Upload
others
View
109
Download
29
Embed Size (px)
Citation preview
Genadij Petrovič Malahov
PROSTATA Prevod s ruskog
B E O G R A D
2007.
SADRŽAJ
U V O D U T E M U
O P Š T I P O D A C I O M O K R A Ć N O P O L N O M S I S T E M U
M U Š K A R C A I N J E G O V O M R A D U ( F U N K C I J I )
O P Š T I P O J A M , R A Z M E Š T A J , G R A Đ A
I F U N K C I J A P R O S T A T E
M E T O D I S P I T I V A N J A P R O S T A T E
U Z R O C I I O B L I C I O B O L J E N J A P R O S T A T E
I N F E K T I V N I U Z R O C I
N E N O R M A L A N P O L N I Ž I V O T
U Z R O C I Z A S T O J A (STAGNACIJE)
H L A Đ E N J E O R G A N I Z M A , K A O U Z R O K
U Z R O C I I Z A Z V A N I S T A R E N J E M
K O M B I N A C I J A R A Z N I H U Z R O K A
P R I R O D N I M E T O D I P R O F I L A K S E I L E Č E N J E P R O S T A T E .
PROSTATITIS
Hronični prostatitis!
Lečenje prostatitisa
S R E D S T V A , KOJA UBIJAJU P A T O G E N E BAKTERIJE
U O R G A N I Z M U I PROSTATI
M I K R O K L I S T I R I , S V E C E , O B L O G E
I LEČENJE P R O S T A T E B L A T O M
S R E D S T V A , KOJA O B N A V L J A J U FUNKCIJU K A P I L A R A
I L I M F N O G S I S T E M A PROSTATE
....7
....9
. 1 5
. 2 5
. 2 9
..31
..32
..35
..36
..37
..38
. 3 9
..39
..40
..45
..47
..76
..87
P R I B L I Ž N A Š E M A LEČENJA A K U T N O G P R O S T A T I T I S A
N E P O Z N A T O G P O R E K L A
A D E N O M P R O S T A T E
Lečenje a d e n o m a prostate „ ž i v o m " i „ m r t v o m " v o d o m Primeran p r o g r a m lečenja i profilakse a d e n o m a prostate
K A M E N J E U PROSTATI
O S T A L A O B O L J E N J A PROSTATE
P R I M E R I LEČENJA PROSTATE
Z A K L J U Č A K
P R E G L E D L E K O V I T O G B I L J A
UVOD U TEMU
Čoveka je stvorio Stvoritelj prema Svojoj slici i prilici, i ima veoma složenu konstrukciju, koju savremena nauka tek počinje da shvata. Iza vidljive anatomije krije se „anatomija finih struktura i tela"; iza jasne fiziologije krije se „fiziologija nevidljivih sila prirode", nepoznata savremenoj nauci. Izgleda da, davno izučeni i shvatljivi (jasni, razumljivi), zakoni prirode ne deluju tako, kako su to predvideli naučnici. I sve zbog toga, što se oni temelje na još jačim zakonima Prirode, Kosmosa, Božanskih sila, koje još nisu otkrivene i nepoznate su savremenoj nauci.
Zdravlje čoveka temelji se na tri međusobno povezana nivoa. Prvi nivo, na kome radi savremena medicina - anatomija i fiziologija, nazvaćemo fiziološkim zdravljem. Drugi nivo, na kome radi bioenergetska medicina - bioenergetika organizma (energetska polja, strukture, kretanje energije kroz kanale i slično), nazvaćemo energetsko zdravlje. S obzirom na to, da je energija čoveka veoma tesno povezana s osećaji-ma, emocijama i raspoloženjem čoveka, potpuno je opravdano što je taj nivo zdravlja nazvan psihičkim zdravljem. Treći nivo, na kome radi religija, filozofija i duhovna medicina - povezan sa pogledom na svet i
7
....99
..134
..143
..148
..153
..156
..159
. 1 6 5
. 1 6 7
prirodnošću čoveka, nazvaćemo „informacionim zdravljem". Međutim, termin „informaciono zdravlje" je relativno nov i najbolje je taj nivo označavati „starim" i odavno poznatim terminom duhovno zdravlje.
Na osnovu navedenog nameće se jednostavan, ali važan zaključak - da bi se čovek izlečio, treba ga ,,le-čiti" na sva tri nivoa - fiziološkom, psihičkom i duhovnom. Pošto su pristupi lečenju na svakom nivou različiti, lečenje mora biti kombinovano navedenim načinima lečenja, a ta kombinacija stalno varira u zavisnosti od konkretnog čoveka i stanja njegovog zdravlja. Upravo iz tog razloga lečenje kod svakog čoveka nije samo individualno, već se menja tokom procesa „lečenja". Na primer, u početku se više pažnje poklanja fiziološkim metodima lečenja (terapije, trave, ishrana, motorni režim i slično), ili psihološkim metodima (smirivanju, opuštanju), posle kojih se mogu prime-njivati fiziološki metodi lečenja. Pri tom uvek treba imati na umu duhovno lečenje - izmenjeno gledanje na svet, koje uzbuđuje psihu; rad sa navikama - koje izobličuju fiziologiju i uništavaju telo. Zbog toga je, posle uspešno primenjenih fizioloških i psihičkih načina lečenja, važno učvrstiti i pojačati rezultate lečenja duhovnim metodima, da štetne navike i poročan način života ne bi ponovno izazvali već izlečenu bolest.
Polazeći od tih postavki, razmatraćemo ozdravljenje i lečenje prostate na fiziološkom, psihološkom i duhovnom nivou. I samo u tom slučaju možemo postići željeni rezultat. 8
OPŠTI PODACI O MOKRAĆNOPOLNOM SISTEMU
MUŠKARCA I NJEGOVOM RADU (FUNKCIJI)
Pre pristupanja pisanju ove knjige na veoma primitivan način razmatrao sam gradu i rad (funkciju) mo-kraćnopolnog sistema muškarca. Međutim, to se u stvarnosti pokazalo veoma složenijim i interesantnijim.
Sam naziv „mokraćnopolni sistem" govori o tome, da on objedinjava dve funkcije: luči mokraću i seme. Bez obzira na to, što se mokraća stvara u bubrezima, a seme u testisima - potpuno različitim organima, koji su udaljeni jedan od drugog, njihovi produkti se izbacuju kroz jedan te isti mokraćni kanal.
Mokraćnopolni kanal može se predstaviti kao cev-čica dužine 22-25 centimetara, koja se sastoji od sluzo-kože i mišićne obloge. On počinje na dnu mokraćne bešike širokim otvorom bešike i proteže se do glavića polnog organa, gde se završava u vidu pukotine između dve vertikalne usne mokraćnopolnog kanala. Upravo kroz taj kanal iz organizma se odstranjuje mokraća. Što se tiče izbacivanja sperme, kanali za izbacivanje seme-
na ulaze u mokraćni kanal kod prostate, koja se nalazi ispod mokraćne bešike.
Polazeći od navedenog, mokraćni kanal ima nekoliko posebnih odeljaka: od mokraćne bešike do prosta
te (mokraća izlazi iz mokraćne bešike), odeljak prostate (na tom delu u mokraćnom kanalu otvaraju se kanali prostate i kanali za izbacivanje semena) i mokraćnopolni odeljak (zajednički za mokraću i seme).
Sada ću nešto reći o tome, kako radi (funkcionišc) mokraćnopolni sistem čoveka. Prvo ćemo razmotrili lučenje mokraće, a zatim izbacivanje semena.
Mokraća, koju stvaraju bubrezi, kroz mokraćne kanale sliva se u mokraćnu bešiku, koja predstavlja šuplji mišićni organ. Na dnu mokraćne bešike nalazi se snažan sfinkter (mišić stezač), koji se stalno nalazi u zgrčenom
10
Rezultat je da se kod čoveka javlja želja da se pomokri. I što je mokraćna bešika više raširena, tim je i nužda za tim veća.
Sam akt mokrenja je spontan. Čovek ide u toalet, opušta sfinkter zatvarač mokraćne bešike i mokraća sama izlazi iz mokraćne bešike. Mokraća prolazi kroz mokraćne kanale (kroz sva tri dela) i izlazi napolje.
Da bi pojačali lučenje mokraće treba se napregnuti -udahnuti, zadržati disanje i napregnuti stomačne mišiće. Rezultat toga je da se dijafragma spušta nadole, mišići trbušne prese pritisnu stomak spreda i s boka. Ta dejstva izazivaju nagli porast pritiska u trbuhu, koji pojačava pritisak na mokraćnu bešiku i mokraća iz nje izlazi pod velikim pritiskom i brzo, u vidu jakog mlaza.
Čovek po svojoj želji može prekinuti akt mokrenja. Radi toga on napreže mišiće medice (perineuma) i sfinkter zatvarač.
I I
Rezultat toga je grčenje anusa i ponovno skupljanje (zatvaranje) sfinktera zatvarača. Sve to možete proveriti na
- zatvorenom stanju. Mokraća se postepeno nagomilava i širi mokraćnu bešiku. To širenje deluje na posebne re-ceptore koji se nalaze u zidovima mokraćne bešike, koji preko nervnih vlakana dostavljaju informaciju u mozak.
sebi ukoliko svesno prekinete otpočelo mokrenje. Jasno ćete osetili koji mišići učestvuju u tom procesu.
Sada ću nešto reći o muškom semenu. O n o se sastoji iz tri glavne komponente: sperme (stvaraju je testisi i nagomilava se u proširenom delu semenih kanala), sekrcta semenih mehurića (nagomilava se u semenim mehurićima) i sekreta prostate (nagomilava se u njenim žlezdama).
Lučenje semena je veoma složen proces, koji aktivira niz uzastopnih mehanizama, čiji se začeci (kore-ni, osnove) nalaze u svesti čoveka. U prvom redu, sve počinje od polne želje, koja aktivira energiju i fiziologiju organizma muškarca.
Polna želja aktivira mehanizam polnog nadražaja. Dolazi do povećavanja krvnog pritiska. Krv se priliva u polni organ, izazivajući njegovo bubrenje, povećanje i erekciju (ispravljanje).
U vezi s tim važno je da shvatimo kuda se upravo priliva krv i šta se povećava? Mi spolja vidimo ispravljanje i stvrdnjavanje polnog organa, što ukazuje na to, da je u tom delu organizma došlo do zastoja krvi. U kaver-nozna telašca polnog organa priliva se više krvi, nego što iz njih izlazi. Upravo to izaziva erekciju. Međutim, to je samo vidljivi deo ogromnog unutrašnjeg procesa. I prostata se puni krvlju. Ona se lakode povećava i puna je krvi. U njoj se stvara poseban sekret, koji se izbacuje zajedno sa semenom. Pored toga nadimaju se (bubre) i
12
druge žlezde, koje stvaraju i izbacuju svoj sekret u m o
kraćni kanal.
Sam polni akt samo pojačava opisani proces, koji se
završava ejakulacijom (izbacivanjem semena).
Ejakulacija kod muškaraca počinje s prebacivanjem sekreta testisa iz ampule semenog kanala u deo mokraćnog kanala u prostati. Tu se luče i sekreti semenih me-hurića i same prostate.
Lučenje, svojevrsno ubrizgavanje semena i sekreta u prostatu vrši se pod uticajem kontrakcija snažne muskulature semenih kanala i semenih meli urica. To je početak orgazma.
Kulminacija orgazma - snažne kontrakcije mišića prostate, koji pod pritiskom izbacuju vlastiti sekret u mokraćni kanal, gde se on meša sa seme-n o m i sluzi (sekretom) semenih mehurića, a zatim izbacuje napolje kroz mol
13
izbacuje napolje kroz mokraćni kanal.
Pre ejakulacije žlezde Litre (slika 3) i, možda, Kupe-rove žlezde svojim jakim alkalnim sekretom (koji pod-seća na bezbojnu mast) natapaju sluzokožu mokraćnog kanala i samim tim u njemu stvaraju alkalnu reakciju, neophodnu za život spermatozoida, a ujedno čini sluzokožu klizavom i pomodnom za izbacivanje ejakulata.
Usled veoma snažnih kontrakcija muskulature semenih mehurića i prostate (zahvaljujući učešću muskulature cele karlice), u deo mokraćnog kanala koji se nalazi u prostati pod pritiskom se ubacuje sadržaj tih žlezda (seme, sekret semenih mehurića i sekret prostate) i dalje kroz mokraćni kanal izbacuje napolje.
Važno je znati sledeće. Da se seme ne bi izbacivalo na drugi kraj mokraćnog kanala i da ne bi dospe-valo u mokraćnu bešiku, na zadnjem zidu prostate nalazi se poseban mehanizam koji zatvara gornji deo mokraćnog kanala. To podstiče i sfmkter mokraćne bešike, čija slaba funkcija predstavlja jedan od uzroka muške neplodnosti.
Važno je napomenuti , da je proces mokrenja svakodnevni i životno važan proces. Proces lučenja semena nije svakodnevni proces, nije od životne važnosti, ali ima ogroman značaj za osećaj potpunosti života i vlastitog značaja muškarca.
Prema tome, razmotrili smo dva procesa i sada imamo opštu predstavu o mokraćnopolnom sistemu muškarca.
i l
OPŠTI POJAM, RAZMEŠTAJ, GRAĐA I FUNKCIJA PROSTATE
Prostata {prostata, glandula prostatica, grčki prostates, od reči proistanai - predstajati, biti isturen) je žlezda muškog polnog aparata, koja je tesno priljubljena uz donji deo mokraćne bešike i koja obuhvata početak muškog mokraćnog kanala na mestu gde se u njega slivaju kanali za izbacivanje semena (slika 4). Prostata zajedno sa semenim mehurićima, koji su pripijeni uz nju, ulazi u sastav dodatnih žlezda muškog polnog trakta.
Prostata se sastoji iz 30-50 posebnih žlezda razne veličine, koje su otvorene prema delu mokraćnog kanala u prostati i koje su naslagane u čvrstu vezivno-tkivnu stromu sa obiljem snopova glatkih mišićnih vlakana. Obilje tih mišića, koji sačinjavaju više od jedne četvrtine mase žlezde, čini prostatu žlezdano-mišić-nim organom.
Prostata čoveka, prema svojim konturama, podseća na zaobljeni trougao (slika 5). Njena osnova je okrenuta prema mokraćnoj bešici, a vrh se u obliku kljuna iz-dužuje odozgo prema dole i otpozadi napred prema mo-
15
kraćno-polnoj dijafragmi. Prostata leži u maloj karlici između kosti venerinog brežuljka i pravog creva. Osnova prostate spreda je srasla sa grlićem mokraćne bešike, a sa zadnje strane mokraćne bešike priležu semeni mehurići. Prednja površina prostate okrenuta je prema
kosti venerinog brežuljka. Između nje i kosti venerinog brežuljka nalazi se venozni splet, kao i vezivno tkivo koje povezuje prostatu s tom kosti. Zadnja površina, koja zauzima veći prostor od prednje, odvojena je od ampule pravog creva finom vezivno-tkivnom fascijom (opna koja obavija mišiće i grupe mišića). Svojim bočnim zao-
bljenim stranama prostata se graniči s mišićima koji podižu anus, od kojih je odvojena čvrstom aponeurozom 1 . Pri kontrakciji tih mišića prostata se podiže uvis.
Na zadnjoj površini prostate može se napipati brazda male dubine, koja deli prostatu na dva bočna dela, međusobno povezana prevlakom ili srednjim đelom.
Veličina prostate uveliko se menja s uzrastom čove-ka. Do nastupanja polne zrelosti ona je mala i predstavlja skoro isključivo mišićni organ. Žlezdasti deo prosta-
1 Beličasta čvrsta i jako otporna opna koja obavija, poput navlake, mišiće, grupu mišića i ccle udove. Sastavljena je od vezivnog žiliča-stog tkiva. - Primedba prevodioca.
17 16
te razvija se do polnog sazrevanja i prostata se zaključno formira približno u sedamnaestoj godini života. Kod odraslog muškarca dužina prostate je 2,5-4,2 centimetra,
širina - 2,2-5 centimetara i debljina - 1,7-2,3 centimetra. Težina prostate varira od 17 do 28 grama. Kod starijih osoba često se javlja adenom prostate, usled čega
19
njena veličina ponekad dostiže razmere kokošijeg jajeta. Pošto prostata kao prsten obuhvata gornji deo mokraćnog kanala, tada adenom može uzrokovati sužavanje tog kanala i otežavati pražnjenje mokraćne bešike.
Deo mokraćnog kanala okruženje prostatom (slika 6 ) . U srednjem delu mokraćnog kanala prostata ga obu-
hvata nešto šire, stvarajući šupljinu. Na zadnjoj površini mokraćnog kanala sluzokoža je nešto isturena (ispup-čena) u vidu uzdužnog valjka (grebena) - koji približno na sredini dela mokraćnog kanala obuhvaćenog prosta-20
tom ima uzvišenje u vidu produženog malog brežuljka (semeni brežuljak).
U delu oko semenog brežuljka presek mokraćnog kanala poprima oblik potkovice. Upravo tu se otvaraju žlezde prostate i ulaze u kanale za izbacivanje semena.
Prostata je, kao mišićno-žlezdasti organ, obilno snabdevena krvnim i limfnim sudovima. Fini spletovi nervnih vlakana prvenstveno inerviraju (snabdevaju nervima) mišićni deo prostate.
Prostata je spolja omotana kapsulom, koja se sastoji od čvrstog vezivnog tkiva s primesom glatkih mišićnih vlakana. Osnovu prostate čini vezivno tkivo, koje je bogato elastičnim vlaknima, i snažni snopovi glatkih mišićnih vlakana, koji obrazuju prstenasti mišić. Prstenasti mišić se sa gornje strane sliva (vezuje) sa okruglim slojem mokraćne bešike, a sa donje strane - sa spontanim stezačem opnastog dela uretre.
Tanki slojevi vezivnog tkiva i mišića radijalno se šire od semenog brežuljka prema periferiji i dele (razdvajaju) žlezde prostate. Kod tih žlezda razlikuju se tri grupe žlezda (slika 8). Neposredno oko mokraćnog kanala nalaze se sitne periuretralne žlezde. Svaka od njih otvorom ulazi u mokraćni kanal. Te male žlezde često su izvori adenomatoznih izraštaja u prostati. Iznad periuretralnih žlezda nalazi se koncentrični sloj podsluzokožnih žlezda. Te žlezde imaju cevno-alveol-ni oblik i spojene su zajedničkim odvodnim kanalima (kanali prostate), koje su sa svake strane otvorene pre-
21
ma sinusu mokraćnog kanala. Takav raspored žlezda uočava se i u spoljašnjem, najjačem sloju prostate. U njemu se nalaze krupne, glavne, ili spoljašnje žlezde, čiji su zajednički odvodni kanali otvoreni na zadnjoj strani sinusa mokraćnog kanala.
Između pojedinih (pojedinačnih) žlezda u sva tri sloja prolaze snopovi mišića, koji se ističu slično prstenastim mišićima.
Žlezde prostate (slika 9) prema obliku spadaju u cevno-alveolne, ali nemaju pravilne konture, pošto se u njima naizmenično smenjuju proširenja, ponekad cistoznog karaktera, sa uskim, često razgranatim cev-22
čičama. Proširenja su vezana za mogućnost nagomi-lavanja i zadržavanja sekreta u adenomu. Zaostali sekret često se kondenzuje u čvrsta okrugla ili ovalna telašca, kod kojih se uočava koncentrična slojevitost, takozvana konkrecija prostate. Ta konkrecija (slojevi) prostate natapa se (impregnira) solima kalcijuma i pretvara se u kamenje prostate, koje je većim delom mikroskopskih razmera, ali ponekad dostiže veličinu prečnika 1 milimetar. Broj i razmere konkrecija povećavaju se sa starenjem čoveka.
Nekoliko odvodnih kanala pojedinih žlezda ispod sluzokože i spoljašnjih slojeva prostate slivaju se u zajedničke odvodne kanale, kojih ima od 16 do 32. Zajednički odvodni kanali slivaju se u bočne sinuse mokraćnog kanala; oni su često prošireni i po prečniku su veći od adenomera.
Sekret prostate je relativno lepljiva, zamućena be-la tečnost. Mešajući se sa spermom, sekret prostate poprima specifični miris, koji zavisi od količine spermi-na u njemu. Sekret prostate sadrži natrijum, kalij um i kalcij um u većim koncentracijama u odnosu na plazmu krvi, kao i znatne količine cinka. Sekret prostate ne sadrži sluz.
Manje količine sekreta prostate luče se uglavnom neprekidno, mešajući se sa mokraćom. Masivno (povećano) lučenje nagomilanog sekreta prostate javlja se u trenutku ejakulacije i uslovljeno je jakim kontrakcijama mišićnih vlakana prostate.
2 3
Smatra se, da se uloga prostate u polnoj funkciji ograničava time, što njen sekret, koji se izbacuje za vreme ejakulacije, razblažuje spermu i povećava njenu zapreminu. Sperma, koja se nalazi u semenom kanalu, toliko je gusta, a njena zapremina (količina) je tako mala, da bi ona u trenutku ejakulacije jedva mogla proći kroz mokraćni kanal napolje bez odgovarajućeg razblaživanja sekretom prostate i bez snažnog pritiska koji se javlja usled jakih spazmatičnih kontrakcija mišićnog aparata prostate.
24
IVIETOD ISPITIVANJA PROSTATE
Jedan od glavnih metoda za ispitivanje prostate je rektalno pipanje prstima. Palpacija prostate vrši se u raznim položajima tela: klečeći na kolenima i laktovi-ma ili polusavijenom vertikalnom položaju tela, ležeći na desnom boku s nogama savijenim prema stomaku; ležeći na leđima sa rastavljenim i savijenim u kolenima i karlično-bedrenom zglobu donjim ekstremitetima. Izbor položaja zavisi od cilja ispitivanja i stanja bolesnika. Radi uzimanja sekreta prostate najbolji su položaji klečanja na kolenima i laktovima i ležanje na desnom boku. U položaju ležanja na leđima najčešće se vrši ispitivanje slabih i teško obolelih ljudi. Radi određivanja veličine prostate ispitivanje (palpaciju) treba vršiti sa dve ruke u položaju bolesnika na leđima.
Pri ispitivanju sa dve ruke vrhovima prstiju leve ruke nešto iznad spajanja venerinog brežuljka (mons pubis) lekar pritišće zidove trbuha u smeru prema prostati, koja je podignuta uvis prstom desne ruke, uvedenim u pravo crevo, i na taj način određuje dužinu, širinu, debljinu i pomerenost prostate.
25
Kod srednje gojaznih bolesnika pri normalnoj veličini prostate, može se palpirati (blago dodirivati, pipati) čitava njena zadnja površina i v rhom prsta napipati zadnju površinu venerinog brežuljka. Ukoliko je prostata uvećana, tada se ona ne može obuhvatiti kažiprstom. Istraživanje pomoću prstiju treba vršiti tek kada bolesnik isprazni mokraćnu bešiku. Pri rek-talnom ispitivanju prstima normalno je da se prostata nalazi na udaljenju 3-4 centimetra od analnog otvora i po obliku podseća na plod kestena. Poprečni presek u osnovi prostate varira od 2,2 do 5 centimetara, a uzdužni - od 2,5 do 4,2 centimetra.
Njena konzistencija je elastična po čitavoj dužini. Granice su jasne i precizne (izražene), sredinom prostate proteže se uzdužna brazdica (žleb), koja je deli na dva jednaka bočna dela, koji prodiru u međuprostor pravog creva. Sluzokoža pravog creva koja se nalazi iznad prostate je pokretna.
Pri ispitivanju (pregledu) treba obratiti pažnju na simetričnost delova prostate, na promenu njene veličine, oblika, konzistencije, pokretljivosti, osetljivosti, na stanje semenih mehurića (kesa) i zidova pravog creva. Pri oštećenju prostate njena veličina može biti jako smanjena (atrofija) ili uvećana (adenom, cista). Konzistencija prostate varira od meke i mlitave (atonija, hronični prostatitis) do hrskavične ili kamene (rak, kamen u prostati). Čvrste brežuljkaste tvorevine različite veličine ili razmekšana (omekšana) žarišta ili delovi prostate gde se zadržao gnoj iz ispražnjenih apscesa 26
(gnojnika) karakteristični su za oboljenje prostate od tuberkuloze. Njen oblik i granice mogu biti nejasni, žlezda se može stapati s okolnim tkivom, često se pri palpaciji (akutni ili hronični prostatitis) javlja bol u prostati.
27
UZROCI I OBLICI OBOLJENJA PROSTATE
Većini ljudi nije interesantno da se upušta u pojedinosti građe vlastitog organizma i u „sitnice" procesa ozdravljenja-lečenja. To je veoma česta greška, koja ne dozvoljava čoveku da se kvalitetno izleći. Samo polazeći od toga što nam je poznato možemo pretpostaviti koji glavni uzroci utiču na pojavu oboljenja prostate.
Hf Prostata, mišićno-žlezdasti organ, uglavnom je namenjena za povećanje semenske tečnosti i njeno snažno izbacivanje iz organizma. Svoj sekret ona izbacuje u mokraćni kanal kroz 16-32 kanala i druge žlezde. Kroz mokraćni kanal nagore i nadole može da prodire infekcija i da kroz kanale dopire u prostatu, izazivajući u njoj upalu. Treba znati, da je sekret prostate ukusan supstrat (dobra hrana) za bakterije.
H? Sekret prostate treba da se redovno luči i obnavlja. Ukoliko se to ne dešava iz bilo kakvih razloga, tada sekret ima svojstva da se zgušnjava i stvrdnjava, a materije koje se nalaze u njemu talože se i stvaraju čvrste taloge, tvrde skoro kao kamen.
29
Pv S obzirom da je prostata u izobilju snabdevena krvnim i limfnim sudovima, krv i limfa treba da cirkulišu kroz nju bez prepreka. Ukoliko se to iz bilo kojih razloga poremeti (naruši), u te-lu prostate dolazi do zastoja, što ugrožava njenu životnu delatnost.
Ph> Hlađenje, kako samog organizma, a posebno u predelu međice (perineuma), izaziva zgušnjavanje i zastoj sekreta u prostati. Dalje se razvoj patogenog procesa odvija prema scenariju zastoja sekreta i krvi s limfom.
Pv Prirodne starosne promene, vezane za dehidra-ciju i gubitak toplotnih sposobnosti organizma, odražavaju se na stanje prostate. Usled toga zgušnjava se sekret žlezda prostate i dalje počinje patogeni proces (koji izaziva oboljenja). Upravo zbog toga oboljenja prostate su tako široko rasprostranjena kod ljudi starijeg i staračkog uzrasta.
Ph> Međusobna kombinacija navedenih uzroka izaziva oboljenja prostate. Zato, treba shvatiti uzroke koji su izazvali oboljenje i naizmenično (pojedinačno) razmotriti svakog od njih.
Sada ćemo detaljnije istražiti uzroke koji izazivaju patogeni proces u prostati, i kako se on ispoljava.
M)
INFEKTIVNI UZROCI
Prema statistici, na prvom mestu je infektivna priroda oboljenja prostate. Pri tome bakterije dospevaju u prostatu raznim putevima.
<•!•> Mikrobi dospevaju kroz krvotok. Kapilari prostate toliko su mali, da se u njima bakterije lako talože i zadržavaju.
fy Mikrobi dospevaju kroz limfotok. Limfni kanali svih organa male karlice međusobno su povezani, zbog čega, usled ispadanja iz stroja jednog kanala, može doći do oboljenja i drugog kanala. Pri upali mokraćnog kanala ili pravog creva infekcija prodire u prostatu kroz limfne sudove. Infekcija može da se širi nagore (od spoljašnjeg otvora mokraćnog kanala do same žlezde) i na-dole (zajedno s inficiranom mokraćom, koja se izbacuje iz mokraćne bešike).
•ijl Uzrok prostatitisa može biti slab imunitet. Kada je organizam zagađen i oslabljen bilo koja infekcija (od angine, gajmoritisa tj. sinusitisa, bolesnih zuba i druge) lako se širi po organizmu i taloži u raznim organima, među kojima i u prostati.
