EMOCIONALNA INTELIGENCIJA, STRES I KOLSKI

Dr Jasna Bogdanovi-uriEMOCIONALNA INTELIGENCIJA, STRES I KOLSKI

USPJEH ADOLESCENATAPREDGOVOREmocionalni doivljaji predstavljaju itavu grupu osobina individue i odreeni su prvenstveno biolokom strukturom, ali se mogu u odreenoj mjeri modifikovati i mijenjati pod uticajem sredinskih faktora i obrazovanja.

Emocionalna stabilnost je osobina ovjeka da emocionalno reaguje adekvatno situaciji u kojoj se nalazi, odnosno emocionalno stabilna osoba ima osjeanja koja su po svom kvalitetu, intezitetu i trajanju primjerena podraaju koji ih je izazvao i u stanju je da kontrolie svoje emocije.

Zato su emocije postale u poslednjih dvadesetak godina vrlo interesantne za istraivae sa eljom i ciljem da ljudi budu emocionalno pismeniji kako bi mogli oblikovati nove razliite referentne oblike.

U oblasti emocija edukacija je svedena na samoobrazovanje i oblikovanje u krugu porodice. Zato, nastankom emocionalne inteligencije , nastao je veliki broj programa kojima se edukuju ne samo mladi nego i odrasli .

U adolescenciji dolazi do diferencijacije u mnogim oblastima izraavanja emocija. To pokazuju istraivanja u ispoljavanju razlika emocija izmeu mukog i enskog pola. U doba adolescencije mladi poinju koristiti razliite emocionalne i komunikacijske pristupe s obzirom na pol. Djevojice poprimaju postupke odraslih ena, ali ne toliko izrazito, a djeaci se karakteriu pretjeranom distanciranou, koja se od suprotnog pola tumai kao neprijateljska.

Novi drutveni i kognitivni zahtjevi stavljaju adolescente u situacije u kojima moraju diferencirati odreene emocionalne izraze, tako se prezir primjeuje kad adolescenti poinju traiti pravo na vlastite misli, stavove i iznositi ih. Dakle, mladi uvjebavaju odrasle oblike emocionalne i intelektualne komunikacije.

Emocionalna zrelost je je povezana i sa socijalnom zrelou a samim tim je i osnova za njen daljnji razvoj, tako da je ona primarna kategorija strukture linosti djeteta s kojom su povezane sve ostale strukture.

U mnogim dijelovima svijeta esta je izloenost mladih akutnom i hroninom nasilju, bilo da je ono izazvano ratom kriminalnih bandi, ratom izmeu drava, ili pak ratom zbog etnike, vjerske ili rasne netrpeljivosti.

Sve vie su i na naim podrujima djeca i mladi koji pohaaju kole i ive u porodicama izloeni nasilju na ulici od narkomana ili osoba koje su patoloki bolesne jer iz ekonomskih ili drugih razloga nisu smjetene na psihijatrijske klinike.

Pored izloenosti urbanom nasilju sline posljedice su doivljavali mladi koji su ivjeli u ratnim uslovima.

Adolescenti koji su obuhvaeni naim istraivanjem su upravo djetinjstvo proveli za vrijeme ratnih sukoba, tako da je za njih ivot sa nasiljem bio normalan dogaaj, a nasilno ponaanje normalno ponaanje koje su prihvatili i sami ga praktikuju (lomljenje prozora po kolskim objektima, drvea pa ak i bacanje bombe u kolskom dvoritu).

Adolescenti su sposobniji od djece da se suoe sa stresom i trae resurse za suoavanje van porodice. Traumatska sjeanja i razoarenja rezultiraju osjeajem nihilizma i nasilja prema samom sebi (zloupotreba alkohola i drugih narkotika kao to je sluaj u Trebinju i drugim gradovima Hercegovine gdje prije rata nije bio nijedan sluaj zloupotrebe droge, a sada ima samo na lijeenju u Beogradu evidentirano 67 zavisnika, dok je broj zavisnika daleko vei prema podacima Savjetovalita Crvenog krsta u Trebinju) kao i rezultiranjem osjeaja uzaludnosti i promaenosti.

O polnim razlikama u reakcijama na stres zbog ratnog nasilja govore i rezultati istraivanja na izraelskim studentima. Mukarci su bili izloeniji od ena ali su ene imale vie psiholokih poremeaja ukljuujui PTSP ( Amir i Sol ,1999). Kod oba pola prisutnost suoavanja sa stresom usmjerena je na emocije i operacionalizovana u terminima traenja socijalne podrke i pripadanja Bogu.

Mladi tokom ratova ne doivljavaju istu vrstu stresnih dogaaja, ali ipak postoje slinosti u reagovanjima na ta iskustva (Ajdukovi 1998). Jedno od stresnih iskustava je svakako izbjeglitvo, tako da su kod mladih sa tim iskustvom primijeeni poremeaji sna, none more, ali i porast prkosa, straha i drugih emocionalnih stanja.

Ne smijemo zanemariti ni sadanje ekonomsko-politike krize koje su stresori za mlade i ostavljaju odreene posljedice na njihov odnos prema koli i motivaciju za uenjem uopte.Emocionalna inteligencija (EI) je relativno novo podruje u psihologiji i novi predmet psiholokih istraivanja. U posljednjih 20 godina uveliko privlai interes medija, postala je esta tema knjiga i asopisa, od kojih je najpoznatija ona Daniela Golemana, predavaa na amerikom univerzitetu Harvard i dopisnika New York Timesa, pod naslovom Emocionalna inteligencija. EI se prvi put pojavila u naunoj literaturi u ranim devedesetima, za to su zasluni autori koncepta, Peter Salovey sa univerziteta Yale i John D. Mayer sa univerziteta New Hempshire. Oni su odredili EI kao skup sposobnosti koje bi trebalo da doprinesu tanijoj procjeni i izraavanju svojih emocija, kao i procjeni tuih emocija i upotrebi osjeaja u motivisanju, planiranju i ostvarivanju ciljeva u ivotu (Taki, 1998). Dakle, EI oznaava tip inteligencije koji ukljuuje sposobnost procesiranja emocionalnih informacija (Roberts, Zeidner & Matthews, 2003).

Emocije su organizovani mentalni odgovor na dogaaj, a ukljuuju psiholoki, iskustveni i kognitivni aspekt. Veoma je vano to to se emocije obino javljaju u kontekstu odnosa. Kako se mijenja odnos neke osobe prema drugoj osobi ili objektu, mijenja se i njezina emocija prema toj osobi ili objektu. Bilo da su ti odnosi stvarni, pohranjeni u sjeanju ili zamiljeni, propraeni su osjetnim signalima koje nazivamo emocijama.

Emocionalna inteligencija se odnosi na sposobnost prepoznavanja znaenja emocija i njihovih veza, koritenja emocija kao temelja razumijevanja i rjeavanja problema. Dalje, EI ukljuuje koritenje emocija za poboljanje kognitivnih aktivnosti (Mayer & dr.,1999, prema Mayer, Caruso, Salovey & Sitarenios, 2001).

Sa stanovita emocionalne inteligencije, onaj ko posjeduje takve sposobnosti smatra se dobro prilagoenim i emocionalno vjetim pojedincem, dok onaj ko ih nema ili ne posjeduje u dovoljnoj mjeri, moe biti oteen u emocionalnom i socijalnom funkcionisanju (Mayer, DiPaolo & Salovey, 1990).

Koncept EI je nastavak jedne od dviju tradicija naina gledanja na odnos izmeu emocija i logikog miljenja u psihologiji. Jedna tradicija zastupa stanovite da su emocije i logiko miljenje suprotni jedno drugome, odnosno, da emocije ometaju, pogreno usmjeravaju i uopte negativno utiu na pokuaje racionalnog funkcionisanja ovjeka.

Suprotno ovoj, druga tradicija zastupa stanovite da su emocije dio logikog miljenja i da uopte doprinose inteligenciji i kvalitetu funkcionisanja u mnogim aspektima ivota. Autori koncepta istiu da je vrlo vano razumjeti da emocionalna inteligencija ne iskljuuje inteligenciju, da ona ne predstavlja pobjedu glave nad srcem to je jedinstveni spoj jednog i drugog.

Postojea istraivanja sugeriu da e EI vjerojatno zauzeti mjesto uz druge vane psiholoke varijable kao prediktor razliitih faktora uspjenosti na poslu, u koli i kod kue.Dundjerovi istie da sa stanovita emocionalne inteligencije posebno je bitno da menadera karakterie optimizam, kao nada i oekivanje da e se stvari u ivotu i na poslu odvijati u dobrom pravcu. Ta karakteristika e im pomoi, i , da izbjegnu bespomonost i anksioznost pred tekim i neizvesnim poslovima, i da trenutni neuspeh shvate kao posledicu okolnosti koje se u sledeim akcijama mogu izbei.(2005:104) Npr. vii stepen emocionalne inteligencije moe predviati smanjenu vjerovatnost potekoa s drogama ili nasiljem (Brackett, 2001; Formica, 1988; Mayer, Perkins, Caruso i Salovey, 2001; Rubin, 1999; Salovey, Mayer, Caruso i Lopez, u tampi, prema Mayer, Salovey, Caruso, Sitarenios, 2001).

AutorOSNOVNA POLAZITAOvaj rad je izvjetaj o istraivanju emocionalne inteligencije, osjeaja koherentnosti, stresa i relacija sa kolskim uspjehom adolescenata, pa emo se ovdje sasvim ukratko osvrnuti na osnovne pojmove.

Emocije reakcije koje upravljaju neijim ponaanjem i slue kao informacije koje nekome pomau u postizanju cilja. Sastoje se od tri dijela: saznajno-iskustveni dio sadri misli i svijest o emocionalnim stanjima odnosno neijim osjeajima; ponaajno-izraajni dio obuhvata govor, pokrete tijela, izraze lica, odnosno vidljive znakove emocija; i fizioloko-biohemijski dio, koji se odraava kroz modanu aktivnost, broj otkucaja srca, nivo hormona i reagovanje koe.

Upravljanje emocijama to je znanje kada treba iskreno izraziti svoje osjeaje, kada modifikovati ili pak zaustaviti izraavanje, to zavisi o drutvenim okolnostima i o tome koliko je nekom vano izraziti taj osjeaj.

Emocionalna regulacija proces izazivanja, promjene ili odravanja reakcija unutar ili izmeu saznajno-iskustveng, ponaajno-izraajnog i fizioloko-biohemiskog dijela emocija. Regulacija je proces pokretanja, odravanja, i modulacije pojave, inteziteta ili trajanja unutranjih osjeajnih stanja sa emocijama vezanim za fizioloke procese, ponaanje utemeljeno na emocijama, i pokuaja promjene vanjske regulacije koja je izazvala odreenu emocionalnu reakciju.

Emocionalna inteligencija ukljuuje sposobnosti brzog zapaanja, procjene i izraavanja emocija, sposobnost uvianja i generalizovanja osjeanja koja olakavaju miljenje, sposobnost razumijevanja emocija i znanje o emocijama, te sposobnost regulisanja emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja (Mayer & Salovey,1997.). etiri navedene sposobnosti poreane su prema sloenosti psiholokih procesa koje ukljuuju od jednostavnih zapaanje i izraavanje emocija do sloenih: svjesnost, refleksiju i regulaciju emocija. Kao to smo ve isticali, u ovom radu emocionalnu inteligenciju shvatamo kao jedan od generalizovanih resursa otpornosti o kojima se govori u salutogenom modelu.

Stres/ simptomi stresa Stres je, stanje organizma nastalo usljed neefikasnog ili moda bolje, nedovoljnog ovladavanja tenzijom izazvanom stresorima. To ovladavanje nikada nije potpuno i svi smo gotovo uvijek u izvjesnom stanju stresa.

Pokazatelje stresa Lazarus (1966) svrstava u etiri klase:1. emocije kao to su anksioznost, gnjev , depresija i osjeaj krivice;2. motorna ponaanja npr. poveana napetost miia, poremeaji govora, odreeni izrazi lica, bjeanje ili napad, odnosno agresivnost; 3. promjene u adekvatnosti funkcionisanja ( promjene u opaanju, miljenju, rjeavanju problema, perceptualnim i motornim vjetinama, socijalnoj adaptaciji) ; 4. fizioloke promjene (povien krvni pritisak, ubrzan rad srca, pojaano luenje kortikosteroida i sl.) .

Osjeaj koherentnosti dispoziciona osobina koja se odnosi na neije vienje svijeta kao razumljivog, savladivog i smisaonog. Kao takav, on bi trebalo da ima centralnu ulogu u preovladavanju stresa.

kolski uspjeh U ovom radu kolski uspjeh se odreuje kao prosjena ocjena po predmetima na kraju predhodno zavrenog razreda i na prvom polugoditu tekue kolske godine .

