ESEJSKA PITANJA ZA 2. KOLOKVIJ

1. Objasnite pojam nadnica u sjeni i njihovo određivanje kada se u projektu koriste zaposleni i nezaposleni rad

*Cijene u sjeni se javljaju kada tržišne cijene ne odražavaju društvene vrijednosti, odnosno troškove društva kod korištenja nekog dobra kao inputa u projektu. Javljaju se na nekonkurencijskim tržištima (nepotpuna tržišta distorzirana monopolom, porezima, kvotama…) na kojima je tržišna cijena veća od graničnog troška, odnosno ne odražava trošak društva. Zato tržišna cijena mora biti zamijenjena sa točnijim pokazateljom društvene vrijednosti – cijenom u sjeni (ili društvenom cijenom). Postoje poteškoće u izračunavanju cijena u sjeni, pa uvijek treba koristiti tržišne cijene kad nema većih distorzija. Tri su slučaja primjene koncepta cijena u sjeni: određivanje cijena u sjeni dobara koja su proizvedena na nekonkurencijskom tržištu, određivanje cijene u sjeni rada u prisutnosti nedobrovoljne nezaposlenosti (nadnice u sjeni), izbor društvene diskontne stope

Nadnice u sjeni su jedan od slučaja primjene cijena u sjeni, a primjenjuju se kada postoji nedobrovoljna ili skrivena nezaposlenost. Ako se u projektu koristi i zaposleni i nezaposleni rad (poslovi koje projekt stvori mogu popuniti oni iz reda nedobrovoljno nezaposlenih, no taj posao isto tako mogu obavljati i ljudi koji su već zaposleni, a odlučili su promijeniti posao) rad se ne može procijenjivati po tržišnim (prevladavajućim) nadnicama. Naime, cijene u sjeni su u načelu mjera oportunitetnih troškova, a radnici koji su već nezaposleni nemaju oportunitetnu aktivnost, pa bi njihova cijena u sjeni bila nula. Ipak, ako vodimo računa o nekorisnosti rada, cijena u sjeni rada tih radnika koji su nedobrovoljno nezaposleni bi bila neto tržišna nadnica, tj. cijena ponude rada. Istodobno, cijena u sjeni rada za radnike koji su već zaposleni bit će jednaka tržišnoj nadnici prije poreza koja je plaćena radnicima na njihovom orginalnom poslu (najčešće veća od tržišne nadnice zbog utjecaja sindikata).

Budući da projekt koristi i trenutno nezaposlene i već zaposlene radnike pripisana nadnica u sjeni treba biti vagani prosjek nadnica tih dviju kategorija radnika.

2. Objasnite zašto je kriterij sadašnje neto vrijednosti nepodesan za rangiranje projekata i kako se ta nepodesnost može ukloniti.

*Ekonomska analiza služi određivanju vrijednosti projekata, a kada se raspravlja o izboru određenog projekta potrebno je izvršiti analizu dobitaka i gubitaka (cost-benefit analysis) tako da se odrede društveni troškovi i koristi (ne prihodi!!-privatni projekti) projekta.

Pretpostavljamo uzajamno isključive i male projekte (za veće i povezane velika je kompleksnost analize).

1

Vrijednost projekta m se može izraziti sa (apsolutnom) neto sadašnjom vrijednosti (NPV) koja je zapravo jednaka razlici diskontirane vrijednosti koristi i troškova projekta.

NPV se može koristiti kao mjerilo za prosudbu poželjnosti projekta: svaki projekt s pozitivnom NPV za danu stopu diskontiranja je sposoban za realizaciju i zbog toga vrijedan za potporu. Odabiremo projekt s najvećom NPV između brojnih uzajamno isključivih projekata. Ipak, kriterij je nepodesan za rangiranje projekata, jer ne vodi računa o veličini projekta. Naime, projekti velikog opsega mogu imati veliku neto korist izraženu u apsolutnim vrijednostima, ali malu neto korist u odnosu na investirani kapital. U namjeri da se ti faktori uzmu u obzir, normalizirat ćemo apsolutnu NPV da bi postigli "relativnu" NPV (NPVr) koja je jednaka NPV podijeljenom s diskontiranim troškovima:

Izabiremo projekt s najvišom NPVr. To je naš drugi mogući kriterij. Prelaskom iz NPV u NPVr ne utječe se na valjanost projekta, budući da je relativna NPV veća od nule ako i samo ako, je apsolutna NPV pozitivna. Međutim, rangiranje projekata moglo bi se razlikovati.

