivna slika o ovim događajima.Učešće gosp. Sefera Halilovića u pripremi za odbranu od agresije je neosporno... Eventualno proizvođenje Sefera Halilovića u čin Đ imalo bi u ovome periodu negativne konotacije i izazvalo bi nezado- j voljstvo kod pripadnika Armije BiH, kako u štabu tako i u drugim sastavima. Predlažem da se slučaj riješi negativno! " SILAJDŽIÆ: "ZASLUGE MOŽETE UMANJITI sAiVtO AKO IH NEKO IMA"Silajdžić, premijer koji se u početku grčevito borio protiv Halilovića, hriievajući radikalne poteze na sjednicama, je prestao pričati o tome. Od totalnog zagovornika "oštre" opcije obračuna sa Halilovićem na-n par Silajdžić se povukao i totalno promjenio stav koji se nabolje vidi na sjednici Predsjedništva od 26. 4. 1994 godine.Silajdžić je i pozvao Sefera 11. 4. 1994 godine, kako bi ga izvjesno da je dobio njegovo pismo u kojem je Sefer tražio objašnjenje svojeg statusa..Silajdžić: Halo? Halilović: Halo..Silajdžić: E Sefere šta ima, kako je? Halilović: A Boga mi, dever dunja, kako si ti? Silajdžić: Evo da ti kažem, primio sam ovo tvoje pismo i da ti pravo kažem ja sam te i ranije zvao ne znam jesu li ti rekli to? Halilović: Nisu mi rekli.Silajdžić: U vezi sa ovim što je ovdje napisano, razgovarao sam sa Alijom i razgovarali smo o tome i tako. Mislim, dobro sad je to 'ošlo, nego ti dođi, evo ako možeš danas popodne da popričamo... Halilović: Reci u koje vrijeme?'tlajdzić: Samo malo... U tri imam... evo možeš li u pet sati? Halilović: Može. Silajdžić: Važi, vidimo se.halilović: Važi, prijatno, vidimo se.samo 10-tak dana nakon Delićevog pisma, a pod pritiskomboraca Izetbegović je odlučio napraviti najmanji mogući korak.1 Halilovića generalom Armije BiH i na taj način progutati svenice i optužbe koje su svi redom iznosili na Halilovićev računČm mjeseci.1 zagovornik za Seferovo proglašenje u generala na sjednici

220 221

Predsjedništva bio je upravo Haris Silajdžić, dojučer najžešći kritičicar.satiSjednica Predsjedništva RBiH od 26. 4. 1994 godine, otpočela je u lgTrna

Prestaose i suZdravko Ðuričić(gen. sekretar Predsjendištva, op. a) ka za rješenje statusa Sefera Halilovića. " Izetbegović: "E da vidimo šta ćemo tu. " Ðuričić: "Ima onaj odgovor Delića od 13, 4. " Izetbegović: "Imamo predstavku, imamo imenovanje, imamo vor komande. Ovdje ćemo imati vjerovatno izvjesna nesalganja mene lićno pitate, mislim da on treba da dobije taj naziv. Kratko "L vam kažem, mislim da treba. Puno je on uradio za Armiju. Što tiče funkcije, to je drugo pitanje. On je vodeći od onih ljudi koji organizovali otpor 1991 godine, to bih ja mogao da potvrdim. Jedan od sposobnih ljudi, i ja ću glasati da se on imenuje, a vi izvolite pasi opredijelite. "Ganić: "On je bio prvi u Armiji, pa onda drugi pa su tu neke oscilacije. Očigledno da će on završiti negdje, ali ne tamo gdje i ovi oficiri JNA. Vjerovatno se neće njima pridružiti. Ako se pogleda spisakć ostalih ljudi koje smo mi proizveli u čin generala mislim da... " Izetbegović: "Pogotovo kada se uporede neka imenovanja nekih Ijid koji su generalske epolete manje više zaradili foteljama. Biće kritike!J bilo je! "Divjak: "Vi znate da su postojali opravdani razlozi koji su i sadi zbog zaštite interesa i bezbjednosti zemlje i Armije ne iznose, zbog čega je on i smijenjen u novembru. I drugo, čini mi se da bi njegom proizvođenje u čin generala stvorilo određeno stanje među pripada, cima Armije. Vi znate da sam ja u junu mjesecu bio za to da o* ostane komandant i bilo je razloga da tako bude, ali od preioda stan ljanja na dužnost načelnika pa do novembra bilo je dosta stvari k<i umanjuju njegov doprinos stvaranju Armije. Treba reći da je on ne sporan . Stav štaba je da ne bi trebao da dobije čin generala. Silajdžić: "Ja mislim da bi to trebalo učiniti. E sada kada je u pMĐ umanjivanje prethodnih zasluga. Znate zasluge možete umanjij mo ako ih ima, a ako pričamo o zaslugama onda ih taj čovjek, ¦>' ipak otvoreno treba reći ima, više nego mnogi koji su, hoću rec j hove zasluge se ne mogu umanjiti jer ih i nemaju, onoliko ko" on ima.Ejup je govorio o rasporedu na neka druga mjesta i ja se slat tim. Mislim kada je trebalo Sefer je bio na pravome mjestu-222

ovako kažem, oni ljudi koji su poslije imenovani, da budem sasvimotovrensu se kasnije priključivali, Delić, Hadžihasanović ili akote bili na drugoj strani dok je on radio posao, nudimo otovreni. Veliki broj tih ljudi je bio na drugoj strani dok je cgfer radio posao. Oni su generali on nije! ! ??" Canić: "Samo da dodam ovo da je Duraković dao svoje mišljenje i da podržava prijedlog, jer ne može prisustvovati sastanku. Kornsić: "Imenovanje u čin generala, što znači vraćanje u Amiju?" Ganić: "To nije odlučeno, to je naše da li tamo ili ovamo... Peianović: "Možda malu sjenku unosi i ovo što je štab tražio i pro-cjenio. Međutim, volio bih ovo reći ako ima nekog grijeha onda taj grijeh uzimamo na sebe kaoPredsjedništvo. I taj grijeh kažem, ako ga ima, kažem ako?! Mislim, ja sam lično radio sa Sef erom prva tri mjeseca kada sam došao u Predsjedništvo, Kljujić možda više i duže, i to su bili najteži periodi naše odbrane... Mislim da možemo donijeti odluku i njegovom proizvođenju u čin generala. I drugo radi očuvanja odnosa da on ne bude raspoređn u štab, nego na neke druge dužnosti. I da ovo ne objavimo u javnosti!Lazović: "Podržavam ovaj prijedlog.

Nema razloga da se ne objavljuje, ja ne znam da li će to izazvati neke nove situacije koje se mogu respektovati kod komandnog kadra.. "Izetbegović: "On nikada nije javno optužen za neke stvari, samo je rečeno da postoje okolnosti i jednostvano dva čovjeka nisu mogla zajedno. Pokušali su na dva-tri mjesta i mi smo se opredijelili za Delića. To su bili problemi. Naime, bojim se da činimo nepravdu, ako već imamo 15 generala. Od mnogih tih koji nose taj čin, on je uradio mnogo više. To je problem. A što se tiče rekacija neko će ovo primiti sa zadooljstvomm, neko sa rezervom. fa sam za. Da vidimo imamo li... Dobro, idemo na sljedeću tačku..."ornah po završetku sjednice Predsjedništva Sefera su pozvali naj-: Ganić, a zatim i Radončić.G;G,anić;anić-Sefer 26. 4. 1994 godine: 19 sati i 15 minuta:O rr: A evo zadržah se gore na Breki, imao sastanak sa narodom pa... Čan'ć: Ono je prošlo. 'Sefere kako si? Se fer: Nisam te razumio? Ganić: Prošlo je ono... Znaš? Se fer: Aha.. Prošlo jel.. ? Ganić: Jeste. Sefer: Jeli bilo problema?Ganić: Pa jebi ga, znaš. Tako, pričat ću ti uglavnom...Sefer: Dobro.Ganić: Brigadni je.Seferr: Dobro.Ganić: Znaš šta, razgovarali smo malo i o tome.. Međutim pazije irelevantno je li brigadni ili divizijski vjeruj mi...Sefer: Nije bitno, a što ne objavite to?Ganić: Neznam bogami. Bilo je prijedloga da se objavljuje i da gobjavljuje. Ne možemo kriti. Međutim u suštini, pazi na krajubitno. Biće, naravno ne možemo to..Sefer: Aha...Ganić: Ali znaš bilo je malo... Digla se frka na ove generale, znašetu tom smislu, uglavnom da znaš dobio si čin.Sefer: Ma dobro. A ovaj drugi dio?Ganića: Ostaje da razgovaramo pa videt ćemo..Sefer: Tamo iza 12 da sutra dođem je li... ?Ili popodne bolje?Ganić: Najbolje je popodne...Sefer: Dobro profo, vidimo se.Ganić: Ajde živio.Sefer: Prijatno.Ganić: Prijatno.Oko 20 sati istog dana nazvao je i Fahro Radončić:Fabro: Desi Generale!Sefer: Ne znam šta da ti kažem. Naljutio si me, ali dobro.Fabro: Ja tebe?Sefer: Jesi. Da.Fabro: Hajde nek je sa srećom taj čin.Sefer: Živ bio.

Fabro: Milo mi je jako da znaš!Sefer: Nisam sumnjao.Fabro: Znam ja da tebe boli briga za to. Jebi ga, ali vidim po ?eajama naroda i boraca, u tom smislu makar rehabilitacija i to. laĐ224zadnjim majmunima jasno da je sve bilo namještaljka! ,er. gad ćeš svratiti?fahro: Kad hoćeš? ( . pjajde čujemo se ujutro pa da se vidimo oko 10-11.fabro: Evo ti i Azra čestita.r fer Ti znaš da to meni... Ali hvala ti.r urcr Ja znam koliko znači tebi i drugima, ali je bitno. t Rekao sam Ganiću. Kaže on Srbi su predložili, a Hrvati primali da se kao ne ide sa saopštenjem. Kažem mu ja pa što samisebi zabijate autogol u vražiju mater?!Fabro: Pazi ja nisam znao, meni je novina već bila odštampana, pa tisatn htio da dajem, da ti ne naškodi tamo gdje ne treba.Sefer. Jasno, jasno...fahro: Ali mislim da će "AS" to sutra objaviti. Ja sam to rekao Dže-mi, to je sigurno. Odmah je bila vojna delegacija znaš?Sefer: To...Fahro: U Predsjedništvu...Sefer: To Muslimović i ostali?Fahro: Ća, odmah bili da traže objašnjenje, kako to da ti dobiješ čin itako dalje.Sefer: Imam ja nekoliko papira koje su oni pisali malo prije. To ti jeglava boli. Rasim, Muslimović i tako neki...Fabro: Ma ko ih jebe, popušili su ga oni! Danas me zaustavljaju nekiiz Uprave bezbjednosti. Oni moji i tvoji u sjeni.Sefer: (smješka se)Fahro: Kažu, čestitaj nam šefu. Kažem ja, reko prvi puta čujem za toi tako ih malo zajebavam jedno pola sata..Sefer: Važi... Èujemo se onda ujutro pa da se vidimo.Fahro: Dogovoreno!scam se da smo, nekoliko mjeseci nakon dodjeljivanja generalskog'ome ocu, na ulici sreli Jovana Divjaka, tada još uvijek aktuelnog;nika komandanta ARBiH koja je, još samo formalno, nosila to ime.o si bre rekao da ti čin ništa ne znači?! Nemoj da zezaš., "pita°Ći se na sjednici zdušno borio da ga moj otac ne dobije.ro J°vo, jel ti misliš da ja i ti trebamo biti isto i nositi isti čin???", rece mu Sefer.0rne je i ostalo, a Divjak je nastavio kurtoazni razgovor.k°Ći je u onom razgovoru sa Seferom na samo par dana prije smjene rekao : "Ako ideš ti, idem i ja u paketu! ", očigledno je I)eni" svoj prethodni stav.225 ALIJA: "I ZATVOR JE ZA LJUDE... "Tih mjesci održavala su se suđenja optuženima iz akcije "Treb • 2"koje je Predsjedništvo počelo abolirati i puštati na slobodu, iako si mnoge od njih imali dokaze o umješanosti u ratne zločine i kriminal radnje.Tako se dešava da na suđenju od 27. 5. 1994 godine sudsko viiJ pušta na slobodu

Senada Hasića, drugookrivljenog u slučaju "oružana pobuna", za kJ jeg se kroz sudske spise provlače mnogi zločini posebno oni vezani zj "Kazane" na kojima su ubijani mnogi građani Sarajeva, srpske, ali i drugih nacionalnosti.Ista stvar ponovila se i sa Zijom Kubatom, kao i sa Seadom Kadićem zvanim Guz.Također, na slobodu je tog 27. 5. 1994 godine, pušten i Ertan Hukelić,' za koga se u sudskim spisima pronašlo mnoštvo dokaza za nasilničko; ponašanje, otimačine, te uzimanja "donacija" silom, po naređenju njegovog komandanta Ramiza Delaliča Æele.Hukelić se pominje i kao silovatelj jedne djevojke, konobarice, čijim imenom radi njene zaštite ovdje neću špekulisati.Ramiz Delalić Æelo je, umjesto u zatvoru, završio u centru gradi ustanu od 150 kvadrata i ogromnoj radnji u jednoj od centralnih uliđ Sarajeva.9. 6. 1994 godine, Okružni vonji sud u Sarajevu sa vijećem u sasta Šaban Maksumić predsjedavajući, Davorin Jukić član vijeća, te p° tnici sudije Osman Lerić, Ismeta Memeldžija i Duran Kereš donije" presudu: da je okrivljeni Ramiz Delalić KRIV, a samo po tački po K nije poslušao komandu za predaju i jer je unutar objekta u ul. Romani) organizovao odbranu komandujući vojnicima protivdiverzantske )e J ce. Ovo vijeće je Delalića osudilo na zatvorsku kaznu u trajanju Č godine koju nikada nije odležao u zatvoru. U tolcu istrage i suđenja, za vrijeme kojih je 7 mjeseci boravio u za-Ramizu Delaliću je stiglo i pisamce od Alije izetbegovića u kojem je"Ramize sine, ne sekiraj se. I zatvor je za ljude.. Bit će sve uredu!" T zaista? sve je i bilo uredu. Æelo je pušten i od te 1994 godine kada je ugledao slobodu, pa do današnjih dana vjerovatno je napravio još lc krivičnih djela raznih kalibara, ali i dalje uredno seta gradom. To 'olino govori o sprezi politike i kriminalca koji na ulici odrađuju prljave love za moćnike koji ih zauzvrat štite leđa i nagrađuju ih finansijski. Kada se Delalić ukazao u Haagu, maja 2005, advokat Piter Morrisev je upitao za to pisamce koje mu je Izetbegović poslao u zatvor: "Šta je to značilo Delaliću, da će biti sve u redu, kako vam je to napisao predsjednik Izetbegović?"Delalić je uplašeno odgovorio "Ja stvarno ne znam... "Morrisav se nasmijao i rekao šaljivo:"Ma dajte, probajte još jednom. Pogodit će te! ".

226 227 TAJNA ZVANA BOSNA Ovaj naslov, posebnog poglavlja u mojoj knjizi, govorit će o tajnim policijama od 1993 godine pa sve do današnjih dana, njihovim agentima šefovima, i svemu onome šta su to oni radili, podmetali, koga su ubijali' pratili, prisluškivali.Govorit će i o sukobu unutar njihove organizacije, ubistvu šefa SDB-a Ugljena, terorističkom kampu "Pogorelica", podmetanjima političkim neistomišljenicima, ucjenjivanjima kao što je to bilo u slučaju Adila Zulfi-karpašića, te drugim nelegalnim radnjama, koja su bila usmjerena prema stotinama lica u BiH i šire, iz svih društvenih slojeva. Ovdje ću govori" konkretnim imenima, konkretim akcijama, konkretnim

posljedicama i sve ću do zadnje riječi dokumentovati, najtajnijim dokumentima i razgovorima ključnih institucija BiH, što javnih što u sjeni."Tajna zvana Bosna" je zapravo naslov knjige Alije Izetbegovića koja sam vidio u jednom sarajevskom izlogu, kada mi je i sinula ideja da pM glavlje o najtamnijem sloju BH društva, nazovem upravo tako.Cijela priča, zapravo je počela još 1992 godine, kada je omjer snaga u Službi državne bezbjednosti bio ovakav.Munir Alibabić, prijeratni operativac SDB SR BiH kojem je bilo 1983 godine povjereno isljeđivanje i samog Alije Izetbegovića u montiranom procesu Mladim muslimanima, bio je na početku rata u BiH šef Sli" državne bezbjednosti.Munja, kako mu je nadimak, bio je vjeorvatno jedan od najmoćniji ljudi-spletkaroša u sjeni države BiH, čiji je rad ostavio velike posljedice I mnogim bitnim događajima i ljudima u zemlji.Alibabića lično poznajem poznajem već dugi niz godina. Bez obra na tu činjenicu kao i na onu da imamo uljudne kontake kad god se sre mo, ja ću iznjeti podatke o tome šta je Munja radio i uradio za njeg 1 šefovanja SDB-om, a nešto kasnije AID-om BiH.228Naravno, bez imalo iluzija prisluškivanja i praćenja je bilo i L>' , svakoj državi, jer to je nužan sistem provjere ljudi i držanja "stanja trolom.die °dje problemi kada su tajne službe u pitanju nastaju, jeste onajt kada tajni servisi postanu oružje u rukama za podmetanje, la-diskreditaciju, ubistva, progone i druge vrste maltretiranja i uni-ni'a političkih neistomišljenika, te neugodnih svjedoka.• privatizacija u ovome slučaju tajnih službi trajno je nanijela štetuBiH i njenom narodu.rj periodu u kojem je Munir Alibabić Munja bio na čelu SDB-a, u aievu malo ko nije bio praćen, prisluškivan i opserviran na razne načine-loš prije rata, Munja je pokazao interes za praćenje i prisluškivanje mnogih ljudi.Zulfikarpašić, Karadžić i general Milutin Kukanjac su neki od primejra. Naprimjer, šifrovano ime pod kojim se vodio dosije Radovana Kara-diića tadašnjeg šefa stranke SDS, u SDB-u BiH bilo je "ZORAN" i "LA-TAS".Karadžiću su na Munjin prijedlog, uvedene mjere praćenja i prisluškivanja, a potpisao ih je tadašnji šef SDB-a Branko Kvesić i ministar MUP-a Alija Delimustafić.Šifrovano ime za dosije Milutina Kukanjca, komandanta JNA za sarajevsku regiju bilo je "PASTTR"i njemu su mjere praćenja i prisluškivanja uvedene tek aprila mjeseca 1992 godine, tj. suviše kasno, jer je rat u BiH već bio krenuo.Po izbijanju rata u BiH, Munja je nastavio sa svojim radom, ali ovoga uta na njegovoj meti, sada kao šefa SDB-a, našao se ogroman broj uglednih lica i rukovodilaca.Munja je sve to radio nelegalno, privatno i te informacije plasirao tamo gdje je trebalo.1 ako je znao obavjestiti Aliju da je Sefer previše ambiciozan i sa pučis-Jtn namjerama, ali i Sefera, naprimjer, da mu komandant u Srebrenici,Orić, dogovara predaju s četnicima za novac, o čemu svjedoči iuškivani razgovor Munja-Sefer iz aprila mjeseca 1993 godine.Alibabić je listom prisluiškivao sljedeće funkcionere i oficire u RBiH:Alija Izetbegović, Sefer Halilović, Zlatko Lagumdžija, Hasan uratović, Kerim Lučarević, Fikret Abidć, Alija Delimustafić, Mio-raS Simović, Bakir Alispabić, Jusuf Pušina, Hajrudin Pezo, Ferid jbmedović, Kemo Šabović, Mustafa Hajrulahović,

Vehbija Ka-c> Aziz Sadinlija, Naser Orić, Fikret Prevljak, Sakib Puškar, Ra-lz Delalić, Mušan Topalović, Dino i Hajro Aljić, Juka Prazina,229 Ismet Bajramović...Od telefona određenih institucija prisluškivao je: Glavni štab Arm-prostorije NTV Hayat, telefone Predsjedništva i Vlade RBiH, telef firme "Sipad", telefone općine Novi Grad, Policijske uprave Marin D Novo Sarajevo, te saobraćajne policije.O gore navedenim ljudima i institucijama postoji uredna dokurne čija koja svjedoči o tome šta je to Munir Alibabić radio, odnosno, kak zametnuo sjeme zla koje će i za njegova šefovanja tajnom službom puno kasnije, proizvesti probleme sa ogromnim posljedicama unutar RBJUAli, unutar Službe postojalo je još nekoliko ljudi, koji su bili paralelni sistem u odnosu na Alibabića i koji su opservirali iste ili slične objekte To su bili ljudii sa gotovo istim ciljevima kao što ih je imao i Alibabić, samo što je medu njima samima postojalo veliko nepovjerenje.To nepovjerenje i međusobna netrpejivost između Alibabića i njegovih bliskih saradnika s jedne strane, te Alispahića, Ugljena i Mujezinovića s druge strane dovest će u 1994. godini do sukoba velikih razmjera koji će iz godine u godinu kulminirati u razna ubistva, progone, diskreditacije, praćenja i same sudske procese i namještaljke.izaNema nikakve dvojbe da su Alispahić, Mujezinović i Ugljen puno opasniji i pogubniji u odnosu na Alibabića, ali to je iz jednog vrlo prostog razloga, koji se odnosi na rok šefovanja tajnom službom i političkom podrškom. Alispahić je sa svojom dvojicom sljedbenika, jednostavno bio podržan od Izetbegovića i sam predsjednik mu je više vjerovao negoli Muniru Ali-babiću, pa se stoga u dugoročnim planovima odlučio za trojac AlispahiB Mujezinović-Ugljen koji se provlačio po službi dugi niz godina i koji je m sebe ostavio tamne mrlje u novijoj historiji BiH.Postoji još jedna velika razlika između Alibabića i pomenutog "troj-ca", a ona se ogleda u činjenici što je Izetbegović na jednome sastanka rekao: "Dobar je Bakir, on voli malo ukrasti, al je on dobar! ", cime J jasno dao prednost Alispahiću, jer je imao hipoteku kriminalca s kojonj ga je mogao ucjenjivati i pomjerati ako bude potrebno.Alibabić nije kriminalac, on nije upotrijebio službu da bi uzeo pm On je jednostavno po mome dubokome uvjerenju, kao i njegove koiq nasljednici, obolio od tajnog policijskog posla. Ta bolest da se ljudi pra,j uhode, dikredituju, da se organizuju kojekakve hajke što medijske sto P"t licijske na ljude, heroje ili čak na prvo oko obične građane je neizljec) 'Kako je moguće da se nezakonito prate i prisluškuju komandanti brane Bosnu i Hercegovinu, ljudi koji vrše ozbiljne funkcije u Vladi D , lm ie to dao zeleno svjetlo da se prisluškuje i sam predsjednik koncu Č J ,, izetbegović???'!! l- će Alibalić, Alispahić i Mujezinović reći da su od Alije dobili na-E da slušaju sve živo što se kreće u državi, onda se ovdje postavlja rio logično pitanje, ko je njima, šefovima tajnih službi, naredio da jjSu Izetbegovića???li imali svoje centre za koje su radili u Beogradu i Zagrebu, a su prosljeđivali ono o čemu Izetbegović radi i razmišlja?! ?Kako rekosmo za vrijeme Munira Alibabića, prisluškivani su i praće-enoslušni komandanti sa prijeratnim kriminalnim dosijeima kao štoluka, Æelo Bajrmaović, Delalić, Puškar i drugi.

