HRVATSKI HUMANIZAM(početak 15.st.)

- U središtu umjetničkog stvaranja je čovjek, a uzori su antički

- Društvene i političke prilike u to doba: - u prvoj polovici 15. st. Hrvatska je teritorijalno i politički razjedinjena:- Dalmacija je od 1420. pod mletačkom vlašću- Habsburgovci su u Banskoj Hrvatskoj- Turci prodiru u južnu i sjevernu Hrvatsku (nakon Krbavske bitke)- jedino je Dubrovnik uspio sačuvati slobodu

- Humanizam će se razviti u južnim priobalnim krajevima i u većim centrima sjeverne Hrvatske zbog: - utjecaja Italije- gospodarske razvijenosti i razvijenosti gradova- patriciji (pripadnici gradske trgovačke aristokracije) i imućni pučani nosioci su kulturnog života- razvija se svjetovno javno školstvo- Zadar, Split, Šibenik, Trogir, Hvar, Korčula i Dubrovnik povezani su s talijanskim humanizmom i renesansom, naime, naši

se pisci obrazuju na talijanskim sveučilištima (Rim, Padova, Firenza, Siena) te po povratku u domovinu šire napredne humanističke ideje (Ivan Česmički, Antun Vrančić)

- talijanski humanisti, obrazovani profesori i pravnici stižu u naše krajeve razmjenom trgovačkih i kulturnih dobara te podučavaju hrvatsku mladež

- Humanizam će se razviti i u većim centrima sjeverne Hrvatske gdje je :- humanistička djelatnost vezana uz plemstvo i crkvene dostojanstvenike, od kojih mnogi djeluju izvan domovine (dvor

ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina je istaknuto žarište europskog humanizma)- još uvijek prisutna srednjovjekovna glagoljaška i latinička tradicija

- otvaraju se tiskare u Veneciji, Rimu, Rijeci, Pazinu, Senju, Kosinju i Varaždinu- razvija se graditeljstvo, slikarstvo i kiparstvo

humanistički krugovi – središta:

- ZADAR: Juraj Benja, Juraj Divinić (ninski biskup), Jerolim Divnić (gradski bilježnik)- ŠIBENIK: Juraj Šižgorić – Tri knjige elegija i lirskih pjesama, 1477. – prva hrvatska pjesnička inkunabula (prva tiskana zbirka

pjesama), Faust Vrančić (prvi hrvatski tiskani riječnik), Antun Vrančić (Putovanje od Budima do Drinopolja – putopis – književno-znanstvena proza)

- SPLIT: Marko Marulić (Davidijada, ep)- HVAR:Vinko Pribojević (povjesničar i književnik)- TROGIR: Fran Trankvil Andreis (pisao lirik, govore, poslanice i filozofske rasprave)- DUBROVNIK: Ilija Crijević – prvi hrvatski pjesnik okrunjen lovorovim vijencem (poznat po elegijama upućenim djevojci

Flaviji), Karlo Pucić (lirski pjesnik), Jakov Bunić (epski pjesnik), Ludovik Crijević Tuberon (povjesničar)- ISTRA - Labin: Matija Vlačić Ilirik – teolog i crkveni povjesničar- SJEVERNA HRVATSKA (panonska): Ivan Česmički (pjesnik, elegije – U smrt majke Barbare), Ivan Vitez od Sredne (epigrami,

epitafi, ode)- KOTOR: Nikola Modruški – Kotoranin (biskukp, autor najstarije prozne inkunabule hrvatskoga autora)

književnost:

- hrvatski humanisti nazivaju se i latinistima jer su pisali djela na latinskom jeziku (jeziku tadašnje kulturne Europe) i na taj način uključili su se u europski kulturni krug (latinski jezik bio je jezik književnosti, kulture, uprave i politike)

- latinizam = stvaranje na latinskom jeziku – započelo u 9.st Trpimirovim natpisom- krajem 16.st zamire književnost na latinskome jeziku (iznimka je Dubrovnik)- nastoji se obnoviti antički duh – priroda, ljepota, istina, sloboda; (oponašaju se uzori)- od epskih književnih vrsta dominira ep, a pišu se i književno-znanstvena prozna djela (putopisna i etnografska djela, proza

s diplomatskih putovanja…)- najčešća je lirska poezija:

- pišu se elegije, epigrami, epitafi i ostale lirske pjesme- teme: tipično antičke (npr. mitološke), intimne, ljubavne, domoljubne, religiozne i moralističke

1

Elegija(tužna čeznutljiva pjesma)

Epigram(kratka satirična duhovita pjesma)

Epitaf(kratka pjesma o prolaznosti života)

- pisana po uzoru na antičku- strofa je elegijski distih- teme: bol zbog potresnih događaja

(nesreće, gubitak najbližih, razaranje domovine, ljubavna bol...)

- česta je i domoljubna e. (protuturska tematika)

- često obrađuje autobiografske motive- teme: od obraćanja moćnom zaštitniku

preko ljubavne teme do komentara o vlastitom životu

- česti su satirični epig. u kojima se ismijavaju različite ljudske osobine

- sažeto i jezgrovito izriču razmišljanja o životu i smrti

GLAVNI PREDSTAVNICI HRVATSKOG HUMANIZMA

IVAN ČESMIČKI (1434. – 1472.)Janus Pannonius- podrijetlom je iz Česmice kod Čazme (nadimkom Pannonius želio je istaknuti svoj rodni kraj, Panoniju)- rodom je iz plemićke, ali siromašne obitelji, poslan na školovanje u Padovu- doktor prava koji postaje biskupom – na dvoru u Budimu- tematika u njegovim djelima povezana s vremenom i prostorom u kojem je živio- djela podijeljena u 3 skupine:

- Heroica – pjesme u heksametru- Dvije knjige elegija – pjesme u elegijskom distihu („U smrt majke Barbare“)- Dvije knjige epigrama

JURAJ ŠIŽGORIĆ ŠIBENČANIN (1420. – 1509.)Georgius Sisgoreus- pjesnik, svećenik, pravnik, potomak stare plemićke obitelji, studirao pravo u Padovi- prva hrvatska tiskana zbirka pjesama: Elegiarum et carminum libri tres – „Tri knjige elegija i lirskih pjesama“, 1477.g.- O smještaju Ilirije i gradu Šibeniku – rukopisno djelo u kojem s ljubavlju opisuje rodni šibenik

ANTUN VRANČIĆ (1504. – 1573.)- Rodom iz Šibenika, studirao u Padovi, diplomatska karijera po završenom studiju- Putovao Europom, postao biskup- Politička misija u Carigradu – postaje kraljem namjesnik u Ugarskoj, pred smrt kardinal- Epistolae – Pisma – poslanice u kojim se odražava njegov život i rad – zapažanja s putovanja

MARKO MARULIĆ (1450.-1524)

ELEGIJE

- Humanistička elegija – pisana po uzoru na antičku- Vrsta strofe – elegijski distih = heksametar+pentametar – jedna misao u dva stiha – također antički uzor- Teme koje izražavaju bol zbog potresnih događaja (nesreća, gubitak najbližih, razaranja domovine, ljubavna bol…)- Elegijom se mogu izraziti emocije pojedinca, ali i kolektivne emocije („Elegija o pustošenju šibenskog polja“)- Za humanizam je česta i autobiografska elegija – humanistička svijest o čovjeku kao pojedincu, njegovom individualnom

JA – temom postaju prizori i događaji iz piščeva osobnoga života („U smrt majke Barbare“)

Elegija o pustošenju Šibenskog polja – Juraj Šišgorić- u zbirci „Tri knjige elegija i lirskih pjesama“- domoljubna lirska pjesma – domoljubna elegija- tema: „rasute bašćine“ – turski napadi – tema karakteristična za hrvatski humanizam- elegija u distisima (tužan ton)- tuga, očaj, bol, bijes – zbog razorenog zavičaja – elegično raspoloženje- na početku pjesnik govori o sebi i razmišlja o teškoćama u vlastitom životu: “Vjerovah da ću za tolikim zlima u mojemu

žiću / Napokon moći svoj mirno proživjeti vijek.”- Elegije – katkad se preklapaju 2 gledišta – ova je primjer: događaj iz autorovog života ima značenje u životu zajednice –

iznosi vlastite osjećaje ali govori i kao predstavnik puka2

- Iskazuje osjećaje – slika tragedije hrvatskog puka u šibenskom zaleđu – pjesnikova odluka da se ukljči u obranu domovine1.dio- Spominje Tibula i Nazona (rimski elegičari) – uspoređuje ih sa sobom – njegova bol je jača – bol zbog razorene i

opustošene domovine jača je od bilo koje druge- mitološki motivi: muze (pjesništvo), Feb (Apolonov epitet – umjetnost), Mars (rat)

2.dio- odvođenje ljudi u roblje, zločini, spaljene i srušene kuće i crkve, otimanja, ubojstva- zgranut i zaprepašten onime što je doživio-vidio- „visoka kula“ – metafora za sigurni svijet – sebe smatra zaštićenim – ali tragediju Šibenčana na polju kao svoju- Biblijski motivi: hrvatski vojnici – praćke (snaga: duh, pravda), turski vojnici – koplja, strelice, konji

3.dio- Odlučuje se uključiti u obranu- „ostavlja liru“ – ostavlja pjesništvo, „ostavit pravničke svežnje“ – ostavlja pravo …. = ostavlja svoj život, sebe kao

pjesnika i sebe kao pravnika- „Za te, o vjero mi sveta, za te, o moj mili dome,

Život žrtvujem svoj, divlji što vreba ga rod.Tei se zaklinjem, za te svoje sad izlažem grudi,Pripravan za te mrijet, krvav i izranjen sav“.