*Moramo naglasiti da s oba pravila u rangiranju projekata, konačni izbor nužno ovisi o diskontnoj stopi, i. Ekonomska privlačnost projekata s neposrednim društvenim troškovima i odgođenoj društvenoj koristi se povećava kako se smanjuje diskontna stopa, jer manja diskontna stopa znači veću sadašnju vrijednost koristi. Kako različiti projekti imaju različito vrijeme raspodjele troškova i koristi, mijenjanjem diskontne stope može se promijeniti njihova privlačnost.

Osim NPVr za rangiranje projekata možemo koristiti i internu stopu profitabilnosti (IRR), koja je zapravo ona diskontna stopa uz koju je NPV jednaka nuli. Projekt je poželjniji što ostvaruje veću internu stopu profitabilnosti. Ako koristimo IRR kao kriterij, projekt će se smatrati vrijednim ako je njegova IRR viša od društvene diskontne stope, za koju možemo pretpostaviti da je jednaka tržišnoj kamatnoj stopi. U izabiranju između više projekata, izabrat će se onaj s najvišom IRR. Ovaj kriterij čini se najprivlačnijim budući da ne zahtjeva nikakav prethodni izbor diskontne stope za diskontiranje troškova i koristi kako bi se izračunao neto prinos projekta. Međutim, mogu se pojaviti problemi kao argumenti protiv njegovog korištenja. ( problem višestruke IRR za dani projekt)

2

sadašnja vrijednost koristi, gdje je i diskontna stopa

sadašnja vrijednost troškova projekta

3. Objasnite zašto je monetarna politika učinkovitija kad se koristi u restriktivne svrhe.

Učinkovitost akcije monetarne politike ovisi o tome koristi li se ona u ekspanzivne ili restriktivne svrhe (asimetrija učinaka), s tim da je učinkovitija kada se prihvati restriktivno stajalište i to iz nekoliko razloga:

Znamo da je stvarni depozitni multiplikator veći kod smanjenja monetarne baze.

Postojanje "dna" nominalnog kamatnjaka ima isti učinak, jer kamatnjak ne može biti negativan i čak ne mora pasti ispod pozitivne vrijednosti ako se nađemo u keynesijanskoj zamci likvidnosti . Suprotno, nema ograničenja za povećanje kamatnjaka uslijed monetarne restrikcije.

Potražnja kredita može biti neelastična s obzirom na kamatnjak. To nije zadovoljavajuće objašnjenje asimetrije učinaka akcije monetarne politike jer bi se neelastičnost trebala pojaviti i kod restriktivnih i ekspanzivnih politika. To pitanje je u stvarnosti kompleksnije. Do asimetrije učinaka ne dolazi toliko zbog neelastičnosti kao mogućnosti racioniranja kredita : u tom slučaju restriktivna monetarna politika ne uzrokuje značajnije povećanje kamatnjaka za bankarski kredit (pa se prema tome elastičnost potražnje čini nevažnom) već inducira smanjenje ponude kredita određenim klijentima, nad kojima se vrši racioniranje. Suprotno, akcija ekspanzivne monetarne politike ne uzrokuje toliko pad kamatnih stopa po kojima se posuđuje kredit (pa prema tome još je jednom elastičnost potražnje kredita nevažna) već utječe na povećanje ponude kredita, možda do razine gdje nadmašuje potražnju. Monetarna akcija, dakle, ima asimetrične rezultate: ona nedvojbeno smanjuje ponudu kredita (time i količinu odobrenih kredita) kada je politika restriktivna; ona povećava ponudu kada je politika ekspanzivna, ali potražnja ne mora nužno odgovarati većoj ponudi (pa se tako odobreni kredit zapravo ne povećava). Uzmite u obzir tipičan tijek poslovnog ciklusa: da bi se usporila ekspanzija potražnje, monetarne vlasti mogu smanjiti monetarnu bazu što vodi do racioniranja kredita u situaciji gdje je potražnja za kreditima visoka. S početkom recesije, monetarne vlasti potiču banke da povećaju ponudu kredita, ali se u tom trenutku kredit koji se potražuje vjerojatno ne racionira zahvaljujući negativnom utjecaju recesije na izgled za profitabilnošću.