U prvom dijelu knjige imali ste prilike vidjeti šta je to i kako radio Æelo jedan i drugi, te Juka Prazina pa ostaje jdno veliko pitanje zašto ih Munja Alibabić i njegove kolege iz tajnih vojnih službi nisu pohapsili, osudili ili barem prijavili nadležnim institucijama.Ali zato je Munja našao za shodno da uhodi i prati neke komandante koji su radi njega, kasnije doživjeli klasični progon unutar zemlje za kojusu se borili.Prvi takav primjer bio je jedan od heroja odbrane grada Sarajeva Kerim Lučarević Doktor koji je smijenjen, hapšen, saslušavan i na kraju, zamalo likvidiran.Naredni takav primjer bilo je smjenjivanje Sefera Halilovića u prvoj etapi, a kojoj je kumaovao između ostalih i Alibabić, dostavljajući frizirane i lažne podatke Izetbegoviću.Postoji nebrojeno osoba na raznim nivoima koji su doživjeli progon 10 koleteralna šteta, radi bliskosti s nekim ljudima koji su okarakterisani kao neprijatelji države(čitaj Alije Izetbegovića).Ali klupko o onome šta su zapravo radili SDB-ovci počelo se po prvi 1 odmotavati 1994 godine, onda kada je došlo do sukoba unutar vrha taJne policije!a godina bila je početak, nikada prekinutoga rata, a sve je počelo e Munir Alibabić prvi požalio predsjedniku Aliji Izetbegoviću na lnal Bakira Alispahića kao tadašnjeg ministra MUP-a u informaciji napi'an°i 27. jula 1994 godine.UnJa je tada napisao jednu skraćenu verziju pisma u kojoj je taksa-3brojao sve ono za šta tereti Alisaphića kao ministra, te Ugljena i novica kao njegove najbliže saradnike!994 godine, to pismo Munja je na traženje Izetbegovića dosta-

230 231 vio i ostalim članovima Predsjedništva, koje je od njega tražilo jecj obrazloženje svega navedenog u prvobitnom kratko napisanom D' °Alibabić, profesionalac koji je povrijeđen sklanjanjem sa mjest*J SDB-a na mjesto šefa CSB Sarajevo, sjeo je i počeo pisati sve Što novom ministru Alispahiću, i nasljedniku na bivše Munjino mjesto MJ zinvoiću, kao i njihovom saradniku Ugljenu.Alibabić je već tada znao da je započeo rat u kome je sve mo°U' kome su sva sredstva dozvoljena, i nakon kojega više neće biti Pov ĐIšao je prema Izetbegoviću koji je trebao da odvaga između "trojca" sa druge strane. sDsŠI MUNJA, UDRI BAKIRE76 8. 1994 godine Alibabić upućuje pismo Izetbegoviću, napisano na stranica, a koje je dopunio 30. 8. 1994 godine sa još dvadeset stranicakojima je iznio šokantne tvrdnje koje je on kao bivši šef SDB-a i u vrije-ie pisanja pisma šef CSB-a, itekako znao!Exluzivno, najinteresantniji dijelo pisma, koje u cjelini možete vidjeti na CD-u "DRŽAVNA TAJNA".."Prvi dio informacije se odnosi na Ugljen Nedžada pošto mi je poručeno da o njemu napišem ono što znam, naveo sam da je on prije višestranačkih izbora bio jedan od ključnih ljudi Duška Zgo-njanina, odnosno Sredoja Noviča i da je kao čovjek od povjerenja zajedno sa Bozom Bagaričem ispred Saveznog SUP-a odrađivao zadatke

prema Zulfikarpašić Adilu. Za cjelokupni dosije inače bili su zaduženi Ugljen i Bagarić i oni trebaju dati odgovore šta je sa tim bilo... Dolaskom na čelo SDB-a Brane Kvesića, odnosno na čelo MUP-a Alije Delimustafiča isti su negdje u aprilu ili majul992 godine od mene odvojeno tražili da im pomognem da dođu do tog nestalog dijela dosijea, govoreći da ih posebno interesuje dio kompromitirajućeg materijala odnosno snimak, tonski ili video o intimnoj vezi između ćulfikarpašića i njegove bliže rodice... Znam da je u jesen 1992 godi-ne' zulfikarpašić kod mene kao načelnika SDB-a poslao svog advo-lata Faruka Balijagića da se interesuje za isti stvarPoslije sam sa n Balijagićem imao nekoliko susreta i na moju sugestiju Balijagić e protiv Radovana Karadžića podnio krivičnu prijavu na poznatu Wjetnju R. Karadžića muslimanskom narodu u Skupštini R BiH. (... m Balijagićem poslije toga sam se sreo tek polovinom aprila Č godine, kada sam čim sam čuo da je stigao u Sarajevo, sugeri-' Fnveru Mujezinoviću načelniku SDB Sarajevo da odredi dvojicu Viktora koji će sa Balijagićem obaviti detaljan razgovor, a ako

232 233 treba i bude osnova primjeniti i druge mjere, satno da bi se raži cJ njegovi brojni kontakti vani... Na stranici br. 6 izjave koju su u zinovićevi inspektori uzeli od Balijagića, Balijagić objašnjava ' resovanje Zulfikarpašića u 1991 godini oko pomenutog kompr(M tirajućeg materijala...Asim Dutbašić je zadužio Ugljen Nedžada da po nalogu AI- : Delimustafića oformi grupu za likvidaciju, za koju ću kasnije saznn ti da je dobila naziv "ŠEVE" i da su provodili snajperske aktivnost prema Grbavici i Kromolju... Poznato mi je takođe da je ovoj OT(tm)J pristupio Zdravko Fakati, predratni rukovodilac grupe "Sokoli" ja se bavila poslovima fizičkog obezbedenja javnih skupova i ljudi.l Ugljen će im naći bazu u Butmiru, u kući Seje Hasibovića, sestrića Adila Zulfikarpašića! ...Jozić i Ugljen su u inspektorski sastav vratili Borisu Delića(Sefe-rov isljednik op. a), iako je tada Sektor SDB Sarajevo, a u potpisuČ bio E. Mujezinović napisao informaciju koja govori da je Delić zajm dno sa Skripina Slobodanom 1984 godine iz jednog samostana u Sarajevu iz jedne kase, organizovao ilegalno izuzimanje-krađe veće količine deviznih sredstava koje su kasnije predate Zgonjaninu. (... )Također je Joziću i Alispahiću bilo poznato da se Delić spominje također zajedno sa Skripinom kao organizator podmetanja jednog ustaškog pamfleta prilikom pretresa stana gospodina Alije Izetbego-vića u 1983 godini...U saradnji sa Službom vojne bezbjednosti Armije RBiH počele su organizovati glomazne neefikasne akcije kao što su ove "Trebe-vici, 2, 3, 4" gdje se u osnovi mnogo lica hapsi, zadržava, pritvara, a na kraju za krivično prijavljivanje ostane nekolicina. Sve se to najavljuje kroz štampu, pompezno tako da postaje i neozbiljno... Dolaskom Ugljena na čelo Službe, pojedini organizatori i tJ0Sl oci otpora agresoru postaju predmet rada Službe, čemu sam se, usprotivio i upozorio da to nisu protivnici poretka prema tome zaslužuju da se njima bavimo. Međutim Ugljen je bio stava da u i imaju samo "četiri pametna i normalna čovjeka" u koje je P° sebe ubrajao Alispahića, Mujezinovića i mene, tvrdeći da $mt možemo spasiti naš narod što je za mene bila glupost... Prakticn Nove godine, Mujezinović u svojoj kancelariji formira prislusni p

gdje je lično on prisluškivao snimao i reprodukovao kontrole pojedinaca, među kojima je bilo i članova Predsjedništva Biti-Naime, već krajem oktobra 1993 godine, prilikom pripfern raščišćavanje sa nosiocima kriminala u 9 i 10. brigadi u Saraie se jednom specijalom javio gospodinu Ejupu Ganiću i između " -tilog oslovio ga sa gospodine predsjedniče i dogovorio se sa njim , dođem kod njega u kabinet, ne sjećam se povoda. Par dana iza ' a hi0 sam na jednom radnom sastanku kod Mujezinovića i ostali - no sami da se međusobno informišemo oko aktualnih zbivanja u radu i on me tada upitao da li ja imam procjenu kako će se član Predsjedništva Ganić držati u predstojećem raščišćavanju sa Æelom Cacom i drugima. Obrzirom da je po Mujezinoviću on bio idejni vođa Seferu... Dalje, negdje početkom 1994 godine ponovo sam saznao da se kontroliše specijal člana Predsjedništva Goniča.. Mujezinović mi je tada rekao da on to lično radi, da je sva tehnička oprema svedena kod njega u kancelariju i da je cilj da se vidi kako će se gospodin Ganić držati u postupku odlučivanja oko generalskog čina gospodina Sefera Halilovića, uvjeravajući me ponovo da je to verifikovano. Ali tada sam primjetio da u kancelariji ima više linija ne samo jedna, pa sam ga pitao ko se ovo još sluša osim Ganića, a on mi je odgovorio da se sluša još samo Komšića.Ja sam na ovu temu poslije razgovarao u par navrata sa Bakirom Sadovićem, koji je sada sekretar kabineta gospodina Alije lzetbego-vića i molio ga da oko toga interveniše kod Predsjendika Predsjen-dištvaPonovo negdje, sredinom aprila 1994. godine sam saznao da se kontroliše specijal člana Predsjendištva Ganića i u razgovoru sa Enverom pitao sam ga što to opet radi, kakvi su razlozi, a on mi je odgovorio da će to biti kratko, jer se pojavilo neko pismo gospodina Sefera Halilovića koje putuje na više adresa oko razrješenja njegovog statusa i da je dobro da se zna kakav je stav gospodina Ganića °ko toga...Od kraja prošle godine, poseban predmet interesovanja Mujezi-ovica, Ugljena i Alispahića je jedan broj uglednih ljudi o kojima se okuplja kompromitirajuća dokumentacija, snimaju njihovi konta-1 veze. Tako je u Sektoru SDB Sarajevo napisano više informaci-0 komandantu 5. brigade Isemtu Hadžiću, o njegovim navodnimtminirajućim komentarima, pritisku na civilnu vlast...Mujezinović prikuplja obavještenja oko Safeta Halilovića i Me-htnedalije Hadžića.rerna njima je usmjeravao operativca Dedića.ćatim, Mujezinović je prikupljao obavještenja oko Hasiba Daz-evica pomoćnika ministra MUP-a kojeg je pozivao na razgovorSa 'pouči" kako će se držati prilikom izbora rukovodstva Udru- ženja Sandžaklija... Zatim Huseinu Baliću direktoru škole ?n tarnje poslove.Zatim Ugljen je pozivao Mirsada Muhovića da ga praktično uru je prema meni, Nermina Vilu kojem je čak rekao da mi poruči d "¦ on početi neke ljude likvidirati i da je njemu dosta svega. !... U informaciji koju sam uputio Predsjedništvu naveo sat su Ugljen i Mujezinović dozvolili legalan izlazak sekretaricama dnoj na Pale drugoj u Sloveniju. Radi se o Vesni Berberijan i Q0'•' ni Ostojić. Obje su provele skoro dvije godine rata u Sarajevu i ruu vale su sa najsuptilnijim materijalima SDB-a. Brat od Berbertil Vesne-Košarac Boban je visoki funkcioner tz. srpskog MUP-a.. U informaciji sam naveo da su upropastili predmet REKIÆ

Zašto su referirali ključni svjedoci Maksuomović, Ovčina i Balta kojima je Ugljen dao posljednji brifing i kakva je tu uloga tuži0ca Mebića koji je postavljen na prijedlog Mujezinovića, a prešutio nam je podatak da su Mehić i Rekić zajedno radili u "Viktor Bubanj" i bili Vasiljevićevi ljudi.Međutim kada je Sektor SDB dokumentovao Rekićevu neprijateljsku aktivnost, pogotovo na Igmanu, i kada je Rekić uhapšen u prvoj polovini 1993 godine tad će Rekić između ostalog istaći svoje prisne kontakte sa Mujezinovićem, dok su službovali u armiji prije rata, u toku samog rata pa i pred hapšenje. Istaći će da su bili izuzetno bliski i preko druženja sa dvije sestre od kojih je jedna radila u Ministarstvu odbrane, a druga u Štabu TO prije rata.... Onda sam ga pozvao u svoju kancelariju i on mi je odmah sa vrata rekao da pretpostavlja zbog čega ga zove, da se najvjerovatnije radi o Rekiću, a onda mi je pojasnio da je on tu malo "nesretno involviran", da on zna da je Rekić kombinacijom Vasiljevića u$M đen u MUP BiH, da je to jedan od najjačih agenata KOS-a bio...M Naime, u decembru mjesecu 1993. godine dok su se minisW Alispahić i Ugljen nalazili na putu, ja sam slučajno u kancelaM Envera Mujezinovića, sreo Enveru Selimović radnika Televizije " ja je, ustvari, u njegovu kancelariju ušla nenajavljeno.Govoreći dalje, rekla je da Enver najbolje zna da s njom kaćAĐ dogovori neko iz MUP-a oko minutaže za dnevnik ona to ispost i Navodeći primjer kada joj se kaže da predsjednik Vlade bude sa minutu on bude samo minutu bez obzira što on nju onda zove iU jednom dijelu razgovora Ugljen je rekao da su on i mintii putu došli do poražavajućih podataka o radu DKP-a (dipl01fl , rularnih predstavništava op. a).Da će podnijeti o tome detaljan izvještaj Predsjedniku Predsje-, -uva, naglašavajući da će taj izvještaj dobro uzdrmati Harisa...Poslije toga, u martu mjesecu 1994. godine, u listu "AVAZ" poja-,7/ su se izvodi iz dosijea Husrefa Silajdžića, brata Harisa i ja samnačelnik centra odmah naložio Mujezonvoiću da ispita da je toosao SDB-a, kako je dosije mogao biti neovlašteno iznesen... Kada. n "a sutra pozvao da vidim kakvi su rezultati tog rada, on mje jeobavijestio da čak nije ni počeo, objašnjavajući da je poslije toga kon-vdtovao Ugljena i ministra Bakira i da ministar nije bio za to. To mije bila ozbiljna indikacija da nešto nije uredu i odmah sam povezao tosa saznanjima da Enver povremeno kontaktira i Fahrudina Radonči-ća koji ga posjećuje i u njegovoj kancelariji. Onda sam se iza togasjetio da je ministar Alispahić prije Harisovog izbora za premijerapitao mene da li postoji kakav dosije o Harisu...Kada se u listu "AVAZ" od 24. marta 1994. godine, pojavio članak "AFERA SILAJDZIC" u kojem se spominje i dosije Harisovog brata Husrefa sa brojem 7256 sa njegovom fotografijom, nedvojbeno se moglo zaključiti da su novinari "Avaza" koristili autentičan dosije Husrefa Silajdžića koji se nalazio u dokumentaciji i arhivi Odjeljenja analitike CSB-a. Ja sam pozvao načelnika odjeljenja ana-litike Jasinka Fazlića i dao mu zadatak da on istraži i nakon 24 sata on mi je donio pomenti Husrefov dosije, iz kog je vidljivo da je broj dosijea i ostali podaci onakvi kako je objavljeno u "Avazu". Također mi je donio i jedan papirić sa autentičnim Bakirovim rukopisom na kome piše "Narcisa, molim te da provjeriš ima li krim. dosije Husref Silajdžićjčuo sam da ima), pa mi ga dostavi u koverti. Hvala! P: S. vrati pismo... Kada sam vidio da taj čovjek nema skrupula, onda sam pozvao

Bakira Sadovića, prezentirao mu dokumentaciju i zamolio ga da oDtne hitno obavijesti Predsjednika Predsjedništva i da ću se ja po-om stavu Predsjednika ravnati. Isti dan mi je Sadović vratio poru-°d gospodina Predsjendika po meni vrlo razumnu da reagujem 0 me gospodin Silajdžić ili neko drugi prozove, a da bi dobro bilo32 sad, iz političkih razloga to ne publikovati. Ja sam tu sugestiju Pnhvatio i tako postupio.*6- 3. 1994. godine komandant Prvog koipusa, Vahid Karavelić i moćnik ministra MUP-a, Omer Stambolić, su logističaru Alihodža¦zadu odobrili prenos 17. 3. 1994. godine 20 tona krompira i 400 kg uka kroz objekat D-B (tunel op. a). Prenos je izvršila jedinica Civilne

236 237 posjedniku Izetbegoviću, a onda i ostalim članov,ma Predsjendištva RRiH c0jem je iznio mz istina o kriminalu Alispahica, te negativnom i neČ"' jskom radu Mujezinovica i Ugljena kao rukovodilaca Službe kl"biČa da štiti državu i njene najhitnije institucije Jb pisma jasno je vidljiva jedna stvar, a to je da je kabinet Alije IzetbeZ stzt JeStaVan S V1SC StrSna ° akd- koje se proČt'"za.zaštite Opštinskog štaba llidža, njih 75, a roba je preprodata i na Mejtašu za šta je dokaz odobrenje za prenos robe i služben ljeska Joze Andžića...Tokom rada na tom predmetu inspektori će doći do poda je Ušanović Kenan u dogovoru sa Avdom Povlakićem, a ovai kako mi je rekao vrifikovao sa ministrom, ustupio CSB-u BAiVP krijumčaren u toku rata, registrovan na temelju falsifikovane A h mentacije, na ime artikala kao što su ulje, šećer, maslo, kafaInače, poslije ovakvih slučajeva ja sam u više navrata znao govarati s Povlakićem kome je inače Bakir vjenčani kuni... p0si mi je bilo potpuno jasno zašto je Bakir odlaskom u Ministarstvo tu funkciju insistirao da Povlakić bude rukovodilac mat. fin poslova/m ferijalno finansijskih poslova op. a), da bi mogao sa njim manipulj. sati...Na takvo ponašanje me je 17. 7. 1994 godine, upozorio upravnik Carinarnice Sarajevo kome je njegov carinarnik Lekić Ðuro dostavio zabilješku o prolasku kamiona tipa "MAN" tip 16-241 sa ceradom, reg oznaka ZG-300-OV. Za ovaj kamion nije uzeta nikakva dokumentacija, niti je izvršen carinarski pregled, a ni sproveden ca-rinarski postupak. U pratnji kamiona je bio Bakir Alispahić. Kada sam dobio ovu zabilješku, naložio sam Panjeta Avdi da provjeri da li je ovo tačno, on mi je odgovorio da jeste, da ministar Alispahić nije dozvolio kontorlu kamiona i da je to evidentirano na polidj- ¦ skom punktu na Dobrinji.Ispred SDB Sarajevo je podnesena krivična prijava protiv Peca-nin Senada, zbog otuđenja automatske puške, čini mi se i telefaksa, a ostalo je nerazjašnjeno šta je uradio sa jednim "Golfom", vlasnistv MUP-a, koji je također bio otuđio, a onda ga prijavio nestalim. 1°' slije podnošenja krivične prijave protiv Pećanina, telefonom me zvaA Hasib Dazdarević, interesovao se da li se može ta prijava povuci, M sam ja odbio, a onda me po istom pitanju zvao i ministar Ali$P% tražeći da se povuče prijava.

Poslije tog mog odbijanja u listu "DANI", u mjesecu maju, pĐ vio se neukusan članak o meni: "Koksara". Pošto sam ope?a% saznao da je taj natpis iniciran iz MUP-a preko Envere Selimovi"•*¦ sam rekao ministru Alispahiću i Nerminu Ruviću. Poslije toga> j ćanin je stao sa pisanjem o meni sve do 1. 9. 1994 godine kada listu "Dani" na 20-toj strani iznio niz laži o meni...Bilo je ovo psimo Munira AJibabića iz dva nastavka, koje Je j238 "kandalozno je da je Izetbegović i u slučaju prisluškivanja Ganića, i u a ju slijadžića reagovao isto. Poslao je poruku da on zna za to, ali da Će bi bilo mudro išta dalje raditi.Alija je jednostavno imao dvije struje unutar tajne službe koje su radi-paralelne poslove i o istima ga paralelno obavještavali. S tom razlikom da je Munja Alibabić imao kod Alije svoj domet, nreko kojeg ga Izetbegović nije želio pustiti dalje, a Alispahić je imao beskrajno odrješene ruke za sve prljave poslove koje je itekako dobro radio. Na mjestu gdje Alibabić govori o kriminalu Bakira Alispahica i njegovog kuma Avde Povlakića, pogodio je u centar, tamo gdje Alispahica najviše boli.Interes i novac.Razgovor između Bakira Alispahica i Avde Povlakića, u kojem mu Bakir savjetuje da nade kamione i zataška robu, te da je brzo dobaci u Sarajevo dok je još na cijeni, posjedujem i njega možete također na CD izdanja ove knjige poslušati!U njemu Alispahić govori Povlakiću da kamione ofarba u bijelo i naše na njima UN, a da će on dati policijsku pratnju za njih do Sarajeva, te je vrijednost robe 550. 00 maraka, i da ako je ne dobaci odmah, njemu olije ne treba, jer će takva roba doći narodu u humanitarnoj pomoći i "eće se moći prodati!'ako, dragi građani Sarajeva i sirotinjo, dok ste vi ginuli u borbi za 3m i vodom u opkoljenom gradu, vaši funkcioneri su pljačkali vas i oorodice uvozeći robu i prodajući vam je po pijacama, ragedija je da je to radio prvi čovjek institucije koja bi trebala štiti 'građane od kriminala, korupcije i pljačke!dok je bio načelnik CSB-a, Bakira Alispahica je uhapsila vojna 1 Kerima Lučarevića sa nekoliko kamiona alkohola koje je on pra-' U Sarajevo, vrijednosti"'00 maraka. Naravno Lučarević ga je uhapsio, svezao, ali su ga 1 0r8ani pustili.r đ239p vratit ću se Alibabićevom pismu iz augusta 1994 godine, na koje je ekipa oko Alispahića iz SDB-a i MUP-a veoma brzo oH. ,sjedniku Izetbegoviću. odgovorilaEvo šta su napisali:'To izbijanju agresija na RBiH i nakon izdaje većine kadro SDB-a, srpske naionalnosti, Alibabić je u Službu ponovo primio v ' broj Srba, tako da se broj sa 18 povećava na 45.(... )Alibabić je na poslu i privatno, uglavnom, okružen radnici ma srpske nacionalnosti, koji u njemu vide svojevrsnu zaštitu u društvu tih radnika organizira većere, proslave praznika, utakmice i Đ povjerava im najsuptilnije detalje iz odnosa sa pretpostavljenim i drugim radnicima MUP-a i SDB-a, koje je on narušio potpuno neosnovanim podmetanjima i izmišljotinama...U periodu 06. 92-06. 93, po Alibabićevom nalogu nezakonito je primjenjivana mjera tajnog slušanja u 452 slučaja, od čega prema korisnicima telefona u Predsjedništvu -3, Vfadi-4, MUP-u-12, MIP-u-1, u SDA-1, te četiri primjene pod šifrom "VRH" i tri

primjene pod šifrom "FIRMA" bez ikakvih identifikacionib podataka o vlasniku i I broju telefona korisnika. (... )Također je neosporno utvrđeno, daČČ Alibabić kao načelnik Sektora SDB-a, u periodu od augusta do novembra 1992 godine, neovlašeno i protivzakonito, između ostalih, primjenjivao i mjeru tajnog slušanja telefona u bazi "Lasta ", odakle je vrlo često telefonirao gospodin Alispahić, u to vrijeme načelnik CSB...... Gospodin Alibabić, u jednom dužem periodu, potpuno neosnovano i krajnje zlonamjerno relativno šireni krugu ljudi, sistematski protura tezu 'da je ministar kriminalac, što uporno nastoji dokazati-Gospodin Alibabić i njegova sekretarica otvoreno se suprostavlp-ju ljudima koji je pozdravljaju tradicionalnim muslimanskim pozdravom 'Selam Alejkum', a sekretarica na takav pozdrav najčešće upua* je psovke...Munir Alibabić nekada radnik bogate radne energije, nažalost, * da nagrizen samoljubljem i karijerizmom, sa vidnim i nepopravljivu crtama profesionalne deformacije, nikome ne vjeruje bez obziri autoritet(... ) Živi i radi u paranoičnom strahu od radnih kolega, & znaju i imaju dokumentaciju o njegovom 'profesionalnom' radu, V tiv interesa muslimanskoga naroda sve do aprila 1992. godine-Ovo je bilo prvo pismo, odgovor kojim su Alispahić i njegovi bez i dnjaci trebali doskočiti Alibabiću i njegovim 94 stranice teksta, što)240 , -,DUna prvog puno kraćeg pisma Predsjedniku i članovima najvišeg jvnog tijela.J Odgovor Alispahića, Mujezinovića i Ugljena je bio odvratan, mahal-• :?ii su da ga popljuju kao čovjeka, površno dokumentujući tek nekoji stvari.To da je Munja prisluškivao sve redom i sve živo u Sarajevu i šire, već "ore napisao i to je de facto zaista bilo tako. Tačno je! Licemjerno je to što se Alibabić u svome pismu žalio kako Mujezino-c i Ugljen tajno prisluškuju Ganića, Sefera i druge, kada je to isto radio i Munja i to još stotinu puta više nego li njegovi nasljednici na čelu SDB-a. Dakle, i jedni i drugi imaju nešto zajendičko, a to je da su lazovi i spletkaroši što je svakako u opsiu posla SDB-ovaca, odnosno tajnih policija ma kako se oni zvali i ma koliko mijenjali imena i oznake.Naravno, njihov sukob je trebao arbitra, makar onoga formalnoga, i mislim da je to svima bilo jasno pa i samome Alibabiću.Nivo sa kojega nastupaju Alispahić, Mujezinović i Ugljen je superioran i iz načina pisanja pisama Izetebgovićui vidi se da su imali njegovu podršku u obračunu sa Alibabićem, a da je svo dopisivanje, sve komisije i svi sastanci samo nužna forma koja se, mora zadovoljiti.Pisati šefu države kako Munja ne voli nazivati selam, te kako mu je milo da okuplja Srbe u službi je skandalozno i neprofesionalno, ali podanički i ulagivački što je Izetbegoviću svakako bilo bitnije!Istoga dana kada je Munir Alibabić poslao pismo Izetbegoviću, znači 30. 8. 1994. godine, na stolu su ga imali i Nedžad Ugljen, i Enver Mujezinović, što dovoljno govori na čijoj je Predsjednik Izetbegović strani bio otpočetka.Dokaz za ovu tvrdnju je razgovor između Ugljena i Mujezinovića, obav-dakle istoga 30. 8. 1994 godine, na kojem je bio prisutan i zapisničar i ji se tonski snimao, a na papiru reprodukovao tek 19. 9. 1994 godine, fcvo šta se govorilo toga dana o Munjinom pismu koje je Ugljenu i Čujezinoviću doturio predsjednik Alija:Ugljen:Treba da se izjašnjavamo na okolnosti ovoga pisma koje jegospodin Munir Alibabić uputio Predsjedniku Predsjedništva.