Materijalno stanje porodice uenika predstavlja subjektivnu evaluaciju ispitanika svog materijalnog stanja.

Ostale socio-demografske varijable - ukljuene u istraivanje ( pol, uzrast, obrazovni nivo roditelja ) odreuje se na uobiajen nainI. ADOLESCENCIJASvjetska zdravstvena organizacija (WHO) posveuje po jednu kalendarsku godinu globalnom problemu koji se ini u to vrijeme znaajnim kako bi bio sveobuhvatnije razraen i nakon toga prezentovan svjetskoj zajednici, da bi se uz njenu pomo potrailo odgovarajue rjeenje. Tako je bila Godina ena, Godina djece ( vie puta) a 1985. je bila posveena mladei. Taj podatak ukazuje da je omladina u optim aktivnostima nedovoljno prihvaena, da je nedovoljno zatiena, iako je najzdraviji segment ovjeijeg ivota ipak nedopustivo strada. Adolescencija-vrijeme sazrijevanja i dozrijevanja traje znatno due i obuhvata cijelu deceniju ivota. Prema medicinskoj enciklopediji (1963) adolescencijom mladalatvom smatra se onaj period u ovjekovom razvoju koji poinje sazrijevanjem genitalija i pojavom sekundarnih seksualnih osobina a zavrava se polnom zrelou i zavretkom rasta.Fizioloki i psihiki potresi koji se u tom dobu javljaju su neobino snani i mogu ostaviti trajne posljedice na razvoj linosti.

Grupa strunjaka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) 1974. godine definisala je adolescenciju kao period u kojem osobe napreduju do take poetne pojave sekundarnih seksualnih oznaka pa do potpune polne zrelosti, psiha takvih osoba postepeno prelazi iz psihe djeteta u psihu odrasle osobe i sa socijalno-ekonomskog stanovita prelazi se iz stanja potpune socijalno-ekonomske zavisnosti u stanje relativne zavisnosti.

Urli (1985) navodi da se u prosjeku adolescentna dob protee od 13 do 18 godina za djevojke, a od 14 do18 godina za mladie.

Boin (2005:84) navodi da su psiholoke periodizacije samo konstrukcije , odnosno jedan od naina klasifikacije prema teorijski i empirijski zasnovanim kriterijumima, te da se one nadovezuju na sline socijalne konstrukcije o periodima ivotnog ciklusa.

E.Erikson (1976) veliki znaaj pridaje razvojnim krizama, i on korsiti epigenetiki pristup i princip alternativnosti u razmatranju razvoja identiteta. Dakle on smatra da razvoj svake sposobnosti mora biti adekvatno uvremenjen, jer pojava nove sposobnosti uvijek moe da ugrozi sposobnost koja se ranije javila. Razvoj linosti i formiranje identiteta odvija se po E.Eriksonu u osam faza i svaka faza ima svoje specifine razvojne zadatke i svaka predstavlja moguu kriznu situaciju.Nain na koji je dijete prolo kroz fazu osnovnog povjerenja,fazu sticanja autonomije, inicijative i kroz fazu usvajanja odgovornosti zavisi kako e se rjeavati problemi u doba adolescencija kada se prelamaju sva loa rjeenja iz predhodnih faza.

Vee je poznato da adolescencija protee se priblino izmedju 11-12- do 22-23- godine ivota.Poto postoje znatne razlike u tom intervalu, nametnula se potreba za daljom diferencijacijom, pa se esto pravi razilika izmedju rane adolescencije

( 10/11-14 godina), srednje adolescencije ( od 15-18 god. ) i pozne adolescencije ( 19 22/23 godine).

Sve to se dogadjalo u ranijim fazama u adolescentnom periodu ima za cilj sintetizaciju i izgradjivanje pouzdanog i stabilnog osjeaja identiteta.

Adolescencija predstavlja prelazno razdoblje izmeu djetinjstva i odrasle dobi za vrijeme kojeg pojedinci doseu novi nivo psihosocijalnog razvoja.

U nekim primitivnim drutvima ne postoji adolescencija kao zasebna razvojna faza ve pojedinci prelaze direktno iz djetinjstva u odraslu dob. U takvim drutvima mladi ve nakon puberteta mogu obavljati relativno jednostavne poslove i sudjelovati u drutvenom ivotu ( M. Mead, 1961; prema Garrison, 1992.).

U razvijenijim drutvima se na adolescenciju gleda kao na razdoblje pripreme za odgovornosti odraslih (Garrison, 1992.). Za te nove odgovornosti mladi se moraju pripremati u razdoblju kada prolaze kroz kompleksne fizike i psihike promjene. Zbog brojnih promjena koje se dogaaju u tom razdoblju, psiholozi su posvetili veliku panju razdoblju adolescencije.

Poetkom 20 vijeka G.S.Hall (1904; prema Garrrison, 1992.) je postavio koncepciju o adolescenciji kao razdoblju bure i stresa. Autor ju je opisao kao vrlo nemirno razvojno razdoblje koje je diskontinuirano s djetinjstvom.Adolescente je opisao kao zbunjene i frustrirane. Iako su u poetku mnogi prihvatali ovakvo stanovite, kasniji teoretiari su opisivali adolescenciju kao relativno mirno razdoblje s kontinuiranim prelazom od djetinjstva do zrele dobi. Novija istraivanja su to i potvrdila, poto su rezulati pokazali da oko 80% mladih ljudi prolazi kroz to razdoblje bez veih tekoa (Offer, 1992.).

Iako adolescencija ne mora biti krizni period kao to to smatraju neki psiholozi,malo ko se ne bi sloio s tvrdnjom da je to razdoblje ponekad veoma stresno zbog razvojnih promjena koje se odvijaju.

Obrazac razvoja pojedinca unutar adolescencije zavisi o mnogim faktorima , a neki od vanijih su: pojedinevo prilagoavenje u djetinjstvu, odnos s roditeljima i vrnjacima i promjene koje se javljaju za vrijeme adolescencije. Te promjene su vezane uz lini i socijalni razvoj.Pubertet, odnosno seksualno sazrijevanje je bioloki dogaaj koji predstavlja kraj djetinjstva. Zbog relativno naglih tjelesnih promjena koje se dogaaju u pubertetu dio mladih postaje zbunjen. To je naroito izraeno kod onih koji se prerano ili prekasno razvijaju jer adolescenti oajniki ele biti prihvaeni od strane vrnjaka, poistovjetiti se sa slikom o tome kako djevojke ili mladii njihove dobi trebaju izgledati, oblaiti se i ponaati.Tokom adolescencije razvijaju se i obrasci razmiljanja karakteristini zaodrasle. Piaget ih opisuje kao formalno miljenje (Piaget i Inhelder, 1969; premaGarrison, 1992.). U dobi od 11-12 godina kod veine se razvija apstraktno miljenje to poveava kapacitet za rjeavanje problema. Promjene u obrascima razmiljanja obino prate promjene u linosti i socijalnim interakcijama. U razdoblju adolescencije je karakteristina i sklonost raspravama i kritinost prema roditeljima i autoritetima odnosno egocentrino miljenje. Pored osobnog

razvoja, adolescenti takoer doivljavaju promjene u socijalnim odnosima.Adolescenti moraju pronai i novu ulogu u porodi;nom krugu koju ponekad roditelji nisu spremni priihvatiti, a osim toga potrebno je da se prilagode i mnogo prisnijim odnosima sa vrnjacima. Jedan od osnovnih njihovih zadataka jeste postati nezavisan od porodice..Naalost, naini postizanja tog statusa nisu uvijek jasni ni adolescentima ni njihovim roditeljima. Neki roditelji veliku vanost daju povezanosti porodice i

teko prihvataju elju svoje djece za samostalnou. Takoer, mnogi se boje da njihovo dijete nije jo spremno suoiti se sa ivotnim problemima, no isto tako misle i sami adolescenti. Kod mladih ljudi se javlja konflikt jer jedva ekaju da pou u samostalan ivot, ali se istovremeno i boje neuspjeha. Ova unutranja borba se esto odraava u njihovom nepredvidljivom ponaanju, to roditelji obino interpretiraju kao buntovno ponaanje. Nain na koji adolescenti razvijaju nezavisnost i lakoa s kojom rjeavaju te konflikte je velikim dijelom u vezi sa relacijama roditelj-djeca.

Jedini sa kojima adolescenti mogu biti sigurni da ih nee tretirati kao djecu su njihovi vrnjaci. Tinejderi provode puno vremena s prijateljima jer im trebaju i koriste jedni druge da bi definisali sami sebe. U tom razdoblju srednja kola im predstavlja mjesto na kojem provode puno vremena i intenzivno se drue. Lako su prepoznatljive razliite grupe vrnjaka i veinom se dobro zna ko gdje pripada i koje su karakteristike ponaanja za tu grupu. U ranoj adolescenciji te grupe se obino razlikuju prema polu dok su ukasnoj adolescenciji mjeovite, odnosno drue se i djeaci i djevojice. Pripadnost odreenoj grupi pomae mladom ovjeku da se lake definie i da pronae vlastiti identitet. Kroz grupnu pripadnost mladi stiu samopouzdanje, osjeaj nezavisnosti od porodice,razvijaju vrijednosti i eksperimentiu sa novim ulogama. Zavretak adolescencije podrazumjeva ravnopravno ukljuivanje u drutveni ivot sa prihvatanjem odgovornosti i obaveza svijeta odraslih-Teorije adolescencije

Sve teorije prihvataju injenicu da se ljudi s vremenom mijenjaju, kao i to, da su uzroci tih promjena bioloki, psiholoki i socijalni. Meutim, teorije se razlikuju po tome koju grupu uzroka smatraju kao najvanijom za razvoj, to uglavnom zavisi o tome kako u cjelini shavataju ljudsku prirodu. Razlikujemo dakle tri skupine uzroka razvoja:

(1) Bioloki uzroci - Geni su kljuni faktor za na razvoj, koji je u pravilu skokovit.

(2) Psiholoki uzroci- U temelju naeg ivotnog razvoja lee promjene u lionosti i/ili kognitivnim funkcijama.

(3) Socijalni izroci- Ljudski razvoj uglavnom zavisi od zbiva u njegovoj sredini. Zbog velikog broja zbivanja u ivotu, promjene se ne deavaju skokovito ve je razvoj kontinuiran.

Razliite teoretiare adolescencije moemo kategorisati u dvije ekstremne grupe:

a) oni koji smatraju da je adolescencija jedan poseban period u ivotu ovjeka, zbog velikog broja razliitih i znaajnih promjena i

b) oni koji dre da adolescencija nije nita posebno, ve vrlo obian ivotni period.

Biopsihosocijalna teorija

(G.Stanley Hall)

G. Stanley Hall (1844-1924) je poznat kao otac psihologije adolescencije. On kree od Darwinove evolucijske teorije i razvija rekapitulacijsku teoriju razvoja. Hall pretpostavlja 4 razvojna nivoa koja korespondiraju 4 razvojna stadija ljudske vrste.

(1) Od roenja do etvrte godine: na tom stadiju razvoja djeca rekapituliraju ivotinjski stadij i gdje je mentalni razvoj vrlo primitivan. Ovdje je bitan senzorni razvoj i razvoj senzomotornih vjetina.

(2) Od etvrte do osme godine: Period lova i ribolova, gdje djeaci koriste igrake oruja i istrauju skrovita. Govorni razvoj i razvoj socijalnih interakcija se jako ubrza kao to se to desilo i za vrijeme nomadskog razdoblja ovjeka.

(3) Od osme do dvanaeste godine: ovaj stadij korespondira razdoblju poljoprivrednitva oko 5000 p.n.e. To je period kad djeca postanu spremna za disciplinovanje i sistematsko vjebanje. Za djeji razvoj u ovoj fazi povoljan rutinski dril pogotovo za uenje jezika i matematike.

(4) Od dvanaeste do dvadesetpete godine: Period bure i stresa. Ovaj period korespondira sa ljudskim razvojem i istorijom posljednih 2000 godina. Adolescencija je novo roenje, gdje se pojavljuju vii i ljudskiji oblici funkcionisanja. Prema Hullu je adolescencija jedini period u kojem ljudska vrsta moe postii evolucijski napredak. Bitno je postaviti adolescente u bogatu okolinu to e dovesti do poboljenja njihovog genetskog materijala te e njihova djeca naslijediti taj obogaen materijal.

Hall je vjerovao da svaki ovjek prolazi kroz iste etri faze kroz koje je prolo itavo ovjeanstvo, pri emu veina ljudi stagnira na treoj fazi tj. ivi dnevnu dosadnu rutinu. Hall navodi tzv. kontradiktorne tendencije u adolescenciji doivljaj snanih promjena raspoloenja, koja prema njemu, adolesenta ine vie ljudskim.

