Hrvatska Umjetnost

HRVATSKA UMJETNOSTPovijest i spomenici

Izdava

institut za povijest umjetnosti, Zagreb

Za izdavaa

Milan Pelc

Recenzenti

Sanja cvetniMarina Vicelja

Glavni urednik

Milan Pelc

Urednitvo

Vladimir P. GossTonko Maroevi

Milan PelcPetar Prelog

Lektura

Mirko Peti

Likovno i grafiko oblikovanje

Franjo Ki, ArTresor naklada, Zagreb

Tisak

iSBN: 978-953-6106-79-0

ciP

Zagreb 2010.

HRVATSKA UMJETNOST

Povijest i spomenici

Hrvatska umjetnost 5

Predgovor

Ova je knjiga nastala iz elje i potrebe da se na obuhvatan, pregledan i koliko je mogue iscrpan nain prikae bogatstvo i raznolikost hrvatske umjetnike batine u prolosti i suvremenosti. Zamiljena je kao vodi kroz povijest hrvatske likovne umjetnosti, arhitekture, gradogradnje, vizualne kulture i di-zajna od antikih vremena do suvremenoga doba s osvrtom na glavne odrednice umjetnikog stvaralatva te na istaknute autore i spomenike koji su nastajali tijekom razdoblja od dva i pol tisuljea u zemlji iji se politiki krajobraz tijekom povijesnih razdoblja znatno mijenjao. Premda su u tako zamiljenom povijesnom ciceroneu svoje mjesto nali i najvaniji umjetnici koji su djelovali izvan domovine, arite je ovog pregleda na umjetnikoj batini Hrvatske u njezinim suvremenim granicama. Katkad se pokazalo nunim da se te granice preskoe, odnosno da se u pregled uvaavajui zadanosti povijesnih odreenja ukljue i neki spomenici koji su danas u susjednim dravama.

Ovaj podjednako sintezan i opsean pregled djelo je skupine uvaenih strunjaka specijalista za pojedina razdoblja i problemska podruja hrvatske povijesti umjetnosti i arheologije. Podijeljen je u poglavlja oznaena stilskim odrednicama, ili od 19. stoljea naovamo odrednicama kulturnopovijesnih odsjeaka i njima imanen-tnih umjetnikih tendencija.

Kao karakteristini primjeri svoje vrste i kao zastupnici kreativnih dometa pojedinih umjetnikih osobnosti, odnosno kao svjedoci duha i mogunosti vremena koje ih je ostvarilo, posebno su istaknuti spomenici-paradigme, kljuna djela, ostvarenja koja zasluuju svoje mjesto u imaginarnom muzeju univerzalne povijesti umjetnosti i kulture. Zbog potivanja zadanih okvira cjeline njihov je izbor, osobito kad je rije o suvremenosti, morao biti vrlo restriktivan.

Umjesto biljeaka koje bi dodatno opteretile zgusnute stranice ove opsegom ve gotovo prevelike knjige, sva-ko je poglavlje dopunjeno temeljnim popisom literature koji zainteresiranim itaocima otvara mogunost iscrp-nijeg prouavanja pojedinih tema.

Urednici i nakladnici najiskrenije zahvaljuju svim autorima, vlasnicima spomenika i umjetnikih djela, foto-grafima, autorima arhitektonskih nacrta i drugim suradnicima koji su svojim doprinosom ili susretljivim razumi-jevanjem omoguili nastanak ove monografije.


Sadraj

Tihomila Teak-GreglPraPovijesT 13

Obredna posuda-riton danilske kulture iz Smilia 17 Obredna posuda u obliku golubice 20 Keramiki idol iz Dalja 23

Nenad CambiAntiKA i rAnO KrAnStvO 31

Bronani kip mladia (atlete) 38 Dioklecijanova palaa u Splitu 46 Arhitektonski kompleks u uvali verige, veli Brijun 47 Sarkofag Dobrog pastira 62 Sklop Eufrazijeve bazilike u Poreu 63

vladimir GossPrEDrOmAniKA i rOmAniKA 67

Sv. Kri u ninu 70 Sv. Spas na vrelu Cetine 73 vela Gospa (Santa maria Alta) pokraj Bala 75 Pluteji oltarne pregrade iz Sv. nediljice u Zadru 86 rudina, crkva i benediktinski samostan sv. mihovila, rudinske glave 88 Zvonik i kapitularna dvorana samostana sv. marije u Zadru 92 Sv. Foka kod Peroja, zidna slika Uzaaa 99 medvedgrad, kapela sv. Filipa i Jakova 110 Portal trogirske katedrale, luneta majstora radovana 113

Dijana vukievi-Samarija

GOtiKA 119Katedrala Uznesenja Blaene Djevice marije i svetih maarskih kraljeva Stjepana i Ladislava u Zagrebu 122 Crkva sv. marije i franjevaki samostan u remetincu 132 Bonino da Milano: Glavni portal katedrale sv. marka u Koruli 136 Juraj Dalmatinac, Ivan Pribislavi: Portal crkve San Francesco alle Scale u Anconi 140 velika Papalieva palaa 146 Francesco da Milano: krinja sv. imuna 150 Bla Jurjev: Bogorodica s djetetom i svecima 154 Ivan Petrov iz Milana: Ugljanski poliptih 155 Nepoznati majstor: Fresko ciklus u kapeli sv. Stjepana u Zagrebu 158

Anelko Badurina

iLUminirAni rUKOPiSi 161misal Jurja od topuskog 168 Hrvojev misal 170

Andrej mega

UtvrDE OD SrEDnJEGA viJEKA DO 19. StOLJEA 175michelozzov udio na dubrovakim utvrdama 180 Kopnena vrata u Zadru 185 Utvrda sv. nikole u ibeniku 186 veliki tabor 190 tvrava Karlovac 192

milan Pelc

rEnESAnSA 197Palaa Divona (Sponza) u Dubrovniku 204 Ljetnikovac Petra Sorkoevia na Lapadu 206 Gradska loa vijenica u Hvaru 212 Katedrala sv. Jakova u

8 Hrvatska umjetnost

ibeniku 214 Nikola Firentinac i suradnici: Kapela bl. ivana trogirskog 225 Nikola Lazani: Sv. vlaho i sv. Jeronim 229 Nikola Boidarevi: navjetenje 232 Horacije Fortezza: Umivaonik 242

Katarina Horvat-Levaj

BArOKnA ArHitEKtUrA 249Akademska (isusovaka) crkva sv. Katarine u Zagrebu 252 isusovaki kompleks u Dubrovniku 260 Katedrala sv. terezije u Poegi 272 upna crkva sv. marije magdalene u Selima kod Siska 274 Palaa vojkovi u Zagrebu 283 Dvorac Ori u Gornjoj Bistri 284

mirjana repani-Braun

BArOKnO SLiKArStvO U SJEvErnOJ HrvAtSKOJ 289Hans Georg Geiger: Sv. Dionizije s rustikom i Eleuterijem 291 Franz Xaver Wagenschn: Sv. mihovil arkaneo i bitka za osloboenje Osijeka od turaka 299 Martin Johann Schmidt: Silazak Duha Svetoga 300 Paulus Antonius Senser: Sv. Franjo u molitvi 302 Franz Anton Maulbertsch: san sv. Josipa 303 Freske i tuko dekoracija u kapeli sv. Franje Asikog franjevakog samostana u Zagrebu 307 Ivan Krstitelj Ranger: Zidne slike u kapeli sv. Jurja u Purgi Lepoglavskoj 310 Anton Joef Lerchinger: iluzionistika kupola s personifikacijama kontinenata u kapeli dvorca Ori, Gornja Stubica 313 Joseph Anton Quadrio i tukaterska radionica iz Graza: tuko dekoracija u akademskoj crkvi sv. Katarine u Zagrebu 317

vlasta Zajec

OLtAri i SKULPtUrA 17. i 18. StOLJEA U SJEvErnOJ HrvAtSKOJ 321Hans Ludwig Ackermann: Bogorodica s Kristom 323 Josip Schokotnigg: Propovjedaonica i oltari sv. Josipa i sv. Barbare, Belec 332 Aleksije Kniger: Propovjedaonica, oltar sv. Anela, oltar sv. Ane, oltar sv. Kria, oltar sv. Pavla Pustinjaka, glavni oltar, Lepoglava 336 Francesco Robba: Oltar sv. Kria 339

radoslav tomi

BArOKnA SKULPtUrA U JADrAnSKOJ HrvAtSKOJ 343Alvise Tagliapietra: Kipovi sv. marka, sv. Jurja i sv. roka 360 Giovanni Maria Morlaiter: Oltar sv. Dujma 362 monik dubrovake katedrale 367

radoslav tomi

BArOKnO SLiKArStvO U JADrAnSKOJ HrvAtSKOJ 371Federiko Benkovi: Abraham rtvuje izaka 383 Giovanni Lanfranco, Giovanni Scrivelli: Poliptih sv. Kuzme i Damjana 385 Sebastiano Ricci: Gospa od Karmela sa sv. imunom Stockom i sv. terezom Avilskom 388 Tripo Kokolja: Oslik unutranjosti crkve Gospe od krpjela 390

Zlatko Kara

tUrSKO-iSLAmSKA ArHitEKtUrA i UmJEtnOSt 395ibrahim-paina damija (danas crkva Svih svetih) u akovu 400 Abdullah Htifi: timurnme 415

ratko vueti

GrADOvi KOntinEntALnE HrvAtSKE DO 19. StOLJEA 417Zagreb 421 Kaptol 422 Gradec 423 varadin 426 Bjelovar 430


Jagoda markovi

GrADOvi JADrAnSKE HrvAtSKE U 19. StOLJEU 433rijeka 434 Split 440

marija Staglii

ArHitEKtUrA 19. StOLJEA U JADrAnSKOJ HrvAtSKOJ 445Franjo Zavoreo: Obnova Kneeve palae u Zadru 448 Valentin Presani: Kapela sv. Franje u Podpragu na velebitu 449 Karl Susan: Sklop Liceja sv. Dimitrija u Zadru 452 Herman Helmer, Ferdinand Fellner: Opinsko kazalite u rijeci 458

Darja radovi mahei

ArHitEKtUrA i UrBAniZAm 19. St. U KOntinEntALnOJ HrvAtSKOJ 463Zagreb, park maksimir 466 Zagreb, Zelena ili Lenucijeva potkova 472 Herman Boll: Groblje mirogoj u Zagrebu 474 Karl Rsner, Friedrich Schmidt: Katedrala sv. Petra u akovu 480 Herman Boll: Obrtna kola i muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu 482

irena Kraevac

LiKOvnE UmJEtnOSti i UmJEtniKi OBrt U 19. StOLJEU 485Vjekoslav Karas: rimljanka s mandolinom 490 Vlaho Bukovac: Hrvatski narodni preporod. Sveani zastor Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu 498 Zlatna dvorana Odjela za bogotovlje i nastavu Kralj. zemaljske vlade 500 Ivan Rendi: Spomenik ivanu Gunduliu 504 Herman Boll i suradnici: Oltari zagrebake katedrale oltar sv. Jeronima 506

20. stoljee

eljka orak

ArHitEKtUrA 20. StOLJEA 511Rudolf Lubynski: Sveuilina knjinica u Zagrebu 520 Juraj Neidhardt: nadbiskupsko djeako sjemenite u Zagrebu 524 Stjepan Plani: napretkova zadruga u Zagrebu 535 Frane Cota: vila Botteri vila Deutsch u Zagrebu 540 Olga Pavlinovi: Kaiev trg u makarskoj 550 Radovan Niki, Aleksandar Dragomanovi, Ninoslav Kuan: radniko sveuilite moa Pijade u Zagrebu 551 Marijan Hri, Zvonimir Krznari, Davor Mance: Krematorij u Zagrebu 557 Ivan Prtenjak: Crkva sv. Petra na Boninovu, Dubrovnik 558 Saa Randi, Idis Turato: Aula pape ivana Pavla ii. na trsatu 562 Nikola Bai: morske orgulje i Pozdrav Suncu u Zadru 564

tonko maroevi

KiPArStvO 20. StOLJEA 566Robert Frange Mihanovi: Lik umirueg vojnika okeviev spomenik 567 Ivan Metrovi: Sjeanje 569 Frano Krini: Buenje 573 Lujo Bezeredi: Krava 575 Vojin Baki: Svjetlosni oblici 578 Ivan Koari: Unutarnje oi 581 Duan Damonja: metalna skulptura 24 582 Branko Rui: Korablja 584

tonko maroevi

SLiKArStvO PrED iZAZOvimA nOvOGA StOLJEA 592

10 Hrvatska umjetnost

ivanka reberski

SECESiJA i HrvAtSKi SALOn 1898. 596Bela iko Sesija: Psiha (Atena cjeliva Psihu nadahnue) 599 Vlaho Bukovac: moje gnijezdo 600

ivanka reberski

SimBOLiZAm DrUGE SECESiJE i DrUtvO MeDuLI 602

Petar Prelog

SLiKArStvO minHEnSKOGA KrUGA 606Josip Rai: majka i dijete 607 Miroslav Kraljevi: Autoportret s paletom 609