Slabljenje imuniteta podstiču: psihički, unutrašnji i spoljašnji nepovoljni faktori.
M
Psihički: loše karakterne crte, stalni stresovi i rad bez odmaranja, štetne navike (alkohol, pušenje, ljuti začini).
Unutrašnji: zagađenost organizma, nepravilna ishrana, zatvori, skrivene infekcije i paraziti.
Spoljašnji: opšte ili lokalno (posebno u predelu uri-neuma i stopala) suvišno hlađenje.
N E N O R M A L A N POLNI ŽIVOT
Nenormalan i neredovan polni život može biti uzrok oboljenja prostate.
U „nenormalan" polni život pre svega spada pre-komerno poklanjanje pažnje polnom pitanju. Kod čoveka se formira karakterna crta, kada on stalno razmišlja o seksu i sam sebe stimuliše gledanjem erotskih i porno slika, filmova. Čita erotske priče, koje stimulišu njegovu maštu. Često masturbira ili se samostalno bavi stimulacijom svojih erogenih zona. Kod takvog muškarca pažnja je koncentrisana u predelu polnih žlezda, prostata je stalno napunjena krvlju, što u njoj izaziva povećano stvaranje sekreta, zastoj krvi, limfe i samog sekreta. Ona se praktično ne odmara, nalazeći se u nabubrelom stanju. Tokom vremena to dovodi do njenog oštećenja, upale, bolesnog stanja.
„Nenormalnim" polnim životom smatra se i druga krajnost, kada se polni akt obavlja po navici, bez
32
potrebne emocionalne obojenosti i novina. Takozvani „polni rad", pri kojem ne dolazi do potpune ejakulacije. Uzrok sličnih postupaka ukorenjen je u svesti, u lažno shvaćenim pr irodnim normativima (normama), koje ne omogućavaju da se u intimu unese raznoobra-znost i svežina. Rezultat je da se kod muškarca, osim moralnog nezadovoljstva svojom suprugom, javlja i poremećaj u prostati.
„Nenormalnim" se smatra i prekinuti polni akt s ciljem sprečavanja neželjene trudnoće. On ne samo da drži muškarca u stalnoj napregnutosti, već izobličava i tok orgazma, lišavajući ga prirodne finoće i završavanja. Stid, nezadovoljavanje, i kao posledica pojava potišteno-sti i unutrašnjeg protesta protiv sličnog, bacaju muškarca u depresiju, uz poremećaj funkcije prostate.
„Nenormalni" su polni akti u analni otvor. Mikronom iz pravog creva, kroz mokraćni kanal podiže se u prostatu i izaziva njenu upalu.
„Nenormalnim" se smatra i pokušaj veštačkog sti-mulisanja polne strasti i erekcije pomoću alkohola. Alkohol čini čoveka slobodnijim, što s jedne strane pojačava želju, ali s druge strane smanjuje njegove m o gućnosti. Osim toga, slična praksa neminovno dovodi do poremećaja polne potencije muškarca, onemogućava mu da se bavi seksom bez dopunskog podstica-ja, smanjuje njegovu radnu sposobnost i čak podstiče prevremeno starenje.
33
U „nenormalne" pojave treba svrstati i razne stimula-tore polne funkcije kod muškaraca, tipa vijagre i drugih. Ti „preparati" bukvalno cede iz muškarca poslednje, da bi on dokazao svoju „muškost". Crpeći brzo rezerve organizma, ti stimulatori pustoše organizam muškarca i izazivaju nepovratni gubitak polne sposobnosti.
Prostata radi svog normalnog ftinkcionisanja zahteva redovnu „upotrebu", što se pozitivno odražava na njeno zdravlje. Dugotrajno uzdržavanje narušava zdravlje prostate. Usled neaktivnosti ona atrofira, kao i bilo koji organ čovečjeg organizma. Prekomerni polni život, obrnuto, prenapreže prostatu i takode negativno utiče na nju. Zbog toga, radi zdravlja muškarca, treba odabrati prihvatljiv ritam polnog života. Treba imati na umu da će se on starenjem donekle menjati i to je potpuno normalno.
A sada se sukobljavamo s novim problemom - pol-na usklađenost supružnika. Jednom od njih, zbog svojih jakih konstitutivnih osobina, temperamenta i drugih karakternih osobina, potrebna je takva frekvencija polnih odnosa koja se ne poklapa s frekvencijom supružnika. Javlja se konflikt, razdraženost, nezadovoljstvo, što se, na kraju krajeva, ispoljava na „lomljenje" polnog aparata muškarca. Zbog toga, pre nego se pristupi tečenju prostate, treba regulisati ta pitanja. Tek posle toga treba težiti prema „zlatnoj sredini", koja ne samo da zadovoljava supružnike, već i čuva njihovo zdravlje i sve-žinu odnosa duži niz godina.
v i
UZROCI ZASTOJA (STAGNACIJE)
Razvoj upalnog procesa u prostati podstiče slabo pokretan, posebno sedeći način života. Važno je shvatiti, da je čovečji organizam normalno osposobljen da funkcioniše samo u stanju kretanja. Kretanje primorava mišiće da vrše kontrakciju, aktivira ventile na venama nogu, vrši blagu masažu organa trbušne duplje pom o ć u dijafragme i pumpa venoznu krv prema srcu.
Poremećaj (smanjenje) cirkulacije krvi u sitnim krvnim sudovima (kapilarima) prostate, usled malo pokretnog načina života, izaziva kiseoničko gladovanje u ćelijama prostate, zastoj sekreta i nagomilavanje otpada, nastalog pri ispunjavanju svakodnevnih životnih potreba. Pošto to traje godinama u prostati se postepeno razvija patogeni proces.
Posebno treba istaći štetnost sedećeg načina života. Kada muškarac sedi venozna krv ne teče istim intenzitetom prema srcu, kao što se to dešava pri kretanju (hodanju). To je jedan od uzroka zastoja.
Drugi uzrok je, što samo sedenje na međici (pe-r ineumu) blago pritišće organe koji se nalaze u njoj, između ostalog i prostatu, pogoršavajući u njoj tok krvi i limfe. Upravo zbog toga su oboljenja prostate specifična profesionalna patologija za vozače, koji se-de duže vremena za volanom i stalno vrše pritisak na međicu (perineum). Skoro kod 70% obolelih od hro-ničnog prostatitisa profesija je vezana za upravljanje
35
t ransportnim sredstvima, za stalnu vibraciju, potrese, fizička preopterećenja i hronično pritiskanje medice.
Pojave zastoja u jetri, usled njene zagađenosti, koje izazivaju portalnu hipertoniju, takođe ispoljavaju štetno dejstvo na procese cirkulacije u prostati.
Zatvori su veoma štetni za prostatu zbog toga što prostatu od pravog creva deli samo njen zid. Ekskre-mentne mase koje se nagomilavaju u pravom crevu deli-mično vrše pritisak na prostatu, a delimično je truju toksičnim egzudatima (gnojnim izlivima) i bakterijama.
Pored toga, toksini i produkti razmene materija ne izbacuju se iz organizma normalnim putem s feka-lijama. Oni se upijaju u krv i štetno deluju na razne organe, m e d u kojima i na prostatu. To najčešće izaziva razvoj hroničnog prostatitisa i drugih oboljenja.
HLAĐENJE O R G A N I Z M A , KAO UZROK
Uočeno je, da hlađenje, kako samog organizma tako i dela tela oko međice (perineuma), stopala nogu izaziva pojavu ili komplikacije kod već postojećeg prostatitisa. Hlađenjem se zgušnjavaju tečnosti u telu i samim tim naglo koči njihova normalna cirkulacija. Dalje, razvoj patogenog procesa u prostati odvija se po scenariju zastoja sekreta, krvi i limfe. Na toj podlozi (osnovi) moguć je razvoj bakterijske infekcije i komplikacija, koje ta infekcija izaziva.
36
UZROCI IZAZVANI STARENJEM
Uzroci prostatitisa mogu biti hormonalni poremećaji, vezani za prestrojavanje organizma u starijem i staračkom uzrastu. Uočeno je, da polni hormoni utiču na normalno stanje prostate i njihov nedostatak izaziva nepovoljne promene u njoj.
Važno je istaći i to, da se prirodne promene sa starenjem čoveka, vezane za dehidraciju i gubitak toplotnih sposobnosti organizma, odražavaju na stanje prostate. Ona počinje da se takoreći suši, sekret se zgušnjava, poprima oblik želea i teže se izbacuje kroz kanale u mokraćni kanal. Nove porcije sekreta nadimaju žlezdu, izazivaju njeno povećanje, bolove i remete (narušavaju) normalno mokrenje.
Na bazi sličnog zastoja javljaju se i gomilaju druge promene i komplikacije.
Dehidracija organizma, smanjivanje toplotnih sposobnosti u njemu - je prepobuđivanje životnog principa vetra u organizmu. Upravo ti procesi podstiču zgušnjavanje sekreta prostate, dospevanje taloga u njega i stvaranje kamenja u prostati.
37
KOMBINACIJA RAZNIH UZROKA
Međusobno povezivanje nabrojanih uzroka i njihova kombinacija izazivaju najozbiljnija oboljenja prostate.
Nabrojani uzroci izazivaju sledeća oboljenja prostate:
1. Prostatitis.
2. Gonorejni prostatitis.
3. Sifilis prostate.
4. Tuberkulozu prostate.
5. Kamenje u prostati.
6. Ciste prostate.
7. Tumoreprostate-benignei maligne (dobroćudne i zloćudne).
8. Povrede i anomalije u razvoju prostate.
9. Oboljenja prostate kod dečaka.
38
PRIRODNI METODI PROFILAKSE I LEČENJE PROSTATE
PROSTATITIS
Prostatitis - upala prostate, koja se javlja usled prodiranja mikroorganizama u prostatu, najčešće stafilokoka i streptokoka, ponekad mešovite (kombino-vane) infekcije (stafilokoke, streptokoke, bakterija coli, bacila tifusa i drugih).
Infekcija može prodreti u prostatu raznim pute-vima, najčešće iz zadnjeg dela mokraćnog kanala neposredno (direktno) kroz kanale za čišćenje prostate. Infekcija može da se širi (rasprostire) i kroz krv: posle apscesa krajnika, posle panaricijuma2, angine, furun-kuloze, trbušnog tifusa, gripa itd. Prostatitis se često javlja posle instrumentalnih ispitivanja mokraćne bešike i mokraćnog kanala, i drugih sličnih ispitivanja. Sklonosti muškarca za javljanje prostatitisa mogu biti opšteg i lokalnog karaktera. Sedeći način života izaziva zastoj krvi i limfe u organima male karlice. Stalno polno uzbuđivanje, kao i nenormalan polni akt podsti-
2 Prišt na prslu - Primeđba prevodioca.
39
ču dugotrajno punjenje krvlju polnih žlezda i sprečavaju normalno oticanje sekreta, što povoljno utiče na prodiranje i aklimatizaciju infekcije u prostati.
Prema stepenu patogenog ispoljavanja razlikuju se akutni i hronični prostatitisi.
Hronični prostatitisi
Hronični prostatitisi, u odnosu na oštećenja (povrede) koje izazivaju u prostati, uslovno se dele na: ka-taralne, folikularne, parenhimatozne (upala ilezdastog tkiva) i flegmonozne.
Katar alni prostatitis je prvi stadij um progresira-nja upale: epitel kanala za lučenje sekreta iz prostate protkan leukocitima počinje da se ljušti, puneći otvore kanala za lučenje. Upala kod kataralnog prostatitisa protiče usporeno, promene oblika i veličine prostate slabo se uočavaju. Ponekad se može uočiti blaži otok žlezdastog dela prostate, koji ukazuje na poremećaj krvotoka i limfotoka u organu.
Folikularni prostatitis je drugi stadij um razvoja upalnog procesa: Razaranje epitela jasno je izraženo; epitel folikula protkan je leukocitima; sluzokoža kanala za lučenje je nabubrela i delimično su zapušeni njihovi otvori, što dovodi do zadržavanja gnoja u foli-kulu i stvaranje gnojnika (gnojnih čepova) u njemu. Razmere folikula se povećavaju, on se podiže iznad
4 0
nivoa žlezde, može se opipati u vidu semenke ili zrna graška, bolnog pri pritiskanju.
Kod parenhimatoznog oblika prostatitisa žlezda je uvećana po svojim dimenzijama i čvrste je konzistencije. Pri pritiskanju žlezde luči se serozno-gnojni (vodnjikavo-gnojni), krvavi otpad. Dalje se upalni in-fliltrati resorbuju (splašnjavaju) i dolazi do potpunog izlečenja uz stvaranje vezivnih elemenata, ili postojeći infiltrati i blaži apscesi progresiraju i, stapajući se međusobno, tope (razlazu) tkivo prostate. Ti apscesi mogu da se nalaze u raznim delovima žlezde ili, sto-pivši se međusobno, da stvore jedan gnojni čir, koji se kapsulira u žlezdi {flegmozni prostatitis). U pojedin im slučajevima upala se prenosi na tkivo oko žlezde i javlja se flegmozni paraprostatitis, pri čemu se patološki proces može proširiti na vlaknasto vezivno tkivo, vene i limfne kanale. Još rede uočava se periprosta-tični flebitis, koji se karakteriše postojanjem upalnih niti (repica). Poslednji oblik oboljenja posebno lako izaziva gnojne procese u prostati.
Simptomi i tok akutnog prostatitisa su raznovrsni i zavise od karaktera patogenog procesa. Kod kataralnog oblika oboljenje može da traje skoro bez subjektivnih pojava ili se ograničava na neznatnu učestalost poziva na mokrenje. Objektivno može se uočiti izve-sna otećenost i mekoća prostate i niti (končići) u drugoj porciji mokraće. Dalje, pri prelasku procesa u folikularni oblik mokrenje je sve učestalije i propraćeno je bolnim spazmima; javljaju se bolovi u međici (pe-
4 1
r ineumu) - pojedinačni i pri defekaciji. Pri palpaciji javljaju se bolovi pri pritiskanju i žlezda je uvećana; u pojedinim slučajevima mogu se opipati folikule prekrivene gnojem, koje se izdižu iznad površine žlezde. Prilikom pritiskanja one nestaju usled pražnjenja sekreta u mokraćni kanal.
Kod folikularnog prostatitisa često se uočava povišena telesna temperatura. Mokrenje postaje učestalo, posebno noću, što je vezano za priliv krvi u organe karlice, između ostalog i u prostatu. Mokraća je u obe porcije ravnomerno gnojna. Ponekad se kataralni ili folikularni prostatitis ispoljavaju u tom, što je druga porcija mokraće mutnija od prve, s primesom niti (končića) u obliku zareza (zapeta), pošto kontrakcija mišića medice (perineuma) pri kraju akta mokrenja podstiče pražnjenje gnojnog sadržaja iz folikula ili kanala za lučenje u mokraćni kanal.
Na tom stadij umu upala se može završiti potpunim ozdravljenjem. Produkti upale resorbuju se, žlezda se vraća u normalno stanje ili upalni proces poprima hronični tok. U drugim slučajevima folikuli se stapaju (spajaju) i proces prelazi u parenhimatozni oblik. Pri tome upala može da zahvati ceo organ ili samo deo organa.
Sirenje patogenog procesa ispoljava se uvećanjem obima prostate. Bolesnici se žale na tupi bol u anusu, koji se pojačava pri defekaciji, kao i na bolove u međici (pe-r ineumu). Pri lokalizaciji patogenog procesa u bočnim
42
delovima prostate mokrenje je malo učestalo, donekle otežano i sa blažim bolovima pri kraju mokrenja. Pri lokalizaciji upalnog fokusa u neposrednoj blizini zadnjeg dela mokraćnog kanala potreba za mokrenjem je učestalija, javljaju se bolovi pri kraju mokrenja, mlaz mokraće je isprekidan, ponekad se uočava potpuna zadrška mokraće. Opšte stanje bolesnika može ostati normalno, bez poremećaja, a pojava groznice može da izostane. Mokraća je u obe porcije mutna.
U ostalim slučajevima patogeni proces se širi, za-hvatajući ne samo tkivo žlezde, već i vlaknasto vezivno tkivo koje se nalazi oko prostate. Tada dolazi do poremećaja opšteg stanja bolesnika, temperatura se često povećava (do 39°), uočava se opšta nemoć (slomljenost) i gubitak apetita. Mokrenje je bolno. Potreba za mokrenjem je veoma česta, posebno noću. Bolovi poprimaju probadajući i žigajući karakter; lokalizuju se u predelu pravog creva, šire se prema krstima (sakrumu), kukovima i glaviću polnog organa. Svako pritiskanje na međicu (perineum) bolno je. Defekacija je otežana zbog pritiska uvećane prostate na pravo crevo. Sve te pojave obično traju 5-6 dana, posle čega intenzitet procesa počinje da slabi, nestaju (gube se) subjektivni osećaji i oboljenje poprima hronični tok.
Ukoliko upala progresira, tada razlivanje gnoja iz kapsula folikula izaziva stapanje sitnih gnojnica i stvaranje apscesa prostate. U slučajevima kada se apsces javlja na bočnim delovima prostate, bliže zidu pravog creva, pri palpaciji se oseća prelazak tečnosti s jedne
4 3
na drugu stranu (talasanje). Ukoliko se apsces nalazi u dubini, bliže mokraćnom kanalu, palpira se samo prostata koja je uvećana, očvrsla i vruća na dodir. Dalje se proces može razvijati u obrnutom smeru i završiti ozdravljenjem, ili apsces prodire u susedna tkiva i organe. Najbolji ishod u slučaju prodora apscesa je prodor gnojnica u zadnji deo mokraćnog kanala: za vre-me mokrenja neočekivano (iznenada) se s mokraćom luči veća količina gnoja; bolovi prestaju, temperatura se snižava. Kod narednih mokrenja gnoj se luči u manjim količinama. Pri rektalnom ispitivanju na mestu gnojnice koja je ispražnjena može se opipati udublje-nje (jamica). Gnojna šupljina vremenom zarasla. Pojave hronične upale, koje su preostale treba dolečiti.
Prema statistici Segona, pri gnojnom procesu u prostati najčešće se uočava prodiranje gnoja u okolne organe i tkiva (od 102 slučaja prodor u mokraćni kanal uočava se u 35, u pravo crevo - u 18, istovremeno u mokraćni kanal i pravo crevo - u 21, na druga me-sta - u 28 slučajeva).
Najopasniji je prodor apscesa u paraprostatičko vlaknasto vezivno tkivo ili u vlaknasto vezivno tkivo međice (perineuma), pošto je flegmona vlaknastog vezivnog tkiva karlice propraćena sepsom i može se završiti letalno (smrtonosno).
44
Lečenje prostatitisa
Kod akutnog prostatitisa treba se odmah obratiti le-karu. Lekar obično preporučuje lečenje snažnim (jakim) i raznovrsnim antibioticima, da se organizam ne bi navikavao na lekove. Samo kao dopuna njegovom lečenju, može se postupati prema sledećim preporukama.
Posteljni režim, dijeta bez uzimanja hrane koja sadrži mnogo celuloze. Uglavnom je to hrana koja guši i reguliše životni princip vetra. Veoma je važno ne samo pratiti, već i regulisati normalan rad creva. Važno je uspostaviti normalnu cirkulaciju krvi, limfe u predelu karlice i prostate. Radi toga se preporučuju sedeće tople kupke (temperatura vode 37-43°, dva puta dnevno po 15-20 minuta), ili vrući mikroklisliri s vodom (zapremine do 3/4 čaše, temperature 50-52°, 3-4 puta dnevno) ili mlečno-uljni (u 50 mililitara mleka rastopiti 10-15 grama maslaca, temperatura pri unošenju u debelo crevo treba da bude kao i temperatura vode, prethodno probajte prstom da se ne bi opekli). Ukoliko nakon 10 minuta posle mikroklistiranja još uvek imate potrebu za nuždom, vodu (mleko) treba ispustiti; ukoliko nemate potrebe za nuždom, vodu (mleko) možete ostaviti.
Naravno, treba otkriti uzroke koji su izazvali akut
ni prostatitis i odstraniti ih.
Važno je shvatiti glavni mehanizam lečenja akutnog prostatitisa, usled nekih uzroka (prehlade, zatvora, sede-
45
ćeg načina života, nenormalnog polnog života) kapilari prostate gube prirodnu peristaltiku, kojom se sabija krv u tkiva žlezde i hrane njene ćelije. Usled toga se javlja hematoprostatska barijera - krv (limfa) ne prolazi kroz kapilare, a to znači da se ne može uspostaviti normalan rad žlezda i ćelija prostate. Zastoj sekreta u žlezdama prostate, odsustvo imunih zaštitnika (limfocita) stvara povoljne uslove za razvoj akutnog prostalitisa. Zbog toga ga obično lekari lece na sledeći način: protiv infekcije naznačuju antibiotike, a za savlađivanje hematoprostat-ske barijere - masažu, zagrevanje, lekove i sredstva koji šire krvne sudove ili razređuju krv.
Kada antibiotici i masaže odrade svoj posao - otklone akutne napade prostatitisa, važno je produžiti sa normalizacijom snabdevanja krvlju prostate. Radi toga treba primenjivati potpuno druga sredstva i metode - vežbe koje normalizuju cirkulaciju krvi i limfe u pre-delu karlice, medice (perineuma), pravog creva. I dalje redovno vežbati, smanjujući intenzitet i frekvenciju do najprihvatljivijeg stepena.
Veoma česta greška pri lečenju akutnog prostatitisa sastoji se u tome, što se posle otklanjanja akutnih simptoma lečenjem ne radi dovoljno na otklanjanju hemato-prostatske barijere. Tkiva i ćelije prostate produžavaju da gladuju i slabo su zaštićeni limfocitima. To dovodi do prelaska patogenog procesa iz akutnog stadijuma u usporeni, hronični stadijum. Počinje ubrzano starenje prostate, a zatim njena degradacija (adenom, rak).
4 6
Ukoliko bi se sada, s navedenih pozicija, preporučivalo pr i rodno lečenje akutnog prostatitisa, treba dej-stvovati na tri paralelna pravca: ispoljiti protivupalno, anestetičko i resorbujuće (splašnjavajuće) dejstvo.
r Pošto se upala javlja usled prisustva patogenih mikroba u prostati treba odabrati sredstva koja ubijaju patogene bakterije ne samo u prostati, već i u ćelom organizmu.
rr Ukoliko su prisutni bolovi primenjivati sredstva i metode za ublažavanje bolova.
Odabrati sredstva koja ispoljavaju resorbujuće i normalizujuće dejstvo na prostatu.
Posle ispunjavanja uslova iz tri navedene tačke odabrati sredstva koja obnavljaju (uspostavljaju) rad (funkciju) kapilara i limfnog sistema u prostati. To je već stalan profilaktičan rad.
Ponavljam, nemojte zaboraviti da radite na prim a r n i m uzrocima prostalitisa, navedenim u poglavlju Uzroci i oblici oboljenja prostate.
SREDSTVA, KOJA UBIJAJU PATOGENE BAKTERIJE U ORGANIZMU I PROSTATI
Izobilje sredstava koja ću navesti u daljem tekstu zasnovano je na tome da se ona biraju polazeći od:
j|» individualnih osobina muškarca koji se leci.
4 7
«§> prisutne „količine zdravlja", koja omogućava da se normalno podnese prirodni metod (sredstvo) lečenja.
Jfl prisustva drugih oboljenja, koja otežavaju stanje bolesnika.
fy uzrasta i postojanja povoljnih uslova.
Polazeći od toga bira se odgovarajući metod i sredstvo, koji ubijaju patogene bakterije u organizmu. Po-čećemo od slabijih sredstava, koja najmanje opterećuju organizam (ali to ne znači da ona slabo dejstvuju na patogene bakterije) i završićemo sa najjačim, koja se šire po ćelom organizmu.
Najbolje je početi s biljnim sredstvima. Upravo ona najmanje opterećuju organizam čoveka koji se leci. Kao tečnost najbolje je koristiti vodu, odstajalu sa šungitom (vrsta silicijuma)3. Ona sama po sebi ima lekovite osobine.
Kalanhoja perjasta (Kalanchoe pinnatum Lam., Bryophyllum pinatum Kurz.) - višegodišnja sukulent-na (sočna) večito zelena sivkastomodra (plavičasta) travnata biljka visine od 50 do 150 centimetara. Raste u Tropskoj Africi, na Zelenortskim ostrvima, Madagaskaru i Kanarskim ostrvima. U Evropi i Rusiji uzgaja se kao dekorativna kućna biljka. Njen sok ima protivu-palno dejstvo. Preparati od kalanhoje primenjuju se spolja u hirurškoj, stomatološkoj i akušersko-gineko-loškoj praksi (Orošavanje sokom, obloge natopljene
3 Primedba prevodioca.
sokom, aplikacije itd.). Oni imaju protivupalno dejstvo, čiste gnojne rane (čireve) i rane od odumrlog tkiva, podstiču brzu epitelizaciju. U hirurškoj praksi sok od kalanhoje primenjuje se za lečenje rana koje duže vremena ne zarastaju, trofičnih gnojnih rana (či-reva) na golenici, rana od ležanja i gnojnih procesa sa izumiranjem tkiva.
Za lečenje akutnog prostatitisa sitno iseckane listove kalanhoje (jedna čaša) sipati u flašu (teglu) i preliti sa pola litra vode. Ostaviti da odstoji 4-5 dana. Piti, u početku, po jednu kafenu kašičicu pre jela jedanput dnevno. Prema stepenu poboljšanja ličnog osećanja smanjiti do 1-2 kašičice mesečno.
Istovremeno sa uzimanjem vodenog ekstrakta kalanhoje na međicu (perineum) stavljati obloge natopljene njenim sokom. Obloge držati dok se ne osuše, posle čega ih zameniti svežim oblogama.
Očišćeno seme od bundeve-tikve (Cucurbita pe-po) odlično se pokazalo pri lečenju prostatitisa.
fy Pola kilograma očišćenog semena od bundeve (ne prženog) sa zelenom opnom samljeti u mašini za meso i pomešati sa jednom čašom tečnog meda (med ne grejati!). Od dobijene sme-se napraviti loptice prečnika 1-1,5 centimetar. Deset loptica staviti u teglicu i čuvati na sobnoj temperaturi, a ostale čuvati u frižideru na naj-donjoj polici.
49 48
Način pr imene: jedanput dnevno, natašte, na 30 minuta pre jela sisati jednu lopticu. Kada se sve loptice potroše - završeno je lečenje. Sredstvo je veoma jako, pa se zbog toga ne preporučuje češće lečenje od jednom godišnje.
j& Pojesti natašte po 30-35 očišćenih semenki bundeve. Tako postupali sve dotle, dok ne nastupi poboljšanje.
*§» Prema drugim izvorima savetuje se dnevno uzimati po 100-120 grama očišćenog semena bundeve.
•Sjl Ekstrakt od islucanog (samlevenog) semena: 10-20 grama semena preliti čašom ključale vode, ostaviti da odstoji 30-40 minuta i piti po jednu trećinu do polovine čaše 3-5 puta dnevno pre jela.
O svih nabrojanih varijanti za lečenje prostatitisa p o m o ć u semena bundeve za mene je najprihvatljivija treća varijanta (100-120 grama). Najprirodniji i najjednostavniji način lečenja.
Crni luk (Allium čepa)
Svakog dana uveče pojesti manju glavicu luka.
Crni luk ima ljut ukus, koji zavisi od prisustva eter-skih ulja u njemu. Pored toga, u raznim sortama luka sadrži se 3,7-4,6% azotnih materija, 0,05-0,14% šećera i 0,65% mineralnih soli (među kojima kalijuma, fosfora, kalcij uma i gvozda), kao i vitamini B(, B2, PP i C. U luku se nalaze i fitoncidi koji imaju baktericidna svojstva. 50
<•§!» Pomešati 100 grama isitnjenog luka, 100 grama meda i pola litra belog vina. Smesu ostaviti da odstoji 10 dana na toplom i tamnom mestu, uz povremeno mućkanje. Procediti i uzimati po jednu supenu kašiku 3 puta dnevno.