Te velike varijacije su :

Eenergija i entuzijazam nasuprot indiferentnosti i dosadi Veselje nasuprot utuenosti i melanholiji

Tatina i hvalisavost nasuprot poniznosti i plahosti Njenost nasuprot grubosti

Danas se njegova teorija smatra zanimljivom, ali netanom. Hull je ustvari pokuao nametnuti realnosti svoj evolucijski model razvoja.. Na primjer, pokazalo se da u odreenim kulturama adolescencija uopte nije razdoblje bure i stresa. Sigmund Frojd Freud je linost uporedio sa ledenom santom koja pliva na vodi. Podruje svjesnoga odgovara onom dijelu koji viri iznad povrine i koji je samo desetina te ledene sante. Sve ono to je ispod povrine (a to je najvei dio) odgovara nesvjesnom dijelu linosti.Freud je smatrao da postoje tri nivoa svijesti:

1) svjesno: svijest predstavlja najvii nivo linosti i ukljuuje sve ono to u odreenom trenutku svjesno doivljavamo.Svijest je kratkotrajna, prolazna i neprekidno se mijenja.2) podsvjesno: - je onaj dio linosti koji u odreenom trenutku nije dostupan pamenju, ali koji to moe postati u bilo kojem drugom asu. Zato se podsvjesno jo naziva i dostupnim pamenjem.

3) nesvjesno: - je najdublji nivo ljudskoga uma. Nesvijesno se manifestuje u svakodnevnom ivotu u tom smislu da upravlja, usmjerava i oblikuje ljudsko ponaanje, a pojedinac na svijesnom nivou pokuava nai neka logina objanjenja za to ponaanje (racionalizacija).Nakon 1920. Freud je proirio svoju koncepciju linosti te model tri nivoa svijesti zamijenio novim modelom u kojem postoju tri strukture koje zajedno ine linost.Te tri strukture nisu neke zasebne strukture u linosti koje imaju svaka za sebe nezavisnu egzistenciju, ve su to oznake za odreene psiholoke procese unutar linosti, tj. odreene snage koje djeluju.ID je u cijelosti uronjen i sadran u podruju nesvijesnog i on ini najvei dio tog podruja. EGO i SUPEREGO prostiru se kroz sva tri nivoa svijesti. Najvei dio ega i superega smjeten je u podruju podsvjesnog, a samo mali dio jednog i drugog ini svijest pojedinca kao to je mali dio lociran u nesvjesnom. Iz toga se vidi da su ego i superego veim svojim dijelom izvan svijesti negoli u svijesti.Anna Freud

Anna Freud (1985-1982) se posebno zanimala za adolescenciju, te je smatrala da je njezin otac previe naglaavao svoje otkrie da seksualnost ne poinje u pubertetu, ve u ranom djetinstvu. Ona smatra da je kljuna zadaa adolescenta uspostavljanje ravnotee izmeu superega i ida jer ona se sa poetkom puberteta ponovno naruava. Problemi koji nastaju usljed tih unutranjih konflikata esto vode do regresije adolescenata u ranije faze razvoja.

Anna Freud je uvela i dva nova odbrambena mehanizma, koja su posebno znaajna u adolescenciji :

(1) Intelektualizacija: prevoenje seksualnih impulsa u apstraktno miljenje (rasprave). Smatra da je to odbrana, lake im je priati nego se upustiti u neke interakcije. Ostali smatraju da je to dio potrage za identitetom.

(2) Asketizam: samoporicanje, strah od gubitka kontrole nad impulsima. Mala veselja npr. konzumiranje omiljene hrane samokanjavanje ime izgrauju povjerenje da se mogu kontrolisati i kod drugih stvari , odnosno prelaz na druge oblike ishrane, zakidanje za neke oblike ljepote. Kad steknu povjerenje u kontrolu manje su strogi i asketizam nestaje.

Peter Blos

Peter Blos je najpoznatiji od novijih psihoanalitiara koji naglaava znaaj ega i razvoj pojma o sebi (selfa) i ovaj se pristup naziva psihologija ega. Blos navodi pet faza adolescencije:

1) Predadolescencija

Ovdje se stvara ego-ideal koji regule ponaanje tako da postavlja ciljeve i aspiracije koje kada su dostignute izazivaju u pojedincu osjeaje ponosa i vlastite vrijednosti. Adolescent pronalazi neki lini ideal i to izvan porodice, tj. bira neku osobu prema kojoj usmjerava ljubav koju je prije usmjeravao prema roditeljima. Ta nova emocionalna veza omoguava stvaranje nezavisnosti i zrelosti.

2) Rana adolescencijaMladi adolescenti poinju uspostavljati bliske odnose sa vrnjacima istog spola. U nekim sluajevima, ova rana prijateljstva ukljuuju eksperimentisanje sa seksualnosti, ali ono je prvenstveno nain odbrane ega od zastraujuih promjena samopojmanja (self-koncepta) koja se zbivaju u to vrijeme. 3) Srednja adolescencija (prava adolescencija)

Ulaskom u srednju adolescenciju, poinju se uspostavljati odnosi sa vrnjacima suprotnog pola. Zbog intenziteta tih novih odnosa, adolescenti imaju tendeciju ponaati se narcistiki, tj. interesuju se samo za sebe, za svoje misli i izgled i reaguju vrlo defanzivno na kritiku. To je zato jer u ovoj fazi im je izrazito vano kakav dojam imaju drugi o njima. Takoe, mladi preispituju ideale i vrijednosti, to dovodi do reorganizacije svog pojama o sebi i tako dolaze do zrelijeg shvatanja samog sebe.

4) Kasna adolescencija

Sa dostizanjem kasne adolescencije, mlada osoba ima vie samopotovanja i jasnije formiran identitet.

5) Postadolescencija

Osoba je razvila osjeaj vlastitog identiteta i uspostavila svoje ivtne ciljeve.Ruth Benedict i Margaret Mead

Ove teorije proizale su iz antropolokog pristupa. Pretpostavlja da su razvoj i ponaanje kulturoloki odreeni to je proizalo iz meukulturolokih istraivanja. Poto postoje toliko velike razlike u ponaanju i razvoju u razliitim kulturama, smatra se da se razvoj ne moe tumaiti samo bioloki. Dva poznata antropologa, Ruth Benedict (1887-1948) i Marget Mead (1901-1978) smatraju da ponaanje pojedinca u velikoj mjeri zavisi od kulture u kojoj je on odrastao.M. Mead tako nalazi da su bura i stres adolescencije odraz stava drutva prema pubertetu, i da je adolescentsko ponaanje zavisno o standardima kulture. Ukoliko drutvo istie razvoj pojedine aspekte razvoja (npr. seksualnost) onda e doi do stresa i bure, a ako je taj aspekt normalno tretiran (djeca ue o seksu od odraslih) onda taj aspekt nee biti problem i nee biti istaknut.

Ruth Benedict pak navodi da od kulture zavisi hoe li razvoj biti kontinuiran ili diskontinuiran. Ona je specifikovala tri osnovna podruja u kojima su adolescenti razliito zavisni od kulture:1.Podruje seksualnih uloga, 2.Podruje razvoja odgovornosti (od neodgovornosti prema putpunoj odgovornosti),3.Podruje dominacije (razvoj od submisivnosti prema nezavisnosti)Albert Bandura

On naglaava ulogu socijalnih podraaja iz okoline i uenje po modelu, tj. uenje na temelju opaanja ponaanja modela i posljedica koje to ponaanja ima za model (npr. potkrepljivanje i kulturalno ohrabrenje). Drugim rijeima to znai da adolescenti ne ine ono to im odrasli kau da bi trebali initi, ve ine ono to vide da odrasli ine. Ako su te postavke tane, onda na odraslima i roditeljima lei velika odgovornost da budu dobri modeli mladima, te da svojim ponaanjem pokau koja ponaanja su dobra i poeljna. Temeljne postavke su sljedee:

(1) Razvoj se odvija kroz uenje (ire shvaeno) u socijalnoj okolini, kao i svi drugi oblici socijalnog ponaanja. Bitan je proces uenja po modelu. Kljuna objanjenja proizlaze iz uenja u interakciji s okolinom.

(2) Radi se o jednom kontinuiranom razvoju (uenje), tj. razvoj nije skokovit.

(3) Razvoj ne odvija se po nekom odreenom planu od nieg ka viem i mogue su regresije. SamoefikasnostKonstrukt samoefikasnosti, kojeg je 1977. predstavio Bandura, predstavlja jedan od sredinjih elemenata njegove socijalno-kognitivne teorije.

Da bi realizovali svoje ciljeve ljudi pokuavaju ostvariti kontrolu nad dogaajima koji utiu na njihove ivote. Oni imaju snaniju motivaciju da djeluju ako vjeruju da imaju takvu kontrolu i da e njihove akcije biti efikasne. Percipirana samoefikasnost je vjerovanje u vlastite sposobnosti efikasnog djelovanja na dogaaje (Bandura, 1997).

Samoefikasnost prema Banduri (1997) regulie ljudsko funkcionisanje na tri glavna naina:

- kognitivno: ljudi s viom percepcijom samoefikasnosti imaju vie aspiracije, ire i dugoronije poglede, postavljaju izazove pred sebe i predano idu u susret tim izazovima. Takoe, oni upravljaju svojim ponaanjem zamiljajui uspjene posljedice umjesto da se zadravaju na linim manama ili razmiljaju o stvarima koje bi mogle krenuti loe.

- motivacijski: ljudi sami sebe motiviu stvarajui vjerovanja o tome to su sposobni uiniti, oekivajui pozitivne posljedice, postavljajui ciljeve i planirajui tok akcija. Njihova motivacija bie jaa ako vjeruju da mogu postii svoje ciljeve i prilagoditi ih prema realizovanom napretku. Percepcija samoefikasnosti odreuje kakve e ciljeve ljudi postaviti sebi, koliko e napora uloiti, koliko e biti uporni i koliko otporni kada se suoe s neuspjehom i potekoama.

- preko raspoloenja i emocija: koliko e stresa i depresivnosti ljudi doivjeti u prijeteim i tekim situacijama, snano zavisi od toga koliko oni misle da su sposobni efikasno da se suoe s tim situacijama. Vjerovanja o visokoj samoefikasnosti utiu na emocionalna stanja na nekoliko naina: (1) prijetnje se doivljavaju manje stresnima; (2) doivljaj stresa i anksioznosti se smanjuje kroz ponaanje koje ini okolinu manje prijeteom; (3) bolja je kontrola nad ometajuim mislima. Istraivanja su pokazala da ono to uzrokuje doivljaj stresa nije ista frekvencija negativnih misli, ve nesposobnost da ih se zaustavi. Ljudi s visokom samoefikasnou sposobni su opustiti se, odvratiti panju, smiriti se i potraiti podrku od prijatelja i porodice, i time lake tolerisati anksioznost i tugu; (4) niska percepcija samoefikasnosti moe direktno voditi ka depresiji na nekoliko naina: osoba koja se osjea nesposobnom sprijeiti depresivne misli vjerojatno e ee imati ponavljane depresivne epizode; osoba doivljava razoaranje u vlastite nade, to vodi loem raspoloenju, koje ponovo slabi samoefikasnost; osoba ne razvija zadovoljavajue socijalne odnose, koji mogu pomoi lakem podnoenju stresa zbog socijalne podrke kroz pruanje poodsticaja i resursa od strane drugih, modela ponaanja i pokazivanja vrijednosti koju ima upornost.

Ljudi s niskom samoefikasnou izbjegavaju teke zadatke, imaju niske aspiracije i slabu predanost ciljevima koje su postavili pred sebe. Oni se okreu prema unutra, prema sumnjama o sebi umjesto da razmiljaju kako da uspjeno reaguju. Kad se suoavaju s tekim zadacima, zadravaju se na potekoama, posljedicama neuspjeha i linim nedostacima. Neuspjeh ini da gube vjeru u sebe, zato to za njega optuuju vlastitu neadekvatnost. Odustaju od susreta s tekoama, sporo se oporavljaju i lako postaju rtve stresa i depresije.

Nasuprot njima, ljudi s visokom samoefikasnou doivljavaju teke zadatke kao izazove koji se trebaju svladati, a ne kao prijetnje koje treba izbjegavati. Oni su duboko zainteresovani za ono to rade, postavljaju sebi visoke ciljeve i odravaju jaku predanost njima. Oni se koncentriu na zadatak, a ne na samog sebe. Neuspjeh pripisuju nepoznavanju teme, to je mogue popraviti, uskladiti, saznati, nedostatku vjetine ili nedovoljnom zalaganju. Oni udvostruuju svoje napore kada se sukobljavaju sa tekoama i brzo se oporavljaju nakon neuspjeha. Ovakav pogled podrava motivaciju, smanjuje stres i podlonost depresiji (Bandura, 1997).