3

Pricuva vrijednosti

Robni, fiat novae. Nekonvertibilna valuta Zakonito sredstvo placanja Izravni, neizravni kredit Financijski posrednik Transformacija dospijeca

4. Objasnite Roosaov učinak ( „lock in“ učinak)

Roosaov učinak objašnjava utjecaj monetarne politike na realne varijable (razinu cijena, zaposlenost, bilancu plaćanja, rast). Naime, restriktivna monetarna politika će utjecati na realne varijable ne samo putem promjena troška kredita (odnosno kamatnjaka) već također, ili primarno, putem promjena raspoloživosti :

Povećanje tržišnog kamatnjaka koje nameće monetarna restriktivnost uzrokuje pad cijena vrijednosnica koje drže banke (suprotno kretanje cijena vrijednosnica i prinosa); bankama će biti manje privlačno prikupljati fondove putem prodaje vrijednosnica za njihove aktivnosti posuđivanja jer će biti manje profitabilne zbog povećanja kamatnjaka; prodaja vrijednosnica bi dovela do gubitaka kapitala. Taj učinak demotivacije na ponudu kredita se naziva Roosaov učinak ili lock-in učinak (učinak zaglavljenosti) i pomaže objasniti posebnu učinkovitost restriktivne monetarne politike koja utječe ne samo na potražnju kredita već također i na njegovu ponudu .

5. Navedite tipove politike dohotka s obzirom na njihovu relativnu prisilu i objasnite razlike među njima.

*Cilj politike dohotka je zaustaviti povećanje opće razine cijena kontrolom varijabli raspodjele (nadnice i/ili stopa bruto dobiti). Dovoljni uvjeti da nema inflacije (∆p =0) su da je ∆w = ∆π i ∆ (1+g) = 0. Drugim riječima, neće biti povećanja cijena ako je postotna promjena u nominalnim nadnicama jednaka onoj u produktivnosti, a profitna marža se ne mijenja. Ako su oba uvjeta dovoljna za nepostojanje inflacije ispunjena, udjel raspodjele se neće promijeniti. Kažemo da su to samo dovoljni uvjeti: cijene mogu biti konstantne ako je promjena nadnica različita od produktivnosti (dopuštajući promjenu u udjelu raspodjele) tako dugo dok se profitna marža mijenja u suprotnom pravcu za razliku između rasta nadnica i produktivnosti. Na primjer, neće biti promjene u cijenama ako je, ∆w=10%, ∆π=6% i ∆(1+g)= -4%. To potkrepljuje opisivanje inflacije kao posljedice konkurencije za povećanje nečijeg udjela u ukupnom dohotku.

Politike dohotka mogu se razlikovati prema njihovoj relativnoj prisili kroz tri osnovna tipa: državne, tržišne i institucijske.

Državne politike dohotka određuju specifično ponašanje (reguliranjem, moralnim nagovaranjem, pukim apeliranjem) radnicima i/ili kapitalistima u vezi s nadnicama i profitnim maržama: na primjer, zamrzavanje nadnica (promjena nadnica = 0 ) je državna politika u kojoj pravila vlade zamjenjuju slobodna odlučivanja radnika i kapitalista. One su zbog toga izravne mjere kontrole.

Suprotno, tržišne politike dohotka uključuju vladino korištenje sustava poticaja ili nepoticaja kako bi se održali autonomni izbori primatelja dohotka u antinflacijskom pravcu. Na primjer, sporazum između radnika i kapitalista o stabilnom držanju cijena mogao bi biti nagrađen poreznom koncesijom.

4

Institucijske politike nastoje dovesti do suradničkih industrijskih odnosa (tj. odnosa između kapitalista i radnika u pogledu nadnica i pravila rada), izgrađujući struktu ru prikladnih institucijskih mehanizama kao što su arbitražne procedure, "društveni sporazum", itd. Institucijske politike su u biti reforme koje ciljaju promijeniti prirodu konkurencije (ili igre) između različitih primatelja dohotka.

6. Navedite tri tipa politike dohotka i objasnite državnu politiku dohotka

Politike dohotka mogu se razlikovati prema njihovoj relativnoj prisili kroz tri osnovna tipa: državne, tržišne i institucijske.

Državne politike dohotka predstavljaju izravno propisivanje ponašanja radnicima i kapitalistima s obzirom na nadnice i profitne marže. Budući da se sastoje od izravnih mjera kontrole, trebale bi ponuditi prednost neposrednosti i efikasnosti. Ali, politike plaća, koje imaju prednost zbog lakše primjene ne garantiraju antiinflacijski rezultat jer ograničavanje rasta nadnica s obzirom na rast produktivnosti neće osigurati stabilnost cijena dok god se profitna marža može povećavati. Dakle, potrebno je regulirati i rast profitne marže. Kada postoje različite industrije (sektori) s različitim razinama produktivnosti i stopama rasta produktivnosti državna politika se može provoditi kroz dva različita pravila:

1. nadnica se u svakoj industriji treba mijenjati istim postotkom kao produktivnost u industriji ili

2. nadnica u svim industrijama bi se trebala mijenjati istim postotkom kao promjena prosječne produktivnosti u cijeloj ekonomiji.

