Etika 06-2

  • View
    2.987

  • Download
    2

Embed Size (px)

DESCRIPTION

osnove iz oblasti etike

Transcript

AL-ASDAIR MacINTYRE Kratka historija etike Filozofski smisao historije etikeHistoriari morala po Makintajeru, su spremni da dopuste moralne prakse i sadraj moralnih sudova mogu varirati od jednog do drugog drutva i od jedne do druge osobe, i naposljetku sugeriu da su priblino isti pojmovi ispravnog i dobrog univerzalni, iako ono to se smatra ispravnim ili dobrim nije uvijek isto. Moralni pojmovi se mjenjaju sa mjenjanjem drutvenog ivota.Makintajer navodi primjer engleskog i staro grkog jezika. On uzima rije pravednost, ono to staro grki jezik postie pomou jedne rijei, engleski potrebuje parafrazu. To to se u grkom javljaju jedni pojmovi, a u engleskom drugi, oznaava po Makintajeru razliku izmeu dva oblika drutvenog ivota. Razumjeti neki pojam po Makintajeru, znai shvatiti znaenje rijei koje ga izraavaju, znai nauiti koja pravila rukovode upotrebom takvih rijei, te tako shvatiti ulogu tog pojma u jeziku i drutvenom ivotu. Ovo samo po sebi sugerie da e razliiti oblici drutvenog ivota dati pojmovima razliite uloge. No, Makintajer naglaava da barem za neke pojmove ovo pravilo trebalo da vai, a to su upravo moralni pojmovi. Postoje 2 vrste pojmova koji ostaju nepromijenjeni, prvi pripadaju kontinuiranim disciplinama kao to su geometrija, a drugi su krajnje opti pojmovi (kao i, ili, i ako), neophodni bilo kom jeziku, bilo koje sloenosti. Modifikovanjem postojeih, uvoenjem novih pojmova ili razarenjem starih, znai mjenjati ponaanje. Makintajerov stav prema filozofskim teorijama je da one ukoliko su moralne, nisu neutralne u pogledu stvarnog ponaanja.

Predfilozofska historija dobra i prelaz ka filozofijiPo Makintajeru, u izvjesnom periodu kada su postavljana moralna pitanja, postalo je jasno da znaenje pojedinih kljunih rijei ukljuenih u formulisanje tih pitanja, nije vie jasno i nedvosmisleno. Rije je o drutvenim promjenama odraenim u grkoj literaturi na prelazu od homerovskih pisaca, preko Teognidovog korpusa, sve do sofista. Makintajer govori o problemu shvatanja moralnih predikata prije filozofske misli u staroj grkoj i razlike tokom preioda filozofske misli. Drutvo odraeno u homerovskim spjevovima je ono u kome se najznaajniji sudovi koji se o ovjeku mogu donijeti tiu naina na koji obavlja dodijeljenu drutvenu funkciju. Rije agathos, pretea naeg dobra, izvorno je bila predikat vezan za ulogu homerovskog plemia.U homerovskom kontekstu agathos nije isto to i naa rije dobro, jer ona se koristila da bi se kazalo da je dobro biti hrabar, pametan itd. Po Makintajeru homerovska upotreba rijei agathos se nimalo podudara sa onim to su skoranji filozofi smatrali karakteristinim svojstvima moralnih predikata. Tako i imenica arethe, koja se prevodi obino i esto kao vrlina, no kod Homera oznaava ovjeka koji obavlja drutveno dodijeljenu funkciju. Arethe kralja lei u sposobnosti komandovanja,ratnika u hrabrosti itd. ovjek je agathos (dobar) samo ako posjeduje arethe., svoje specifine funkcije. Ovo jasno naznaava po Makintajeru odvojenost rijei agathos i arethe, u homerovskim spjevovima od kasnijih upotreba tih istih rijei. Makintajer smatra da itava porodica ovakvih pojmova pretpostavlja odreeni tip drutvenog poretka, koji karakterie priznata hijerarhija funkcija. 1

Grka filozofska etika se razlikuje od poznije filozofije morala na naine koji odraavaju razliku izmeu grkog i modernog drutva. Pojmovi dunosti i odgovornosti u modernom smislu javljaju se tek u zametku ili usput; u sreditu su pojmovi dobrote, vrline i razboritosti. Uopteno, grka etika pita: ta da inim da bih ivio dobro? Moderna etika pita:ta treba da inim da bih inio ispravno? A ovo pitanje postavlja tako da ispravno djelovanje ini neim sasvim nezavisnim od dobrog ivljenja.