Ljudi koji vjeruju da ne mogu postii eljene ishode i da nemaju lini pristup do efikasnih uzroka koji proizvode eljene posljedice bie skloniji interpretaciji stresnih dogaaja kao prijetnji i reaguju neadekvatno, dok e oni sa suprotnim vjerovanjima takve dogaaje interpretirati kao izazove i angaovae se u pokuaju da ih rijee na konstruktivan nain (Lemos, 1999).

Prema Scholzu i sar. (2002), osoba koja vjeruje da je sposobna proizvesti eljeni efekt moe voditi aktivniji ivot, koji je odreen i usmjeravan na samu linost. Ovaj osjeaj kontrole nad okolinom odraava takoe vjerovanje u mogunost efikasnog suoavanja sa izazovnim situacijama koje se javljaju u okolini i kontrolisanja njihovog uticaja na vlastiti ivot, preduzimanjem adaptivnih akcija, odnosno optimistino i samopouzdano vjerovanje u vlastitu sposobnost sueljavanja s odreenim ivotnim stresorima.Blascovich i Tomaka (1994, prema Aspinwall & Taylor, 1997) su predloili da individualne razlike, kao to su samopotovanje i samoefikasnost, mogu voditi ljude ka tome da procjene svoje resurse za sueljavanje boljima, kao i tome da stresne situacije procjenjuju kao izazove umjesto kao prijetnje. Procjene izazova nadalje mogu ih voditi ka efektivnoj mobilizaciji energije da bi se susreli sa zahtjevima zadatka.

Bandura (1991, prema Zimmerman, 1995) govori kako pozitivna povratna informacija o uspjenom ostvarenju cilja, ne samo da potvruje postignue prethodno postavljenog cilja, ve takoer moe osnaiti lini osjeaj samoefikasnosti, koji onda moe voditi osobu u proaktivnom postavljanju novih izazovnih ciljeva.

Pokazalo se da percepcija vlastite samoefikasnosti snano djeluje na ljudski razvoj i adaptaciju kroz oblikovanje izazovnih ciljeva, predanost ciljevima i stepenu motivacije u socijalnom kao i u akademskom kontekstu (Bandura 1996, prema Purdie i McCrindle, 2002).

Istraivanja su takoer pokazala da je snaan osjeaj samoefikasnosti povezan s boljim zdravljem, viim postignuem i boljom socijalnom integracijom (Schwarzer, 1992; Bandura, 1997, prema Scholz i sar, 2002).

Optimizam je prema Banduri (1997) nuan kao pokreta na akciju i za osjeaj dobrobiti. On govori da u svijetu punom prepreka, nesrea i frustracija, ljudi sa snanim osjeajem samoefikasnosti imaju vie ansi za uspjeh. Optimizam povezan uz doivljaj samoga sebe je adaptivna sklonost, a ne kognitivna greka.

Robert J. Havighurst Robert J. Havighurst bio strastveni istraiva, plodan pisac i aktivista za graanska prava. Kao istraiva, bavi0 se istraivanjem socijalnog, emocionalnog i moralnog razvoja dece i adolescenata u razliitim amerikim potkultura (ukljuujui Indijanaca), kao i u nekoliko drugih zemalja. Njegovo interesovanje je vezano za probleme adolescenata.Uvodi razvojne zadatke. Razvojni zadatak je zadatak koji nastaje u ili oko odreenog perioda u ivotu pojedinca, uspjenog koji vodi do njegove sree i uspeha sa kasnijim zadacima, dok neuspeh dovodi do nezadovoljstva kod individue, negodovanja od strane drutva, i tekoa sa kasnijim zadacima.(1953:2) On pretpostavlja da svaki ivotni period sa sobom nosi odreene razvojne zadatke. Za adolescenciju navodi devet razvojnih zadataka.

(1) Prihvatanje svoga tijela i muke odnosno enske uloge

(2) Stvaranje novih odnosa s vrnjacima oba spola

(3) Postizanje emocionalne nezavinosti o roditeljima i drugim osobama

(4) Postizanje ekonomske sigurnosti i nezavisnosti

(5) Izbor i priprema za neko zanimanje

(6) Razvoj intelektualnih vjetina i pojmova nunih za graansku kompetentnost

(7) Tenja ka i postizanje drutveno odgovornog ponaanja

(8) Priprema za brani i porodini ivot

(9) Izgradnja promiljenih vrijednosti u skladu s odgovarajuim naunim pogledom na svijet.Istraivanja potvruju uglavnom postavke Havighurstove teorije.

Abraham Maslow

Maslow se prvenstveno bavio razvojem potreba poredanih u hijerarhijsku strukturu, pri emu je vie panje posvetio potrebama rasta. U adolescenciji su najrelevantnije potrebe za pripadanjem i potovanjem svoga ja. Na alost uitelji i roditelji eto previde te potrebe adolescenata i vre veliki pritisak na mlade .Iako je malo vjerojatno da e mlada osoba ve u adolescenciji dostii svoju potpunu samoaktualizaciju, ipak je od velikog znaaja da put u tom pravcu krene ve u to doba. Ako mladima stvarno elimo pomoi da dou do samoispunjenja, moramo ih poduiti da se samoaktualizacija esto realizuje kroz sluenje drugima.

Erik Erikson

E. Erikson je jedan od najuticajnijih savremenih teoretiara adolescencije. Objavio je knjigu Childhood and Society (1963) u kojoj na vrlo osjetljiv i ponekad poetski nain opisuje ljudski ivot. Izmeu ostalog, njegove ideje nalaze svoje izvore u intenzivnim studijama istoriskih osoba kao to su Martin Luther King i Mahatma Gandhi.

Prema njemu ljudski je razvoj posljedica interakcije gena i okoline.

Naelo epigeneze

Razvoj svake linosti prolazi kroz odreene faze, kojih ima osam. Ti su stadiji univerzalni i vrijede za sve ljude nezavisno u kakvoj okolini rastu i razvijaju se. Budui da su ti periodi genetiki determinisani svaki od njih se javlja u sasvim odreeno i optimalno vrijeme.

Svaki period vezan je uz odreenu vrstu krize koja predstavlja centar u razvoju linosti. Krize u pojedinim stadijima nastaju kao posljedica dva faktora: a) fizioloke maturacije organizma i b) socijalnih zahtjeva koje okolina postavalja pojedincu. Konkretno, konflikti u linosti nastaju zbog suprotnih iskustava koje pojedinac ima u odnosu prema svojoj okolini. Kontakt sa okolinom moe za pojedinca biti zadovoljavajue iskustvo, ali i frustrirajue, a najee je i jedno i drugo, tj. ambivalentno. Zbog toga se u djetetu razvijaju ambivalnentni ili konfliktni osjeaji prema razliitim djelovima okoline.

Svaka kriza moe se razrjeiti na pozitivan ili negativan nain ili ne rjeiti. Na koji nain e se kriza rjeiti zavisi uglavanom od kontakta i iskustva koje imamo sa okolinom.

1) pozitivan nain: Ako se kriza rjei na pozitivan nain onda e se u linosti pojaviti nove pozitivne komponente, tzv. VRLINE, koje e olakati daljni razvoj. Kad se svi stadiji u razvoju linosti pojave u to optimalno vrijeme i ako se rijee na pozitivan nain, tada linost postie svoj puni razvoj i svoju punu zrelost. Takva linost je potpuno funkcionirajua. Meutim, uspjeno rjeenje koflikta u jednom periodu ne garantira da e se i sljedea kriza uspjeno rjeiti (iako to pomae).

2) negativan nain.: Ako se kriza ne rijei adekvatno, onda e linost razviti osobine koje su negativne (nepovjerenje, sram, oajanje, i sl), koje oteavaju daljnji razvoj i koji je usporen i neadekvatan. Nerjeene krize ne ostaju znai bez posljedica, ve se negativni efekti manifestiraju i u drugim fazama razvoja.

( Peta kriza: identitet - konfuzija uloga (12.-20. godina). Osnovni zadatak adolescenata je formiranje identiteta. Erikson je uveo pojam kriza identiteta, ali koristi ga na svoj, specifian nain. Kao dodatak opem shvaanju identiteta kao opa slika koju imamo o sebi, Erikson smatra da je identitet stanje prema kojem treba teiti. Ako je netku u stanju identiteta, razliiti aspekti samopojmanja (self-imagea) su u sukladnom odnosu jedni s drugima. U idealnom sluaju, osoba u stanju identiteta nema uope nikakvih unutranjih konflikata.

Adolescent treba postati jedinstveno, posebno i osobito ljudsko bie i kao takvo, posebno i jedinstveno, treba se ukljuiti u drutvo i nai u njemu svoje mjesto i svoju ulogu.

Pojedinac u toj dobi postaje svjestan svojih individualnih obiljeja, bilo nasljednih, bilo steenih. To je ivotno razdoblje u kojem pojedinac eli utvrditi to je i kakav je. Na to ga prisiljava i drutvo koje oekuje da on postane njegov punopravan lan. Posebnu ulogu i vanost za pojedinca ima i odabiranje budueg zanimanja. Pojedinac u tom ivotnom razdoblju mora prema tome donijeti vrlo vane odluke koje za njega imaju vrlo dalekosene posljedice.

Ako se ova kriza identiteta pozitivno rijei, pojedinac iz nje izlazi kao samostalna, osobita linost, linost koja je razliita od svih ostalih i koja je cjelovita. Ako se kriza loe rijei ili se rijei samo djelomino, osobni identitet pojedinca nee biti formiran, pojedinac nee znati tko je on i to je on, niti e njegova linost biti jedinstvena. Takvo negativno rjeenje dovodi do toga da pojedinac nema ili ne zna koja je njegova uloga u ivotu i u nekoj drutvenoj zajednici, a to znai da kod takvih pojedinaca postoji difuzija uloga ili konfuzija identiteta.

Za formiranje vlasatitog identiteta vana su tri elementa:

(1) Pojedinac sebe mora doivljavati kao istu osobu u razliitim vremenima. To je zahtijev za unutranji izraz.

(2) Drugi je zahtijev da socijalna okolina priznaje i percipira pojedinca kao istog u razliitim situacijama i vremenima. To je zahtijev za vanjskom izrazom i kontinuitetom. Ako mladi ovjek nije siguran da je njegova slika o samome sebi kompatibilna sa slikom koju o njemu ima njegova socijalna okolina, pojavit e se i razviti kod pojedinca sumnje, konfuzija i apatija u odnosu na osjeaj identiteta..

(3) Trei uslov za formiranje identiteta je rast ili akumulacija pouzdanja u skladu sa njegovom percepcijom samoga sebe i percepcijom od drugih. Ta se korespondencija mora dugo i temeljito provjeravati prije negoli pojedinac postane siguran da izmeu vlastite percepcije sebe i socijalne percepcije postoji sklad.

Na osnovi uspjeno rijeene krize identiteta razvija se vrlina vjernosti, koja je, po Eriksonu, osnovna tekovina tog razvojnog perioda. Vjernost je sposobnost da se odri slobodno obeana lojalnost usprkos neminovnim kontradikcijama u sustavima vrijednosti. Takva vjernost omoguava mladima da trajno prihvaaju i da se pridravaju socijalnih normi, pravila, institucija, etike i ideologije koju je usvojio. Kad nema tako formirane vrline, adolescenti, iako seksualno zreli, ne mogu postati ni brani partneri ni roditelji. To traje sve dok u njima nije razvijena ta vrlina vjernosti na kojoj se zasnivaju brane i obiteljske veze i obaveze. Bez braka nema, opet, seksualne slobode koju uivaju odrasli ljudi.

John Coleman

Adolescencija nije fenomen ili/ili, ve je period u kom je ovjek suoen sa nizom potekoa, ali problemi oko kojih se adolescenti svaaju sa roditeljima ustvari nisu stvarno bitni i ne radi se o temeljnim ivotnim vrijednostima, ve se radi o svakidanjim nebitnim stvarima. Pri tome su adolescenti uzrujani uvijek samo o jednoj stvari u isto vrijeme i ti problemi postiu svoj vrh u odreenom vremenskom razdoblju, zatim intenzitet problema opada i javlja se novi problem iji intenzit se poveava, dostie vrhunac itd.Dakle, u razliitm periodima adolescenti se bave razliitim temama, to su npr. samopoimanje, biti sam, heteroseksualni odnosi, odnos s roditeljima, prijateljstva, kontrola linog ivota itd. No do sada nisu odgovorena neka bitna pitanja, kao npr. kada se koja tema obrauje, da li su teme iste kod mladia i djevojaka itd.Tri su potperioda ovisno o pitanjima koja si adolescenti postavljaju:(1) ko sam ja kao osoba? (rana adolescencija)

(2) kako mogu povezati ono to sam odluio da jesam sa oekivanjima drutva (kasna adolescencija)

(3) kako mogu biti svoj u drutvu koje ne zadovoljava moje potrebe? mladalatvo moe biti kreativno, dobro, ali ponekad je to i vrlo destruktivno.kolski uspjeh adolescenataPrelazak iz osnovne kole u srednju kolu zahtijeva prilagoavanje novoj obrazovnoj sredini i novim obrazovnim standardima.