7. Objasnite prednosti i nedostatke dva načina provedbe državne politike

Pravilo o promjeni nadnice u svakoj industriji u istom postotku kao i promjena produktivnosti u toj industriji je bolje prilagođeno izbjegavanju promjena nu općoj razini cijena: ako profitna marža ostaje nepromijenjena, cijene se neće povećati u niti jednoj industriji. Međutim, sindikat koji je osjetljiv na problem jednakosti između radnika teško će prihvatiti jedno takvo pravilo. Dakle, ovo pravilo je učinkovito u suzbijanju inflacije, ali nepravedno.

Pravednije drugo pravilo koje nalaže promjenu nadnica u svim industrijama koja je jednaka promjeni prosječne produktivnosti u cijeloj ekonomiji ima veće probleme s učinkovitošću. U industrijama sa sporijim rastom produktivnosti, nadnice će rasti brže od produktivnosti (veći trošak po proizvodu) jer je njihov rast povezan s povećanjem prosječne produktivnosti za sve industrije. Bez promjene (smanjenja) profitne marže, cijene bi rasle zbog rasta nadnica. To povećanje bi rezultiralo u općem povećanju razine cijena osim ako bi došlo do smanjenja cijena u industrijama s bržim rastom produktivnosti.

5

Takvo smanjenje je u teoriji moguće toliko dugo dok se profitna marža ne mijenja (ako se profitna marža ne povećava, a troškovi po proizvodu su smanjeni zbog sporijeg rasta nadnica od rasta produktivnosti, došlo bi do smanjenja cijena). Međutim, nije vjerojatno da se zahtijevani uvjeti mogu ostvariti, budući da postoje inercijski faktori koji koče svako smanjivanje cijena. Vjerojatna posljedica ovog pravila je stoga povećanje razine cijena povezano s povećanjem cijena u industriji s niskom stopom rasta produktivnosti i bez promjena cijena u dinamičnijim industrijama.

8. Objasnite politiku dohotka na temelju promjene stope rasta produktivnosti.

*Osim u nekim verzijama, politika dohotka ne nastoji mijenjati mnoge aspekte postojeće situacije, posebno stopu rasta produktivnosti. Ta varijabla ipak ima važnu ulogu u određivanju povezanosti rasta nadnica sa stabilnim cijenama. Na primjer, ako se produktivnost povećava za 2 posto, jednako povećanje nadnica s nepromijenjenom profitnom maržom osigurat će stabilnost cijena. Ako je produktivnost narasla za 4 posto, mogle bi se povećati nadnice za više od 2 posto i/ili povećati profitna marža bez inflacijskih posljedica.

Prema tome, možemo širiti skup izbora politike dohotka da bi obuhvatili mjere koje ciljaju na povećanje stope rasta produktivnosti. Tskve politike dohotka djeluju na faktore o kojima ovisi produktivnost. To mogu biti za poduzeće unutrašnji i vanjski faktori.

Neke unutrašnje faktore kontroliraju radnici, a neke poduzeće. Prethodni uključuju razinu radnog napora i svaku pripremu i profesionalni trening poduzet na inicijativu radnika. Potonji uključuju profesionalni trening koji provodi poduzeće, organizaciju rada, kapital i tehnologiju. Posebno, sindikat može privremeno prihvatiti plafon na povećanje nadnica, ali u isto vrijeme može od poduzeća tražiti obavezu da uvede organizacijske i tehnološke inovacije koje će olakšati produktivna ograničenja za rast nadnica u budućnosti.

Među vanjskim faktorima koji utječu na produktivnost rada su oni koji su povezani odnosima unutar poduzeća i odnosima između sektora. Na primjer, raspoloživost faktora proizvodnje, isto kao i uvjeti ponude (npr. kvaliteta i trošak, konkurencija) mogu biti važni faktori. Ukupna produktivnost, na primjer proizvodnog sektora, zavisi o raspoloživosti jeftinog i efikasnog transporta i komunikacijske mreže, školama i sveučilištima, centrima istraživanja, informacijskim uslugama, financijskim uslugama, itd. Budući da tržištu nije moguće garantirati sve te uvjete potrebne za optimalan razvoj tih aktivnosti, mogla bi biti potrebna intervencija vlade industrijskom politikom. Taj oblik intervencije može igrati pomoćnu ulogu u politici dohotka, jer pomaže povećanju produktivnosti.