„Recepti sa lukom" dobro odgovaraju za obolele od prostatitisa izazvanog prehladom organizma.
„Na sebi sam isprobala (proverila) snažna svojstva luka da zagreva organizam pri dugotrajnom hlađenju. Svojevremeno privlačio me je ribolov pod ledom. Ja i moji drugovi, entuzijasti ribolova, promrzavali smo do kostiju, ali smo uvek u džepovima imali pregršt malih lukovica, što nas je i spašavalo. Posle pojedene male glavice luka po čitavom telu se bukvalno razliva-la vatra" - Galina Satalova.
•i Može se primenjivati i kombinacija luka i semena od bundeve radi povećanja efikasnosti leko-vitog dejstva na upaljenu prostatu. Pred spavanje, nakon 2-3 sata posle večere, pojesti malu glavicu crnog luka. Drugog dana, uveče pojesti pola čaše sirovih semenki od bundeve. Trećeg dana, takođe pred spavanje - pola čaše jezgri od oraha. Tako naizmenično uzimati u trajanju 1-3 meseca. Luk ispoljava baktericidno dejstvo na patogene mikroorganizme, koji su izazvali upalu. Seme bundeve pojačava protivparazitno dejstvo i snabdeva žlezdu materijalima (na pri-
51
mer, za nju neophodnim cinkom) za reprodukciju njenog tkiva. Orasi je hrane i opuštaju.
„Todikamp" - ekstrakt mladih plodova oraha sa prečišćenim avionskim kerozinom, za lečenje prostatitisa.
Todikamp odlično pomaže u mnogim slučajevima, naročito pri lečenju upala i tumora.
Doziranje:
Prva nedelja po 5 kapi 3 puta
dnevno na pola sata pre jela.
Druga nedelja po 10 kapi.
Treća nedelja po 15 kapi.
Četvrta nedelja po 20 kapi.
Peta nedelja po 15 kapi.
Šesta nedelja po 10 kapi.
Sedma nedelja, završna nedelja po 5 kapi
3 puta dnevno na pola sata pre jela.
Zatim napraviti pauzu od mesec dana i ponoviti kuru lečenja.
Za vreme pauze dobro je utrljavati po nekoliko kapi (od 3 do 5 kapi) oko međice (perineuma), gde se nalazi prostata. Pri tom treba obratiti pažnju na stanje kože, da je ne bi opekli, radi čega praviti prekide od 1 do 3 dana, smanjujući količinu kapi.
Detaljnije o „Todikampu" načinu njegovog pripremanja i pr imene možete saznati iz moje knjige Lečenje kerozinom i „Todikampom".
52
PERŠUN (Petroselinum sativum Hoflm.) - seme i korenje.
Za lečenje prostatitisa primenjivati parenje nad čajem pripremljenim od korenja peršuna. Za pripremanje čaja sitno narezati koren peršuna (jedna supena kašika), sipati u termos i preliti sa dve čaše (400 mililitara) ključale vode. Ostaviti da odstoji 8-10 sati i procediti. Uzimati po jednu supenu kašiku tri puta dnevno na pola sata pre jela (u nekim uputstvima savetuje se uzimati do 5-8 puta dnevno).
Parenje nad čajem od korenja peršuna u narodu se upotrebljava u različitim dozama kod naduvenosti creva, kod svih vrsta oboljenja mokraćnopolnih organa, kod kamena u mokraćnoj bešici, kod vodene bolesti - kao jako diuretično sredstvo. Mnogi tvrde, da čaj od korena peršuna brže „isteruje ospe" i skraćuje vreme trajanja takvih teških zaraznih oboljenja, kao što su male boginje i šarlah.
Seme peršuna je efikasnije od korenja za lečenje upale prostate, a isto tako i kao diuretik protiv vodene bolesti, otoka srčanog i bubrežnog porekla.
Seme isitniti u prah i uzimati po pola do jednog grama 3-5 puta dnevno pre jela, uz pijenje tople pro-kuvane vode.
fy Svezi sok od peršuna ima svojstva koja podsti-ču razmenu kiseonika u organizmu, a to znači
53
održavanje raznih žlezda organizma u zdravom stanju, medu kojima i prostate. Kompleks elemenata, koji se sadrži u soku peršuna, podsti-če jačanje krvnih sudova, posebno arterijskih kapilara, što je od velike važnosti pri lečenju prostatitisa.
Zbog zasićenosti eterskim uljima, sok peršuna podstiče resorpciju kamenja u bubrezima, mokraćnoj bešici i prostati. Leci oboljenja mokraćnopolnih organa, glomerulonefritis i druga oboljenja bubrega. On se, takode, uspešno primenjuje kod vodene bolesti (eterska ulja peršuna pojačavaju procese cirkulacije u organizmu).
Sok od peršuna uzima se najviše 1-3 supene kašike u j e d n o m obroku. Najbolje ga je uzimati pomeša-nog sa sokom od šargarepe (2 supene kašike soka peršuna pomešati sa 100-150 grama soka od šargarepe).
Ulje od peršuna na vodi (doza za uzimanje - pola grama) upotrebljava se kao popularno sredstva za lečenje prostatitisa (i kamenja u prostati), lečenje kamena u žuči i bubrezima, otoka i pojačane menstruacije.
Korenje čička (Arctium lappa, Lappa major)
Parenje nad čajem od velikog čička i drugih vrsta čička preporučuje se pri lečenju prostatitisa. U tu svrhu isitnjeni koren čička (1-2 supene kašike) preliti sa dve čaše vruće vode i kuvati pet minuta. Posle toga sipati u termos i ostaviti da odstoji 1-2 sata. Uzimati 54
u toplom stanju po pola do dve trećine čaše ekstrakta 3-5 puta dnevno.
Odvar od korenja čička (50-60 grama na litar vode) u narodnoj medicini pije se pri lečenju raznih kožnih oboljenja, čireva, furunkuloze, ospi, a kod škrohrle i rahitisa kao sredstvo za čišćenje krvi. Pored toga, taj odvar se pije kod raznih oboljenja mokraćnopolnih organa, medu kojima i veneričnih oboljenja, kao diuretik i sredstvo za čišćenje bubrega, mokraćnih kanala i kanala prostate.
Celer (Apium graveolans)
+fc Sok od korena celera preporučuje se kod upale prostate kao diuretično sredstvo za ublažavanje bolova.
Piti po 1-2 kafene kašičice sveže isceđenog soka 3-4 puta dnevno.
vij* Može se uzimati i po jedna supena kašika soka od celera, ukoliko se u njega doda jedna kafena kašičica meda (majskog4, najbolje livadskog). Uzimati 3 puta dnevno pre jela.
Sok od celera. Cediti u septembru iz korenja i lišća. On sadrži veoma mnogo biološki aktivnog organskog natrijuma. Četiri puta više nego kalcij uma. Natrijum podstiče rastvaranje kalcijuma, posebno ako se on već nataložio u organizmu, između ostalog i u prostati u vidu kamenčića, i začepio krvne sudove. To svojstvo
4 Od cvetova voćki i drugih biljaka koje cvetaju u martu-maju. - Prirnedba prevodioca.
55
čini ga jednim od najkorisnijih sokova za čišćenje krvnih sudova prostate.
Kalcijum je jedan od najneophodnijih mikroele-menata u ishrani čoveka. On treba da bude biološki aktivan, da bi ga organizam mogao asimilovati. Pri termičkoj obradi hrane kalcijum se u njoj pretvara u nerastvorivo jedinjenje i organizam ga ne može asimilovati. Usled toga slična hrana podstiče razvoj takvih oboljenja, kao što su artritis, dijabetes, ishemijsko oboljenje srca, varikozno proširenje vena, hemoroidi, kamen u žuči i bubrezima i druga oboljenja (nedostatak kalcijuma u organizmu izaziva oko 300 poremećaja zdravlja!).
Pri unošenju u organizam biološki aktivnog natri-juma (nalazi se u soku od celera), taloži kalcijuma počinju da se rastvaraju i izbacuju napolje iz organizma. Zajedno s njima nestaju i oboljenja koja su ti taloži izazvali!
Natrijum sprečava zgrušnjavanje krvi i limfe. Po tom pitanju cenjen je samo organski natrijum, koji se dobija iz svežeg povrća i voća.
Celer je veoma bogat biološki aktivnim magneziju-m o m i gvoždem. Takva kombinacija veoma je potrebna za normalno obnavljanje krvi. Jer mnoga oboljenja nervnog i sistema krvotoka su posledica unošenja u organizam neorganskih mineralnih elemenata preko hrane, lišene životne snage.
56
Soli kalcijuma koje se sadrže u soku celera povoljno utiču na srčano-vaskularni sistem. Sok poboljšava vodeno-slanu razmenu, deluje kao diuretik, indikativan je kod gojaznosti i neuroza, podiže opšti tonus organizma, povećava fizičku i u m n u radnu sposobnost. Primenjuje se kod nefritisa i kamena u mokraći, kod upale prostate, bolnih menstruacija, dermatitisa, povećava apetit.
Najkorisniji sokovi kod oboljenja prostate.
N o r m a n Džoker, na osnovu višegodišnjih istraživanja, odredio je najkorisnije sokove za lečenje i jačanje prostate.
H) Šargarepa - 300 grama, cvekla - 90 grama, krastavac - 90 grama.
č*> Šargarepa - 300 grama, spanač - 180 grama.
Hf Šargarepa.
Ja vam predlažem, po mom mišljenju, najlekovi-tiji sok za lečenje i jačanje prostate: šargarepa - 150 grama, celer - 60 grama, peršun - 30-60 grama. Sa peršunom treba eksperimentisati, jer je njegov sok veoma jak i snažno deluje kao sredstvo za čišćenje. Ukoliko imate jak proliv posle uzimanja soka, tada smanjite njegovu količinu, ili ga uopšte izbacite iz recepta. Pri tom imajte na u m u da su reakcije čišćenja creva i mokraćnopolnog sistema u prvih 2-4 dana uzimanja soka potpuno normalne i ukazuju na pročišćavajuće
57
dejstvo soka. Ukoliko su one prekomerne, traju duže - smanjite količinu soka peršuna.
Da bi sokovi ispoljili izrazito korisno dejstvo, treba ih uzimati po 1,5 do 3 litra dnevno.
Terapiju sokovima najbolje je primenjivati za lečenje prostate u sezoni sazrevanja navedenog povrća.
Korenje i podzemno stablo špargle (Asparagus officinalis) u vidu čaja (ekstrakta) pije se kod otežanog mokrenja, prostatitisa, vodene bolesti, cistitisa i drugih oboljenja.
Ekstrakt: 2-3 kafene kašičice sirovine preliti čašom ključale vode, ostaviti da odstoji 2 sata i sve ispiti tokom dana u gutljajima.
Spargla je višegodišnja travnata biljka iz porodice ljiljana (krina). Podzemno stablo je debelo i horizontalno se pruža. Koristi se kao blagi diuretik i sredstvo za čišćenje krvi kod otežanog mokrenja. Primenjuje se i kod kamena u bubrezima i mokraćnoj bešici. Ne preporučuje se uzimati je kod upale mokraćnog kanala, pošto može izazvati njegov nadražaj.
Lanilist (Linaria vulgaris)5.
Mast od cvetova lanilista priprema se na sledeći način: uzeti 2 supene kašike praška od osušenih cvetova, pomešati sa jednom supenom kašikom 70%-nog alkohola i ostaviti da odstoji 3 sata u zatvorenoj posudi na
J Biljka je otrovna i sa njom treba pažljivo postupati. - Primed-ba prevodioca. 58
toplom mestu. Zatim dodati 10 supenih kašika nezaso-ljenog svinjskog sala od iznutrica i zagrevati u otvorenoj posudi na vodi sve dotle, dok se alkohol ne ispari. Dobijeni sastav izgnječiti i procediti kroz tri sloja gaze.
Dobijena mast primenjuje se kod tumora prostate. Njom se maže međica (perineum) i anus. Ona, tako-đe, otklanja svrab kod hemoroidnih čvorića, pomaže kod mnogih kožnih oboljenja infektivnog karaktera (naročito kod veneričnih oboljenja).
Lanilist ima protivupalno, preznojavajuće, opšte jačajuće, diuretično, iskašljavajuće dejstvo, izbacuje žuč iz organizma, ublažava bolove, deluje protiv glista i kao blag purgativ. Reguliše funkcionalni rad želudač-no-crevnog trakta. Lanilist se sa pozitivnim efektom upotrebljava kod početnih stadijuma hipertrofije prostate i mnogih drugih oboljenja (vodene bolesti, žutice, kod noćne enureze, hemoroida, dijateze, anemije, cistitisa, kamena u mokraći i drugih oboljenja).
Seme od konoplje (Cannabis sativa).
fy Dve supene kašike istucanog (samlevenog) semena konoplje uveče sipati u termos i preliti sa 2 čaše ključale vode. Ujutro procediti. Uzimati po 100 grama 4 puta dnevno na 30 minuta pre jela.
*|L Istucati supenu kašiku semena konoplje, sipati u termos i preliti čašom ključalog mleka. Ostaviti da odstoji dva sata, procediti i ispiti.
59
Emulzija od isitnjenog semena konoplje sa vodom, mlekom smatra se dobrim sredstvom za ublažavanje bolova kod bolnog mokrenja. Upravo iz tog razloga konoplja je jedna od najboljih trava kod intenziviranja (pogoršanog stanja) prostatitisa.
ty> Kod svakog otežanog mokrenja sa krvlju može se primenjivati „mleko" od semena bundeve i konoplje. Seme bundeve i konoplje u odnosu 1:1 istucati u stupi (avanu), dodajući postepeno vruću vodu. Piti od jedne do tri supene kašike.
Dobričica [Glechoma hederaceae).
Dve supene kašike dobričice uveče sipati u termos i preliti sa dve čaše ključale vode. Ujutro procediti, po-deliti na 3 dela i uzimati svaki deo jedan sat pre jela.
Dobričica je višegodišnja travnata biljka iz porodice usnatica. Cvetovi su joj plavi ili svetloljubičasti, u obliku pupoljaka ili srca. Koristi se nadzemni deo biljke u periodu cvetanja (maj-juni). Raste u evropskom delu Rusije na poljima, između žbunova u nižim pre-delima.
Biljka je otrovna i treba je uzimati oprezno! Povećava stvaranje mokraće, otklanja bolove kod oboljenja mokraćnopolnog sistema (između ostalog i prostate), podstiče izbacivanje kamenja i peska iz bubrega.
Kora od jasike (Populus tremula).
fy Tri supene kašike kore od jasike (koru uzimati sa grana koje nisu deblje od kažiprsta) uveče
staviti u emajlirani lonac (šerpu) i preliti sa tri čaše hladne vode. Ostaviti da odstoji preko noći. Ujutru kuvati na slaboj vatri 30 minuta sa zatvorenim poklopcem. Skinuti sa vatre i ostaviti da odstoji 30 minuta. Procediti, razdeliti na 3 dela i svaki deo uzimati na jedan sat pre jela.
Jasika spada u porodicu iva (vrba). O ivi nam je poznato sledeće, tj. da je još početkom XIX veka iz kore ive dobijena salicilna kiselina (iva, latinski, - saliks). Salicilna kiselina (čuvena karbolna kiselina po svom hemijskom sastavu najbliža joj je), koja je bez mirisa i koja nema, kao karbolna kiselina, jasno izražena otrovna svojstva, bez obzira na to, odlično ubija mikroorganizme. Salicilna kiselina je u medicini brzo osvojila autoritet odličnog antiseptičkog sredstva.
U lekovite svrhe koriste se pupoljci jasike, lišće i kora od mladih grana. Pupoljci i kora se pripremaju u proleće, a lišće u maju-junu.
Preparati od jasike imaju protivupalno, antiseptičko dejstvo, ublažavaju bolove i podstiču zarastanje rana.
Što se tiče kore jasike, preporučuje se koristiti njen unutrašnji (beli) deo.
fy Supenu kašiku isitnjene kore jasike preliti sa čašom ključale vode, kuvati 5 minuta na slaboj vatri i ostaviti da odstoji 2 sata. Uzimati po 1-2 supene kašike 3 puta dnevno na 20 minuta pre jela.
61 60
Može se uzimati i čaj od kore jasike, ali se u tom slučaju doziranje određuje individualno - počevši od male doze.
U slučaju da nemate jasike,* možete je zameniti ivom (vrbom). Primena i doziranje su isti.
Smese od trava za lečenje akutnog prostatitisa.
Kod akutnog prostatitisa preporučuju se sledeće smese trava, uz objašnjenje pr imarnog dejstva trava. Trave su odabrane tako da pojačavaju njihovo međusobno dejstvo.
<•§» Topola {Populus nigra), pupoljci 20 grama
• O m a n (Inula helenium), koren 10 grama
• Pirevina (Agropyrum repens),
p o d z e m n o stablo 10 grama
• Kopriva {Urtica dioica), koren 5 grama
• Ovas (Avena sativa), seme 10 grama.
Trave isitniti, uzeti 3 supene kašike smese, preliti sa pola litra vode, kuvati 5 minuta na slaboj vatri, ostaviti da odstoji 4 sata i procediti. Uzimati po pola čaše 3 puta dnevno na 30 minuta pre jela. Kura lečenja traje 1,5 do 2 meseca.
Pupoljci topole smatraju se jednim od boljih sredstava za lečenje prostatitisa. Oni znatno pojačavaju mokrenje, smanjuju bolove i imaju antimikrobno dejstvo.
62
O m a n ima diuretično, protivupalno i protivmi-krobno dejstvo, izbacuje žuč iz organizma.
Seme ovsa deluje kao sredstvo za jačanje organizma, čime pomaže organizmu iscrpljenom od bolesti. Zahvaljujući purgativnim svojstvima i svojstvima da obavija (prekriva) ono podstiče normalno čišćenje pravog creva, što takođe povoljno utiče na lečenje akutnog prostatitisa.
•if*. Breza {Betula pendula), pupoljci 20 grama
• Topola, pupoljci 20 grama
• Imela (Viscum album), lišće 10 grama
• Zečja stopa (Geum urbanum),
koren sa podzemnim stablom 5 grama
• Glog (Crataegus sanguinea),
plodovi 10 grama
• Zova (Sambucus nigra), plodovi 10 grama
• Rusa (Chelidonium majus), trava6 .... 10 grama.
Pripremanje i upotreba je ista kao kod prethodnog ekstrakta.
Pupoljci breze imaju diuretično i antiseptičko dejstvo, izbacuju žuč iz organizma. Dva dejstva upravo odgovaraju za lečenje akutnog prostatitisa. Dejstvo izbacivanja žuči važno je u datom receptu zbog toga, što obezbeđuje redovnu stolicu, koja veoma zavisi od izlučene žuči u otvor creva, kao i peristaltiku creva.
Stabljika sa lišćem - Primcdba prevodioca.
6 3
Imela se primenjuje kao sredstvo za zaustavljanje i koagulaciju krvi, za izbacivanje glista i ublažavanje bolova. Odlično pomaže kod ateroskleroze. Protivpa-razitna svojstva, svojstva za ublažavanje bolova i poboljšanje stanja kapilara upravo odgovaraju za lečenje akutnog prostatitisa.
Zečja stopa ispoljava protivupalno i antiseptično dejstvo - to što je potrebno.
Primena gloga opravdava se time, što on poboljšava san i opšte stanje bolesnika koji je izmučen bolovima i nesanicom.
Zova podstiče otklanjanje upale sa sluzokoža, delu-je kao blag purgativ i diuretik.
Rusa sadrži niz biološki aktivnih materija, koje imaju protivmikrobna, protivtumorska, prot iwiru-sna, protivupalna svojstva i podstiču zarastanje rana. Ona je od svih biljaka najpotrebnija za likvidaciju (otklanjanje) akutnog stanja i sprečava prelazak upale u
adenom prostate.
•fy Neven (Calendula officinalis),
cvetovi 20 grama
• O m a n , koren 10 grama
• Žalfija {Salvia officinalis), lišće 10 grama
• Kopriva (Urtica dioica), lišće 10 grama
• Nana (Mentha arvensis), lišće 10 grama
+ Rastavić (Equisetum arvense) 20 grama.
6 4
Dve supene kašike smese preliti sa pola litra vode, kuvati 5 minuta, ostaviti da odstoji 2 sata i procediti. Uzimati po jednu trećinu čaše 3 puta dnevno na 30 minuta pre jela. Smesa je najefikasnija ukoliko se upotrebljava pri pojavi prvih simptoma zadrške m o krenja.
Žalfija ima dezinfikujuća, protivupalna, koagulaci-ona, smekšavajuća svojstva i zaustavlja krvarenje.
Nana ima antiseptička, spazmolitička svojstva i ublažava bolove.
Rastavić ima izražena diuretična svojstva. On je jedna od glavnih trava koje se preporučuju kod oboljenja mokraćnih organa.
«|» Kleka (Juniperus communis),
plodovi 30 grama
• Morač (Foeniculum vulgare),
plodovi 10 grama
• Peršun, koren 10 grama
• Slatko drvce (Glycyrrhiza glabra), koren 10 grama
• Kamilica (Chamomilla recutita),
cvetovi 10 grama.
Pripremanje i upotreba je ista kao kod prethodnog ekstrakta. Ekstrakt je efikasan kod bolova u medici (pe-r ineumu) i krstima (sakrumu).
Plodovi kleke primenjuju se kao diuretično i sredstvo za dezinfekciju mokraćnih kanala.
65
Morač, zahvaljujući svojim fitoncidnim svojstvima, ima dezinfekciono dejstvo.
Kamilica ispoljava protivupalno, antiseptičko, blago koagulaciono, smirujuće dejstvo, zaustavlja krv, ublažava bolove, izbacuje žuč iz organizma i deluje protiv grčeva.
vS|* Vresak (Calluna vulgaris), trava 20 grama
• Kopriva, lišće 10 grama
• Breza, lišće 10 grama
• Leska (Corylus avellana), lišće 20 grama
• Lan (Linum usitatissimum), seme 5 grama
+ Beli sleza (Althaea officinalis) 15 grama.
Smesu isitniti, uzeti 3 supene kašike smese, preliti sa pola litra ključale vode, ostaviti da odstoji 30 minuta i procediti kroz 2 sloja gaze. Uzimati po pola čaše 3 puta dnevno na 30 minuta pre jela. Kura lečenja traje mesec i po (45 dana).
Vresak se primenjuje kod upale bubrežne karlice i mokraćne bešike, kod kamena u bubrezima kao antiseptičko i protivupalno sredstvo, a kod nervne uzbu-denosti kao sredstva za smirenje i uspavljivanje.
Seme lana sadrži mnogo sluzi, čime se objašnjava njegovo dejstvo i učešće u ovom receptu. Sluzne materije semena lana imaju oblagajuće, protivupalno i blago purgativno dejstvo. One su posebno indikativne kod upalnih procesa u bubrezima i mokraćnoj bešici.
66
tffr Lanilist (Linaria vulgaris) 100 grama
• Žalfija 100 grama
* Lokvanj (Numphar luteum),
koren 75 grama.
Tri supene kašike smese trava uveče sipati u termos i preliti sa tri čaše ključale vode. Ujutro procediti i uzimati po jednu čašu 3 puta dnevno na sat pre jela.
Lišće žalfije ima protivmikrobno, protivupalno, koagulaciono, smekšavajuće dejsto i smanjuje znojenje.
Žuti lokvanj, njeno korenje se u jesen vadi iz vode i priprema za upotrebu. Materije (alkaloidi) koji se nalaze u njoj ispoljavaju pogubno dejstvo na tr ihomo-nade, kao i na druge patogene mikroorganizme, patogene gljive tipa kandide.
Lokvanj je otrovna biljka i sa njom treba oprezno postupati. Kod pojave simptoma trovanja njome (povraćanje, proliv, stalna pospanost) o d m a h smanjiti količinu lokvanja u smesi, ili privremeno prekinuti upotrebu smese.
Lanilist 100 grama
• Ljuspice (krilca) pasulja 100 grama
• Špargla, koren 100 grama.
Dve supene kašike smese uveče staviti u termos i preliti sa dve čaše ključale vode. Ujutro procediti. Uzimati po 100 grama 4 puta dnevno na 30 minuta pre jela.
Ljuspice pasulja deluju kao diuretično sredstvo za
brže otklanjanje infekcije iz prostate.
67
Lanilist 100 grama
• Kopriva 100 grama
• Slatko drvce, koren 75 grama.
Tri supene kašike smese uveče staviti u termos i preliti sa tri čaše ključale vode. Ujutro procediti. Uzimati po 150 grama 4 puta dnevno.
Kopriva se primenjuje kao diuretik i sredstvo za zaustavljanje krvarenja u bubrezima i prostati, kao i drugih krvarenja. Ima izraženo dejstvo toniziranja glatke muskulature. To je upravo i potrebno da bi se iz prostate i mokraćnih kanala odstranio zaostali sekret. Pored navedenog kopriva deluje protiv groznice, ubrzava, zarastanje rana, podstiče resorpciju i otklanjanje upalnih procesa.
Korenje slatkog drvceta ima protivupalno, diure-tično, purgativno dejstvo i ublažava bolove. Još je Avicena preporučivao da se slatko drvce koristi za lečenje mokraćnopolnog sistema muškarca.
«|» Slatko drvce, koren 75 grama
• Sparga, koren 100 grama
• Čičak, koren 100 grama.
Dve supene kašike smese sipati u emajlirani lonac (šerpu) i preliti sa dve čaše hladne vode. Lonac poklopiti, staviti na slabu vatru i kuvati na pari 30 minuta. Skinuti sa vatre, procediti, podeliti na 4 dela i ispiti tokom dana.
68
Peršun, trava 75 grama
• Kupina (Rubus caesius), lišće 100 grama
• Kopriva 100 grama
• Srdačica (Leonorus cardiaca) 100 grama
• Troskot (Polygonum aviculare) 100 grama.
Dve supene kašike smese uveče staviti u termos i preliti sa dve čaše ključale vode. Ujutro procediti. Uzimati po 100 grama 4 puta dnevno na 30 minuta pre jela.
Lišće kupine primenjuje se kod upale mokraćnopolnog sistema.
Kopriva se primenjuje kao diuretik, sredstvo za zarastanje rana, protiv groznice itd. Povoljno utiče na glatku muskulaturu, podstiče brzu resorpciju(splašnja-vanje) i otklanjanje upalnog procesa.
Srdačica ima diuretično i smirujuće dejstvo, poboljšava krvotok. Upravo to treba postići da bi se kapi-lari prostate vratili u normalno stanje.
Troskot ima koagulaciono dejstvo i zaustavlja krvarenje. Primenjuje se kod oboljenja mokraćnopolnog sistema, naročito kamena u mokraćnopolnom sistemu. Intenzivno izbacuje pesak iz organizma.
Važno je shvatiti, da se upala prostate često javlja usled oboljenja bubrega i mokraćne bešike zbog prisustva u njima kamenja, upale. Zbog toga često treba lečiti ne samo prostatu, već i kamen u mokraćnom sistemu i druge poremećaje u njemu.
69
Pokosnica (Polygonatum officinale),
koren 100 grama
• Čičak, koren 100 grama
• Špargla, koren 100 grama
• Vodena perunika (Ms pseudocorus), koren 75 grama
• Vodopija, koren 100 grama.
Tri supene kašike smese sipati u emajlirani lonac i preliti sa 3 čaše hladne vode. Lonac poklopiti, staviti na slabu vatru i kuvati na pari 30 minuta. Skinuti sa vatre, ostaviti da odstoji 30 minuta i procediti. Ispiti u toku dana.
Korenje pokosnice podstiče resorpciju inliltrata u prostati, poboljšava cirkulaciju limfe. Ovakvo dejstvo veoma je važno pri lečenju zastoja u žlezdi.
Dve supene kašike smese uveče staviti u termos i preliti sa dve čaše ključale vode. Ujutro procediti. Uzimati po 100 grama 4 puta dnevno na 30 minuta pre jela.
tffr Pirevina (Agropyrum repens), koren 100 grama
• Orah, list 100 grama
. Neven 75 grama.
Dve supene kašike smese uveče staviti u termos i preliti sa dve čaše ključale vode. Ujutro procediti. Uzimati po 100 grama 4 puta dnevno na 30 minuta pre jela.