U smrt majke Barbare – Ivan Česmički- autobiografska elegija posvećena majci; pisana je latinskim jezikom- tema: smrt majke- u ovoj lirskoj ispovijedi pjesnik opisuje majčinu dobrotu i sve što je za njega činila te posljednje trenutke njezina života- posljednje riječi su joj bile: “uz čilo mi dijete slatko ću umrijeti”- raspoloženje u pjesmi je tužno, pjesnik izražava bol jer majčina je smrt za njega veliki gubitak: “Evo mi mrtve majke

oplakane mojim suzama.”- kompozicija, jezik i stil:

- pjesma je ispjevana elegijskim distihom karakterističnim za elegije- stihovi aforističnog značenja, npr: “što ti je drago, čini ti se, ne stari nikada”- ispreplitanje subjektivnog (vlastite tuge) i univerzalnog (svatko može u pjesnikovoj boli prepoznati i vlastitu)

- 1. distih – izražavanje razloga vlastite boli (smrt voljene osobe)- 2. distih – 10. prosinac dan je majčine smrti (obnavljanje tuge)- 3. distih – o žalosti- 4. distih – o majčinoj ulozi u vlastitom životu- 5. distih – nada u ponovni susret u nekom novom obliku postojanja

- analiza (iz čitanke): izražavanje razloga vlastite boli (smrt voljene osobe), 10. prosinac dan je majčine smrti (obnavljanje tuge), o žalosti, o majčinoj ulozi u vlastitom životu, majčina smrt i nada u ponovni susret u nekom novom obliku postojanja

- u pjesmi ima mnoštvo aluzija na antičku književnost

3

EPIGRAM

- Tema humanističkog epigrama može biti sve – od obraćanja moćnom zaštitniku, preko ljubavne teme, do komentara o vlastitom životu

- česti autobiografski motivi (kao kod elegije)- česti satirični epigrami – ismijavaju razne ljudske osobine

Tri epigrama Ivana Česmičkog- O promjeni svoga imena – plavokosa Talija (muza) nagnala ga je da promijeni ime iz Ivan u Jan (nije ih oholosti nego

umjetnički nadahnut)- Pjesnik Ivan o sebi – o svojim stihovima- Odu – prija mu kad ga smatraju dobrim pjesnikom – iako kaže da zna da lažu- Satirični, sva tri

KNJIŽEVNO-ZNANSTVENA PROZA

- Novele i romani ne pojavljuju se na latinskom jeziku u doba humanizma- Većina hrvatskih humanista bili su javne osobe (svjetovne ili crkvene funkcije) – upoznavali su razne ljude i razne krajeve

te o tome pisali u svojim djelima- Putopisi, etnografska djela, proza s diplomatskih putovanja….

O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku – Juraj Šižgorić Šibenčanin- S mnogo ljubavi opisuje Šibenik- Iako latinist, daje prednost narodnim pjesmama i poslovicama pred antičkim djelima- Opisuje narodne običaje i uspoređuje ih s antičkim, odnosno kako bi ih doživjeli antički mislioci, umjetnici i filozofi- Uspoređuje antički i kršćanski svijet – uspoređuje običaje – antičke Saturnalije (sedmodnevni narodni blagdan u čast

Saturna) i šibensku najveću svetkovinu u čast Rođenja Gospodinovog (Božić) – s ljubavlju opisuje „…taj blagdan ovdje jedan cjeliva drugoga javljajući time kako zalogom mira da je došlo vrijeme spasenja i da se rodio tvorac mira, za kojim je silno čeznula čitava zemlja i čijoj se ljepoti divi sunce i mjesec…“

Putovanje iz Budima u Drinopolje – Antun VraničićRazgovor Antuna Vrančića s bratom Mihovilom o carigradskom putovanju i poslanstvu – Antun Vrančić- Putopisi koji svjedoče o Vrančićevom prvom izaslanstvu u Carigrad- Opisuje ljude i običaje, komentira tužne i nepravedne običaje (trgovina zarobljenicima, odnos prema siromašnima, život

siromašnih, utjerivači danka….

HUMANISTIČKA ODA- Oda Dubrovniku – Ilija Crijević

- U prve dvije strofe – antički uzori- Slijedeće strofe – autobiografski motivi (nezadovoljstvo svojim položajem – zapovjednik utvrde u Stonu) – ton postaje

ironičan

HUMANISTIČKI EPITAF- Petrarkin grob – Ivan Česminski - Narcisov epitaf – Juraj Šižgorić

4

MARKO MARULIĆ (1450. – 1524.)Marcus Marulus

- najveći hrvatski humanistički pisac – otac hrvatske književnosti- rođen je u Splitu (ugledna i bogata plemićka obitelj), školovao se u rodnom gradu i Italiji (Padova) - pravo- široko obrazovani humanist, vrstan poznavalac kršćanske tradicije i literature, moralist i teološki pisac- kršćanstvo i domoljublje – temeljne značajke njegovog stvaralaštva- kronologija nastanka djela nije u potpunosti poznata – stručnjaci pretpostavljaju da je najprije pisao na hrvatskome jeziku

nastojeći praktično djelovati u svojoj sredini, a da je tek nakon toga pisao na latinskome jeziku obraćajući se učenim ljudima i dajući im tekstove za potrebe učvršćivanja kršćanstva

- djela na hrvatskome jeziku: - Ep: Judita – najveće i najznačajnije – uvod u renesansu, kraj srednjeg vijeka- Spjev: Suzana,- Moralističko-didaktične pjesme: Anka Satira, Spovid Koludric, Poklad i korizma (šaljivo-satirične) - Prozno djelo: Od naslidovanja Isukarstova

- djela na latinskome jeziku: - 2 skupine – djela religiozno-moralističkoga sadržaja i pjesnička djela- europsku slavu stekao je djelima na latinskom jeziku - Davidijada – najveće i najznačajnije – latinski pjesnički ep - Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca- Evanđelistar – temelj Marulićeve moralne teologije- Pedeset priča – zbirka pričica s moralnim poukama- Poslanica papi Hadrijanu VI. – pismo Papi, upozorava na opasnost od Turaka

- Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca – prva bestseler knjiga nekog hrvatskog autora; do danas je to najviše objavljivana hrvatska knjiga u inozemstvu – europska slava

- pisac kojemu nije namjera razonoditi čitatelja, nego koristiti čitatelju poukom, stoga piše djela religiozno-moralističkog sadržaja – praktične upute za dobar kršćanski život – kršćanski moral je jedini siguran temelj za život

- čovjek je u Marulićevim djelima grešan, podijeljen između duše i tijela, ali zahvaljujući Božjoj pomoći i uz osobno zalaganje, može se živjeti kao pravi kršćanin i spasiti se

- domovina u opasnosti (turci) – on bodri nad narodom – koristi primjere iz povijesti drugih naroda – pouka – kako se narod spašava uz Božju pomoć, uz kršćansku misao

DAVIDIJADA (Davidias)

Kompozicija- kršćansko-vergilijanski ep u 14 knjiga (pjevanja) ispjevanih u heksametrima, a prije svakog pjevanja nalazi se kratak

sadržaj u prozi, uz oznaku biblijske knjige iz koje je preuzet- građu za ep Marulić je preuzeo iz Biblije (Stari zavjet) – događaji iz Davidova života- ep kao vrsta tipičan je za antiku, ali u oblikovanju kršćanskog junaka Davida očit je utjecaj srednjovjekovne kulture i

književnosti, iako u njemu pronalazimo mnoge el. humanizma (snaga, odlučnost, hrabrost, ali i pristao fizički izgled)- ep ima trodijelnu unutrašnju kompoziciju (ima tri dijela):

- 1. dio – prikazuje Davidov život prije nego je postao židovskim kraljem - 2. dio – opisuje se razdoblje njegove vladavine u kojem je David pravedan kralj - 3. dio – opisuju se nevolje koje su ga snašle zbog nj. grešne ljubavi prema udatoj ženi Bat-Šebi čijeg je muža prijevarom

poslao u smrt – odao se grijehu – kažnjen – vraća se vjeri- u invokaciji se Marulić odriče antičke inspiracije, a zaziva pomoć Boga- David je prikazan kao antički junak, ali svoje pobjede ostvaruje zahvaljujući božjoj pomoći (Bog je taj koji ga je postavio

za kralja)- iza epa nalazi se prozni dodatak Alegorijsko tumačenje Davidijade u kojem Marulić, između ostalih djela i likova,

razotkriva da se pod likom Davida krije Krist, a u liku Šaula Kristovi progonitelji, Židovi (Golijat je simbol vražje sile, itd.)

Pjesnički postupak- kao uzor poslužio mu je vergilijanski ep: niz događaja iz Davidova života ispričan je linearno, a fabula ima dvostruki

smisao:- doslovni (opis Davidova života) i - alegorijski (Isus Krist i nj. progonitelji)

- David (drugi židovski kralj) u 10.st.p.n.e. – česta tema u renesansnoj književnosti, pripisuju mu se psalami- pripovijedanje je isprekidano digresijama u kojima se pisac bavi moralnim pitanjima i daje čitatelju kršćansku pouku, što

epu daje refleksivan karakter; ideja – vjera daje pojedincu snagu da postigne naizgled nemoguće (vjera je moć)

5

- opisi su slikoviti, pjesnik se služi metaforama i razvijenim poredbama- djelo je ispjevano u heksametrima (poput Ilijade i Odiseje)

1.pjevanje (1.ulomak) – str.91- mitološki (antički) motivi (grčka mitologija) – Apolon, Lijej, propast Troje, Nisa, Perijada, Troja…- iako ga spominje, ne priziva antičkog boga (Apolona – bog sunca, pjesništva i glazbe) nego kršćanskoga Boga- kršćanska invokacija- kršćanski svjetonazor – „ti što si jedini tvorac toga“- isprepliće antičke motive i kršćanski svjetonazor – tipično za humanizam

1.pjevanje (2.ulomak) – str.91-92- prorok Samuel dolazi Davidovu ocu Jišaju s viješću da će jedan od njegovih sinova postati izraelskim kraljem. Otac misli da

je izabran sin Elijab.- Prorok Samuel dolazi u ime Boga ( !!! – moralni autoritet) i u ime židovskoga naroda- Dijalog i pripovjedanje (naracija)- Opisivanje (Davida)- Nije odabran najstariji sin jer je ljepota prolazna, treba gledati djela – Bog procjenjuje dušu (srce) i djela- Otac ne želi predstaviti Davida jer je najmlađi i jer je pastir- Ljupka izgleda i lijep, ali hrabar („udarit spreman“) – harmonija unutarnje i vanjske ljepote – najava renesanse – sklad

fizičkog i duhovnog- Samuel Davida premaže božanskim uljem – David simbolizira Krista (i on je bio pomazan)

JUDITA

- prvi umjetnički ep u hrvatskoj književnosti s religioznom tematikom- prvo renesansno djelo u Hrvatskoj – hrvatski jezik – ponosan što piše na hrvatskom jeziku- djelo je prvi put objavljeno u Veneciji, 1521. (ep je napisan 1501.)- tema: starozavjetna priča o Juditi (uzeta iz Biblije – Starog zavjeta) - začinjavci renesanse u Hrvatskoj – anonimni autori srednjeg vijeka- ideja djela – naglašen domoljubni osjećaj – paralelne priče nekada Asirci, sada Turci – Juditin čin pokazuje da se uz Božju

pomoć i vlastitom vjerom može spassiti od svake opasnosti – ova opasnost prijetila je kršćanstvu

kompozicija: - ep započinje invokacijom – biblijsko-vergilijanski ep – biblijska priča, kršćanski duh, renesansna obilježja- na početku se nalaze 2 prozna priloga:

- Istorija sva na kratko ka se uzdarži u ovih knjigah – sažeto prepričana biblijska knjiga o Juditi- posveta don Dujmu Balistriliću, svom kumu (po uzoru na začinjavce i antičke pjesnike) – obrazlaže svoju namjeru

pisanja epa- Nakon priloga najavljuje sadržaj svakog pjevanja a iza najave slijedi 6 pjevanja:

1. pjevanje (libro): Knjiga, str.96 - u ime vladara Nabukodonozora (babilonsko-asirskog kralja) vojskovođa Oloferno kreće u osvajački pohod s namjerom

da osvoji cijeli svijet- kršćanska invokacija (kršćanski pjesnik) obraća se Bogu da mu pomogne u pisanju Judite- Juditine vrline: kripost (duhovna krepost - bezgrešnost), lipost (ljepota), presveta, dika (slava), smina (smjela, smiona)- Idealizirao je Juditu – iznosi samo vrline – fizičke i duhovne – renesansa (sklad unutarnje i vanjske ljepote)- „…jazik da pomene ča misal pripravi…“ – traži pomoć od Boga da ono što misli napiše na hrvatskom jeziku – želja da

piše na hrvatskom jeziku i da to bude lijepo- Dvostruko rimovani dvanaesterac s aabb unakrsnom rimom – rima se s kraja strofe prenosi u slijedeći red (u sredinu

reda)2. pjevanje:- Holofernova je vojska okrutna – pale gradove, ubijaju i napreduju u svom osvajačkom pohodu; u cijelom svijetu vlada

strah pa tako i u Jeruzalemu; Ahior govori Olofernu da je nemoguće osvojiti grad koji čuva Bog3. pjevanje: - Oloferno protjera Ahiora u Betuliju koju namjerava osvojiti tako da zatvori dovod vode u grad; misli da će se,

vremenom, Betulijani predati4. pjevanje: Knjiga, str.97

6

- kad grad ostane bez vode i zaliha hrane, građani se žele predati ukoliko im Bog ne pomogne u roku od 5 dana; uz Božju pomoć udovica Judita postaje prelijepa žena te sa svojom sluškinjom Abrom odlazi iz Betulije u Holofernov tabor; govori mu da zna kako se Betulija može osvojiti bez žrtava; Oloferno je oduševljen njenom ljepotom

- Opisuje kako se Judita spremala za odlazak Olofernu- Judita – lik petrarkističke ljepotice i gospe (zlatna vrpca, naušnice, pletenice u kosi…), odjeća renesansne gospe (zlato,

rubin-prsten, biser, safir) – predodžbe o renesansnoj ljepotici – i tome kako njena ljepota djeluje na ljude5. pjevanje: ulomak teksta- Judita uspijeva opiti i odsjeći glavu asirskom vojskovođi Olofernu, došla mu u tabor s Abrom- Zavela ga ljepotom, opila vinom- Svi stražari spavaju- Prije ubojstva neprijatelja obraća se Bogu – traži da je osnaži, da joj pomogne – „digni ruku moju“ – ubojstvo doživljava

kao Božju volju – umanjuje svoju krivnju- Odnos zločina i krivnje:

- Marulić predstavlja kršćanski svjetonazor – Juditin čin (ubojstvo) je Božja volja = paradoks- Iznalazi opravdanje za Juditin čin – Oloferno misli da može osvojiti cijeli svijet, da može što hoće, da može biti jači

od Boga; on je ohol – smrtni grijeh – opet kršćanska interpretacija krivnje6.pjevanje: - ujutro Betulijani stavljaju Olofernovu glavu na tvrđavu a u njegovom taboru nastaje panika i metež; Betulijani napadnu

i poraze Olofernovu vojsku; Judita je živjela 105 godina, a puk je sedam dana oplakivao njezinu smrt- „kalala je jidra plavca moja nova“ – metafora na kraju djela – brod je njegovo književno djelo – završio sam

- dvostruko rimovanim dvanaesterci (cezura i rima iza 6. sloga i rima na kraju stiha) – preuzeo ga od začinjavca- narodni jezik – splitska čakavština 15. stoljeća- kontrast → dobro – zlo (Judita – Oloferno) - realistički i naturalistički elementi (Olofernovo opijanje, blud koji ga odvodi u propast), domoljubni osjećaji- Judita je simbol borbe i otpora protiv osvajača, ona budi vjeru i nadu u spas pred turskom silom (Turci su doprli do Klisa, u

blizini Splita) - opkoljena Betulija (u Bibliji) – Turci opkolili grad Split – domoljubni razlozi – htio je ohrabriti Hrvate da se oslobode Turaka

– Bog će im pomoći- Betulija označava sve gradove koji se nalaze pred napadom grube sile- prikazana je kao svetica i kao žena: svetica (duhovne vrline) – biblijski el: moralna i kreposna udovica, hrabra spasiteljica,

simbol pobožnosti- Judita je sveta žena – izvršiteljica pravde

renesansni elementi:- opis Juditine ljepote (po načelima petrarkističke poezije) i oduševljenje junačkim podvizima žena (uzvišena ljepota) –

idealna gospoja, ljepotica – tjelesnu ljepotu iskorištava da bi pobijedila Oloferna; inteligentna, samosvjesna, odlučna;- događaji su prikazani kako slijede - pjesničke slike i usporedbe najčešće su iz domaćeg života (seoski, mornarski, ribarski, građanski)- zatvorena forma - simetričnost – pravilnost oblika epa: u prva tri dominira Oloferno i njegova vojska (osvajači), a u druga

tri Judita i njen narod (pobjeda vjere nad silnicima)- svako pjevanje može, kao zaokružena cjelina, stajati samostalno- jasnoća – svi su dijelovi epa jasni, naime, Marulić je ep pisao za neobrazovan puk

kršćansko-vergilijanski ep - ima simetričnu i harmoničnu kompoziciju, bogate opise, poredbe i pjesničke slike te snažno psihološki portretirane likove- slijedi biblijsku jednostavnu priču i obogaćuje ju vlastitim komentarima i pjesničkim ukrasima – odražava Marulićevo

humanističko obrazovanje

stilska obilježja proizlaze iz različitih tradicija:- starohrvatska srednjovjekovna poezija (začinjavci – oni temu obrađuju u stihovima s alegorijskim značenjem) - antička epika (Homer, Vergilije)- petrarkizam, renesansna tradicija- ideja: vjera i hrabrost skromnih pobjeđuje ohole i poročne (nadmoćnog neprijatelja)- iako je Judita utemeljena na biblijskoj priči u njoj Marulić progovara o svom vremenu- osvajački Olofernov pohod podsjeća na turska osvajanja koja pjesnik prati i proživljava- u opasnosti je bio i njegov rodni Split pa je Judita trebala poslužiti kao primjer hrabrog ponašanja Marulićevim

sugrađanima koji su strepili od turskih osvajača – Juditu je pisao za obični puk a ne za intelektualce – morali su shvatiti poruku s

7

Tuženje grada Hjerozolima – Marko Marulić- domoljubna pjesma – Jeruzalem se tuži na svoju nesretnu sudbinu – zaziva Božju pomoć - srednjevjekovna lamentacija

Molitva suprotiva Turkom – Marko marulić- domoljubna pjesma – aktualne teme – pjesnik se žali na turska razaranja – nariče nad sudbinom hrvatskoga naroda –

zaziva Božju pomoć – srednjevjekovna lamentacija

8

RENESANSA U HRVATSKOJ15. i 16. st.

društvena i povijesna situacija:- hrvatski krajevi pod nekoliko vladara – primorski krajevi pod mletačkom vlašću, Turci na jugu do Klisa a na sjeveru do

Požege, Banska Hrvatska u sastavu je Habsburške Monarhije- Dubrovnik je i dalje slobodan grad (sve do 1806., tj. do ulaska Napoleonovih trupa kada je ukinuta Dubrovačka Republika)

– trgovačke veze s Mlecima- podlogu renesansnoj književnosti stvorili su hrvatski latinisti (humanisti) – u svojim djelima oživjeli su interes za antičku

književnost- u razdoblju renesanse hrvatska književnost doživljava pravi procvat pogotovo na jugu Hrvatske i gradovima koji su imali

doticaj s talijanskom književnošću – Hrvatska se tako uključuje u europski kontekst- plemići i bogati trgovci odlaze na školovanje u Italiju – pod utjecajem talijanskog humanizma i renesanse u našim se

gradovima razvija bogata renesansna književnost- sve više jača značaj grada i gradske kulture: dok je srednjovjekovna književnost nastajala u samostanima, renesansna je

književnost vezana uz svjetovne književnike i gradsku sredinu- Istočna obala Jadrana – pomorski putovi i trgovina – razvoj gradova kao gospodarskih i kulturnih renesansnih središta:

- Split – M. Marulić – epovi – antiturske teme – znati 2 latinska djela !!!!!! (Davidijada i Upućivanje u život…)- Dubrovnik – Š. Menčetić i Dž. Držić (petrarkisti), M. Držić, M. Vetranović (lirika)- Hvar – H. Lucić (petrarkist), P. Hektorović, M. Pelegrinović (lirika)- Zadar – P. Zoranić (roman), B. Karnarutić- Šibenik- Otoci, Hvar

- latinski i talijanski bili su jezici politike i uprave

Književnost:- obnavljaju se književni rodovi – lirika, epika, drama – po uzoru na antičku književnost- pišu se djela na narodnom (hrvatskom) jeziku, pogotovo na čakavskom i dubrovačkom štokavskom (kajkavski još nema

tako bogati knjiž. opus) (danas je čakavština narječje, a u 16. st. bila je jezik južne Hrvatske)- javlja se svijest o „rasutoj bašćini“ → svijest o domovini (domoljubna tematika)- renesansna književnost je spoj srednjovjekovne, humanističke, narodne književnosti i modernih renesansnih strujanja- pri kraju 16. st. zamire književnost na latinskom jeziku

PREDSTAVNICI HRVATSKE RENESANSE

SPLIT

MARKO MARULIĆ (1450.-1524.)- Središnja ličnost splitskoga kruga – otac hrvatske književnosti- Kako stvara i na latinskom i na hrvatskom jeziku – svojim djelima povezuje humanizam i renesansu

DUBROVNIK

ŠIŠKO MENČETIĆ (1457.-1527.)- Svjetovni lirski pjesnik- Plemić i knez- Umro od kuge- Radovi u Zborniku Nikše Ranjine

DŽORE DRŽIĆ (1461.-1501.)- Pjesnik i dramatičar (pisao je pastorale)- Jedan od najstarijih dubrovačkih lirskih svjetovnih pjesnika- Pučanin koji se kasnije zaredio, stric od Marina Držića- Radovi u Zborniku Nikše Ranjine- Pisac prve hrvatske pastorale Radmio i Ljubmir