6

9. Objasnite kako će se osigurati ravnoteža bilance plaćanja u slučaju fleksibilnog deviznog tečaja ako pretpostavimo da je došlo do situacije u kojoj je potražnja strane valute nadmašila ponudu.

*Bilanca plaćanja je sustavni prikaz ekonomskih transakcija u specifičnom vremenskom periodu (1 god.) između rezidenta neke zemlje i nerezidenta. Te transakcije podrazumijevaju odljev ili priljev strane valute. Sastoji se od tekućeg i kapitalnog računa, a ravnoteža BP se postiže kada je zbroj tekućeg i kapitalnog računa jednak nuli (deficit tekućeg odgovara suficitu kapitalnog i obratno, ili su oba računa u ravnoteži). Tekući račun bilježi uvoz i izvoz dobara i usluga i neplaćenih transfera (u usluge se ubraja: prijevoz i osiguranje, dohodak na investicije u obliku kamata i dividendi, turističke priznanice). Kapitalni račun bilježi kratkoročne, srednjoročne i dugoročne tijekove kapitala u koje spadaju bankarski kredite, trgovački kredite, kredite službenog i privatnog sektora, strane direktne investicije, strane portfolio investicije.

*Fluktuirajući devizni tečaj podrazumijeva monetarni sustav u kojemu je dozvoljeno da vrijednost valute fluktuira poput drugih tržišnih cijena, odnosno prilagođavanje BP je povjereno fluktuacijama deviznog tečaja.

Kod fluktuirajućeg tečaja postoji automatski mehanizam prilagodbe bilance plaćanja. Ako potražnja strane valute nadmašuje njenu ponudu (zbog pogoršanja u BP, npr. pojačanog uvoza – deficit tekućeg računa ili potrebe otplate dugova u devizama, povećanje investicija u inoz. – deficit kapitalnog računa) doći će do rasta deviznog tečaja (iznos jedinica domaće valute koji treba dati za jednu jedinicu strane valute, npr. euro će porasti sa 1€=7,3kn na 1€=7,5kn), odnosno deprecijacije domaće valute. Premda su promjene deviznog tečaja potaknute promjenama i u tekućem ili kapitalnom računu one utječu samo na trgovinske transakcije, tj. tekući račun. Rast deviznog tečaja poskupljuje uvoz, te povećava kunske prihode od izvoza, što uzrokuje poboljšanje trgovinske bilance, odnosno potiče smanjenje uvoza i rast izvoza, te dolazi do uravnoteženja BP. Dakle, ostvaruje se ponovna ravnoteža na tekućem računu ili pak suficit ne tekućem računu ako je kapitalni račun u deficitu.

10. Objasnite zašto suficit ne treba biti dugoročni cilj ekonomske politike.

Kod ravnoteže bilance plaćanja mislimo na situaciju u kojoj je zbroj bilance kretanja dobara i bilance kretanja kapitala jednak nuli. Ravnoteža bilance plaćanja je dugoročni cilj ekonomske politike.

Suficit se sigurno preferira u odnosu na deficit, ali može biti nepodesan iz dva razloga:

- on implicira deficite drugih zemljalja koji bi mogli biti važni ako je međunarodni položaj neke zemlje izrazito suradnički (premda je to posve rijetko);

- može potaknuti domaće inflatorne pritiske; naime, višak bilance plaćanja je izvor monetarne baze: ako se dokaže da ga je teško sterilizirati kroz druge izvore, monetarna

7

baza bi se mogla povećavati dovoljno brzo da proizvede inflaciju.(sterilizacija je kompenzacijsko djelovanje kroz operacije na otvorenom tržištu)

U stvarnosti, ako se želi povećati udio nacionalnih poduzeća na svjetskom tržištu može se pokušati, s jedne strane, postići višak na tekućem računu i s druge strane, imati deficit na kapitalnom računu (posebno kroz direktne investicije). Tako će deficit na kapitalnom računu barem djelomično poravnati pozitivnu ravnotežu tekućeg računa.

11. Objasnite efekte promjena deviznog tečaja na kretanja kapitala

Ako radi pojednostavljenja previdimo izravne investicije, kretanje kapitala zavisit će o kamatnjaku (kratkoročnom ili dugoročnom) u dvije zemlje i očekivanim promjenama deviznog tečaja. Kapital se kreće iz zemlje s nižim u zemlju s višim kamatnjakom, te u zemlju u kojoj se očekuje aprecijacija, a iz zemlje u kojoj se očekuje deprecijacija.