nle svega da izrazim zadovoljstvo što se nadam da će Komisijaonacno utvrditi šta je istina u ovim tvrdnjama gospodina Muniraaoica... Druga stvar koju bih htio ovom prilikom da istaknem,e ulazak natpisa u jučerašnjem izdanju "Bosne". One podatkeje le Senad Avdić objavio jedino je njemu mogao da da gospodinabić, a mi imamo od ljudi koji su nam dolazili i prijavljivali njegove kontakte sa Avdićem......Ovdje se kaže da je snimljen kompromitirajući materijal o dinu Adilu Zulfikarpašiću-intima sa najbližom rodicom! ! ! Tačn da je snimljen kompromitirajući materijal. Tačno je da sam na hl niranju te akcije učestvovao ja lično kao, u to vrijeme, zamje načelnika Uprave za poslove emigracije. Međutim, taj materijal k ji je snimljen video kamerom, snimljen je u Rimu i nije snimlje neka jaka kompromitirajuća osnova za Adila, jer je on tu snimljen sa ovom malom Jasnom kako setka po Rimu, kupuje joj itd... Njsm bili u mogućnosti da nešto više snimimo. Glavni kompromitirajući materijal za Adila je snimljen u hotelu "Holidaj inn" i to je radio sarajevski sektor! Prema tome, neka gospodin Munir Alibabić objasni gdje su te trake......Vi ne znate ko je Munir Alibabić?! Munir Alibabić je bio notorni alkoholičar, notorni alkoholičar koji je izazvao saobraćajnu nesreću gdje su dva lica doživotno onesposobljena-paraplegičari. Poslije toga je pod pritiskom Službe, mislim da je liječen jedno kratko vrijeme... ...Asim Dautbašić mi je rekao: Ideš samnom u specijalnu jedinicu.. Ja i Musin Džaferović smo radili na selekciji, jer smo imali iskustva u Službi. Ja sam kroz selekciju lica koja su se javljala u specijalnu jedinicu, krišom odlagao zabilješke i pribilješke o ljudima za koje sam cijenio da su nekih jačih sposobnosti, da mogu nešto uraditi u smislu specilnih dejstava prema privremeno zauzetoj teritoriji.- Tako sam odabrao grupu "ŠEVE"!.. S obzirom da znam šta znači vršiti teroristička akta na privremeno zauzetoj teritoriji, ja nisam dat pustio da imena ljudi ulaze ovdje u MUP, jer u MUP-u nije samo SDB, u MUP-u je i policija, i kriminalistika itd... ... Neću da mi se zna, ko su mi ljudi u "ŠEVAMA". Zbog toga sam tražio novčana sredstva i njima na potpis davao platu... ! Odmah a vam kažem, dio tih ljudi se sad nalazi u inostranstvu na specijalni zadatcima Službe! ! !... U njegovom pismu, mislim mene je bilo stid od ovih ljudi, p nisam znao recimo ni ko je ovdje Safet Halilović???Ili ko je Mev dalija Hadžić??Enver mi se smijao kada sam pitao- ko su ovi lp Mujezinović: .. Munja je otkrio da je Lutvo Mujezinović tajno proČ-Faruka Balijagića, ovdje u Sarajevu, i dokumentovao tajni Alibabića, Zdravka Stojnića i Balijagića gdje je Alibabić dva sata diktirao, a Balijagić pisao, da bi se sutra pamflet pojava stolu Predsjednika. Ovo što je Munja napisao na prvoj strani džadu Ugljenu, isto doslovce piše i "Faruk Balijagić", razumY yŠi nismo vesla sisali, nego smo nove, potpuno anonimne ljude ' dredili za tajno praćenje i dokumnetovali smo! Ugljen: Mostrum lažljivi! ! !Mujezinović: Munja nam Balijagića pošalje na razgovor, kaže ima Èovjek dobrih saznanja, oni su ahbabi od prje pet godina i ja odredim dva inspektora, ovaj Nijaze, da s njim razgovaraju, s Balijagićem. Nakon četvrtog dana uz oproštaj, Allahimanet, doviđenja, ode Balijagić, Silajdžići i kaže: Predsjedniče pet dana Mujezinović ispitivao me, pitao za tebe, traži, dogovorio se s Ganićem da te sruši, razumijete?! ?To

je čovjek koji je posalt po zadacima nekog obavještajnog, neprijateljskog centra da zakuha!Ugljen: On je, molim Vas lijepo, dok je Balijagić bio ovdje u "Holidaj inn"-u, samo me saslušajte, Munir Alibabić je milicionera, policajca zadužio da mu čuva sobu, stalno je čovjek pred sobom bio, niko nije mogao ući u nju, zato što je Munja s Farukom Balijagićem dogovarao intrige da izazove smutnju u državnom vrhu:,, Ima dokumentacija, ima i kod mene!Dakle, ovo su dijelovi razgovora Ugljena i Mujezinovića, u kojem su pred Durakovićem odgovarali na optužbe Alibabića, a vezane za mnoge nelegalne radnje unutar MUP-a i SDB-a, od praćenja, prisluškivanja, podmetanja, spletkarenja, pa sve do terorista iz jedinice "ŠEVE", ucjenjivanja Adila Zulfikarpašića i drugih monstruoznih stvari.Ipak veoma je teško da neko povjeruje čovjeku kakav je bio Alibabić,•ji je itekako služio svrsi, to jeste, radio mnoge nelegalne radnje unutarB-a, podmetao a o mjerama iz domena tehnike da ne govorimo!Između Alibabića i "trojke" koja je zavladala MUP-om i SDB-om,•ka je stremila prema onome koji je bio poslušniji, odaniji i koji seao, ako dođe do problema, lakše ukloniti. Materijala je bilo za objeacije, ali je ova druga, jača, ipak bila ogrezla u skoro sve prljavee unutar Službe, koristeći se najprljavijim metodama.uro,Ugljdio.RUu a Če' 'Pak-' svo)u borbu nastavio pred komisijom Predsjedništva ' koja je imala za cilj da ispita tačnost Alibabićevih navoda koje je u Pismu Predsjedniku i članovima Predsjedništva. n )e zaista dokumentovao praćenje, prisluškivanje, kriminal, švercirn5 podmetanja i medijsku diskreditaciju, koju su vršili Alispahić, 1 Mujezinović, ali za uzvrat oni su njemu dokazali "samo" onaj ° Će da je Munja pratio i slušao 452 čovjeka u Sarajevu! Pak, Komisija Predsjedništva u sastavu Nijaz Duraković, Hasib Daz-

242 941 darević i Izet Muhamedagić, izvršili su saslušanje Munira Ali babica 11994 godine. m0veW niJe,svje.onoDuraković koji je bio član Predsjedništva RBiH i predsjednik ov misije, na početku je rekao: "Naš zadatak, kako sam ga ja shvatio nismo mi nikakva klasična komisija, ni istražni organ, ne daj Bože već samo komisija koja bi trebala kroz razgovor sa svima onima koji ovim materijalima pominju, sa eventualno nekim novim ljudima i • docima, kroz analizu dokumenata koji bi nam bili dostupni i kroz sve n što bi nam moglo biti prezentirano kroz ovaj slučaj, napraviti jedan an litički presjek svega toga i

kao komisija to dostaviti Predsjedništvu Kenn. blike koje će onda ocijeniti šta s tim, kako i na koji način... "Inače, transkript saslušanja Munje Alibabića pred Komisijom ima 91 stranicu i rađen je u tri pirmjerka.Na samom salušanju Alibabić se upinjao koliko je mogao, ali nažalost, zaista nažalost, jer je on svakako bolja varijanta od Alispahića, Ugljena i Mujezinovića, nije uspio na kraju pobijediti u bici koja je trajala još nekih mjesec i pol dana.Za to vrijeme je saslušano mnogo svjedoka.Ipak, kako reče Duraković na početku zasijedanja Komisije, na kraju će odluku donijeti Predsjedništvo(Alija Izetbegović), i to je tako i bilo.Puno godina kasnije, dr. Nijaz Duraković će 10. 9. 1998 godine u listu "Slobodna Bosna" izjaviti u vezi rada ove komisije: "Moj lični utisak je da je paralelno s nama i MUP obrađivao svjedoke, zastrašivao ih, pa čak i isljednički maltretirao... "Alibabić je u međuvremenu smijenjen, a priča o neispravnostima naj tavljena po raznoraznim komisijama i prepucavanjima preko pisama koji su upućivana na više bitnih adresa u državi. Najvažnije mjesto gdje s pisma redovno stizala s obje strane, bilo je kabinet Alije Izetbegovića, W je "mjerio" podobnost svakoga ponaosob.za-I >olo-Ipak, Edhem Godinjak, član Komisije za preispitivanje radnika,tražio je 4. 10. 1994. godine od sektora SDB-a Sarajevo da mu dostaveraspoloživu dokumentaciju i dokazni materijal u vezi zloupotrebe pžaja Munira Alibabića iz vremena dok je bio nečalnik SDB-a. IGodinjak je na početku pisma rekao:"Komisija za preispitivanje rada radnika utvrdila je da ps .osnovi sumnje da je u periodu 24. 6. 1992. -10. 6. 1993, za vrijeme>.aje načelnik Sektora SDB-a Sarajevo bio gospodin Munir Aliba244 Đen veći broj neovlaštenih prisluškivanja telefona lica i institucija..."fodinjak je dao rok do 11. 10. 1994 godine, da mu sve uprave unutar " Jostave materijale koji potkrijepljuju već utvrđen fakat, da je Mu-Alibabić slušao i pratio svakoga ko je bio iole znan u gradu, a o funkci-*erima da i ne govorimo.Inače Komisija, interna, dakle MUP-ova, je formirana od strane Ali-hića kojeg je Alibabić optuživao kao kolovođu zla, a članovi komisije nored Godinjaka bili Ismet Muzurović, Željko Varunek i čovjek po prezimenu Džananović.Alibabić se 10. 10. 1994 godine, ponovo, po četvrti put u dva mjeseca, obratio Predsjedniku Izetbegoviću pismom.Pismo iznosi 5 stranica, a evo nabitnijih dijelova istog:"Znam da Vam moje obraćanje oduzima dragocjeno vrijeme, ali sam opterećen progonom nevinih ljudi, mojih bivših saradnika, te sam moralno prinuđen da to učinim... Naime nakon moje smjene bez ikakvog obrazloženja više njih je pomjereno na niža radna mjesta(Halilović, Panjeta, Grbić, Pa-vlović, Kurteš i dr. ), a svi su čestiti ljudi i vrsni profesionalci...Nakon saopštenja za javnost oko usvojenog izvještaja komisije gospodina Durakovića, ministar Alispahić je formirao četveročlanu komisiju koja je trebala dokumentovati indicije o ustanovljenim nezakonitostima. No, umjesto toga, otpočela je tortura prema meni!- Ja sam S. 10. 1994 godine u 11. 00 sati pozvan u kancelariju hmeta Muzuroviča gdje sam zetekao pored njega i Ugljena i dvojicu inspektora, Godinjaka i Sušica, gdje su

mi uručili poziv za informativni razgovor i saopštili da odmah moram poći u Sektor SDB Šaralo. Na moj zahtjev da se javim porodici i gospodinu Durakoviću, Ugljen je sasuo niz uvreda, psovki, na što predsjednik komisije Muzurović, uopšte nije reagovao...Na ovaj razgovor sam bukvalno priveden i proveo sam na istom °ko sedam sati...- Na nastavku razgovora 6. 10. 1994 godine koje je trajao oko 8 l> Godinjak i Sušić su po instrukcijama Mujezinovića i Ugljena, su izlazili i pozivani na konsultacije, a sam razgovor je foto i fono ' man, insistirali na formulacijama koje uopšte nisu moje... . ;•• jedino bih Vas još jednom upozorio da SDB-om rukovode Ijudi-lezinović i Ugljen koji proizvode neprijatelje, vještački proizvode245 odmah leo impisaoČtoČČ Č P1Sm° PredsČČu, Izetbegović jeu kojem piše: piSmo' kratko P'smo, Bakiru Alispahić"'**** odmah lZa 20-tog oktobra očeku,e se Tvo, lZv,ešta, Jsukob između najodgovornijih ljudi u državi! ! ! Mujezinović j jim dezinformacijama vješto izazivao netrpeljivost između Pt -¦ "* Sefera Halilovića, mene i ministra Alispahića. To ne može biti I * nost, jer ga je agresija na BiH zatekla u školi JNA u Beogradu. " Munir Alibabić je, po mome mišljenju, čovjek koji je imao dva Ćj Onaj profesionalni dio njega i to pogotovo u periodu 1992-1994 &** na bio je jako loš, u kojem je radio dosta neleganih stvari, koristeć' sredstvima Službe, i on je jedan od vodećih krivaca za haos koji je nasr u Sarajevu i RBiH u toku 1993 godine.Naravno, da nije mogao sam, i naravno da je paralelna struja koju j predvodio Alispahić, Mujezinović i Ugljen bila jača što su na kraju i demonstrirali.Ali Munja je počeo sve te prljavštine da radi, od njega je krenula hajka na ljude, komandante, političare, intelektualce, a ovi su je naravno zdušno podržavali znajući jednoga dana da će upravo to biti oružije kojim će ga srušiti! Munja je, utvrđeno je prisluškivao 452 lica u gradu Sarajevu. Ne postoji niti jedan promil šanse da za to nisu znali i učestvovali u tome Muje-zinovć, Ugljen i Alispahić i njihovi potčinjeni operativci.Ali Alibabić je platio ceh, za sve ono što su oni skupa radili. Evo u pismu kojeg je Munja pisao 10. 10. 1994 godine, se žalio predsjedniku Izetbegoviću kako su ga dva dana isljeđivali, jednom sedam, a drugi put osam sati u SDB-u i kako to nije korektno.Ovdje je bitno kazati jednu drugu stvar, a to je da je tačno prije godinu dana od pisanja ovoga pisma, dakle 1993 godine, moj otac Sefer, saslušavan mjesec dana u SDB-u, danonoćno i u prosjeku između 12-16 sati, pa se niko, a ni Munja nije sjetio da kaže, čekajte pa to nije korektno! Munja je tada kao načelnik CSB-a odlično znao i rukovodio stvarima koje su se događale, ali nije reagovao niti ga je zanimalo.Ja sam kao maloljetnik sjedio u kućnom pritvoru 27 dana, čekajuc hoće li se Sefer vratiti živ sa salušanja ili neće!vnika246E pa i to je pored Bakira, Ugljena i Mujezinovića radio i Munja, i treba jasno reći, bez obzira na to što se kasnije preobratio u proti ove terorističke struje na čelu sa Bakirom Alispahićem. "dništvu o provedenim mjerama u vezi sa nalazom Komisije u slučaju Alibabić.Imam utisak da su se ispitivanja nepravilnosti u MUP-u sada ograničila samo na Muniru ili u vezi sa Munirom, što nije dobro.

Mislim da bi za Tvoj ugled bilo korisno da energično raščistiš situaciju i ukloniš ljude koji su pravili krupnije greške, bez obzira o kome se radi. One koje su za sebe ostvarili imovinsku korist, a ta-yĐh ima, treba krivično goniti! ! !Tako je Alija, naravno, amnestirao Alispahića kojem je ako je ikada išta onda je kriminalitet itekako dokazan, kroz drogu, hranu, alkohol i ostale artikle koje je prodavao po Sarajevu štiteći se policijskom funkcijom!Nije Izetbegoviću ni na pamet palo da provjeri ijednu optužbu na račun Bakira, kojem je, dapače, dao još za pravo da upre prstom i kaže: ovaj je kriminalac ovaj nije.Koje li ironije!Ipak 14. 10. 1994 godine, izvještaj je bio gotov. Sedam gusto kucanih stranica zapečetile su sudbinu Alibabića i tada ga stavile ad acta, kada je u pitanju rad u SDB-u i MUP-u uopće.Unutra su se obrušili na Alibabića i pokazali Predsjedništvu kako je Munja slušao telefone u Vladi, Predsjedništvu Glavnom štabu Armije i drugim bitnim institucijama u državi. Također su govorili o "slučaju Zul-ikarpašić", te o tome kako je Munja na informativnim razgovorima odbio Ja govori zašto i po čijem nalogu je slušao tolike telefone u Sarajevu.Naravno da su novi-stari rukovodioci Službe negirali da oni slušajuranica, ili nekoga drugog iz Predsjedništva i Vlade, što je naravno bila'torna laž, koja se pokazala u prvom dijelu knjige iz kojeg se vidjelo daslušali sve redom, pa i samog Izetbegovića kao predsjendika i njihovogglavnog zaštitnika! ! !-> svome pismu, SDB-ovci su napisali da jesu slušali Fikreta Abdića i ito jer je djelovao protivustavno, ali da za to postoji rješenje od 6. 8. 993 godine pod brojem 03-150!zapisali su i to da je Jozo Jozić jedne prilike snimao ad hoc Miru Ca> tadašnjeg člana Predsjeništva, kada je razgovarao sa predsjedni-uđmanom, ali da je o tome obavješten ministar MUP-a. Pak, na kraju su dodali: "O primjeni operatvinotehničkih sredstava a gospodinu Seferu Haliloviću postoji uredna dokumentacija... Nije oa je ovom mjerom posredno bio zahvaćen i gospodin Ejup Ganić. 247 Tačno je da su se na telefon koji je pod kontrolom SDB-a javljali gosnGanić, Delić pa i sam Predsjednik Predsjedništva RBiH! ! ! ! ! " '"Ovlaštenja koja im je dao Izetbegović, a tu mislim na Alispau--Mujezinovića i Ugljena iz civilne, te Muslimovića i Jašarevića iz v službe bezbjednosti, dali su im za pravo da progone ljude i kreiraju af ' sudbine ljudi sa najtragičnijim posljedicama po državu u cjelini, te ind' I dualno po nekoliko stotina porodica unutar BiH...Nekoliko dana poslije sve ove hajke u MUP-u i SDB-u, u ulici M-Irbina, gdje je bilo sjedište Udruženja Bošnjaka porijeklom iz Sandžakčiji je Sefer bio Predsjednik, ušao je omalen čovjek, plave kose s plavomjaknom, nekim šuškavcem na kojem je pisalo sjećam se "POLICE".Reče sekretarici da treba Sefera hitno i da mu prenese da ga traži Munja!Munju tada nisam poznavao, čak šta više gadio mi se a propo svih silnih tortura koje smo kao porodica preživjeli, zahvaljujući između ostalih i njemu!Sekretarica je izašla i pozvala ga u kabiinet u koji sam ušao i ja. Sefer, Munja i ja, našli smo se unutra kada je Munja rekao:

"Došao sam da mi halališ! Vidiš šta se desilo, ja sam svjestan da sam pogriješio prema tebi jako i tražim da mi halališ, a ja ću sve nepravde prema tebi što sam nanio ispraviti. "Popili su kafu, mirno, ljudski, i tako se na kraju tog kraćeg sastanka i razišli.Svakoga i sve sam očekivao, ali to zaista nisam. Tad je bilo prvi puta da vidim Munju i ostavio mi je zaista jadan utisak, valjda zato jer je i sam bio potišten i razoren tih dana.Alibabič i Sefer su se u narednom periodu periodično viđali i onako više neobavezno, negdje na nekoj kafi, ručku i slično.Ono što je meni ostalo upečatljivo jeste da Munja nikada nije pokusa" reći Seferu, iako je to moj otac znao, vidi prate te, taj i taj, tu i tu su prislušni uređaji i drugu vrstu pomoći i informacija koja bi valjda kons ili ako ništa pokazala Munjinu dobru volju za kajanje.Za sve godine koje je provo kao "obavještajni disident" Munja 1 šutio i nikada nije iznio ni jedan podatak-dokumentovano, osim P° ćanju".248Ipak do kraja, AJibabić je ostao profesionalac koji o tome nikada htio govorio, niti je odavao kontakte koji bi ugrozili poziciju. Munj J rj više je vjerovao da će se on opet, jednoga dana, vratiti u Službu i ' dariti terenom na kojem se najbolje osjeća, što se u kasnijem pe-I i dogodilo, ali samo na kratko!Služba Državne bezbjednosti i MUP, su nastavio raditi sa "trojcem"na koji je itekako učvrstio i ojačao svoje pozicije unutar organizacije teiu su maltene privatizirali.SDB je bila Mujezinovićeva, "ŠEVE" Ugljenova, a cijeli MUP Alispahi-¦a igračka koja će im se oteti tek dvije godine kasnije kada je krenuo još -j državno-međunarodni haos koji su sami izazvali svojim djelovanjem! Naredni slučajevi koji su potresali BiH i njenu vlast bili su teroristički kamp na Pogorelici, radi kojeg je Predsjednik Izetbegović doživio srčani udar! Iza toga nizale su se stvari kao što su hapšenje i mučenje komandanta terorističke jedinice "SEVE"-Nedžada Herende, te nešto kasnije i ubis-tvo pomoćnika direktora AID-a i jednog od najvažnijih obavještajaca N'edžada Ugljena, koje se desilo 28. 9. 1996 godine, ispred stana njegove bliske prijateljice Atije Muftić.Bakir Alispahić, koji se vidio sa Ugljenom u augustu mjesecu 1996 godine, o tom susretu s njim rekao je u svojoj izjavi 8. 7. 2002 :"... Za vrijeme moje posjete negdje u augustu iste godine, Ugljen mi je rekao: 'Skoro sam sve dokumentovao oko Herende, ali se bojim da će me ubiti... 'Dalje mi je rekao da se prema njemu primjenjuju sve mjere Službe (tajno slušanje, tajno praćenje, uznemiravanje i dr), a da su u to uključeni pripadnici AID-a iz PA aparata, pripadnici Specijalne jedinice MUP-a FBiH i obavještajne uprave kojom je rukovodio general Hajrulahović Talijan, te da je u nekim aktivnostima involvi-ran Mebmedagić Osman zv. Osmica (šef obezbjeđnja Alije Izetbego-vica op. a)... Nekoliko dana prije ubistva Ugljena, on me je telefonom vizuao u Njemačku, kada je bio vidno uznemiren i kada mi je rekao •' Ne znam šta da radim, ovi hoće- da me ubiju... '"Čujezinović u svojoj izjavi od 13. 6. 2002 je izjavio pred sudijama: ••• Nedžad Ugljen je konstantno ponavljao kud god je išao o ¦ me da ima informacije da će ga Kemo ubiti, stalno je govorio: U biće me Kemo, ubiće me Kemo... '"na.a Je Ademovića itekako interesovala djelatnost Alispahića i Uglje-Pod -. Č0tovo govori i informacija od 4. 6. 1996 godine u kojoj saradnik rom "TROJKA", govori bezbjedonosno interesantna saznanja svo-