MAVRO VETRANOVIĆ (1482.-1576.)- Lirski i epski pjesnik, te dramatičar

9

- Utjecaj srednjovjekovne lirike ali i poezije Džore Držića- Rođen kao pučanin – školovao se za svećenika – većina života u samostanu- Lirske refleksivne pjesme – izražava svoj odnos prema svijetu – Pjesanca u pomoć poetam, Moja plavca - Religiozna (duhovna) poezija – najveći dio – spaja refleksivnu temu s odnosom prema Bogu – Pjesanca šturku,

Pjesanca o pokori, Remeta- Satirična lirika – ukazuje na društvene i moralne probleme svoga vremena – Poslanica lakomosti- Satirično-politička lirika – proziva europske vladare za neslogu pred turskom opasnošću te za mletačka osvajanja –

Pjesanca slavi carevoj, Tužba grada Budima- Domoljubna poezija - Poslanice – izražava ideju o potrebi za slobodom umjetničkog stvaralaštva – Pjesanca Marinu Držiću upomoć – podrška

MD kad je bio optužen za plagijat- Dramatičar – autor prve hrvatske mitološke drame Orfeo i biblijske drame (prikazanja) – Posvetilište Abramovo (priča o

Abrahamu i sinu)- Ostavio nedovršen fantastično-alegorijski ep Piligrin (hodočasnik) – alegorijsko putovanje hodočasnika kroz zagrobni

život- Prevoditelj

MARIN DRŽIĆ (1508.-1567.)- Komediograf

HVAR

HANIBAL LUCIĆ (1485.-1553.)- Iz plemićke obitelji – obavljao razne javne dužnosti (sudac)- O njegovom životu znamo iz poslanica prijateljima- Za života nije objavio niti jedno djelo- Sin Antun – nakon smrti – izdao zbirku Skladanje izvarnih pisam razlicih….:- Lilrske pjesme, drama Robinja, poslanice, prijevod Ovidijeve heroide Pariž Eleni- Lirski kanconijer Pisni ljuvene sadrži samo 22 pjesme u kojima pjesnik slavi žensku ljepotu i pjeva o neuzvraćenoj

ljubavi - U njima se vidi odmak od lirske poezije naših prvih petrarkista – on piše u duhu novije talijanske lirike 16. st. Koja se

zalaže za povratak izvornome Petrarki, a to spaja s narodnom tradicijom- Jur ni jedna na svit vila smatra se remek-djelom hrvatske renesansne poezije

PETAR HEKTOROVIĆ (1487.-1572.)- Plemićka obitelj- Živio za vrijeme burnih događanja – buna pučana, turski prodori – gradio Tvrdalj – utvrdu u kojoj je nastojao ostvariti

renesansni sklad prirode i čovjeka- Pisao poslanice kojima se dopisivao s renesansnim piscima – putopisni spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje

MIKŠA PELEGRINOVIĆ (oko 1500.-1562.)- Pokladna pjesma Jeđupka – izvodila se pod maskama (maskerata)

ZADAR

PETAR ZORANIĆ (1508.- prije 1569.)- Planine – jedino sačuvano djelo – u ovom djelu postoji podatak o njegovim drugim djelima (Ljubavni lov, Vilenica) ali

ona nisu sačuvana

BRNE KARNAUTIĆ (između 1515.i 1520.-1573.)- Zaslužan za uvođenje dvaju renesansnih žanrova u hrvatsku književnost:- Povijesni ep – Vazetje Sigeta grada- Ljubavna pripovijetka u stihu – Ljubav i smrt Pirama i Tizibe

10

LIRIKA

- ljubavna petrarkistička lirika - druga polovica 15. i početak 16.st- pišu je dubrovački lirski pjesnici čija je poezija sačuvana u Zborniku Nikše Ranjine (bio je knez Dub. Rep.) → to je

najstarija rukopisna zbirka petrarkističkih pjesama- pisanje po uzoru na Petrarku (i talijanske petrarkiste 15. st.) zove se petrarkizam

- naglašeni sklad tematsko-motivskoga svijeta i jezičnoga izraza. Prozračnost, svečanost i uzvišenost izražajne su osobitosti njegova stila. Petrarkisti su uzimali ljubavne motive Francesca Petrarce prema Lauri, no njihova idealizirana ljubav, za razliku od Laure, nije bila stvarna osoba

- motivi: prvi susret, ženska ljepota, udvaranje, razočaranje, bol zbog neuzvraćene ljubavi – tjelesnoj ljubavi daje se prednost pred duhovnom

- stih je dvostruko rimovani 12-erac, antiteza (neuz. ljubav), hiperbola (naglašavanje ljubavne boli), čest je i akrostih → početna slova stihova daju neko ime, pojam, ili misao

- u 16.st. – 2.generacija – dubrovački i dalmatinski lirski pjesnici – razlika: variraju petratkistički motivi i postupci, širi se raspon tema i oblika, dvostruko rimovani 12-erac i dalje dominantan iako ne i jednim stihom

- nisu soneti – dvostruko rimovani dvanaesterac (1.generacija) i osmerac (2.generacija)- petrarkisti (epigoni):

- 1.generacija: Džore Držić, Šiško Menčetić - 2.generacija: Nikola Nalješković, Hanibal Lucić, Dinko Ranjina, Dominko Zlatarić

- refleksivna lirika (odnos prema svijetu) – Mavro Vetranović

- religiozna lirika (spaja reflek. temu s odnosom prema Bogu) - M. Marulić, M. Vetranović

- satirična lirika (društveni i moralni problemi tog vremena) – M. Vetranović

- pokladna lirika – izvodila se u doba karnevala, a stihovi su se govorili pod maskom pa se takve pokladne pjesme zovu maskerate

- najpoznatija je maskerata Mikše Pelegrinovića Jeđupka (u njoj Ciganka proriče budućnost i daje ljubavne savjete gospođama)

- nastala u Toscani- javlja se u tal. renesansnoj lirici u 15. st.; u pokladnim povorkama, posebno popularnim u Firenzi, na jednom su se

mjestu našli ljudi pod različitim maskama: pov. i mit. bića, Ciganke, trgovci, gusari, robovi, vragovi...; oni su se obično u obliku monologa predstavljali pozdravljajući grad u kojem su se nalazili

- maskerate su se izvodile u društvu – za zabavu slušatelja

- pjesničke poslanice ili epistule - imaju ulogu današnjih pisama; pjesnici razmjenjuju razmišljanja o djelima, životu, zalažu se za slobodu umjetničkog

stvaranja- Petar Hektorović, Mavro Vetranović, Nikola Nalješković

11

ZBORNIK NIKŠE RANJINE (Dubrovnik 1507.) – 1. generacija hrvatskih petrarkista

Nikša Ranjina (oko 1494.- 1582.)- skupljač i zapisivač petrarkističke poezije, a možda i pjesnik;

RANJININ ZBORNIK - rukopis – zbornik – preko 800 pjesama- započeo zapisivat pjesme dubrovačkih pjesnika još kao dječak- rukopis nestao za vrijeme drugog svjetskog rata, tiskan 1037.g.- U 2 dijela:

- Pjesme ŠM (512 pjesama) i DžD – složene abecednim redom- Pjesme ugl. anonimnih autora toga vremena

- Posebna skupina – pjesme na narodima – sliče narodnima- Temeljni motiv Zbornika – ženska ljepota i neuzvraćena ljubav – u Petrarkinom stilu- Nisu soneti

Šiško Menčetić Džore Držić

sličnosti

- Stvaraju lirske pjesme pod utjecajem Petrarke i talijanskih petrarkista 15.st- Tipični petrark. motivi: prvi susret, ženska ljepota, udvaranje, razočarenje, bol zbog neuzvraćene ljubavi…- Opisujući neuzvraćenu ljubav koriste se antitezom, a za naglašavanje ljubavne boli hiperbolom- Često se pojavljuje akrostih – kao ime autora ili žene kojoj je pjesma posvećena- Dvostruko rimovani dvanaesterac

razlike

- Uz par religioznih piše uglavnom svjetovne ljubavne pjesme

- Odnos prema ženi i njenoj ljepoti je svjetovan, a ženska se ljepota opisuje tipično petrarkističkim izjavama

- Pjesme su ljubavne tematike- Ženu i njenu ljepotu doživljava na duhovan način,

uspoređujući ju s nezemaljskim (anđeo, suce,vila…)- U izboru riječi i metaforama ponekad utjecaj narodne

pjesme

- Opća mjesta petrarkističke lirike kod nas: - anđeoska ljepota drage koja je od Boga poslana- zlatne kose, slatki govor, anđeoski hod- pjesnik za njom uzdiše i ne nalazi prave riječi da opiše njenu ljepotu- opisivanje ljubavne boli: lirski subjekt prolazi kroz više stadija - zaljubljenosti od trenutka kad je ugledao gospoju

Blaženi čas i hip – Šiško Menčetić - tema : prvi pogled – trenutak kada je prvi put ugledao voljenu ženu- motivi : ljepota voljene žene, ljubavna bol i čežnja, umjetničko stvaranje koje je potaknula voljene žena- blagoslivje :

- vrijeme i mjesto prvog susreta- svoj jad i bol, plač i suze- njenu ljepotu, mladost

- žali za neostvarenom ljubavi- pjesma je parafraza Petrarkinog 61. Soneta – isti motivi, isti sadržaj- razlika – završni stihovi – Petrarka krivi Lauru a Menčetić pjeva o uzvraćenoj i radosnoj ljubavi- dok Petrarkin sonet diskretno i povučeno otkriva dubinu pjesnikove ljubavi, ali i bola koji je izvor inspiracije, Menčetić

svoje boli i patnje blagoslivlja jer mu se djevojka na kraju darovala- Menčetićevi stihovi odišu tugom i sviješću o prolaznosti trenutaka i to je lijepo izrazio u stihovima o uskoj dubrovačkoj

ulici na kojoj se odigrao taj čas i hip;- ponavljajući i nabrajajući sve rane koje mu je ljubav zadala, vodi nas do poante tipične za renesansnog pjesnika koji

tjelesnoj ljubavi daje prednost pred duhovnom- ijekavski oblici (ljepost, boljezni), ikavski oblici (vidil, slidih)- arhaizmi: hip=čas, najprvo=najprije, dni=dani itd. - supstitucija- Pjesma je ispjevana u distisima i to dvostruko rimovanim dvanaestercima – rime u sredini i na kraju

„…Blažen čas i vrime najprvo kada čuh Ljeposti tve ime kojoj dah vas posluh…“

- Stilska sredstva: epiteti, metafore12

Leute moj mili – Džore Držić- ljubavna lirska pjesma- tema: ljubav i ljubavna patnja- osjećaji: tuga i jad zbog neuzvraćene ljubavi – renesansna obilježja, pjesnikova plahost i stidljivost;- kompozicija, jezik i stil:

- lirska minijatura (kratak vanjski oblik), jednostavnost izraza- utjecaj narodne poezije: čemerno, srdašce, moj mili- dvostruko rimovani dvanaesterac

- pjesnika muči emocionalni problem kako pridobiti voljenu;- moli leuta da bude posrednik između njega i odabranice, da probudi (osvoji) srce njegove drage;- leut – vrsta instrumenta (lutnja) uz koji su petrarkisti pratili svoje pjevanje pod prozorom drage; sličan je tamburi;- za razliku od Dž. Držića, Š. Menčetić je bio leutaš, tj. njegovi su stihovi doista pjevani po ondašnjim trgovima i ulicama;- s druge strane Držić je napisao jednu od najpopularnijih renesansnih pjesama;

Prvi pogled – Šiško Menčetić- jedna od najoriginalnijih i umjetnički najvrednijih Menčetićevih pjesama- on nije pjesnik ljubavi, on je pjesnik zaljubljivanja- ljubavna lirska pjesma- tema: veličanje ženske ljepote- motivi:

- prvi pogled – osnovni motiv pjesme- pejzažni – simboliziraju buđenje života, ljubavi i same prirode - ljepota voljene žene – ženska kosa kojom se ona poigrava izazivajući pjesnika

- osjećaji: divljenje, ljubav, čežnja, tuga, gorčina, patnja- kompozicija, jezik i stil:

- dvostruko rimovani dvanaesterci, dubrovački jezik (čakavski) s ijekavskim, ekavskim i ikavskim elementima- motivi su personificirani (zora doziva dan); kontrast (vatra – led), epiteti- idilična slika prirode, idealiziran lik žene (bijela odjeća, kao vila je)- akrostih – početna slova stihova daju ime pjesnika (Zismundo –Sigismund) – z j s m v n d o- renesansni pjesnik, petrarkist, sebe doživljava vatrom koja izgara od ljubavi, a odabranica je led, koja ne mari za njegovu

patnju- s jedne strane pjesnik veliča, slavi žensku ljepotu, a s druge osjeća gorčinu zbog neuzvraćene ljubavi (patnja lirskog

subjekta)- ushićen, zadivljen gospojinom ljepotom, zaljubljen - tipično za petrarkiste- vidi gospoju kako se češlja na prozoru- gospa – vila – petr.motiv- petrarkistička frazeologija- idealiziranje gospe – tipična slika petrarkističke ljepote:

- „…gospođu sjediti u rušcu pribilu…“ – deminutiv – vječnost gospe- „…dva prama od zlata…“ – „…venčac lip…“ – „…kosice sve prosu…“(tipična renesansna frizura)- „…bijelo grlo…“ – bijelo podsjeća na anđela

- Osnovni motiv – prva ljubav- Na početku pjesme – pejzažni motivi, određivanje doba godine i dana- Zora, proljeće (simboli pjesnikove ljubavi) – ljubav je vezao uz početak dana i života- „…Ja kad bih uhićen od ove gospoje…“ – trenutak kad se zaljubio- „uhićen“ – metafora – ona ga je zarobila (kao Laura Petrarcu) svojom ljepotom, ne može se osloboditi

- pasivni aorist – nemoćan je, kao da ga je zarobila- zadnja 2 stiha – razočaran jer se ona okrenula i otišla s prozora, on joj je nevažan

- njen brzi pokret – „…ozriv se jak jelen…“ – pokret jelena – to što je djevojku usporedio s jelenom je karakteristika narodne usmene književnosti – renesansa

- „…gorči neg pelin i čemer ostah ja.“ – razočarenje - Prva i zadnja 2 stiha – okvir pjesme – utjecaj usmene narodne lirske poezije („pelin“) – pejzažni detalji- Forma :

- kod hrvatskih petrarkista nema soneta- dvostruko rimovani dvanaesterac, rima NIJE unakrsna – rima nakon šestog i nakon dvanaestog sloga

abab

13

Grem si, grem… – Džore Držić - Držić se smatra začetnikom hrvatskog petrarkizma i pastoralnog pjesništva- dok Menčetić blagoslivlje, Držić proklinje “…on hip najpri kad te vidih…”, osjeća žaljenje i tugu zbog gospojine nemilosti- njegova patnja je refleksivnog karaktera: on razmišlja nad ljubavlju, filozofira o naravi čovjeka i života, govori o prolaznosti

i smrti- ovo je jedna od najljepših i najoriginalnijih Držićevih pjesama;- tema : neuzvraćena ljubav- središnji motiv : ranjeno srce- osjećaji : ljubavna bol, tuga, melankolija, nemir, srdžba, žudnja, nemoć- kompozicija, jezik i stil :- pjesma je strofična – 6 strofa po šest stihova (sestine)- jezični idiomi – čakavsko-štokavski (više čakavskih elemenata)- refren + katrena – dvostruko rimovani dvanaesterac s unakrsnom rimom- akrostih – GIORETA (Džorin stih)- prva dva stiha svake strofe – jednaka – refren – „…gdigodir misal mi pozađe…“ – misli o svemu, samo da nađe utjehu i mir

- pjesnik čezne za mirom, spokojem, i zaboravom (da ga ne boli, da više ne pati) svjestan činjenice da je najteže pobijediti vlastite osjećaje

- pjesnik žudi za promjenom, odlaskom (daleko od očiju, daleko od srca) - ponavljanje stihova – ne nalazi mir- misao ne može biti jača od ljubavi, ljubav se ne može racionalizirati

- traži lijek - ljekovite trave – nemoguće - za srce koje je snašla ljubav lijeka nema („…nu protiv ljubavi vidim da ni lika…“)- srce – metafora za ljubav;- antizeza = ranjeno srce – ranjeno djevojčinim pogledom - paradoks = veseo pogled od vile izazvao je njegovu smrt (veseo, ali ne zbog njega) („…ke pogled veseli njemu na smrt

pride…“)- metafora = njen pogled – strijele – misli na Amorove strijele („… ah, gorku t' smrt zada sam pogled od vile…“)- usporedba = ranjeni labud – njegovo srce („…Ter kako kuf bili od lovac ustriljen…“)

- ranjeni labud – krhkost, nježnost, bespomoćan- „cvili“ i „tuži“ – ranjeni labud pjeva pred smrt

- u pjesmi je ljubav doživljena kao opsjednutost, srdžba i potpuna nemoć da se bilo što učini sa svojim životom, osim da se vlastita nemoć opjevava i priželjkuje smrt koja jedino donosi smirenje;

- dolazi do spoznaje da je život bez srca jednak smrti: “...bez srca živiti ar človik ne ima vlas.”- Zadnja strofa – želi da ga ranjeno srce ostavi, da ode van njega – ovdje srce više nije metafora, misli na organ- Ali srce je organ bez kojeg se živjeti ne može – neka ostane – i kao organ i kao metafora – radije nesretno voljeti i biti

čovjek – bolje živjeti i nesretno voljeti nego ne voljeti uopće- Renesansna misao: bez ljubavi čovjek ne može živjeti, život nema smisla- turobno raspoloženje i elegična intonacija

Džore Držić: Draža je od zlata

- pjesma je zapisana u zborniku NR- tema: savršenost pjesnikove "vile" - fizička i duhovna ljepota žene (njene osobine)- petrarkistički motivi: crna dva vlasa (obrve), oči koje sjaje poput zvijezda, rumena usta, zlatna kosa, lice - ruža i ljiljan,

anđeoski osmijeh i prekrasni stas... odnos prema ženi = idealizacija – usporedbe:- djevojka – proljeće (najljepše doba) – „draža je od zlata, lipša ned prolitje“ – proljeće je najljepše doba – naglašava

sklad naravi i izgleda- djevojka – vila (idealizacija gospe – petrarkizam)- djevojka – anđeo (božansko biće) – idealizacija, ona je savršena, lijepa, draga- narav joj je s nebesi – usporedba djevojke s nečim nadnaravnim – sklad duševnog i tjelesnog (harmonija) – renesansno

obilježje - pjesnik svoju dragu smatra savršenom, ljepšom od svih vila, dražom od zlata, ljepšom od proljeća - „rajska milost“ – religiozni motiv- na kraju je slika iz prirode: pjesnikova čežnja slična je žeđi jelena u prirodi – naglašava svoju potrebu za njom – koliko je

jaka njegova ljubav- kaže da je Bog nju stvorio za njega- dvostruko rimovani dvanaesterac- akrostih : početna slova stihova, čitana okomito, daju ime, poruku – GIORETA – kao i u pjesmi Grem si, grem

14

Jur ni jedna na svit vila – Hanibal Lucić (1485. – 1553.) – 2. generacija hrvatskih petrarkista- jedna od najljepših renesansnih pjesama- ljubavna lirska pjesma- tema: ljepota voljene žene- motivi:

- veličanje i divljenje ženskoj ljepoti (motiv čela, kose, lica, vrata, prsa, prstiju, usta) - refleksije o prolaznosti

- osjećaji : ushićenost, zanesenost, radost i sreća koju izaziva njena ljepota – pjesnik je očaran njenom ljepotom- vila – gospa (za njega je ona više od ljudskog bića – savršena je) – idealizacija (petrarkizmi)- opčarala ga je ljubav vilinska i magična – ne može joj se oduprijeti- portretira gospu kroz pjesmu – svaka strofa ima svoj motiv – dio njenog tijela (oči, kosa, usta zubići, vrat, prsti, hod,

lišće…)- oči i obrve – tanke, čarne (tipično za hrvatsku narodnu poeziju)- rumeno lice – ruža u polju u proljeće (lice ljepše od ruže)- usne – koralji, zubi – biseri, prsti – slonovača -- uspoređuje detalje djevojačke ljepote s najvećim dragocjenostima, ali

dragocjena je i sama ljepota- prsti – nježnost – obli, dugi, ravni – nabrajanje epiteta

- tanci, duzi – c,z,s – sibilarizacija – zvukovne asocijacije nježnosti, ljepote, krhkosti- čežnja za uživanjem u ljubavi – renesansni duh pjesme – „Blažen tko joj bude garlit“- umanjenice : lišce, kosica, zubići… - nježnost, krhkost gospe- kompozicija, jezik i stil :

- strofa : oktava (10) 12 - stihovi se ponavljaju – okvir strofe – portreta

21

- stih : osmerac (simetrični)- rima : a b a b a b b a (dosljedno provedena)- epiteti : vedra, vridna, čarni, drobni, obli, duzi, tanci, zlatna kosa- usporedbe : usporedba zlata i gospe – ne mogu se uspoređivati, kosa ljepša od zlata