Petar Prelog

PrOLJEtni SALOn 614Zlatko ulenti: ovjek s crvenom bradom 615 Vilko Gecan: Cinik 619

Petar Prelog

UmJEtniKi KrUG OKO ASOPiSA ZeNIT 622Josip Seissel (Jo Klek): PAFAmA 623

ivanka reberski

rEALiZmi DvADESEtiH GODinA 625Jerolim Mie: Puia 626

ivanka reberski

KritiKi rEALiZAm i GrUPA ZeMLJA 632Krsto Hegedui: Protenje u mom selu 633

ivanka reberski

GRuPA TROJICe i nA LiKOvni iZrAZ 638Ljubo Babi: moj rodni kraj 639

ivanka reberski

KOLOriStiKi intimiZAm, EKSPrESiOniZAm BOJE, nADrEALiZAm 641Juraj Plani: Leei akt 642 Ignjat Job: Kameni stol 644

tonko maroevi

SLiKArStvO i GrAFiKA DrUGE POLOviCE 20. StOLJEA 646edo Murti: Highway 648 Oton Gliha: Gromae 1064 651 Ivan Rabuzin: Prauma 656 Nives Kavuri Kurtovi: Ljepotica 8mog ula 659 Miroslav utej: Lom svjetlosti slikan 184 sati 661 Boris Buan: ar ptica 662

Ljiljana Kolenik

EXAt 51 663Ivan Picelj: Kompozicija XL 670


Ljiljana Kolenik

rADiKALni EnFOrmEL 672Ivo Gattin: Crvena povrina 673

Ljiljana Kolenik

GORGONA 676

Ljiljana Kolenik

NOVe TeNDeNCIJe 681

Ljiljana Kolenik

KOnCEPtUALnA UmJEtnOSt 686

Sandra Krii roban

SLOEnE StrUKtUrE SUvrEmEnE UmJEtniKE PrAKSE OD 80-ih GODinA DO DAnAS 694

edita Schubert: Bez naziva (Beskonana traka) 700 Mladen Stilinovi: rjenik Bol / Dictionary Pain 701 Dalibor Martinis: S.O.S. S.B. 705

Fea vuki

DiZAJn KAO DiSCiPLinA i KAO KULtUrALni FEnOmEn U HrvAtSKOJ 711Aleksandar Srnec: naslovnica magazina Svijet 715 Ivan Picelj: Dizajn asopisa Bit international br. 4 719 Bernardo Bernardi: Sustav uredskog namjetaja Skan 721 Mihajlo Arsovski: Plakat za predstavu toma Stopparda rozenkranc i Gildenstern su mrtvi 722

ODABrAnA LitErAtUrA UZ POJEDinA POGLAvLJA 727

KAZALO OSOBniH imEnA 743

KAZALO nASELJA i LOKALitEtA 757

POPiS AUtOrA i vLASniKA rEPrODUKCiJA 764

Prapovijest 17

Obredna posuda-riton danilske kulture iz Smilia(5. tisuljee pr. Kr.)

Zadar, Arheoloki muzej

Danilski riton jedan je od najose-bujnijih keramikih predmeta neolitikog razdoblja u Hrvatskoj na-stao u bogatoj keramikoj proizvodnji danilske kulture. Ve je na prvi pogled jasno kako je rije o posudi koja se nije koristila u svakodnevnom ivotu, ne-go je povezana s duhovnim aspektom danilske neolitike zajednice. Iako se veina strunjaka slae kako je rije o posudi kultnog karaktera, ne moe se sa sigurnou rekonstruirati sam obred u kojem je koritena, kao ni njezino znaenje. Svojim osebujnim oblikom, proporcijama i ornamentikom ona je upeatljiv dokaz vizualne umjetnosti koja se zasnivala na mnogo drugaijim, ali ne i manje sloenim postavkama. Sam oblik posude u osnovi je reducira-ni prikaz nekog ivotinjskog lika, neki dodue u njemu vide tek oblik ivotinj-skog vimena, dok ima i miljenja kako je rije o donjem dijelu tijela ene. Tu-maenja da je rije o prijenosnim svje-tiljkama lojanicama, nisu uvjerljiva zbog nepostojanosti crvene boje kojom je premazana unutranjost recipijenta. A ta je crvena boja jedan od simbola krvi, sunca, raanja i ivota, elemenata koji su sastavni dio svakog kulta plod-nosti. Neki su ritoni ukraeni bogatom urezanom ornamentikom kakvu po-znajemo i s jednog dijela svakodnevnih keramikih posuda danilske kulture. Motivi se ponavljaju u neprekinutim nizovima, meusobno se povezuju sve dok se ne prekrije itava povrina po-sude.

Kao i miljenja o znaenju ovog predmeta, podijeljena su i miljenja o njegovu ishoditu i podrijetlu. Ve-lik broj nalaza, bogata ornamentika i vjetina oblikovanja argumenti su koji podupiru tezu o Dalmaciji kao mjestu nastanka ritona, no kako dosadanji nalazi pokazuju osobine razvijenog i dovrenog oblika, a nema primarnih

modela koji bi ukazivali na stupnjevi-tost razvoja, ne moemo tu tezu uzeti kao sasvim sigurnu. Pojedine posude

tog tipa nisu bile ornamentirane, ne-go je njihova povrina sjajno glaana i obojena crvenom bojom.

20 Prapovijest

Vuedolska golubica, pticolika po-suda iskopana 1938. na vuedol-skom Gradcu zacijelo je jedan od naj-popularnijih prapovijesnih nalaza na podruju Hrvatske, simbol vuedolske kulture i prapovijesne umjetnosti, sim-bol koji je tijekom vremena dobio i do-datne konotacije, postavi od vjerskog simbola jedne prapovijesne zajednice simbolom stradanja modernog Vuko-vara, ali i tenje za mirom. Ona na najbolji mogui nain pomiruje zanat-

sko umijee lonara koji ju je izradio i njegov umjetniki potencijal. Rije je zapravo o upljoj posudi u obliku ptice na tri noge, zapremine od otprilike po-la litre, s otvorom na glavi, to ukazuje na njezinu funkciju kao kultne posude. Njezin zatvoreni volumen u prvi mah djeluje geometrijski strogo, ali izuzet-no fino izvijena linija lea i prijelaz u rep pokazuju svu vjetinu i nadahnue davnoga vuedolskog umjetnika. Tije-lo ptice ukraeno je tipinom vuedol-

skom ornamentikom izvedenom rova-enjem, a na vratu se triput ponavlja motiv labrisa. Koju pticu predstavlja? Iako je tradicionalno uvrijeeno mi-ljenje da je rije o golubici, ptici ko-ja od najstarijih vremena prati Veliku Boicu Majku, utjelovljenje zemlje i plodnosti, ima i tumaenja da je rije o jarebici. To je ptica koja u opasnosti hini epavost, kako bi neprijatelja od-mamila od vlastitog legla, a time se po-vezuje sa epavim Hefestom, bogom--kovaem. A upravo su Vuedolci bili prvi veliki metalurzi na ovim prosto-rima. A moda su u posudi neko dr-ali kakvu tekuinu opijatskih svojstava, ko ritenu pri vjerskim sveanostima i ri tualima.

Obredna posuda u obliku golubice(3. tisuljee pr. Kr.)

Zagreb, Arheoloki muzej

Prapovijest 23

Keramiki idol iz Dalja(2. tisuljee pr. Kr.)


Idol iz Dalja keramika antropo-morfna statueta, pronaena sluaj no 1924. u Dalju na poloaju Banjkas, pri-pada srednjobronanodobnoj skupini DaljBijelo Brdo. Svojom veliinom, visoka je 24 cm, i ljepotom brine izra-de detalja nonje i nakita izdvaja se u moru kipia, vjerojatno enskih liko-va, odjevenih u dugaku haljinu, dok im glavu pokriva svojevrsno pokriva-lo ukraeno razliitim aplikacijama ili moda vezom. Zajedniko im je obi-ljeje vrlo realistino prikazan nakit: ogrlice sa srcolikim ili eljastim pri-vjescima. Lice je uglavnom shematizi-rano, s tek naznaenim crtama. Idol iz Dalja oblikovan je dvodimenzionalno kao plosnata statueta, u sutini nedo-voljno ralanjena: trup i donji dio tije-la prikazani su u jedinstvenoj cjelini, sa irokom zvonastom suknjom. Izdvajaju se samo neki elementi: glava, naalost neouvana, no koja bi se na temelju usporedbe s drugim srodnim primjer-cima mogla rekonstruirati kao epasti dodatak s krajnje stiliziranim nosom i oima; ruke kao horizontalni batrlj-ci. Opasana je pregaom koja ujedno simbolizira enskost, a oko vrata joj visi bogata ogrlica. Nizovi urezanih koncentrinih krugova na rubovima suknje moda prikazuju bronane li-mene naivke, no mogue je da je ri-je o vezu. Statueta oito simbolizira dobro poznat lik, pa detalji glave i lica nisu bitni, vaniji su statusni ili ritualni simboli bogate odjee i nakita. U arhe-olokoj je ostavtini naglaen ktoniki karakter ovakvih likova, jer su najee nalaeni kao grobni prilozi.

38 Antika i rano kranstvo

Bronani kip mladia (atlete)(original oko 350., kopija 2./1. st. pr. Kr.),


Visok 1,92 m kip je nadnaravne veliine (priblino za 15% vei od tadanje pro-sjene visine ljudi). Otkriven je 1999. u moru s june strane otoia Vele Orjule kod Loi-nja. Kip je desaliniziran, oien i restauriran u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagre-bu. Lik nagog atlete je u kontrapostu (desna noga je u teitu, a lijeva svijena u koljenu). U desnoj ruci drao je izdueni drveni ili elje-zni klin za odstranjivanje neistoe a u lijevoj strigil (strugalo). Kip pripada poznatom statu-arnom tipu strugaa, kakav se uva u Kunsthi-storisches Museumu u Beu, a pronaen je u Efezu kod gimnazija u luci. Budui da loinjski atlet ne isti svoju kou, ne pripada tipu Lizi-pova apoksiomena, a jednako tako ni tipu ne-to kasnijih Daidalova i Daipova (ili Laipova) te Antigona. Iako je teko govoriti o kojem sportau je ovdje rije, ipak je to po svoj prilici bio hrva, to bi se moglo zakljuiti na temelju snanih ramenih i lenih miia. Lagano za-vijena linija tijela ukazuje na stilsku predaju iz kasnog 5. ili ranog 4. st., na tradiciju toga vre-mena ukazuje takoer odnos glave i tijela (1: 6). S obzirom na snane udove, manju elegan-ciju i odnose meu dijelovima tijela, original se mora pripisati umjetnicima oko Lizipa koji su ga slijedili i razraivali njegove ideje (ikono-grafska aluzija na uvenoga Lizipova Apoksio-mena). Iako kosa podsjea na Lizipove kipove, ipak je razliita. Njezini vrsto slijepljeni pra-menovi pokazuju da ih je ulje jo meusobno povezivalo. Najvjerojatnija datacija originala je vrijeme oko 350. g. prije Kr. Je li rije o ko-piji ili o originalu? Kip je leao na zemlji prije transporta, organski materijal u unutranjosti potjee iz 2./1. st. prije Kr., to bi znailo da je mladi izraen jo prije. Na dugu uporabu i stajanje na otvorenom upuuje i karakter pati-ne. Po svoj prilici kip je kopija kasnoklasinog originala iz helenistikog doba, namijenjena jednoj od veih luka na sjevernom Jadranu ili, to je najvjerojatnije, carskoj maritimnoj vili u uvali Verige na Velom Brijunu.

Rije je nedvojbeno o vrlo vanom kipu koji je bio viekratno kopiran. Dosad su po-znate sljedee kopije: EfezBe, kip od bronce (Kunsthistorisches Museum), FirencaUffizi, kip od mramora, FrascatiBoston, kipi od bronce (Museum of Fine Arts), Rim (Zbirka Torlonia), St. Petersburg, glava od mramora (Ermitage), Castel Gandolfo, kip od bazanita (Antiquarium Villa Barberini), glava od bron-ce (Kimbell Art Museum Fort Worth, neko u Veneciji).


Dioklecijanova palaa u Splitu (prije 305.)