249

me direktoru:"... Dana 3. 6. 1996 godine obavili smo razgovor sa sam A ,"TROJKA"... n'kČ...U nastavku razgovora saradnik nam prenosi da mu je p da je Bakir Alispahić u ime MUP-a BiH, sklopio ugovor saČ dnom bankon BiH o prenosu novčanih sredstava NB BiH van ca BiH, a najčešće u Njemačku. Saradnik tvrdi da je direktn snik i očevidac najmanje četiri takve transakcije u kojima ' " njegovoj procjeni, prebačeno preko 120 miliona DM! ! / jqov ' po riječima saradnika, bio upakovan u diplomatsku poštu i Z ' ćen... Kako nam saradnik dalje tvdi, on nije bio upoznat sa direkt podacima o licima koja će preuzeti pošiljku u Zagrebu i Njemačk već je za taj dio zadatka od strane Alispabića bio zadužen Sud "TROJKA" ističe da je u međusobnom razgovoru sa Sudom doznao da od svake pošiljke Alispahić dobija 1% od ukupne vrijednosti Na kraju, "TROJKA" tvrdi daje 1995. lično odnio oko 100. 000 DM Miroslavu Nosseu koji se tada nalazio u Njemačkoj, za nabavku jednog vozila tipa AUDI-blinda... "Sukob Ademovića i njegovih operativaca s jedne i "trojca" s druge strane nastavio se godinama, i traje i dan danas, što pokazuju sudski procesi koje su jedni drugima podmetali i na taj način se obračunavali.Kada je riječ o svakom do sada pobrojanom obavještajcu, mislim da se radi o psihički bolesnim ljudima, kojima je profesija kojom se bave oduzela zdrav razum.Taj njihov nedostatak zdravog razuma, najbolje se ogleda kada je Munir Alibabić Munja u pitanju, u činjenici da je on slušao 452 linije u gradu Sarajevu, što sebi normalan čovjek i fanatik svoje profesije ne može i ne smije dozvoliti! ! !O Enveru Mujezinoviću i njegovoj opterećenosti prisluškivanjem i pffl ćenjem, najbolje svjedoči činjenica da je taj čovjek i u svome kabineti imao prislušni centar sa nekoliko linija, pomoću kojih je lično, iako viso* funkcioner SDB-a, pa AID-a, slušao najviše političke i vojne funkcionei*Mujezinoviću je, 22. 11. 1996. godine, Komisija za primopredaju" žnosti u sastavu: Fikret Mašić, Muhamed Barjak i Slobodan KnezČ našla u kancelariji koju je koristio cijelu prislušnu centralu.Naime, Fuad Godinjak načelnik Sektora S-7 u AID-u je po pri115Č dužnosti dobio Mujezinovićevu kancelriaju na korištenje, a pri ulasku' je šta i vidjeti! tfo to nije sve.Da je Mujezinović bio opterećen Seferom govori i činjenica da je Fuadr-ijak dosta kasnije, kada je otvorio metalne kase koje su bile Mujezi--evo vlasništvo i nalazile se u njegovoj bivšoj, a Godnjakovoj sadaš-'' kancelariji, našao na hiljade dokumenata vezane za generala Halilo-koje je Mujezinović kod sebe čuvao, za ko zna šta! ! ??lt 0 poduhvatu Ugljena a i Alibabića, o snimanju privatnog i intimnogAdila Zulfikarpašića ne treba ni govoriti. To treba da služi na častdnom i drugome, kao i svim onima koji su to koristili da bi od Zulfikar--jća iznudili novac za otkup kompromitirajućeg materijala koji se Slu-žbe apsolutno nije ticao! ! !Civilni i vojni bezbjednjaci su prisluškivali i pratili na stotine ljudi unutar BiH, medu kojima je bio i Predsjednik Izetbegović!To svjedoče desetine razgovora koje je predsjednik Izetbegović obavljao iz svoje kancelarije ili čak stana, kao i trezora gdje je povremeno

boravio.Razgovore sa Rasimom Delićem, Seferom Halilovićem, rahmetli Mit-hadom Hujdurom Hujkom, Mirsadom Cauševićem-Bradom, Zulfika-rom Ališpagom Zukom, funkcionerima općine Goražde... i sa još nekoliko lica za koje posjedujem dokaze i žive razgovore koje će te na CD-u Državna tajna moći i sami da preslušate!Prema tome, Alibabić i Mujezinović mogu kazati da su nekoliko stotina ljudi uhodili po Izetbegovićevom naređenju, ali neće imati odgovor na to, po čijem su naređenju slušali samoga Predsjednika i kome su davali te podatke???! ! !Obavještajci su uspijeli posvađati Izetbegovića sa Seferom, Lučarevi-cern, Mahmućehajićem, Silajdžićem i kasnije Ganićem, zahvaljujući per-ktnim spletkama u koje je Izetbegović povjerovao, ili je želio da povjeruje!Zauzvrat, oni su slušali sve "neprijatelje" i pažljivo birali podatke za edsjednika koji su doveli do najžešćih razdora unutar BiH! ! ! U sukobe su se upetljali kao "neznalice" i poneki ljudi, koji su vodeni itom sujetom i ambicijom, podgrijali razdor u vrhu BH politike i voj-*:oi' je na kraju otišao do nepovratne tačke!tvo naprimjer kakve je stvari napisao Rasim Delić 3. 6. 1994 godine, a 8a je Predsjednik Izetbegović upitao da mu sačini izvještaj šta je to dakle Delić, uradio za svoga komandovanja koje je trajalo već godinu

250 251 Rasim Delić se obrušio na sve redom i to je bila okosnica izvješta' Onaj kraći dio ovog dugog pisma, general Delić je rezervisao za uspjeli" Armije pod njegovom komandom...Vratit ćemo se koju godinu unazad, gdje se nalazi ovo Delićevo pismo kao odličan pokazatelj mržnje i sukoba medu Bošnjacima:"... Štab vrhovne komande nije vladao situacijom, a načelnik QU vnoga štaba je sve učinio za svoj politički uspon. Korpusi su djelovat gotovo autonomno bez sadejstva i kontakta. Pored navedenog već sa danom moga imenovanja, na čelu Armije počele je neviđena opstrukcija od strane članova Vrhovne komande, a nosilac je bio Sefer Halilović. Več prvoga dana na Kolegiju štaba željela se oboriti odluka Predsjendištva o mome imenovanju, a ključnu ulogu da se to ne desi odigrao je Fikret Muslimović.U svome radu od početka imao sam potpunu podršku od Fikreta Muslimoviča, Mustafe Hajrulahoviča te Sulejmana Vranja, a uz Se- i fera su zdušno bili Zičro Suljevič, Vehbija Karić, Rifat Biljajac uz veliki broj ostalih koji su bili pasivni u radu.Ta opstrukcija Sefera Halilovića i grupe oko njega je veoma negativno uticala na ukupno stanje u Armiji, a odražvala se kroz:- vaninstitucionalno rukovođenje i komandovanje Sefera Halilovića preko komandanta paravojnih formacija koje je sam osnovao (Zuka, Delta, Æelo, Caco, Silver Foks), i preko starješina u štabu i nižim komandama- omalovažavanje svih mojih naređenja i širenje dezinformađ-ja o mom prethodnom radu i načinu dolaska na čelo Armije- podsticanje jedinica i komandi, posebno u Sarajevu, na nevoj-ničko ponašanje i teror

- iniciranje hapšenja pojedinih ljudi radi "prikupljanja dokaza o navodnoj kriminalnoj djeltanosti predsjednika Izetbegovića, Baki ra Alispahića, Hasana Cengića i Rasima Delića- otpor da izađe na teren i sagleda stanje u jedinicama poseffl kada je bilo riječ o dešavanju na Igmanu... "Ovo je samo malo dijelič onoga šta je Delić napisao da je dio" za godinu dana.Sve se svodilo na kukanje na lik i djelo Sefera Halilovića.Delić je ipak nastavio u još jačem ritmu, pa tako kada su uv i nju pad Igmana, Trnova, Rogoja, Grepka i dijelom Bjelasrtic , optužio lošu organizaciju rukovođenja i komandovanja, iako I dva mjeseca bio na funkciji komandanta Štaba. Nđ Igmanu su izdali Zuka i Silver Foks, pisao je Delić, te naveo da 1Č imao i opstrukciju načelnika štaba Sefera Halilovića o čemu jerekao:"Imao sam utisak da je načelniku Seferu Haliloviću bilo svejedno što pada Igman i da je želio da što više naškodi meni i državi, "(priču o Igmanu ste vidjeli u prvome poglavlju, op. a)Ipak Delić je nastavio svoje pismo Izetbegoviću u istom ritmu:".. Nismo bili u mogućnosti podići optužnicu, jer je Sefer Halilović još uviijek bio pod posebnim tretmanom zbog pokušaja državne pobune 2/3 juli 1993. Svi ostali su bili manji krivci i nelogično je bilo da se pokrene njihova odgovornost kada on ni tada ni kasnije nije bio kažnjen, nego nagrađen. Baš ovih dana je u toku istraga protv Salke Gušića koji je u tim danima ubio jednog vojnika bez suđenja! "...A kada je Delić došao do rezultata koje je on postigao u posljednjih godinu dana evo šta je napisao:"- Uspostavljen sistem rukovođenja i komandovanja,- Iz Štaba su odstranjeni svi koji su opstruirali sistemski razvoj Armije kao Sefer Halilović i njegovi poltroni,- Spašena je država od paravojnih formacija i žalosno je što će ovi uhapšeni biti oslobođeni i poslije toga treba za svoj život da strahuju oni koji su h razbili... "Tako je to bilo, te 1994 godine, i ono što se počelo događati, tačno ednu godinu nakon ovoga pisma, označit će najveću tragediju Bošnjaka i rzave BiH od njenog postojanja do današnjih dana! ! !Srebrenica, Zepa, Bihać, egzodus desetina hiljada ljudi, propast ope-lciJe deblokade Sarajeva redali su se jedno za drugim te 1995. godine, koJ'a kao da je bila prokleta! 2.S2 ZADNJI SATI SREBRENICE I žZEPEBila je 1993. godina, mjesec april i maj, kada se dešavala ogromn ofanziva na enklave Srebrenice i Žepe koji su tih dana trpiJi nezapamćeni vojni pritisak Mladićeve vojske koja je žeijeia umarširati u ta mjesta.Situacija je bik toliko složena i teška da je 16. 4. 1993 godine u Sarajevo došla krajnje alarmantna poruka kako je pisalo "boraca i ranjenika Srebrenice" u kojoj je pisalo:"UKOLIKO SUTRA 17. 4. 1993 DO 12 SATI NE BUDE USPOSTAVLJEN OBEÆANI OD -UN- VAZDUŠNI MOST SRE-BRENICA-TUZLA ZA EVAKUACIJU RANJENIKA, A ÈETNICI PRODRU U SREBRENICU, BORCI ÆE IZVRŠITI KOLEKTIVNO SAMUBIJANJE SA RANJENICIMA, SAMO NEÆE DOZVOLITI DA ÈETNICIMA PADNU U RUKE! ! ! "

Tih dana na sarajevskome Aerodromu, trajali su bjesomučni pregovori u kojima su učestvovali Sefer Halilović kao komandant Armije BiH i Ratko Mladić kao šef agresorske vojske, uz posredovanje generala Val-grena ispred UN-a.Svakih pola sata, razgovori puni žuči prekidali su se, da bi i Sefer Mladić provjeravali da li se Armija drži, odnosno jesu li četnici umarsirali u Srebrenicu! ! !Sati su prolazili, i Naser Orić je iz Srebrenice u koju su upućen) p9 prijetnjom smrću helikopteri Armije BiH sa oružjem, javljao svome K mandantu da će ipak borci izdržati napade Mladićeve vojske.U jednom trenutku Sefer se obratio direktno Mladiću za pregov<čkim stolom i rekao mu: "Džabe provjeravaš! Ti da bi ušao u Srebretreba da pogine 5. 000 četnika, a ti to nemaš... " "i254Cijelu noć trajali su pregovori da bi tek u jutarnjim satima 18. 4. godine, bio postignut sporazum o potpunom prekidu vatre u po< Srebrenice koji je stupio na snagu u 4. sata i 59 minuta ujutro tjA.

Ja su pregovori i bili okončani! ! !Tačno mjesec dana pred svoju smjenu, Sefer će potpisati sporazum oČitanzaciji rebremce, ah samo gradske jezgre, što je značilo da borciimama i ostalim no n7a mo (tm);č .. ' "" DOrcina&1auoAc jezgre, sto je značilo da borci ¦ niiama j ostalim položajima, osim u samom centru Srebrenice, mogu ati naofužani što se i dogodilo, ČČfl Taj sporazum koji su 8. maja 1993. godine na Aerodromu Sarajevo lisali Sefer, general UN snaga Filip Morillon i Ratko Mladić, ostavio jg Srebrenicu i Žepunarednih 2 godine u gotovo potpunom miru, koji se trebao iskoristiti maksimalno organizovanje Armije i državnih oragana unutar enkla-re dovlačenje oružja i kadrova koji bi pomogli da se krene u proboj prema Tuzli iz oba pravca...Nakon potpisivanja sporazuma kada se vratio u kabinet Sefer je po-salo Naseru naređenje u kojem je pisalo:"NASERE. UN-u PREDAJ SAMO STARO I POKVARENO ORUŽIJE. NITI JEDAN KOMAD ISPRAVNOG NAORUŽANJA NE SMIJEŠ PREDATI. RECI DA DRUGO NEMAŠ. IDITE VAN GRADA. NASTAVLJAMO PO NAŠEM PLANU. ZA SLOBODNU BiH. "Sefer je po potpisivanju sporazuma par dana kasnije kontaktirao ko-landanta Armije u Srebrenici, Nasera Orića, i s njim obavio razgovor čiji dijelovi slijede:Sefer: 147, ovdje Oluja da li me čuješ... prijem??? Naser: 147 čuje Oluju! Kako ste?Sefer: Pozdravljam te, kako si, nisam te odavno čuo. Tvojom krivicom, tražio sam te na sve strane, prijem...Đaser: Ja se stvarno izvinjavam, bio sam non stop po terenima, pa Me demilitarizacija... Pa dok nisam predao oružje nisam mogao1 budem na demilitarizovanoj zoni... kasnije sam mogao da budem tu šefe...fer: Aaaa, dobro, dobro... Oko te predaje oružja o tom po tom. Šta J°s ima novo kaži mi prijem?ser: Ništa novo... Oni ne vjeruju da je oružje svo predato i oni neT*Ćti da smo mi mogli da ratujemo s njima s tim oružjem. Ja sam Pokušao da ih ubijedim.

fer.- Oni tek vide kako su malo oružja imali protiv sebe i kolike su avice i neznalice! Imam samo dva kratka pitanja. Morillon me jučer pita, kakve se borbe vode oko Zelenog jadra, a ja nisam ništa da mu kažem o tome prijem...Naser: Šefe, vjerovatno oni pripremaju sad za Bajram nama k v smo mi njima za Božić, i oni to kao što su prije radili, znači "¦; ° stari šablon...Sefer: Ono što je s oružjem, a van demilitarizovane zone, treba " ¦ • slobodnu teritoriju. Prema tome, nemojte ništa raditi unutar demT tarizovane zone... Van zone van kruga onog, udri gdje god možeš h I ostatka, prijem! ! !Naser: Razumio, razumio šefe prijem...Sefer: Ća znam da oni ovo slušaju i oni ovo trebaju da čuju, prema tome van demilitarizovane zone gdje god možeš širi slobodnu teritoriju. Ovo je država Bosna i Hercegovina, ovo je naša zemlja... Naser: Normalno šefe, normalno... Vodit ćemo sada drugi rat. Nećemo s oružjem, vodit ćemo drugi, što oni nikad ne znaju, niti će saznati koji je to rat!A što se tiče poslova ima opet da radimo kao što smo nekada radili uneka stara vremena..Sefer: Mi moramo raditi, i to nastaviti što je moguće prije, van samodemilitarizovane zone, treba širiti slobodnu teritoriju... Mi nećemoslobodu koju će nam dati gospoda iz europskih metropola.. Prematome širite slobodnu teritoriju, niko vam slobodu pokloniti nećel 11Ovo je naša država i niko nam neće diktirati ovdje uslove šta ćemoovdje raditi.Naser: Pa normalno šefe, ja nikad nisam volio fildžan državu, jasam volio da budem samostalan i da budem slobodan da mogu dahodam svud..Sefer: ... Siri slobodnu teritoriju i prema Tuzli i prema Drini. Ovo jenaša država i mi ćemo u njoj biti gospodari. A koliko će za to trebativremena vidjet ćemo...Naser: Neće mnogo trebati šefe. Jer ja znam meni kurban kad god fistigao, ja sam završavao poslove. Znači samo je problem taĆ viuvijek i ostao, a to kad se riješi nema problema mi bi ovaj završili zsva vremena sa njima!Sefer: .. Postoji mogućnost da se vidimo i to baš tu kod tebe-Naser: U redu šefe... Ja mislim, ovo što ste rekli da se -.- _ mislim da bi ovaj narod najsretniji bio kad bi vas vidio ovdje- Ć đ"¦'• vidimo, đ) ovdje- i jedino što sam im pričao, ko je se interesovao najviše u ovom ra orn masakru, o narodu Srebrenice, to ste bili vi, prijem! r"fer: ... Sretno moj komandante i čujemo se... Haser: Hvala..Međutim, čim je Sefer sa svojom delegacijom u sastavu Siber, Divjak i. -Š;mović potpisao sporazum, dakle 8. 5. 1993 na koji se opet vraćamo,dan predsjednik Izetbegović je poslao telegram Oriću u kojem je pisalo:"Dobro razmislite šta ćete uraditi povodom sporazuma!Naser mu se istoga dana u 18 sati i 15 minuta javio radiovezom i povodom telegrama rekao: "Za nas je samo mjerodavan Vaš potpis. "8. 6. 1993 godine, komandu nad Armijom BiH je preuzeo Delić upopodnevnim satima.

Tog dana Sefer je, prije nego je pošao na sjednicu Predsjedništva na kojoj će biti smjenjen, izdao svoje posljednje naređenje kao prvi čovjekArmije.To naređenje bilo je upućeno Naseru, u 12 sati i 25 minuta, i u njemuje pisalo:"Organizujte sopstvenu izviđačku organizaciju i izviđačke patrole isturite što dublje n neprijateljsku dubinu i na osnovu njihovih izvještaja i sopstvene procjene preduzmite akcije-dejstva na neprijatelja.. Nemamo vremena čekati, jer nas čekanje košta ljudskih života! " 1 to je bilo sve...Sve do 1. 3. 1995 godine kada je tadašnji načelnik Glavnog štaba Armije, general Hadžihasanović, uputio naređenje Naseru da krene put planinske kolibe kod Žepe, gdje će ga helikopterom prebaciti na slobodnu teritoriju radi "školovanja".Hadžihasanović je na kraju napisao: "Nasere, čekamo Vas, BajramMubarek Olsun! "Ipak, Naser je narednih dana uzadludno čekao svoje prebacivanje u ikanj ili Tuzlu, gdje se trebao susresti sa komandom Armije i vrhom države, da bi mu dali "instrukcije".Uslovi u planinskoj kolibi u kojoj je delegacija koja je trebala letjeti davala, bili su na najnižoj mogućoj razini, što je otežavalo daljnji bora-Vak na toj lokaciji.iako je Orić, 9. 3. 1995 godine odlučio pozvati Hadžihasanovića da>e raspitao ima li šta od njegovog leta?!

256 257 Međutim, na drugoj liniji radioveze bio je Ismet Alija, koji mu je da Hadžihasanovića nema, te da mu naređuje da ostane gdje jest "ptici" vremenski uslovi ne dozvoljavaju da leti!Ipak, nakon desetak dana iščekivanja u planinskim vrletima Đr se morao vratiti ponovo u Srebrenicu gdje su se gomilali problemi u govom odsustvu kao najvećeg autoriteta na tom prostoru.Prije samoga povratka u Srebrenicu napisao je Hadžihasanoviću je prinuđen da se vrati u svoju bazu i da mu načelnik javi ima li u pđa dalje Orićev odlazak kod njega?!Ipak, njegov boravak je trajao sve nešto duže od jedne sedmice kad je opet primio naređenje od generala Hadžihasanovića da sa svojom d legacijom i komandantom Ejubom Golićem krenu put Žepe i da 27 •? 1995 godine budu kod Avde Palica na odredištu, do podne!Iz Glavnog Štaba Armije, toga dana primljena je poruka za Nasera koja ga je čekala kod Avde Palica u komandi... :"ONO ZBOG ÈEGA JE GLAVNI IZ SREBRENICE TU, BIÆE REALIZOVANO U NAREDNA 2-3 DANA. METEOROLOŠKI USLOVI SE POPRAVLJAJU I NADAMO SE DA ÆE BITI SVE U REDU"Orić je kratko odgovorio: "Sve sam razumio i Selam i Vama! "Međutim, Naser je opet na prostoru Žepe boravio sedam dana, a od njegova prebacivanja nije bilo još uvijek ništa.

Tako je Srebrenica u dva navrata ostala bez svog najvećeg i jedinog autoriteta zahvaljujući šeprtljavosti Glavnog Štaba Armije koji je sebi dozvolio luksuz Orićevog odsustva iz rejona Srebrenice skoro mjesec dana!Naser, izrevoltiran dugim odsustvovanjem i čekanjem u Zepi, odlučio je 31. 3. 1995 godine napisati generalu Hadžihasanoviću kratki telegram u kojem je stajalo:".. Molim Vas da mi odgovorite hoće li uskoro biti organizovanc moje prebacivanje od Vas???"Odgovor nije došao...Ipak 4. 4. 1995 u 9 sati i 35 minuta izrevoltirani komandant i> ser poslao je telegram Načelniku Glavnog Štaba Hadžihasanovti kojem mu je napisao:"Već drugi put po Vašem naređenju, boravim na teritoriji ČJ u planinskoj kolibi radi prebacivanja. Na ovoj lokaciji deie-% hoict putuje sa mnom boravi već mjesec dana u najtežim uslovima... Molim Vas da nam u što kraćem roku odgovorite da li će naše prebacivanje biti izvršeno ili smo zaboravljeni???"Tek tada, 4. 4. 1995. godine general Hadžihasanović je Naseru odgovorio:"Nemate razloga da na takav način sagledate situaciju! Niste zaboravljeni, niko nije zaboravljen, a ne pogotovo Vi... Pravovremeno ćemo Vas izvjestiti o vremenu leta!U narednih nekoliko dana, Naser je sa svojom delegacijom prebačen u ponoćnim satima put IKM-a (istureno komandno mjesto), Štaba Vrhovne Komande u Kaknju gdje je čim je sletio dobio epolete brigadira, čina koji je nosio, a koje mu je sa svoje uniforme skinuo Asim Džambasović, član Glavnog štaba...Tako su Naser Orić i njegovi članovi komande, uključujući i Ejuba Golica komandanta Samostalnog brdskog bataljona iz Srebrenice, narednih dva i pol mjeseca mirno proveli u Tuzli, po naređenju Vrhovne komande, a da za to nije postojao valjan razlog, doli, smije li to iko kazati, da se unese totalni haos u Srebrenicu kojom je mogao komandovati samo, i samo Naser Orić ma kakav on da je bio! ! !Ejub Golić je prije samoga dolaska u Tuzlu napravio niz problema sa svojim bataljonom u rejonu Srebrenice, od dva ubstva početkom rata, do upada u Srebrenički zatovr gdje je oslobađao pojedince koji su bili njegovi prijatelji(Merdžić Nezir i Begić Sadik).

0 ovakvome Golićevu ponašanju obavješteni su svi u Drugom korpusu u Tuzli, ali niko ništa nije poduzimao, jer su tada imali preča posla...Svi u Glavnome Štabu Armije kao i sam Predsjednik Izetbegović, odli-3 su znali da se sprema velika četnička ofanziva na teritoriju Srebreni--e i Zepe i da se grupišu ogromne snage koje se spremaju zaposjesti navedene enklave!Unatoč tome, Orić, kao glavni autoritet sjedio je u Tuzli, u kojoj se sve ,e govorilo o unutrašnjem neslaganju vlasti i destrukciji unutar same Srebrenice.sam general Delić se 24. 6. 1996 godine obratio vlastima SrebreniceePe s namjerom da im kaže da je itekako informisan o neslaganjimatl> unutar zaštićenih zona, te o problemima nadležnosti, ali ih u tome ,niu moli da nađu snage i to prevaziđu u ovim sudbonosnim trenutcima 'a državu i njih same!