Svakodnevna opaanja ali i istraivanja pokazuju da se u srednjim kolama poveava broj kolskih aktivnosti zbog ega se mijenjaju dnevne navike uenika. U vezi s tim novim aktivnostima od uenika se trai i vei stepen autonomije u radu kao i vei stepen sposobnosti i vjetina.(Seidman i sar.1994)

Zbog podudarnosti u vremenu normativnih prelaza u nove kole i naglih biolokih promjena mogue su stresne reakcije. Prema rezultatima nekih istraivanja one se ogledaju u opadanju samopotovanja.

Uspjeh adolescenata u koli zahtijeva kompleksan pristup i istovremeno osvjetljavanje sa svih strana, to sve zahtijeva obiman rad.

Neuspjeh kod djece normalne psihofizike razvijenosti predstavlja ee neuspjeh kole, porodice i drutvene sredine da ostvari svoje obrazovne zadatke nego neuspjeh samog djeteta (R.okorilo,1983:221)

ta e se vrednovati kao uspjeh u koli krucijalno odreuju ciljevi i zadaci vaspitanja, a predmet ocjenjivanja ne ini koherentan i konzistentan sistem vrijednosti. Dijelovi tog sistema esto nisu kompatibilni.

U raspravi o ocjenjivanju uenika u nastavi treba poi od njegovog krajnjeg efekta ocjene o ueniku. Dobijena ocjena kojom je nominalno izraen kolski uspjeh uenika ima lini, porodini i drutveni znaaj. Ocjena je mjerilo vrijednosti, ona pokazuje koliko koji pojedinac vrijedi.Drutveni aspekt ocjene podrazumijeva mogunost stvaranja veeg koritenja drutvenih dobara i bogatih duhovnih vrijednosti (Perkovi,2001:112)

Adolescenti koji su imali loe vladanje u osnovnoj koli, a o srednjoj koli misle pozitivno, zanemaruju svoj doprinos prilagoavanju na tu novu kolu. Taj se doprinos ogleda u nastavljanju problematinog ponaanja i nastavljaju se konflikti sa nastavnicima, slabiji uspjeh i slini problemi.

Uenici koji su imali visoka postignua imaju i resurse (znanja i sposobnosti) kojima se dobro prilagoavaju srednjoj koli ak i kada je negativno percipiraju.

Uspjene uenike, u odnosu na ostale grupe, karakterie smanjena tenzija, nekonstruktivna preokupacija, kao i odsustvo tendencije zbunjivanju i lakom razoaravanju.Uspjene uenike iz prostora varijabli sebinosti, opisuje i tvrdoglavost, upornost uspostavljenih navika, otpor prema autoritetima, poverenje u lino zalaganje na putu ka uspehu, neekscentrinost, ali i generalna sumnja u spremnost ljudi na ispoljavanje humanosti.(U.Mladenovi,2002:23-26)

Brojna empirijska istraivanja pokazala su da ocjena postignua uenika najee nema dovoljno dobre metrijske vrijednosti, sklonost ovoj greci oituje se u nastavnikovoj tendenciji da neopravdano podigne ili neopravdano spusti kriterijum procjene... i najvaniji faktori koji dovode do greaka u ocjenjivanju mogu se svrstati u tri grupe:1.faktori koji zavise od uenika,2. faktori koji zavise tehnike ispitivanja uenika i 3. faktori koji zavise od nastavnika.

Ovi trei su najbrojniji i najznaajniji, to su tanost (valjanost), dosljednost (pouzdanost) i objektivna procjena nastavnika ( osjetljivost) (R.Dunerovi,2002:11).

U istraivanjima je naeno da mnogi uenici ne postiu eljene ili bolje rezultate, ne zbog toga to su im sposobnosti nerazvijene, ve zbog toga to se ne koriste efikasnim strategijama uenja, odnosno ne koriste efikasne tehnike pamenja,voenje zabiljeki, uoavanje strukture, glavnih pojmova i ideja u datim sadrajima. Uenici veoma lako osjete da li profesori imaju povjerenja u njihove sposobnosti ili ne, pa se to odraava na njihove rezultate u uenju.

Ako kod uenika dominiraju faktori koji se ne mogu kontrolisati ili se tee kontroliu kao to su sposobnosti, teina gradiva, srea, miljenje drugih i sl. onda se poveava njegov strah da nee uspjeti to blokira i one snage koje bi bile dovoljne da se zadatak uradi u nekoj oputenoj i manje anksioznoj atmosferi (P.Stojakovi.1998:55).

Dolo se i do podataka da uenici koji ee doivljavaju neuspjeh lake mogu da preovladaju taj osjeaj bespomonosti ako pripisuju svoje neuspjehe nedostatku napora i nedovoljnom radu a ne sposobnostima. To znai da su faktori motivacije i truda odluujui u postizanju rezultata u uenju.

Jedna od posljedica neuspjeha jeste i odreena pasivnost i intelektualna ljenost. Uenik koji doivi neuspjeh u prvom polugoditu, a naroito kad postane svjestan injenice ( u toku drugog polugodita ) da izlaza nema, gubi svaku volju za rad, iskljuuje se iz procesa obrazovanja, a time se usporava i proces njegovog psiho-fizikog razvoja jer kako nam je poznato razvitak linosti i njenih individualnih sposobnosti zavisi od ovjekovog aktivnog odnosa sa spoljnim svijetom.(V.Jovovi,1981:293).

Nai istaknuti psiholozi ukazuju na opte sposobnosti kao uslov za zavravanje kole, jer se za svako kolsko uenje trai izvjestan stepen opte inteligencije (Stevanovi B,1974:8), to znai da postoji povezanost inteligencije sa kolskim uspjehom (Petz), odnosno da nivo razvoja inteligencije utie na kolski uspjeh (R.Kvaev.1977:67). Nijedan od pomenutih strunjaka, ni eksplicitno ni implicitno, ne tvrdi da je inteligencija jedini faktor od koga zavisi uspjeh u koli, ali ona sigurno predstavlja osnovu postignua uenika u kolskom uenju.

Rezultati istravanja V.Jovia potvruju ova navedena miljenja i ukazuju na bitnu povezanost rezultata u nastavi i optih sposobnosti uenika, to znai da se inteligencija moe tretirati kao jedan od faktora kolskog uspjeha uenika.

injenice do kojih smo doli ukazuju da je najvea povezanost izmeu inteligencije i uspjeha u matematici, likovnoj umjetnosti i srpskohrvatskom jeziku. Rezultati ukazuju da postoji veliki broj faktora psiholokog, pedagokog, socio-ekonomskog karaktera koji udrueni jedni sa drugima, ili nezavisno jedni od drugih, djeluju na kolski uspjeh uenika. Jedan od veoma znaajnih faktora jeste inteligencija uenika (V.Jovovi,1981:301)

Porodica kao osnovna elija drutva ima direktnog uticaja na postignua uenika. U velikom broju razliitih porodinih uticaja mogue je izdvojiti najbitnije: materijalne prilike, kompletnost, brojnost i obrazovanost porodice, posjedovanje i koritenje kulturno-tehnikih sredstava, angaovanost porodice, stambene prilike, zdravlje u porodici, porodina motivacija uenika, stavovi roditelja prema obrazovanju itd.

Neka istraivanja ukazuju na to da to su roditelji obrazovaniji i struniji, to je njihov posao manje jednolian i manuelan, to oni vie itaju i to se vie zanimaju za budui poziv djeteta- tim je bolji njihov uspjeh u koli. Suprotno tome to su odnosi meu roditeljima manje sreeni, to je vea porodica, tim je gori djetinji uspjeh u koli ( Vasilije Jovovi ;1978:409)kolski uspjeh i emocionalna inteligencija

Istraujui faktore koji odreuju kolsko postignue najvie se ispitivala inteligencija uenika, no utvreno je da ona objanjava samo dio te varijanse. U traenju drugih faktora koji bi mogli uticati na uspjeh djece u koli istraivali su se socijalni faktori, kao to je porodino porijeklo i socio-ekonomski status, faktori linosti i motivacijski faktori. Cattel, Sealy i Sweny (1966) su se bavili ispitivanjem povezanosti kolskog uspjeha s faktorima linosti i motivacije, te su pronali da od ukupne varijanse kolskog postignua testovi inteligencije objanjavaju izmeu 21-23%, motivacijske osobine 23-27%, a crte linosti 27-36%.

U novije vrijeme javila se ideja da bi se dio uspjenosti u podruju kolskog i profesionalnog uspjeha mogao objasniti emocionalnom inteligencijom. Jo je Kahneman (1973) tvrdio da to koliko je osoba u stanju drati pod kontrolom ostale, za osnovnu aktivnost irelevantne, misli i dogaanja utie na uspjeh u obavljanju osnovne aktivnosti (Taki, 1998). Goleman takoer opisuje vanost upravljanja emocijama za uspjeh u koli: Razmjeri do kojih emocionalna uzrujanost moe uticati na mentalni ivot za uitelje nisu nita novo. Uenici koji su nervozni, ljutiti i ne ue; osobe koje su obuzete ovim stanjima ne primaju informacije na adekvatan nain ili s njima postupaju loije.

Snane negativne emocije prebacuju panju na njihove vlastite preokupacije, ometajui pokuaje da se usmjere na neto drugo. (Goleman, 1995, str ).

U okviru modela Mayera i Saloveya, logika u osnovi pretpostavke da bi sposobnosti emocionalne inteligencije mogle imati pozitivne uticaje na uspjeh u koli temeljila se uglavnom na dijelu modela koji razrauje nain na koji emocije facilitiraju miljenje (nivo B). Taki je u svom istraivanju doao do zakljuka da varijable emocionalne inteligencije znaajno dodatno doprinose objanjenju kolskog uspjeha. Varijable emocionalne inteligencije su poveale za 13.5% postotak varijanse kolskog uspjeha objanjene optom inteligencijom (Taki, 1998).

Uopte govorei, inilac linosti objanjava samo mali dio ivotnih pria, pa bi se doprinos emocionalne inteligencije od 10% u razjanjavanju toga mogao smatrati vrlo velikim (Salovey i Sluyter, 1999).

Odreene emocije takoe mogu olakati rjeavanje nekih vrsta zadataka: pozitivne emocije poboljavaju kreativno i induktivno rezonovanje, dok negativne emocije olakavaju deduktivno rezonovanje (Salovey i Birnbaum 1989) . Emocije slue i za preusmjeravanje panje prema naelu vanosti; neko raspoloenje moe biti prekinuto i zamijenjeno drugim, koje je pogodnije za rjeavanje novonastale situacije. Emocije osoba moe koristiti i za samomotivisanje, pri emu je emocionalno inteligentna ona osoba koja je sposobna odmjeriti i optimalizirati motivacijski uticaj emocija (budui da prema teoriji aktivacije, preveliki stepen motivacije ima negativan uticaj na rad). Prednost emocionalno inteligentnih osoba se najvie ogleda u sposobnostima kreativnog i fleksibilnog pristupa moguim alternativama problemne situacije. Budui da su upueni u prednosti koritenja znanja o svojim i tuim emocijama, u svom ponaanju potuju svoje i osjeaje drugih ljudi. Takve se osobe ne pitaju to e u svojoj karijeri stei, nego da li e u njoj biti sretne" (Salovey i Mayer, 1990).

Doivljavanje osjeaja je esto, ako ne i uvijek, popraeno miljenjem o njima. Primjeri takvih misli su u osnovi strategija suoavanja sa stresom. Tako nekima od njih pokuavamo zaustaviti doivljavanje emocija, dok druge misli ine osobu otvorenom za doivljavanje razliitih emocija. Pokazalo se da osobe koje uspjenije evaluiraju i reguliu svoja raspoloenja pokazuju nii nivo anksioznosti, depresije i imaju efikasnije strategije suoavanja sa stresom (Mayer i Stevens, 1994). Via razina empatije, a manje razliitih neurotskih problema, kao i bolje podnoenje stresa ukazuju da bi emocionalno inteligentnije osobe trebale biti kompetentnije, s vie samopotovanja i ustrajnosti.