U dubokoj uvali, na podruju Sa-lonitanskog agera podignuta je palaa (villa) rimskog cara Diokleci-jana, zavrena prije careve abdikacije 1. svibnja 305. godine. S namjerom da se dragovoljno odrekne prijestolja, car je sebi podigao rezidenciju za raz-doblje ivota poslije povlaenja. Zda-nje u obliku nepravilnog pravokutnika (dimenzija 215,54 m na istonoj i za-padnoj strani, 174,94 m na sjevernoj i 180,90 m na junoj) smjeteno je priblino u tjemenu uvale, proeljem okrenuto prema moru. itav kom-pleks snano je utvren osmerokutnim

kulama koje flankiraju gradska vrata te etverokutnim kulama na kutovima i istim takvim kulama na sredini izmeu kutova i vrata. Po sredini zidnih po-teza prostrana su vrata, povezana vo-doravnim i okomitim ulicama, iroka i uokvirena portikatima, poput onih u helenistikim gradovima Istoka. Juni krak ulice pravca sjeverjug zapravo ne postoji, nego je prostor drukije rijeen. Naime, od krianja prema ju-gu u pravcu karda nastavlja se peristil, potom vestibul i sredinja dvorana ko-ja dovodi do distributivnog portikata koji povezuje oba juna segmenta gra-evine i omoguava pogled na more. Na slian su nain rijeeni podrumski prostori kroz koje je promet iao pre-ma obalnim vratima. Za dva sjeverna kvadranta prostora palae, koja ima-ju karakteristina otvorena dvorita i

uske prostorije uz fortifikacije teko je kazati emu su sluila. Unato tomu to su ta dva sjeverna segmenta manje reprezentativna, ipak su sjeverna vrata arhitektonski najralanjenija i dekora-tivno najbogatija.

U tipolokom smislu, Dioklecija-nova je palaa maritimna vila umet-nuta u vanjski plat kastruma, kakve je car naveliko gradio na itavom Istoku. Spoj dvaju raznorodnih zdanja valjalo je meusobno uskladiti, jer je juni se-gment po vodoravnoj osnovi bio podi-jeljen na rezidencijalni i religijski pojas s hramovima i mauzolejom, meu ko-jima je sredinji trg peristil. Unutar toga dijela palae posebno je vaan osmerokutni mauzolej s ophodnim trijemom, rodoutemeljitelj slinih mo-numentalnih grobnica to e se javljati u kasnijim vremenima. Rezidencijalni

Dioklecijanova palaa u Splitu, idealna rekonstrukcija.

Antika i rano kranstvo 47

dio palae imao je cubicula, triclinium, reprezentativne dvorane i terme.

U Dioklecijanovoj palai ostalo je mnogo nedovrenih pojedinosti (ka-piteli, arhitravi, profili, reljefi, razni dekorativni elementi i sl.), to upuuje da se gradilo u velikoj urbi. Ta se i-njenica moe objasniti samo time to se pribliavao datum naputanja trona i to je rezidenciju jo prije toga tre-balo pripraviti za cara i brojnu svitu. Unato kasnijim izmjenama i devasta-cijama, Dioklecijanova palaa ostala je originalan i za povijest svjetske arhi-tekture iznimno vaan spomenik.

Arhitektonski kompleks u uvali Verige, Veli Brijun

Kompleks u uvali Verige na Velom Brijunu primjer je inteligentnog i umjenog povezivanja raznorodnih ar-hitektonskih sadraja. U toj preko 300 m dubokoj uvali uz obalnu crtu nani-zala se skladna cjelina brojnih objekata. itavu junu stranu uvale obuhvatio je rezidencijalni kvart luksuzne vile koja je sadravala reprezentativne prostore s prospektom prema moru. Arhitektura je smjetena na padini. Istono od vile nalazile su se hortikulturno ureene te-rase. Tjeme uvale zauzimali su religijski objekti: tri jednostavna prostilna hrama povezana polukruno oblikovanim op-hodom, vjerojatno trijemom. Straga, u osi sredinjega hrama, nalazi se povei okrugli postament nepoznate namjene. U duini od preko stotinu metara od hramova na sjevernoj strani bio je jo je-dan maritimni prospekt koji se sastojao od zida ralanjenoga s dvije etvrtaste i dvije polukrune nie. Nie su nedvoj-beno sluile za smjetanje kipova. Iza toga prospekta na terasama su bili vrto-vi. S pristupne ceste ukoso u odnosu na objekte smjeten je reprezentativni pri-stup kompleksu s dvoranama za ekanje, predvorjem, ulazom i ulaznim portika-tom. Na taj dio izravno se vee palestra raskonih terma. One imaju sredinju, apsidalno zakrivljenu dvoranu oko koje se s jedne i s druge strane niu dvorane i bazeni, dok proelje ini polukruni por-

Dioklecijanova palaa u Splitu, tlocrt (prema J. Marasoviu).

Arhitektonski kompleks u uvali Verige, tlocrt.


kao oplate zidova. Ostatci kipova su, naalost, suvie skromni, ali su oito bili vrhunske izradbe, o emu svjedoi fragment amfore s frizom labudova u plitkom reljefu, po svoj prilici ostatak Venerina kipa, koji je moda bio kopija Praksitelove Afrodite Knidske. Upravo bi u taj ambijent dobro pristajao brona-ni kip naen u moru kod Loinja. Uvala Verige izgraena je po smiljenom planu koji je predviao razvoj i irenje, ali ne stihijsko poveavanje. Vlasnik vile, ba-rem u prvom st., bijae zacijelo neki car, ili neka druga osoba iz najviih rimskih krugova iz 1. st.

Termalni dio arhitektonskoga kompleksa u uvali Verige, tlocrt.

tikat s pogledom na more. U blizini su tri prostorije bazena za ribe u moru. Na samom kraju sjeverne obale uvale veliki su gospodarski kompleksi s brojnim pro-storijama, koji su, po miljenju M. Suia, sluili bojanju tkanina. U moru ispred

gospodarskih prostorija bila je luka, dok je molo za rezidencijalni dio objekta bio na suprotnoj strani uvale.

Zdanja su bila opremljena rasko-nim materijalima, osobito raznim vrsta-ma mramora i alabastara koje su sluile

Arhitektonski kompleks u uvali Verige, 1. st. Veli Brijun


Ovaj golemi sarkofag pronaen je na Manastirinama u Saloni. Na-lazio se u hodniku sjeverno od bazilike ispred oratorija VII u kojem je vjero-jatno bio izvorno poloen. Pripada lo-kalnoj grupi sarkofaga s arhitektonskom ralambom, klesanih od prokonekog mramora, no ovaj je sarkofag bio naj-raskonije ukraen i izraen po poseb-noj narudbi. Na temelju tipova frizura mukaraca i ena datiran je u prvu etvr-tinu etvrtog stoljea.

Usred njegova proelja nalazi se edikula sa sirskim zabatom u kojoj je prikazan pastir s ovcom na leima te dvije ovce do nogu. Stabla iza njih na-znauju da je pastir prikazan u pejzau. Bono su otvori arkada u kojima se na-

laze brani drugovi, lijevo ena, desno mukarac. Oba lika stoje na bazama poput nadnaravno velikih kipova. e-nu okruuje 14, a mukarca 28 likova rodbine i prijatelja znatno manjih di-menzija. ena u naruju dri dijete a mukarac svitak, dok mu je uz lijevu nogu sveanj rotula.

Na lijevoj bonoj strani sarkofaga u edikuli poput one na prednjoj strani prikazan je erot s izvrnutom bakljom. Na desnoj bonoj strani nalazi se pri-zor sa enama, mukarcima i djecom s podignutim rukama oko vrata grobne edikule. Stranja strana sarkofaga nije ukraena. Nedovreni poklopac na ko-jemu lee mukarac i ena morfoloki je mjeavina kline i pokrova na dvije vode. Takav mjeoviti oblik poklopca specifian je za Dalmaciju, no obino su ga po narudbi izraivale radionice na Prokonezu, nakon ega se dovra-vao na licu mjesta. ena je na njemu

ikonografski zamiljena kao personifi-kacija pietas, a mukarac kao filozof.

U znaenjskom smislu glavni je lik oigledno pastir u sredinjoj edikuli. Po svoj prilici on uprizoruje bukoliku idilu koja je metaforiki prerasla u parabolu o pastiru koji, prema Evanelju po Luki, odlazi u potragu za izgubljenom ovcom, naputajui sve ostale. Motiv erota s iz-vrnutom bakljom na lijevoj bonoj stra-ni preostatak je iz repertoara poganske nadgrobne umjetosti koji simbolizira gaenje ivota. Motiv na desnoj bonoj strani prikazuje osobe u kranskoj mo-litvi (s rairenim i podignutim rukama) pokraj mauzoleja, i nepoznat je u reper-toaru funeralne ikonografije. Mijeanje poganskih i neutralnih motiva uvjetova-no je vremenom nastanka u kojem je jo bilo opasno javno iskazivati pripadnost kranstvu. Kao jedan od najbolje izra-enih primjeraka svoga doba, sarkofag nema paralela u antikom svijetu.

Sarkofag Dobrog pastira (prva etvrtina 4. st.)

Split, Arheoloki muzej

Antika i rano kranstvo 63

Sklop Eufrazijeve bazilike u Poreu (sredina 6. st.)

Arhitektonski ostatci kranstva da-tiraju u Poreu ve od ranog etvr-tog stoljea. To se u prvom redu odnosi na ostatke oratorija na mjestu pokraj kojega e se razviti veliki arhitektonski sklop u petom st., a poslije toga i mo-numentalna bazilika biskupa Eufrazija, velika trobrodna graevina nastala sre-dinom estog stoljea. Osim istaknute poligonalne apside, bazilika ima i dvije polukrune apsidiole koje su zaetak nove prakse poveavanja broja oltara i uvoenja funeralne liturgije u gradske crkve. Bazilika je bila namijenjena dnev-noj liturgiji, ali je u oltaru bio smjeten i sarkofag s ostatcima konfesora Maura, od kojeg je sauvan samo fragment s natpisom.

Poreki sklop pripada bazilikalnom tipu kakav se razvio na sjevernom Ja-dranu i proirio na susjedne krajeve, a sastoji se od same bazilike i baptisterija u njezinoj osi s etvrtastim atrijem okru-enim trijemovima koji povezuje te dvije graevine. Trijem atrija pred ulazom u baziliku sluio je i kao narteks. Iz atrija se osim toga bono ulazi u biskupov dvor koji je imao dvije etae. Njegova glavna

dvorana s apsidom u kojoj je sjedio bi-skup sluila je za audijencije.

Najdojmljiviju slikovnu opremu Eufrazijeve bazilike ine mozaici u ap-sidi i apsidiolama te nad trijumfalnim lukom. Tematski repertoar mozaika poznat je u ranoj kranskoj umjetno-sti: Krist koji sjedi na globusu meu apostolima, proroci, arkaneli, meda-ljoni s likovima svetica te Navjetenje i Pohoenje. Meutim, Marija koja sjedi

s malim Isusom na koljenima u sredini apsidalne kalote jedan je od najranijih takvih prikaza u kranskoj umjetnosti, a u tom obliku mogao je nastati tek nakon koncila u Carigradu 553. godi-ne, na kojem je, izmeu ostalog, osu-en monofizitizam i priznata vanost Isusove ljudske naravi. U apsidiolama se iz oblaka pojavljuje Krist, prikazan kao mladi, koji stavlja muenike vi-jence na glave svetaca (jedan od njih se naziva Severus, drugome ime nije ouvano). Po izvedbi i tematici mo-zaicima Eufrazijeve bazilike najblii su oni iz ravenskih crkava. Sljedbenici tih majstora konstantinopolske deriva-cije djelovali su oito jo neko doba i izvan Ravenne. O tome, osim mozaika iz Porea, svjedoe i ostatci s prikazom Traditio legis podrijetlom iz bazilike sv. Marije Formose u Puli. Osim mozaika, u Eufrazijevoj su bazilici posebno fino izraene mramorne intarzije u donjem dijelu apside koje daju izvanredan de-korativni i koloristiki efekt. Manje su luksuzno izraene tukature na arkatu-ri meu stupovima. Oltarni prostor di-jelila je od brodova pregrada sainjena od stupia i pluteja od prokonekoga mramora, ukraenih dekorativnim mo-tivima i figurama jelena. Na vanjskom su proelju gotovo izblijedjele freske s likovima svetaca.

Pore, kompleks Eufrazijeve bazilike s baptisterijem, memorijom i biskupskom palaom, sredina 6. st.

Sklop Eufrazijeve bazilike u Poreu, tlocrt.

70 Predromanika i romanika

Sv. Kri u Ninu (rano 9. stoljee)

Ako je Sv. Spas najvaniji sauvani spomenik predromanike u Hrvat-skoj, kapela sv. Kria sigurno je u iroj javnosti najpopularnija starohrvatska graevina. Kako i ne bi, kad je poveza-na sa starohrvatskom prijestolnicom i s dvorima hrvatskih vladara. Nadvratnik iznad ulaza biljei visokog dostojan-stvenika, osnivaa crkve, upana Go-deaja (iako izvorno porijeklo grede nije sasvim pouzdano utvreno).

Sv. Kri primjer je tradicionalne skupine nae predromanike, koja se oslanja na ranije mjesne uzore. Tlocrt kapele slobodni je kri jednakih kra-kova, poznat na Jadranu od vremena kasne antike, s najbliim uzorom u poruenoj zadarskoj crkvici sv. Vida iz kasnog 8. st. U temelje crkve uzidan je velik broj antikih spolija (kao u Sv. Donata u Zadru), a zidovi su od gru-bog lomljenca. Oblik kria (sredinja apsida izvana je maskirana pravokut-nom masom zia), okrunjen jakim sre-dinjim akcentom kupolice, presudan je za vanjtinu graevine. Pri ulasku namee se longitudinalna os, da bi se

dojam centraliziranog prostora opet povratio kad se naemo ispod kupole. No i taj se poneto kosi s dojmom ko-ji stjeemo kad pogledamo na stranu, jer boni se krakovi kria prikazuju kao mali, paralelni jednobrodni pro-stori. Ukratko, iako malih dimenzija, Sv. Kri je neobino sloeno arhitek-tonsko ostvarenje, a temeljita analiza nepravilnosti proglasila ga je fanta-stinim gnomonom u kojem suneve zrake ekvinocija i solsticija odreuju osnovne proporcije prostora.