258 259

Pismo su dobili načelnik Općine Srebrenica Fahrudin Salihović ft tunca Zajko Alić i Žepe Mehmed Hajrić.Sve želje generala Delića bile su lijepe, ali su one u tom i tak • trenutku bile sprovodive jedino s Naserom u Srebrenici tj. Palićem u Ž "Jedan bez drugoga bili su gotovo neodrživi, što će pokazati nared period...26. juna. 1995 godine, Služba državne bezbjednosti i njen šef Kfed? A Ugljen, šalju pismo komandantu Armije Rasimu Deliću u kojem ga inf mišu na nekoliko stranica, detaljno, o mogućim planovima agresora ' njihovom grupisanju u Srbiji, te po mišljenju Ugljena, treba očekivati bn napad četnika na slobodne teritorije.Ugljen na kraju pisma, predlaže Deliću da što prije aktivira sve raspoložive snage i stavi ih u funkciju nastavka operacije deblokade SarajevaTragično izgleda ovo pismo, u kojem u jednom trenutku kada se očekuje masakr desetina hiljada civila i debakl dvije armijske divizije, Ugljen savjetuje Delića da krene da oslobađa Sarajevo, jer je pravi trenutak za to! ?!Narednih dana, 29. 6. 1995 u rejon Zelenog jadra pristigle su jedinice četnika, "Vukova sa Drine", dok su 5. 7. 1995 godine došli u 3 autobusa i 5 automobila, te 3 vojna kamiona puna ljudi i sredstava u isti rejon.. ITako je 6. 7. 1995 godine u tri sata ujutro krenuo topnički napad na srebreničku enklavu, tačnije na Potočare u kojoj se nalazila baza UN-a.Istog dana, par sati kasnije, krenula je i pješadijska bitka za Srebrenicu koja se počela odvijati kod Zelenog jadra, Kostura, Javora i Pribičevaca...Èovjek koji se našao u središtu događaja bio je načelnik štaba 28. Divizije Armije BiH, major Ramiz Bećirević koji je imao sve ovlasti komandanta Nasera, čije je odsustvo ključno uticalo na borbu i moral unutar okružene enklave...Major Bećirović je odmah po početku napada tražio sastanak sa UN-ovim snagama, ali su ga oni odbili rekavši mu da oni svoju bazu neće napuštati.Toga dana, dakle 6. jula, Bećirević je pozvao Nasera u Tuzlu, o< kojeg je tražio podršku i pomoć.Bilo je 16 sati kada je uspostavljena veza, kojom je Naser naredio c maksimalno štede municiju, te da ostanu u rovovima i tranšejama i pokušaju izvršiti protivnapad!7. 7. 1995 godine Armije je odbila tri pješadijska napada Mlad'c vojske, koja je i dalje sa svih strana nadirala i imala apsolutnu prednos nizanju i tehnici, ali ne i ljudstvu koje je bilo na strani Armije, ali je bilo sjedinjeno i totalno obezglavljeno.8 jula 1995 godine, uspostavljen je nakratko kontakt između koman-2 korpusa u Tuzli i komande 28. Divizije u Srebrenici:"2. Korpus: Selam od nas, kakvo je stanje danas, šta ima novo? 28. Divizija: Selam i vama. Nije dobro. Èetnici nezaustavljivo napadaju prema samom gradu i borbe se vode na oko 2 kilometra od orada. U napadu iz pravca Zeleni jadar učestvuju 4 tenka T55 i snage pješadije jačine oko jedne brigade... Ima dosta poginulih i ranjenih... 2. Korpus: Prekidamo.. Èujemo se kasnije... "Istog dana oko 17 sati uspostavljena je radioveza između Nasera Orića u Tuzli i Ramiza Bećirevića koji je u tom trenutku komandovao odbranom Srebrenice. :Naser: Selam Ramize od Nasera i Smaje, šta ima novo? Ramiz: Selam i za vas. Novo je: četnici su uzeli Biljeg i dalje napadaju pješadijski.Naser: Reci mi, jesu li uzeli Vrhove ili smo mi tu.. ? Ramiz: Po raspoloživim podatcima naši su na Vrhovima i Ljubosa-vićima.

Naser: Pod svaku cijenu tu moraju i da ostanu... Racionalno koristi preostali MTS, pogotovo protivokoklopna sredstva.. To nam je, što nam je...Ramiz: ... Ovog momenta dobio sam izvještaj da je četnička pješadija uzela Vrhove... Ja ću tražiti sastanak sa UN-om i vidjeti šta se može uraditi. Budite tu u 18. 00, pa ćemo se čuti ponovo... Naser: Nema problema, ja sam tu...Drama u Srebrenici se odvijala iz sata u sat, iz minute u minut, i'formacije su sustizale jedna drugu... Kako je i bilo dogovoreno, major Bećirović je pozvao Nasera u 18. 00 bl ga informisao o trenutnom stanju unutar već vojno razbijene Sre-enice čiji su zadnji sati slobode otkucavali na Mladićevom satu...18: 00 h:°ecirevic: Situacija je vrlo dramatična i složena. Biljeg i Vrhovi su

260 261 pali, a pitanje je vremena kad će i Ljubosavići... Učinit ćemo sve "t možemo. UN je direktno napadnut i zajedno s nama se povlači. Đnia-jednog poginulog i za njegovu pogibiju optužili su nas... UN mi ' predložio da pokušamo razgovarati s četnicima. Ja sam to odbio i ne želim bez odobrenja pretpostavljene komande... Naser: Ramize samo bez panike i polako... Sazovi sve komandant brigada i naredi im da u svojim zonama odgovornosti maksimalno pokriju sve osmatračnice... Objasni komandantima da je prošlo duže vrijeme kako su bila ofanzivna dejstva, ali im podvući da tu to iste, preostale granate koje su nas gađale i 1992 godine... Isto tako i sad moramo da im se suprostavimo i ne smijemo se obrukati... Bećirović: UN ne mogu razoružati, jer im ne možemo prići i trpimo istu vatru kao i oni, a četnička pješadija je vrlo blizu nas i njih... Napadaju nas Drinski Vukovi i regularna Vojska Srbije... Svi komandanti su na terenu i ne mogu ih nikako sad sazvati... Naser: Èuvaj mi Eku, ti znaš njegov kompletan život i da je on sam ostao i ne daj mu da srlja... Poselami sve momke. Nešto moramo preduzeti i mi sa ove strane. Ako nam sad ne pomognu, ja ne znam onda kad će... Bećirović: I vama selam...Srebrenica je grad, enklava koja je umirala polako, svaki sat, svaki minut i sekund unutar napaćene i gladne zone, umirao je neko od nekoliko desetina hiljada opkoljenih ljudi.Kontakti koji su danonoćno trajali između najodgovornijih ljudi u zemlji, a koji su trebali donijeti bilo kakvo rješenje, nisu dali nikakav rezultat, osim pukog razgovora.Vrh države, Armije, Korpusa našao se pred pat pozicijom, okruženi sopstvenim strahom i jecajima hiljada ljudi iz Srebrenice i Zepe koja je trpila tek nešto manji intezitet napada, tek toliki da ne bi mogli pomoći Srebrenici koja je padala polako, ali sigurno u ruke Ratka Mladica.9. jula četnici su uputili ultimatum za predaju Armiji BiH, koja je odbila.Komandant major Bećirević je u sred razgovora sa 2. Korpusom Tuzli gdje je pričao s načelnikom štaba Sulejmanom Budakovićem n rao prekinuti razgovor jer su četnici bili u neposrednoj blizini mjesta g se on nalazio sa svojom stanicom!Istoga dana Osman Suljić, Predsjednik Prelaznog općinskog vijeća brenice uputio je kripto poruku za Predsjednika Izetbegovića, te premj

Silajdžića, komandanta Delića, te komandanta Drugog korpusa Se-, pelića u kojoj između ostalog piše:"... U gradu je opšti haos, izbjeglo stanovništvo se nalazi na ulicama... Granatiranje iz više pravaca i dalje traje, broj poginulih i ranjenih nikom u gradu nije poznat... Na pomolu je velika katastrofa Muslimana Podrinja i tražimo od Vas:Hitnu vanrednu sjednicu Vlade i Predsjedništva R BiH i sagledavanje svih mogućnosti za spas naroda Srebrenice. Ukoliko to ne uradite danas, sutra će biti sigurno kasno! Osjećamo da u gradu vlada velika panika i strah naroda, a kod vojske je došlo do naglog pada morala za borbu tako da ne postoji mogućnost konsolidovanja.Tražimo od vas da ovo shvatite krajnje ozbiljno i uradite sve u okviru mogućnosti države R BiH, kao i to da nam pošaljete instrukcije za dalje. Sve to neophodno je najkasnije do 14. 00 9. 7. 1995 godine... . "Međutim odgovora ovoga puta nije bilo...Alija Izetbegović je po prijemu pisma Osmana Suljića, istoga dana, dakle 9. jula, napisao pismo koje je uputio predsjedniku Klintonu, kancelaru Kohlu, te redsjedniku Chiraku i premijeru Johnu Majoru, u kojem je pisalo:"Već duže vrijeme traje kriza oko Srebrenice, ove od početka rata opkoljene regije u Istočnoj bosni.Regija je rezolucijama Vijeća sigurnosti UN br. 824 i 836 proglašena zaštićenom zonom UN. Uz to dogovorom sa Unproforom regija je 1993. godine i demilitarizovana.Uprkos ovim činjenicama, grad i okolina su bili izloženi stalnom granatiranju. Međutim, od jučer, srpski agresor je na ovu zonu pokrenuo masovan mehanizovano-pješadijski napad.Malobrojne snage Unprofora niti su voljne niti su u stanju zaštititi napadnuti grad, pa su se preko 60. 000 stanovnika od kojih su 'ecina žene, djeca i stari ljudi našli u smrtnoj opasnosti.Molim Vas, da upotrijebite Vaš uticaj da Međunarodna zajendi-a izvrši svoje obaveze prema ovoj, zaštićenoj zoni UN i spriječi akt erorizma i genocida nad civilnim stanovništvom Srebrenice.UU očekivanju Vaše hitne akcije, molim Vas da primite izraze mog dubokog poštovanja. "Sfed haosa koji je nastao polaganim padanjem Srebrenice, pomo-

262 263 ćnik komandanta za bezbjednost Drugog korupsa, Mehmed Žilić •Ć svome šefu u Glavnom štabu -Jusufu Jašareviću informaciju o starih Srebrenici u kojoj kaže da vlada panika i haos, te dezorganizacija ' Armiji, i u civilnim strukturama.Ali Žilić kaže, kako se radi na konsolidovanju redova, te sprječavan' panike, te da je to naređeno linijom komandovanja Drugog korupsaEto, dragi Srebreničani, jedan direktan primjer kako je Mehmed Žili' radio sve da vas se spasi i da vam konsoliduje linije iz Tuzle, vama koji ste Mladića i njegove horde već gledali u oči... .

Sokantno je da nijedna jedinica Armije nije krenula u proboj prema Srebrenici i Zepi, kroz vrleti kojima će se kasnije probijati hiljade onih koji su pobjegli od noža koji ih je čekao u srebreničkom kazanu! ! !Danima je Srebrenica jecala, tražila pomoć, molila, pisala da bi na kraju se sve svelo na puko dopisivanje između pet glavnih adresa u državi kojoj je nestajalo sa lica zemlje desetine hiljada ljudi.Gdje su bili silni generali, komandanti, specijalne jedinice Armije ili MUP-a, koji su im mogli pomoći napadajući na drugoj strani države ili šaljući direktno kroz šume vojsku u direktni obračun sa Ratkom Mladićem?! ? iTada, kada je trebalo, sve su epolete pale...11. jula. 1995. godine ujutro oko 11. 00, komandant major Ramiz Bećirović javio se komandi Drugog korpusa i saopćio im da je stanje krajnje dramatično, te da se četnici nalaze na ulasku u grad Srebrenicu kod stare džamije Petrića.Tog dana u Srebrenici su se vodile još sitne ulične borbe sve do 15. 0( kada je Srebrenica i zvanično pala u četničke ruke krvoloka Ratka Mladica.Istoga dana, dok je narod enklave već bio porobljen i čekao svoj kra) ispred baze Unprofora u Srebrenici, Rasim Delić komandant Armije u 1 i 45 pisao je Predsjedniku Izetbegoviću o stanju u Srebrenici.U uglu je stajalo: "Redovni borbeni izvještaj":žnih gradskih naselja Petrića, Crvena rijeka i Stari grad je iseljen* sjevernom i centralnom dijelu je opšta gužva. Komandantu Drugog pusa je naređeno da preduzme određene mjere u smislu angazo* snaga kako bi se iskoristila eventualna pometnja u agresorskirn I ma i izvršilo odbacivanje njegovih snaga sa dostignutih položaj Na ostalim ratištima nema promjena..."Stanje u zoni odgovornosti 28. divizije je veoma složeno. Cetnic snage su napredovale prema centru grada. Civilno stanovništvo iz Ikor-vania264¦do*'

Bio je ovo "redovni" Delićev izvještaj Predsjedniku Izetbegoviću u ijeme kada više ni jedan vojnik Armije nije bio unutar Srebrenice. Komičan je dio Delićevog pisma u kome kaže da će čekati eventural-pometnju u redovima Mladićeve vojske, kako bi to iskoristio za vraćanje izgubljenih teritorija!Tada, kada je ovo pismo nastalo, sve je bilo kasno...12. jula. 1995. godine u jutarnjim satima, tačnije u 2: 00, major Beći-rević se javio stanicom iz okolnih šuma i rekao da se sa preostalim jedinicama kreće put Tuzle.Na kraju svog kratkoga javljanja major Bećirević je rekao:"Srebrenica je okupiran grad! "Bile su to posljednje riječi iz srebreničke grobnice...Ali baš tada, kada je Srebrenica pala u ruke Vojske RS, stvorili su se preduslovi da se druga opkojena enklava, Žepa uguši u nasrtajima agre-sorske vojske.Dok su se kolone izmrcavrenih vojnika i civila kretale bosanskim vrletima tražeći put prema Tuzli, Zivinicama, Kalesiji, prolazeći kroz kilometre zaposjednute teritorije, u Zepi je krenuo početak kraja...U 9 sati i 20 minuta, putem radioveze 13. jula 1995 godine, stigla je informacija da se narod Zepe, prepadnut i užasnut sudbinom Srebrenice okupio ispred općine i traži od predsjednika Ratnog predsjedništva da ide ia pregovore s četnicima ne bi li se kupilo barem malo vremena...

General Delić u 10 sati i 20 minuta, piše pismo predsjedniku Izetbego-lcu u kojem ga obavještava o gore navedenom događaju, te ga pita za oluku, koju on kao vrhovni komandant treba da donese, šta da radi rukovodstvo opkoljene Žepe! Delić nadalje kaže:'... Prenijeli smo Vaš stav da ne treba pregovarati i da će se Žepibokušati pomoći, vojno i politički. Predsjednik Ratnog predsjeniš-'" i dalje insistira da mu se odobri odlazak na pregovore... Konulto-Vali smo i premijera Silajdžića i on je dao stav da treba ići na prego-v°re da se sazna šta četnici žele... "redsjednik Izetbegović je odgovorio Deliću da je pad Srebrenice de-Pok Sa° vois'<u 'l nar°d>te da Je državi BiH potrebna jedna velika vojna)eda kako bi se vratila vjera u slobodu medu ljude. Na kraju, Izetbe-265 gov,c )e sugerisao Deluću da hitno nešto urad, na tom nlann"Jasno nam je da je pad Srebrenice izazvao negativne posljed' na borbeni moral naroda i vojske i da bi bila potrebna jedna zrnca' na vojnička pobjeda da vrati samopouzdanje i podigne borbeni nm ral. U tom cilju su i preduzete odgovarajuće mjere i planirana vanre-dna borbena dejstva:- Prvi korpus(14 Divizija) u narednim borbenim dejstvima ima u planu oslobađanje Trnova- Drugi i Treći korpus imaju zadatak da u narednih nekoliko dana rješe pitanje Vozuće- Èetvrti korpus ima u planu u narednom periodu dejstva ka Kali-noviku.Međutim, na borbeni moral vojnika i naroda negativno ne utiče samo pad Srebrenice, već i mnoga druga pitanja koja nisu rješena:.. Ako iko u ovom društvu može primati platu, onda bi to trebali biti vojnici, a sada je situacija drugačija, svi primaju plate osim vojnika. U jedinice i komande nam često, bez znanja pretpostavljenih starješina, ulaze načelnici opština, predsjednici stranke, poslanici u skupštini i vojnicima daju razna obećanja i nagrade i na taj način prave razliku među vojnicima.. U sredstvima informisanja često se prozivaju starješine Armije RBiH za izdajstvo, pronevjere i si. čime se rusi autoritet starješine..Molimo Vas da učinite sve što možete kao što ste i dosada činili da državni organi efikasnije izvršavaju svoje zadatke i obaveze-Selam.. "14. Jula 1995 godine Ratno predsjedništvo Žepe donijelo je odluku o općoj mobilizaciji na pordučju te općine, ljudi i oružja.O ovoj odluci istoga dana obavijestili su predsjednika Izetbegovic< koji je pročitavši ovo očajno pismo koje je potpisao predsjednik opći Mehmed Hajrić, u dnu doumenta stavio kratku poruku: "Amila, ot>) prepričano! "Ova kratka poruka bila je upućena gospodi Amili Omersortic, ' ktorici tadašnje RTV BiH, koja je trebala koristeći ovo pismo prezentu javnosti očajno stanje Žepljaka koji su iz dana u dan, iz sata u s;266 čekali pomoć armijskog i državnog vrha!r0cr 14. 7. 1995. godine, Mladićeve snage su polagano nadirele prema ru Žepe prema kojoj su se povlačile jedinice komandanta Avde Palicafliame Èardakovića!General Delić je istoga dana, u 20 sati i 45 minuta poslao pismo pred-I dniku Izetbegoviću u kome mu između ostalog kaže:

"... Civilno stanovništvo je kod svojih kuća, panika se malo stišala, nema mnogo povrijeđenih... Postoje indicije da su četnici u toku dana pregovarali s nekim od odgovornih ljudi iz Žepe i tom prilikom upućen je četnički ultimatum... Prenosim Vam zahtjev vojnog i političkog rukovodstva Žepe da se preduzmu sve političke i druge mjere u cilju pomoći narodu Žepe..Žepljaci koji su bili u okruženju i pod stalnim pritiskom kako oružjem, tako i zahtjevima Mladićeve zločinačke vojske, vidjeli su u samo jednom izlazu svoj spas.Njihov jedini zahtjev koji su upućivali predsjedniku Izetbegoviću, generalu Deliću, premijeru Silajdžiću i komandantu Drugog korpusa Seadu Deliću, bio je da se pod hitno razmjene svi zarobljeni srpski vojnici iz cijele BiH, za kompletno stanovništvo Žepe.

Samo tako, mislili su Žepljaci, bi mogli izvući žive glave, iz grotla u kojem su se našli!Međutim, s druge strane, odluku je trebao donijeti Izetbegović, koji je iz dana u dan odugovlačio i rastezao konačnu odluku koja je bila u takvoj situaciji jedinice izlaz opkoljenog naroda i vojske!Ali šta se zapravo dogoadalo dalje...Ratno Cardaković načelnik štaba Žepačke divizije, uputio je 15. jula 1995. dine, oko 1 sat ujutro, poruku za doktora Bećira Heljića, koji je bio neka a veze Žepljaka i vlasti u Sarajevu, u kojoj je između ostalog pisalo:- Bećire, ovdje Ramo. Vjerovatno si upoznat da četnici od 17 ¦ati vrše napad na Žepu iz svih pravaca... Bećire vjerovatno ti jelasno kolika je zona Žepe, a koliko nas ima da je branimo... Ako astave sa ovakvim napadima nećemo moći dugo izdržati, doživjet-enio goru sudbinu od Srebrenice... Unprofor ništa ne poduzima... tvilno stanovništvo je uhvatila panika, većina želi da se preda..aecire došli smo u mat poziciju, poduzmite sve što možete... SelamRAMO" I, umjesto da se komandant Armije BiH, Delić, digao i naredio vcV proboj prema četnicima ili napad na drugoj strani, ili bilo kakav k0 i koji bi pokazao da Armija nešto radi na spašavanju svoga naroda i kraju krajeva svoje opkoljene divizije,General Rasim Delić je po viđenju pisma Rame Cardakovića upućen dr. Heljiću, sjeo i napisao pismo predsjedniku Izetbegoviću u kojem je staja!"Gospodine Predsjedniče, u prilogu akta Vam dostavljam p0nt, ku koju je načelnik Štaba 285. IB. Ibr uputio gospodinu Bećiru Heljiću, sa napomenom da ovakvi postupci vrlo negativno utiču na sistem rukovođenja i komandovanja i u dosadašnjoj praksi su vrlo negativno uticali na razvoj situacije na terenu... Vas molimo da i Vi p0 Vašoj procjeni reagujete na ovakve pojave!Nije li tragično da u historijskoj situaciji, kada enklave i teritorije padaju jedna za drugom, kada ginu i nestaju hiljade ljudi i kada prvo ljudi iz Srebrenice, a sada i Žepe jecaju i mole za bilo kakvom pomoći, general Delić piše kako je to što se komandant Cardaković obratio dr. Heljiću narušavanje sistema, koji je i doveo do padanja teriotrija!Poruke su sustizale jedna drugu, i više je bilo nego jasno da su Žepljaci očajnički očekivali pomoć, i pozivali se na tragediju Srebrenice i na taj način opominjali odogovrne u Armiji i državi..Pismo predsjednika Ratnog predsjedništva Općine Zepa, Mehmeda efendije Hajrića upućeno je 15 jula predsjedniku Izetbegoviću u kome mu je Hajrić rekao:

"... Danas kao i prethodnih dana agresor je vršio artiljerijske pješadijske napade... Agresor i dalje gomila ljudstvo i tehniku, i očekivati je žešće napade... Moral boraca je na visokom niovu. rA° Urno Vas da učinite sve što možete kako bi nam se na vrijeme porno glo da se odbranimo... Mi činimo sve što možemo., bilo bi dobro Č date kratku poruku našim borcima u smislu ohrabrenja i podrške.16. jula Ramo Cardaković i Avdo Palić uputili su zajedničku poiopet za Bećira Heljića u Sarajevu, kome su čini se, najviše vjerovahučiniti sve što može da pomogne Žepi. ČQPoruka je glasila: "PORUKA ZA BEÆIRA, U 22. OS SATI.- A NAM NE MOŽETE POMOÆI VOJNIÈKI U LJUDSTVU l* U, ODMAH MORATE URADITI SLJEDEÆE: 1. ODMAH /* TAVITI NAPADE NA ŽEPU;2. DOGOVORITI SA AGČ ROM RAZMJENU TERITORIJE;3IZVRŠITI SIGURNO IZMJE-ŠTANJE CIVILNOG STANOVNIŠTVA I PRIPADNIKA ARMIJE... !!! ODGOVOR OÈEKUJEMO ODMAH JER JE SITUACIJA KRITIÈNA, NIJE ZA ÈEKANJE... "Makon što su svi relevanti faktori poput Izetbegovića, Delića i Silaj-Hžića primili ovu poruku upućnu dr. Heljiću, general Delić je posalo pi--mo na privremeno komandno mjesto Armije u Visokom, gdje je sjedio Đsjm Džambasović kojem je Delić pisao:"Asime, razgovarao sam sa Avdom Palićem. Izložio sam mu situaciju šta mi poduzimamo uključujući i vojsku i organe vlade. Međutim oni izgleda vjeruju samo Heljiću, a pošto si ti iz tih krajeva pozovi Heljića i upoznaj ga s tim i pitaj šta on misli raditi... "Dakle već 16. jula. 1995. godine, Heljić je postao i ostao jedina opcija Žepljaka na koju su još mogli računati do kraja, pored sve vlasti i sve Armije koja je egzistirala.Sav teret koji je nosila Zepa i njen narod pao je na puko dopisivanje između nekoliko najvažnijih adresa u državi BiH, od kojih ni na jednoj nije bilo niti odgovora niti bilo kakvog prijedloga.Svi su govorili Zepljacirna da treba da se drže, da budu hrabri, neus-ašivi, da će se nešto već riješiti, a u principu su ih svi lagali!Armija BiH je mirovala, niko nije upućen da se probija prema Žepi, nije poslan MTS, nisu prikupljani ni dobrovoljci...U takvoj konstalaciji odnosa narod i borci Žepe, poučeni Srebreni-om nisu mogli ostati mirni gledajući u oči Ratka Mladića!izvještaji koji su doalzili bili su sve gori i gori, odgovori iz kabineta ko-andanta, predsjednika, premijera i drugih bili su sve kraći i uopćeniji...K-asim Delić je 16. jula napisao izvještaj predsjedniku Izetbegoviću u le mu je rekao da Armija čini sve da pomogne jedinicama 28. divizije rebrenice da se uspješno probiju do slobodnih teritorija. O Žepi je, tek o da agresor i dalje napada svom silom na grad i užu okolinu gdje su ec nalazili agresorski vojnici...i fako je osvanuo i 17. juli 1995 godine, kada je u 12 sati i 30 minuta, sJednik Ratnog predsjedništva Općine Žepa, Mehmed Efendija Haj-napisao kratku poruku za predsjednika Izetbegovića:

268 269

"SITUACIJA U ZEPI JE KRITIÈNA... . ÈETNICI NEpRE. TANO NAPADAJU.. AKO MOŽETE SPASITE ŽEPU l jj. ROD.. AKO NE MOŽETE ŽEPU, NAROD MORATE! / / Ćy/ ROD TO OD VAS OÈEKUJE.. ŽIVOTI OVIH LJUDI U OVOM MOMENTU SU NAJSVJETLIJI I NAJVAŽNIJI... VREMENA ZA MANEVAR VIŠE NEMAMO.. MOLIM HITAN ODGOVOR///"U 15 sati, Predsjednik Alija Izetbegović je izdiktirao psimo svome šefu kabineta Bakiru Sadoviću, koje je bilo odgovor za Mehmed efendiju Haj-rića u Žepi:"PRIMIO SAM TVOJU PORUKU.. STUPILI SMO PREKO GENERALA SMITAU KONTAKT SA NAPADAÈIMA... TRAŽE DIREKTNE PREGOVORE.. DOK PREGOVORI TEKU DRŽITE SE. PRUŽAJTE OTPOR. ORGANIZUJEMO POMOÈVJERUJEM DA ÈE NA VRIJEME STIÆI! "Međutim, predsjednik Izetbegović je lagao!!!Nikakva pomoć niti je spremana, niti je bila u opticaju, osim pukog kupovanja vremena i kukanja po međunarodnim adresama, što će se iz dokumentacije vidjeti kasnije!Kada su u Žepi primili odogovor predsjednika Izetbegovića, cijelo civilno i vojno rukovodstvo sjelo je i u 15 sati i 57 minuta, dakle nepun sat nakon prijema pisma iz Sarajeva i odgovorilo Izetbegoviću:"... UKOLIO NAM SE DO SUTRA UJUTRU DO 6. 00 SATI VOJNIÈKI U LJUDSTVU I MTS-U NE POMOGNE TRAŽIMO SLJEDEÆE: 1. IZVRŠITI RAZMJENU TERITORIJE KOLIKO JE TO MOGUÆE SA SIGURNIM IZLASKOM STANOVA* TVA I PRIPADNIKA ARMIJE;2. UKOLIKO TO NIJE MOGUÆE ONDA MORATE OBEZBJED1T1 SIGURAN IZLAZAK SI* NOVNIŠTVA I PRIPADNIKA ARMIJE(UKUPNO 6500)ful SVAKOM SLUÈAJU STANOVNIŠTVO I PRIPADNICI AW JE MORAJU BEZBJEDNO NAPUSTITI ŽEPU, BEZ OUŠ-* NA SVE INTERESE OD ŠIREG ZNAÈAJA, JER NAM JBJ ZNATA SUDBINA SVIH IZBJEGLIH SREBRENIÈANA;Č TUACIJA NA TERENU JE SVE KRITIÈNIJA, TE slĆTRČnBć-12. 00 SATI OÈEKUJEMO ODGOVOR. UKOLIKO NE D jEMO ODGOVOV SMATRAÆEMO DA SMO PREPUŠTENI NA MILOST I NEMILOST AGRESORU!!!"Nakon prijema ovoga alarmantnog i optužujećeg pisma civilnih i vojnih vlasti iz Zepe, predsjednik Izetbegović je zatražio od generala Delića Ha mu sačini plan šta se ustvari može uraditi za Zepu na vojnome planu, te da mu odgovor dostavi odmah!Nije protekao ni sat vremena Rasim Delić je napisao Predsjedniku Izetbegoviću:"... Detaljno sam razmotrio Vaše pismo i na osnovu detaljnog sagledavanja i poznavanja situacije u cjelini mogu Vas obavjestiti: (... )4 Muslimanska labka brigada je trenutno angažovana na Treska-vici... 240. i 242. brigada su već nekoliko dana angažovane u borbama sa četnicima na stvaranju koridora i prihvatu snaga iz Srebrenice... 243. Muslimanska podrinjska brigada i njen veći dio nije u sta-nju-ne želi da ide u napadana borbena dejstva prema Drini... . Crni vukovi su poslije borbi na Majevici desetkovani... Živiničke ose su angažovane u višednevnim borbenim dejstvima na prihvatu snaga iz Srebrenice... Crni Labudovi, to je jedna mala taktička jedinica kje ne može ništa bitno učiniti... "Uglavnom, kada se pročita ovo Delićevo pismo-odgovor Izetbegoviću, može se zaključiti samo jedno, a to je da niti ko ima niti ko hoće da ratuje, a ni za živu glavu prema Drini tj Žepi.