Lazarus u svojoj knjizi Emocije i adaptacija (1991, prema Shweder, 1993) emocije analizira kao kognitivni sistem, a za psiholoki stres govori da se treba promatrati kao dio ire teme, emocija. Razlog tome je to vjeruje da su emocije nain razumijevanja ivotnih dogaaja koji su vani za linu dobrobit. Kognitivne procjene definie slino, kao vrednovanje znaaja onoga to se dogaa u svijetu u odnosu na linu dobrobit. Tako se dogaaji i njihov znaaj za linu dobrobit mogu kategorizovati u dvije skupine: lini tetni (gubici ili prijetnje) ili blagotvorni (dobici). Glavna postavka Lazarusove knjige je da kognitivne procjene uzrokuju i potiu doivljavanje emocija. Da bi se evaluirao znaaj onoga to se deava u svijetu u odnosu na linu dobrobit (primarna procjena), pojedinac mora shvatiti vanost tih dogaaja za svoje ciljeve. Prema Lazarusu, ako ne postoje relevantni ciljevi, ne moe biti ni emocija. Motivacijska komponenta je jedna od osnovnih komponenti kognitivnih procjena. Proces suoavanja se moe bolje razumjeti ako se razumiju ciljevi i emocije pojedinca (Lazarus, 1993).

Prema Lazarusu (prema Trabasso i Stein, 1993) line vrijednosti, ciljevi i koncepcija moralne odgovornosti organizuju i ograniavaju proces procjene. Emocije onda izranjaju iz primarnih procjena (odluke o vanosti ciljeva, uspjehu ili neuspjehu i vanosti u odnosu na sebe), sekundarnih procjena, odnosno atribucije odgovornosti (krivica ili ast), iz formulacije planova (potencijal za suoavanje) i oekivanja potekoa i posljedica (oekivanja o budunosti).II. EMOCIONALNA INTELIGENCIJA

Savremene teorijske elaboracije emocionalne inteligencije mogu se podijeliti u dvije relativno homogene grupe: u prvu spadaju shvatanja koja emocionalnu inteligenciju tretiraju kao mentalnu sposobnost, odnosno sposobnosti (Mayer & Salorey, 1997; Mayer & sar., 2000), a druga obuhvata tzv. mijeane modele koji, osim sposobnosti, ukljuuju i neka druga, nekognitivna svojstva (Goleman, 1997; Bar-On, 1997). Mada na pomalo razliite naine, u radovima spomenutih autora plasirana je ista opta ideja prema kojoj je procesiranje emocionalnih informacija:

a) drugaije prirode i relatvno nezavisno od sposobnosti koje se veu uz tradicionalno shvatanje intelektualnih potencijala;

b) posebna klasa sposobnosti, a ne sistem preferiranih ponaanja, vana je specifina determinanta uspjeha u mnogim podrujima ivota koja moe biti vanija od akademske inteligencije (Goleman,1997).

Pojava konstrukta emocionalne inteligencije bio je nain da se istakne vanost emocionalnih aspekata u uspjenosti na raznim ivotnim poljima, te predstavlja jedan od pokuaja da se pronau mentalni procesi koji su ukljueni u obradu emocionalnih informacija, to bi nadalje omoguilo njihovo sistematsko istraivanje i mjerenje.

Povezanost emocija i inteligencijeKoncept emocionalne inteligencije ispoetka je bio primljen sa dosta kritika, uglavnom baziranih na tvrdnjama o unoenju konfuzije spajanjem kontradiktornih podruja kognicije i emocija.

Da bi smo razumjeli koncept emocionalne inteligencije, potrebno je objasniti njene dvije komponente: emocije i inteligenciju.a)Emcoije kao komponenta emocionalne inteligencije

Emocije spadaju u afektivnu sferu mentalnih funkcija.Pod pojmom emocija podrazumijevamo svaku uzbuenost ili uznemirenost osjeaja.

U najirem psiholokom smislu termin emocija odnosi se na uzbueno stanje organizma koje se manifestuje na tri sasvim razliita naina:

1) emocionalnim doivljajem,

2) emocionalnim ponaanjem i

3) fiziolokim promjenama u tijelu. Ta tri aspekta emocija su intimno povezana. ( Kre & Krafild, 1978: 237).

Isto tako, rije emocija koristimo kad elimo oznaiti osjeaj, misli, psiholoka i bioloka stanja.

Emocije su zapravo impulsi koji nas navode na djelovanje. Emocije su neodvojive od ivog bia koje ih osjea, u istoj onoj mjeri u kojoj je to bie neodvojivo od ivotne situacije u kojoj osjea dato osjeanje.Zbog toga je najiri okvir naeg pristupa onaj koji uspostavlja relacije izmeu ivotne situacije ili svijeta sa jedne strane, bia ili linosti sa druge, i same emocije, sa tree strane, kao reakcije izmeu bia i svijeta. Za nas je emocija uvijek reakcija bia na neko zbivanje.(Milivojevi, 1993:10)

Emocije ukljuuju najmanje sljedee etiri komponente:

1) izraajnu ili motoriku to je sposobnost izraavanja emocija izrazom lica, dranjem tijela i tonom glasa;

2) iskustvenu osjeajna stanja su posljedica osvjeenosti signala koji stiu iz sredinjeg nervnog sistema (broj otkucaija srca, neurohemijske promjene itd) povratnih informacija izraza lica, te tumaenje onoga to se dogaa u osobi i okolini.Ta se osjeajna stanja normalno izraavaju nakon to se savlada jezik, verbalnim saoptenjem doivljenog iskustva;

3) regulaciona komponenta postoje odreene sklonosti u postupcima koje su direktna posljedica doivljavanja emocija;

4) komponenta prepoznavanja i obrade to je sposobnost prepoznavanja emocije u drugima, odnosno sposobnost prepoznavanja koju emociju druga osoba osjea obradom njihovih izraza lica, dranja tijela ukljuujui pokrete glave i oiju, te tona glasa i brzine govora.

Istraivai su otkrili novim metodama koje prodiru u tijelo i mozak vie psiholokih pojedinosti o tome kako svaka od emocija priprema tijelo za veoma razliite vrste odgovora:

- u bijesu krv nadire u ruke, omoguavajui da se lake posegne za orujem ili napadne protivnik, rad srca je ubrzan, a porast nivoa hormona, kao to je adrenalin, proizvodi dovoljno snanih energetskih impulsa za silovitu akciju;

- u strahu krv struji od velikih skeletnih miia kao npr. do nogu - olakavajui bijeg - lice blijedi poto se krv sliva iz njega, istovremeno tijelo se ukruti makar za trenutak, dajui vremena da se odmjeri hoe li skrivanje biti bolja reakcija. Procesi u modanim emocionalnim centrima oslobaaju hormone koji tijelo postavljaju u stanje potpune pripravnosti, inei ga ukruenim i pripremljenim za akciju, dok je panja usmjerena na trenutnu opasnost kako bi se to bolje procijenio potez koji e uslijediti;

U osnovne bioloke promjene u stanju sree spada poveana aktivnost modanog centra koja inhibira negativna osjeanja i podstie poveanje raspoloive energije, a umiruje one koje izazivaju brine misli.

Ljubav, njeno osjeanje i seksualno zadovoljstvo izazivaju parasimpatiko pobuenje- fizioloki suprotnost onom stanju bori se ili bjei pokreta izazvanih strahom ili bijesom.

Parasimpatiki obrazac reakcija oputenosti predstavlja niz reakcija du cijelog tijela koje proizvode opte stanja zadovoljstva.

Podizanje obrva pri iznenaenju omoguava poveanje vidnog polja i da vie svjetla dospije do retine.

U cijelom svijetu izraz gaenja istovjetan je po izgledu i alje istu poruku. Neto je neprijatno po mirisu ili ukusu ili tome slino. Izraz gaenja gornja usna se povija prema krajevima, dok se nozdrve nabiraju - nagovjetavajui primoradijalni pokuaj da zatvorimo nozdrve ili ispljunemo otrovnu hranu.

Osnovno dejstvo tuge jeste da nam pomogne da se prilagodimo velikom gubitku, kao to su smrt ili sutinsko razoarenje. Tuga dovodi do gubitka energije i nedostatka raspoloenja za obavljanje svakodnevnih obaveza, do gubitka elje za razonodom i zadovoljstvom, a ako postane ozbiljan poremeaj dovodi do depresije, tada usporava tjelesni metabolizam (Goleman, 1995:7).

Na koji nain emo reagovati na odreene situacije podjednako zavisi od inteligencije kao i od emocionalne inteligencije.

Pozitivna i negativna raspoloenja

Zabrinutost je sama bit tetnog djelovanja tjeskobe na sve oblike mentalnih sposobnosti.Ona vue korijene iz najstarijeg razdoblja ljudske istorije, ali je vremenom izgubila svoju primarnu funkciju. U odreenom smislu to je korisna reakcija koja je pola krivim putem to je veoma snana mentalna priprema za oekivanu opasnost.

Tjeskoba koi intelekt. Pretjerana tjeskoba e zaustaviti ili barem usporiti svaki pokuaj postizanja uspjeha dok e premalo tjeskobe rezultirati apatijom ili gubitkom motivacije i poveanom nezainteresovanosti.

Kod stvaranja planova i donoenja odluka dobro raspoloene osobe situaciju smatraju pozitivnije i optimistiki. To se deava izmeu ostalog, zbog injenica da pamenje zavisi o emocionalnom stanju, tako da u dobrom raspoloenju pamtimo svjetlije dogaaje. Dok na osnovu datih argumenata nastojimo donijeti odluku, pamenje odgovarajue injenice okree u pozitivnom smijeru, zbog ega je vea vjerovatnoa da e se donijeti neka riskantnija odluka ( to na kraju ne mora biti dobro.) Suprotno, loe raspoloenje skree pamenje u negativnom smijeru, pa je zato vjerovatnije da emo donijeti odluku koja se temelji na bojaljivosti i pretjeranom oprezu.

Nada nije samo optimistiki stav da e se ipak sve dobro zavriti. Nada je vjerovanje da imamo volje i naina za ostvarivanje svojih ciljeva, ma kakvi oni bili. Nada je jedna od vanih karakternih osobina osoba razvijene EI. Osoba koja se nada nee se u kritinom trenutku prepustiti navali tjeskobe, malodunosti i depresije. Osobe koje prolaze kroz ivot uz mnogo nade manje se susreu sa potienou od drugih i imaju manje emociopnalnih problema.

Optimizam moemo shvatiti kao nain na koji ljudi shvataju svoje uspjehe i neuspjehe. On je tit koje ljude u tekim situacijama brani od zapadanja u stanje apatije, depresije, beznaa i oaja. Za optimizam je vano da bude realan a ne naivan, jer inae moe biti kontraproduktivan.

Optimistike osobe na neuspjeh gledaju kao na neto to mogu promijeniti kako bi sljedei put bili uspjeni, dok pesimisti svu krivnju preuzimaju na sebe pripisujui je nekoj svojoj karakteristici koju ne mogu izmijeniti.

Jedan od izvora pozitivnog i negativnog stava je i uroeni temperament, kojeg osoba moe modifikovati upotrebom iskustva i samoprocjene.

U dananjem svijetu, u kojem vlada ambicija, mnogi ljudi uopte ne razmiljaju kako e njihovi postupci uticati na druge osobe. Uz to, veina se nalazi u stresnim situacijama koje stvaraju i potenciraju nastanak i ispoljavanje negativnih emocija. Zato je danas veoma vano nauiti ivjeti sa tim emocijama i vladati njima. Situacije koje utiu na nastanak takvih emocija je esto nemogue izbjei, ali cilj EI i nije izbjegavanje negativnih emocija nego njihovo prevazilaenje. Emocije moraju postojati, ali svakoj moramo pronai pravi smjer, intezitet i duinu njenog trajanja.

Aleksitimija ( grki a- znai nedostatak, lexis je rije a thimos emocija) je stanje u kojem osoba ima problema u razlikovanju pojedinanih emocija, kao i to da ne razlikuje emocije od tjelesnih osjeta. Takvim osobama nedostaju rijei za osjeaje, kao posljedica njihove nemogunosti da izraze emocije, a ne potpunog izostanka emocija. Termin aleksitimija skovao je 1972. godine dr Peter Sifenos, psihijatar sa harvardskog univerziteta. Aleksitimici osporavaju raireno laiko vjerovanje kako je savreno i sasvim jasno ta osjeamo - Oni o tome ta osjeaju i ta drugi osjeaju, nemaju pojma. Do krajnjih granica nedostaje im osnovna sposobnost EI ,svijest o vlastitoj linosti- svijest o onome to osjeamo dok se te emocije u nama komeaju i deavaju.

Neurobioloka podloga emocija Ljudski mozak se razvija milionima godina kroz proces koji je obiljeen rastom i irenjem modanih struktura iz niih djelova. Sistemi emocionalnog mozga razvili su se iz baze mozga zahvaljujui poveanju nunih umijea za opstanak u sloenim uslovima.Silvester istie ulogu emocija u osiguranju baze procjene opasnosti i vanosti u klasifikaciji velikog broja ulaznih senzornih informacija iz vanjske sredine i unutranjih tjelesnih signala.