Crkvica sv. Kria kulturoloki je iznimno vaan spomenik koji pokazuje otvorenost Hrvata, odnosno njihovih najviih slojeva, razliitim opcijama gradnje, te da uz karolinku, koju pred-stavljaju Sv. Spas i njegova skupina, djeluje i tradicija zemlje u kojoj su se naselili Hrvati. A graditelj Sv. Kria po-kazao je kako se unutar jednostavnog, tradicionalnog koncepta i malenog mjerila moe postii skladno i sloeno ostvarenje. Zamjedba Thomasa Gra-hama Jacksona, engleskog arhitekta 19. stoljea, o Hrvatskoj kao zemlji malih katedrala moda je najprimjenjivija na malu dvorsku kapelu u Ninu.

Predromanika i romanika 73

Sv. Spas na vrelu Cetine (kasno 9. stoljee) M

eu spomenicima hrvatske predromanike Sv. Spasu na Cetini pri-pada posebno mjesto. Radi se o najbolje sauvanoj graevini za nas

najzanimljivije, kraljevske, skupine hrvatske predromanike arhitektu-re, kakvu su podizali pripadnici vrhova drutva od poetka 9. stoljea. Sv.


Spas je jednobrodna crkva s trolisnim svetitem te dvokatnim westwerkom i vi-sokim tornjem. Trolist je moda kon-cesija tradiciji centralnih gradnji, mo-da pokuaj spajanja jednobrodnosti i troapsidalnosti. U prizemlju westwerka uz sjeverni zid nalazila se grobnica a na kat se pristupalo vanjskim stubitem. Na njemu je prostor koji se trostrukim otvorom otvara prema crkvenoj lai, rezerviran za velikaa u ovom sluaju upana Cetine, Gastihu, koji se s maj-kom Nemirom zabiljeio na ulomku oltarne pregrade. Posveta Spasitelju potvruje izvorni sadraj zapadnih masiva kao crkava posveenih Kristu.

Najvaniji liturgijski dogaaji godine, Uskrs i Boi, odvijali su se unutar we-stwerka, nazvanog i turris Sancti Salva-toris, koji nastaje kao spomen Kristova groba u Jeruzalemu. Kult Spasitelja zarana se spaja s imperijalnim kultom karolinkoga vladara.

Posebna originalnost graevine, odnosno cijele skupine, jest u presvo-ivanju razmjerno velikih prostora te u zamisli aksijalnog zvonika poneto uvuenog u proelje, to se na karolin-kom Zapadu susree, i to samo done-kle, u sreditu carstva (Inden, Steinba-ch, Palatinska kapela u Aachenu). Hr-vatski su vladari ili njihovi zastupnici

taj model mogli upoznati prisustvujui karolinkim vijeanjima ranoga 9. sto-ljea. Polukruni zidni potpornjaci ko-ji prihvaaju teinu svoda jedinstvena su pojava u predromanikoj arhitektu-ri i njihovo porijeklo nije razjanjeno. Potpornjaci se javljaju u predromanici Asturije, no redovno su pravokutni, a tako i lokalni rimski (Gardun-Tilurij) ili rankoranski (Salona) uzori. Sto-ga se za njih moe pretpostaviti utje-caj oble drvene grae. Za Hrvatsku je Sv. Spas spomenik najvie kategorije mea na jugoistonoj granici karo-linke umjetnosti i svjedok tisuljetne pripadnosti kulturi europskog Zapada.

Sv. Spas na vrelu Cetine, boni prikaz i tlocrt.


Vela Gospa (Santa Maria Alta) pokraj Bala(oko 800. i kasnije)

je u 11. st. dozidano predvorje s tornjem u junom uglu, a manji crkveni objekt u jugozapadnom dijelu samostana takoer je kasnijeg, slinog datuma.

Karolinko doba potvruju i kapi-teli arkada glavnog broda (naeno svih 12, zaista rijedak sluaj, danas u lapida-riju upne crkve u Balama) koji varira-ju od izrazito kasnoantikih modela s uspravnim listovima i volutama do ko-arastih kapitela (obnavljanje ranobi-zantskih uzora) pokrivenih atektoniki motivima pleterne skulpture. Kapiteli su izvanredan rad snanog, izvornog, iako poneto rustinog umjetnika te u europskim razmjerima pripadaju naj-zanimljivijim ostvarenjima karolinkog razdoblja. Isti je majstor, vjeruje se, ra-dio u Dvigradu, Guranu, Novigradu i drugdje, a posebice valja istaknuti da je Novigrad bio sjedite karolinkog duxa, dakle jo jedna veza sa svijetom novih strujanja s europskog sjeveroza-pada.

Ruevine crkve i samostana Vele Gospe (Santa Maria Alta) nalaze se u breuljkastom kamenjaru sjeverno od Bala u Istri, nad plodnim poljima uz stari put Rovinj Bale. Sklop se sastoji od prostrane trobrodne, troapsidalne bazilike od est traveja (22 x 12 m) i velikog priblino pravokutnog prosto-ra juno od crkve (samostan, cca 35 x 47,5 m) koji ukljuuje i manju crkvu sa zapadnim zvonikom. Pod krovom je samo srednji brod, barokna obnova ve ruevne crkve iz 1789.

Vela Gospa je podignuta na anti-kom poloaju i to vjerojatno krajem 8. stoljea, netom po karolinkom zauzi-manju Istre. Oponaa ranokransku ba-ziliku, a apside koje su izvana poligonal-ne podsjeaju na mjesnu istarsku tradici-ju. Pripada dakle arhitekturi karolinkog vremena koja slijedi naelo more romano odnosno trend obnavljanja rimskih modela pod mjesnim uvjetima. Ako se potvrdi rani datum samostanskih zgrada (istraivanja jo traju), samostan bi bio jedno od najranijih takvih zdanja karo-linkog vremena ureenih oko pravo-kutnog dvorita. Dio samostanskih zgra-da bio je, ini se, izgraen u drvu. Crkvi

Vela Gospa pokraj Bala, tlocrt.


Pluteji oltarne pregrade iz Sv. Nediljice u Zadru, prizori Kristova djetinjstva(oko sredine 11. stoljea)

Zadar, Arheoloki muzej

U opeeuropskom procesu oiv-ljavanja ljudskog lika u kame-noj skulpturi izuzetno mjesto pripada plutejima oltarne pregrade iz zadarske ranoromanike crkve sv. Nediljice, poruene 1891. godine. Pluteji (lijevi 235 x 98 x 7, desni 183 x 98 x 7 cm) sadre trake s prikazima ptica i ivoti-nja pod arkadicama ili unutar pletenice te druge standardne pleterne motive, ali i iroki pojas s prizorima iz Isusova ranog djetinjstva, od Navjetenja do Krtenja. Ti su prizori poredani ispod arkada koje povezuju izvorno 26 liko-va. Kraenjem desne ploe odrezan je prizor s Isusovim krtenjem.

Ploe su jedinstvene po bogatstvu naracije, meutim likovi su izraeni u stilu i tehnici pleterne skulpture. Re-ljef je strogo postavljen u dva paralel-

na plana, a likovi se slau od prutaka pletera. No majstor ipak ne slijedi dik-tat arkadica kao kadra, nego njihovim probijanjem te zaokruivanjem ploaja likova i njihovih pokreta nastoji doa-rati prostorno djelovanje u prostoru kojeg nema! Po stilskoj dosljedno-sti ploe Sv. Nediljice su bez stvar-nih analogija u sklupturi 11. st. Neke slinosti postoje sa skupinom reljefa iz Pireneja (St. Genis-des-Fontaines; St. Andr-de-Sorrde, 1020.), gdje nalazimo figurice pod potkovastim arkadama, formirane od dekorativnih uzoraka (s jasnijim odjekom zlatarstva)

te potivanje kadra. To su mahom iko-nini prikazi (Uzaae) koji se nalaze na vanjskoj fasadi crkve, podreeni cjelini arhitekture. Slobode koje su pripisane plutejima Sv. Nediljice izraz su predromanike tradicije, koja poku-ava prepisati neki slobodniji za-cijelo slikani uzorak. U prikazbenom i vizualnom smislu na ploama nastaje genijalna guva bez puno nagovje-taja urednog romanikog strukturi-ranja figuralnog materijala. Nedugo zatim plastika Sv. Lovre u Zadru uvodi i u nas stvarno zaobljivanje oblika unu-tar jasno zadanih okvira.


Ruevine Sv. Mihovila nalaze se na jugoistonoj padini Psunja s izvan-rednim pogledom na Poeku kotlinu. Tradicija gradnje postoji od antike, ra nokranska faza dokumentirana je

reljefnim posvetnim kriem (5.6. st.), a moda je tu stajao i bizantski kastrum (podzid sjeverozapadnog ugla). Roma-nika faza s trobrodnom crkvom, pro-eljem s dva tornja i predvorjem po-

tjee iz sredine ili druge polovice 12. st. Nakon nje slijedile su gotike do-gradnje te konano i turski nadgrobni spomenici. Tlocrt trobrodne i troapsi-dalne bazilike primijenjen je na crkvu veliine jednobrodne graevine (14 x 8 m), kao npr. u Ellsmonostoru (oko i nakon 1100.), a tlocrtom rudinska crkva nalikuje i crkvi u Somogyvru iz 12. st. Mala, vjerojatno grobina ka-pela zapadno od crkve moda je ranija (oko 1100.).

Konzole u obliku glava iz crkve sv. Mihovila u Rudini (12. st.).

Rudina, crkva i benediktinski samostan sv. Mihovila, rudinske glave(1150.1200.)

Poega, Gradski muzej


Rudina je privukla posebnu pozor-nost brojnim fragmentima romanike skulpture, posebice uvenim glavama u jedinstvenom stilu koji se ne nalazi nigdje drugdje u karpatskom bazenu te se moe pretpostaviti da je nastao u Rudini (neke naizgled sline glave s romanike katedrale u Peuhu ni iz-daleka ne posjeduju stilsku dosljednost rudinskog materijala). Radi se o naiz-gled grubim, otro rezanim, visoko stiliziranim i vrlo ekspresivnim glava-

ma gdje se plonost planova nenadano slae s gotovo agresivnom plastinou detalja. Razlikuje se nekoliko ruku, no sve variraju stil glavnog majstora, umjetnika naglaene stilizacije, vjeto-ga u slaganju raznorodnih, grafikih i plastinih detalja. Oblikovne varijaci-je ukljuuju sustave paralelnih ploha s izrazito pravocrtnim pojedinostima, ili pak zaobljenost poteza i ispupenja, to unato deformacijama uvaju prizvuk neke daleke klasike. Modeli

su morali postojati u Rudini ili okolici, moda neki kasnoantiki ciklus zidnih slika, ili predmeti od drva, kosti, gline, metala, odnosno tekstila, mogue ori-jentalne provenijencije, kakvi su dola-zili u Panoniju iz Koptskog kruga ak i za vrijeme Avarskog kaganata. Skul-pture Rudine spomenik su izvanredne izvornosti i osebujnosti koji e jo du-go poticati matu promatraa i sluiti kao izazov znanstvenicima.


Zvonik i kapitularna dvorana samostana sv. Marije u Zadru

nema izravnih analogija. Istom krugu pripada snaan krini svod kapele na prvom katu te jasna artikulacija pro-stora i arhitektonskih lanova kapitula, izvanredno obraeno zie kao i deta-lji kubini kapiteli, kapitala natpisa (REX COLLOMANNUS) i ukrasi s motivom palmeta. Freske u kapeli na prvom katu s prikazom Maiestas Domi-

Zadar, zvonik crkve sv. Marije s natpisom kralja Kolomana, 1105.

ni slijede obrasce zapadne romanike. U kapitularnoj dvorani nalazi se grobnica opatice Veenege s mramornim plo-ama i natpisima klesanim latinskom kapitalom.

Zvonik je spomenik ulasku kralja Kolomana u Zadar, s naglaskom na kontinuitetu vlasti, budui da itav kompleks nastaje u suradnji sa samo-stanom i njegovom opaticom Veene-gom iz roda Madijevaca, dakle s rodom koji je tijekom 11. stoljea usko surai-vao s hrvatskom narodnom dinastijom. Kapela je mjesto s kojeg je kralj pratio

Sklop zvonika i kapitula Sv. Marije u Zadru kljuni je kulturno-po-vijesni spomenik na razmeu rane i zrele romanke. Zvonik izrazite pla-stike povrina i otvora, bez tipinog lombardskog rastvaranja prema vrhu, harmonian je spoj sjevernotali-janskih modela i burgundske romani-ke reformiranog klinijevskog reda, no


Zadar, samostan sv. Marije, kapitularna dvorana, grobnica opatice Vekenege (1111.).

obred, oslik se tematski vee uz sadraj laudi pjevanih kralju, a i palmete imaju, ini se, neko znaenje unutar vladarske ikonografije u Hrvatskoj, Ugarskoj, Veneciji i drugdje (donja Rajna). Ko-loman je gradnjom zvonika potvrdio privrenost monom savezniku u pri-jestolnici Dalmacije, a samostan svoju ulogu kraljevske zadubine.