- petrarkistička metaforika : kruna (od kose) – vijenac od kose (tipična renesansna frizura), kuralj (usta), biser (zubići)- elementi narodne poezije : jednostavnost, naivnost, lirski ugođaj (čarni, parsi bilji sniga i mlika...)- svaka je strofa značenjski zaokružena ponavljanjem uvodnog dvostiha (ali u obrnutom slijedu)- u središnjem dijelu pjesme iznose se motivi ženske ljepote i to u duhu petrarkističke lirike- čakavski govor s ijekavizmima i ikavizmima- pjesmu odlikuju simetričnost, sklad i harmonija u formi i sadržaju - u završnoj strofi motiv ženske ljepote prerasta okvire petrarkističke pjesme: pjesnik upućuje Bogu molitvu za očuvanjem

te savršene ljepote od prolaznosti- zadnja strofa – poanta – sve što je dobro kratko traje – želi da ljepota bude vječna (trajna) – grijeh bi bio da ta fizička

ljepota prođe – renesansa - taj grije je u srednjem vijeku značio protivljenje Bogu, u renesansi označava prolaznost ljepote- moli Boga da ta ljepota ostane vječna- pjesmu je napisao da ovjekovječi njenu ljepotu

- diskretno i nenametljivo moli za ljubav a isto tako djevojci savjetuje da uživa u životu i ljubavi

REFLEKSIVNA LIRIKA

Moja plavca – Mavro Vetranović - temeljna pjesnička slika – plavca (lađa) – njegov život – alegorija pjesnikova života – kroz cijeli život- more (život) – uzburkano, nemirno – želi plavcu odvesti u luku – „…u porat na on kraj blaženi prižene…“- prižeti=dovesti, porat=luka – siguran, miran, umoran (trudan) od života – želi se izbaviti od jada- lađa nosi obilje pjesama i stvaralaštva (cijeli život je stvarao)- sumnja – da li je to što je stvorio dobro, jesu li te pjesme stvarno obilje – dvojbe i samokritičnost

- misao ga vara - nije siguran u svoje stvaralaštvo – tipična sumnja pjesnika u svoje stvaralaštvo- nema pjesničkih uzora i temelja – nema kormilara, mornara, ne može spustiti sidro, ni podignuti ni spustiti jedra

15

- kormilar – pedut, timunijer – dubrovački pomorski rječnik- distih (dva stiha u jednom redu), dvostruko rimovani dvanaesterac s unakrsnom rimom

Pjesanca u pomoć poetam – Mavro Vetranović- zalaganje za pjesničku slobodu- misaona lirska pjesma- tema je neobično moderna – sloboda umjetničkog stvaranja, tj. važnost nesputanog umjetničkog izražavanja- motivi: (vještine)

- lončarstvo- slikarstvo- pjesništvo

- katreni, narodni osmerac, naglašena refleksivnost;- pjesma osvaja svojim neposrednim tonom i jednostavnim izrazom- za renesansnog pjesnika pjesništvo je vještina, a sloboda preduvjet književnog stvaranja; pjesništvo sadrži pjesnikove

misaone preokupacije o životu, o potrebi smirenja i o potrebi pravih uzora da bi život bio “ispravan”- tako je Vetranović, svećenik koji je pobožno i pustinjački živio na otoku Sv. Andrija napisao ovu pjesmu kao odgovor svima

onima koji su prigovarali pjesnicima zahtijevajući od njih da svoju umjetnost stave u službu ideologije

Jeđupka – Mikša Pelegrinović – POKLADNA LIRIKA- maskerata ili pokladna pjesma, sastoji se od uvodne pjesme i 6 maskerata – pjesama („srijeća“) koje Ciganka upućuje

pojedinim dubrovačkim gospođama- Ciganka se zove Jeđupka (žena iz Egipta – jer se mislilo da su Cigani došli iz Egipta); ona je zapravo maska jednog mladog

čovjeka koji se želi dopasti gospođama te im proriče sudbinu u pokladnim danima- Uvodna pjesma :

- Dolazi u društvo 6 dubrovačkih gospođa, kreće od jedne do druge, želi da joj dopuste da im gata iz dlana- Treba ih na to nagovoriti – priča im tužnu priču o svoja 4 sina (3 je izgubila)- Prvog sina (Dančul) odnio je gusar, drugog (Alver) je s lađe odnio vjetar, trećeg (Elez) je dala za brodarinu – ostavila ga

da bude rob- priča, filozofira, savjetuje i uvjerava – dominira situacijom, sigurna je u nastupu- obećaje gospama da će im bez laži proreći sreću (čes i sriću)

- šestoj gospoji :- najmlađa i najljepša – kod nje se ciganka najdulje zadržava- ciganka u ovoj pjesmi skida masku – otkriva tko je to zapravo- obraćajući se 6oj gospoji ona ističe njene vrline – lijepa, mlada zdrava (zdrava poput ribe – fraza iz narodnog govora)- savršena, razumna (ima previše razuma za svoje godine) – nema nekog tko joj je ravan- petrarkistički elementi – idealizacija gospe- petrarkističke slike – utjecaj narodnog pučkog govora- zamjera toj gospi što je tvrdoglava (ne želi prihvatiti ljubav jednog mladića, ne želi mu uzvratiti - „Tko te ljubi er ne

ljubiš“)- hiperbola – on umire- on ne smije to njoj reći, ne smije joj se otkriti – Ciganka joj kaže da je netko potajno voli- potajno je slijedi (ljubavna muka), a potom vene, čezne (iskazuje koliko ga to boli) … asindeton- u stilu petrarkističke poezije nagovara je da prihvati ljubav onoga koji je u nju zaljubljen- traženje dara za usluge (uzdarje): prvo zlato, pa srebro, pa koprena (veo) – svilena koprena koju je ona vezla, pa pineze

(novčiće) --- gradacija – od većeg prema manjem- „..sladak pogled, slatku ričicu …. Toj ti srce moje pita, već ner biser, srebro, zlato…“ – pjesnik je skinuo masku, on je taj

koji voli – otkriva se zaljubljeni mladić- Kraj – zdravica – neka joj život bude sretan – polisindeton (neka joj je sretan život, laka smrt i neka ode u raj)

- u prošlom stoljeću javila se dilema oko njezina autorstva – neki su povjesničari pripisivali Jeđupku Andriji Čubranoviću, ali knjiž. povjesničari 19. st. uočili su da se njegovo ime nigdje ne spominje

- Jeđupka je društveni i kulturno-povijesni fenomen jednog vremena i jednog društva jer je nastala u razvijenom renesansnom središtu u kojem se tijekom pokladnih dana slobodno govorilo ono što bi u običnim prilikama bilo nepristojno, a to je onda zabilježeno u zanimljivom i duhovitom djelu

- onda kad ne igra ulogu stereotipne vračare, ona će nekad diskretno i toplo, a nekad rječito i dvosmisleno pokazati o čemu sanja i za čim čezne srce sakriveno ispod maske i otrcanih haljina

- “Raznovrsnošću gospođa i izborom lica i problema Ciganka otkriva čitavu galeriju likova jednog društva, čitavu lepezu bračnih odnosa i slučajeva, a pogotovo čitav zbir žena i djevojaka iz bogatijih plemićkih i građanskih slojeva.” (S. P. Novak)

- pisac dobro poznaje žensku psihu – laskanje, naivnost, praznovjerje- čist narodni jezik bez tuđica, katreni, osmerci

16

- *prvi ep na hrvatskom jeziku

- **prvi povijesni ep

- ***prvo djelo (putopis) s realističkim opisom putovanja

17

EPIKA

- U hrvatskoj se renesansi javlja nova književna vrsta – roman – pod utjecajem talijanskoga pastoralnog romana (prvi hrvatski roman – Planine – Petar Zoranić

- Ep – književna vrsta u stihu u kojoj se pripovijeda o važnim događajima (uglavnom religioznog ili povijesnoga karaktera) u društvenom životu zajednice

- Renesansni ep – razvija se pod utjecajem antičke književnosti (Vergilije), humanističke književnosti na latinskome jeziku i suvremene talijanske književnosti (L. Ariosto). Prvi hrvatski ep – Judita napisao je Marko Marulić

1501.g.MM: Judita- prvi ep na hrvatskom jeziku Biblijsko-religiozni ep

1556.g. PH: Ribanje i ribarsko prigovaranje- prvo djelo s realističkim opisom putovanja

Ep, putopis, ribarska ekloga, poslanica

Par godina nakon sigetske bitke

BK: Vazetje Sigeta grada- prvi povijesni ep Povijesni ep

PLANINE – PETAR ZORANIĆ

- prvi hrvatski (pastirski) ROMAN datiran 1536. g., a tiskan 1569.- nastaje pod utjecajem talijanske renesanse - Planinama je uzor Sanazzarov psastoralni roman Arcadia – u idiličkoj poeziji

to je zemlja sretnih pastira (u tom romanu on opisuje sretan život pastira daleko od ratova)- pisan je dijelom u stihovima i dijelom u prozi, dvostruko rimovanim dvanaestercem i podijeljen u 24 poglavlja- roman ima oblik autobiografskog zapisa o piščevoj nesretnoj ljubavi, obitelji, povijesnim osobama, nacionalnoj

književnosti i kulturi, o turskoj opasnosti, o rasutoj bašćini – o aktualnim problemima- naše su planine “rasuta bašćina”, poprište neprestanih borbi i tragedija, gdje svakim danom stradaju stada i pastiri, a

posljednji preživjeli pastiri, iz poštovanja prema baštini, čuvaju ostatke stada koja su već gotovo posve uništili vukovi (Turci) s istoka

- bašćina – izraz za zavičaj ali i za domovinu u cjelini – u romanu se ne predstavlja kao plemić (pripadnik društvene klase) već kao čovjek koji je zabrinut za budućnost domovine kojoj prijete Turci – jedan od načina kojima štiti svoju domovinu je briga za hrvatski jezik

- roman možemo čitati u doslovnom smislu – kao putovanje zaljubljenog pastira Zorana po stvarnim hrvatskim krajevima, ali i u alegorijskom smislu – da čovjeka na putu do spoznaje (Istine) vodi Božja Milost

- ispreplitanje stvarnog i fantastičnog → sadržajno roman je obogaćen biblijskim tekstovima, umetnutim pričama o postanku pojedinih lokaliteta (Nin, Zadar, Velebit) i prirodnih pojava (npr. bura)