Promjene u sadašnjem deviznom tečaju mogu utjecati na očekivani devizni tečaj te na taj način i na kretanje kapitala. Pod određenim okolnostima, deprecijacija bi mogla potaknuti očekivanja daljnje deprecijacije i zbog toga uzrokovati odljev kapitala unatoč visokim kam stopama; (*Naime, prema uvjetima kamatnog pariteta do kretanja kapitala iz zemlje s nižim-domaća u zemlju s višim kamatnjakom-inoz. će dolaziti dok je postotna razlika kamatnjaka veća od terminskog diskonta), u drugim okolnostima može se desiti suprotno: deprecijacija koja bi bila smatrana dovoljno velikom ili prekomjernom mogla bi povećati očekivanja buduće aprecijacije, te zbog toga kupnju te valute i priljev kapitala.

*Mundell – Flemingov model koristi se za objašnjenje učinaka mon i fisk politike na ostvarenje unutarnje i vanjske ravnoteže. Monetarna politika djeluje na krivulju LM, fiskalna na IS, te utječu na ravnotežu BP odnosno njeno kretanje preko promjene deviznog tečaja. Otvorena ekonomija podrazumijeva slobodu kretanja kapitala, odnosno veliku mobilnost kapitala.

IS krivulja u otvorenoj ekonomiji ima sljedeće karakteristike:- za zadani I i G, kako X raste, krivulja se miče u desno;- strmija je nego IS krivulja za zatvorenu ekonomiju

LM krivulja se crta na uobičajeni način (međunarodna otvorenost ne uzrokuje promjene na tržištu novca), ponuda novca raste – LM se pomiče dolje lijevoKod savršene mobilnosti kapitala, krivulja BP je vodoravna, a ako mobilnosti nema, okomita. Točke iznad i lijevo od krivulje BP predstavljaju višak bilance plaćanja. Točke ispod i na desno od krivulje BP odgovaraju deficitu bilance plaćanja. Promjena izvoza ili uvoza utječe na kretanje BP, dok promjena sklonosti uvozu utječe na nagib BP (izravnava se smanjenjem sklonosti uvozu). Povećanje deviznog tečaja (tj. deprecijacija) ili pad domaćih cijena uzrokuju pad uvoza i smanjenje sklonosti uvozu, odnosno pomak BP prema dolje i njeno izravnanje. (ali istodobno i rast neto izvoza te pomak IS).

8

Slika 18.3.

Uzmimo sada u obzir zajedno tržište dobara, tržište novca i bilancu plaćanja. Točka A na slici 18.3 pokazuje simultanu ravnotežu ta tri tržišta. Općenito, započinjući u takvoj ravnoteži, promjena uvjeta ravnoteže na jednom od ta tri tržišta (što podrazumijeva pomicanje jedne od tri krivulje) uzrokuje da se barem jedno tržište nađe u neravnoteži. Na primjer, ako se IS pomakne u desno zbog povećanja državne potrošnje, pomičemo se u točku B u kojoj će tržište novca biti u ravnoteži, ali ne i bilanca plaćanja; suprotan slučaj bit će u točki C.

Tako stvorena neravnoteža se može eliminirati na jedan od sljedećih načina: sustav može imati tendenciju vraćanja (u nekoj mjeri) u svoje početno stanje, ili može se pomaknuti prema novoj ravnotežnoj poziciji. Koja će se alternativa izabrati ovisi o tipu neravnoteže koja je stvorena (monetarna, realna ili eksterna) i režimu deviznog tečaja (fiksni ili fluktuirajući).

12. Objasnite slučaj ekspanzivne monetarne politike u slučaju fiksnog deviznog tečaja ako je mobilnost kapitala velika

Ukratko, kod fiksnih tečajeva (i visoke međunarodne mobilnosti kapitala) fiskalna će politika imati potpunu kontrolu nad agregatnom potražnjom, a monetarna politika će biti relativno neučinkovita, tim vise što je veća mobilnost kapitala. Suprotno vrijedi ukoliko je riječ o fluktuirajućem deviznom tečaju.