Tako su Zepljaci, a da to i ne znaju tj. već su mogli pretpostaviti, ostali >otpuno sami, s gomilom papira i pisama koji su im razni emisari i funkci-'neri od vrha do dna slali i savjetovali ih, kako da se drže dok ih četnici kolju!Tako je osvanuo 18. juli. 1995 godine.Iredsjednik Izetbegović u 17 sati i 16 minuta poslao je kratak odgovor la Delićevo pismo od 17. 7. 1995.Pisalo je...Upravo sam završio razgovor sa generalom Smitom. Možda mogao postići evakuaciju žena, djece i starijih osoba iz Žepe Putem Unprofora. Da li bi to prihvatio??Možda bi u ovom slučaju "logli onim šumskim stazama ubaciti jednu brigadu ili bataljon vojnika prema Žepi i uspješnije nastaviti borbu! ! ??Ovi Zepljaci tvrde da bi se moglo naći 500-1000 dobrovoljaca. Muderis je Žepljak! ! !

270 271 Treba ubacivati i grupe u Goražde. Bilo bi to veliko obrab Ima zainteresovanih. Ovdje je sačinjen i plan evakuacije stane, '* tva Žepe. Očekujem tvoje odgovore po tačkama! " A onda je istoga dana u 18 sati i 01 minut uspostavljena radin između komandanta odbrane Zepe, pukovnika Avde Palica i dr R Heljića, jedinog čovjeka kojem su Žepljaci vjerovali...Avdo Palič: Selam iz Zepe, veliki prijatelju, reci riam ima li šta oh brujuće??? Borimo se, ali je dosta teško i neizvjesno prijem... Dr. Heljić: Makusz selam od mene tebi i tvojim suborcima i ostali ljudima u Zepi. Veoma mi je drago što te čujem i što čujem da si nn istim linijama i da se hrabro borite. Mi ovdje poduzimamo sve moguće diplomatske aktivnosti, Predsjedništvo, Vlada i sva njihova di-plomatija su na nogama u borbi za Zepu... . Nemate potrebu za takvom panikom... A sad te molim odgovori mi po tačkama... 1. Jesu li linije igdje pomjerene.. ?2. Jesi li imao poginulih do sada??.. 3. Imaš li dovoljno MTS-a??... 4. Koliko ti je došlo boraca iz Srebrenice??.. 5. Ko je razgovarao sa četnicima od naših??... 6. Imaš li dobru saradnju sa civilnim strukturama???Prijem... Avdo Palič:1. Jesu... Brezova Ravan-Gusinac-Vrhovi povukli smo se...2. Poginulih nemam, a imam dosta teško ranjenih i u kritičnoj su situaciji. Lakši ranjenici se ne povlače sa položaja... To nije zapamćeno do sada!!!Bećire, mi ne paničimo, radimo iznad naših mogućnosti, hoćemo rješenje za nas... Tebi najviše vjerujemo.. Poselami Izetbegovića, Silajdžića i sve ostale koji žele da nam pomognu.. Imaš selam i od predsjednika Hajrića prijem...Dr. Heljić: Poštovani komandante sve sam te razumio. Cijenim tvoje kvalitete i siguran sam da je za sve nas sreća što si ti na čelu odbrane Zepe!Avdo Palič: Recite, ovdje se bore i djeca. Prenesi to Izetbegoviću. Diglo se na noge sve što hoda, da se odbrani Zepa prijem...Nakon ovoga razgovora u 20 sati u Izetbegovićev kabinet stiglo, pismo generala Delića u kojem mu je odgovorio na mogućnost slanja 1) prema Žepi, što je Izetbegović predlagao, napominjući Muderisa kao va guću opciju, kao i mnoge druge kako je Predsjednik rekao Deliću.sa-General Delić je potpuno isto počeo ovo kao i prethodno pism°:

Lisici, pa je rekao dakle:"Detaljno sam proučio Vaše pismo i na osnovu istog dostavljam Vatn odgovore po tačkama. : 1. Slažem se sa navodima iz tačke 1, s tim da se prevoz organizuje vazdušnim putem i da Unprofor garan-titie bezbjednostl. Oni koji tvrde da mogu naći 500-1000 dobrovoljaca neka ih HITNO dovedu u Kakanj, mi ćemo ih naoružati, spremiti i izdati precizan zadatak, isto tako sa njima ćemo uključiti dobrovoljce koje mi pripremamo... Muderis je već angažovan na Tres-kavici i cijenimo da će tu dati puni doprinos3. Zainteresovani za Goražde se već nalaze na Treskavici i akobogda brzo kreću u oslobađanje teritorije, a samim tim i prema Goraždu.Nerealan je prijedlog da se pripadnici Armije iz Zepe povlače sa odbrambenih linija u pravcu slobodne teritorije. Na kraju smatram da sastavljači ovog prijedloga treba HITNO da dođu na teren i tu svoj autoritet dokažu. ! "Kada se pogleda ovo Delićevo pismo, jasno se vidi, da on indirektno poručuje predsjedniku Izetbegoviću da boraca koje on predlaže za spas Žepe jednostavno nema, te da svi oni koji Predsjednika savjetuju drugačije, dođu i oprobaju svoj autoritet u proboju prema opkoljenoj enklavi!I tako je pismo za pismom, oduzimalo vrijeme ljudima koji su čekali spas, kojima je svaki minut bio nada za život...Predsjednik Izetbegović, napokon shvativši da od vojne pomoći Žepi nema ništa kao što nije bilo ni Srebrenici, ujutro 18. jula. 1995 godine, ujutro u 7 sati, upućuje kratko pisamce predsjedniku oćine, Mehmedu Efendiji Hajriću i pukovniku Avdi Palicu.U 9 sati i 12 minuta oni su primili od Izetbegovića tekst sljedeće sa-držine:"PREGOVORE SA NEPRIJATELJEM SAM JUÈE OTVORIO POSREDSTVOM GENERALA SMITA, ALI ONI IDU TEŠKO... ÈETNICI POSTAVLJAJU NEPRIHVATLJIVE USLOVE... ONI TRAŽE KAPITULACIJU... SAMO AKO SRBI SHVATE DA IMA VALJA GINUTI IZMIJENIT ÆE STAV. ZATO POJAÈAJTE VAŠ OTPOR KOLIKO GOD TO MOŽETE... SJETITE SE 1992 11993 GODlNE... MI IH NAPADAMO NA SVIM TAÈKAMA I TAKO POKUŠAVAMO DA VAM POMOGNEMO... ZNAMO DA VAM /L TEŠKO ALI TO JE JEDINI PUTU!"

272 273 Te iste večeri Mahmed efendija Hajrić mu vraća pismo sa 5 pjt . koja se odnose na to, šta je poduzeto u slučaju Žepe, kakva je evaku moguća i kakav je plan predsjednika Izetbegovića, te šta se čini za f ' na međunarodnom planu?Ipak, narednog dana, dakle 19 jula. 1995 godine, predsjednik rzeth gović odgovara Mehmedu efendiji Hajriću, te mu na njegova pitanja n'v"Poštovani Predsjedniče. Odgovaram na tvoja pitanja od šino'1. Mnogo i stalno smo radili na pitanju Žepe, ali smo još uvijeh malo uradili uprkos danonoćnom trudu.2. Evakuacija je moguća samo kopnenim putem pod kontrolom Unprofora. Svakodnevno razgovaram sa generalom Smitom. Èetnici namjerno odugovlače razgovore. General Smit garantuje sigurnost za žene i djecu. Vi znate da apsolutne sigurnosti nema. Èetnici su za muškarce tražili kao prvi uslov polaganje oružja i

njihovu istragu i slično, što sam ja kategorički odbio iz razloga koje Vam ne trebam objašnjavati.3. Moj je plan: izmjestiti što više civila, ako je moguće sve. Vojnici ostaju i nastavljaju otpor. Mi ćemo činiti sve da vam pomažemo dostavom MTS-a, dobrovoljcima i ofanzivnim dejstvima u vašem pravcu. Ako u ovome ne uspijemo vi se probijajte ovim putevima, vi ih znate ali sad bez tereta žena i djece koji bi u međuvremenu bili izvučeni. Pored ovog plana ima i drugi plan zajedničkog izvlačenja kroz planine koji su načinili Dr. Heljić i njegov tim. Mislim da je mnogo teži. Delić misli da nije realan.4. Sto se tiče međunarodne zajednice, mislim da još uvijek nije sve izgubljeno. Kolebaju se, izjutra jedno, naveče drugo... .5. Da li će sve biti prekasno ne znam... . Uzdajmo se u Boziju pomoć i vašu i našu borbu!Prenesi selame Avdi i svima drugima... "Situacija u Zepi se mjenjala i odbranu enklave su diktirali mnogi uslo-vi unutar nje same.Manjak municije, svega 10. 000 metaka na 2. 000 vojnika kako je rekao komandnat Avdo Palić, te gomila ranjenika, kao i nedostatak nf ne i panika civila, osipali su odbranu Žepe, čiji je pad postao pitanje tr < nutka...Iako su se herojski borili, odoljevali i molili za pomoć bilo kakv skoro više od 20 dana, do njih nije došlo ništa... Te iste večeri kada su primili poruku predsjednika Izetbegovića, sjeli cilivno i vojno rukovodstvo enklave i napisali odgovor koji su poslali u13 sata i 10 minuta.U tom pismu, iznijeli su svoje prijedloge o kakvom-takvom olakšanju cbva u Žepi, da bi se barem na neki način ublažio pad napaćene enklave.. U istom pismu su prenijeli prijedlog srpske strane za rješenje u Zepi, koii e glasi° da se izmJeste Prvo ranjeni i bolesni iz neklave, a zatim žene, dieca, starci i ostalo stanovništvo. Srbi su tražili da se prevoz izvrši kamionima Vojske RS, ali da na čelu i začelju kolone budu vozila Unprofora! Nadalje pisali su Palić i Hajrić da će Srbi omogućiti prevoz sutra, dakle 20. 7. 1995 godine, i to u dva navrata u 10. 00 i u 14. 00, ali pod uslovom da svi muškarci od 18-55 godina predaju oružije! Rukovodstvo Žepe na kraju pisma kaže:"Mi tražimo od Vlade sljedeće: 1. da obezbjedi 400 agresorskib vojnika za razmjenu po spisku koji posjeduje Amor MašovićŽ. da obezbjedi helikopterski prevoz stanovništva, osim bolesnih, starih i ranjenih osoba... . Ovo se mora rješiti do sutra do 6. 00. sa agresor-skom stranom, uz posredstvo generala Smita... Radi se o 7. 000 stanovnika Žepe, a od toga 2. 000 vojno sposobnih muškaraca... "Bilo kako bilo, Izetbegović je pisao pisma Deliću i pitao ga šta može Armija da uradi za opkoljeni narod i borce.General Delić je odgovarao da Armija radi sve što može, a što je u rezultatu značilo ništa!Jer napadanje na drugim teritorijama, odvlačenje pozornosti, pisanje pisama podrške i pisama žalbi za narušavanje sistema komandovanja u trenutcima kada enklave padaju a narod nestaje sa lica zemlje je nekra-katerno, neozbiljno i kukavički!Sta je komandantu Palicu značilo što ga selame Izetbegović, Delić, i ostali kada je on od njih tražio pomoć, a ne pozdrave, tj borce, a ne pisma!Vrlo simptomatično izgleda da se nijedan vojnik Armije, naravno po naređenju vrhovne komande nije uputio u proboj prema, prvo Srebrenici, a zatim i Zepi koje su grcale u krvi!

Pitanje se postavlja jesu li se enklave, ugušile od četničkog napada, Č°Ji je nema nikakve sumnje bio itekako žestok, ili su pak klonule zahva-jujuci kada je Srebrenica u pitanji izdaji i predaji, te nedovoljnoj organi-ovanosti, a Žepa totalnoj prepuštenosti samoj sebi!Narednih nekoliko dana, Žepa je davala sve od sebe da izdrži četni-"e napade i opstane ne više radi BiH, radi bilo koga u Sarajevu nego radi°da koji je gledao jedino i samo u pukovnika Palica, Ramu Èardako-

274 275 vica i druge heroje...Dana 24. 7. 1995 godine, pukovnik Avdo Palić i predsjednik Ratn0 predsjeništva Zepe, Mehmed efendija Hajrić, su napisali pismo predsip dniku Izetbegoviću u kojem ga mole da ne odugovlači sa prihvatanjem razmjene svi Zepljaci za sve zarobljene četnike u BiH!Palić i Hajrić, toga 24. jula bili su više nego očajni, pa su napisali i to da prihvataju predaju oružja svih sposobnih muškaraca od 18-55 godina pod uslovom da ih Međunarodni komitet Crvenog krsta registruje kao ratne zarobljenike.Na kraju su napisali:"Mi smo u vrlo teškoj situaciji, te vas zato molimo da se ne kal-kulise da ne bi bilo kasno... Jer po našim procjenama pitanje je da Umožemo izdržati još jedan dan. !I tada, kada je sve bilo gotovo, ostalo je još samo formalno da se ispisu pisma i poruke upozorenja, protesta i molbi stranim zvaničnicima, te da se prime posljednji izvještaji iz enklave u kojoj je sve već bilo rješeno.Izetbegović je istog dana kada je dobio pismo od Palica i Hajrića, poslao pismo zahvale predsjedniku Međunarodnog komiteta Crveni krst, Korneliu Samarugi za sve što je do sada učinio za narod BiH.Međutim, za narod Srebrenice i Zepe, već je sve bilo kasno.Nije pomoglo ni pismo Samaruge od 19. jula u kojoj saosjeća sa BiH, niti ovo Izetbegovićevo pismo zahvale od 24. istog mjeseca...Otkucavali su posljednji sati naroda i boraca u Zepi, čija se komanda 25. jula. 1995. godine u 2 sata i 55 minuta ujutro, pismom obratila predsjedniku Izetbegoviću!Ali prije nego obznanim detalje tog žalosnog pisma, punog gorčine, želim napomenuti jednu veoma indikativnu stvar, a to je da su Zepljaci prestali da se obraćaju zadnjih dana njihove kataklizme generalu Dehcu.Pisali su samo predsjedniku Izetbegoviću, ponekada Silajdžiću, a pisma su išla preko centra veze pa su na taj način dolazila i Deliću Rasimu i Seadu, koji su od početka golgote primili jedva nekoliko pisama.Više je dr. Heljić bio involviran u spašavanje Žepe, i više su ga k° mandant Palić i Èardaković zvali nego li njihove pretpostavljene od koji su digli ruke, kao na kraju krajeva, ako ćemo iskreno, i ovi od njih!Oni su svoj spas tražili u borbi, a politički preko Izetbegovića za kojegsu smatrali da može da im pomogne, alarmirajući sve domaće i straresurse koji su i dalje stajali mirno. "...

Vojska, MUP, Vlada, Predsjedništvo, vjerovatno su tih dana potroši U telefona i telefax papira više nego li ikada u svojoj kratkoj istoriji postoj ¦ pod okriljem Republike Bosne i Hercegovine!je li im samo to i ostalo, procijenite sami.Tada je Armija, kako se Delić neborjeno puta hvalio, a Izetbegović klimao glavom, bila ustrojena na najvišem vojničkom nivou, imali su i oružije, i oficire, i više nije bilo Sefera, Kerima, Nasera, pa ako hoćete ni Cace, Juke i ostalih koji su im kočili sistem odbrane, kako su to "vode"tvrdile!Ali vratit ću se na pismo iz Žepe koje je Izetbegović primio u ponoćnim satima u kojem je na kraju stajalo:"... OBZIROM DA JE OVO POSLJEDNJE JAVLJANJE, ŠTA IMATE PORUÈITI NARODU ŽEPE???MI SMO SE ÈASNO BORILI KOLIKO SMO GOD MOGLI ALI SE UISTINU VIŠE NIJE MOGLO URADITI!U SVEMU OVOM OSTAJE OSJEÆAJ GORÈINE DA SMO U OVOM RATU BILI SAMI I NA KRAJU IZDATI OD SVAKOG! !! NEKA POSEBNA OBJAŠNJENJA NAM NE TREBAJU, DOSTA TOGA ZNMO, ALI SE BOJIMO DA OVAKVE STVARI NEÆE OSTATI SAMO NA ZEPI I SREBRENICI!... ZATO BI VAS ZAMOLILI JOŠ JEDNOM DA NARODU ŽEPE POKUŠATE OBJASNITI ZAŠTO SE SVE OVO DESILO...?!?"Zepa je već padala, i polagano je kuća po kuća postajala tuđa, ili, okupirana teritorija.Stanica koju su Zepljaci imali je bila udaljena svega 200 metara od četnika, i svako javljanje značilo je kao i posljednje!Tog dana, kada je Predsjednik Izetbegović primio pismo, koje je označeno kao zadnje od strane heroja iz Zepe, sjeo je i napisao pismo međunarodnim zvaničnicima!Indikativno je veoma, da Izetbegović svoje odluke kao što je kada je u stanju Zepa, bila razmjena svi za sve, odgađa do zadnjeg momenta, i Kalkuliše sve do onda kada već sve postane nevažno i kasno!Poptuno ista stvar se dogodila kada je padala i Srebrenica, koja je kođer tražila bilo kakvu, domaću ili međunarodnu pomoć.1 redsjednik Izetbegović je na kraju priče poslao pismo, vidjeli ste, Clin-nu> Chiraku, Kohlu i drugima, od čega narod Srebrenice nije imao ništa!Alija Izetbegović je vrhovni komandant i kao takav je morao donijeti 'aluku o proboju jedinica ili velikoj ofanzivi Armije BiH na svim tačka-la u BiH kako bi se spasila prvo Srebrenica, a potom i Žepa.Umjesto da je kao prvi čovjek zemlje, kojoj nestaje sa lica zemlje dese-

?7L 277 tak hiljada ljudi, naredio proboj brigade prema enklavama ili totalni nanac) na drugoj strani na četničku teritoriju, Izetbegović je svoje odluke odgađao kalkulirao, preispitavao i brusio sa Delićima i ostalima, da bi, na krajn' dobio masovnu grobinu u Srebrenici i nezapamćeni egzodus u Zepi!Koliko god su četnici napravili ubistava, zločina, protjerivanja u ove dvije enklave, je li se iko ikada zapitao: a šta smo to mi uradili da ih spasimo! ! ! ???

Ovo što se dogodilo Srebrenici i Zepi, bilo bi isto takvo i u Sarajevu i u drugim opkoljenim gradovima da se dogodila predaja i izdaja unutar naših redova!Iz ovih izvještaja iz Srebrenice i Zepe, te prepiske samog vrha države i enklava od 1993. godine pa do samoga pada 1995, se odlično vidi stanje države i Armije i šta je urađeno za pomenute opkoljene teritorije!Gdje su bile jula 1995. godine silne specijalne jedinice Armije i MUP-a, silni generali i brigadiri sa novim epoletama???Kome su tada trebale karte, reljefi, uglancani kabineti i nova bijesna auta za ljude koji su svoj narod ostavili da jeca!25. jula 1995 godine, Predsjednik Izetbegović je napisao pisma Savjetu bezbjednosti u New Yorku, te njemačkom kancelaru Kohlu.Savjet bezbjednosti je molio, da kada već nisu branili svoje zaštićene zone, a što su bili Žepa i Srebrenica, i kada su već dozvolili pokolj srebre-ničkog naroda, da onda barem obezbjede sigurno kretanje žepačkog naroda prema slobodnim teritorij ama!S druge strane, kancelara Kohla molio je da podigne jedno njemačko selo, u sklopu kojeg bi se smjstile izbjeglice iz Srebrenice i Zepe, njih između 3 i 5 hiljada kako je pisao Izetbegović."Primjer Njemačke, nesumljivo bi podstakao i druge europskevlade...! " rekao je na kraju Izetbegović.26. jula počeli su pristizati prvi civili i ranjenici u rejone SarajevaKladnja.Èetnici su toga dana na pregovorima koje je vodio s četničke strargeneral Tolimir, tražili da se pitanje Zepe riješi bez žrtava, ali su zauzvzahtjevali oko 200 zarobljenih vojnika njihove vojske koji su bili po Sfjevskim zatvorima. ,Istoga dana, Avdo Palić napisao je u 22 sata i 25 minuta, pismo preČ sjedniku Izetbegoviću, u kojem izražava zabrinutost da on, Izetbego Č neće da prihvati razmjenu svi za sve, o čijoj realizaciji ovisi život mnc unutar Zepe! palić je napisao:"... Nemojte dozvoliti da ubijam svoje borce, jer ib ja ne mogu ostaviti žive četnicima... . Molim vas još jednom, poduzmite sve što je u vašoj moći da se izvrši helikopterska evakuacija vojnika... U slučaju da odgovor bude negativan, vjerovatno se više nećemo čuti! Načelnik Štaba koji je 80% invalid iz helikopterskog udesa u Žepi, mogao je jučer otići sa ranjenicima, ali nije htio ostaviti svoje saborce. Htio je znati do kraja kakva će im biti sudbina i podjeliti s njima istu... "Izetbegović je odogovorio ekspresno u 23 sata i 30 minuta. Pismo je naslovio na predsjednika RP Žepa, Hajrića i komandanta Palica:"... Neko stvara probleme između nas... Mi tražimo razmjenu svi za sve, četnici to sada odbijaju. Oni pristaju na razmjenu svi Zepljaci, a ne svi Bošnjaci za sve četnike širom Bosne, i uz to traže da se vi prvo predate... Na kraju da ponovim.. Prvo mi hoćemo razmjenu svi za sve, podrazumijevajući sve naše zarobljenike za sve njihove zarobljenike, i drugo tražimo direktno ukrcavanje u helikoptere bez vaše prethodne predaje.. Ako Mladić na to pristane možete i vi taj ugovor potpisati.. I na kraju molim vas da me ne molite. Ja sam dužan učiniti sve što mogu i ja ću bez vaše molbe učiniti sve što mogu... U to morate vjerovati! "Predsjednik Izetbegović je prihvatio razmjenu svi za sve, onog dana kada četnicima takav aranžman više nije trebao, tj. kada su već ulazili u Zepu sa svih njenih prilaza!