Sofisti i SokratPo Makintajeru mogue je izvui jedan opti amalgram sofistike teorije, a to je ono protiv ega je Platon ustao, a to je Sokrat ranije kritikovao. Taj amalgram glasi: ovjekova arethe je njegovo valjano funkcionisanje kao ovjeka. A to znai biti uspjean graanin. Biti uspjean znai ostavljati utisak u skuptinama i na sudovima.Da bi se to uspjelo neophodno je saobraziti se preovlaujuim konvencijama o tome ta je pravedno, ispravno i prikladno. Svaka drava ima svoje konvencije o ovim pitanjma. ovjek mora da proui preovlaujue jezike upotrebe i naui da im se prilagoava, kako bi uspjeno oblikovao svoje sluaoce. To je tehne, zanat ili vjetina, i za sofistu je poduavanje u tome istovremeno njegov posao i njegova vrlina. Ali u tome lei pretpostavka da za vrlinu kao takvu ne postoji mjerilo, izuzev uspjeha, kao ni za pravednost. Najpoznatija Protagorina izreka glasi:ovjek je mjera svih stvari, onij koje jesu da jesu, i one koje nisu da nisu!. Vjetar npr. nije nita stvarno, on je za svakoga onakav kakav mu se pojavljuje. Ali u sofistikoj praksi da li ovo vai i za moralne vrijednosti? Ako je svaki ovjek mjera svih stvari, onda Protagora kao uitelj dolazi u nepriliku, jer ako dopusti da je sve onako kako se priinjava individualnom subjektu, to bi znailo onda da niko ne moe suditi pogreno, nije mu potreban uitelj. Platon doputa Protagori da slijedstveno zastupa uvjerenje da mudri i estiti govornici rade tako da dravama izgleda pravedno ono to je dobro, a ne ono to je loe. to svakoj pojedinoj dravi izgleda pravedno i lijepo, to njoj i jeste lijepo sve dok ga ona takvim smatra.(Teetetos). Mjerila pravednosti se smatraju razliitim od jedne do druge drave. Sofist dakle predaje ono to se smatra pravednim u svakoj pojedinanoj dravi. Ne moe se pitati ili odgovarati pitanje: ta je pravednost? Ve samo:ta je pravednost-u-Atini?,i ta je pravednost-u-Korintu?. Ali pojedinac ne moe da izvue odgovor na pitanja npr.: ta da inim? Kako da ivim? Itd. Jer on je prisiljen da sam izabere izmeu razliitih mjerila razliitih drava. Rijeenje se krije u novoj upotrebi razlike izmeu prirode i konvencije. ovjek koji ivi u nekoj dravi i saobraava se mjerilima koja ona zahtjeva, bie je konvencije, ovjek koji se jednako ugodno osjea u bilo kojoj dravi, ili ni u jednoj , u zavisnosti od svojih linih i privatnih ciljeva, bie je prirode. Ovo uenje u potpunosti poiva na razdvajanju stanovnitva pojedinanog djelatnika od stanovnitva drutveno ustanovljenih konvencija koje je na njemu da prihvati ili odbaci. Prirodni ovjek nema vlastite moralne kriterijume. Sokrat se naao u sukobu kako sa moralnim konzervativcima, koji su nekoherentan moralni vokabular upotrebljavali kao da su sigurni u njegovo znaenje, tako i sa sofistima za ije je inovacije drao da su sumnjive. Sokrat se sa sofistima slae da je arethe pouiva. Ali paradoksalno porie da postoje uitelji. Sokrat postavlja pitanja kao to su: ta je pobonost? ta je hrabrost? ta je pravednost? Reklo bi se da je Sokratova namjera da sagovornika optui za nesposobnost da prui odgovor, prije nego da prui odgovor.