Pirevina je višegodišnja travnata biljka sa dugačkim puzavičastim podzemnim stablom i glatkim, golim, a na vrhu prekrivenim lišćem stablom, koje se podiže uvis. 70
Ima hrapavo, usko i dugo lišće. Cvetovi su joj skupljeni u pravo, dugačko i usko klasje. Cveta u junu - julu.
Avicena je u „Kanonu lekarske nauke" pisao o pi-revini: „Korisna je kod svežih rana, ukoliko se stavi na njih, posebno koren, koji ima svojstva zarastanja rana. On sprečava pojavu svih katara. Sok isceden iz pirevine, ukuvan s medom ili vinom (uzetim u jednakim težinskim količinama) odličan je lek za oči. Lek se priprema na sledeći način: uzeti iscedeni sok iz silaže pirevine, dodati mu pola njegove količine mire {Commiphora abyssinica)7, trećinu - paprike 8 i trećinu - tamjana (Bosvelia carterii) i to sve pomešati. To je odličan lek i treba ga čuvati u bakarnoj kutijici. Seme i koren pirevine prekidaju povraćanje i sprečavaju prodiranje materija u želudac. Njeno seme u lekovima koji se ližu izbacuje mokraću i drobi kamenje usled svoje suvoće, koja se kombinuje s gorčinom; njen koren i odvar od njega korisni su protiv čira na mokraćnoj bešici. Ona lepi otvorene rane, koje krvare. Njen odvar izbacuje kamenje, a seme tera na mokrenje".
Kod prostatitisa koren pirevine može se primenji-vati kao posebno sredstvo. Tri supene kašike korenja pirevine uveče sipati u termos i preliti sa tri čaše ključale vode. Ujutro procediti i uzimato po jednu čašu na sat pre jela.
Mirisne smole iz istog drveta. - Primedba prevodioca. 8 Verovatno se misli na sok iz paprike. - Primedba prevodioca.
71
Orah, lišće. U njimu se sadrži jod, kao i niz drugih materija važnih za održavanje imuniteta.
Umesto listova oraha može se koristiti sitno isec-kana (samlevena) ljuska, koja pomaže kod oboljenja prostate. Srednjevekovni lekar Amirdovlat Amasiaci pisao je o načinu primene isitnjene ljuske oraha slede-će: „Ukoliko se dobro isitni i daje bolesniku svakoga dana po 9 grama praška, pomaže u slučaju kada se mokri kapima".
Neven - koristi se cvet sa peteljkom (cvetna čašica) i trava, bez donjih delova stabla. Cvetna čašica ima dezinfikujuće, protivupalno i smirujuće dejstvo. Posebno je uočeno njihovo baktericidno svojstvo u odnosu na štetne mikrobe, naročito stafilokoke i streptokoke. Upravo to svojstvo opravdava što se neven nalazi u sastavu recepta za lečenje prostate.
i^. Divizma (Verbascum thapsiforme),
cvetovi 75 grama
• Kruška (obična), cvetovi 75 grama
• Leska, lišće 100 grama.
Dve supene kašike smese uveče staviti u termos i preliti sa dve čaše ključale vode. Ujutro procediti. Uzimati po 100 grama 4 puta dnevno na 30 minuta pre jela.
Divizma se primenjuje kao sredstvo protiv upale, za smekšavanje, ublažavanje bolova i kao blag purgativ.
Cvetovi kruške ispoljavaju diuretično dejstvo, pod-stiču razbistravanje mokraće kod jake inficiranosti.
72
Upravo to je i potrebno za vreme lečenja akutnog prostatitisa - ispoljavanje antibakterijskog dejstva.
^ Različak (Centaurea cyanus),
cvetovi 100 grama
• Steža (Potcntilla anserina, P. erecta),
koren 100 grama
• Leska, lišće 100 grama.
Tri supene kašike smese uveče sipati u termos i preliti sa tri čaše ključale vode. Ujutro procediti i uzimati po jednu čašu 3 puta dnevno na sat pre jela.
Različak cveta od maja do avgusta. Cvetovi različ-ka povećavaju stvaranje mokraće u bubrezima, pojačano luče žuč iz organizma i imaju protivmikrobna svojstva. Upravo iz tih razloga oni se primenjuju za lečenje prostatitisa, mokraćnopolnog sistema, jetre i žučnih kanala.
Steža se primenjuje kao sredstvo za koagulaciju i zaustavljanje krvarenja. Ima baktericidna i protivupalna svojstva.
Zečji t rn (Ononis spinosa, O. hircina),
koren 100 grama
. Beli slez, koren 100 grama
• Kokotac (Melilotus officinalis) 75 grama.
Dve supene kašike smese uveče staviti u termos i preliti sa dve čaše ključale vode. Ujutro procediti. Uzimati po 100 grama 4 puta dnevno na 30 minuta pre jela.
73
Zečji trn {Ononis hircina), korenje, pripremiti u jesen. Ima diurelična svojstva, zaustavlja krvarenja i regu-liše rad creva. Povoljno deluje na ceo mokraćnopolni sistem muškarca.
Od belog sleza za lečenje prostatitisa koristi se samo jedno od njegovih svojstava - protivupalno.
Kokotac ima prolivspazmatsko dejstvo i ublažava bolove.
<•§» Pokosnica, koren 100 grama
• Kantarion (Hypericum perforatum) 100 grama
• Kopriva 100 grama.
Tri supene kašike smese uveče staviti u termos i preliti sa tri čaše ključale vode. Ujutro procediti. Uzimati po 150 grama 4 puta dnevno na sat pre jela.
Trava kantariona ima višestrana farmakološka svojstva: koagulaciono, antimikrobno, protivupalno, antiseptičko, za ublažavanje bolova, zarastanje rana, diuretično, izbacivanje žuči, stimulišuće i spazmolitič-ko. Njeno prisustvo u smesi za lečenje prostatitisa potp u n o je opravdano.
Gladovanje kod prostatitisa
Jedan od efikasnih, ali „surovih metoda" lečenja svih oboljenja prostate je glad. Najefikasnije je gladovanje na urinu, ali pri tom se treba uveriti da urin koji
7-1
pijete nije zaražen veneričnim infekcijama. Zbog toga se preporučuje dečja mokraća (najbolje dečaka od 7 do 9 godina).
O tome, kako gladovati, možete pročitati u mojim knjigama o gladovanju (Gladovanje, Gladovanje u leko-vite svrhe).
Muškarci koji su primenjivali gladovanje za lečenje prostate ističu, da se posle 3-4 dana otklanja anu-rija (zastoj u mokrenju) i prestaju bolovi u prostati. Međutim, sa gladovanjem treba produžiti do potpunog izlečenja. Vreme lečenja gladovanjem varira u zavisnosti od težine oboljenja, opšteg zdravstvenog stanja, uzrasta i u prošeku iznosi od 9 do 15 dana. Kod zapuštenih slučajeva oboljenja može biti i znatno duže (u takvim slučajevima bolje je primenjivati frakciono gladovanje) i zahteva dopunske načine lečenja.
Dugotrajno gladovanje (ali ne na vlastitom urinu, već na urinu zdravog delela - potpuno je moguće) in-dikovano je i kod oboljenja prostate izazvanih veneričnim oboljenjima, što je od velike važnosti kod go-norejnog prostatitisa, sifilisa, kao i tuberkuloze i ciste prostate.
U mnogim knjigama o gladovanju govori se o brzom izlečenju od veneričnih oboljenja. Više od toga, gladovanje se preporučuje.
Gonoreja. Gladovanje i naknadna lakša dijeta, ne samo da ubrzavaju ozdravljenje i prekidaju razvoj komplikacija, već i obezbeđuju bolji komfor čoveku u
75
periodu najjačeg razvoja oboljenja. Smanjuju se bolovi, a kod muškaraca su sve rede bolne erekcije.
Gladovanje putem opšteg zakiseljavanja organizma otklanja uzroke gonoreje i uspostavlja normalno stanje organizma.
Postoje podaci, da su drevni egipćani dugotrajnim gladovanjem uspešno lečili sifilis. Godine 1822., za vre-me okupacije teritorije Egipta, francuzi su registrovali mnogobrojne slučajeve izlečenja navedenog oboljenja upravo na taj način.
Doktor Veger iznosi, da lokalni simptomi prvog stadij uma bolesti nestaju (iščezavaju) zapanjujućom brzinom, a gnojne rane u grkljanu, na usnama i obrazima zarastaju do desetog dana gladovanja. Selton je na osnovu vlastitog iskustva ustanovio, da su oboleli od sifilisa potpuno ozdravljali posle 4-8 nedelja gladovanja i naknadnog pridržavanja pravilnog načina života.
MIKROKLISTIRI, SVEĆE, OBLOGE I LEČENJE PROSTATE BLATOM
Pri lečenju prostate dobro su se pokazali mikrokli-stiri, svece i stavljanje obloga na deo tela oko medice (perineuma).
Mikroklistiri omogućavaju da se preko sluzokože pravog creva direktno deluje na prostatu. Više od toga,
76
u donjim delovima debelog creva dolazi do aktivnog upijanja (usisavanja) vode (ekskrementne mase, dehi-dracijom, poprimaju oblik kobasice), a zajedno sa njom u krv dospevaju i lekovite materije koje se sadrže u mi-kroklistirima i svećama. One o d m a h ispoljavaju lekovi-to dejstvo na prostatu, otklanjajući bol i upalu.
Primena mikroklistira veoma je jednostavna - pripremljenu lekovitu tečnost sipati u gumenu krušku (aparat za klistiranje) zapremine 20-50-100 mililitara i uliti u pravo crevo. Ukoliko se mikroklistiranje vrši sa uljem, ne uzimati više od 20-30 grama ulja (uljne smese). Ukoliko se klistiranje vrši na vodenoj bazi, tada koristiti 30-100 grama rastvora. Mikroklistiranje se obično vrši uveče.
<»f» Mikroklistiri sa 10-20%-im sadržajem propoli-sa na bazi od ulja pasjeg trna (Hippophae rham-
noides), šipka, suncokreta, breskve, eukaliptusa, ricinusa.
Propolis ima izražena baktericidna, antivirusna i protivgljivična svojstva. Pored toga propolis ima protivupalna, antitoksična, biostimulišuća, protivtumor-ska i druga korisna svojstva, a deluje i na ublažavanje bolova. Naučno je dokazano, da je propolis aktivno lekovito sredstvo, koje stimuliše specifične i nespecifične faktore imuniteta. Propolis stimuliše regeneraciju tkiva, učestvuje u regulisanju endokrinog sistema, povoljno utiče na jetru, smanjuje arterijski krvni pritisak i poboljšava ritam srčanih kontrakcija.
77
Ulje od pasjeg trna deluje kao smekšavajuće, protivupalno, baktericidno i stimulišuće sredstvo, podstiče zarastanje rana i gnojnih rana (čireva), pojačava epiteli-zaciju tkiva.
Ulje od šipka stimuliše obnavljanje oštećenog tkiva kože i sluzokoža, ima protivupalno i diuretično dejstvo.
Ulje od suncokreta primenjuje se kao sredstvo za smekšavanje, podstiče pražnjenje žučne kese.
Ulje od eukaliptusa ima antiseptička i stimuliraju-ća svojstva. Posebno je indikativno (korisno) kod infektivnih oboljenja mokraćnopolnog sistema.
Ulje od ricinusa primenjuje se kao antiseptičko, protivupalno i epitelizirajuće sredstvo.
Smesa za mikroklistiranje priprema se na sledeći način: u čistu emajliranu posudu sipa se 100 grama ulja, posuda se stavlja na vatru, dovodi do ključanja, skida sa vatre i hladi do 50-60° C. U smesu se dodaje 10-20 grama usitnjenog propolisa, očišćenog od mehaničkih primesa i voska. Smesa se zagreva 10 minuta do temperature 80° C uz neprekidno mešanje. Posuda pri tome mora biti pokrivena poklopcem. Vruću smesu filtrirati kroz filter od gaze i ohladiti. Čuvati u dobro zatvorenoj posudi na suvom i prohladnom mestu.
tffc Mikroklistiri sa uljem od semena bundeve.
<•!». Rektalne svece deluju slično mikroklistirima. U datom slučaju ne koristi se voda, već stvrdnuto
78
(zgusnuto) ulje, mast u koju se pomešaju lekovi-te materije (pripremaju se na razne načine: fino se isitne u mlinu za kafu, posle čega se pomešaju sa uljnom bazom)... Prvo se ulje (mast) istopi i u njega doda lekovita materija. Dalje se sve razliva prema obliku i zamrzava. U nekim slučajevima natapa se tkanina, savija u mali cilindar (veličine malog prsta). U drugim slučajevima lekovita baza (osnova) svece meša se sa istopljenim maslacem i stavlja u kesicu od gaze, veličine malog prsta.
Dobijene svece ubacuju se u pravo crevo. To je najbolje raditi uveče i držati preko noći.
Kao osnovu najbolje je koristiti maslac (mast) ili drugu podlogu, koja se ne topi na sobnoj temperaturi. Rektalne svece najbolje je čuvati u frižideru.
Čfr Odličan efekat pri lečenju prostatitisa postiže se sa svećom od svežeg korena iđirota (Acorus calamus) sa kozjim (ovčjim) lojem.
Iđirot pojačava lučenje želudačnog soka, poboljšava probavu, pobuđuje apetit, pojačava polnu aktivnost, stimuliše stvaranje (reprodukciju) krvi, a isto tako ima smi-rujuće, diuretično, iskašljavajuće i antiseptičko dejstvo, a deluje i kao sredstvo za izbacivanje gasova.
Najjednostavnija varijanta pripremanja svece sa idi-rotom - isitniti u prah koren iđirota (5 grama) i dobro izmešati u rastopljenom ovčjem salu (50 grama). Pripremiti kalup za oblik svece i razliti ga na 25 sveca. Upotrebljavati po jednu svecu uveče. Orijentisati se prema
79
vlastitom ličnom osećanju. Za kuru lečenja obično je potrebno 25 do 50 sveca.
Svece sa propolisom. Pripremaju se od ekstrakta propolisa isparavanjem (evaporacijom) u 96%-om etil alkoholom u odnosu 40:200 grama. Svece treba da sadrže 0,1 gram ekstrakta propolisa i 2 grama ulja od kakaoa.
Svece se upotrebljavaju jednom dnevno, preko noći. Kura lečenja traje 30 dana. Kura se ponavlja 2-3 puta sa prekidima od 1 do 2 meseca.
Za vreme lečenja prostatitisa svećama od propolisa preporučuje se piti smesu svežih sokova, koja pojačava lečenje.
Svež sok od krastavaca 1 deo
Svež sok od cvekle 1 deo
Svež sok od šargarepe 1 deo.
Pripremiti sok od navedenog svežeg povrća i piti 3 - 4 puta dnevno po pola čaše na 20-30 minuta pre jela.
Kombinacija rektalnih sveca i terapije sokom (pored ovih pogledajte i druge recepte pripremanja sokova) preporučuje se kod upalnih oboljenja prostate.
«|» Pored navedenih rektalnih sveca mogu se koristiti svece od sirovog krompira, cvekle, kao i drugih svežih korenastih plodova.
Od sirovog krompira prave se svece dužine 5 centimetara i debljine srednjeg prsta pacijenta. Lečenje je
80
jednostavno - sveca se stavlja u pravo crevo svakoga dana tokom 3 nedelje. Prethodno se sveca namaze biljn im uljem (zejtinom), vazelinom i slično. Sveca se drži u pravom crevu 2-3 sata (mislim daje najbolje držati je
preko noći). Posle toga kuru produžiti još 3 nedelje, ali sa svećom od cvekle.
Krompir u svežem (sirovom) stanju ima protivupalna, diuretična, spazmolitična svojstva, a podstiče i zarastanje rana.
<S . Cvekla (crvena, jestiva) u svežem stanju korisna je, jer sadrži mnogo mineralnih materija i mikroelemenata, koji veoma korisno utiču na organizam. Na primer, u njoj se nalazi više od 50% natrijuma i samo 5% kalcijuma. Taj odnos je veoma važan za održavanje rastvorljivosti kalcijuma u organizmu. Sveca od cvekle rastvara nagomilani neorganski kalcij um u zidovima krvnih sudova prostate, širi kanale njenih krvnih sudova i poboljšava ishranu njenog tkiva.
U svežoj cvekli sadrži se dosta hlora, koji je odlično organsko sredstvo za čišćenje jetre, bubrega i žučne kese.
fy Mogu se koristiti i svece od šargarepe, koje svoj crveni pigment predaju organizmu i postaju bezbojne. To ukazuje na to, da organizam za svoje potrebe aktivno koristi materije iz sveca od korenskih plodova.
81
<aj* Obloge od pamučne ili vunene tkanine, natopljene u lekovitom rastvoru stavljaju se na deo tela oko medice (perineuma) tako da lekovite materije, upijajući se kroz kožu, ispoljavaju lokalni uticaj na tkiva i organe u neposrednoj okolini međice.
Kod upale prostate preporučuje se odvar od zelenih ljuski divljeg kestena (Aesculus hippocastanum), koji se u vidu obloge stavlja na međicu. Odvar se priprema na sledeći način: 50 grama zelenih ljuski divljeg kestena sipati u litru vode, dovesti do ključanja i kuva-ti na pari 10 minuta, na slaboj vatri. Natopiti pamučnu tkaninu odvarom i staviti na deo tela oko međice (perineuma). Oblogu držati pola sata.
<S|L Lečenje blatom u vidu apilacija (nanošenja na te-lo, mazanja) na „zonu gaćica" (stražnjicu i polne organe) 9 i u vidu „sveca od blata" dobro se pokazalo kod lečenja prostate.
Lekovito blato (mulj) stvara se na dnu reka, jezera i prudova (ribnjaka) kao rezultat sadejstva vode i organskih ostataka biljnog i životinjskog porekla tokom desetina, stotina, pa čak i hiljada godina.
Lekovito blato je sivkasto-crna lepljiva materija, koja svojim mirisom podseća na pokvarena jaja.
Dejstvo blata je višestruko i različito. Tako se, prema mišljenju mnogih naučnika, za vreme terapije blatom javljaju električne struje preko kojih u organizam
Primedba prevodioca.
dospevaju aktivni joni, a iz organizma se u blato izlučuju produkti raspadanja.
Prema mišljenju velikog broja lekara blato može da upija patogenu energiju koja izaziva prostatitis i vezati je za sebe. Obilje minerala, biološki aktivnih materija iz blata prelazi u organizam i ispoljava dejstvo lečenja-ozdravljenja.
Lečenje prostatitisa blatom praktikuje se od davnina.
Pri lečenju upale prostate u domaćim uslovima najprihvatljivije je stavljanje obloga sa blatom na deo tela ispod gaćica. Temperatura blata treba da bude 40-42° C (najviše 47" C). Trajanje terapije je 15-20 minuta. Kura lečenja prostatitisa blatom proračunata je na 10-18 terapija u zavisnosti od težine oboljenja i lekovitog efekta. Seanse lečenja blatom primenjuju se svakog drugog ili trećeg dana.
Sama terapija primenjuje se na sledeći način. Uzeti 2-3 kilograma blata iz mulja i razmutiti ga u čistoj, poželjno izvorskoj, vodi u odnosu 1:7. Treba da dobijete masu koja podseća na gustu pavlaku. Tu masu slojem debljine 2-3 centimetra nanesite ispod gaćica. To je najbolje raditi na divanu, prekrivenom mušemom, ali može i na stolici.
Posle nanošenja blata, umotajte se m u š e m o m (folijom) i ćebetom i ostanite u takvom položaju 15-20 minuta. Zatim skinite ćebe, mušemu i operite se vodom
8 3 82
čija temperatura ne srne biti ispod 36-37° C. Posle terapije obući se, leci i odmorit i se 1-1,5 sat.
*f!» Lečenje glinom. Čovek je od davnina koristio glinu za lečenje raznih oboljenja, između ostalog i prostatitisa.
Istraživanja naučnika pokazala su, da lekovita svojstva gline mnogo zavise od sadržaja radijuma u njoj. Radij um je glavni radioaktivni elemenat, koji se sadrži u glini i lekovitom blatu. Taj elemenat se retko susreće u prirodi. Sto se glina više izlaže sunčevim zracima, time je veći sadržaj radijuma u njoj. Prema tome, glina ima sposobnost da upija i vezuje sunčeve zrake, akumulirajući njihovu energiju u radijum.
Pri lečenju glinom, ozračenom suncem, radijum dospeva u organizam u čistom obliku, pr i rodnom stanju i tačno u dozama potrebnim čoveku. Radijum svojim dejstvom ubija patogene mikroorganizme. To svojstvo radijuma čini glinu veoma važnim elementom za lečenje svih vrsta prostatitisa.
Pored dejstva radijumom, glina jača imunitet, obnavlja ćelije i puni ih novom snagom, bez obzira da li su stare ili obnovljene. Glina sadrži u sebi sve mineralne soli i mikroelemente potrebne čovečjem organizmu, u optimalnim proporcijama (odnosima) i kombinacijama. Na račun adsorpcije (usisavanja) ona upija ne samo štetna jedinjenja i izbacuje ih iz organizma, već upija i patogene uzročnike bolesti, čisteći organizam na svim nivoima.
8 4
Reakcija sličnog čišćenja ispoljava se u vidu izve-sne progresije (intenziviranja) bolesti. To je normalna reakcija organizma na promene koje se dešavaju u njemu - kriza lečenja-ozdravljenja.
Za lečenje je najbolja glina koja je pogodna za oblikovanje (vajanje). Njeni delovi su ne samo sitni, već i istorodni. O n a je elastična, sposobna da upija patogene uzročnike i materije, a da istovremeno daje organizmu njemu neophodne materije.
Glina se može kupiti u apoteci ili iskopati sa dubine 1-2 metra, na kojoj dubini se nalazi čista glina. Pri tom treba znati da glina ne voli gvožđe - kopati i me-siti je treba drvenim predmetima, a mutiti u staklenoj ili emajliranoj posudi.
Da bi se glina napunila radijumom, stavite je na sunce da se suši. Ukoliko je glina slabo osušena, ona će se slabo rastvarati u vodi. Ukoliko dani nisu sunčani, sušite glinu pored veslačkih izvora toplote: oko peči, grejali-ce ili rerne. Pri tom isitnite veće i tvrde parčiće gline.
Pripremanje lekovite gline. Kada se glina osuši, potrudite se da je dobro istucate - u prašak. Napunite mali lavor, drugu emajliranu ili drvenu posudu glinom. Posude sa obijenim emajlom nisu pogodne, kao ni gvozdene ili plastične posude. Prelijte glinu čistom vodom (najbolje izvorskom ili protijevom) tako, da bude potpuno prekrivena. Posudu sa glinom ostavite da odstoji nekoliko sati, da glina potpuno upije vodu. Posle toga, dobro promešajte i izgnječite tvrde parči-
85
će. Ostavite rastvor da odstoji, dok se na dnu ne pojavi pesak. Zatim izvadite glinenu masu iz posude i ponovo je dobro prosušite. Ponovo stavite glinu u posudu i češće je iznosite na svež vazduh, na svetlost, najbolje izložite suncu. Po potrebi glinenu masu pomalo razre-dujte vodom do potrebne konzistencije (gustine), da bude uvek spremna za upotrebu, ili čuvajte glinu u osušenom stanju.
Mislim, da pripremanje gline, kupljene u apoteci, zahteva mnogo manje vremena - ozračivanja na suncu i naknadnog rastvaranja u vodi.
Glinene obloge nazivaju se kataplazijama i stavljaju se više na donji deo stomaka, nego na medicu (perineum). Glina treba da bude sobne temperature (18-23° C), kako bi posle izvesnog zagrevanja od tela na sebe „privlačila" patogene uzročnike.
Radi pripremanja kataplazije treba uzeti lanenu, pamučnu ili vunenu tkaninu u vidu salvete. Na salvetu staviti pripremljenu glinenu masu konzistencije guste pavlake. Površina kataplazije treba da bude veličine 10x10 centimetara i debljine 3 centimetra. Zapamtite, sloj gline treba da bude dovoljno čvrst i debeo, pošto on treba da upije mnogo štetnih materija.
Kataplazija se stavlja tako da glina bude uz telo, posle čega je umotati zavojem da ne bi spadala sa tela. Preko nje se stavlja vunena tkanina, da se ne bi gubila toplota.
86
Kataplaziju treba držati sve dok ne postane suva i vruća. Posle toga ona se baca, a na njeno mesto se stavlja nova, ukoliko je potrebno.
Posle terapije kožu isprati toplom vodom i istrljati
dok se ne osuši.
Kod hroničnog prostatitisa, uporedo sa spoljašnjom pr imenom gline, preporučuje se piti rastvor gline tokom tri nedelje (21 dan). Rastvor se priprema tako da se uzme jedna supena kašika na čašu vode i dobro prome-ša. Tokom prve nedelje lečenja piti po jednu čašu dnevno. Zatim dozu smanjiti na pola supene kašike na čašu vode i piti jednom dnevno tokom druge nedelje. Posled-nje, treće, nedelje količinu gline smanjiti na jednu kafe-nu kašičicu i piti jednom dnevno.
SREDSTVA, KOJA OBNAVLJAJU FUNKCIJU KAPILARA I LIMFNOG SISTEMA PROSTATE
U sredstva, koja obnavljaju i normalizuju krvotok i limfotok u prostati, spadaju magnetna polja, masaže i ve-žbe kojima se masira prostata, kao i neke trave koje povoljno utiču na normalizaciju krvotoka u organizmu.
Lečenje magnetnim poljem. Krv se sastoji iz hemoglobina, koji sadrži atome gvozda. Radi pro-ticanja krvi kroz kapilare nije samo dovoljna razlika između arterijskog i venoznog krvotoka. Tu za kretanje crvenih krvnih zrnaca pomažu
elektromagnetne sile, a upravo sam potencijal hemoglobina. Kada je on dovoljan, tada se čestice (delići) krvi odbijaju jedna od druge i ne lepe se. To je glavni uslov za uspešno proticanje krvi kroz kapilare.
U bolesnoj prostati kapilarni krvotok je poremećen, crvena krvna zrnca se međusobno lepe i zabušavaju kanale kapilara, usled čega se javljaju negativne posledice.
•tffr Upravo iz tih razloga predloženo je lečenje hro-ničnog prostatitisa i adenoma prostate feritnim magnetom. Rezultati su bili veoma upečatljivi. Ljudi, koji su se lečili magnetnim poljem, pričaju da su im za nedelju dana lečenja tegobe sa mokrenjem upola smanjene, a posle još jedne nedelje lečenja potpuno nestale. To se desilo kod muškarca koji deset godina boluje od prostatitisa. Počeo je normalno da spava, iščezlo je beskonačno nadimavanje oko međice (perineuma), prestali su oštri bolovi u donjem delu stomaka i niz drugih deprimirajućih (tištećih) s imptoma prostatitisa.
Da bi se počelo sa lečenjem pribaviti prstenasti stalni magnet (ne električni) prečnika 3-4 centimetra i debljine 1-2 centimetra. Takav magnet može se skinuta sa zvučnika nekog starog televizora ili radioprijemnika. Takav magnet treba mesec-mesec i po dana, svakoga dana ujutro i pred spavanje, ležeći na leđima, stavljati na
88
deo tela oko međice (perineuma), bliže anusu, preme-štajući ga s jedne na drugu stranu svakih 3-4 minuta.
Terapiju lečenja magnetnim poljem poželjno je primenjivati svakoga dana bez prekida.
<a|» Postoji još efikasnije sredstvo za normalizaciju rada kapilara prostate, a to je elektrostimulator
ESRV-01 OCPB-01).
Princip dejstva je sledeći: u pravo crevo stavlja se specijalni uređaj u vidu „štapića", pomoću koga se vrši elektrostimulacija prostate. Uređaj je dovoljno primenjivati mesec dana po pola sata da bi kod mnogih bolesnika prestali bolovi i potreba da se ustaje noću. Kod daljne pr imene uređaja obnavlja se prostata.