Dvadeset dana su Hajrić, Palić, Èardaković i drugi molili Izetbegovi-a da ne odgađa dogovor oko te i takve razmjene, jer se enklava ako ne °bije vojnu i materijlanu pomoć neće moću dugo braniti.Predsjednik je kalkulisao sve do zadnjega dana, kada više pregovori "isu bili potrebni!*-7. jula 1995. godine u redovnom izvještaju(a kakav bi bio kada padaan grad?! ), generala Delića, koji je upućen predsjedniku Izetbegoviću, Pisalo je:"...ÈETNICI SU OKO 16. 00 POÈELI ULAZITI U ZEPU...KOMANDANT PALIÆ, PREDSJEDNIK RATNOG PREDSJEDNIŠTVA HAJRIÆ I KOMANDANT IMAMOVIÆ SE OD JUTROS NALAZE U ŽEPI U KRUGU UNPROFORA. SA NJIMA JE IZGUBLJEN SVAKI KONTAKT PA JE VJEROVATNO RIJEÈ

278 279 O PRISLINOM ZADRŽAVANJU... NAÈELNIKU RAMl ÈAT> DAKOVIÆUJE NAREÐENO DA PREUZME KOMANDU /,,"Komandat Palić je otišao na pregovore i više se nikada nije vratio' Ramo Cardaković, koji je preuzeo komandu poslao je plan šta H rade dalje, u kojem je stajalo da će se ili probijati sa ljudima, ili po gruD ma kao jedna opcija, te kao druga da se predaju Mladiću ili da se preda' u Srbiji...Navečer 28 jula, komandant Ramo Cardaković radiovezom javio predsjedniku Izetbegoviću kripto porukom u kojoj je stajalo:"OVDJE KOMANDANT BRIGADE RAMO, PORUKA ZA PREDSJEDNIKA IZETBEGOVIÆA I DA ON LIÈNO ODGOVORI... .... AKO VAS NIJE UPOZNAO GLAVNI ŠTAB, SITUACIJA KOD NAS JE SLJEDEÆA... PROBIJENE SU NAM LINIJE NA TRI MJESTA. VIŠE NE MOŽEMO IZDRŽATI... . OBAVJEŠTAJNIM RADOM SAZNALI SMO DA JE SVE BLOKIRANO, DA NE MOŽEMO IZAÆI, JER SMO U STRAHOVITOM OKRUŽENJU I NOŽ NAM NE GINE..."Bila je to zadnja poruka iz pokorene Zepe.Ramo Cardaković je trebao primiti odgovor od predsjednika Izetbe-govića...Bio je 21 sat i 30 minuta toga. 28. jula. 1995. godine, kada je predsjednik Izetbegović napisao svojom rukom odgovor, na istome papiru na kojem je i primio zadnju poruku Žepljaka i njihovog komandanta!"KOMANDANT RAMO ÈARDAKOVIÆ-ŽEPAPRIHVATIO SAM RAZMJENU SVI ŽEPLJACI ZA SVE ÈETNIKE KOJE DRŽIMO, ALI SRBI NISU DANAS DOŠLI NA PREGOVORE. ODGODILI SU ZA SUTRA. TO JE NEKA NJIHOVA TAKTIKA... MURATOVIÆ ÆE SADA ZVATI SMITA l TRAŽITI DA POSREDUJE. POKUŠAVAM DOBITI ŠAÆIRBE' JA DA OBAVIJESTI SVIJET. TO JE SVE ŠTO U OVOME MOMENTU MOGU UÈINITI.IZDRŽITE NEKAKO DO SUTRA. MOŽDA NEŠTO F°S' TIGNEMO!SELAM... . A. IZETBEGOVIÆ" komandant Cardaković nije primio ovu poruku...Èetnici su zaposjeli i Zepu...Bilo je već kasno za sve... pa i za poruke!

Historijski poraz BiH, na svim poljima, Srebrenica, Žepa, Bihać kojigrcao, te propast deblokade Sarajeva u kojem je poginulo na stotineLiČira' eovorio je da vlast u Sarajevu treba tražiti krivce, odnosno od-rfliaun-"ć s> > .... ...0vorne ljude za nezapamćeni poraz države i izdaju zemlje!Međutim, relano, da su se formirale komisije i timovi da se nađuLvci i kazne, zar ne bi morali krenuti prvo sami od sebe, najodogovnrnijiljudi u BiH???Umjesto toga, umjesto bilo čega što bi ukazivalo na makar nekakav moralni čin, u Sarajevu su počele borbe, nezapamćene borbe za podjelu vlasti !Šta se zapravo desilo...

280 281 SILAJDŽIÆ I IZETBEGOVIÆ: "PROKLELI SU NAS"3.8. 1995 godine, Silajdžić je podnio ostavku, i posvađao se sa Izetbe-govićem na sjednici Predsjedništva 10. 8. 1995 godine.Sukob je bio na razini podjele vlasti.Nije Silajdžić tada tražio odgovornost nekoga za egzodus ljudi, propast operacija, ne- namjensko trošenje novca, već je svu tu nesreću ljudi upravo iskoristio da bi se posvađao sa Izetbegovićem oko podjele pozicija i poluga koje su kontrolisale državu.Transkript je na 150 stranica, na kojima 99% govore Alija i Silajdžić.Evo najintrigantnijih i najšokantnijih dijelova sjednice koja je toga dana počela u 12. sati, a koja je samo još jedan dokaz o borbi za vlast, kontrolu, i još jedan dokaz o unutrašnjm sukobima:Èija je zapravo bila Bosna i Hercegovina?:10. 8. 1995, 12. 00Silajdžić: ... Za svo vrijeme mandata, po vojnim pitanjima, posebno planiranjima i izvođenju vojnih operacija nisam znao ništa od pažljivijeg čitaoca novina.Èinjenica je da je Vlada unatoč svemu postigla značajne uspijehe. Povodom ostavke dobio sam brojne poruke građana, organizacija, udruženja kao i stranih državnika, političara i prijatelja Bosne. Osnovni problem je da li će se otkloniti neustavna praksa i stvoriti uvijett da Vlada odgovorno vrši svoje ustavne nadležnosti ili neće... Svi znaju da Vlada ne vlada. Cijela zemlja je imala priliku da vidi kako postoji moć koja uslovljava predsjendiku Vlade nastup na državnoj televiziji.... Imate mirnodopski dnevni red, a imamo na nekoliko desetina kilometara od nas 5. 000 ljudi pod šatorima iz Srebrenice. Oni kop su bili vidjeli su. Prokleli su nas! Jedna žena mi je rekla: "Da Bog da vam se stope zatrle svima- Bilo je i drugih psovki i kletvi i pojedinačno, ali ova je svima nama. jje znaju oni ko šta radi, ko je odgovoran ali... Druga stvar ne može se desiti da ja ne znam gdje je ministar. Može, ali ja to onda smatram neustavnim! Pitanje je ovo, hoće li se stanje popraviti ili neće. To je osnovno.Izetbegović: ".. Napravljen je čitav niz koraka koji su napravili dramu u društvu. Mislim da ti je ta drama trebala Harise, zato da osvojiš što više vlasti u njemu. Ti kažeš da si postigao rezultate, pa kako si ih postigao ako kažeš da nisi imao vlasti.

Kako to? Kažeš Vlada ne može da radi, bila je prikraćena.. U čemu si ti to bio prikraćen?Predsjedništvo ima funkciju u tri domena i to odbrana, bezbjednost i vanjski poslovi.Ne možeš ti zahtjevati da imaš isključivo pravo u ogledu tih nadležnosti..To što narod nije gladan više ne treba da zahvalimo Vladi Harise nego UNHCR-u i orgomnoj humanitarnoj pomoći koju dobijamo... Ambasadori su u direktnoj nadležnsti ovoga tijela ovdje i nemožeš ti postavljati ambasadore i sve ljude u službi i sve direktore preduze-ća... Na kraju ispada da ja, koji sam izabran na izborima, treba da budem praktički engleska kraljica, a ti koji si imenovan sa naše strane, ti trebaš da vladaš. Onda je bolje da se povučem! .. Ti si imao dovoljno vlasti, čak i preko Ustava, a ako ti smatraš da ja ne mogu kontaktirati direktno sa ministrom unutrašnjih poslova, inostranih i sa komandantom, onda se ti varaš i to će biti tako i ubuduće... Mi smo imali situaciju u vojsci, ponekad bi čovjek zamijenio nekoga oficira na vrhu, ali se odmah postavlja pitanje koga staviti, gdje su ti ljudi, jako mnogo dobrih kadrova je otišlo!.. Mi smo kasnije, kada je riječ o ovome vojnom dijelu, na neki način uspijeli da i njega sačuva-nio i nije se dogodila tragedija Sreberenice! A šta je vlada učinila za Srebrenicu, osim apela?Ono što smo mi preduzeli možda je moglo spasiti Srebrenicu, da je bilo više saradnje od strane srebreničkih organa nad kojima nismo imali velikog uticaja... Kukaju za ljekarija, mi nađemo, dvojicu mobilišemo jedan se javi dobrovoljno i svi pooginu u onom helikopteru u onoj nesreći., ima puno reklamerskog u radu Vlade i ubuduće se toga klonite... Vidite, logistika vojske poči-v<a na niz nepoznatih ljudi koji su po prirodi posla moraju ostati takvi. Mi smo u zadnjih 15 dana dovukli 26 aviona oružja. Èovjek

282 283

koji je došao, bio u Njemačkoj, onaj ranjeni Æatić zna Armiju i QQ godine i sad se vratio i kaže ovo je prava Armija, dobro naoru" obučena. Sve smo to ipak mi uradili nije Vlada... " Silajdžić: "Izvinjavam se, ali moram se ne složiti sa 90% ovo? -je rečeno. Od toga da treba ovo Predsjedništvo okrenuti protiv m ' tako što će se reći da je ono engleska kraljica.. Ja to gospodo nU rekao! "Izetbegović: "Onda je Saćirbegović slagao! " Silajdžić: "... Dakle o Srebrenici je riječ, šta je to Vlada uradila, os" priče. Ne znam šta je uopšte iko učinio, ali mogu vam reći da s antitenkvoski projektili koje tamo imamo nabavljeni na inicijativu Vlade. Ako je i to priča onda je sve drugo priča... Nudio sam se da idem helikopterom UN-a tamo... Smatrao sam da vojska treba prvo da ide u Srebrenicu i da bude sa ljudima tamo, ali dobro... Pa se ovdje spominju 26 aviona oružja, a ako kažem šta je sa 10. 000 RPG raketa, 10. 000 raketa za VBR i 800 avio bombi! ! ??" Izetbegović: "To još nije stiglo. "Silajdžić": Kad sam govorio četiri leta su već bila otišla, to znači da je stizalo, a to je nabavila moja sestra ambasador koja je dala ostavku u Pakistanu, a ja sam se za pare pobrinuo i plaćeno je preko Brunej-Malezije... Kaže se nije Vlada... " Izetbegović: "Odnos je 90%: 10%... "Silajdžić: "Ako je takav odnos onda to znači da je stigla milijarda i pol ili dvije oružija. Onda ja to ne znam... Jer kada si mi ti zamjerao što će ti to oružije kada je

prebačeno u Tursku, to je bilo između 70 i 80 miliona dolara. E ako je tol ili 2%, onda se ja pitam kako Vlada može 2%, a neko drugi 100%???Moć je u rukama tih koji imaju 98%, a tvrdim da nije toliko jer bi se radilo o milijardama. A ako govoriš o zadnjih 26 aviona, ti kažeš mi- smo to uradili, pa ko smo to 'mi'???"Izetbegović: "Ja i moja ekipa... U čitavom modernom svijetu uz Vladu, 90% stvari se završava privatnim linijama... Silajdžić: "Nije tačno! " Izetbegović: "Privatne inicijative, lične...Silajdžić: "Sam si rekao da 90% novaca ide izvan Vlade, e onda je i i 90% moći. "Izetbegović: "Ja sam rekao da kontrolišem fond za odbranu, a os je u rukama Vlade... "Silajdžić: "Zašto fond ne bi bio u Ministarstvu odbrane?" Izetbegović: "Ti znaš razloge zbog čega.. Vladu vode Pelivan i AW džić, taman sam njima trebao dati... "Silajdžić": .. Sto se tiče Bihaća, šta je za Bihać urađeno i ko je radio i Šta je mogao učiniti, uradio je. Vlada je slala koliko je mogla slati. Koliko sam ja vidio zbir dobili su puno više novaca nego Goražde. Trebali smo ići helikopterima. Rahmetli Ljubijankić je otišao i poginuo, i ako znaš predsjedniče da sam ja trebao sjeti u taj helikopter. I ti si rekao da to ne treba da radim...Izetbegović: "Ne mislim da si trebao ići u onaj naš helikopter... Silajdžić: "Ja sam predlagao da idem tim helikopterom. Ti si rekao ne trebaš da ideš time, nego prijavi da ideš sa UN-om, jer je isuvišeopasno.U Èemu sam prikraćen?Prikraćen sam u vlasti, Vlada nema vlasti. Od tunela, do visockog aerodroma, do toga šta se uopšte dešava u zemlji! .. Ja nisam imao Alija ništa protiv da većina vlasti bude u tvojim rukama, ja sam to tebi i rekao. Ona i jeste 90% u tvojoj ruci. Ali dozvolite jedno, ja ne mogu raditi ako ne znam gdje mi je ministar! " Izetbegović: "Koji ministar?" Silajdžić: "Evo Saćirbegović! Izetbegović: "Sta će ti on?" Silajdžić: "Ja sam predsjednik Vlade!Izetbegović: "Dobro, eto trebaš da znaš gdje je, a što je baš tu problem?"Silajdžić: "Ne samo da trebam da znam gdje je nego i da sam oba-vješten o njegovom poslu. Molim te, ja imam pismene naloge gdje ti naređuješ mome ministarstvu šta da plati, isplati itd... " Izetbegović: "Bio si odsutan.. "Silajdžić: "Alija dozvoli da kažem, nemoj da se nadvikujemo. Ja ne raspolažem većinom para nego ti... I ne prihvatam da ne znam gdje nri je ministar vanjskih poslova! " Izetbegović: "Šta tražiš?"silajdžić: Ono što piše u Ustavu... Vjerujte mi taj Saćirbegović ni pnje ni poslije kada sam poslao pismo predsjedniku Izetbegovići, nije me ni nazvao i danas me blati na sva usta, jer je izgleda dobio takvu instrukciju...izetbegović: Kaže da si ti rekao : 'Ovaj čovjek neće biti ministar dok sam ja premijer itd"'silajdžić: "On je izgleda dobio nalog... Jeste li i neki dan dali nalog nome ministru da radi ovo ili ono?Jeste! Prema tome, ako je ovo Predsjednički sistem, molim vas da to odmah usvojimo i ja ću glasa-

284

285 ti za to, vjerujte.. Ali ako ima predsjednik Vlade ne može Pred ¦ dništvo dati nalog i to se ponavlja stalno... " hetbegović: "Mubanat si ti malo Harise... Radi se o osobinama k ovdje stvaraju teškoće. "Silajdžić: "Ja Alija, kad već tražiš, pojma nemam o vojsci, p0 ¦ nemam zadnjih mjeseci šta se radi u vanjskim poslovima. Zo, • Smailbegovića bez mene, zoveš Lemeša bez mene. Nema koga zoveš i dalje daješ instrukcije! ! ! Ja nikakve vlasti ovdje nemam / cijela Bosna zna. 90% vlasti je u tvojim rukama e onda snosi i tolik odgovornosti. "Izetbegović: "Pa i snosim, ali ne sa toliko vlasti! " Pejanović: "Hoćete li omogućiti nama nešto da kažemo???" Izetbegović: "Vi budite neka vrsta porote. Problem je između mene i Harisa. "Silajdžić: "I zadnje pitanje je, kad sam ja to rekao da Vlada treba da određuje ambasadore?Jesam li ikada ikome rekao?Ti hoćeš da određuješ ambasadore i službenike u ministarstvima... " Izetbegović: "Tako je napisano u zakonu koji si ti redigova, mislim ovaj novi.. "Silajdžić: "Nisam ga ja redigovao! Nikad ni jednog ambasadora i službenika MlP-a ja nisam postavio, niti sam se miješao u to. " Izetbegović: "Hadžimusića si ti postavio, pa Bijedića pa Sadžidu... Nemam ništa protiv, to su svedobri ljudi. "Silajdžić: "Nisam ih ja postavio, nego su bili tamo. Nismo imali nikog drugog, nisu Harisovi kadrovi... "A onda se oko pada Srebrenice umiješao Rasim Delić, davajući gotovo skandaloznu rečenicu"... Tamo u Srebrenici je postojala neka unutrašnja destrukcija gdje se nije moglo uticati da funkcioniše. Ti komandanti su dovođeni na slobodnu teritoriju, izdate su im instrukcije i da su postupili kako im je naređeno ne samo da Srebrenica ne bi pala nego bi se mi spojili sa njima-...Ja bih molio da se starješine ne napadaju. 700 oficira mi je P°&č nulo od prošle godine, i ne govori li to dovoljno da meni ljudi voa Meni je komandant korpusa na prednjem kraju. Komandant korp sa, to nema nigdje u istoriji! Ja sam na 100-200 metara od rnfi gdje se neposredno vodi borba. Toga presedana nema nigdje..Međutim nije to bila jedina stvar koja je proganjala Delica. dana ranije na sastanku u Zenici, premijer Haris Silajdžić pogle je karte i stanje teritorije pod kontrolom Armije BiH iz 1992. i i-godine i pred punom salom rekao: "Ovo je katastrofa, mi trefa pratiti Sef era na čelo Armije! ", što je Delića pogodilo. Svi silni izvještaji, svaljivanje krivice i opravdanja nisu pomoga De-liću da se na karti stanja iz čak 1992 godine primjeti znatno bolje stanje nego li 1995. godine kada su i Izetbegoviću i Deliću bila puna usta ustrojene Armije, dobro obučene i naoružane. Ipak gubitak od skoro dvadeset 20%, teritorije stajao je kao neumoljiv na Delićevoj karti!Na istoj sjednici Rasim Delić osvrnuo se i požalio predsjedniku na ovu konstataciju Silajdžića pa je rekao:".. Ja sam se neki dan osjećao neprijatno, kada mi je prva stvar bila kada mi je premijer izašao sa kartom i rekao ovo je 1992 a ovo 1995. E sada izvolite objasniti poslanicima šta je bilo 1992 godine, to je kada je rat počeo. A 1995 godinu je stavio Armiju bez HVO-a. I onda je premijer rekao e ovo je rezultat Armije u odnosu na TO i...Izetbegović: "Jeste ona karta je.. Silajdžić: "To su vaše karte nisu moje...

Delić: "Ali čekajte, Vi ste rekli ovo je stanje 1992, a ovo je 1995 godine. Evo gdje su rezultati rekli ste! "Izetbegović: "Karte Harise jesu njihove, ali je obrazloženje tvoje... Delić: "Ja završavam. Ovo sam morao reći, jer je riječ o mnogim pitanjima. A vi procjenite kao Predsjedništvo, ukoliko se niste., vratite se unazad dvije tri godine. Kakav je odnos prema vama bio tada, a kakav je sada, kakva je vojska bila tada a kakva je sada. Ako treba ocijeniti moj rad, rezultate vojske ja sam spreman. Treba vidjeti koje su mogućnosti.. Evo da vidimo koliko sam dobio kamiona i sanitetskih vozila od 1993 godine??"Silajdžić: "Koliko god ti je trebalo Rasime. Nemoj nam pričati priče. Koliko vam je trebalo uzeli ste. Do toga da ovaj Vranj otima ljudima šlepere.. Koliko ti je trebalo uzeo si! "Delić: "Nije analizirajte... Ako je riječ o Vranju to nije tako. Molim vas samo argumenti.. "Silajdžić: "Događa li se da uzmu kamione pa švercuju sa njima???Do-gađa li se to?"Delić: "Molim vas, dajte mi argumente! "Kljujić: "Mislim da se nalazimo na jednoj historijskoj prekretnici i kamo sreće da do ovoga nije ni došlo... Narod je vrlo iscrpljen za razliku od nekih ljudi ovdje. Ja primam svakodnevno građane i možda sam tako kompezirao svoju djelatnost, jer sam bačen u aut od zvanične državne politike.