Da bi smo u potpunosti shvatili na koji nain nova otkria o emocionalnoj inteligenciji utiu na racionalni um i zbog ega se osjeanja i razum tako esto sukobljavaju potrebno je ljudski mozak prouiti na nain kako je evoluirao.

Naunici esto govore o misaonom dijelu mozga-korteksu ( ponekad nazvan neokorteksom) kao i o neemu to se razlikuje od emocionalnog dijela mozga - reni sistem ali, u stvari, odnos izmeu ova dva dijela odreuje emocionalnu inteligenciju ( apiro, 1998:22).

Ljudski mozak sa kilogram i po, ili vie elija i nervnih tenosti, oko tri puta je vei od mozga naih najbliih roaka u evoluciji. Kroz milione godina evolucije mozak je izrastao iz niih djelova. Najprimitivniji dio mozga, koji imaju sve vrste sa mnogo manjim nervnim sistemom jeste modano stablo koje okruuje vrh kimene modine. Ovaj dio usklauje osnovne ivotne funkcije kao to su disanje i metabolizam i istovremeno usklauje reakcije i pokrete.Ovo funkcionisanje i reagovanje omoguava opstanak.

Od najprimitivnijih korijena modanog sistema razvili su se emocionalni centri. Evolucijom ovih emocionalnih oblasti nastao je mislei mozak - neokorteks i ova injenica otkriva mnogo o vezi sa mislima i osjeanjima.

Emocionalni mozak je postao prije racionalnog. Korteks ima 4 renja , a njegova oteenja rezultirae odreenim problemima ( npr. oteenje slijeponog renja uzrokovae probleme sa pamenjem.)

Korteks omoguuje da posjedujemo osjeanja o osjeanjima, odnosno da imamo uvid za analiziranje zbog ega se osjeamo ba na odreeni nain , da bi smo onda uradili neto u vezi sa tim.

Reni sistem o kome se esto govori kao o emocionalnom djelu mozga lei duboko u cerebralnim hemisferama i ima preventivnu odgovornost regulisanja emocija i poriva. On ukljuuje i hipokampus gdje se odigrava emocionalno uenje i gdje su smjetena emocionalna sjeanja, amigdalu koja se smatra emocionalnim kontrolnim centrom.

Jo jedna vana komponenta neurolokog sistema koji se odnosi na emocionalnu inteligenciju viestruko je interesantan zato to ukljuuje nain na koji se emocije biohemijski prenose na razliite dijelove tijela. T o su neuropeptidi. Tokom posljednjih 15 godina naunici su uspjeli da identifikuju nizove aminokiselina, zvani neuropeptidi, za koje vjeruju da su biohemijski korelati emocija. Neuropeptidi su smjeteni u emocionalnom dijelu mozga i alju se u tijelo kad se osjeti neka emocija, nareujui tijelu kako da reaguje. Mozak alje ove hemijske strukture sloenom sistemu receptora koji su raireni po cijelom tijelu. Djeluju kao emocionalni glasnici i mogu da igraju ulogu u zatiti od virusa i opasnih oboljenja.(arpo 1998:26)

b)Inteligencija kao komponenta emocionalne inteligencijeNaunici se jo nisu sloili u tome ta je zapravo koeficient inteligencije (IQ), ali veina ih smatra da je inteligenciju mogue mijeriti standardizovanim testovima koji mijere verbalne i neverbalne sposobnosti, ukljuujui i pamenje, bogatstvo rijenika, razumijvanje, rijavanje problema, apstraktno razmiljanje, zapaanje, vjetinu obrade informacija i vizuelno-motorike vjetine. Zajedniki parametar koji se dobija takvim mjerenjem ono to se zove koeficient inteligencije (IQ) vrlo se malo mijenja nakon este godine ivota.

Definicije inteligencije mogu se razvrstati u tri velike grupe: bioloke , pedagoke i psiholoke.

Psiholoke definicje odnose se na sposobnost kombinovanja, povezivanja i reorganizovanja iskustva.

Inteligencija se opisno definie kao sposobnost rjeavanja problema shvatanjem bitnih odnosa u datoj situaciji, a u irem biolokom smislu, se odreuje kao sposobnost prilagoavanja i snalaenja u novonastaloj situaciji. Inteligencija se vee uz sposobnosti kao to su sposobnost objedinjavanja i odvajanja pojmova, prosuivanja i logikog zakljuivanja, te apstraktnog miljenja.

O prirodi i postojanju inteligencije bilo je vie sporova nego o bilo kom drugom psiholokom pojmu. Tokom meuratnih godina mjera inteligencije dobijena iz IQ testova smatrana je najveim dostignuem moderne psihologije dokazujui jednom za svagda da se mentalni kvaliteti mogu mjeriti sa pristojnim stepenom preciznosti, relijabilnosti i validnosti. Tek mnogo kasnije poele su da se izraavaju sumnje u samo postojanje inteligencije, u mogunost njenog mjerenja i u smisao podataka o inteligenciji.

(up. Eysenck,1988: 2). On dalje navodi da bi bila fatalna greka da se IQ izjednai sa biolokom inteligencijom i ako je napravljena potrebna distinkcija, onda su kritike koje kau za IQ valjane.

U skladu sa potrebama ovog rada, u nastavku emo se, ukratko, osvrnuti na dvije uticajne savremene teorije inteligencije.

Trojna teorija ljudske inteligencije Ovu teoriju ine tri subteorije. Prva- uspostavlja odnos izmeu inteligencije i spoljanjeg svijeta u kojem osoba ivi, odreujui tri klase akata koje odlikuju inteligentno ponaanje u svakodnevnom ivotu - prilagodjavanje na sredinu, izbor i oblikovanje sredine- Ova subteorija je, prema tome, jedna od skupine kontekstualnih teorija inteligencija koje istiu ulogu sredine pri odredjivanju toga to ini inteligentno ponaanje u nekom datom miljeu ( vidjeti npr. Berru,1981; Devey,1957., Horn 1968, Neisser 1976., prema Sternbergu 1984).

Druga subteorija odredjuje one take na kontinuumu iskustva neke osobe sa zadacima ili situacijama koje u najveoj mjeri ukljuuju djeovanje inteligencije i uloga automatizacije u inteligenciji.

Trea subteorija povezuje inteligenciju sa unutranjim svijetom pojedinaca, odredjujui mentalne mehanizme koji vode ka vie ili manje inteligentnom ponaanju. Ova subteorija odredjuje tri vrste procesa u obradi informacija koje se koriste tokom a) uenje kako treba neto da se uradi , b) planiranje ta i kako da se uradi, c) izvodjenje same radnje. Ova subteorija, prema tome po mnogo emu lii, na druge savremene kognitivne teorije koje naglaavaju ulogu obrade informacija u inteligenciji ( prema Strenbergu,1984).

Ove tri subteorije uzete zajedno pruaju prilino iroku osnovu za opis i objanjenje prirode inteligentnog ponaanja i za odredjivanje vrste zadataka koji su vie ili manje primjereni mjerenju inteligencije.

Teorija viestrukih inteligencija Tokom 20 vijeka neki psiholozi su se borili za vee uvaavanje injenice da ljudi mogu biti inteligentni na vie naina. J.P. Gilford naprimjer sugerie da bi opta inteligencija trebala biti posmatrana kao proizvod 120 razliitih sposobnosti. Najuticajniji novi doprinos koji naglaava stav da postoje razliite vrste inteligencije je onaj Hovarda Gardnera ija knjiga Okviri uma 1984. ima podnaslov Teorija viestrukih inteligencija.

Gardnerov pristup proizilazi iz svjesnosti o tome da je uobiajeno da pojedinci budu kompetentniji u jednom podruju sposobnosti nego u drugima, te da mnogi pojedinci imaju intelektualne moi koje se ne odraavaju kroz visoke rezultate testa inteligencije. Po njemu, teorija inteligencije mora napustiti jednodimenzionalno posmatranje. Gardner vjeruje da postoje uvjerljivi dokazi za postojanje odredjenog broja relativno nezavisinih intelektualnih kompetencija, a on ih zove ljudske inteligencije. On vjeruje da u jednoj osobi postoje razliite vrste inteligencija i da je svaka od njih u odredjenoj mjeri odvojena i autonomna.

Triarhini pristup inteligenciji R.Sternberga Robert Sternberg, koji je mnogo pisao o inteligenciji trudio se da dokae da su razliiti fenomeni koji se manifestuju kroz inteligenciju brojniji i sloeniji nego to su izgledali kroz pristup psihometrijskog testiranja i teorije inteligencije. Za njega su i uzroci puno sloeniji. Inteligencija je blia irokom polju za istraivanje nego relativno uskoj temi koju predstavlja tradicionalisti poput autora krivulje normalne raspodjele i drugih novijih knjiga unutar pristupa teoriji inteligencije. Za razliku od njih, a u skladu sa Gardnerom, Sternberg je uskladjen sa savremenim istraivanjima u podruju kognitivne psihologije; njegove ideje se uvelikom djelu temelje na empirisjkim istraivanjima u psihologiji i neuronaukama. On je svjestan da je inteligencija viedimenzionalna i da inteligentno ponaanje ukljuuje procese i komponente koje funkcioniu na razliitim stepenima i razliitim oblastima.

On objanjava svoju teoriju kao triarhinu budui da se radi o pokuasju da se objasni odnos izmedju tri razliita aspekta intelektualnog ponaanja a to su :

- inteligencija i mentalni svijet pojedinca, odnosno mentalni mehanizmi na kojima se temelji inteligentno ponaanje ;

- inteligencija i iskustvo pojedinca

- inteligencija i vanjski svijet osobe, odnosno nain kako ljudi koriste inteligenciju kako da izadju na kraj sa svakodnevnim okruenjem.

Ovdje je jasno da je inteligencija za Sternberga povezana i sa vanjskim svijetom osobe i sa unutranjim mehanizimima koji ine inteligentno ponaanje moguim( Howe,A.& J.Michael,1999.)

Definicija emocionalne inteligencije trebala bi na neki nain povezati emocije s inteligencijom eli li se sauvati znaenje oba pojma.

Novije teorije o emocijama ukazuju da emocije usmjeravaju kognitivne aktivnosti i motiviu cilju usmjereno, to jest adaptivno ponaanje. Tako npr. Schwarz (1990) smatra da emocije mogu biti izvor informacija, te da ljudi mogu biti manje ili vie, vjeti u procesiranju tih informacija. Taki smatra da emocije mogu omoguiti informacije, koje ukoliko osoba ima sposobnost njihove pravilne upotrebe, mogu pomoi boljem prilagoavanju, motivisanosti, upuivati na planiranje i postizanje ciljeva u raznim aspektima ivota.

Emocionalna inteligencija ne znai razuzdavanje emocija putanje da sve budu oigledne i da usmjeravaju nae ponaanje. Umesto toga, znai kontrolu emocija tako da se one pojavljuju prikladno i efikasno, te tako omogue ljudima da zajedno radei bez problema napreduju ka zajednikom cilju.

POETAK I RAZVOJ KONCEPTA EMOCIONALNE INTELIGENCIJE

Kroz dugu istoriju teorija inteligencije izdvajale su se i one iji su autori prepoznali i ukazali na vanost ne samo kognitivnih aspekata, kao to su pamenje, rjeavanje problema, nego i na vanost nekognitivnih aspekata.

Tako, 1940. godine D. Wechsler definiui inteligenciju ukazao je i na ne-intelektualne elemente inteligencije, pri emu je mislio na afektivne, line i socijalne faktore. Ve 1943. godine, Wechsler je sugerisao da su ne-intelektualne sposobnosti kljune za predikciju neije mogunosti da uspije u ivotu.

Istaknuti psiholog Edvard Torndajk (Edward I. Thorndike), koji je 2o-tih i 30-tih godina prolog vijeka znaajno uticao na popularizaciju ideje o koeficijentu inteligencije, iznio je teoriju prema kojoj je jedan aspekt emocionalne inteligencije socijalna inteligencija sposobnost razumijevanja drugih i mudrog djelovanja u meuljudskim odnosima i sama aspekt kvocijenta inteligencije odreene osobe (Thorndike, prema: Goleman, 1998: 28 ).Sternberg (1985) u svojoj triarhikoj teoriji inteligencije, uz analitiku i kreativnu inteligenciju, uvodi pojam praktine inteligencije, koja je nezavisna od akademske inteligencije, a potrebna je jer omoguuje ljudima da se dobro snalaze u praktinim pitanjima svakodnevnog ivota.