Monetarna politika je relativno neučinkovita za povećanje dohotka u uvjetima fiksnih deviznih tečajeva. Na primjer, povećanje monetarne baze koje uzrokuje povećanje ponude novca (pomak LM) i, prema tome, pad kamatnjaka. Stimulans za investicije bio bi velik ako bi potrajalo smanjenje kamatnjaka. To se, međutim, ne događa jer su učinci samo privremeni. S jedne strane, niži kamatnjak će prouzročiti pogoršanje financijskog računa, dok će s druge

9

strane povećanje dohotka uslijed povećanja investicija pogoršati bilancu kretanja dobara. Rast će pritisci za promjenom deviznog tečaja. Međutim, kod režima fiksnog deviznog tečaja, devizni tečaj se ne može povećati. Kako bi devizni tečaj zadržali fiksnim, monetarne vlasti obično moraju intervenirati na tržištu stranih valuta, prodavajući strane valute i kupujući domaće, što dovodi do progresivne reabsorpcije početno stvorene likvidnosti. To je razlog zašto se tvrdilo da režim deviznog tečaja može utjecati na sposobnost kontrole stvaranja monetarne baze. Kod ovog primjera fiksnih tečajeva, stvaranje monetarne baze ima tendenciju biti endogeno prije nego li egzogeno — jer se ona stvara operacijama same ekonomije i zbog toga ju ne mogu kontrolirati monetarne vlasti. Mogućnost kontrole opada s rastom osjetljivosti kretanja kapitala vezano uz povećanja kamatnjaka. Veličina deficita bilance plaćanja vezanog uz danu akciju smanjivanja kamatnjaka je zapravo veća (a bit će veća i brža kontrakcija monetarne baze) što je veća mobilnost kapitala.

13. Objasnite utjecaj ekspanzivne fiskalne politike u slučaju fiksnog deviznog tečaja, ako je mobilnost kapitala mala

Kod režima fiksnog deviznog tečaja, suficiti ili deficiti bilance plaćanja, prouzrokovani fiskalnom ili monetarnom politikom, ne mogu uzrokovati promjene tečaja uzrokujući umjesto toga varijacije monetarne baze (ako se ne provodi politika sterilizacije).

Uzmimo u obzir ekspanzivnu fiskalnu politiku; na primjer, povećanje državne potrošnje koja se ne financira monetarnom bazom. Ta će mjera imati dva učinka na bilancu plaćanja: prvi, bilanca tekućih transakcija će se pogoršati zbog povećanja dohotka (povećan uvoz); drugi, doći će do poboljšanja financijskog računa, tj. priljeva kapitala zahvaljujući povećanju kamatnjaka koje slijedi nakon povećanja dohotka bez povećanja ponude novca. Neto učinak će ovisiti o reakciji različitih tržišta. U slučaju male mobilnosti kapitala prevladat će negativan učinak na bilancu tekućih transakcija, BP je skoro okomita i neelastičnija od LM. Točka B sada obilježava deficit bilance plaćanja. Deficit uzrokuje kontrakciju monetarne baze (jer SB da bi održala fiksni tečaj u situaciji povećane potražnje za devizama smanjuje i ponudu domaćeg novca) i, prema tome, pomiče LM prema gore u točku C gdje se nalazi nova ravnoteža za sva tržišta na višoj razini dohotka usprkos učinku istiskivanja do kojeg dolazi zbog smanjivanja ponude novca. Pozitivan učinak na dohodak ekspanzivne fiskalne politike u uvjetima fiksnog deviznog tečaja slabi s niskom mobilnošću kapitala.

10

14. Objasnite utjecaj ekspanzivne fiskalne politike u slučaju fleksibilnog deviznog tečaja ako je mobilnost kapitala velika

Uz fluktuirajuće devizne tečajeve moramo imati na umu da početni suficit ili deficit bilance plaćanja koje monetarna ili fiskalna politika mogu proizvesti vodi promjeni deviznog tečaja, a ne promjeni monetarne baze, što je slučaj s fiksnim deviznim tečajevima, kao rezultat intervencije središnje banke koja nastoji održati devizni tečaj unutar fluktuirajućih ograničenja. Prema tome, deficit bilance plaćanja daleko od toga da može uzrokovati smanjenje monetarne baze (s restriktivnim učincima), već uzrokuje deprecijaciju (s ekspanzivnim učincima).

Uz savrš mobilnost kapitala fiskalna politika je neučinkovita u povećanju dohotka. Ako kapital nije savršeno mobilan, fiskalna politika može biti učinkovita samo do određenog stupnja: što je kapital manje mobilan, to je veća učinkovitost. Slika pokazuje vrlo elastičnu krivulju BP, čime se pokazuje da je mobilnost kapitala velika, ali ne i savršena. S ekspanzivnorn fiskalnom politikom IS mijenja se u IS', a sustav prelazi iz A u B. U B postoji početni višak bilance plaćanja uslijed visokog kamatnjaka, a višak uzrokuje aprecijaciju valute, odnosno priljev kapitala i povećanje potražnje za valutom.

Slika 18.11.