286

?.X7 Pravo da vam kažem ja dobijem kompleks kad vi pričate šta je i uradio. Ja nisam ništa. Ja sam smjestio 50 ljudi u bolnicu, odnio A desetorici ručak, jer ja nikakve pare nisam dobio, a niti znam gdje pare! ?Ja vidim u ovom jednopartijskom sistemu i diktaturi SD A H su sve pare kod vas, ali te pare nisu došle vama nego na osnovu muk BiH i njenih žitelja... "Durakovič: "... U onome zeničkome izlaganju tvome, Alija, koje j uglavnom protumačeno za sve one koji znaju politički misliti kao nepovjerenje ostatku Pressjedništva.. i tu se otvara niz teških i ključnih pitanja.. Jer niko ne optužuje Armiju i Deliča osobno, ali doista je paradoks da pada Srebrenica, pada Zepa, zaustavlja se ili propada ofanziva deblokade Sarajeva.. Povijesno dramatična situacija, egzodus desetina hiljada ljudi, veliko nezadovoljstvo, pad morala i medu narodom i borcima,, a da mi sve to pojedinačno saznajemo iz novina. To nije tvoj problem nego problem predsjednika... Pa i do ovih običnih stvari i različitog tretmana pojedinih članova Predsjedništva, koje već idu do granice neukusa. Ako pode Tanja u Zenicu, ne da joj se ni auto, nego je vozi jedan privatnik u jednom rashodovanom golfu i ne dočeka ju se. I ako joj se u Zenici govori -Idi u Banja Luku-, mislim da si ti predsjedniče prvi trebao reagirati i zaštitii njen integritet. Idemo li mi stvarno u jednu vrstu ektremizma i primitivizma???" Izetbegovič: "A idemo li stvarno??"Durakovič: "Idemo!!! Dođe reis u Tuzlu i poziva na džihad.. Ambasadori kažu, to je duhovni vođa. On preuzima politiku u ovoj državi. Tvoje je Alija da mu kažeš. "

Izetbegovič: "Ja sam njemu do sada što-šta rekao. " Silajdžič: "Alija, dozvoli molim te. Ljudi govore o drugom računu koji postoji. I ako treba neka postoji. Ali ako sredstva idu tamo ne može se onda Vlada kriviti što ih nema... Ako se dogovorimo da to ne bude Vlada, ti kažeš Hasan Cengič! Molim te... "Izetbegovič: "Ne raspolaže Hasan Èengič, nego odbor jedan... Za sami kraj sjednice koja je najbolje pokazala kako se upravlja državom i ko je bio njen stvari vladalac, ostavljeno je da se t Haris Silajdžič da povuče ostavku što je on odbio i tražio formu a ju da mu se "da novi mandant"."Neću da uskačem sam sebi u usta! "rekao je Silajdžič.Oko same forme pisma naduravali su se Izetbegovič i SilajdZ'ostali povremeno uskakali gotovo dva sata. ,r>Kod koga je bila vlast, pare, paralelni sistem komandovanja, N yŠIP, Armija i ostali najvažniji konci države i Vlade vidjelo se najbolje iz Silajdžičevog istupa na ovoj sjednici. Lpo kako je izgledao sami kraj ove maratonske bruke i sramote: Izetbegovič: "I bilo bi dobro da sam ga ja pozvao i on rekao 'da'. On je mlađi čovjek, ja sam predsjednik. On bi trebao da se odazove na to kada kažem: Harise! ! !Silajdžič: "Kamo sreće Alija da je to tako. Ja sam se prema tebi do sada postavljao stotinu puta. Problem je u tome što ispod tebe ima 50 brojeva praznih. Sto mene ne samo svaki ministar, nego svaki predsjednik opštine zaobilazi zato što ti sa njim kontaktiraš. Sa svakim ambasadorom kontaktiraš. Više nemam šta kome reći. Nemam!" Izetbegovič: "Harise, ostaje ti veliko polje rada, vjeruj mi... Ako hoćeš mi se možemo dogovoriti oko opština...Silajdžič: ".. Stotinu puta sam ti rekao da neću ništa uraditi bez tebe. Ja znam šta je stariji. Zašto za Bihać nisam imao informaciju, zašto za Srebrenicu nisam imao informaciju.. Kad je u pitanju stariji i mlađi ja znam svoje mjesto.Neću da budem predsjednik Vlade koja se bavi špediterstvom i ko-munalijama...... Imam li ja mandant za rekonstrukciju Vlade???" Izetbegovič: "Imaš uvijek!Ova sjednica koja nas je vratila par godina unazad, govori o još jednom bošnjačkom sukobu, ovoga puta na relaciji Silajdžić-Alija, koji nije bio principijelnog karaktera već je ovdje bila riječ o podjeli vlasti i kontroli institucija i novca.Haris Silajdžič je tada prvi puta dao ostavku i to će se narednih godinaveoma često događati, i isto tako će se uvijek uredno vraćati na funkciju°d koje je prethodno demonstrativno odustajao. Haris jeste imao primje-°e> ali on nije išao na rješavanje problema već su mu primjedbe bileoruzije da bi zgrabio veće polje vlasti!Na ovoj sjedinci pomenuta je i Srebrenica, o čijem padu se do danas sP'elo mnogo priča, a jedna od njih je i ona Rasima Deliča, izrečena na )ednici da za pad kriva unutrašnja anarhija i kriminal.Da i to ne bi promaklo Vojnoj bezbjednosti kao i SDB-u, a kasnije iu_u, oni su pokrenuli više operativnih akcija koje su imale za cilja da°kažu kako je Naser Orić i njegova grupa od dvadesetak ljudi unutar-nklave, radila stravične stvari svome narodu kao što su ubistva(Saliho-c Hamed, Rizvanović Nurif), te pokušaju ubistava kao što je slučaj saakijom Meholjićem, Ibranom Mustafićem, Hamedom Mustafićem i

28S

289 drugim osobama.Osimtoga u SDB-u i Vojnoj bezbjendosti tvrdili su da je Naser Ori' čije je kodno ime bilo "VEZIR", saradivao sa četnicima, švercovao robu' sopstvenom narodu prodavao namirnice za zlato i novac, odvodio dje. vojke i žene-silovanja, i vršio teror unutar opsjednute enklave!Tako su u cilju dokazivanja šta se zapravo dogodilo u Srebrenici pokrenute akcije:"GUBER", "HERKUL", "ISTINA"! "910" koje su vođene neke kom-binovano sa Vojnom bezbjendosti, a neke su rađene samostalno unutar AID-a. UHAPSITE NASERA ORIÆAU akciji "GUBER", za vode su izabrani Amir Ahmić koji je danas oficir za vezu za Haaškim Tribunalom, te Edo Godinjak, Himzo Popo-vić(jedan od Seferovih isljednika, op. a), i Kemal Gurda."GUBER" je imao svoj štab i u Tuzli kao i operatvine grupe, te je na ovoj akciji radilo ukupno 29 agenata tajne policije!U skopu ove akcije glavni vojni bezbjednjak iz Tuzle Mehmed Zilić, koji će kasnije postati ministrom policije FBiH, je slao prijedloge Amiru Ahmiću za uvođenje operativnih mjera praćenja i prisluškivanja za sljedeća lica iz Srebrenice:Naser Orić, Husein Aljukić, Velid Sabić, Nedžad Bekitć, Ramiz Beći-rević, Zulfo Tursunović, i Ibrahim Mandžić, koji su bili glavna lica-krivci, označeni za haos i pad Srebrenice!Amir Ahmić se saglasio sa predloženim mjerama Mehmeda Žilica, te su od tada pa narednih skoro 4 godine, vodene raznorazne pobrojane kkcije oko rasvjetljavanja slučaja Srebrenica!Naprimjer, operativna akcija "910" je arhivirana tek 28. 9. 1998 godine, na prijedlog Amira Ahmića, što je odobrio tadašnji direktor AID-a Kemal Ademović!Stotine izjava, dokaza i presretnutih razgovora ušlo je u ove dosijee koji su trebali pokazati da je Orić taj čovjek koji bi trebao odgovarati za mnoge gnusne zločine počinjene unutar enklave!Međutim, sve je zataškano i o Srebrenici se danas, govori kao o velikoj misteriji iako ona to ustvari i nije!Ipak, ovdje treba reći da je dosije "GUBER", koji je pokrenut neposre-¦° nakon pada Srebrenice i Orićevog dolaska u Tuzlu, dokazao, kako je 0 tvrdio general Jusuf Jašarević krimogenu djelatnost Nasera Orića.Ono sto je šokantno u ovome izvještaju, njegovi dijelovi, odnosno in-0rrnaciji upućenoj Aliji Izetbegoviću i Rasimu Deliću, a datuma 23. 9. °95 godine, slijedi:

290 291 "Prije rata Orić je boravio u Beogradu, gdje je bio angažovan ličnom obezbeđenju Slobodana Miloševica. U toku rata održavan vezu s jednim policajcem iz Novog Sada koji je također, ranije bi pratnji Slobodana Miloševica.

Pored toga, Orić je svakodnevno, preko Mandzić Ibrabima zv, nog MRKI obavljao kontakte sa četnicima na PZT(privremeno z posjednuta teritorija op. a). ! ! !Većina ovih kontakata uspostavljana je preko ručne radiostan' ce kojom prilikom su se koristili tajni pozivni znaci: GAZDA-Orjć ' VOJVODA-četnici...... Da bi prikrio ubistvo koje je počinio njegov prijatelj Mehnie-dović Kemo s Pala, Orić je zatvorio dva ključna svjedoka koji su kasnije u zatvoru pod nerasvijetljenim okolnostima ubijeni!... Omerović Safet je bio prisutan kada je Orić u svom stanu zajedno sa Ajkunić Bebaijom, Mandzić Ibrabimom i Salihović Ami-rom zvanim ARKAN navodno planirao ubistvo Mustafić Ibrana iz Srebrenice. Ovom dogovoru su prisustvovale dvije djevojke po imenu Zijada i Sebida, koje su u Srebrenici vršile održavanje i čišćenje Orićevog stana. Ubrzo nakon ovog dogovora 19. 5. 1995 godine pod nerazjašnjenim okolnostima teško je ranjen Mustafić i ubijen Salihović Hamdo bivši predsjednik. SDA i načelnik SJB Srebrenica..... Prema izjavama prognanika, u kriminalnim aktivnostima, pored Orića posebno su se isticali Mandzić Ibrahim zvani MRKI, Mandzić Smajo, Bektić Nedžad zvani PORUÈNIK, Salihović Amir zvani ARKAN, Hlilović Mirza poginuo 1993, izvjesni ÆELO, Orićev pratilac, izvjesni NURIJA iz Bratunca i jos neka lica koja do sada nisu identifikovana. Stanovništvo Srebrenice je zaziralo od ovih lica, jer su kako tvrde prognanici, bili strah i trepet na ovom područiju...... Naser Orić i Enver Stitkovac iz Zepe su od stanovništva uzimali zlato u zamjenu za prehrambene artikle. Ovako prikupljeno zlato Bektić Nedžad je po nalogu Nasera Orića pretapao u male kalupe veličine kutije cigareta a kasnije ga preljevao olovom. Prelje-vene poluge zlata u stanu Orića i Bektića lično je vidio Omanovic Safet zvani MIŠ... "Znači, prema saznanjima SDB-a BIH i Uprave Vojne bezbjednosti / SVB-a, Naser Orić je bio jedan od ljudi koji su kriminalom, ubistvima) švercom, pljačkom i nemoralom direktno odgovorni za pad enklave Črebrenica!292 Ova, prva velika akcija utvrđivanja istine, ili "istine", u Srebrenici, tiketirala je Orića kao nosioca sveg zla unutar enklave, zbog čega je na kraju svoga izvještaja General Jašarević napisao svojim vojnim i civilnim Šefovima:".. NA OSNOVU SVEGA NAVEDENOG, PREDLAŽEMO DA SE NA NAJVIŠEM DRŽAVNOM NIVOU UZ UÈEŠÆE KOMANDANTA GLAVNOG ŠTABA ARMIJE DONESE ODLUKA O HAPŠENJU ORIÆA I NJEGOVE GRUPE I POKRETANJU KRIVIÈNOG POSTUPKA PROTIV ISTIH"Naravno Naser nikada nije uhapšen, nastavio je uredno da živi u Tuzli, okružen blagodatima života, u koje sam se i sam uvjerio 2001 godine kada sam ga vidio nakon par godina.Ja mu to ne zamjeram. Borio se.Ali je isto tako trebao snositi i odgovornost ako su navodi iz silnih obrada koje su prema njemu primjenjivane tačne!Odnosno, ako su bezbjednjaci lagali, što im ne bi bilo prvi puta, zašto oni nisu snosili odgovornost???To samo govori o ogromnom uticaju civilne i vojne službe bezbjednosti i u našoj zemlji i uopće na ovim prostorima, na kojma oni imaju neograničenu vlast za montiranje i progon ljudi, odnsno njihovu zaštitu ili promociju ako je to u interesu njih ili njihovih nekoliko šefova na samome vrhu države.

Sjećam se samo jednoga detalja, a to je kada je Naser po padu Srebrenice došao kod nas kući, u ulicu Ašikovac br. 6, sa svoja tri prijatelja.Nikada nije skrivao emocije prema Seferu kao komandantu i uvijek je govorio da je Sefer ostao na čelu Armije, Bosna bi bila slobodna.Ponižavajuće je govorio o drugim "generalima" Armije, tada dok smo sjedili.Ovu moju priču o njegovom stavu prema vrhu Armije govori i činjenica koju je Načelnik SVB-a Jašarević pisao Deliću 26. 9. 1995 godine, u vezi Orićevog ponašanja, a u kojoj je pored ostalog rekao:"Za određene starješine iz Glavnog štaba Armije, upotrebljava izraz -kerovi odozgo- i -gicko prasić-... "Tada, je bio lošeg materijalnog stanja, imao je neki stari, šareni džemper na sebi, i slike sa toga susreta ce te moći vidjeti na CD-u izdanja ove knjige.293 Sefer mu je na kraju kada je pošao pružio 500 DM pomoći, dok se ne snađe..Uspio je... !Ovdje cu jedno reći, a to je, da je Naser Orić veliki borac, i heroj odbrane Srebrenice, a to da li je zločinac spostevnog naroda i kriminalac koji je rat iskoristio za bogaćenje utvrđivali su SDB i SVB, koji su na kraju Aliji i Deliću predlagali njegovo hapšenje do kojeg nije došlo nikada, znači njihovom odlukom, tj Alijinom jer se njega i pitalo kao vrhovnog komandanta.Krajem 1995. godine, Alija je pozvao Nasera u svoj kabinet i rekao mu:"Nasere ti više ne možeš biti u Armiji. Delić te neće.. "Kada je Orić od Predsjednika zatražio da dođe Delić i to mu lično saopći, Alija mu je ispunio i tu vojničku "posljednju želju" i pozvao generala Delića koji mu je to ponovio u još žešćem tonu:"U Armiji BiH ti, ne da ne možeš da komanduješ, nego ne mozesviše da budeš ni vojnik, ni portir .. "i ! !Ovu priču potvrđuje i činjenica iz jednog od prisluškivanih razgovora, koji se vodio između Seada Numanovića, novinar lista AVAZ, sa "ratnim rasporedom" u jedinici Crni Labudovi, i Nasera, u kojem je Numa-nović rekao:Numanović: "Sad me zvao Hase Tirić(komandant jedinice CRNI LABUDOVI op. a), i kazž, sinoć su razgovarali, pošto je Predsjednik bio kod nas, da je Rasim Delić rekao da ti nisi sposoban da vodiš 28. diviziju... "General Jusuf Jašarević je tog, 26. 9. 1995 godine, napisao na kraju i to:"Sa sigurnošću se može utvrditi da -VEZIR- i dalje ostvaruje kontakt sa licima na četničkoj strani(PZT/privremeno zaposjednuta teritorija)... "I tu je bio svemu kraj.Za pad Srebrenice niko do danas nije odgovorao!"VEZIR" je u Haagu!Èuli smo se nekoliko puta... DRŽAVNA TAJNAZaključak je veoma jednostavan za napisati ali veoma složen za shvatiti, jer se teško prihvata ovolika količina zla, manipulacije, izdaje i podmetanja za stravičnim posljedicama koja se dogodila u periodu 1992-97, među nama samima, a za koju su odgovorni sami vrh Vojne i Civilne tajne Službe i njihovi politički mentori.2001. godine, septembra mjeseca Haaški Tribunal podigao je optužnicu protiv moga oca za zločine koje su vojnici, ako se tako mogu i nazivati, pod komandom Ramiza Delalića Æele, počinili u selu Grabovica ubivši hrvatske civile.

Sjećam se te večeri kada smo moj otac i ja otišli skupa kod premijera Behmena u čijoj Vladi je Sefer tada bio ministar, gdje smo primili tu vijest.Tu je bio i Zlatko Lagumdžija, koji je telefonirao da provjeri da li je tačno da je optužnica koju smo narednog jutra preuzeli zaista stigla u grad Sarajevo.25. 9. 2001 ispratio sam ga sa sarajevskoga aerodroma odakle je otputovao u pritvorsku jeidnicu Seveningen.Aprila mjeseca 2003 godine, snage NATO-a uhapsile su Nasera Ori-ca, radi zločina u Srebrenici i transportovali ga u Haag, također.Bilo mi ga je žao, jer znam da je bio hrabar vojnik i veliki borac.Od tada do danas čuli smo se nekoliko puta telefonom, iz Haaga °dakle me Naser zvao. On ne zna da su AID i SVB protiv njega formirali nekoliko dosijea. Kada sam mu to telefonom rekao, samo je prešutio.Alija Izetbegović, umro je krajem 2003 godine. Èuo sam to na televi-Zni) a inserte sa njegove dženaze gledao sam nešto kasnije u nekoj od emisija posvećenoj tome.Jedna stvar mi je zapela za oko, a to je da su ga u mezar odnijeli glavni Čminalni akteri ove knjige!Oni drugi, su pak već bili tamo gdje je Alija krenuo...Negdje 2004 godine Kerim Lučerević napisao je knjigu "Osuđeni na

294 295 pobjedu" na čijoj promociji sam prisustvovao.Tu je bio i Ganić, tada sav isprepadan od silnih natpisa da će i njeg optužiti Tribunal umjesto Izetbegovića.Prišao je Seferu."Mene gore ne pominji nikako molim te. Ništa, kao da me nema... fĐj; kao svedoka... " rekao je Ganić, Seferu rastežući na novopazarskom akcentu.Sefer mu je odgovorio jednostavno: "Koji ćeš mi đavo! ", i tako se i završilo. Mada mi se zgadilo to što je Ganić tada rekao. Doduše čitavši i znavši dosta o njemu, bolje nisam očekivao.Početkom 2005 . godine, Tribunal je podigao optužnicu protiv Rasi-ma Delića.Tog jutra kad je on krenuo za Haag, ja sam se vratio sa puta i sreli smo se baš ispred zgrade kada je on u pratnji svoje supruge krenuo u pritvorsku jedinicu Seveningen.Zastao je i pozdravili smo se.U ruci je nosio neku aktovku i izgledao je kao da je krenuo na poslovni sastanak..Tada me je prvi puta pitao kako je Sefer, koji je već duže vrijeme radi suđenja boravio u Haagu. Valjda je tek tada, kada je morao spakovati svoj kofer shvatio šta je radio i uradio tokom svih ovih godina sprovodeći politiku fildžan države. Rasim Delić je svojim djelovanjem, a progoneći Sefera, uzeo meni dvanaest jako lijepih godina života.Bilo mi ga je u jednom trenutku žao, jer sam znao gdje ide, dok je on to tek trebao vidjeti.I nisam mu stigao kazati, da mu je ta aktovka što ju je valjda radi dekora ponio, gore sasvim nepotrebna... .Glavni akteri ove knjige, gotovo svi žive u strahu od optužnica koje ih eventualno čekaju na Državnom ili Kantonalnom Sudu, a neki su svoje procese već i započeli.

Neki su već i umrli ili su ubijeni...Izetbegović bi da nije umro, sigurno završio u pritvorskoj jedinici " veningen-Haagu, a to je izjavila i sama tužiteljica Del Ponte po objavi njegove smrti.Gore bi se susreo sa svim onim prljavštinama koje su godinama radi tajne službe što naše što tuđe, a koje su suverenu i nedjeljivu BiH pretv rile u razjedinjenu i razorenu zemlju punu nepravde.Za mnoge stvari je znao, neke je naravno i sam odobrio i naredio, ipak su tajni agenti i šefovi službi u BiH i regionu odradili svoj pos< vrhunski.Razbili su Bosnu i Hercegovinu, lijepu državu, koja je blagoslovljena od Boga, ali i prokleta od ljudi...Volio bih da do ove dokumentacije nikada nisam došao.P.S. 16.11.2005 godine u 10 sati i 46 minuta sudija Liu Daqun je oslobodio Sefera krivice pred Haaškim Tribunalom.Tom rečenicom stavio je tačku na dvanaest godina teške nepravde koju smo kao porodica preživjeli.Ima jedna haaška priča koju mi je Sefer ispričao a tiče se razgovora između njega i Nasera Orića iz januara mjeseca 2005. godine. Obojici su procesi već bili započeli.Jedno jutro, a prije vožnje u zgradu Suda, Naser je pravio kafu za obojicu. Onda se u jednom trenutku okrenuo Seferu i sa osmijehom i ironično mu kazao: "Jel'de šefe svima ćemo za ovo pakovanje halalit'."Sefer mu je vratio: "Ma naravno, halalosum svima." Ovdje, na kraju knjige, dužan sam, za one koji nisu upućeni, objasniti ko je ko u knjizi koja barata sa oko hiljadu imena javnog i tajnog života Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i drugih zemalja koje su svoje interese vidjele na ovim prostorima.Naravno,na ovim stranicama,pojasnit ću za tek petdesetak ljudi ko su i čime su se bavili ili bave još uvijek.Ostatak,je veoma obiman i potražit će te ga u knjizi,gdje se o svakome nalazi veliki broj informacija i podataka.Sretno...Ko je ko, od glavnih aktera "DRŽAVNE TAJNE"... Zahvaljujem se medijskim sponzorima: FTV BiH, Magazin DANI, Magazin START, Radio 202, Radio IFM - Studentski radio, Radio studio 88 - Mostar, Radio Bosanska Krupa... Alija Izetbegović,Predsjednik Predsjedništva BiH Ejup Ganić,Èlan Predsjedništva BiH Tatjana Ljuić Mijatović,Èlan Predsjedništva BiH Stjepan Kljuić,Èlan Predsjedništva BiH Ivo Komšić,Èlan Predsjedništva BiH Mirko Pejanović,Èlan Predsjendištva BiH NiJaz Duraković,Èlan Predsjedništva BiH Haris Silajdžić,ministar vanjskih poslova i Premijer Vlade BiH,ujedno ÈlanPredsjedništva BiH Sefer Halilović,

Načelnik Glavnog Štaba ArmijeBiH,ujedno Èlan PredsjedništvaBiH Rasim Delić,Komandant Glavnog Štaba Armije BiH,ujedno ÈlanPredsjedništva BiH Jovan Divjak,Zamjenik Načelnika i kasnijeKomandanta Armije BiH Stjepan Šiber,Zamjenik Načelnik i kasnijeKomandanta Armije BiH

298 299 Kerim Lučarević,komandant Vojne policije BiH inačelnik Vojne bezbjednostiArmije BiH Enver Mujezinović,načelnik SDB(Služba državnebezbjednosti) Sarajevo Fikret Muslimović,načelnik Vojne bezbjednosti Armije BiH i savjetnik Alije Izetbegovića za ista pitanja Jusuf Jašarević,načelnik Vojne bezbjednosti Armije BiH Nedžad Ugljen,šef SDB-a BiH ikomandant terorističke jedinice"ŠEVE" Munir Alibabić-Munja,načelnik CSB(centar službibezbjednosti)Sarajevo i kasniješef AID-a(tajna policija) Bakir Alispahić,Ministar MUP-a i šef AID-a Jusuf Pušina,Ministar MUP-a, prije Alispahića Avdo Hebib,Ministar MUP-a prije i nakon rata Miroslav Tuđman,šef Sigurnosne službe RepublikeHrvatske, Fikret Abdić,član Predsjendištva BiH Franjo Tuđman,Predsjednik Republike Hrvatske Irfan Ljevaković,savjetnik u tajnoj policijiBiH, SDB i AID-u Kemal Ademović,ratni komandant Specijalnejedinice MUP-a,kasnije šef AID-a Ismet Bajramović-Æelo,ratni komandant Vojne policijeSarajevo Ramiz Delalić Æelo,ratni zamjenik komandanta 9-temotorizovane brigade Jusuf Prazina-Juka,ratni komandant Specijalnihjedinica Armije BiH i kasnijeHVO-a Mušan Topalović-Caco,

ratni komandant 10-te brdskebrigade Armije BiH Nedžad Herenda,glavni egzekutor terorističkejedinice "ŠEVE" Fahrudin Radončić,potparol Sefera Halilovića,vlasnik NIK "AVAZ" Sadika Omerbegović,šef kabineta Sefera Halilovića iministar za izbjegla i raseljena lica Dino Aljić,komandant specijalne Armijskejedinice "DELTA" Bakir Izetbegović,šef kabineta Alije Izetbegovića Naser Orić,komandant odbrane zone Srebrenica Zulfikar Ališpago-Zuka,komandant specijalne Armijskejedinice "ZULFIKAR" Mate Boban,Predsjednik HDZ-a BiH, Hasan Cengić,Zamjenik ministra odbrane i glavni logističar Armije BiH Radovan Karadžić,Predsjednik Republike Srpske Milutin Kukanjac, komandant JNA regija Sarajevo Aleksandar Vasiljevićšef KOS-a) Kontra obavještajnaslužba) Jugoslavije, Srbije Avdo Palić,komandant odbrane enklave Žepa Bakir Sadović,šef kabineta Alije Izetbegovića Vahid Karavelić,komandant 1.Korpusa Armije BiH Ismet Dahić,zamjenik komandanta 1.Korpusa i Ministar sarajevske policije Senad Pećaiin,potparol MUP,vlasnik i urednikmagazina "DANI" Amir Ahmić,načelnik uprave za ratrne zločineunutar AID, oficir za vezu saHaaškim Tribunalom Haris Lukovac,šef obezbeđenja AlijeIzetbegovića,radi u AmbasadiBiH u Holandiji Mido Aljić,šef obezbeđenja SeferaHalilovića,vojni Ataše u Albaniji Sakib Puška,komandant jedne od sarajevskihbrigada Rkret Previ jak,komandant hrasničke 4-temotorizovane brigade Hasan Hakalović,komandant 44-te brigade zv. "Neretvica" Arif Pašalić,komandant 4.Korpusa Armije BiH. Midhat Hujdur Hujka-komandant 41.Mostarske brigade Ramiz Bećirević-Načelnik štaba 28.DivizijeSrebrenica, i po odsustvu NaseraOrića njen komandnat Ramo Èardaković-Načelnik štaba brigade uopkoljenoj enklavi Žepa,ikomandant Zepljanskih boraca

nakon zarobljavanjakomandanta Palica Mehmed efendija Hajrić-Predsjednik Ratnog PredsjeništvaOpštine Zepa Osman Suljić-Predsjednik Ratnog Predsjedništva Opštine Srebrenica Dr.Bećir Heljić-predstavnik stanovnika Zepe uSarajevu i njihova veza saVladom RBiH Sead Delić-komandat 2.Korpusa u Tuzli Borisa Delić-operativac SDB-a i kasnijepomoćnik direktora tajne policijeAID Rusmir Mahmutćehajić-potpredsjednik Vlade RBiH Ismet efendija Spahić,naibu reis ul-ulema

i mnogi,mnogi drugi

inči 3D1 UrednikBakir HadžiomerovićRecenzenti: Senad Pećanin Kerim LučarevićLektorMirela HalilovićIzdavač "MATICA"DTPMensur MuzurovićTiraž: 2500 primjerakaFotografija na zadnjoj strani Nino MaričićCIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka-Bosne i Hercegovine, Sarajevo3 55.40š497.6ć"1992/1995"HALILOVIÆ, SemirDržavna tajna / Semir Halilović, - Sarajevo Matica, 2005. - 306, Š75Ć str, : faks. ; 23 cmISBB 9958-763-05-2COBISS.BH-ID 14530310Na osnovi mišljenja Ministarstva kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovineovo izdanje je oslobođeno od poreza na promet.302