Sklop je ranoromanikoj bazilici dozidan kao zasebna gradnja s aksijal-nim zvonikom, kakvi nisu poznati u panonskoj arhitekturi 11. stoljea, no zamisao vladarskog zapadnog masiva i loe, westwerka, prisutna je u mjesnoj hrvatskoj arhitekturi od 9. stoljea, kako smo vidjeli kod Sv. Spasa na Cetini. Taj oblik ponavlja i Zvonimirova krunidbe-na bazilika sv. Petra i Mojsija u Solinu (oko 1070.), a standardizira se zapadnim aksijalnim zvonicima i zapadnim masivi-ma zrele romanike kako u priobalju tako i u panonskom prostoru. Starohrvatski westwerk odrazio se i u samom Zadru, aksijalnim zvonikom unutar crkve sv. Lovre, kapele Madijevaca te tornjiima na zapadnoj strani esterolista Stomori-ce i Sv. Krevana u Kolovarama.

Zadar, zvonik crkve sv. Marije, svod kapele opatice Vekenege (po. 12. st.).


Zadar, zvonik crkve sv. Marije, kapela opatice Vekenege (po. 12. st.) kapiteli s imenom kralja Kolomana.


Sv. Foka kod Peroja, zidna slika Uzaaa (rano 12. stoljee)

Crkva sv. Foke nalazi se sjeverno od Peroja na zapadnoj obali Istre meu poljima i maslinicima. Vjerojat-no je oko nje postojalo neko vee na-selje. Crkva je trobrodna s trodijelnim svetitem i ravnim zaelnim zidom po modelu istarskih kutija, i kao takva datirala se od 7. do 9. st. Istraivanja Ivana Matejia prilikom nedavne restauracije ustanovila su prisutnost ranoromanikih detalja, poput slije-pih arkadica i friza patuljastih slijepih lukova, to bi ukazivalo da je crkva nastala oko 1100. po uzoru na ranije sline graevine, poput one otkrivene

u nedalekom Guranu (8. st.). Time se datum arhitekture pribliava onome glavne atrakcije crkve, njenih zidnih slikarija iz ranijeg 12. stoljea.

Dok gradnja svojim nepravilno-stima ukazuje da su Sv. Foku podiza-li priueni metri, oslik potvruje prisutnost vrsnog majstora slikara. Od cjelokupnog ciklusa najbolje je sau-van, iako i on tek djelomino, prikaz Uzaaa na trijumfalnom luku crkve. Dok u jadranskom bazenu u razdoblju predromanike i romanike dominira izraz zasnovan na razliitim vidovima prihvaanja bizantskih oblika, ili pak, rjee, odbljesaka otonske unutarnje dramatike naglaene cjevastim nabori-ma, slikarije Sv. Foke zastupaju rije-dak prodor estetike zapadne romanike u podruje srednjeg Mediterana. To znai da je kompozicija zamiljena kao

simetrini sustav okvira i ploha u koje se upisuju oblici i sami proieni go-tovo do geometrijskih praformi i ome-eni jakim tamnim potezima. Svjetla se prevode u strogu povrinsku kaligrafi-ju, a pojedini oblici, poput crvenosme-ih sjena na Kristovu licu, pretvaraju se u neovisne geometrijske kruie ko-ji svojim rasporedom navjeuju oblik kria. Ta likovna koncentracija duhov-noga reda osobito je dojmljiva u pred-veerje dok zrake sunca padaju na sliku kroz dvojni prozor zapadnog proelja

Slinosti su zapaene s isto tako je-dinstvenim slikarijama crkve Sant An-gelo in Formis u Kampaniji, s francu-skim ciklusima u Montoireu i Saint-Savinu, a moda se mogu spomenuti i odjeci dalekih i do savrenstva geome-triziranih oblika pirenejske romanike (Tahull).


Kapela je pravilan oktogon s poli-gonalnim svetitem (oko 9 x 7 m). Uzorno je restaurirana izmeu 1981. i 1985. na temelju prethodnih arheolo-kih istraivanja (D. Mileti, N. Valjato-Fabris, N. Ori). Djelo je kraljevskih radionica meunarodnog stila, koji u karpatskom bazenu prevladava u prvoj polovici 13. stoljea. Zidana je opekom, a detalji su izraeni u kamenu. Izvana i u brodu dominiraju obli lukovi otvora i lu-nete, dok su trijumfalni luk i otvori sve-tita zailjeni. Portal ne istupa iz razine fasade, razmjerno je suzdran i podsjea na onaj u csi (oko 1206.1234.). Zani-mljiva je pojava u snop vezane palmete, motiv koji se esto rabi na kraljevskim gradnjama, i to ne samo u Panoniji.

Unutranjost sa snopastim nosa-ima, kapitelima i rebrima daleko je plastinija od vanjtine, a taj se dojam pojaava u svetitu. Profilacije, primje-rice bademasta rebra sa zaliscima, na-dovezuju se na one u Topuskom i az-mi. Kapiteli s pupoljcima bujniji su od onih na portalu, a na nekima se pupolj-ci rastvaraju u oblike bliske domaoj flori. I ovdje prednjai svetite, gdje nalazimo dva stupa okrunjena glava-ma lavova-stupodera, motiv izuzetno rijedak u Panoniji, u izvedbi majstora koji je takoer jedinstven, a koji te-nim stilom razvedenih obrisa i napetih povrina podsjea na cvjetne glave Villarda de Honnecourta, na Zeleno lice Bamberga ili na maskerone i kon-

zole Castel del Monte, dakle na impe-rijalni krug Friedricha II. Lavlje glave nad oltarom odraz su Petrovih rijei (Petar I/5, 6-11) da se molitve upute oltaru jer avao poput riueg lava trai svoje rtve, a tu je poruku nosio i natpis sv. Petra na Porta Speciosa katedrale u Esztergomu (kraj 12. st.). Intenzitet sa-draja i oblika najvii je u svetitu, dok je brod ovozemaljskiji, s polukru-nim lukovima te prikazom dvaju atlanta na stupiima uz ulaz, kao poruka onima koji izlaze da na njihovim leima poiva kranski svemir. Atlanti, rijetka pojava u Panoniji, neto su arhainiji, a njiho-ve se analogije nalaze u ugarskom figu-ralnom materijalu ranijeg 13. stoljea (Vrtesszentkereszt, Zalavr). Malena medvedgradska kapela sloen je i bri-ljivo promiljen spomenik, vrhunac i ujedno kraj meunarodnog romani-kog stila na tlu Hrvatske.

Medvedgrad, kapela sv. Filipa i Jakova (1230.1250.)


Majstor Radovan, Portal katedrale u Trogiru (1240.).


Majstor Radovan je 1240. uklesao svoj potpis u lunetu, jedinstvenu u zrelosrednjovjekovnoj skulpturi po tome to joj je njezina sredinja tema Roenje Isusa. Stotinjak godina nakon lunete Isusova djetinjstva na Kraljev-skom portalu u Chartresu Radovan preuzima aksijalnu kompoziciju u sa-svim drugom tematskom kontekstu te se i ovdje Isus javlja tri puta u osi porta-la (zvijezda, djetece u koarici, pranje djeteta). Sadrajno, meutim, radi se o istome naglaavanju bliskosti Majke i Djeteta te dvojne naravi Krista, kako bi se pobili navodi katarskih krivovje-raca, to je podvueno i natpisima is-pod Roenja i na posudi pranja. Osta-

li, pa i poslije dodani dijelovi portala proiruju tu glavnu poruku, zamisao zacijelo kultiviranog i uenog biskupa Treguana.

Radovan je majstorski prilagodio tradicionalni (bizantski) obrazac ro-enja novom, proirenom sadraju i pritom ga oblikovno razradio i oboga-tio. Prvenstveno naglaujemo gotovo klasine oblike scene Pranja djeteta, i bukoliko okruenje koje vlada u Ka-valkadi kraljeva i Navjetenju pastirima. Ovdje se sjajno spajaju dva najbolja vida Radovanova stila, klasicistiko-plastini u sredini dolje te slikoviti u meupro-storima uz rubove lunete. Jedva se pri-mjeuje udna bizantska ukoenost

Djevice, a njezin je izvor isti kao i cije-loga Roenja, a to je scena iz srednjo-vjekovne drame Ordo Stellae zvijez-da se kao prikladno izrezani teatarski rekvizit javlja u vrhu. U njoj se imago Majke s djetetom (prikaz ivih osoba bilo bi svetogre) pokazuje nakon to se povue zastor. Prizor u luneti stoga je blistav primjer Radovanove vjetine u enciklopedijskom slaganju raznih sa-stavnica sadrajne i oblikovne naravi. Osim toga, luneta je izvanredan pri-mjer meunarodnog stila koji spa-ja romaniko naslijee Emilije i Pro-vanse s gotikom sjeverne Francuske, njezinim odbljescima u imperijalnoj umjetnosti june Italije te s jadran-skim ambijentom i izvornim doivlja-jem antike. Na vrhuncu smo i na kraju jednog puta, kojem nema istinskog na-stavka do kasne gotike i renesanse 15. stoljea, do Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca.

Portal trogirske katedrale, luneta majstora Radovana (1240.)

122 Gotika

Katedrala Uznesenja Blaene Djevice Marije i svetih maarskih kraljeva Stjepana i LadislavaZagreb

Enrico Nordio, Crte proelja zagrebake katedrale prije obnove, 1877. Muzej grada Zagreba

Gotika 123

Iz doba osnutka biskupije (1094.) ni su poznati nikakvi graevinski radovi na katedrali. Usamljeni nalazi, romaniki kapitel i ploa s krievima ugraena u potpornjake u biskupskoj kapeli sv. Stjepana, ukazuju na posto-janje starijih arhitektonskih struktura. Biskup Timotej zapoeo je 1267. godi-ne realizaciju svoga projekta u istonom (svetinom) dijelu nastavljajui na stariji sloj graevine. Posveta oltara svete Ma-rije u junoj apsidi 1285. godine ozna-ava zavretak gradnje svetinog dijela i sakristije. Zagrebaka crkva zamiljena je kao trobrodna bazilika s triforijem, upisanim transeptom, i poligonalnim apsidama s kontraforima. Oblikovanje arhitekturne plastike u sakristiji (ko-ja je najbolje sauvana) inspirirano je zapadnoeuropskim umjetnikim stru-janjima, dok sauvana freska ima obi-ljeja bizantskih utjecaja. Do danas se

od Timotejeva zdanja osim sakristije sauvao zidni plat istonog dijela ka-tedrale. Izvorna koncepcija bazilikalne crkve promijenjena je tijekom XIV. i XV. stoljea, u doba izgradnje brodova, donjih dijelova zvonika i svoda u sveti-tu. Na vanjskom ziu i u unutranjosti katedrale biskupi graditelji potvruju svojim grbovima pojedine faze grad-nje: Stjepan Kaniaj III. (1356.1374.), Pavao Horvat (1376.1386.), Eberhard Alben (1397.1406. i 1410.1419.), Ivan Alben (1421.1433.) i Osvald Thuz (1466.1499.). Crkva je dovrena kao kasnogotika dvoranska graevina s neznatno niim lateralnim brodovima (Staffelkirche). Na sjevernim prozorima vide se maskeroni djela kamenarske radionice Parlera, tada najznaajnije u Srednjoj Europi. Za biskupa Osvalda Thuza, potkraj XV. stoljea, katedrala je dobila mreasti svod u svetitu. Taj

svod sruio se u velikom poaru 1624. godine, a njegova je obnova prema pr-vobitnom obliku povjerena majstoru Albertalu koji istodobno gradi kasnore-nesansni juni zvonik katedrale (1643.). elja biskupa Benedikta Vinkovia (1637. do 1641.) da u Zagrebu sagradi romaniki portal prema portalu crkve koji je vidio u madarskom Jaku, uz obnovu kasnogotikog svoda i izgrad-nje kasnorenesansnog zvonika, dala je katedrali neoekivan izgled. U takvom obliku doekala je historicistiku ob-novu unutranjosti, da bi je poslije po-tresa 1880. Hermann Boll radikalno obnovio u neogotikim oblicima. On podie dva iljasta tornja na proelju te u cijeloj crkvi uvodi jednoobrazne ranogotike krinorebraste svodove, projektirane po izvornom svodu koji je zatekao u apsidalnim kapelama sv. Marije i sv. Ladislava.

Zagrebaka katedrala, tlocrt prije restauracije i tlocrt poslije restauracije.