.& Vežbe kojima se masira prostata. Za vreme naprezanja mišića krvotok u samim mišićima i okoln o m tkivu može biti povećan više puta. Usled toga se mišić puni (naliva) krvlju, poboljšava se njegova ishrana i on raste.
Prostata je sama po sebi mišićni organ, povezana sa zatvarajućim mišićem (sfinkterom)1 0 mokraćne bešike i nalazi se u međici (perineumu), koja se potpuno sastoji iz mišića. Kada ti mišići vrše kontrakcije, tada se poboljšava krvotok i ishrana prostate. U njoj se otklanjaju pojave zastoja. Navešću nekoliko vežbi, koje podstiču normalizaciju i pojačavaju krvotok u maloj karlici muškarca.
10 Prinicdba prevodioca. 89
«§* Naglo stegnite mišiće medice tako, da vam se uvuče anus. Opustite se i ponovo napregnite. Ve-žbu počnite da vežbate od deset puta i postepeno povećavajte.
Trenirati možete u stojećem, ležećem, sedećem položaju, za volanom automobila, u transportu, praktično u svim situacijama i na svakom mestu. Ponavljajući u jednoj vežbi 100 i više puta, a dnevno do hiljadu i više puta. Mislim da je tokom dana potpuno dovoljno vežbu uraditi 200-500 puta. Glavno je vežbati redovno i rezultat neće izostati.
j|» Da bi obnovili rad kapilara prostate možete pri-menjivati brzo hodanje (kaskanje). Uočeno je da osobe, koje redovno trče i hodaju, retko pate od oboljenja prostate. Poznato je, da se hronični prostatitis uglavnom javlja kod muškaraca koji imaju sedeći, slabo pokretni način života.
Na osnovu nekih posmatranja, vežbe trčanja i brzog hodanja tokom godine omogućavaju da se zaboravi o bolestima prostate.
„Hodanje na stražnjici". Sedite na pod i pokušajte, sedeći, da se krećete unapred, a zatim unazad. Radi toga vam je potrebno da naprežete mišiće medice, pomerajući čas jedan (levi ili desni), čas drugi deo stražnjice napred ili nazad. To je „hodanje na stražnjici", koje primorava mišiće medice da rade i masiraju prostatu.
90
Takvo „hodanje" u trajanju od 5 do 7 minuta 2-3 puta dnevno veoma je efikasno sredstvo za lečenje i stimulaciju prostate.
Čjfc U ležećem položaju na leđima podići ispružene noge (ugao 45-60°) i međusobno ih ukrštati kao „makazice" - 1 minut.
U ležećem položaju na leđima podići ispružene noge (ugao 45-60°) i vršiti pokrete kao da vozite bicikl - 1 minut.
^ Za lečenje prostatitisa mogu se primenjivati asa-ne - specijalni položaji tela, pri kojima se ostvaruje ili dotok, ili oticanje krvi od jednog ili drugog dela tela.
Svastikasana.
U datoj pozi međica je razvučena, što podstiče njeno snab deva nje krvlju.
Postoje dve varijante - lakša i osnovna. Prvo vežbaj-te lakšu varijantu, a zatim možete pristupiti osnovnoj.
Pozu je lakše pokazati, vidite sliku, nego opisati.
Radi postizanja efekta lečenja posle zauzimanja poze treba ostati u njoj od 5 do 15 minuta.
Asana je veoma dobra za starije ljude.
91
Sarvangasana
Sarvangasana - stoj na ramenima, „breza". U toj pozi dolazi do oticanja krvi iz međice, što je važno u slučaju kada treba otkloniti bolove usled nadimanja u međici.
S l i k a 10-Lakša (gore) i osnovna (dole) varijanta svastikasane.
Radi zauzimanja poze leći na tepih, opustiti se, polako ispružiti noge i isto tako polako ih podići uvis. Kičma, karika i noge treba da budu u potpuno verti-92
kalnom položaju. Rukama pridržavajte leđa. Laktima se oduprite od pod, a podbradkom pritisnite na grudi. Zadnji deo deltastih mišića i vrat dodiruju tepih.
S l i k a 1 1 - Sarvangasana: (evo - lakša varijanta, desno - teža.
Ne dozvolite da vam se telo njiše (ljulja), noge držite ispružene. Telo se u tom položaju ne održava naprezanjem, već očuvanjem ravnoteže. Kičma je opuštena i
9 3
zadržava samo neophodan tonus. Upravo takvo stanje omogućava da se ostvari dotok krvi u kičmu i ispolji lekovito dejstvo. Kada završite vežbu, spustite noge - veoma polako, bez trzaja i elegantno.
U toj asani težina tela leži na ramenima. Koncentri-šite pažnju na mišiće donjeg dela leda.
Disanje je slobodno, kroz nos.
Tu asanu možete vežbati dva puta tokom dana - ujutro i uveče. U početku vežbajte 2 minuta i postepeno povećajte vreme trajanja vežbe do 10-15 minuta.
Ta asana se smatra kao dobar lek protiv svih oboljenja. Ona poboljšava fizičko stanje tela i budi životnu snagu, pojačava intelekt, a takode sprečava oboljenja creva i jetre.
Ta asana izaziva priliv krvi u koren nerava kičmene moždine. Zahvaljujući tome, što podbradak čvrsto upire u grudi krv se ne sliva u glavu, kako to mnogi misle.
Prema tome, ta asana podstiče priliv krvi u kičmeni stub, čime se on odlično čisti. Rezultat toga je, da leda postaju elastičnija, kao u mladosti. Zdrava kičma ispoljava pozitivan uticaj na radnu sposobnost, prolaze noćne polucije, povećava se potencija i tonizuje nervni sistem.
Pašimotanasana
U toj pozi dobro se istežu krsta, stražnjica, medica (perineum) i zadnji deo kukova.
94
Sedite na pod s ispruženim nogama. Sa ispravljenim leđima, disajući polako i ritmično, nagnite se blago unapred i kažiprstima se uhvatite za velike prste na nogama. Naginjite se unapred sve dotle, dok vam lice ne dodirne kolena (ili koliko možete). Ni u kom slučaju ne savijati noge u kolenima i ne odvajati pete od poda. Ruke saviti u laktovima (u prvoj etapi - početnom položaju, ruke su ispružene) i odupirali se laktovima u pod.
Stomak uvucite da bi olakšali istezanje leda i kukova. Disanje je slobodno i ravnomerno.
Stariji ljudi se u početku mogu držati za gležnjeve (članke na nogama), to je za početak sasvim dovoljno.
Da bi se postigao efekat lečenja u krajnjem položaju treba ostati od 3 do 10 minuta. Preporučuje se početi sa pola minuta i postepeno dovesti do vremena koje vam odgovara.
95
Ljudi, koji ne mogu da urade potpunu Pašimotana-sanu, mogu da je rade naizmenično sa j e d n o m nogom i odgovarajućom rukom (desna noga - desna ruka). Posle nekoliko dana, kada leda postanu elastičnija, može se preći na potpunu asanu.
Ta asana normalizuje tok životne energije u telu, povećava lučenje želudačnog soka, smanjuje taloge sala u trbušnoj presiji i čini krsta elastičnijim. Pored toga, normalizuje rad slezine i jetre.
Smatra se, da ova asana odlično odgovara gojaznim ljudima.
Pošto Sarvangasana stimuliše endokrine žlezde, to Pašimotasana služi za stimulaciju rada želuca, jetre, bubrega itd. Prolaze sva neuralgična oboljenja leđa, nestaju hemoroidi i dijabetes.
Tonizuje se i zadržava u odličnom stanju trbušna presija, sunčani splet, trbušni nervi i nervi krsta (slabina), kao i deo tela oko prostate muškarca. Zbog toga se ta vežba i preporučuje.
Važno je odabrati asane prema svojoj snazi i imajući u vidu svoje lično zdravstveno stanje, da ne bi došlo do povreda usled primene tih asana. Na primer, ukoliko imate probleme sa krvnim sudovima mozga, tada može doći do pucanja krvnog suda za vreme izvođenja vežbe „breza". Prekomerna revnost (marljivost) za vreme istezanja, može izazvati povredu tetiva. Radite sve prema vašoj mogućnosti i sa voljom.
96
Trave, koje povoljno utiču na normalizaciju krvotoka. Postoje trave koje razređuju krv i šire ka-pilare, čime povoljno utiču na lečenje oboljenja prostate.
<•§•• Ekstrakt od kore i lišća lešnika (leske) protiv prostatitisa.
Dve supene kašike kore i lišća lešnika (jedna su-pena kašika lišća i isto toliko kore) preliti sa dve čaše vode, dovesti do ključanja i kuvati 5 minuta. Posle hlađenja procediti i sipati u teglu. Uzimato po 50-100 grama 3-4 puta dnevno pre jela.
Da bi se pojačalo dejstvo lešnika, zajedno sa listovima i korom mogu se skuvati jelove ili borove četine (iglice). Radi toga se dodaje isto toliko (2 supene kašike) četina.
Kura lečenja traje dok se ne postignu postojani rezultati lečenja. Dalje se preporučuje ponavljati kure lečenja.
Obični lešnik (šumski, leska) u svojim listovima i kori sadrži eterska ulja, koja skupljaju krvne sudove, taninske materije, koje povoljno utiču na prostatu, posebno ukoliko je ona uvećana.
fy Divlji kesten.
Preparati od divljeg kestena odlično su se pokazali kod lečenja najrazličitijih vaskularnih oboljenja (vari-koznog proširenja vena, sklerotičnih promena krvnih sudova nogu, poremećaja perifernog arterijskog krvotoka, hemoroida, tromboflebitisa i slično). U vezi s tim,
9 7
primena tog recepta je opravdana za normalizaciju krvotoka prostate, kako za vreme njene upale, tako i posle normalizacije krvotoka i u svrhu profilakse.
Tri supene kašike ljuske od divljeg kestena sipati u emajlirani lonac i preliti sa tri čaše hladne vode. Posudu poklopiti, staviti na slabu vatru, dovesti do ključanja i kuvati jedan sat. Skinuti sa vatre, ostaviti da odstoji (u poklopljenoj posudi) 30 minuta, procediti, razdeliti na 3 dela i uzimati na jedan sat pre jela. Kura lečenja traje 2-3 nedelje. Dalje profilaktički ponavljati j ednom u 1-3 meseca.
Ljuska divljeg kestena je bodljikava opna, koja prekriva seme kestena (podseća na bodljikavog ježa). O n a se skuplja za vreme sazrevanja ploda od septembra do oktobra.
<§> Pregrade (između jezgri)1 1 od oraha.
Kod prostatitisa i adenoma prostate, kod jednog dela bolesnika, postignuti su dobri rezultati p r imenom odvara (čaja) sa pregradama od oraha. Odvar se pije po pola čaše 3 puta dnevno tokom meseca (30 dana), posle čega se pravi pauza i kura ponavlja još jedan do dva puta.
" Primedba prevodioca.
PRIBLIŽNA Š E M A LEČENJA A K U T N O G PROSTATITISA NEPOZNATOG POREKLA
Polazeći od izloženog, shvatili smo da je za lečenje akutnog prostatitisa potrebno dejstvovati na tri paralelna pravca: protiv upale, na resorpciju i otklanjanje bolova. Razmotrili smo pomoću kojih se sredstava mogu ispolji-ti ta dejstva, to jest imamo arsenal lekovitih sredstava.
Sada, polazeći od uslova, mogućnosti i stanja vlastitog organizma, pristupamo sastavljanju programa svog lečenja.
Uzimate protivupalna i antibakterijska sredstva. Na primer, smesu trava (topole, omana, pirevine, koprive i ovsa), ili koru jasike, ili Todikamp i slično.
Ukoliko imate bolove, tada primenjujte sredstva za ublažavanje bolova: seme od konoplje, mast od lanilista, dobričicu, rektalne svece (sa belim slezom) i slično. Kod jakih bolova i učestalih poziva na nuždu najbolje je obratiti se lekaru, da bi vam on prepisao narkotike koji se stavljaju u rektalne svece (pantopon, morfijum, buniku-velebilje i druge) ili dodavati opijum u mikroklistire.
Kod ishurije (zadrške mokrenja), mokraću treba izbacivati kroz kateter - samostalno ili u zdravstvenoj ustanovi. Moguća je i rektalna masaža prostate.
Biramo sredstva za resorpciju (splašnjavanje). To mogu biti trave, mikroklistiri (propolis na ulju, masla-
99 98
cu), obloge (lanilist, divlji kesten), lečenje blatom, lečenje glinom, lečenje magnetnim poljem i slično.
Posle postignutog poboljšanja produžavamo lečenje, ali sada pažnju više poklanjamo uspostavljanju normalnog krvotoka u prostati. Radi toga koristimo magnetno polje, vežbe za mišiće medice (perineuma), elektroslimulator, više se krećemo i slično.
Posebnu pažnju skrećem vam na otklanjanje primarnih uzroka prostatitisa, koji su navedeni u prethodn o m tekstu.
Ukoliko je progresija (intenziviranje) prostatitisa bila isprovocirana oboljenjima mokraćnopolnog sistema, zatvorima, gnojnim oboljenjima, tada obavezno treba raditi na njihovom otklanjanju. U tu svrhu najbolje odgovara program za opšte jačanje organizma: čišćenje organizma (debelog creva, jetre, međutkivne tečnosti), pravilna i individualna ishrana, terapije če-ličenja (tipa kontrastnog tuširanja), pravilan dnevni raspored rada i aktivan način života (manje sedeti, redovno šetati, trčati i raditi vežbe za karlicu i oko nje).
Preporučuje se isključiti iz ishrane alkoholne napitke, čak i pivo, pošto oni podstiču rast adenoma. Manje upotrebljavati, a najbolje je isključiti iz ishrane: mesne i riblje buljone, teško rastvorljive masti, jak čaj i kafu, ljute i slane zakuske, slane krastavce i ribu, kao i suhomesnate proizvode. I obrnuto, uključili u svoj dnevni obrok hrane: lešnik, orahe, svež luk (male glavice), seme bundeve i suncokreta, sok od sirove bundeve (treba
100
ga piti po pola čaše ujutro i uveče), kao i druge sveže sokove (koji su prethodno nabrojani).
Pod uticajem lečenja i naknadne profilakse, akutne upale podvrgavaju se obratnom putu razvoja i muškarac potpuno ozdravlja.
i Važna primedba. Da bi lečenje bilo kvalitetno važno je shvatiti, da dubinski uzroci pojave oboljenja prostate leže u pogledu na svet, pokretačkim motivima i karakternim crtama (to jest u svesti) muškarca. „Koren zla" nalazi se u nedovoljnoj samorealizaciji muškarca, kao predstavnika upravo muškog pola. Polni organ (i sve što je s njim anatomsko-fiziološki povezano) uvek je služio kao simbol muškosti u svetu. Neostvareni snovi (mašte), preuveličano mišljenje o sebi, ne zadovoljavanje potreba u samoizražavanju, gubitak vlastitog autoriteta, depresivno deluje na muškost. Upravo ti pr imarni uzroci neizbežno smanjuju energiju mokraćnopolnog sistema i izazivaju u njemu razna oboljenja. Da bi se povećala energija log sistema, treba razmotriti (preispitati) svoj odnos prema životu, promeniti karakterne crte, umeti shvatati i prihvatati život takvim, kakav jeste, radovati se životu i njegovim neznatnim ispoljavanjima (događajima). To je nivo duhovnog rada muškarca sa samim sobom (razmatranje svog pogleda na svet, skala životnih vrednosti, rada na svom karakteru), što omogućava da se uspostavi normalno snabdevanje energijom mokraćnopolnog sistema. Ukoliko taj nivo nije zadej-stvovan, teško se može računati na potpuno izlečenje i obnavljanje polne funkcije.
101
HRONIČNI PROSTATITIS - često oboljenje, koje je u većini slučajeva ishod ne izlečenog ili ne prepoznatog akutnog prostatitisa, kao i nedolečene gonoreje, hlamidoza, gardnereleza 1 2 (oko 80% muškaraca).
Prelazak bilo kog oboljenja u hronični stadijum ne znači samo daje ono „slabo lečeno", već i da nije poklonjena dovoljna pažnja, nisu otkriveni i razmotreni primarni uzroci oboljenja. U prvom redu, to su loše karakterne crte (loš karakter), izopačene navike i nepravilan pogled na svet. Upravo oni i daju podsticajni impuls u razvoju bilo kog „odraslog" oboljenja. Ozbiljna oboljenja u dečjem uzrastu, najčešće su uslovljena karmičkim uzrocima iz prošlog života.
Hronični prostatitis neinfektivnog porekla razvija se na bazi zastoja sekreta u folikulama prostate. Dugotrajno nadraživanje sluzokože folikula produktima raspada zaostalog sekreta izaziva njenu aseptičku1 3 upalu - takozvani zastojni (stagnantni) prostatitis. Uzroci zastoja su ranije nabrojani.
Patogene promene u žlezdi kod hroničnih oblika upale prostate veoma su raznovrsne, kako po lokalizaciji i rasprostranjenosti, tako i po oštećenju tkiva. Istovremeno se mogu uočiti oštećenja sloja sluzokože kanala za lučenje, sitnoćelijska infiltracija njihovih zidova, razvoja vezivnotkivnih elemenata i uporedo s
12 Infektivne oboljenje mokraćnopolnog trakta, koje se prenosi polnim putem. Klinička slika bolesti je slična gonoreji ili trihomonazi. - Primedba prevodioca.
13 Nije sklona trulenju, nema zaraznih klica. - Primedba prevodioca.
tim stvaranje šupljina razne veličine, napunjenih slu-zno-gnojnim sadržajem, niti koje podsećaju na ožiljke i prolaze kroz žlezdu u raznim pravcima, pri čemu je mestimično vidljivo njeno normalno tkivo. U zavisnosti od toga, koji je od nabrojanih patogenih procesa izraženiji, hronični prostatitisi mogu se podeliti na: kataralne, folikularne, apscedirajuće (kavernozne) i ip-tersticijalne.
Simptomi. Subjektivne žalbe kod hroničnog prostatitisa ponekad ne postoje (odsustvuju), i samo izvesno slepljivanje usnica mokraćnog kanala i manja količina niti u mokraći primoravaju bolesnika da se obrati leka-ru. U drugim slučajevima bolesnici se žale na svrab u m o k r a ć n o m kanalu, u anusu, u medici (perineumu), na tupe bolove u krstima (sakrumu), slabinama, oko bubrega, u mošnicama (testikulima), u kukovima, duž ishijalgusa itd. Ti osećaji obično nisu stalni. Često se pojačavaju posle polnih snošaja, rede pri uzdržavanju. U nizu slučajeva uočava se poremećaj polnih funkcija: učestale erekcije, polucije, odsustvo polne strasti, slabljenje erekcije, prevremeno izbacivanje semena. Uporan tok bolesti i povećano poklanjanje pažnje nenormalnim osećajima u predelu genitalija često dovode do depresivnih stanja, do nenormalne (preterane) analize s imptoma - takozvane polne neurastenije.
Može se javljati učestala potreba za mokrenjem, posebno noću. Po završetku akta mokrenja ostaju neprijatni osećaji: poslednje porcije mokraće ističu polako,
103 102
kapima, što se objašnjava slabljenjem muskulature zadnjeg dela mokraćnog kanala.
Mokraća je prozračna (prozirna), sa primesom niti sluzno-gnoj nog karaktera. Za prostatitis su karakteristične niti u vidu zapete (zareza) u drugoj porciji mokraće, koje izlaze iz kanala za lučenje prostate. Kod jako izraženog i dugotrajnog procesa s oslabljenim tonusom glatke muskulature prostate i zadnjeg dela mokraćnog kanala mokraća može biti mutna u obe porcije. Često je mutno-ća mokraće kod prostatitisa povezana sa fosforizacijom, koja se javlja pri dejstvu alkalnog patološkog sekreta žlezde na mokraću, uslovljenog taloženjem fosfata.
Dijagnoza hroničnog prostatitisa zasniva se na podacima palpacije prostate kroz pravo crevo i mikro-skopsko ispitivanje njenog sekreta, dobijenog putem masaže. Kod palpacije treba obratiti pažnju na veličinu, oblik, površinu, konzistenciju i osetljivost žlezde. Svi ti podaci mogu da variraju u znatnim granicama, pa se zbog rešavanja tog pitanja upoređuje desni i levi deo prostate. Ponekad se umesto povećanja može konstato-vati smanjenje ili udubljenje jednog od delova prostate, što se obično uočava kao rezultat oštećenja dela paren-hima 1 4 žlezde gnojnim procesom.
Konzistencija žlezde i u normalnom stanju varira: ona je čvrsta ukoliko u njoj postoji veća količina elemenata vezivnog tkiva i meka pri znatnom povećanju mišićnih vlakana. Kod patoloških procesa zadebljanje
' Tkivo od koga se sastoje žlezde. - Primedba prevodioca.
žlezde se javlja kao rezultat jako izraženog razrastanja vezivnog tkiva ili zbog stalnog infiltrata (prodiranja) upale, koja još nije počela da se leci. Ravnomerno meka, mlitava konzistencija obično se uočava kod ljudi, koji vode nenormalan polni život (masturbacija itd.).
Za hronični prostatitis karakteristična je neravno-merna konzistencija žlezde. Mekši delovi u zadebljanoj žlezdi ili, obrnuto, zadebljani delovi u elastičnoj masi ukazuju na upalne promene u odgovarajućim delovima parenhima. U prvom slučaju - to je infiltracioni proces ili žarišta istopljenog tkiva, u drugom - promene koje podsećaju na ožiljke, nastale usled prethodne upale.
Osetljivost žlezde se individualno razlikuje. Treba razlikovati osećaje prenosnog karaktera (na glavić polnog organa), koji su fiziološki, i bolne osećaje, koji se javljaju na mestu gde se organ pritišće prstom, a koji ukazuju na patološki proces koji se tu razvija. Ljudi, koji imaju povećanu osetljivost - ekstrasensi, prisustvo oboljenja prostate određuju na sledeći način. Ukoliko imaju osećaj povećanog pritiska, naduvenosti oko medice (perineuma) (kada prolaze rukom odozdo i pozadi pacijenta) to ukazuje na prisustvo prostatitisa. Ukoliko se u tom delu tela javlja hladan osećaj slabog intenziteta to ukazuje na adenom prostate. Veliki intenzitet takvog osećaja ukazuje na postojanje adenoma većih razmera. A iznad mokraćne bešike ispitanika (pacijenta), u tim slučajevima mogu se javiti osećaji nadimanja i upale.
105 104
Prognozu kod hroničnog prostatitisa treba postaviti oprezno. Obnavaljenje anatomske grade žlezde obično se ne uočava; što se tiče otklanjanja infekcije i žarišta upale i normalizovanja funkcije prostate, to se pri pravilnom, ponekad dugotrajnom, lečenju može postići. Dijagnoza kliničkog izlečenja treba da bude postavljena na osnovu kombinovanih podataka, dobijenih pri palpaciji žlezde i ponovljenog mikroskopskog pregleda sekreta. U našem slučaju uspostavljanje normalnog mokrenja i prestanak žalbi.
Lečenje hroničnog prostatitisa. Sto duže traje upalni proces u prostati, time su manje šanse za potpuno izlečenje. Kod kataralnih oblika preporučuje se lokalno lečenje: 3-5 seansi masaže, svakog drugog dana, obično zaustavljaju proces. Kod poodmakl ih stanja prostatitisa, pre svega, treba pristupiti lečenju za opšte jačanje organizma: nskultura bez naglih pokreta donjih ekstremiteta, odgovarajući režim ishrane; treba obratiti pažnju na redovno svakodnevno pražnjenje creva; potpuno se uzdržavati od polnih odnosa i spre-čiti polna uzbuđenja. Kod izraženih nervnih poremećaja treba naznačavati hidroterapiju. Za smanjivanje subjektivnih osećanja simptomatski (u zavisnosti od s imptoma) se primenjuju svece ili mikroklistiri sa sredstvima za otklanjanje bolova, skoro do narkotika (morfijum, opijum).
Zvanična medicina, kao glavne načine lečenja, preporučuje antibiotike, toplotne terapije i masažu pro-
106
state. Mi takođe možemo postupiti tako, zamenivši ve-štačko lečenje prirodnijim.
Prirodna antimikrobna sredstva. Sto se tiče prirodnog lečenja, antibiotici se mogu zameniti sa protiv-mikrobnim sredstvima biljnog ili drugog porekla, kao i kod akutnog prostatitisa. Imajući u vidu dužinu lečenja hroničnog prostatitisa, protivmikrobna sredstva prirodnog porekla treba menjati da bi se izbeglo stvaranje postojanih (otpornih) oblika mikroba u njima. Naizmenič-na primena biljnih smesa sa drugim sredstvima odlično je sredstvo protiv sličnog prilagođavanja.
Pored nabrojanih smesa od trava, koje se preporučuju kod akutnog prostatitisa, navešću i druge, koje se preporučuju kod hroničnog prostatitisa.
tffc Perunika (iris), koren 100 grama
• Lokvanj {Nuphar luteum), koren 75 grama
• Šipak, plodovi 100 grama
• Glog, plodovi 100 grama
• Breza, list 100 grama
• Brusnica, list 100 grama
• Sipanica (Herniaria glabra) 75 grama.
Dve supene kašike smese uveče staviti u termos i preliti sa dve čaše ključale vode. Ujutro procediti. Uzimati po 100 grama 4 puta dnevno na 30 minuta pre jela.
Lišće brusnice ima diuretično i koagulativno svojstvo. Često se primenjuje kod upale bubrega i mokrać-
107
ne bešike. Ustvari, jedan od efekata „koagulacionog svojstva" je antibaktericidni, u određenom stepenu.
Sipanica se smatra sredstvom koje ima veoma jako diuretično dejstvo i upotrebljava se kod raznih oboljenja bubrega i mokraćne bešike (akutnog nefritisa, hroničnog cistitisa, spontanog mokrenja, gonoreje, kamena u mokraćnim kanalima). Sipanica je i sredstvo za smirivanje kod grčeva u bubrezima, upalnih procesa u bubrežnoj karlici i mokraćnim kanalima.
Mečje grožđe (Arctostaphylus uva-ursi),
lišće 40 grama
* Sipanica (Herniaria odorata), trava .. 40 grama
* Žalosna breza (Betula pendula), lišće .. 10 grama.
Priprema se kao i prethodni ekstrakt. Uzimati po pola čaše 3 puta dnevno, jedan sat posle jela.
Mečje grožđe ima diuretična, koagulaciona i bak-tericidna svojstva. Primenjuje se kao diuretik i sredstvo za dezinfekciju kod cistitisa, pielitisa, uretritisa i upalnih procesa u bubrezima.
fy Rastavić, trava 10 grama
• Zečji t rn (Onosis arvensis), koren 10 grama
• Neven, cvetovi 20 grama
• Hajdučka trava 20 grama
• Kopriva, lišće 10 grama
• Morač, plodovi 10 grama.
108
Priprema se kao i prethodni ekstrakt. Uzimati po jednu trećinu čaše 3 puta dnevno, jedan sat posle jela.
Zečji trn deluje kao diuretik, zaustavlja krvarenje i reguliše rad creva. Preporučuje se kod hemoroida, za normalizaciju stolice (proliv), znatno poboljšava lično osećanje bolesnika koji pati od hemoroida.
Hajdučka trava ima jaka fitoncidna svojstva. Posebno uništava bele stafilokoke i nehemolitične streptokoke. Povećava zgrušnjavanje (koagulaciju) krvi, ima protivupalno dejstvo i ubrzava zarastanje rana. Ne izaziva trombozu. Siri krvne sudove i otklanja bolove. To je veoma potrebna trava za lečenje prostatitisa.
Kod sklonosti zatvorima radi regulisanja funkcije probavnog kanala uzimati sledeći odvar (čaj):
Jj* Krušina (Frangula alnus, Rhamnus frangula), kora 10 grama
• Žalfija, lišće 10 grama
• Nana, lišće 10 grama
• Odoljen, koren 10 grama.
Smesu trava isitniti, uzeti 3 supene kašike smese, preliti sa pola litra vode, kuvati 5 minuta, ostaviti da odstoji 30 minuta i procediti. Piti po pola čaše ujutro i uveče, jedan sat posle jela.