- glavni lik, pastir Zoran, ujedno je i pripovjedač – naravno on je nesretno zaljubljen- glavna tema: njegov zamišljeni put u planine (ali stvarna mjesta – zavičaj, zadarska okolica, Nin, Velebit…) te potraga za

vilom koja bi ga izliječila od nesretne ljubavi- pastoralna, putopisna tema : pastir odlazi tražiti lijek za svoju bol – izliječit će ga vila Dejanira … novi problem nastaje na

povratku – vidi osvajanja Turaka – to vodi u slijedeću temu- domoljubna tema : tursko osvajanje – razbijaju idiličnost svijeta planina – pastiri Marcel i ?? – pjevaju tužaljku (prvi koji je

o turcima govorio bio je Marko Marulić)- glavni motiv: nesretna ljubav Zoranova – nosi sa sobom ranjeno srce – kreće na put da pronađe travu koja bi ga izliječila

od nesretne ljubavi- zamišljeno putovanje kroz stvarni svijet

- putovanje traje 7 dana, a događaji su ispričani kronološki (1. l. – autorski pripovjedač; 3. l. – pastirske pjesme)- Zoranić susreće nekoliko skupina pastira koji mu pripovijedaju o postanku naziva zavičajnih lokaliteta (Nin, Zadar,Velebit),

o raznim pojavama (bura) i o metamorfozama (pritvorima) ili mu pjevaju različite pjesme- vila Dejanira (Dinara) oslobodila ga je ljubavnog bola pomoću čarolije te mu omogućila da (zahvaljujući Bogu) vidi sebe i

svoje srce iznutra, odnosno da spozna prave životne vrijednosti- čakavsko-ikavski jezik; rečenice su opterećene latinskom i talijanskom sintaksom što otežava komunikaciju s tekstom- domoljubni elem: Zoranićeva namjera je bila proslaviti zavičaj i domovinu, ukazati na tursku opasnost, ukoriti pisce zbog

nebrige za materinski jezik (mletačka je vlast blagodat u usporedbi s turskom- na povratku s planina susreće vilu Krku, a ona ga prolazeći krajevima Knina, Skradina i Šibenika dovodi do Zadra- na kraju romana pojavljuje se oblak na kojemu je vila Istina, sv. Jeronim i biskup Divinić (zadarski biskup) na drugoj strani

18

- roman završava njihovim savjetom pastiru Zoranu da prestane pjevati o smrtnoj ženi, a da u svojim djelima piše o važnijim, Bogu ugodnim temama

- na putu po planinama stiže do vile Dejanire (Dinare; tu ga je poslala vila Zorica – ukazala mu se iz vode – nakon što mu je ispričala povijest svoje nesretne ljubavi), koja ga oslobodi “ljubvenog betega” pomoću čarolije te mu omogući da vidi sebe i svoje srce iznutra, odnosno da spozna prave životne vrijednosti

- nakon ozdravljenja Zoranić utone u san i sanja Perivoj od slave koji sliči zemaljskom raju;- negdje u sredini postojao je dub a u sjeni njegovoj “sjedahu vile Latinka, Grkinja, Kaldejka i Hrvatica koje gledaju jabuke u

svom krilu na kojima pišu imena autora i djela- alegorija – simboli kulture i pismenosti naroda- prve tri su ponosno čuvale mnogobrojne jabuke, a Hrvatica je s tugom prebirala nekoliko sitnih neuglednih i nezrelih

plodova- objasnila je pjesniku simboličko značenje vila i njihovih jabuka, apelirajući na nehaj Hrvata za svoj jezik- zapisala je ime P. Zoranića i njegova 3 djela- osjeća žaljenje, zavist prema ostalim vilama- „gnivna“ (bjesna, gnjevna) – jer hrvatski pisci ne pišu na hrvatskom jeziku – mudri i naučeni ali na tuđim jezicima- Hrvatski pisci se srame i stide te vile, tj. hrvatskoga jezika i književnosti- tako je Zoranić ukazao na gorući problem domovine: dok se ostali narodi ponose književnostima na svojim jezicima,

njegovi učeni zemljaci pišu tuđim jezikom i svojim znanjem obogaćuju tuđu književnost- „Prepoznah u njezinu krilu jabuku na kojoj bijaše ime PETAR ZORANIĆ, a uz ime natpis spominjaše Ljubavni lov i

Vilenicu; i upravo na toj jabuci bijaše počela pisati PLANINE.“

Ribanje i ribarsko prigovaranje – Petar Hektorović

- važnost djela:- ovo je prvo djelo hrvatske književnosti koje opisuje stvarno, a ne zamišljeno putovanje (putopisni ribarski ep,

poslanica hrvatskom pjesniku Jeronimu Bartučeviću)- prvi se put pojavljuju likovi težaka o kojima pisac govori s divljenjem i poštovanjem (realistični elementi)- Hektorović je prvi zapisivač narodnoga blaga → prvi su put zapisane narodne pjesme, zagonetke i izreke- zabilježio je tekstove narodnih pjesama – bugaršćica = to su epske narodne pjesme vrlo dugoga stiha, uglavnom

šesnaesterca (zabilježio je bugaršćice dva stoljeća prije no što se znanost počela za njih zanimati)- prvi put su zapisani notni zapisi lirskih pjesama

- ovo djelo ne može se jednoznačno odrediti kao književnu vrstu:- putopis- idilični ep- ribarska ekoga (ribarski razgovor)- poslanica

- pisan u dvostruko rimovanom dvanaestercu refleksivno-didaktičkim tonom - opisano je trodnevno ribarenje i ribarsko razgovaranje pjesnika (Petra) s dvojicom ribara, Paskojem i Nikolom (sin od

Paskoja) od Hvara do Brača i Šolte i natrag- pripovijedanje slijedi kronologiju putovanja, a ispresijecano je dijalozima dvojice ribara - pisac s ponosom govori o bašćini – zemlji i ljudima i naglašava svijest o vrijednosti narodnog (pučkog) stvaralaštva- točnošću kroničara Hektorović opisuje sve detalje tokom triju dana provedenih na “ribanju”:

- prikazuje ribare u radu i razgovoru- nema statičnih trenutaka – opisuje izgled korablje (jedrenjaka), ribarskog alata, vrste ulovljene ribe, način na koji ribari

tijekom vožnje zabavljaju gospodara rješavajući zagonetke, govoreći narodne poslovice, pjevajući bugaršćice i druge pjesme

- nailazimo i na ekloge → idilične pjesme o životu pastira u kojima se veliča priroda i skladan, radostan život u njoj (ovdje su pastiri zamijenjeni ribarima)

- u razgovoru s ribarima iznosi se narodna mudrost i moralne pouke svoja pa djelo ima poučni karakter- jednostavan stil, čakavsko narječje (pučki govor otoka Hvara)

- djelo je podijeljeno u tri dijela (Parvi dan, Drugi dan, Treti dan):

prvi dan – ulomak u knjizi - snažan vjetar im je omeo ribolov pa su se morali skloniti u mirnu uvalu (Lučišće – imanje J. Bartučevića); nakon

ručka ribari su pjesniku zapjevali narodnu pjesmu Naš gospodin poljem jizdi- obraćanje Jeronimu

19

- navodi razlog putovanja “neka me doma ni“ – ponekad je važno napustiti posao i trud i odahnuti – teško raditi donosi tijelu i životu (zdravlju) štetu

- zadnji stihovi – siti zaspali i rano ustali- gledali zavičaj – bašćinu – u suton (sumrak) – „Oh lipa li je!“ – uzvik, zadivljen ljepotom zavičaja, uživa u njoj –

renesansni svjetonazor – domoljubni motivi – ponosan je što živi u tako lijepoj zemlji- razgovarali su dok su hodali po luci – pjesme i poslovice etnografskog sadržaja – bilježi narodne poslovice i , izreke

i pjesme – 3 lirske pjesme, 2 narodne epske pjesme (bugarštice)- nabrojeno je pedesetak vrsta ribe koje su ulovili- hedonizam – uživanje u razgovoru, ribolovu, vinu, jelu, putovanju…

drugi dan - nastavili su plovidbu prema otoku Braču; ribari krate vrijeme pjevajući bugaršćice; Paskoj je otpjevao bugaršćicu o

Marku Kraljeviću i bratu mu Andrijašu, a Nikola o Radosavu Siverincu i Vlatku udinskome vojvodi; posjetili su Brač i potom krenuli ka uvali Nečujam na Šolti; shvatili su da su zaboravili Hektorovićevu čuturicu i pehar te se vraćaju na Brač pa ponovo put Šolte; usput krate vrijeme zagonetkama koje Paskoj postavlja Nikoli; obilaze okolicu Nečujma u kojemu su prenoćili;

treći dan - posjetili su crkvicu i krenuli u ribolov; nakon objeda susreću galiju Hektorovićeva poznanika koji hvali pjesnikov rad

na Tvrdlju (njegov posjed u Starom Gradu); daruju ribu,a zauzvrat dobiju limune i naranče koje galija prevozi iz Splita; otputili su se ka Hvaru, zabavljajući se mudrim izrekama što su ih naizmjence pjevali ribari; pristali su uz rt Kabel, večerali i nakon noćnog ribolova uplovili u starogradsku luk

- djelo završava pjesnikovim obraćanjem prijatelju Bartučeviću; posvećuje mu stihove koji će pronijeti njegovu slavu i omogućiti vječni život

- na kraju dana pjesnik je sretan, razmišlja o smrti, prolaznosti i kratkotrajnosti života „kao para iz zemlje i magla koju nosi vjetar“ – metafora

- retoričko pitanje: sve što je lijepo kratko traje – odlučio je ispunjavati svoj život lijepim trenucima

- realističnost ovog djela vidljiva je u ljubavi prema prirodi, domovini i narodu, u uvođenju likova težaka- ako zanemarimo refleksivno-didaktičke dijelove koji u biti čine najveći dio spjeva, “Ribanje” je zanimljiv putopis utemeljen

na promatranju i zapažanju- prema ribarima se odnosi s poštovanjem – u razgovoru s njima iznosi se narodna mudrost i moralne pouke – oni su mudri,

odmjereni i učeni ljudi- dvije teme – putovanje + ribarska mudrost – fizičko + duhovno – stapaju se u cjelinu- u vrijeme kad je postojao jaz između obespravljenog puka i gospode, Hektorović kao pripadnik vlastele cijeni i ističe

vrijednost ljudi iz puka; on ih naziva svojom braćom, milim drugovima i prijateljima- sklad prirode i čovjeka – donosi smirenje i odmor, ljubav prema nacionalnoj baštini i narodnoj tradiciji

Vazetje Sigeta grada – Brne Krnarutić

- epopeju Sigetske bitke opjevali su Petar Zrinski, Pavao Ritter Vitezović, Andrija Kačić Miošić – njihova djela obuhvaćena su pojmom ZRINIJADE i u svima je izražena domoljubna crta