2

Sokratova izreka: Vrlina je znanje, znai da greke koje ljudi ine, ine ih zbog vlastitiog neznanja. Niko ne grijei sopstvenom voljom, jer niko dobrovoljno ne bira drugo od onoga to bi za njega bilo dobro. to je pogreno to je uzrok intelektualna greka, a ne moralna slabost. Sokratovi nasljednici su Platon i kirenjani i kinici. Platon prihvata injenicu da su moralni pojmovi razumljivi samo na pozadini izvjesnog tipa drutvenog poretka. Nasuprot tome pokuavajui da individualni moralni ivot uine samodovoljnim, kinici i kirenjani nastoje da prue moralni kodeks nezavisan od drutva, povezan jedino s individualnim izborima i odlukama.

PlatonPlatonov moral i Platonova politika su u tijesnoj meusobnoj vezi i zavisnosti. Svako od njih logiki zahtjeva da bude dopunjeno onim drugim. U dva razliita dijaloga Zakoni i Gozba, otkriemo da argumentacija visi u u vazduhu, i da smo prinueni da dopunski argument traimo negdje drugdje. Platonov prvi ispravni uvid jeste da pojam dobra koristimo bismo vrijednovali i rangirali mogue objekte udnje i tenje. Otuda potie i ispravan zakljuak da dobro ne moe naprosto znaiti ono za im ovjek udi. Drugi ispravan uvid jeste da dobro stoga mora biti vrijedno stremljenja i udnje;ono mora biti mogui i istaknuti predmet udnje. Ali tu po Makintajeru Platon pogreno zakljuuje da se dobro mora nalaziti meu transcendentalnim, onozemaljskim objektima, idejama, pa otuda dobro nije neto za ime obini ljudi mogu tragati za sebe u svakodnevnom ivotu.Saznanje dobra se dobiva ili putem religioznih otkrovenja ili intelektualnom vjebom pod nazorom autoritativnih uitelja. Obine ljude treba navesti da vjeruju u bogove, jer po Platonu je vano da svi ljudi vjeruju u bogove koji se staraju o ljudskim stvarima, i koji pri tom staranju ne podlijeu ljudskim slabostima. Vladari meutim treba da budu ljudi koji su intelektualnim pregnuem dostigli potpuno pouzdanje u postojanje bogova. Oni do tog pouzdanja treba da dou racionalnim dokazima.

AristotelI Platon i Aristotel pretpostavljaju da iz razjanjenja nunog pojmovnog okvira za ljudski ivot mogu izvui praktino rukovoenje Ali po Makintajeru ova greka je kamuflirana time to oblike opisivanja drutvenog ivota grkog polisa koji se upotrebljavaju za karakterisanje drutvenog ivota grkog polisa i njemu su primjereni prilagoavaju tome da poslue u opisivanju ljudskog ivota kao takvog. Ono to je i kod Platona I Aristotela upeatljivo jeste jedinstvo politike i morala, i po Makintajeru upravo to jedinstvo izdaje na kraju njihove ideale. U Nikomahovoj etici nie strasti, javljaju se kao izvori greke i ometanja. Nema ni traga od Platonove slike onoga to Platon smatra anarhinou elje. Kod Aristotela sve norme pripadaju pravednoj dravi, dok za elju neobuzdane vrste u njoj nema mjesta, slika elje kao anarhine biva neizbjena. Aristotelov ideal dokoliarskog i do savrenstva dovedenog ivota apstraktne kontemplacije pristupaan je samo eliti, on dakle pretposta vlja klasnu strukturu koja je gomilu obinih ljudi iskljuila kako iz politike moi, i to je moda najvanije i iz ideje morala.

3

CHARLES TAYLOR Politika priznavanja GLAVA 1Brojni tokovi u savremenoj politici usmjeravaju se ka potrebi za priznavanjem. P