Krušina se primenjuje kod atoničnih zatvora, kao purgativno sredstvo.
109
Odoljen je indikativan kao sredstvo za smirivanje, utiče na regulaciju nervnog sistema i ima spazmolilično dejstvo. Preporučuje se kod spastičnih zatvora.
Kod opadanja polne funkcije primenjuje se sledeći ekstrakt:
Ǥi' Salep (Orchis militaris),
samleveni koren 5 grama
• Iđirot, p o d z e m n o stablo 20 grama
• Dimnjača (Fumaria officinalis), trava . 10 grama
• Srdačica, trava 10 grama
• Matičnjak (Melissa officinalis), lišće . 10 grama
• Veronika (Veronica incana), trava .... 10 grama.
Dve supene kašike smese preliti sa pola litra ključale vode, ostaviti da odstoji 2 sata i procediti. Piti tokom dve nedelje (14 dana) po jednu četvrtinu čaše 3-4 puta dnevno na 30 minuta pre jela.
Salep se koristi kao sredstvo za lečenje polne nemoći, kod upale mokraćne bešike i za obnavljanje zdravlja (oporavak) posle preležanog infektivnog oboljenja.
Dimnjača podstiče obnavljanje snage posle preleža-nih teških oboljenja. Zahteva opreznu pr imenu - otrovna je.
Matičnjak pojačava apetit i aktivnost raznih žlezda. Ima protivupalno i antitoksično dejstvo, deluje protiv grčeva, čisti i zaustavlja krv.
Poznavajući karakteristike dejstva trava, možete odabrati neki od recepata ili sami sastaviti recept, koji 110
bi što efikasnije delovao na oboljenje koje je isprovociralo prostatitis.
Propolis, produkti pčelarstva kod oboljenja prostate.
*f» Lečenje propolisom. Pozitivno dejstvo propoli-sa kod hroničnog prostatitisa je rezultat povećanja otpornosti organizma na infekciju, njegovog antibakterijskog i protivupalnog dejstva na upaljeno tkivo žlezde.
Ekstrakt: Proizvoljno uzeti određenu količinu pro-polisa (20% od željene količine ekstrakta) i preliti ga sa alkoholom 70° (apotekarski), dobro izmešati i ostaviti da odstoji izvesno vreme da bi se propolis rastvorio u alkoholu. Sipati 30-40 kapi ekstrakta u pola do dve trećine čaše toplog mleka, dobro promešati i piti 3-4 puta dnevno na jedan sat pre jela. Korisno je uzimati čist propolis po 3-5 grama 3-4 puta dnevno. U tu svrhu treba ga dugo žvakati i tek posle toga progutati.
<•§•. Cvetniprah. Kod oboljenja prostate preporučuje se jesti cvetni prah sa cvetova na koje sleću pčele - po jednu kafenu kašičicu 2-3 puta dnevno na pola sata pre jela. To pr imetno poboljšava opšti imunitet organizma.
<S|» Lečenje prostatitisa telima uginulih pčela. Životni vek pčela je kratak - svega 26-30-35 dana, a zimi žive duže.
111
U telu svake uginule pčele nalazi se „kesica" sa otrovom. U hitinskoj opni (pokrivci) pčela sadrži se mnogo lekovitih materija - heparin i heparoidi (antikoagulan-ti, koji razređuju krv i sprečavaju stvaranje trombova). Te lekovite materije neutralist! upalne procese, stabili-zuju krvni pritisak, lece sistem krvotoka, poboljšavaju stanje krvnih sudova. Upravo to, što je potrebno kod lečenja prostate.
Ekstrakt i odvar od tela uginulih pčela ubija streptokoke (uzročnike reumatizma), kao i bezbojnu spirohe-tu (uzročnik sifilisa). U Francuskoj je jedan lekar telima uginulih pčela uspešno lečio psorijazu, lupus (lokalna tuberkuloza kože)1 5, ekcem i epilepsiju.
Uginulih pčela ima preko cele godine. Leti se mogu videti oko košnice i na sletnoj daščici ispred košnice.
Za lečenje se koriste tela uginulih pčela koje na sebi nemaju plesni i nemaju neugodan miris (ne zaudaraju). Zapamtite, tela uginulih pčela vrlo brzo se raspadaju i ukoliko se na vreme ne upotrebe njima se možete otrovati.
Tela uginulih pčela mogu se sačuvati, ukoliko ih stavite u rernu ili "rusku peć sa temperaturom 45-50° C - tela prijatno mirišu na pržene semenke. Tu se tela postepeno suše, što sprečava njihovo trulenje. Tela uginulih pčela mogu se čuvati i u rashladnoj komori frižidera.
Primedba prevodioca.
Zapamtite - ukoliko je miris od tela uginulih pčela neugodan - tela su se već pokvarila i ne treba ih upotrebljavati da bi izbegli trovanje.
Od tela uginulih pčela priprema se odvar i ekstrakt sa alkoholom. Ljudi koji slabo podnose lekove sa sadržajem alkohola primenjuju odvar.
Odvar se priprema na sledeći način: uzeti 1-2 supene kašike tela uginulih pčela, preliti sa pola litra ključale vode, dovesti do ključanja i 2 sata dinstati na veoma slaboj vatri.
Rok čuvanja odvara od uginulih pčela je najviše 3 dana u frižideru.
Uzimati po 50 grama pre jela.
Ekstrakt od tela uginulih pčela sa votkom (alkoholom) priprema se na sledeći način: teglu od pola litra napuniti telima uginulih pčela i preliti sa pola litra votke (alkohola). Ostaviti da odstoji 2 nedelje, procediti i piti tokom 1,5-2 meseca 3 puta dnevno po 20 kapi pre jela (kapi sipati u 50 grama vode).
Lečenje produktima pčelarstva odgovara za veći
nu oboljenja prostate.
Uočeno je, da lečenje telima uginulih pčela podstiče znatno smanjivanje prostate, normalizaciju njenog sekreta i normalizaciju izbacivanja mokraće. Lečenje ponekad može da traje duže vremena (1,5-3 godine). Međutim, u većini slučajeva ono omogućava da se adenom resorbuje (splasne), da izbegnete hiruršku in-
113 112
tervenciju, uspostavite prohodnost mokraćnih kanala i sprečite prelazak adenoma u zloćudni oblik.
Toplotne terapije.
Toplotne terapije za zagrevanje prostate s ciljem povećanja procesa cirkulacije u njoj (krvi, izbacivanja sekreta, razredivanja zgusnutog sekreta, pojačanja procesa razmene i obnavljanja, otklanjanja spazama itd.) mogu se podeliti na razne vrste, u zavisnosti od načina dostavljanja toplo te do tog dela tela (međice).
Toplota se može na razne načine dostavljati do međice (perineuma). Najrasprostranjenija su dva načina - p o m o ć u vode i materija, koje dobro akumuliraju i prenose toplotu.
Vodene terapije za lečenje prostatitisa.
fy Kupke sa vodom čija je temperatura od 33 do 36° C su najprirodnije sredstvo za smirivanje. Muškarci, koji pate od prostatitisa, često su skloni da se nerviraju, da padaju u očajanje, da se neadekvatno ponašaju, da jedu i spavaju. Kupke sa vodom su izvanredne za opuštanje, smirivanje i regulisanje sna.
Prema tome, napunite kadu sa vodom, potopite se u njoj do vrata, potpuno se opustite i odležite u vodi najviše 15-25 minuta. Možete sebi stvoriti dopunske uslove za opuštanje - zapaliti svecu u kupatilu dok traje terapija, zapaliti aromatični štapić, slušati dobru, smirujuću muziku. Ispod glave staviti peškirić ili spe-
cijalni jastuk. To je najbolje raditi pred spavanje, pošto posle terapije treba leći u postelju.
Dugotrajne vruće kupke, sa vodom temperature od 41 do 43° C, primenjivati za otklanjanje bolnih kontrakcija mišića međice ili jednostavno za opuštanje kod prenadraženosti.
Za vreme terapije, prema stepenu hlađenja vode, dohvati vruću vodu, tako da temperatura vode bude stalna.
Da bi izbegli priliv krvi u glavu umotajte je vlažnim peškirom. To je preporuka za starije ljude.
Važno. Deo tela oko srca uvek treba da bude iznad vode.
Trajanje terapije prema ličnom osećanju, ali ne manje od 15 i ne više od 30 minuta.
Ko se od vruće vode oseća loše, posle kupke treba da se istušira hladnom vodom.
tffc Sedeća kupka. Kod hroničnog prostatitisa važno je redovno zagrejavati deo tela oko medice. U tu svrhu najbolje odgovara sedeća kupka. Brzo deluje, udobna je i korisna.
Sipati u kadu toliko tople vode da vam, kada sed-nete u nju, voda bude do pupka. Za vreme terapije masirajte deo tela oko karike, međice, ispirajte se oko prepona (slabina) i anus. Trajanje terapije je 15-20 minuta.
Neki autori preporučuju sedeće kupke (38-40° C) sa ekstraktom od lekovitih trava:
115 114
^ Kamilica, cvetovi 10 grama
• Žalfija, trava 10 grama
• Rutavica (Gnaphalium uliginosum),
trava 20 grama
• Lipa (Tilia cordata), cvetovi 10 grama
• Rusa (sedef), trava 15 grama.
Pet supenih kašika smese preliti sa 3 litra ključale vode, ostaviti da odstoji jedan sat i procediti. Sipati u lavor i primeniti sedeću kupku u trajanju 10-15 minuta. Posle kupke odmorit i se u postelji 1-2 sata. Kura lečenja - do 15 kupki, svakodnevno ili svakog drugog dana.
Taj isti ekstrakt preporučuje se i za mikroklistira-nje, po 50-100 mililitara toplog ekstrakta, svakodnevno ili svakog drugog dana. Kura lečenja - do 20 mi-kroklistira.
fx Važno. Temperatura vazduha u kupatilu (prostoriji), gde se primenjuje terapija, ne srne biti ispod 23° C, da se ne bi prehladili za vreme terapije i za vreme odeva-nja posle terapije.
Hf Odlični ruski lekar Zalmanov, pod utiskom otkrića uloge kapilara za zdravlje čoveka, smislio je kupke sa terpentinom, koje veoma snažno de-luju na kapilarni sistem organizma i zagrevaju organizam.
Uočeno je, da kod hroničnog prostatitisa, pored navedenog dejstva, terpentinske kupke ispoljavaju efe-
116
kat otklanjanja bolova, pozitivno utiču na stvaranje i sa-zrevanje spermatozoida.
Lečenje kupkama sa terpentinom treba početi od malih koncentracija emulzije terpentina uz postepeno povećavanje od 20 do 60 mililitara emulzije na 200 litara vode. Temperatura kupke sa terpentinom treba da bude 37° C, a dužina trajanja terapije 10 minuta. Kura lečenja - 10 terapija.
Sada se komponente za terpentinske kupke prodaju i u apotekama. One su dostupne svima, samo ostaje na vama da ih nabavite i primenite u domaćim uslovima.
*» Kontrastno tuširanje odlično tonizuje organizam, puni ga energijom, podstiče normalizaciju krvotoka, stimuliše razmenu materija, jača zidove krvnih sudova, smiruje nervni sistem, otklanja depresiju, osećaj umora i čak normalizuje san. Može se koristiti i kao efikasno sredstvo za čeli-čenje organizma, čime se povećava otpornost na oboljenja izazvana prehladom.
Kažu, da nekoliko minuta kontrastnog tuširanja za-menjuje šetnju u trajanju od jednog sata - toliko snaža-no i blagotvorno deluje.
Sama reč „kontrast" govori o tome, da za vreme tuširanja mora da se neizmenično primenjuje topla voda, koja zagreva organizam, a zatim naglo, par sekundi (nakratko), hladna voda. Upravo to dejstvo toplo te i hladnoće primorava krvne sudove da „igraju" - da se šire od tople vode i grče (spazmiraju) od hladne. Na račun
117
toga krvni sudovi rade „gimnastiku", ispira se kapilarni krvotok i sistem krvotoka u celini.
Prema tome, stanite ispod tuša i zagrevajte se toplom vodom (38-43° C) oko 3 minuta. Zatim, na 2-5 sekundi, ne više, naglo uključite hladnu vodu (15-20° C). Posle toga ponovo se zagrevajte toplom vodom 1-2 minuta, pa novi kontrast hladnom vodom. Takvih kontrasta uradite od 5 do 10, ali obavezno završite sa hladnim kontrastom i posle toga energično obrišite telo peškirom.
Kontrastno tuširanje može se primenjivati u bilo koje doba dana, ali je najbolje ujutro i uveče, da bi otklonili umor.
Posle kontrastnog tuširanja oseća se bodrost, poboljšava se raspoloženje, povećava radna sposobnost, pojačava vam se vera u to da se možete izboriti sa bilo kojim životnim problemom, pa i sa prostatitisom.
fy Kod prostatitisa, spontano vam se javlja želja da izmasirate i zagrejete deo tela oko međice, što vam pruža izvesno olakšanje. Ta potreba se s uspehom ostvaruje toplim uzlaznim tuširanjem, s umereno jakim mlazevima. Mlazevi vode masiraju međicu, a toplota vođe je zagreva. Takva kombinacija daje veoma dobre lekovito-profilaktičke rezultate.
Sama terapija je jednostavna. U kadi ili kabini za tuširanje, uzeti crevo za tuširanje, malo raširiti noge u stranu u usmeriti mlaz tuša odozdo nagore na medicu
(perineum). Drugom rukom podizati testise uvis, da vam ne bi smetali mlazu vode da ispira medicu.
Praksa pokazuje, da je dovoljna terapija uzlaznog tuširanja u trajanju od 3 do 7 minuta. Temperatura vode ne srne da bude ispod temperature tela, a nekima odgovara da bude malo toplija.
Ciklus primene uzlaznog tuširanja traje od 20 do 30 dana. Takvu terapiju preporučljivo je primenjivati svakodnevno, bez prekida.
* | t Vruće obloge primenjuju se za lečenje hroničnog prostatitisa, kada je bolest u stanju mirovanja, tj. kada nije u progresiji. U tu svrhu treba uzeti mali peškir, natopiti ga u vreloj vodi, malo isce-diti, presaviti nekoliko puta, staviti na donji deo stomaka i držati dok se ne ohladi. Preko obloge staviti ćebe, da se obloga ne bi pre vremena ohladila.
fy Kod hroničnog prostatitisa važno je opšte čeliče-nje organizma, posebno stopala. Jer, čim se rashlade stopala, javljaju se prehlade i prostatitis progresira (intenzivira).
Radi čeličenja organizma, pored njegovog čišćenja, pravilne ishrane i održavanja duševne ravnoteže, preporučuje se hodati bos po rečnom pesku, šljunku, rosi, pa čak i po snegu. Jedino što treba raditi u razumnim granicama i ne preterivati.
Kada se hoda bos stimuliše se veliki broj zona i tača-ka, koji su refleksno povezani sa svim glavnim organima
118 119
čovečjeg organizma. Takvo hodanje pozitivno utiče na krvotok, reguliše razmenu toplote u organizmu i smiru-juće deluje na svest. Otpornost organizma se povećava, gubi se potišteno stanje izazvano prostatitisom.
Po rečnom pesku i šljunku, kada je toplo vreme, može se dnevno hodati do jednog sata. Po rosi 5-20 minuta. Po snegu - ne više od 5 minuta. Glavni kri-terijum je da se osećate udobno. Čim osetite da vam stopala počinju da mrznu, odmah prekinite. Dobro is-trljajte stopala, obujte se i prošetajte brzim korakom, da vam se stopala zagreju.
fy Mikroklistiri kao zagrevajuće lekovito sredstvo kod hroničnog prostatitisa. Pripremaju se sa toplom vodom, temperature oko 38° C, u koju se dodaju ekstrakti kozjih rogova (Bidens tripartita, B. cermia), žalfije i drugih biljaka sa proti-vupalnim i drugim dejstvo, posebno dejstvom otklanjanja bolova.
Pri tom voda može biti različita - kisela, alkalna, sul-fidna, namagnetisana, odstojala sa srebrom, šungitom 1 6
i slično. U zavisnosti od vode, umnogom zavisi dejstvo mikroklistira. Na primer, sulfidna voda normalizuje razmenu materija, oslobađa organizam od šljake (nečistoća). Ona, takođe, aktivno deluje protiv upalnih procesa, ublažava bolove i resorbuje (splašnjava) otoke.
Pored vode, kao prenosnik toplote telu primenjuju se materije, koje dobro akumuliraju i dugo zadržavaju
16 Vrsta silicijuma. - Prirnedba prevodioca.
toplotu. U tu svrhu obično se koriste: parafin, ozokerit, grejalice sa vodom ili električne, kao i čist pesak (morski ili rečni), odnosno kuhinjska so.
•fy Parafin, pored zagrevajućeg dejstva, otklanja bolove i podstiče resorpciju žarišta upale u prostati.
fy Ozokerit ima izraženija svojstva za akumulaciju i prenošenje toplote, nego parafin. Njegov leko-viti efekat je još uslovljen i hemijskim dejstvom ulja i smola, koje se sadrže u njemu. On, kao i parafin, podstiče otklanjanje bolova i pomaže resorpciju žarišta upale u prostati.
Kod hroničnog prostatitisa parafin i ozokerit najjednostavnije je primenjivati u vidu obloga. Za pripremanje obloge treba natopiti uložak od 6-8 slojeva gaze rastopljenim ozokeritom. Zatim iscediti uložak, ohladiti do temperature 50° C i staviti na donji deo stomaka.
Obloga se obično sastoji iz dva uloška, koji se stavljaju jedan preko drugog i prekrivaju sa voštanim papirom ili mušemom. Preko toga bolesnika umotati ćebe-tom ili toplim vunenim šalom.
Ozokerit ili parafin, zagrejani do 45° C, mogu se direktno nanositi na kožu medice ili polnih organa i držali najviše pola sata. To je preporučljivo raditi svakodnevno, poželjno u jedno te isto vreme. Kura lečenja je 10-15 terapija.
Kod primene parafina i ozokerita, pored opekotina, od neoprezne primene terapije, može se javiti privreme-
121 120
no pogoršanje ličnog osećanja, koje nestaje do treće-če-tvrte terapije.
«|» Vekovima su ljudi ublažavali bolove pomoću zagrejanog peska. Ispostavlja se da pesak ima dva izvanredna svojstva. On dobro akumulira toplotu i slabo je ispušta u spoljašnju sredinu. Pesak je veoma hidroskopan - on trenutno upija znoj sa kože koji dospe na njega, što je veoma važno pri lečenju starijih i slabih ljudi.
Važno je i to, što terapije sa peskom ne izazivaju ni pregrevanje, ni opekotine. Lečenje zagrejanim peskom ispoljava odlično protivupalno dejstvo, ublažava bolove i smanjuje otoke.
U domaćim uslovima primenjuje se prostija varijanta lečenja peskom i solju. U rerni se zagreje pesak (so) i sipa u lanene vrećice (bolje u vunenu čarapu). Dobije-na obloga stavlja se na donji deo stomaka ili na medicu (perineum). Terapiju je najbolje primenjivati ležeći, pri čemu se umotati ćebetom.
fy Grejalice sa vodom (termofori) ili električne pri-menjuju se 20-30 minuta dnevno. Kura lečenja je 15-20 terapija.
t^ 7 Važno. Kontraindikacije ili ograničena primena lečenja toplotom, pomoću nabrojanih toplotnih terapija, kod hroničnog prostatitisa je u slučajevima: gnojnih procesa u organima male karlice - tu spada i akutni bakterijski prostatitis; epilepsije; groznice sa visokom tem-
peraturom; akutnih oboljenja srca; visokog arterijskog pritiska; dobroćudnih i zloćudnih neoplazmi; oboljenja krvi; hroničnih čireva u želucu i na dvanaestopalačnom crevu; teških oboljenja jetre; tromboflebitisa; tireotoksi-koza; emfizema pluća; bronhijalne astme i tuberkuloze.
Pre primene toplotnih terapija treba trezveno da procenite stanje svog zdravlja, ili da se posavetujete sa lekarom.
Masaža prostate
Masaža prostate primenjuje se radi odstranjivanja zaostalog sekreta i stvaranja hiperemije organa, što podstiče resorpciju infiltrata upale. Masiranje upaljenog organa nije celishodno, niti preporučljivo, ali pošto je, radi uspešne terapije potrebno isprazniti folikule od gnojnog sekreta, ponekad se to mora vršiti. Masažu treba početi čim prestanu simptomi akutne upale, prvo blagim milovanjem, a nakon 2-3 nedelje, kada prođu s imptomi akutne upale u prostati, može se početi sa energičnijom masažom prstima.
Masaža prostate prstom. Masaža se vrši kažiprstom, koji se uvlači u pravo crevo pri položaju bolesnika na desnom boku. Kretanje prsta kojim se masira može biti usmereno u pravcu kanala za lučenje prostate, koji se otkrivaju u žlebu prostate sa obe strane semenog brežuljka. Prema tome, kretanje kažiprsta pri masaži gornje trećine svakog dela treba da se vrši smerom odozgo i spolja - nadole i unutra, srednje trećine - spolja unutra i u donjoj trećini - spolja i odozdo - unutra i naviše. Po
123 122
mogućnosti, masaža se vrši samo na patološki izmenje-n o m delu prostate.
Masaža treba da bude bezbolna i da se ponavlja svaki drugi dan. Po završetku masaže bolesnik treba
Sl iku 1 3 . - Masaža prostate.
da izmokri mokraću, koja mu se zadržala u mokraćnoj bešici pre masaže, ili tečnost koja mu je pre masaže unesena u mokraćnu bešiku (rastvor manganskokiselog ka-lijuma, azotnokiselog srebra). 124
Masirati treba toliko vremena, koliko je potrebno da se smanji obim (zapremina) žlezde (to oseća lice koje masira), što obično iznosi oko 1-2 minuta. Kuru masiranja, čiji broj seansi zavisi od težine slučaja (najmanje 10-12), treba završavati postepeno: u početku se masiranje vrši posle svaka 3, a zatim - posle 5-7 dana.
S l i k a 14.- Položuj bolesnika pri masaži prostate.
Sa masažom prostate treba kombinovati i zagreva-nje. Seansa zagrevanja traje 15-30 minuta, pri čemu bolesnik treba da oseća prijatnu toplotu. Primena toplote u vidu mikroklistira indikativna je kod hroničnog prostatitisa, naročito pri lokalizaciji procesa u perifernim delovima žlezde.
125
Refleksna masaža prostate, pomoću srednjeg prsta
Specijalista za terapiju prstima Pak Čže Vu, preporučuje da se masiraju posebne tačke na prstima ruku da bi izlečili prostatitis.
Na svim prstima ruku nalaze se odgovarajuće tačke prostate, nešto više prema sredini nabora (falte) u kore-nu prsta na dlanovima. On preporučuje da se masiranje
tog dela ruke vrši dijagnostičkim štapićem ili pomoću površinskih aplikatora, kao što su metalne ili magnetne zvezdice, minerali i seme crne boje.
Pošto na rukama ima deset prstiju, treba masirati prst na kome su najviše izraženi bolovi. Radi toga se, u početku, dijagnostičkim štapićem (slika 15) masiraju
126
svi prsti. Kada se odredi koji je prst najosetljiviji i najbol-niji, masira se on.
Sila pritiskanja na tačku je individualna, jer svaki čovek ima svoju vlastitu osetljivost, kao i stepen oštećenja. Što je prostata više oštećena, time se više oseća bol pri dodiru odgovarajuće tačke. Dijagnostiku počnite slabim pritiskanjem.
Kada pronađete odgovarajuću tačku, brižljivo i ume-reno je intenzivno masirati. Brzo olakšanje patnji ukaza-će vam na to, da ste pravilno odredili tačku i pristupili lečenju prostate.
127
Što se tiče stimulacije (masaže) odgovarajuće tačke, ona mora biti dovoljno intenzivna, ali ne srne da nanosi jak bol. Bol u tački treba da se brzo ublaži i zameni ose-ćajem toplote, što ukazuje na završetak stimulacije.
Stimulaciju odgovarajućih tačaka prostate na prstima ruku treba, u početku, raditi svakodnevno, orijenti-šući se prema ličnom osećanju. Dalje, s ciljem profilakse, vršiti j ednom u 2-3 dana.
Što se tiče lečenja aplikatorom, najbolje je na odgovarajuću bolnu tačku prostate stavljati seme, metalne ili magnetne zvezdice, parče minerala i to odozgo pričvrstiti flasterom.
Tokom dana, na svakih 2-3 sata pritiskati na apli-kator u trajanju 3-5 minuta, da bi se vršila stimulacija. Vreme nošenja površinskog aplikatora zavisi od stepe-na oštećenja prostate i kreće se od nekoliko sati do 1-3 nedelje.
Kod jake upale prostate poboljšanje se može postići koristeći aplikaciju sa malim parčićima leda na odgovarajuće tačke prostate.
Lekovita stimulacija može se vršiti i preko stopala nogu. Refleksna zona prostate nalazi se ispod unutrašnjeg dela gležnja (članka). Razgibavanje i masiranje te zone aktivira procese lečenja i ozdravljenja u samoj prostati. Na tu zonu najbolje je dejstvovati toplotom (raznim oblogama, aplikacijama, među kojima i m i n skim).
128
Ishrana kod hroničnog prostatitisa
Ukoliko vam ništa ne uspeva u lečenju prostate i bolest je prešla u hroničnu fazu, savetujem da posebnu pažnju obratite na to što jedete i čime jedete. Sledeća informacija od Hilde Klark odlično će vam pomoći da to razmotrite.
Evo njenog razmišljanja o uzrocima hroničnog prostatitisa.
O n a preporučuje potpuno pražnjenje mokraćne bešike posle svakog mokrenja, jer zadržavanje male količine urina izaziva infekciju u mokraćnim kanalima ili bubrezima, pošto je bakterije koriste kao hranu.
Bakterije iz mokraće za ishranu koriste ureu (mo-kraćevinu), razlažući je pomoću fermenta ureaze na amonijak i ugljen-dioksid.
Ferment ureaza u sebi sadrži nikl. Bez prisustva nikla bakterije ne mogu da razlazu mokraćevinu i da se hrane. Zbog toga se one nalaze na tim mestima u organizmu, gde se nagomilava i taloži nikl.
Hilda Klark smatra, da prostata prikuplja toksine. Pri čemu ne bilo koje, već od nikla. Upravo iz tog razloga, bakterije se u njoj burno razmnožavaju i izazivaju njenu upalu, a zatim i adenom prostate.
Zaključak se nameće sam, treba ne samo očistiti organizam od nepotrebnog nikla, već i smanjiti njegovu suvišnu količinu u organizmu.
129
Niki u naš organizam dospeva sa h r a n o m i vodom. Pri čemu, u najvećem stepenu dospeva u naš organizam preko pribora za jelo, koji nisu od nerđajućeg čelika i sadrže u sebi 8% nikla! Njena preporuka je sledeća: prestanite jesti ili pripremati hranu u posudi napravljenoj od metala, koristite staromodnu drvenu, čvrstu staklenu ili emajliranu posudu. Za pripremanje sendviča uvek koristite drveni nož i nikada ne kupujte maslac umotan u foliju.
Drugi izvor nikla su stomatološki materijali. Niki se u datom slučaju koristi za ojačanje zlata. Ukoliko imate problema sa prostatom, odstranite sav metal iz vaših usta. Niki se koristi kao stomatološki materijal za izradu mostova, kruna itd. Njen savet je - zamenite nikl sa metilmetakrilatom.
Niki je rastvorljiv elemenat zato može dospevati u većim količinama u organizam kroz kožu. Ukoliko se on sadrži u kremama, može izazvati alergiju na koži.
Loj (mast) iz kože rastvara nikl, koji se sadrži u ju-velirskim ukrasima od metala, i upija ga u organizam. Njen savet je - ne nosite metalne ukrase!
Hilda Klark pretpostavlja, daje ćelavost kod muškaraca najčešće vezana za nikl. Znoj na glavi, koži, pomaže organizmu da se oslobodi nikla i druge šljake (nečistoća). Ona preporučuje da se češće pere glava, da bi se pomoglo organizmu da se očisti od nikla.