132 Gotika

Crkva sv. Marije i franjevaki samostan

Remetinec

Crkva i samostanski sklop podignu-ti su u blizini srednjovjekovnoga burga Grebengrada u Hrvatskom za-gorju. Sauvani dio samostana jedan je

Remetinec, crkva sv. Marije, pogled na svetite, konac 15. st.

od rijetkih primjera samostanske grad-nje i najzanimljivija graevina kasne gotike u sjevernoj Hrvatskoj. U prvoj fazi izgradnje poetkom XV. stoljea sazidana je jednobrodna crkva s uim i niim izrazito dugim poligonalnim svetitem s potpornjacima. Svetite je imalo krinorebrasti svod, a brod ta-bulat. Remetineka crkva je jedno od rijetkih sakralnih zdanja u kontinen-talnoj Hrvatskoj u cijelosti graeno

klesanim kamenim kvadrima. Prva faza gradnje moe se okvirno zaklju-iti s godinom 1467. U drugoj fazi, koja see do 1500. godine, prozori su dobili mreita, a u svetitu je sagra-en nov mreasti svod koji poiva na konzolama. Taj svod sa zvjezdastim rasporedom rebara koja vie ne no-se teret ima znaajke ukrasnog svoda. Na zaglavnim kamenovima nalaze se grbovi: Grebengrada, Ivana Vitovca,

Gotika 133

hrvatskog bana i vlasnika Grebengrada (Ivan Vitovec je naslijedio posjede i grb porodice Celjskih s tri leopardove gla-ve) te Batthyania (vlasnik Grebengra-da od 1480.). U istom vremenu nad-sveden je i brod. Njegov mreasti svod usporednih rebara poiva na slubama, snanim oblim trietvrt stupovima, a rebra bez prijelaza izlaze iz slube. Upravo elja kasnogotikog majsto-ra da oba svoda imaju identinu pro-

filaciju rebara i razlikuju se samo u dimenzijama i oblicima svodne ner-vature stvorila je jedinstveni prostor nijansirane gornje ljuske prostora. Po-etkom 16. stoljea gradi se zvonik sa sjeverne strane svetita. Pod zvonikom se nalazi sakristija presvoena krinim svodom. Na toranj se nastavlja samo-stan s uobiajenim prostornim raspo-redom istovrsnih zdanja franjevakog reda. Prva prostorija do sakristije (koja

Remetinec, crkva sv. Marije, pogled s june strane.

se nalazi pod tornjem) je kapitularna dvorana, takoer presvoena krinim svodom. Do danas se u cijeloj svojoj duini ouvalo samo jedno izvorno sa-mostansko krilo (dva krila su sruena krajem 19. stoljea) i to ono istono do visine prvog kata. Nacrti Simona Igna-tiusa Wagnera iz 19. st. pokazuju da je samostan bio u tlocrtu pravokutnik s klaustrom.

136 Gotika

Bonino da Milano

Glavni portal katedrale sv. Marka u Koruli (1412.)

Po prvom sauvanom ugovoru, gradnja katedrale u Koruli zapo-ela je 1407. godine. Njezinu su grad-nju na mjestu starije crkve zapoeli do-mai majstori, a meu njezinim prvim graditeljima i kiparima spominje se Bonino da Milano, koji je projektirao i izradio zapadni portal i lunetu juno-

ga ulaza. Njegov kiparski rad pokazuje utjecaj lombardske umjetnike struje na dalmatinski prostor poetkom XV. stoljea (Korula, Dubrovnik, Split, ibenik). Cijeli opus tog majstora, ko-lovanog vjerojatno na milanskoj kate-drali, nalazi se u Dalmaciji, a zapadni portal korulanske katedrale njegovo

je prvo poznato djelo. Vanjski luk portala, istaknut iz mase proelja, dre dva sloena stupa s vorovima nad kojima su snane konzole s visoko postav-ljenim lavovima. Konzole su na svom prednjem dijelu, okrenu-tom gledatelju, prekrivene li-em i pticama, s dva uea na-ga lika ene i mukarca u punoj plastici. Leei lavovi s janjetom u prednjim apama, nasuprotno postavljeni na konzolama, okre-nuti su jedan prema drugome. Vanjski polukruni profilirani luk na vrhu zavrava akroteri-jem. Portalna nia odnosno nu-tarnji okvir portala oblikovan je s dva tordirana stupa u stepena-stom pomaku koja zavravaju iljastim lukovima. Ikonografiju toga lavljeg por-tala moemo shvatiti kao izve-denicu portala Istonoga grije-ha, odnosno kao prefiguraciju Posljednjeg suda. Lavovi su postavljeni iznad prvih ljudi, no umjesto da lav gnjei zma-ja simbol zla, a lavica janje simbol dobra, ovdje oba lavlja lika pritiu janje upozoravajui vjernike na mo zlih sila. Nad profiliranim vratima u luneti je gotiko mreite pred kojim je na konzoli sjedei lik sv. Marka u biskupskoj odjei. Skulptura sveca tvrdo je modelirana, odje-a je oblikovana trokutastim, ukruenim naborima, od prsa do tla. Boninova skulptura s ar-hainim naborima koji padaju u paralelnim linijama ivi na po-vrini, plijenei svojom masom. Upravo takva modelacija figura (tzv. Gewandskulptur) znaajka je Boninova rukopisa.

140 Gotika

Juraj Dalmatinac i Ivan Pribislavi

Portal crkve San Francesco alle Scale u Anconi (1451.1455.)

Za vrijeme boravka majstora Jurja u Anconi 1451. godine, kad ugovara gradnju Loe trgovaca na kojoj radi do 1458., zapoet je i monumentalni por-tal franjevake crkve San Francesco alle Scale. Ankonitanski kroniar Lan-do Ferretti 1455. godine donosi vijest o portalu crkve: la chiesa di San Frances-co delle scale fu adornata dalla nobile e dignissima porta composta di marmi pre-ciosissimi, to potvruje da je portal tada zavren. U Jurjevu projektu oi-tuje se venecijanska cvjetna gotika koja

kulminira u bogatoj dekoraciji vije naca, okvira vrata, krinih cvjetova i lukova. Gotike ukrase i reljef u luneti klesao je Ivan Pribislavi, a Juraj je izradio figure i glave na ulaznim vratima. U osnovnoj koncepciji portal podsjea na Porta della Carta Dudeve palae u Veneciji, ali u sloenijoj i raskoni-joj izvedbi. U baldahinima na bonim dijelovima, koji zavavaju fijalama, na-laze se kipovi svete Klare, svetog Ber-nardina, svetog Antuna Padovanskog i svetog Ljudevita iz Tuluza. U luneti nad glavnim ulaznim vratima umetnut je Pribislaviev reljef Stigmatizacija sv. Franje. Sredinji dio portala ima kulisni karakter s poligonalno istaknutim bal-dahinom, iji trilobni lukovi vise poput zavjese i bacaju sjenu na koljku koja se nalazi u pozadini. Trostrana atika sredinjeg dijela zavrava povienim

venecijanskim lukovima nad kojima su krini cjetovi kakvi se nalaze i na Porta della Carta. Lukovi s fijalama takoer su postavljeni kulisno. Portal je nastao u suradnji izmeu Jur-ja i njegova dugogodinjeg suradnika, ibenanina Ivana Pribislavia, koji s Jurjem od 1441. godine radi na iben-skoj katedrali. Pribislavi je u kameno-lomima izraivao graevne detalje po Jurjevim nacrtima. Pretpostavlja se da je veliki kamen, koji je majstor 1451. godine traio u brakim kamenolomi-ma, bio namijenjen za klesanje velikog baldahina iznad portala crkve sv. Fra-nje u Anconi. Majstor je na njemu po-novio neke motive iz ibenika, primje-rice koljke i ljudske glave koje ovdje obrubljuju ulazna vrata. koljka je sad grandiozna po sredini portala, a glave se niu na njegovu vanjskom okviru.

Juraj Dalmatinac i Ivan Pribislavi, Portal crkve San Francesco alle Scale u Anconi, luneta s reljefom stigmatizacije sv. Franje 1451.1455.

Juraj Dalmatinac i Ivan Pribislavi, Portal crkve San Francesco alle Scale u Anconi, 1451.1455.

Gotika 141

146 Gotika

Velika Papalieva palaa Split

ivanja predlau kao graditelja njegova suradnika i uenika Andriju Aleija. Papalieva velika kua sagraena je u sjeveroistonom dijelu Dioklecijanove palae. Na njezinom mjestu nalazilo se nekoliko romanikih kua, te je veina njihovih zidova, ukljuujui i antiki zid, iskoritena prilikom gradnje, a i dvorite palae postavljeno je u prosto-

ru jedne bive romanike kue. Tlocrt zdanja, odreen starijim strukturama, odnosno parcelacijom, stoga je nepra-vilan. Zgrada ima prizemlje i dva kata, a reprezentativni prostori nalaze se u junom dijelu palae, okrenuti prema dvoritu, od ulice odvojenom visokim zidom s bogato ukraenim portalom s grbom obitelji u luneti. U zapadnom je

dijelu vrta loa koja visinom zauzima dvije etae. Nadsvo-ena je bavastim svodom, a prema vrtu se otvara lukovi-ma oslonjenima na sredinji stup i dvije bone konzo-le. Gospodarski prostori su smjeteni u istonom dijelu prizemlja. Vanjsko stubite smjeteno u dvoritu vodi u reprezentativnu dvoranu na piano nobile L-tlocrta. Dvo-rana se prema vrtu otvara bi-forom, a prema ulici kvadri-forom i po jednom monofo-rom sa svake njezine strane. Mreite kvadrifore sastoji se od etiri trolisna otvora nad kojima su jo po dva etvero-lisna; po dva trolisna i jedan etverolisni otvor uokvireni su iljastim lukovima izme-u kojih je smjeten aneo grbonoa. U unutranjosti se sauvao drveni rezbareni i oslikani strop reprezentativ-ne dvorane prvoga kata.Sloena kompozicija prostora i volumena ove palae pokazu-je kraj razvojnog puta srednjo-vjekovne dalmatinske gradske kue. Takav oblik zadrao se do baroka. Luksuzni klesarski radovi su u stilu cvjetne goti-ke koju je vlastitim rukopisom oblikovao Juraj Dalmatinac, a njezine oblike preuzeli mnogi majstori i suradnici te ih irili ne samo jadranskim obalama ve i u unutranjost zemlje.

Split, Velika Papalieva palaa, pogled u dvorite.

Starija literatura kao graditelja pa-lae navodi Jurja Matejeva Dalma-tinca sa suradnicima. Njegov je utjecaj vidljiv na portalu, kvadrifori, kapiteli-ma i polukapitelima loe. Novija istra-

Gotika 147

Split, Velika Papalieva palaa, sredina 15. st., tlocrt prizemlja i prvoga kata.

Split, Velika Papalieva palaa, pogled u veliku dvoranu s kvadriforom.

150 Gotika

Franjo iz Milana(Francesco da Milano)

krinja sv. imuna (1377.1380.)

Zadar, crkva sv. imuna

krinju je 1377. naruila ugarsko-hrvatska kraljica Elizabeta, ki bo-sanskog bana Stjepana Kotromania u slavu pobjede njezina mua, kralja Lu-dovika I., nad Venecijom. Ikonografija krinje trebala je, uz prikaze iz sveeva ivota, prikazati povijesne dogaaje u realnom (zadarskom) ambijentu. Oda-birom tijela sv. imuna kraljica je e-ljela potvrditi Zadranima da je relikvija ba njihova, jer se paralelni kult tovao upravo u Veneciji, u crkvi San Simeo-ne Grande. Stoga je u godinama pora-

Franjo iz Milana, krinja sv. imuna, prednja strana.

za Venecije u Dalmaciji ova narudba bila potez s izravnim politikim kono-tacijama. Njezina je pria dijelom intimna, jer govori o kraljiinoj obitelji (Smrt bo-sanskog kralja Stjepana Kotromania) i o njezinim eljama i vjerovanjima (Legenda o sveevu prstu), jer po le-gendi doticanjem sveeva prsta dobiva se muki nasljednik. Prikaz Krae pr-sta sv. imuna neko je tumaen i kao zakletva ene bana Pavla ubia koja je takoer eljela osigurati potomka banovoj obitelji. Sve te dinastike, po-litike i osobne elje utjelovila je Eliza-beta, okrunivi svojom krunom svee-vu glavu, a krinju poklanja Zadru kao sredinjem gradu istone jadranske obale i jedinom moguem takmacu Se-renissime. Svojim oblikom kvadra s dvostrenim krovom krinja nalikuje na antiki sarkofag. Oploje njezina drvenog sanduka obloeno je na svim strana-

ma vanjtine i u unutranjosti reljefno iskucanim i pozlaenim ploama od srebra. Tordirane stupove na prednjoj strani izradili su prilikom restauracije krinje u XVII. stoljeu zlatari Costan-tin Piazzalongi i Benedetto Libani, a renesansni reljef na naliju zadnje stra-nice izradio je 1497. Tomo Martinov iz Zadra.

Franjo iz Milana, krinja sv. imuna, detalj s adorantima i prikazom

umjetnika.