Uz porast kamatnjaka veličina neto priljeva kapitala ovisit će o mobilnosti kapitala. Što je kapital manje mobilan, manji je priljev, a shodno tomu manja je i aprecijacija valute. Aprecijacija će uzrokovati smanjenje neto izvoza, a time i agregatne potražnje (IS' vratit će se prema tome nazad u IS'') i promijeniti uvjete ravnoteže za bilancu plaćanja: uz određeni kamatnjak aprecijacija valute omogućit će uspostavljanje ravnoteže samo na nižim razinama dohotka. Stoga će se BP pomaknuti prema gore u BP'. Konačna, točka simultane ravnoteže na sva tri tržišta bit će C koja ima nižu razinu dohotka od B (zbog pada neto izvoza), ali ipak višu od početne razine u A.

11

15. Objasnite efikasnost ekspanzivne fiskalne politike u slučaju povećanja državne potrošnje koja se ne financira monetarnom bazom u uvjetima fiksnog deviznog tečaja. Pretpostavite da je u početku prisutan negativni efekt na BP.

odgovor isti kao na 13. pitanje, jer će negativan efekt prevladati u slučaju male mobilnosti kapitala

16. Objasnite probleme prilagodbe u slučaju asimetričnog šoka potražnje za zemlje u EMU

Asimetrični šokovi potražnje su promjene u potražnji koje uključuju jednu zemlju u monetarnoj uniji, ali ne utječu na druge. Npr, potražnja za talijanskim dobrima se smanji u korist potražnje za njemačkim dobrima (krivulja AS ostaje netaknuta u obje zemlje). Potiče se povećanje proizvodnje u Njemačkoj i smanjenje u Italiji, i ako domaća potrošnja u Italiji ne opadne za isti iznos, pogoršanje neto izvoza u Njemačku. Suprotno će se dogoditi u Njemačkoj. Obje zemlje se suočavaju sa problemom prilagodbe. Italija će iskusiti recesijski pritisak, dok će Njem biti u ekspanziji. Tim problemima je moguće upravlajti mehanizmima automatske prilagodbe ako postoji fleksibilnost plaća i mobilnost rada. Smanjenje plaća u Italiji i porast u Njemačkoj će pomaknuti krivulje ponude uspostavljajući ponovno početnu razinu proizvodnje u obje zemlje, ali s cijenam koje su niže nego prije šoka u Italiji i višim cijenama od onih prije šoka u Njemačkoj. (slika18.2)

Međutim, mehanizam prilagodbe neće raditi glatko na europskim tržištima rada, jer se plaće teško prilagođavaju, a mobilnost rada je ograničena. Njemačka bi mogla tražiti način da ograniči rast AD kako bi spriječila inflaciju, ali time ne bi rješila suficit u trgovinskoj bilanci nastao porastom izvoza, kao ni talijanski deficit.

Kratkoročno rješenje oba problema, inflacije i suficita, bila bi revalvacija njemačke marke, ali to rješenje nije dostupno u monetarnoj uniji. Naime, revalvacija bi smanjila potražnju za njem

12

dobrima, a povećala potražnju za talijanskim. Glavno ograničenje monetarnih unija u prisnosti nefleksibilnih plaća i niske mobilnosti rada je upravo nemogućnost prilagodbe deviznog tečaja. Alternativno rješenje bilo bi povećanje poreza za Njemačku, dok bi tako ubran porezni prihod išao u povećanje javne potrošnje u Italiji, ali ni to rješenje nije moguće jer u EMU fiskalna politika nije centralizirana, već je u rukama pojedinih zemalja članica.

17. Objasnite posljedice globalizacije na ekonomsku politiku

18. Objasnite koristi od liberalizacije kapitala

Liberalizacija kretanja kapitala je jedan od aspekata globalizacije (uz liberalizaciju kretanja rada, porast međunarodne trgovine i međunarodne proizvodnje). Međunarodno kretanje kapitala, koje uključuje financijska kretanja i izravne inozemne investicije, uzrokuje proizvodnu specijalizaciju zemalja, promjene u konkurentnosti i efektivnosti nacionalnih politika. Naime, liberalizacija kretanja kapitala omogućuje alokaciju kapitala na najprofitabilnije projekte u međunarodnim okvirima, te tako potiče zemlje na razvijanje konkurencijskih prednosti i specijalizaciju, odnosno na razvijanje strategija razvoja onih područja u kojima može privući kapital. Na taj način, kapital se može uložiti u profitabilnije projekte što povećava i ukupnu produktivnost svjetske ekonomije, i omogućuje da svaka zemlja razvije vlastite komparativne prednosti.

13