Hilda Klark ističe, da će posle smanjivanja nivoa nikla u organizmu muškarca (kao rezultat čišćenja glado-
vanjem, terapija parenjem, sokovima, dijetom) oboljenje prostate biti samo uspomena. Bolest se istovremeno ponovo vraća tada, kada muškarac upotrebi metalnu posudu u restoranu ili pojede salatu sa majonezom metalnim priborom za jelo.
Prema njenim posmatranjima, problemi prostate, raznih oblika, uspešno se rešavaju tada, kada se organizam očisti od bakterija, kada se očiste creva i bubrezi, usta oslobode od metala i prestane koristiti pribor za jelo od metala. Ona dopunski preporučuje da se uzimaju kapsule sa histidinom (aminokiselina, koja se može dobiti iz produkata-namirnica u kojima se sadrži u većim količinama) oko 500 miligrama dnevno tokom tri nedelje, kao i da se uzima cink po 60 miligrama 2 puta dnevno tokom jednog meseca. Smatra da je korisno uzimati laneno seme.
Profilaksa hroničnog prostatitisa
Prostata može naneti mnogo zla muškarcima. Posebno onima, koji su pustili da im život prolazi stihijski. Ali, ukoliko se svesno odnosite prema svom zdravlju, unesete odgovarajuće promene u režim ishrane i način života, tada možete da uopšte ne znate, staje to prostatitis. Sledeće preporuke će vam ukazati, šta upravo treba da radite.
Vodite računa o redovnoj ejakulaciji. Ta preporuka vam omogućava da sprečite začepljavanje mokraćnih kanala i da uspostavite njihovu normalnu prohodnost.
131 130
Smanjite količinu masti u hrani. Postarajte se da manje jedete hranu koja sadrži teško rastvorljive masti, obilje holesterina. Izbegavajte uzimanje masne hrane: crvenog mesa, mlečnih produkata i prženih jela. Ograničite količinu mesa, ribe ili piletine do 100 grama dnevno. Prvenstveno ih upotrebljavajte pripremljene na pari.
Jedite više povrća i pijte više svežih sokova od njega. Prelaskom na biljnu hranu dolazi do smanjivanja sadržaja muškog polnog hormona u organizmu. Krv nije tako lepljiva, kao od upotrebe „teških" jela od belančevina, koja jako opterećuju bubrege. Time se objašnjavaju relativno retki slučajevi oboljenja prostate u zemljama, čiji stanovnici uglavnom uzimaju hranu biljnog porekla.
Unosite u organizam dovoljnu količinu prirodnog cinka. Uočeno je, da muškarci sa obolelom prostatom imaju smanjen sadržaj cinka u organizmu. Da bi se to nadoknadilo preporučuje se češće jesti sirovo seme od tikvica i haringu. Ovseno brašno (jela od ovsa), proklija-la pšenica, pr i rodno mleko, grašak i orasi takode sadrže veću količinu cinka. U nekim slučajevima preporučuje se uzimati i preparate cinka u vidu bioloških dodataka, ali od proverenih firmi.
Ograničiti uzimanje ljute hrane i alkohola. Jako slana jela, začini i alkohol nadražuju sluzokožu mokraćne bešike i pravog creva. Od njih se javlja upala sluzokože, koja nam uopšte nije potrebna kod hroničnog prostatitisa.
Najštetniji su alkoholni napici. Oni depresivno delu-ju na centralni nervni sistem i uzrokuju smanjivanje op-
132
šleg mišićnog tonusa, između ostalog i mišića mokraćne bešike, što dopunski utiče na zadršku mokraće.
Radite fizičke vežbe. Na osnovu navedenih informacija, možete sami za sebe pripremiti specijalne vežbe za prostatu. Takve vežbe, kao što su uvlačenje anusa, „hodanje na stražnjici" - specijalno treniraju mišiće međice i završni otvor (grlić) mokraćne bešike. Ostale, kao hodanje, brzo hodanje (sporije trčanje) - korisno opterećuju ceo organizam. Njih treba redovno vežbati tokom nedelje. Jer odavno je uočeno, da se kod muškaraca, koji se nalaze u dobroj fizičkoj formi, poremećaji prostate rede susreću, nego kod muškaraca koji se slabo kreću.
Nemojte dugo da sedite. Ukoliko sedite ceo dan, tada svojom težinom pritišćete prostatu. Otprilike, posle 2-3 sata sedenja obavezno ustanite. Prošetajte ili uradite nekoliko vežbi za mišiće međice.
Ne uzdržavajte se od potrebe za mokrenjem. Kod pre-punjene mokraćne bešike moguće je oticanje mokraće u obrnutom smeru, što je štetno za bubrege i povoljno za razvoj bakterija u mokraći. O d m a h se izmokrite, čim osetite potrebu za tim.
Trudite se da ne pijete tečnost uveče. Uzdržavajte se od pijenja tečnosti posle 6 sati uveče do 7 sati ujutro sle-dećeg dana, ukoliko zbog toga morate često da ustajete noću (dva ili više puta tokom noći) da mokrite. Ograničite upotrebu napitaka koji sadrže kofein, kako danju, tako i uveče. Oni izazivaju povećano lučenje mokraće i nadražuju mokraćnu bešiku. Zbog toga vam se može
133
javiti osećaj da vam je mokraćna bešika prepuna, iako u stvari nije.
Zagrevajte svoj organizam. Makar j ednom nedelj-no idite u saunu, ili primenjujte toplu kupku u trajanju od 20 minuta. Zagrevanje dela tela oko male karli-ce poboljšava krvotok, podstiče smanjivanje mišićnih spazama i otoka.
Ne dozvolite da vaš organizam bude u kontaktu sa
predmetima koji sadrže nikl. Ta preporuka vam omogućava da sprečite razvoj patogene mikroflore u mokraćno-polnom traktu i da odstranite izvor njenih uzročnika.
A D E N O M PROSTATE
Adenom prostate - dobroćudna (benigna) neopla-zma, koja izlazi iz parauretralnih žlezdica, kao i iz žle-zdastih elemenata prostate i lokalizuje se oko grlića mokraćne bešike i dela mokraćnog kanala koji prolazi kroz prostatu. Oboljenje se uočava kod starijih ljudi i ispoljava se poremećajem mokrenja i pražnjenja mokraćne bešike, skoro do potpune zadrške mokraće. Adenom prostate je kapsuliran i može se izvaditi (ise-ći) iz kapsule. On potiskuje prostatu, ne prorasta kroz nju i ne metastazira.
Oboljenje je poznato još od davnina i pominje se u delima Hipokrata.
1 34
Adenom prostate, prema podacima raznih autora, susreće se kod 10-50% muškaraca starijih od 50 godina. Najčešće se uočava kod ljudi starosti 60-70 godina, ali se ponekad javlja i kod muškaraca starih od 40 do 50 godina. Više od polovine slučajeva adenoma prostate javlja se kod muškaraca koji se bave u m n i m radom, koji se slabo kreću, a više sede, pri čemu se dobro hrane i ne rade fizičke vežbe.
Čvorići adenoma mogu biti razne veličine, pojedinačni ili u množini (grupama), beličasti, imaju jasne granice i čvršću konzistenciju od tkiva prostate. Tumor ima različit oblik, uglavnom je okrugao (slika 17), ponekad cilindričan. Težina mu često dostiže 80-100 grama. Opisani su i slučajevi, kada je adenom prostate bio ogroman i težio 500-510 grama. Neoplazma se često
135
sastoji iz tri dela, od čega se takozvani srednji deo nalazi pozadi otvora mokraćnog kanala. Lokalizacija, broj, veličina i oblik čvorića neoplazme bitno se odražavaju na veličinu i konfiguraciju organa. Prostata može da zadrži uobičajenu veličinu i oblik, ali može da se znatno poveća i naglo promeni oblik.
Klinički simptomi i tok bolesti. Adenom prostate može više godina da bude prikriven i da se ispoljava kroz neznatne poremećaje mokrenja, koje bolesnici obično smatraju skoro normalnim za svoj uzrast.
U kliničkom toku adenoma prostate obično se razlikuju tri stadijuma.
Prvi stadijum, naziva se stadijumom preteče (predznaka) ili stadijumom dizurije, koji je karakterističan po učestalom i otežanom mokrenju noću, uglavnom u drugoj polovini noći. Otežano mokrenje ispoljava se kašnjenjem početka akta mokrenja. Muškarac mora da čeka, dok se ne pojavi mlaz mokraće. Pri tom je mlaz mokraće slab, o d m a h pada nadole („mokrite na svoje cipele") i isprekidan je. Za vreme mokrenja morate da se naprežete. Na tom stadijumu oboljenja mokraćna bešika se potpuno prazni, nema zaostataka mokraće. Opšte stanje zdravlja muškarca u tom periodu je dobro.
Prvi stadijum može da traje duže vremena i da postepeno prelazi u drugi stadijum, koji se naziva stadijumom zaostale mokraće, ili nepotpune hronične zadrške mokraće bez širenja mokraćne bešike. Usled progresivnog povećanja adenoma, još težeg mokrenja,
136
mokraćna bešika postepeno gubi svoju sposobnost kontrakcija i ne prazni se potpuno. U njoj se nagomilava zaostala mokraća (mokraća, koja ostaje u bešici posle mokrenja), čija se količina povećava i može dostići do 400-600 mililitara. Mokrenje postaje učestalo ne samo noću, već i danju. U njoj se razvija patogena mikroflora. Pogoršava se opšte slanje bolesnika, narušava se probava hrane, gubi apetit.
Treći stadijum karakteriše se skoro potpunom zadrškom mokraće. Mokraćna bešika se širi (zapremina dostiže 1-3 litra). Zastoj i proširenje šire se na mokraćne kanale, bubrežne karlice i čašice. Javlja se poliurija (količina izlučene mokraće dolazi do 4 litra dnevno), uslovljena izrazitim opadanjem funkcionalnih sposobnosti bubrega, žeđ, ponekad neutoljiva, s imptomi intoksikacije mokraće sa iscrpljenošću i naglim pogoršanjem opšteg zdravstvenog stanja bolesnika.
Komplikacije. Na bilo kom stadijumu adenoma prostate može doći do potpune zadrške mokraće, što je propraćeno oštrim bolovima oko mokraćnog mehu-ra. Zadrška mokraće uglavnom se javlja posle hlađenja (prehlade), zloupotrebe alkohola ili posle dužeg uzdržavanja od potrebe za mokrenjem. Zadrška mokraće uglavnom prestaje posle jedne ili nekoliko kateteriza-cija (pražnjenja mokraćne bešike uvođenjem specijalne cevčice u nju - katetera), ali može biti i stalna.
Ostale česte komplikacije kod adenoma prostate su prisustvo krvi u mokraći, ponekad obilne sa ugrušcima.
137
Zastoj mokraće u mokraćnoj bešici i gornjim mokraćnim kanalima čini povoljno tlo za razvoj upalnih procesa i patogene mikroflore.
Infekcija mokraćnih kanala, koja se ispoljava prisustvom gnoja u mokraći i razvojem cistitisa, pa čak i pielonefritisa, opasna je komplikacija (progresija) adenoma prostate. Pored toga, upalni proces, ponekad gnojan, može da se razvije u samom adenomu. Posle kateterizacije mogu se pojaviti razne komplikacije, koje se često završavaju gnojnim procesom.
Česte komplikacije adenoma prostate, naročito kod infekcije u mokraćnoj bešici, su pojava kamenja u mokraćnoj bešici.
Dugotrajni hronični procesi upale su pogodno tlo za prelazak adenoma prostate u rak.
Dijagnostika. Temeljito saslušavanje bolesnika pomaže da se pravilno raspozna adenom prostate. Pregled i perkusija (ispitivanje kucanjem, lupkanjem) dela tela ispod trbuha omogućava da se odredi da li je mokraćna bešika prepuna.
Ravnomerna tvorevina elastične ili čvrste konzistencije bez žarišta stvrdnjavanja, koja nabubri u pravom crevu i podiže njegove zidove, a oseća se pri rektalnom ispitivanju, svedoči o adenomu prostate. Pri tome oba dela adenoma mogu biti simetrično, a ponekad nejednako povećana. Središnja brazdica između njih obično se izravnjava.
138
Kod adenoma palpacija prostate je bezbolna, za razliku od jakog bola pri palpaciji žlezde kod akutnog prostatitisa. Granice adenoma su jasne. Kod takozvanog srednjeg dela adenoma rektalnim ispitivanjem ne može se otkriti da li je prostata uvećana, ali to ne isključuje dijagnozu adenoma.
Adenom prostate treba razlikovati od nekih drugih oboljenja prostate, a pre svega od raka, akutnog i hroničnog prostatitisa. Kod bolesnika mlađih od 3 5 -40 godina u većini slučajeva isključena je dijagnoza adenoma prostate.
Prognoza. Adenom prostate se postepeno, iako polako, povećava. Razvoj nekih oblika adenoma se, ipak, može zaustaviti i njihove razmere se ne povećavaju. Od trenutka pojave prvih simptoma oboljenja do razvoja potpune zadrške mokraće sa proširenjem mokraćne bešike ponekad prođe mnogo godina. Kod nekih bolesnika oboljenje se stabilizuje na prvom ili drugom stadijumu. Ponekad bolest brzo, za nekoliko meseci, prede iz prvog u drugi stadijum.
Na prvom stadijumu adenom prostate nije bolest koja ugrožava zdravlje, već je samo tegobna (mučna) za bolesnika zbog neophodnost i pridržavanja određenih režima (ishrane, načina života itd.). Na drugom stadij u m u prognoza postaje ozbiljnija, pošto kateterizacije koje se često primenjuju predstavljaju opasnost za pojavu infekcije u mokraći. Na trećem stadijumu raširenost mokraćne bešike i gornjih mokraćnih kanala, poreme-
139
ćaj funkcije bubrega i uz to infekcija predstavljaju ozbiljnu opasnost za život bolesnika (urosepsis, uremija).
Lečenje. Na prvom stadijumu adenoma prostate indikativno je konzervativno (uobičajeno) lečenje s ciljem otklanjanja ili ublažavanja poremećaja mokrenja. U prvom redu naznačuje se higijenski režim. Treba odstraniti sve uzroke karlične hiperemije (prisustvo viška krvi): duže stajanje na nogama ili vožnja automobila, jahanje ili vožnja bicikla, alkohol, začinjena i ljuta jela. Pražnjenje creva treba regulisati dijetom ili klistirima za čišćenje. Preporučuje se svakodnevna šetnja posle jela po 15-20 minuta, izbegavati rashlađivanje organizma, posebno nogu, kao i pregrevanje u postelji. Muškarac se ne srne uzdržavati od potrebe za mokrenjem, „suviše zadržavati mokraću".
Na sledećim stadijumima adenoma prostate treba ispoljiti protivupalno, resorbujuće dejstvo i delovati protiv bolova. Radi toga se mogu koristiti najrazličitiji recepti i terapije, o kojima je bilo reči pri lečenju prostatitisa (običnog i hroničnog). Kao dopunu, navešću još nekoliko smesa od trava i preporuke za lečenje adenoma prostate.
<•§• Korenje ili travu glatkog sikavca (Eryngium planum) u vidu praška, ekstrakta ili odvara preporučuje se piti kod hipertrofije prostate, otežanog mokrenja i drugih poremećaja funkcije prostate.
140
Uzimati po pola kafene kašičice praška 3-5 puta dnevno pre jela, sa pola do jedne čaše tople vode. Ekstrakt ili odvar: uzeti jednu supenu kašiku korenja ili 2 supene kašike trave, preliti sa pola litra hladne vode, ostaviti da ostoji 2 sata i kuvati da ključa 10 minuta. Piti po pola do dve trećine čaše 3-5 puta dnevno, najbolje pre jela.
^ Pupoljci topole kao ekstrakt piti kod nedovoljnog lučenja mokraće, uvećanja prostate i hronič-ne upale mokraćne bešike.
Ekstrakt: supenu kašiku pupoljaka (rede mladih lepljivih listića) topole preliti sa čašom tople, pro-kuvane, vode, ostaviti da odstoji 1-2 sata i piti u gutlja
j ima tokom dana.
J$L Beli slez, koren 75 grama
• Slatko drvce, koren 100 grama
• Čičak, koren 75 grama.
Supenu kašiku smese uveče sipati u emajlirani lonac i preliti sa 300 grama hladne vode. Ujutru staviti lonac na vatru, dovesti do ključanja i kuvati na pari sa poklopljenim loncem 30 minuta. Skinuti sa vatre i ostaviti da odstoji 30 minuta. Procediti, razdeliti na 3 dela i uzimati na jedan sat pre jela.
fy Perunika (iris), koren 100 grama
• Steža, koren 75 grama
• Kokotac 100 grama
• Leska, lišće 75 grama.
141
Tri supene kašike smese trava uveče sipati u termos i preliti sa 3 čaše ključale vode. Ujutro procediti i piti po jednu čašu 3 puta dnevno na jedan sat pre jela.
Slatko drvce, koren 75 grama
• Špargla, koren 100 grama
• Pokosnica, koren 100 grama.
Tri supene kašike smese sipati u emajlirani lonac i preliti sa 3 čaše hladne vode. Dovesti do ključanja i kuvati na pari, sa poklopljenim loncem, 30 minuta. Skinuti sa vatre i ostaviti da odstoji 30 minuta. Procediti, razdeliti na 4 dela i piti na 30 minuta pre jela.
*jt Kamforne obloge protiv adenoma.
Zagrevajuće obloge za muškarce, koji pate od adenoma i prostatitisa.
Za obloge vam je potreban alkohol od kamfora i zavoj. Pre stavljanja obloge obrijte venerin brežuljak i preponu.
Parče zavoja natopite u kamforni alkohol i stavite na venerin brežuljak i međicu (od anusa do sredine testisa). Noge držite skupljene. U takvom položaju sedite ili ležite, koliko možete izdržati - peći će vas. Izdržite izvesno vreme.
142
Lečenje adenoma prostate „živom" i „mrtvom" vodom1 7
Možda je to najprostiji i najefikasniji metod lečenja najrazličitijih oboljenja prostate od običnog prostatitisa do adenoma.
„Živa" i „mrtva" voda dobijaju se elektrolizom vode pomoću specijalnih instrumenata. Pri tom „živa" voda ima izražena alkalna svojstva, koja ispoljavaju efekat zarastanja rana. „Mrtva" voda ima kisela svojstva i ispoljava dezinfekujući efekat. Primena tih vrsta vode u lečenju raznih oboljenja pokazala se kao veoma efikasna. Entuzijasti tog metoda lečenja izlečili su sami sebe, svoje najbliže, kao i svoje prijatelje i drugove od najrazličitijih oboljenja, među kojima i od prostatitisa.
Osnivač tog izuzetnog metoda je D. I. Krotov. Upravo je on izumeo instrumente za dobijanje „žive" i „mrtve" vode, i prvi je na samom sebi ispitao njihovo lekovito dejstvo.
Početkom 1981. godine Krotov je oboleo od upale bubrega i adenoma prostate. Smestili su ga na urološko odeljenje Stavropoljskog medicinskog instituta. Na tom odeljenju odležao je više od mesec dana. Kada su mu predložili da mu operišu adenom, on je odbio i napustio bolnicu.
17 O „živoj" i „mrtvoj" vodi detaljnije je izloženo u knjizi Samo-izlečenje u XXI veku od istog autora. - Primedba prevodioca.
143
Svoje lečenje počeo je od toga, što je pio „živu" vodu, po pola čaše pre jela 3 puta dnevno. Ubrzo je osetio da mu se vraća snaga.
Posle nedelju dana uzimanja „žive" vode, da bi se uverio u njeno dejstvo, izvršio je detaljan lekarski pregled na polildinici sa svim analizama. Rezultat je bio da nije otkrivena ni jedna bolest, a normalizovao se i krvni pritisak.
Istraživači tog metoda tvrde, da ni „živa", ni „mrtva" voda ne lece pojedinačne bolesti. O n a leci ceo organizam. „Mrtva" (kisela) voda rastvara i izbacuje iz organizma soli, šljaku (nečistoće) i sve infekcije. „Živa" (alkalna) voda normalizuje pokazatelj pH unutrašnje sredine organizma, krvni pritisak i razmenu materija u organizmu.
Oni su predložili opštu dvomesečnu kuru lečenja, usmerenu uglavnom na kičmu, kao osnovu čitavog organizma.
Prvi mesec. Tokom 10 dana piti „živu" i „mrtvu" vodu svakog drugog dana po 150 grama na pola sata pre jela. Preko noći stavljati obloge na gornji deo kičme. Kod osteohondroze vratno-grudnog dela kičme stavljati obloge: odozgo - od polovine vrata, dole - na donji nivo lopatica, po širini - rameni zglobovi.
Za obloge se može koristiti pamučna, lanena ili vunena tkanina dimenzija 30x50 ili 50x50 centimetara. Preko obloge staviti celofan i nečim pričvrstiti. Tkaninu za oblogu natopiti istom vodom, koju tog dana pijete.
Ostalih 20 dana piti samo „živu" vodu.
Drugi mesec. Tokom drugog meseca ozdravljamo i lečimo donji deo kičme. Prvih 10 dana, takođe, pijemo naizmenično svakog drugog dana „živu" i „mrtvu" vodu. Međutim, obloge stavljamo na donji deo leđa: odozgo - od lopatica, dole - uključiti trtičnu kost, po širini - karlično-bedreni zglobovi.
Dalje, sledećih 20 dana piti „živu" vodu.
Prema mišljenju osnivača tog metoda, u prvom me-secu lece se organi grudnog koša, a u drugom - želudač-no-crevni trakt i organi mokraćnopolnog sistema.
Uzgred rečeno, taj opšti metod lečenja „živom" i „mrtvom" vodom odgovara za sve - muškarce, žene, decu, sredovečne i stare ljude.
Posle završetka osnovne kure ozdravljenja-lečenja „živom" i „mrtvom" vodom, produžite da je uzimate s ciljem profilakse. Iskustvo pokazuje, da je to veoma važno. Svakoga dana ujutro ispirajte nosnu duplju „mrtvom" vodom. Za žene je veoma korisno da se njome i izapiru. Na pola sata pre doručka preporučuje se popiti 50-100 grama „mrtve" vode. Posle doručka (a ljudi, koje boli zub, posle svakog jela) isprati usta „mrtvom" vodom, a zatim držati u ustima „mrtvu" vodu 15-20 minuta. Ona je odlično dezinfekciono sredstvo.
Na pola sata pre ručka i večere popiti 100-150 grama „žive" vode. Ukoliko se probudite noću, korisno je popiti 100 grama „mrtve" vode.
145 144
Preporučene količine vode date su u prošeku. Polazeći od ličnog osećanja, svako može povećati ili smanjiti tu količinu.
Metod lečenja adenoma prostate pomoću „žive" i „mrtve" vode.
Mesečno, tokom tri nedelje na pola sata pre jela piti po 100-150 grama „žive" i „mrtve" vode (svakog drugog dana). Zatim još nedelju dana piti „živu" vodu, a preko noći, dopunski, piti 100-150 grama „mrtve" vode.
Pored toga, primenjivati i druge mere lečenja:
Lečenje toplotom - ležeći u kadi mlazom tuša masirati deo tela oko međice.
fy Nežno, kao da milujete, masirati prstima prostatu kroz međicu.
fy Mikroklistir sa 100 do 200 grama tople „žive" vode.
*jl Preko noći stavljati obloge na međicu sa „živom" vodom. Ali pre toga oprati međicu sapunom, a zatim, natopiti medicu „mrtvom" vodom i sačekati da se osuši.
fy Takođe uveče, pre stavljanja obloge, staviti u anus rektalnu svecu od očišćenog sirovog krom-pira, koju prethodno natopiti (pola sata) u „živoj" vodi.
Mesto masaže međice odgovara „hodanje na stražnjici" ili vožnja bicikla.
<•§» Poželjno je primenjivati sunčane kupke.
146
j|» Da se ne bi javljao zastoj sekreta u prostati, vodite redovan polni život, sa pr irodnim izbacivanjem semena (ejakulacijom).
<S|* Upotrebljavajte povrće koje sadrži fitoncide: beli luk, crni luk, peršun, morač, mirodiju i slično.
Uočeno je da je rezultat primene takvog programa sledeći: posle 3-4 meseca adenom prostate se resorbuje i izlazi kroz mokraćni kanal u vidu sluzi. Sam t u m o r se ne oseća, prostata postaje normalna.
Preporučuje se da starija lica, s ciljem profilakse, povremeno ponavljaju navedenu kuru.
Ukoliko oboljenje nije zapušteno tada je, u nekim slučajevima, potpuno dovoljno tokom dana na pola sata pre jela 4 puta piti po pola čaše „žive" vode. I već, posle 3-4 dana luči se sluz (što ukazuje na raspadanje tumora), nema potrebe za čestim mokrenjem. Posle 8 dana tumor potpuno nestaje.
Preporučujem vam prvu varijantu, koja je ozbiljnija i konkretnija. Premda moj otac (80 godina), redovno i uspešno već 10 godina 1-2 puta dnevno pije po 100-150 grama „žive" vode protiv raznih poremećaja (ne zapuštenih) prostate.
147
Primeran program lečenja i profilakse adenoma prostate.
Normalizacija krvotoka u organizmu. Preporučuje se hodanje, kao sredstvo protiv zastoja krvi u organima karlice i, shodno tome, protiv adenoma. Radi toga dnevno treba hodati od 6 do 10 kilometara.
Veoma je korisno prošetati na jedan sat pre spavanja. Stvar nije samo u tome, što ćete čvršće spavati. Glavno je - rede ćete ustajati noću da idete u toalet.
Zagrevanje organizma. Preporučuje se sauna jedn o m nedeljno. Ući u saunu (prostoriju sa parom) i zadržati se dok ne počnete da se znojite, odmorit i se i ponovo zagrejati još 2-3 puta. Trajanje svakog ulaska u prostoriju sa parom zavisi od ličnog osećanja i obično iznosi od 1 do 5 minuta.
Druge nedelje preporučuje se dva puta posetiti saunu.
Treće nedelje posetiti saunu dva puta sa po 5 ulazaka u prostoriju sa parom. Zagrevajte se najmanje 5 minuta tokom jednog ulaska u prostoriju sa parom.
Četvrte nedelje, takođe dve posete sauni, po 5 ulazaka. Vreme zagrevanja kod svakog ulaska je duže, po 7-10 minuta.
U bilo kom slučaju, prvi ulazak treba da traje do pojave prvog znoja. Ostali ulasci, prema preporučljivom vremenu, ali bez pregrevanja.
148
Posle prvog ulaska u prostoriju sa parom znoj treba saprati toplom vodom. U sledećim ulascima može se koristiti hladnija voda.
U bilo kom slučaju, navedene preporuke su date za „statistički prosečnog" bolesnika, koji boluje od adenoma prostate. Na osnovu toga, preporučujem da odaberete svoj režim boravka u sauni. O tome, da ste ga pravilno izabrali ukazuje vaš čvrst san posle saune.
Terapija sa parom omogućava da brzo očistite organizam od šljake (nečistoća), poboljšate cirkulaciju krvi u organizmu i snabdevanje krvlju prostate. Time ste stvorili najbolje preduslove za njeno izlečenje.
Kod adenoma prostate korisne su kupke sa lekovi-t im biljem. Najefikasnije su: od brezovog lišća, poljskog rastavića, hmelja, žalfije i dvozubice (Bidens tripartita). Za kupku uzeti 200-300 grama suve smese navedenih trava. Način primene i doziranje vidite u poglavlju zagrevanja vodom.
Osnovno lečenje. Kao osnovno sredstvo za lečenje pijte „živu" i „mrtvu" vodu; ekstrakt (odvar) od kore jasike; tela uginulih pčela i slično (sredstva i recepti navedeni su u pre thodnom tekstu).