Gotika 151

Franjo iz Milana, krinja sv. imuna, 1377.1380., stranja strana.

154 Gotika

Bla Jurjev

Bogorodica s djetetom i svecima(oko 1431.)

Korula, Opatska zbirka

Bla Jurjev, najistaknutiji slikar tzv. Dalmatinske kole prve polovi-ce 15. st. osim vezanosti uz domau tradiciju u svojim djelima asimilira i poticaje suvremenih slikarskih zbiva-nja s druge strane Jadrana (Niccol i Zanino di Pietro, Iacobello del Fiore, Gentile da Fabriano). Prepoznatljivost izriaja omoguila je rekonstrukciju umjetnike linosti prije anonimnog slikara i njegova opusa, da bi 1961. go-dine pronaena signatura Blaa Jurjeva

na poliptihu trogirske crkvice sv. Jako-va na iovu konano potvrdila njegovu autorsku osobnost koju su jo vre dokazala i naknadna arhivska istraiva-nja. Njegov najzreliji rad, korulanski poliptih, pokazuje sva obiljeja njegova slikarskog rukopisa naglaenu deko-rativnost, individualizirane crte lica, ka-rakteristine oi, rafinirani lik Madone dugih prstiju te svetake likove tuna izraza. Poliptih, izraen za korulansku katedralu prije 1431. godine, ima pet polja odijeljenih izrezbarenim i reljefno istaknutim gotikim arkadama. Stupii arkada su tordirani a luk je djetelinast. U svakoj se arkadi nalazi po jedan lik koji se istie na zlatnoj podlozi. Na sre-dinjem, najveem polju, koje dominira kompozicijom, na gotikom prijestolju sjedi Bogorodica i lijevom rukom dri uspravno golo tijelo djeteta Isusa. Li-

jevo i desno od Bogorodice po dva su polja sa stojeim svetakim likovima desno sv. Ivan Krstitelj i sv. Mihovil, a lijevo sv. Petar i sv. Nikola. Svi likovi imaju gravirane aureole. Austrijska Centralna komisija za zati-tu spomenika (Zentralkomission fur Denkmalpflege) dala je poliptih restu-rirati 1911. godine, da bi 1953. polip-tih bio rastavljen i ponovno restauriran u tadanjem Restauratorskom zavodu HAZU. Cjelina je konzervirana, po-zlate okvira su restaurirane, a slikani dijelovi su retuirani. U restauratorskoj radionici regionalnog zavoda za zatitu spomenika kulture u Splitu ponovno je dotjeran 1985. godine. Pretpostavlja se da nije sauvan u cjelini, nego da su postojei prikazi bili donji dio vee i sloenije cjeline objedinjene rezbare-nim okvirom.

Gotika 155

Ivan Petrov iz Milana

Ugljanski poliptih

(sredina XV. st.)

Zadar, riznica samostana sv. Frane

Poliptih je izvorno nainjen za fra-njevaku crkvu sv. Jeronima na otoku Ugljanu. Kao najraskoniji go-tiki poliptih Dalmacije ve je rano pri-vukao pozornost strunjaka. Pripisivan je mnogim talijanskim slikarima, od Antonia Vivarinia do zadarskog slikara Blaa Lukina. U hrvatskoj povijesno-umjetnikoj literaturi druge po lovice

XX. stoljea (D. Domani) povezan je s freskama u kapeli sv. Dujma u Spli-tu te je pripisan jednom od slikara tih fresaka, splitskom majstoru Dujmu Vukoviu (Vukovi). U posljednjem desetljeu prolog stoljea pripisan je drugom autoru istih fresaka, zadarskom slikaru Ivanu Petrovu iz Milana (E. Hilje). Poliptih se odlikuje raskonom arhitektonikom i dekoracijom, polja su komponirana u sloenom registru koji se sastoji od predele i dva pojasa s atikom, ukupno 29 slikanih polja odije-ljenih arkadama. Nad arkadama nalaze se ukrasne koljke, a zavrni su dijelovi ureeni stiliziranim krievima, krinim cjetovima i fijalama. U sredinjem,

najirem polju sjedi Bogorodica na go-tikom prijestolju okruena anelima. Iznad Bogorodice velika koljka pro-storno zauzima polovicu gornjeg pojasa nad kojim se nalazi poviena trodijelna atika s prikazom Imago pietatis (Ispae-nog Isusa) sa sv. Marijom i sv. Ivanom. U predeli prikazan je Isus s apostolima. U donjem pojasu prikazani su stojei likovi sv. Nikole, sv. Franje, sv. Jeroni-ma, sv. imuna i sv. Jakova, a u gornjem poprsja sv. Krevana, sv. Stjepana, sv. Ivana Krstitelja, sv. Dimitrija, sv. Do-nata i mladenaki lik sv. Krevana. Poliptih je temeljito restauriran i do-slikan 1892. u Beu te 1971. u Restau-ratorskoj radionici u Zagrebu.

158 Gotika

Najkvalitetniji fragmenti zidnog slikarstva 14. stoljea sauvani su u biskupskoj kapeli sv. Stjepana uz zagrebaku katedralu. Djelo su ne-poznatog majstora koji pripada sje-vernotalijanskom krugu, posljednjoj generaciji kole iz Riminia zasnovanoj na Giottovoj umjetnosti. Zidne slike, nastale u vrijeme biskupa Stjepana III. Kaniaja (1356.1374.), otkrivene su tijekom istraivanja kapele koje je za-poelo 1949. godine. Najbolje je sa-uvan dio ciklusa s prikazom Krista u slavi (Maiestas Domini) u mandorli no- Zagreb, Nadbiskupski dvor, kapela sv. Stjepana, svod.

enoj anelima na svodu kapele. U su-svodnicama iznad glave apokaliptinog Krista desno i lijevo su proroci i evan-elisti sa svojim zoomorfnim simboli-ma. Evanelisti postavljeni u parovima zadubljeno piu svoja evanelja. Mla-denaki Krist prikazan je u frontalnom sjedeem stavu s otvorenom knjigom. Na zidovima je prikazan Kristov ovo-

zemaljski ivot; na istonom (kapela je orijentirana sjeverjug) razabiru se prizori Golgote i Isusa u hramu, na junom lik Marije Magdalene suge-rira scenu Raspea. U sceni Rasprave u hramu slikar narativnim sredstvima sugerira interijer i angairanost liko-va u emotivnoj raspravi. Lunete iznad kamene rozete na zapadnom zidu pri-kazuju Krista i dva sveca, ali zbog ve-likih oteenja nije mogue zakljuiti o kojim je svecima rije. Aneli svirai na sjevernom zidu, oblikovanjem gla-ve, aureola i oiju evociraju Giottova enska lica, no majstor Stjepanove ka-pele svojim licima ne utiskuje biljeg klasinosti. Tijekom restauriranja zid-nih slika ustanovljeno je da su prizori

Nepoznati majstor

Fresko ciklus (izmeu 1356. i 1374)

Zagreb, Nadbiskupski dvor, kapela sv. Stjepana

Gotika 159

Zagreb, Nadbiskupski dvor, kapela sv. Stjepana, Maiestas Domini.

Zagreb, Nadbiskupski dvor, kapela sv. Stjepana, Isus meu hramskim mudracima.

slikani u dnevnim odsjecima gior-natama, tehnikom al fresco. Visoki sjaj postignut je naknadnim nanoenjem masnoe i voska, a lumeggiature (istica-nje svijetlih dijelova) dodavanjem tem-pere. U reljefno izraenim aureolama u tuku utisnute su kanelire. Likovi i kompozicije istiu se na tamnomodroj smalto-pozadini, slinoj caklini, kao da se slikar ugledao na freske u sakristiji katedrale.

168 Iluminirani rukopisi

Misal Jurja od Topuskog(oko 1495.1525.)

Zagreb, Riznica prvostolne crkve zagrebake

Najbogatije i umjetniki najzahtjev-nije oslikani kodeksi u Hrvatskoj izraeni su potkraj 15. st. u okrilju Za-grebake biskupije. Za biskupa Osvalda u Zagrebu je prepisan i oslikan jedan antifonar, a osim njega i dva raskona misala za kanonika Jurja iz Steninja-ka (oko 1450.1498.), koji je od 1468. imao naslov nadarbenog opata (upravi-telja) cistercitske opatije u Topuskom, pa se zbog toga i naziva Jurjem od To-puskog. Godine 1488. Juraj je imeno-van azmanskim prepotom i pomo-nim biskupom zagrebakim. Dva misa-la jedan u Metropolitanskoj knjinici (MR 170), a drugi u Riznici zagrebake katedrale (K-2) nose njegovo ime. Pr-

vi Missale Georgii de Topusco prepisao je 1495. sveenik Matej iz Miletinca, a na njegovu je oslikavanju radio minijatu-rist za kojega se smatra da je identian s jednim slikarem njemakoga podrijetla djelatnim u Zagrebu poetkom 16. st., a koji je u zagrebakim dokumentima iz toga vremena (1504.) zabiljeen kao Hans pictor. U literaturi se njegovo ime navodi u latinskom obliku kao Johannes Alemannus zbog toga to je u ovom dru-gom misalu opata Jurja (Riznica kate-drale) na dva mjesta upisao svoj inicijal I, razrijeen kao Iohannes (Kniewald).

Sitnoslikar je, dovrivi oslikavanje prvoga misala, nakon 1495. zapoeo rad na oslikavanju ovoga drugoga, jo reprezentativnijeg liturgijskog kodeksa, no zbog smrti naruitelja 1498. taj po-sao nije dovren. Misal je za biskupa iz obitelji Erddy (vjer. imuna Erddyja) oko 1520. po svoj prilici odnesen u Bu-dim, gdje je njegovo oslikavanje preu-zeo neki od sitnoslikara koji su radili za

kardinala Tomu Bakaa iz iste obitelji. U starijoj domaoj literaturi postav-ljena je hipoteza da su na tim kasnijim iluminacijama misala radila dva maj-stora, a zbog snanijega renesansnog obiljeja nekih prikaza i motiva (putti, groteske) smatralo se da bi jedan od njih mogao biti Julije Klovi koji je u godinama prije Mohake bitke boravio na ugarskom dvoru u Budimu. Iznese-na je i manje vjerojatna pretpostavka da je oslikavanje toga misala dovreno u Zagrebu, gdje je takoer ili pri odla-sku iz Venecije u Budim ili pri povrat-ku iz Ugarske u Italiju nakon Mohake bitke mogao boraviti Klovi. Po svoj prilici ipak nije rije o Kloviu, ve o drugom sitnoslikaru, podrijetlom vje-rojatno iz sjeverne Italije, koji je zbog karakteristinog monograma upisanog u ovaj misal opata Jurja i zbog svojeg angamana za kardinala Tomu Bakaa nazvan Bakaev monogramist.

Oba misala Jurja od Topuskog imaju raskone iluminacije koje su u prvom misalu kasnogotike s renesan-snim primjesama (ukrasni motivi, put-ti), a u drugom veina je prikaza izra-ena u renesansnom slogu. Na bujno oslikanim stranicama ovoga misala s 22 cjelostrana oslika (jedan list s prikazom raspea je ukraden) umetnuti su, osim odgovarajuih prizora vjerskog sadr-aja, neobini likovi, fantastina bia, aljive scene, siuni prizori lova i razli-iti ukrasi. Na prvom listu naslikan je sveani prizor s likom opata Jurja pred boanskim prijestoljem. Znakovito je da su mnogi motivi i cjelovite kom-pozicije slikani po grafikim listovima. Sitnoslikar se ponajvie sluio grafi-kim listovima popularnoga njemakog bakropisca Israhela van Meckenema. Najdojmljivija je ipak cjelostrana mi-nijatura s prikazom sv. Jurja u borbi sa zmajem, kojega je kompozicija nastala po bakrorezu nizozemskoga Majstora iz Zwollea.

Milan Pelc

Iluminirani rukopisi 169

170 Iluminirani rukopisi

Hrvojev misal (1404.)

Istanbul, Sultanahmet Topkapi sarayi mzesi klphamesi

Misal od gotovo 500 stranica dovr-io je 1404. pisar pop Butko za bosanskoga vojvodu i splitskoga herce-

ga Hrvoja Vukia Hrvatinia. Po pre-daji, iz Bosne ga je u Budim odnio kralj Matija Korvin, a Turci su ga nakon osvajanja Budima odnijeli u Carigrad. Glagoljaki pop Butko bio je pisar, a ujedno kako se ini i iluminator Mi-sala. Iluminacije, naime, ukazuju na sli-karski rukopis najistaknutijeg zadarskog gotikog slikara Menegela Ivanova de

Canali, pa se pretpostavlja da su nasta-le u njegovu krugu na podruju Zadra. U zadarskom je, pak, arhivu sauvana oporuka sveenika glagoljaa Butka iz 1418., koji bi mogao biti pisac odnosno sitnoslikar Hrvojeva misala (E. Hilje).