Saznanje da postoje i druge vrste inteligencije osim isto kognitivne dobija zamah 1983. godine zbog uticajnog modela viestruke inteligencije Howarda Gardnera predstavljenog u knjizi pod naslovom Frames of Mind . Autor je naveo teoriju prema kojoj ne postoji jedna vrsta inteligencije, nego je rije o irokom spektru inteligencija sa sedam glavnih vrsta. Na tom popisu nalaze se: verbalno-lingvistika, logiko-matematika, vizuelno-prostorna, tjelesno-kinestezika, muzika, te dvije posebne, line, inteligencije interpersonalna i intrapersonalna inteligencija.

Intrapersonalna inteligencija definisana je kao znanje o unutranjim aspektima osobe i pristup svojim osjeanjima, rasponu emocija, mogunost razlikovanja tih osjeanja i eventualno imenovanje osjeanja i u njima traenje znaenja i razumijevanja uzroka vlastitog ponaanja.

Interpersonalna inteligencija ukljuuje i sposobnost upravljanja emocijama.Odnosno, ukljuuje unutranje zadovoljstvo koje se postie usklaivanjem ovjekovog ivota i njegovih najdubljih osjeanja.(D.Goleman ,2001:36)

Interpersonalna inteligencija je sposobnost razumijevanja drugih: ta ih motivie, kako funkcioniu i kako s njima saraivati. Dakle, kljune komponente interpersonalne inteligencije obuhvataju sposobnost primjeivanja i razlikovanja motivacija, razmiljanja o drugima kao i sposobnosti razlikovanja raspoloenja i temperamenta.

Gardner zakljuuje da interpersonalna inteligencija jeste klju samospoznaje - jeste pristup ovjekovim osjeanjima i sposobnost da se ona razlikuju i rasporede kao vodii ponaanja(prema D.Goleman:2oo1:37).

Salovej (prema D.Goleman,2001:41) podvodi pod iru kategoriju Gardnerove personalne inteligencije proirujui ove sposobnosti na pet osnovnih podruja:

1.Spoznavanje ovjekovih emocija samosvijest- prepoznavanje osjeanja u trenutku kada se ispoljava - predstavlja temelj emocionalne inteligencije; sposobnost da se osjeanja kontroliu u svakom trenutku je od sutinske vanosti za psiholoku samospoznaju i samorazumijevanje;

2.Upravljanje emocijama ljudi kojima nedostaje ova sposobnost stalno moraju da se bore sa osjeajima ogorenosti i munine , dok oni koji usavre mnogo bre se oporavljaju od ivotnih nemira i padova.

3.Samomotivacija - ukazuje da su emocionalna kontrola i smirivanje afekta u osnovi svakog uspjeha.

4.Prepoznavanje emocija kod drugih - empatija je jo jedna od sposobnosti koja je zasnovana na ovjekovoj samosvijesti i osnovna je ljudska vjetina koja omoguava uspjeh u zanimanjima kao to su briga o drugima, poduavanje, trgovina, menadment.

5.Umjee odravanja meusobnih odnosa predstavlja vjetinu razumjevanja tuih odnosa. Ljudi koji usavravaju ove vjetine uspijevaju u svemu to podrazumijeva saradnju sa drugima; oni su zvijezde u drutvu.

Osnova naih sposobnosti su psihike prirode, mozak je izrazito prilagodljiv i stalno ui, pa prema tome greke u emotivnim vjetinama mogu se popraviti.

Uvoenjem koncepta emocionalne inteligencije poinje i njena implementacija u vaspitnom i obrazovnom procesu djece i adolescenata, pa se ak proiruje na znaaj koji ima i na radnom mjestu i praktino u svim ljudskim odnosima i naporima. Mnoga prouavanja pokazuju da se odrasli ne razlikuju mnogo u odnosu na ono kakvi su bili kao djeca, a obavljanje poslova podsjea na politiku sa igralita.(apiro,1998:17)

U poslednjih pedeset godina napisano je hiljade studija koje istrauju razvoj emocionalne inteligencije. Lorens apiro kae da za praktine informacije o djelotvornosti uenja drutvene i emocionalne inteligencije moemo se obratiti kolama.

I ako meu obrazovnim radnicima postoje sporenja o znaaju uvoenja elemenata mentalnog zdravlja u dravne kole, u protekle dvije decenije potroene su stotine miliona dolara na uenje drutvenim i emocionalnim vjetinama.

kolski psiholozi i nastavnici za specijalno obrazovanje prvi su koji su povezali ono to nazivamo emocionalnom inteligencijom sa akademskim radom i uspjehom u koli.(apiro,1998:19)

Emocionalna inteligencija u kontekstu teorija inteligencije

Opta inteligencija odnosi se na ukupan kapacitet osobe za prilagoavanje kroz djelotvorno miljenje i procesiranje informacija (Roberts, Zeidner & Matthews, 2003). Postoje mnogobrojni pristupi i modeli koji pokuavaju opisati prirodu inteligencije i njezine funkcije. Neki od njih sadre konstrukte koji su konceptualno povezani s konstruktom EI.

Jedan od takvih konstrukata je socijalna inteligencija, iz koje, prema mnogima, proizlazi EI (Roberts, Zeidner & Matthews, 2003). Jo 1920.godine Thorndike je podijelio inteligenciju na apstraktnu (verbalnu), mehaniku (vidno prostornu) i socijalnu. Socijalnu inteligenciju definirao je kao sposobnost razumijevanja mukaraca i ena, djeaka i djevojica mudrog djelovanja u meuljudskim odnosima (prema Papi, 2003).

Na temelju Thorndikeove apstraktne definicije socijalne inteligencije konstruiran je i standardizovani instrument za mjerenje individualnih razlika u ovom konstruktu. No, uprkos znatnom interesu i brojnim pokuajima da se definie i izmjeri socijalna inteligencija u proteklih osamdeset godina, ti su pokuaji bili neuspjeni. Iako se definisanje inilo dovoljno lakim, mjerenje se pokazalo kao gotovo nesavladiv zadatak. Osim toga, socijalna inteligencija je prouavana manje od drugih vrsta inteligencije, jer se ini da ju je najtee teorijski i empirijski odvojiti od drugih (Mayer i Geher, 1996, prema Roberts, Zeidner & Matthew, 2003).

I u Sternbergovoj teoriji socijalna inteligencija zauzima svoje mjesto. Sternberg je, na temelju svojih istraivanja koja su pokazala da snalaenje u svakodnevnim situacijama zahtijeva drugaije sposobnosti od onih koje mjere klasini testovi inteligencije, uz analitiku i kreativnu inteligenciju u svoju teoriju uvrstio i praktinu. On smatra da su sadraj veine testova kojima se procjenjuje akademska inteligencija analitiki problemi koji su jasno definisani, oni sadre sve informacije potrebne da ih se moe rijeiti i imaju samo jedno rjeenje do kojeg se moe doi samo jednim putem. Za razliku od analitikih problema, praktini problemi zahtijevaju prepoznavanje i formulisanje problema koji su slabo definisani, ne sadre sve potrebne informacije, imaju vie prihvatljivih rjeenja, te zahtijevaju prethodno iskustvo, motivaciju i linu zainteresovanost.

Cantor i Kihlstrom (1985; prema Papi, 2003) predlau socijalnu inteligenciju kao jedinstven konstrukt za razumijevanje linosti. Prema njihovom miljenju rjeavanje socijalnih problema sredinji je proces koji podupire socijalno ponaanje. Mayer i Geher (1996) predlau da se zbog problema u definisanju i operacionalizaciji odustane od konstrukta socijalne inteligencije, nego da se socijalna inteligencija podijeli na emocionalnu i motivacijsku inteligenciju. Motivacijska inteligencija ukljuivala bi razumijevanje razliitih oblika motivacije, kao to su potreba za postignuem, pripadanjem i moi, kao i razumijevanje onoga to Sternberg i saradnici (Taki, 1998) nazivaju znanje koje se podrazumijeva (tacit knowledge) i definiu kao djelovanju usmjereno znanje naueno bez neposredne pomoi drugih, koje osobi omoguuje postizanje ciljeva od line vanosti. Emocionalna inteligencija ukljuivala bi prepoznavanje svojih i tuih emocija, rezonovanje o emocijama i informacijama povezanih s njima, te procesiranje emocionalnih informacija kao dio opte sposobnosti rjeavanja problema.

Koncept EI snano se preklapa s Gardnerovom predstavom socijalne inteligencije, koju je on odredio kao tip line inteligencije. On je, naime, u svoj model viestrukih inteligencija meu sedam uvrstio i dva oblika linih inteligencija. Uz muziku, fiziko-kinestetiku, logiko-matematiku, lingvistiku i spacijalnu, u kategoriju inteligencija svrstao je i interpersonalnu, te intrapersonalnu inteligenciju. Intrapersonalnu inteligenciju definisao je kao sposobnost pristupa u svoj emocionalni ivot, identifikovanja, opisivanja i razlikovanja vlastitih osjeaja, te njihovog simbolikog predstavljanja. Interpersonalnu inteligenciju definisao je kao sposobnost prepoznavanja raspoloenja, namjera i elja drugih ljudi (Roberts, Zeidner & Matthew, 2003).

Inteligencija u razumijevanju ponaanja i njegovog znaenja pojavljuje se u Guilfordovom (1959) modelu inteligencije, koji se temelji na svim moguim kombinacijama tri glavna faktora: a) operacije (kognicija, memorija, divergentna produkcija, konvergentna produkcija i evaluacija); b) sadraji (figuralni, semantiki, simboliki i ponaajni) i c) produkti (jedinice, klase, relacije, sistemi, transformacije i implikacije). Dakle, svaka se intelektualna aktivnost sastoji od sadraja, operacija i produkata. Svaka od etiri vrste inteligencije (odnosno kategorije sadraja informacija) obuhvata po 30 sposobnosti (6 produkata puta 5 operacija). Figuralni, semantiki i simboliki sadraj u velikoj mjeri se odnosi na apstraktni materijal sadran u standardnim testovima inteligencije. Meutim, ponaajni domen zanemarili su konvencionalni testovi i ini se da je povezana sa socio-emocionalnom inteligencijom. Posebno, EI se preklapa sa kognicijom bihevioralnog sadraja (sposobnost identifikacije unutarnjeg stanja pojedinca, interpretacija posljedica socijalnog ponaanja, itd.). estice testa formirane za mjerenje tih sposobnosti podsjeaju na bihevioralne mjere EI. Od 30 moguih faktora socijalne inteligencije istraivanja Guilforda i saradnika potvrdila su postojanje njih 12, koji se odnose na kogniciju i divergentnu produkciju (Petroska-Beka, 1987, prema Taki, 1998.).

EI moemo smjestiti i u teoriju o fluidnoj i kristalizovanoj inteligenciji, koju su predloili Cattell (1971), Horn (1988) i njihovi saradnici. Istraivai smatraju da EI ini dio kristalizovane inteligencije, a svoje miljenje temelje na pretpostavci da se procjena, ekspresija, regulacija i koritenje emocija razvijaju kroz iskustvo i socijalnu interakciju na isti nain kao i drugi psiholoki procesi koji ine kristalizovanu inteligenciju (Roberts, Zeidner & Matthew, 2003).

Da bi se emocionalna inteligencija mogla smatrati sposobnou ona mora zadovoljiti tri uvjeta koji zadovoljavaju do sada sve poznate inteligencije (Mayer, Caruso i Salovey, 2000). Tu ubrajamo koncepcijski, korelacijski i razvojni kriterij.

Koncepcijski kriterij se odnosi na neophodnost da emocionalna inteligencija bude odraz mentalnog rada a ne prioritetno nain ponaanja, ili neko neintelektualno postignue. Odnosno kognitivni procesi moraju biti mjera, u ovom sluaju, seta sposobnosti vezanih uz emocije. Mayer i Salovey (1999) naglaavaju kako je za odreenje emocionalne inteligencije centralni problem je bio da se razlikuje od talenata kao neintelektualnih pojmova.

Korelacijski kriterij zahtjeva postojanje "umjerene" povezanosti izmeu seta sposobnosti unutar emocionalne inteligencije. Kao i povezanosti emocionalne inteligencije s drugim oblicima inteligencije.

Razvojni kriterij se odnosi neophodnost da se emocionalna inteligencija mijenja u funkciji dobi i iskustva.

Istraivanja koja su proveli Mayer, Caruso i Salovey (2000) pokazala su da emocionalna inteligencija moe biti operacionalizirana kao set sposobnosti, to jest da postoje individualne razlike u veliini emocionalne inteligencije, to zadovoljava koncepcijski kriterij. Ista istraivanja su pokazala da sposobnosti emocionalne inteligencije meusobno interkoreliraju tako da se time zadovoljava i korelacijski kriterij. Istovremeno se pokazalo da je emocionalna inteligencija umjereno povezana s verbalnom inteligencijom to je dokaz da se radi o zasebnoj vrsti inteligencije. Trei kriterij koji z