Jednom nedeljno preporučuje se gladovati po 24-36 sati. Može se probati gladovati na „živoj" i/ili „mrtvoj" vodi, pijući je po 100 grama i vodeći računa o l ičnom osećanju. Pri izlasku iz gladovanja, tokom sledećeg dana, preporučujem da pijete sveže sokove. Tek posle toga, kada osetite da vam nisu dovoljni samo sokovi, m o -
149
žete pojesti bilo koju kašu na vodi. Kod sledećeg obroka hrane možete se vratiti na vašu uobičajenu hranu.
Ishrana kod adenoma prostate. Preporučuje se hrana bez svinjskog, goveđeg, ovčjeg, konzerviranog mesa i ribe. Ljuto, alkohol i duvan nisu dozvoljeni!
Za ručak muškarac može pojesti 150 grama kuva-nog mesa (teletine, piletine), sveže ribe zajedno sa drugom hranom. Za večeru - hrana bez mesa, kiselo mleko sa 1-2 supene kašike narezanog sirovog celera, pire od povrća, kompot, voće i hleb od proklijalog zrna. Prema mogućnosti piti navedene sveže sokove.
Korisno je za ručak i večeru jesti salatu od lišća i korena peršuna. Ukoliko nemate peršuna može se napraviti salata od zelene salate i celera. Korisna su jela od svežeg, kiselog ili kuvanog („hrskav") 1 8 kupusa, belog i crnog luka.
Posle 2 sata nakon uzimanja hrane preporučuje se popiti čašicu odvara od mečjeg grožđa (supenu kašiku listova mečjeg grožđa preliti čašom ključale vode, ostaviti da odstoji 30 minuta, procediti i piti).
Dobro je, na pola sata pre jela, pojesti 20-30 grama sirovih semenki od bundeve (tikve). Preporučuje se dobro ih sažvakati, tako da se one resorbuju u ustima.
Namirnice, koje su korisne za sprečavanje adenoma prostate su: paprika koja se upotrebljava za salatu, šarga-repa, cvekla, kupus i posebno paradajz, pošto oni u sebi
18 Ne srne se potpuno ukuvati, već samo malo, tako da hrska kad se jede. - Primedba prevodioca.
150
sadrže pr i rodno sredstvo za profilaksu raka - takozvani likopen. Pošto adenom prostate predstavlja latentnu opasnost za pojavu raka, paradajz treba uvek imati u obroku hrane. I poslednje - za vreme jela na hleb namažite maslac (margarin) od bundeve: po jednu kafenu kašičicu uz obrok hrane.
Preporučuje se svakoga dana pojesti po jednu glavicu crnog luka veličine kokošjeg jajeta. Nije važno u kakvom stanju - sirovom, pečenom ili kuvanom.
Leti jedite što više kupina. To je najbolja jagoda protiv adenoma prostate.
Kod zatvora, uveče pred spavanje, uradite ldistir sa uljem (opis klistira sa uljem već je opisan u ovoj knjizi). Dopunski stavite zagrevajuću oblogu sa votkom (rakijom) na deo tele oko venerinog brežuljka ili na krsta (slabine).
Kod komplikacija sa cistitisom.
Obzirom da je adenom prostate često propraćen jakim cistitisom, što još više komplikuje lečenje, preporučuje se uzimati smesu od korena anasona (Pimpinella saxifraga) i poljskog rastavića (po jedan deo), plodova kleke, lišća breze i mečjeg grožđa (po 2 dela). Uzeti 2 supene kašike smese, preliti sa pola litra ključale vode i kuvati 5-7 minuta. Skinuti sa vatre, ostaviti da odstoji jedan sat, procediti, ohladiti i piti tokom dana.
Uz tu smesu preporučuje se primena propolisa ili tela uginulih pčela, kao protivgljivično, protivmikrobno i p r o t i w i r u s n o sredstvo.
151
Lekovita fiskultura kod adenoma prostate.
j | * Skupljanje i podizanje analnog otvora do 108 puta (sveti broj). Trenira se sama prostata i sfinkter-na muskulatura mokraćne bešike.
i|t> Obrnuta „vožnja bicikla". Ležeći na leđima, vršite pokrete nogama savijenim u kolenima kao da vozite bicikl unazad u trajanju pola do jednog minuta. Prema ličnom osećanju to uradite od 1 do 5 puta. Vežba podstiče cirkulaciju krvi u organizmu i olakšava oticanje venozne krvi od udova.
<*§» Ležeći na leđima, podignuti ispružene ruke i noge uvis i „drhtati" u trajanju 1-1,5 minut. Vežba poboljšava venski krvotok, kao i kapilarni krvotok u udovima.
Čjfr Ležeći na leđima, pritisnite uz pod kičmu, stražnjicu, listove nogu, donju stranu butina i, ne odvajajući se od poda, radite kružne pokrete kari k o m čas u jednu, čas u drugu stranu. Ta vežba odlično pojačava krvotok u međici i sprečava razvoj adenoma.
„Hodanje na stražnjici". Vežbu radite na toploj i apsolutno tvrdoj površini svakoga jutra i pred spavanje, umerenim tempom.
Obavezno treba da preduzmete sve mere pronalaženja i otklanjanja primarnih uzroka (već su navedeni) koji izazivaju oboljenje prostate.
152
KAMENJE U PROSTATI
O kamenju u prostati prvi je pisao Marcelijus Do-natus 1586. godine. Kamenje u prostati deli se na prave (stvarne) i lažne. Stvarno kamenje stvara se u tkivu žlezde, a lažno se stvara van prostate (u bubrezima, m o kraćnoj bešici) i prodire u prostatu iz dela mokraćnog kanala koji prolazi kroz prostatu.
Pri rentgenografskom ispitivanju muškaraca, koji pate od oboljenja prostate, vrlo često se u njoj otkriva kamenje.
Stvarno kamenje ima jezgro od amiloidnih zrna, ugrušaka krvi, oljuštenih i nekrotizovanih (degenerisa-nih) 1 9 epitelnih ćelija, taloga bakterija, na koje se postepeno talože fosfornokisele i krečnjačke soli. Kamenje može biti razbacano po celoj žlezdi ili da se nalazi u nekom njenom delu. Mogu biti pojedinačni, u grupama, krupni i sitni. Registrovani su slučajevi, kada se u prostati nalazilo 1247 kamenčića. Opisani su konkrementi 2 0
težine 107,6 grama, 320 i 348,4 grama. Oblik kamenja je okrugao, boja - većim delom tamnobraon (slika 18).
Žlezdasti mehurići, koji sadrže kamenje, rašireni su, njihov epitel često je protkan leukocitima i limfoidnim ćelijama. Kamenje može da zapuši kanale za lučenje u prostati, što izaziva proširenje žlezdastih šupljina i če-
Pritnedba prevodioca.
Telo koje nastaje zgušnjavanjem neke tečnosti u telu čoveka-ži-- Primedba prevodioca.
19
20
votinje. -
153
sto je propraćeno upalnom reakcijom tkiva koje naležc uz prostatu.
Jezgro lažnog kamenja prostate sastoji se iz urata i fosfata. Prodiranje tih konkremenata iz mokraćnog kanala u tkivo žlezde može izazvati razvoj prostatitisa.
U većini slučajeva kamenje u prostati ne izaziva nikakve simptome. Kod stvarnog kamenja, kombinovanog sa prostatiti-som, uočava se lokalni i rasprostranjeni bol, poremećaj polnih funkcija i mokrenja.
Pri ispitivanju prstima često se može napipati da je prostata čvrsta i brežuljkasta. Kod veće
količine kamenja u prostati palpacijom se može odrediti svojevrsna nežna krepitacija (šum kamenčića pri međusobnom trenju).
Lečenje.
Narodni travari za rastvaranje kamenja u prostati predlažu ranilist (Betonica officinalis) i sipani-cu (Herniaria glabra).
Pomešati u jednakim delovima navedene trave i isit-niti ih u prah. Uzeti supenu kašiku praška, preliti ga sa pola litra ključale vode, ostaviti da odstoji dva i po sata, procediti. Piti po 100-150 grama 3 puta dnevno.
154
Poznavaoci tog načina lečenja tvrde, da je lečenje dugotrajno, ali daje dobre rezultate.
Ista smesa trava obično se koristi i za drobljenje kamena u bubrezima i mokraćnoj bešici, kao i kod kile.
Ranilist se primenjuje, kao sredstvo za jačanje organizma, u vidu odvara ili praška kod oboljenja jetre, upale bubrega i mokraćne bešike, kao i kod drugih oboljenja.
fy Možete probati piti svež brezov sok. Preporučuju ga kod oboljenja organa za varenje, propraćenih manjkom kiseline. On, takode, ima i diuretično dejstvo, podstiče izbacivanje štetnih materija iz organizma kod dijateze i hroničnog pielonefriti-sa, kao i posle hirurške intervencije i odstranjivanja kamenja iz bubrega i mokraćnih kanala.
fy Možete probati i da se lečite ekstraktom od bre-sta (Ulmus campestris) i l imunovim sokom, raz-blaženim u čistoj vodi (protijevoj, destilovanoj).
Uzeti supenu kašiku ekstrakta od bresta i supenu kašiku limunovog soka, razblaženu popola s vodom, i to sve piti kroz cevčicu 3 puta dnevno pre jela.
To sredstvo podstiče rastvaranje kamenja u organi
zmu.
«§» Možete probati piti odvar od korenja šipka kao čaj.
Odstranjivanje kamenja u prostati moguće je samo u retkim slučajevima, pošto mogu da se pojave mokraćne (urinalne) fistule koje duže vremena ne mogu da zaraslu.
155
OSTALA OBOLJENJA PROSTATE (ne razmatraju se u ovoj knjizi).
Akutni gonorejni prostatitis. Isto, kao i kod akutnog prostatitisa, kod gonorejnog prostatitisa u zavisnosti od karaktera, intenziteta i rasprostranjenosti upalnog procesa treba razlikovali kataralni, folikularni i parcnhima-lozni oblik upale. Kod gonorejnog prostatitisa prisutna su sva oštećenja, koja se uočavaju kod akutne nespecifične upale prostate, kao i neke specifične osobine.
Najveći intenzitet upale kod akutnog gnojnog prostatitisa javlja se u srednjem delu žlezde smerom prote-zanja mokraćnih kanala i kanala za lučenje prostate.
Hronični gonorejni prostatitis izaziva naglo zadebljanje prostate.
Sifilis prostate uništava žlezdasto tkivo prostate, usled čega se na tom mestu stvara vezivno tkivu u vidu ožiljaka.
Tuberkuloza prostate rede se susreće, u odnosu na tuberkulozu drugih muških polnih organa. Otkrivena je kod 80% bolesnika, koji su umrli od tuberkuloze muškog polnog sistema. Do infekcije obično dolazi preko krvi, ali su mogući i drugi putevi širenja infekcije.
Oštećenja prostate pri oboljenju od tuberkuloze su različita. Pri povoljnom ishodu procesa tuberkuloze u prostati javlja se razrastanje i skleroza vezivnog tkiva, koje zamenjuje žarišta kazeozne (spolja podseća na osušenu masu sličnu siru, s t o j e karakteristično za tuberku-
lozu) nekroze, njihova inkapsulacija i kalcifikacija. Ka-zeozni oblik tuberkuloze prostate uočava se kod 70% muškaraca, umrlih od tuberkuloze polnog sistema.
Ciste na prostati mogu biti urođene i stečene. Urođene ciste retko se susreću. Najčešće se uočavaju stečene ciste, koje se javljaju usled pritiskanja ili zarastanja kanala za lučenje i naknadnog širenja ili spajanja šupljina. Te ciste se razvijaju kod adenoma prostate ili kao komplikacija prostatitisa i mogu se lokalizovati u bilo
kom delu prostate. Mogu biti pojedinačne (slika 19) ili grupne i ponekad dostižu velike razmere. Ciste su obložene tvrdim (zadebljanim) epilelom i mogu da sadrže gustu sluznu masu.
U stečene ciste spadaju, takode ehinokokusove ciste na prostati. One se javljaju retko i spadaju u ehino-kokozu većeg kruga krvotoka. Ehinokokusne ciste m o gu biti ogromnih razmera i izazvati atrofiju većeg dela prostate.
157 156
Rak prostate može se razviti u bilo kom delu prostate, ali se najčešće javlja u zadnjem delu prostate. Oštećenje može biti ograničeno na deo prostate, ali se obično širi na ceo organ. Prostata je većim delom znatno uvećana, često asimetrična, sa brežuljkastom površinom, ima veoma čvrstu, kamenastu konzistenciju. Pri seciranju tkiva prostate ono ima žutosivu boju, mestimično je vlaknasto. Ponekad se, usled nekroze tumorskog tkiva, u prostati javljaju žarišta smekšavanja tkiva i ciste, pune tumorskog sadržaja.
Sarkom prostate retko se susreće i čini 0,1-0,3% svih zloćudnih tumora tog organa. Sarkom prostate susreće se kod ljudi svih uzrasta, ali njime najčešće obolevaju deca i mladi ljudi (više od 50% tumora opisano je kod dece uzrasta do 10 godina i 75% kod lica mladih od 30 godina).
Sarkom prostate odlikuje se brzim rastom. To otežava ili onemogućava određivanje mesta pr imarne lokalizacije tumora i uslovljava njegove velike razmere (opisani su slučajevi sarkoma prostate veličine glave novorođenčeta i težine oko 2 kilograma). Izvor za razvoj sarkoma mogu biti elementi vezivnog i mišićnog tkiva, kao i krvni (limfni) sudovi prostate.
Oboljenja prostate kod dece.
Oboljenja prostate kod dece retko se susreću.
Prostatitisi na bazi gonorejne ili nespecifične infekcije, vezani za polni život, kod dece se susreću veoma retko.
158
Akutni prostatitis kod dece prvenstveno se javlja putem inficiranja krvi, kao progresija opšte infekcije. Kod udaljenih gnojnih žarišta (tonzilitis, gnojno oboljenje maksilarnih sinusa, furunkuloza, gnojne rane) proces se odvija prvenstveno u vidu parenhimatoznog prostatitisa.
Upala prostate kod dece može poprimiti hronični karakter. U pojedinim slučajevima to podstiče hronič-na hiperemija (prepunjenost krvlju) žlezde, izazvana masturbacijom.
Tumori prostate kod dece se javljaju veoma retko i karakteristični su po svom zloćudnom toku. Takva deca ne žive više od godinu dana.
Premda se navedena oboljenja prostate kod dece teško raspoznaju, njih treba probati lečiti sredstvima i metodima koji su opisani (gladovanje, „živom" i „mrtvom" vodom, „Todikampom", telima uginulih pčela i slično).
PRIMERI LEČENJA PROSTATE
Prvi primer. „Imam 50 godina, visok sam 182 centimetra i težak 65 kilograma (pre gladovanja imao sam 85 kilograma).
Već 9 godina bolujem od hronične upale prostate! Sve te godine samo sam se bavio time, kako se osloboditi te bolešljivosti, ali avaj...
159
Šest godina lečili su me lekari u Litvaniji, Minsku, Lenjingradu i Moskvi. Dugo sam ležao u bolnici, putovao u s a n a t o r i u m u gradu Soči, ali bez rezultata. Usled lečenja medikamentima (antibioticima) uništen mi je imuni sistem i stekao sam mnogo drugih oboljenja. (17 tome i jeste nedostatak medicinskog lečenja, oni pokušavaju da Vas lece na način koji nije ništa bolji od izopačenog načina života, ništa ne rade na čišćenju organizma. Leko-vi samo uništavaju Vašu životnu snagu, podrivaju imunitet, izazivaju zagađenost organizma lekovima. Rezultat toga je, da su Vam rezultati još gori, nego pre lečenja.)11
Pre tri godine, s obzirom da sam bio u veoma teškom stanju (prostatitis je poprimio akutni oblik), shvatio sam da me klasična medicina tera u grob i odbio sam usluge lekara. Nemajući dobru teoretsku podlogu, počeo sam da čistim organizam gladovanjem. Gladovao sam 50 dana! Gladovanje sam podneo veoma teško! (Ukoliko se prethodno pripremite za gladovanje i pravilno se ponašate pri gladovanju, tada je gladovanje potpuno podnošljivo, a u nekim slučajevima veoma lako! Sledeća etapa je pravilan izlazak iz gladovanja, inače može da se blokira probava hrane.) Napravio sam mnogo grešaka, ali ostao sam živ i bio sam veoma radostan što sam se izlečio od akutnog i hroničnog prostatitisa (prestali su mi bolovi).
Posle gladovanja lekari su mi ultrazvukom pregledali prostatu i otkrili su gomilu ožiljaka! (Šta hoćete, upal-
U zagradi autor, Genadij Petrovič Malahov, daje svoj komentar. - Primedba prevodioca.
ni proces je za 9 godina „pojeo" žlezdasti deo prostate, za-
menivšije sa ožiljcima.)
Od 27. februara 1995. godine svakog dana pijem jutarnju mokraću, očistio sam debelo crevo klistirima s ur inom (prema Vašoj preporuci), očistio sam jetru (prvi put). Iz debelog creva nije ništa izašlo, dok je pola dana iz mene izlazio crveni urin! Posle čišćenja jetre povratila mi se snaga i energija. Poboljšava se varenje, pražnjenje, ali me prostata još uvek boli." (Tu je važno istaci, da su gladovanje i čišćenje odradili svoj posao. Međutim, način života tog muškarca je takav, da ne dozvoljava da se potpuno otkloni hematoprostatska barijera. To jest, kod njega se samostalno ne obnavlja mikrocirkulacija krvi i Umje u prostati. Da bi se to uspostavilo, treba da primenjuje i druge metode lečenja - masaže, stimulaciju pomoću rektalnih instrumenata, specijalne vežbe i terapije.)
Drugi primer. „Od detinjstva patim od raznih oboljenja: furunkuloza, oboljenja izazvanih prehladom, povremeni bolovi u želucu i jetri, gorušica, podrigivanje. Dalje - još više: gastritis, čir na želucu i dvanaestopalač-n o m crevu, hronični hepatitis, holecistitis, pankreatitis, kolitis, prostatitis, hemoroidi. Uopšte gledano, u 45. godini života imao sam solidan „buket" oboljenja. Ipak, povremeno lečenje u bolnicama i sanatorijumima, aktivno bavljenje sportom, stroga dijeta, prestanak pušenja i pijenja alkohola pomogli su mi da se do 55. godine života održim, kako kažu, „na splavu".
Izlečio sam se „Todikampom".
160
Treći primer. Lečenje adenoma prostate ekstraktom od kore jasike sa votkom.
Muškarac priča, kako se posle tromesečne kure lečenja adenoma prostate sa ekstraktom od kore jasike, potpuno izlečio, što je potvrđeno i ispitivanjem ultrazvukom.
Sada noću ide u toalet samo 1-2 puta, a ranije je išao svakih sat-sat i po.
Za tri meseca lečenja zapremina prostate smanjila se na polovinu, dok su mu istovremeno svi mogući skupi preparati, u najboljem slučaju, samo kočili razvoj bolesti.
To su bili sledeći preparati: američki Proskar, japanski Omnik, francuski Daljfas i mnoga druga sredstva, za koja je davao velike novce. Za lečenje ekstraktom od jasike on je trošio najviše 100 rubalja (dve flaše votke za ekstrakt).
Za pripremanje ekstrakta za prvu kuru lečenja on je sakupljao koru jasike krajem juna, u periodu aktivnosti protoka sokova, a ne u proleće.
Pri pripremanju ekstrakta sa votkom (rakijom) treba znati, da je kora jasike hidroskopna i da veći deo votke upija. Prema tome, veoma je teško iz nje iscediti potrebnu količinu tečnosti. Ekstrakt treba pripremati sa proračunom: 200 grama suve kore na pola litra votke (rakije). Piti po 20 kapi ekstrakta 3 puta dnevno, na 30 minuta pre jela, uz 15-20 mililitara votke. Trajanje lečenja bez prekida - 3 meseca.
Kora jasike prikupljena u drugo vreme nema lekovito dejstvo, kao što ga ima kora prikupljena u periodu aktivnog kretanja sokova (kraj juna).
Četvrti primer. Muškarac priča, da se kod njega sa starenjem pojavio adenom, bez obzira što vodi zdrav način života.
Za lečenje adenoma koristio je: ljusku od crnog luka, semenke od bundeve, ekstrakt sabeljnika-ognjenog cve-ta [Comarum palustris), ekstrakt ruse, ekstrakt od kore jasike... Tim redosledom, oko pola godine, on se lečio.
Provera sa ultrazvukom pokazala je da se adenom smanjio na trećinu.
Peti primer. Lečenje koprivom.
Jedan muškarac, deset godina je uspešno sprečavao razvoj adenoma pomoću koprive. On je uzimao dve grančice koprive dužine 30 centimetara, stavljao ih u lonče od jedne litre, prelivao ključalom vodom, ostavljao dok se voda ne ohladi, procedio i pio 3 puta dnevno po 150 grama, na 20 minuta pre jela.
Kura lečenja je 10 dana, posle čega se mora napraviti pauza od 15 dana. Dalje se lečenje profilaktički ponavlja prema ličnom osećanju.
Koprivu je najbolje pripremati krajem maja, kada cveta.
Šesti primer. Muškarac star 63 godine, lečio se od adenoma prostate II-III stepena. Pošto nije bilo efekta, odlučio je da se leci produktima pčelarstva.
163 162
Odlučio je da istovremeno koristi produkte pčelarstva i smese lekovitih trava. Uzimao je po jednu kafenu kašičicu 20%-og propolisnog meda (držao ga je u ustima dok se p o t p u n o ne rastvori). Zatim je 3 puta dnevno, na 1,5-2 sata pre jela, uzimao po jednu kafenu kašičicu perge.2 2 Posle toga, uzimao je ekstrakt od smese sledećih trava:
«§•• Rastavić, trava 35 grama
<a|L Kopriva, lišće 35 grama
tffc Brusnica (ili borovnica), lišće 30 grama
Uzeti 2 supene kašike suve, isitnjene smese, sipati u termos i preliti sa pola litra ključale vode. Ostaviti da odstoji pola sata - sat, procediti i piti po 100 grama 3 puta dnevno na pola sata pre jela. Pored toga, koristio je svece, koje su sadržavale 0,1 gram propolisa i 2 grama ulja od kakaoa. Jednom dnevno, uveče, unosio ih je duboko u pravo crevo.
Kura lečenja trajala je 2 meseca i posle mesec dana pauze, ponovljena je.
Rezultat lečenja je da se opšte stanje pacijenta znatno poboljšalo. Smanjio se broj mokrenja, smanjila se zapremina zaostale mokraće u mokraćnoj bešici i smanjio se adenom. Organizam je ojačao i povećala se radna sposobnost. Otpala je potreba za operacijom.
22 Cvetni prah, kojeg su preradile pčele. - Primedba prevodioca.
ZAKLJUČAK
U dat oj knjizi razmotrili smo šta je prostata, njene funkcije, oboljenja, zašto se ta oboljenja javljaju i najraznovrsnije metode lečenja i profilakse. Ubeđen sam, da će znanja izložena u ovoj knjizi pomoći m n o g i m muškarcima da se izleče i postanu zdravi.
Da bi sprečili oboljenja prostate, starijim ljudima preporučujem da vode računa o mokrenju pomoću jednostavnog testa.
Da li ste imali sledeće poremećaje mokrenja za po-slednjih nekoliko meseci:
Osećaj nepotpunog pražnjenja mokraćne bešike posle mokrenja.
<•!». Da li ste imali potrebu da ponovo mokrite pre nego su prošla dva sata od prethodnog mokrenja, uz uobičajeni režim uzimanja napitaka?
Da li za vreme jednog mokrenja imate više pauza u mokrenju?
«|» Da li vam je teško ukoliko pokušavate da odložite mokrenje do povoljnijeg trenutka? (Na primer, nalazite se na ulici. Nemate uslova da odete u toalet. Morate da trpite.)
164 165
«J» Da li ste primetili, da vam je za vreme mokrenja napon mlaza slabiji, nego ranije?
<SJL> Da li imate potrebu da se naprežete na početku mokrenja?
fy Da li imate potrebu da ustajete noću da bi mokrili, uz uobičajeni režim uzimanja napitaka?
Da li oko međice osećate neugodnost, s vremena na vreme ili stalno?
Sada, prema skali od 0 do 5, izvršite ocenjivanje i saberite poene.
Pri tom je ocena: 0 - nema nikakvih osećaja, 1 - nešto postoji, ali ne stalno, 2 - da primetio sam, 3 - to sigurno postoji, 4 - to mi već postaje teskobno, 5 - uznemiren sam tim, nešto treba uraditi.
Saberite opšti broj poena. Ukoliko broj poena iznosi ili je veći od 10-12, obratite se urologu radi pregleda i počnite da preduzimate prirodne profilaktičke mere za lečenje prostate.
Želim vam uspešnu primenu opisanih znanja i muškog zdravlja na dugi niz godina!
26. februar 2006. godine Geneša (Malahov Genadij).
166
PREGLED LEKOVITOG BILJA
Anason (Pirnpinella saxifraga)
Beli luk (Allium sativum)
Beli slez (Althaea officinalis)
Brest (Ulmuspumila)
Breza (Betula pendula)
Bundeva (Cucurbita pepo)
Celer (Apium graveolens)
Crni luk (Allium čepa)
Cvekla (Beta vulgaris)
Čičak (Arctium lappa, Lappa major)
Dimnjača (Fumaria officinalis)
Divizma (Verbascum thapsus)
Divlji kesten (Aesculus hippocastanum)
Dobričica (Glechoma hederacea)
Dvozubica (Bidens tripartita)
Glog (Crataegus sanguinea)
Hajdučka trava (Achillea millefolium)
Heljda (Fagopyrum esculentum)
Hmelj (Humulus lupulus)
Iđirot (Acorus calamus)
Imela (Viscum album)
Jasika (Populus tremula)
Kalanhoja (Kalanchoe pinatum)
Kamilica (Chamomilla recutita)
Kantarion (Hypericum perforatum)
Kleka {Juniperus communis)
Kokotac {Melilotus officinalis)
Konoplja (Cannabis sativa)
Kopriva (Urtica dionica)
Kotrljan (Eryngium planum)
Kozji rogovi (Bidens tripartita)
Krušina (Frangula alnus, Rhamnus frangula)
Lokvanj (Numpher luteum)
Kupina (Rubus caesius)
Kurilski čaj (Potentilla fruticosa, pentaphylloides fruticosa)
Krompir (Solanum tuberosum)
Lan (Linum usitatissimum)
Lanilist (Linaria vulgaris)
Leska (Corylus avelana)
Lipa (Tilia cordata)
Matičnjak (Melissa officinalis)
Mečje grožđe (Arctostaphylos uva ursi)
Mira (Comniphora abyssinica) 168
Morač (Foeniculum vulgare)
Nana (Mentha arvensis)
Neven (Calendula officinalis)
Odoljen (Valeriana officinalis)
Oman visoki (Inula helenium)
Ovas (Avena sativa)
Pasji trn (Hippophae rhamnoides)
Peršun (Petroselinum crispum, P. sativum)
Pirevina (Agropyrum repens, Elytrigia repens)
Pokosnica (Polygonatum odoratum, P. officinalis)
Ranilist (Betonica officinalis)
Rastavić (Equiselum arvense)
Različak (Centaurea cyanus)
Rusa (Chelidonium majus)
Rutavica (Gnaphalium uliginosum)
Salep (Orchis militaris)
Sedef (Ruta graveolens)
Sipanica (Herniaria glabra)
Slatko drvce (Glycyrrhiza glabra)
Srdačica raznolista (Leonorus quinquelobatus Gilib.
Srdačica (Leonorus cardiaca)
Steža (Potentilla anserina)
Šargarepa (Daucus sativus)
Šipak majski (Rosa cinnamomea)
Špargla (Asparagus officinalis)
Tamjan (Bosvelia carterii)
Topola {Populus nigra)
Troskot (Polygonum aviculare)
Veronika (Veronica incana)
Vodena perunika (Iris pseudocorus)
Vodopija (Cichorium intybus)
Vresak (Calluna vulgaris)
Zečja stopa (Geum caryophyllata Gill, G. urbanum)
Zečji trn (Ononis spinosa)
Zova (Sambucus racemosa)
Žalfija (Salvia officinalis)
Žilovlak - Bokvica (Plantago major)
170