Misal je bogato oslikan manjim ilu-minacijama koje prate pojedine mjesece u kalendaru s odgovarajuim anr-pri-

Iluminirani rukopisi 171

kazima radova u pojedinom mjesecu, a potom i velikim brojem minijaturnih prizora iz Sv. pisma, naslikanima jedrim, pomalo rustikalnim likovnim stilom, te brojnim ureenim inicijalnim slovima i vitiastim izbojima koji se pruaju du tekstovnih stupaca (94 minijature i oko 380 inicijala). Na pretposljednjoj stra-nici pred azurnom pozadinom naslikan

je naruitelj vojvoda Hrvoje na konju, a na nasuprotnoj stranici prikazan je vojvodin grb koji se nazire i na titu to ga vojvoda dri u ruci. Reprezentativna identifikacija u heraldikoj i figurativnoj dimenziji primjerena je naruiteljevoj samosvijesti, a mogla je biti nadahnuta prikazbenom tipologijom vitezova i vla-dara na peatima odnosno kovanicama

onoga vremena. Premda je u likovnom ostvarenju, jednako kao i ostale sliice u Misalu, rustikalan, u svojoj zamisli taj je viteki portret lokalnog monika monumentalan i po stupnju afirmacije individualnosti izniman u hrvatskom kasnom srednjovjekovlju.

Milan Pelc

182 Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljea

gradnja snano istaknuta na hridi i ne-ovisna o starijoj kuli na tom poloaju, dok je ritam niskih polukrunih kula sjevernoga i zapadnoga predzia bio odreen zateenim srednjovjekovnim kulama. Najsloenije rjeenje proveo je na Mineti, gdje je irina izmeu starije kule i ravnine predzia u vie etaa iskoritena u zatvorenim i otvo-renim prostorima za radijalni smjetaj topova. Zatvorene kazamate paljivo su oblikovane i opremljene ventilacij-skim kanalima. Michelozzo je, dakle, u sloenom odnosu sa svojim poslodav-cima i na postojeim strukturama za-teenih srednjovjekovnih dubrovakih utvrda uspostavio novi sloj, namijenjen uinkovitom razmjetaju i uporabi u ono doba jo razmjerno novog vatre-nog oruja. Taj sloj do danas je dobro sauvan kao najslikovitiji i najzanimlji-viji dio dubrovakih zidina.

Dubrovnik, Mineta.

Dubrovnik, Mineta, presjek.

Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljea 185

Kopnena vrata u Zadru (1543.)

Nova gradska vrata u Zadru nastala su u sklopu podizanja posve novo-ga fortifikacijskog pojasa na jugoisto-noj strani zadarskoga poluotoka. Prem-da nema definitivne potvrde, moe se opravdano zakljuiti da je tvorac toga pojasa, a onda i gradskih vrata, veronski arhitekt Michele Sanmicheli, u to doba glavni inenjer Mletake Republike. U Galeriji Uffizi uva se, naime, pripre-mni crte za ta vrata s Micheleovom biljekom na poleini. Natpis na desnoj strani vrata oznaava njihov dovretak s 1543. godinom. Izvorno je prema vratima vodio most poloen preko foe,

kanala punjenog morem, a ulazilo se veim podiznim mostom kroz sredinji otvor te pjeakim mostom kroz spo-redni, lijevi otvor; desni otvor nije bio koriten. Unato troosnoj organizaciji, kao izrazu potrebne reprezentativnosti, graevina nije mogla biti ira zbog po-loaja uza sam bastion. Ono to danas vidimo zapravo je samo proelje neka-danje graevine, jer je njezin korpus, s unutarnjim nadsvoenim prolazima, sruen u 19. stoljeu.

Vrata su reprezentativno koncipi-rana i raskono opremljena, primjere-no ulazu u glavni grad Dalmacije pod

mletakom vlau. Diskretno su podi-jeljena u tri horizontalna pojasa: zonu bonih prolaza, zonu natpisa sa zabati-ma te zonu s lavom sv. Marka i bonim grbovima. Kompozicija je zakljuena greem s karakteristinim sanmicheli-jevskim frizom (naizmjence metope s bukranijem i cvjetovima); nad greem nema zabata niti atike. Cjelinu odlikuje naglaena plastinost elemenata, obra-da u horizontalnim trakama rustike te visoki postamenti noseih elemenata. U usporedbi s poznatim Micheleovim vratima u Veroni (Porta Nuova, Por-ta Palio), kompozicija zadarskih vrata djeluje razigrano, nemirno i slikovito. Neki autori u tome vide maniristiku komponentu, podjednako kao i u raz-mjernoj uskoi ovih vrata.


Utvrda sv. Nikole smjetena je na ulazu u kanal sv. Ante, jedi-ni mor ski prilaz ibeniku. Podignuta je na otoiu gdje je u srednjem vi-jeku stajao malen samostan s crkvom sv. Nikole; crkvica je sruena uslijed gradnje utvrde, ali joj je ostavila ime. Gradnja nove utvrde zapoela je 1540. godine, u doba jednoga od mletako--turskih ratova. Iz iste nam je godine sauvan opis budue graevine to ga

je sastavio njezin projektant Giangi-rolamo Sanmicheli, neak Micheleov. Taj je tekst neobino dragocjen i za-nimljiv svojom iscrpnou kao i inje-nicom da prikazuje izvornu autorovu predodbu o strukturi utvrde. Grae-vina je trokutnoga tlocrtnog oblika sa zaobljenom kulom (rondelom) prema kanalu te s dva polubastiona na nasu-protnoj strani. Glavni je ulaz smjeten zatieno uza sam rondel, na strani to

gleda prema ibeniku. Reprezentati-van portal izvorno je nosio natpis to je navodio graditeljevo ime, a na vrhu je stajao velik lav sv. Marka u punoj plastici. Osim podnoja i pojedinih kamenih struktura, glavnina je utvrde zidana opekom dopremljenom iz Ve-necije.

Zahvaljujui nevelikim ukupnim dimenzijama, utvrda je mogla dobiti jednostavnu, komprimiranu strukturu sazdanu od nekoliko osnovnih forti-fikacijskih oblika. Njezina je funkcio-nalnost posve promiljena utoliko to je rondel omoguio radijalan raspored topova, a dva polubastiona najbolji mogui uzajamni nadzor na ugroe-nijoj kopnenoj strani. Giangirolamo

Utvrda sv. Nikole u ibeniku (1540.)


ibenik, tvrava sv. Nikole, portal.

ibenik, utvrda sv. Nikole, tlocrt donje razine.

Sanmicheli je, dakle, osigurao nadzor onih strana utvrde gdje mu se to ini-lo nunim i koje je stoga projektirao u ravnim potezima, a suvereno ga se odrekao kod rondela gdje nije bilo to-like opasnosti, a bili su potrebni opti-malni uvjeti za napad na brodove to bi pokuali ui u kanal prema ibeniku. U usporedbi s utvrdama na otocima pred Venecijom, takoer izoliranim uporitima koja su branila ulaz u La-gunu, ibenski je sv. Nikola nastao pri-je, a moe se rei i da mu je koncepcija originalnija. Upravo se u kontekstu drugih utvrda toga doba pokazuje da je ibenska utvrda, uz promiljeno ri-jeene funkcionalne potrebe iznimna kreacija svoga autora.


Veliki Tabor

Veliki Tabor u Hrvatskom zagorju najslikovitiji je i najbolje sauvan vlastelinski grad (burg, zamak) u Hr-vatskoj. Dobro je sauvan zahvaljujui lakoj dostupnosti i razmjernoj udob-nosti, pa je mogao biti koriten tijekom vie stoljea, sve do naeg doba. Smje-ten je na nevisoku brijegu, nad cestom to povezuje Miljanu i Desini.

U sreditu sklopa stoji najstarija graevina, peterokutna utvrena zgrada zatiena otrim bridom prema prilaznoj strani. Na njoj su sauvani kasnogotiki portali i prozorski okviri s klesarskim znakovima, ali i jedna poslije ugraena renesansna bifora. Ta zgrada, podignuta poetkom 16. stoljea, isprva je vjerojat-no bila uokrug zatiena nekim slabijim zidom ili pak palisadom. Sredinom sto-ljea mogao je onda oko nje biti uspo-stavljen dananji pojas s polukrunim kulama, najuoljiviji i najvredniji dio Velikoga Tabora. S dvorine je strane is-prva bio opremljen drvenim hodnicima, koji su poslije nadomjeteni troetanim zidanim arkadama na toskanskim stupi-ima. etiri kule ovoga pojasa tipinog su renesansnog oblikovanja: skoeno podnoje zakljueno je polukrunim

vijen cem, a gornji kat izboeno poiva na nizu konzola, meu kojima se jo vide izljevnice. ini se da su najprije podignu-te dvije zapadne kule kao zatita starijoj zgradi, a nakon toga kule prema istoku. Otvori su na tim kulama izvorno zacijelo bili manji, sluei obrani, da bi tek po-slije bili pretvoreni u dananje prozore. Na sjevernoj strani, gdje je pristup tei te je prijetila manja opasnost, smjeten je ulazni sklop.

Po svom poloaju i graevnom ra-zvoju Veliki Tabor pripada meu gra-

dove odnosno burgove, dakle srednjo-vjekovnom tipu utvrivanja, no nastao je na izmaku toga razdoblja. Sredinjoj graevini, ali i terenu, prilagoen je osobito organizirani pojas zidina i kula, to dosljedno pokazuje obiljeja renesansnog oblikovanja. Njegova je posebnost u neobinoj zbijenosti kula, povezanih tek kratkim potezima zido-va. Istodobno, kule nisu snano izbo-ene iz linije zida, pa cjelina djeluje poput organizma iji se dijelovi meko pretau jedan u drugi.

Veliki Tabor, pogled s

jugozapada.

Veliki Tabor, tlocrt prizemlja.


Tvrava Karlovac(1579.)

Mjesto za gradnju nove tvrave, nazvane prema nadvojvodi Kar-lu tajerskom, odreeno je na prostoru zatienom dvjema rijekama, Kupom i Koranom, nedaleko od srednjovjekov-noga grada Dubovca. Radovi na trasi-ranju tvrave zapoeli su 1578. godine, a sama gradnja idue godine. Ako je vjerovati datumu zabiljeenom na naj-starijem sauvanom tlocrtu, slubeni je poetak radova bio 13. srpnja 1579. go-dine. Nije poznat autor projekta u liku jedne osobe glavni graditelj Granice u to doba bio je Giuseppe Vintano, predsjedavajui graevnog povjeren-stva bio je Franz Poppendorf, a nadzor na gradilitu vodio je Martin Gambon.

Tvrava je bila zamiljena i podi-gnuta posve pravilno: osnovni je oblik

esterokut, na uglovima mu stoje basti-oni. Urbana je shema unutar bedem ortogonalna, s uobiajenim sredinjim trgom. Najstariji tlocrt, to potjee za-cijelo iz doba poetka gradnje, pokazu-je planirani smjetaj dvaju ulaza u grad uz bastione. Grad-tvrava svojom pra-vilnom strukturom mogao bi se ubro-jiti u tzv. idealne gradove renesanse, premda je takvom idealu blii raspored u kojemu su ulice radijalno organizira-ne u odnosu na sredinji trg. Svakako Karlovac pripada meu najranije rea-lizacije pravilno koncipiranih gradova okruenih poligonalnim fortifikacij-skim pojasom. Meutim, vanijom i zanimljivijom ini se jedna njegova osobina to ga ini po svemu sudei je-dinstvenim. U srodnim primjerima na-ime urbana mrea je poloena tako da sredinji trg povezuje sa to je mogue

vie vanih toaka na vanjskom pojasu, tj. s bastionima i gradskim vratima; to vrijedi podjednako za gradove radijal-nog rasporeda kao i one ortogonalno koncipirane. Karlovako rjeenje je, zaudo, posve razliito: ovdje sredinji trg nije izravno, osno, povezan niti s jednim od est bastiona kao niti s jed-nima od dvaju vrata. Takva situacija predoena je u najstarijem tlocrtu, kojega je slijedila konana izvedba. O razlozima takve neobine koncepci-je moemo tek nagaati. Zacijelo ni-je bila posrijedi greka koja ne bi bi-la primijeena, nego svjesna odluka, odnosno posebna elja da se izbjegne konvencionalna veza sredita tvrave s njezinim obodom. Moda bi se u tom pogledu moglo govoriti o maniristi-koj inventivnosti inae stroge struktu-re karlovake tvrave.

Karlovac, najraniji tlocrt, 1579. Be, Kriegsarchiv


Karlovac, zrana snimka Zvijezde.

204 Renesansa

Odluka o gradnji nove gradske cari-narnice (njezin naziv Divona dolazi od talijanskog dogana, carina, a drugi na-ziv, Sponza od spongia, gradska cisterna, koja se neko nalazila na istom mjestu) donesena je 1513., projekt grad skog in-injera Paskoja Milievia predstavljen je dubrovakom Velikom vijeu 1516., radovi su dovreni 1522. godine. Osim trgovakih skladita i carinskih ureda u zgradi su bile smjetene kovnica novca, oruarnica i javna kola. Po poznatim i d

Documents

Hrvatska Umjetnost