- operu Nikola Šubić Zrinski skladao je Ivan Zajc- prvi povijesni ep u hrvatskoj književnosti, napisan između 1568. i 1572.- tema : borba kod Sigeta i junačka smrt hrvatskog bana Nikole Šubića Zrinskog i sigetskih branitelja, 1566.- spjev je posvećen sinu sigetskog branitelja Jurju Zrinskom- djelo je pisano prema poznatoj kronici o događajima što ih je napisao Ferenc Črnko, komornik Zrinskoga, pod Sigetom

zarobljen i kasnije otkupljen- sadržaj : Turci su prešli Dravu, stigli do Pećuha u Sveti Lobenac kraj Sigeta, a o tome glas stiže Zrinskome, koji sazove svoje

vitezove i održi im govor apelirajući na njihovu hrabrost; Sulejman, turski car želi uzeti njihovu zemlju, njihova imanja i tjera svoju vojsku sve dalje i dalje; vitezovi moraju braniti svoje – bolje je umrijeti hrabro se boreći, nego dopustiti Turcima da zauzmu položaje

- 1. pjevanje – pripovjedač predstavlja glavne sudionike povijesnog događaja, sultana Sulejmana i N. Š. Zrinskoga te silnu tursku vojsku

- 2. pjevanje – pripovijeda se o pripremama turske vojske za napad- 3. pjevanje – tijek Sigetske bitke (važno: obraćanje Zrinskoga vojnicima koji ih u svom monologu hrabri da izdrže te ih

priprema za časnu smrt zbog obrane domovine i kršćanstva)

20

- 4. pjevanje – smrt starog sultana Sulejmana Veličanstvenog, opis novog vojskovođe Mehmed-paše Sokolovića, opis faza borbe za sigetsku utvrdu; prije završne bitke Zrinski svojim vojnicima drži govor u kojem tursku opsadu tumači kao kaznu za grijeh, za moralne propuste kršćana u cijeloj državi; slijedi opis posljednje bitke u kojoj Zrinski pogiba;ep završava sahranom Zrinskog u Čakovcu

- kronološkim redom iznose se događaji od početka opsade grada do nj. pada i tragične pogibije njegovih branitelja- čakavština, dvostruko rimovani dvanaesterac

HRVATSKA RENESANSNA DRAMA – počeci

- Džore Držić: Radmio i Ljubomir – prva hrvatska pastorala- Hanibal Lucić: Robinja – prva hrvatska drama sa svjetovnom tematikom- Mavro Vetranović: Orfeo – prva hrvatska mitološka drama- Mavro Vetranović: Posvetilište Abrahamovo – dramsko prikazanje

ROBINJA – HANIBAL LUCIĆ

- prva hrvatska svjetovna DRAMA – izvedena je na pozornici 1530. g.- vrijednost drame nije u njenoj dramskoj ili književnoj snazi nego u tome da je to prvi pokušaj moderne drame u

hrvatskoj književnosti

- radnja se zbiva nakon Krbavske bitke, a mjesto radnje je Dubrovnik (gradski trg) – simbol slobodnog grada- glavni junaci su iz sjeverne Hrvatske, potomci (unuci) hrvatskih banova koji su se proslavili u borbama s Turcima – bana

Derenčina (poznatog iz Krbavske bitke i opjevanog u narodnoj pjesmi) i bana Vlaska - ?? – preuzeti iz povijesti- ban Derenčin (vitez) i Robinja (kći bana Vlastka)

- motiv je poznat u narodnom stvaralaštvu u cijelom Sredozemlju: oslobađanje zatočenice (gusarska otmica) koje završava brakom

- sadržaj :- Robinju, kćer bana Vlaska koji je poginuo u borbi s Turcima, zarobili su turski gusari- ugarski kralj, njen zaštitnik, ponudio je veliku nagradu onome tko je pronađe i oslobodi- za njom kreće u potragu i mladi plemić Derenčin, ali ne zbog novca, već zbog toga što je u nju otprije zaljubljen- nakon mnogo lutanja pronalazi je u Dubrovniku, gdje ju gusari nude na prodaju- prije no što je oslobodi, želi se uvjeriti kakav je njezin odnos prema njemu, pa dolazi preodjeven u trgovca, a ona mu

priča svoju sudbinu- Derenčin Robinji obećava da će je otkupiti- turskim gusarima plaća otkupninu, a sljedećeg se dana slavi njihova svadba na koju dolaze dubrovački plemići- drama završava Derenčinovom zahvalom Dubrovniku – kraj trećeg čina posvećen slobodi Dubrovnika

- kompozicija, jezik i stil :- dvostruko rimovani dvanaesterac, Lucićeva rodna čakavština (hvarska) u kojoj se, pod utjecajem dubrovačkih

pjesnika, pojavljuju i štokavski elementi - zavičajni jezik- hvarska čakavština – vokalizirano R – parsti - vanjska je komp. sastavljena od proslova – prologa (isklad) i tri čina (skazanja)- iako nema didaskalija, iz dram. teksta vidljivo je da se radnja odvija na jednom mjestu u jednom danu- dugi monolozi likova iz kojih doznajemo prethodne događaje i u kojima nalazimo sve motive ove drame: ljubavne,

viteške, rodoljubne i nacionalne- jednostavnost ove drame učinila je da ona prodre u široke slojeve te da stoljećima živi u obliku pučke predstave

- skazanje drugo - kad je prije zatražio njenu ruku odbila ga je jer je bila ohola- kad ju je ponovno pitao isto pitanje prerušen u trgovca – rekla mu je da ga voli i da bi se udala za njega- Derenčin – 2 retorička pitanja:

- Ne vjeruje da ga voli jer ga je prije odbila- Sretan, želi se uvjeriti da ga ne laže

- Derenčinov monolog – rječnik zaljubljenog čovjeka a ne trgovca:- Obraća se gospoji čestitoj (! petrarkizam)- Prosi njenu ruku – „zato ja evo grem ruke ti oprostit“ (osloboditi)

21

- Nudi svoju ljubav – „zlat parsten da nosi“ … „zlat venčac da veže“ (vijenac na glavi)- Trebala bi imati „svite zlate“ a ne „ružnu svitu“- Obraća joj se kao „vili plemenitoj“ (petrarkizam)- Obećaje joj svadbene darove – zlatni pojas, biser i dragi kamen, zlato … (nakit)- Odvest će je u Senj korabljom (lađom)

22

MARIN DRŽIĆ (1508. – 1567.)

- Rođen u Dubrovniku, podrijetlom iz pučanske trgovačke obitelji- Prvo razdoblje - boravio u Sieni – upoznao suvremeno talijansko kazalište, Veneciji i Firenci – buntovnička narav, brani

studentska prava- Drugo razdoblje - dubrovačko razdoblje – novčana oskudica – piše djela po narudžbi bogatih Dubrovčana i organizira

kazališne predstave- Treće razdoblje - Iz Firence šalje urotnička pisma toskanskom vladaru Cosimu I. Mediciju - poziva ga da mu pomogne u

rušenju dubrovačke aristokratske vlade manjinskog dijela vlastele koja je nesposobna i uništava dubrovačku mornaricu i njen udio u obrani Zapada od turske sile

- po Držiću, senatori su nepravedni upravljači, nasilnici i budale koje narod mrzi, s kojima su nezadovoljne i dvije trećine plemstva i sva mladež

- vlast bi se trebala podijeliti između pučana i vlastele- Vidra – Držićev nadimak – označavala bi lukavu zvijer što priprema urotu dubrovačkim gospodarima – to nije nadimak već

pseudonim koji je navodno Držić mogao uzeti kao član neke kazališne družine

- njegov je komediografski rad vrhunac hrvatske renesansne drame – najveći hrvatski komediograf- svojim komediografskim umijećem osigurao je sebi jedno od središnjih mjesta u povijesti hrvatske književnosti- u svojim je djelima realistički prikazao dubrovačko društvo 16. stoljeća, tj. predstavnike različitih društvenih staleža i tako

stvorio veliku galeriju tipova ljudi, od starih škrtaca i zaljubljenih, rastrošnih mladića preko razumnih, sposobnih slugu do rimskih kurtizana ukazujući na njihove mane

- izvanredan je poznavatelj ljudi – pokazuje simpatije prema malom, jednostavnom i neizvještačenom čovjeku, a prezir prema onima koje je novac i povlašteni položaj deformirao;

- svjestan je vrijednosti čovjeka bez obzira na klase ( i stoga hvali ljudsko u čovjeku)

- u idilični svijet pastorale uvodi nove likove: seljake iz dubrovačkog zaleđa koji se zaljubljuju u vile i u središtu su smiješnih prizora zbog svojeg govora, načina razmišljanja i navika. Na taj način nastaje zaplet u kojem se isprepliću dva svijeta: izmišljeni svijet vila i mitoloških bića i realni svijet

- (Pastorala – u europskoj književnosti i umjetnosti djelo koje prikazuje idiličan život pastira u prirodi. U 16.st. Pastorala – pastirska drama – vrlo popularna i zabavna publici zbog zanimljive radnje, ljubavnog zapleta, pjesme i plesa te sretnog završetka.)

- Plautovska komedija – Držić preuzima strukturu plautovske komedije, ali u njoj slika dubrovačke prilike svoga vremena: prostore, sredinu, različite tipove ljudi – plemiće, trgovce, sluge, seljake, pomorce, strance, kurtizane.

- (Commedia erudita ( ucena, plautovska komedija) vrsta je renesansne komedije stvarane prema antickim uzorima. Spojivsi osnovne stavove anticke poetike i iskustvo starih komediografa, renesansni autori dosli su do novih zakonitosti i stvorili imitatorsku komediju , koja je poznata kao eruditna. Iz antickih izvora preuzimani su: fabula, tipovi, karakteri, zapleti i nacin organiziranja radnje. Eruditna komedija je bila podredjena nizu pravila koji su obrazovali njenu poetiku: predstavljala je dogadjaje iz svakodnevnog zivota, imala je zapletenu radnju u kojoj je sudjelovao obican svijet i prikazivao se u nedolicnim situacijama. Njen cilj je bio da zabavljajuci poducava. Uvazavala je zakonitosti o tri jedinstva- radnja, mjesto i vrijeme. Imala je idealnu semu(prolog i 5 cinova) ,mogla je biti u stihu ili u prozi. Tema eruditne komedije je ljubav s peripetijama, a osnovu radnje cine intrige. Likovi su tipizirane licnosti, dijelom preuzete iz anticke komedije( starac tvrdica, sin rasipnik, sluga...), a dijelom iz renesansne stvarnosti.)

- Renesansne antiteze :Mladost – starostSelo – grad Razum – ludost

djela:

- književnu djelatnost započeo je petrarkističkom lirikom „Pjesni ljuvene“;- Pastirske igre – pastorale :

- Tirena, Venera i Adon – u stihu- Plakir – kombinacija stiha i proze- Džuho Krpeta

- Tragedije: - Hekuba – politička dimenzija – zabranjena je

- Komedije :- Novela od Stanca - Pokladna igra - drama – komedija farse

- Pomet (izgubljena) – spominje se u prologu Dunda Maroja

23

- Pjerin (izgubljena)- Skup- Arkulin- Džubo Krpeta- Tripče de Utolče- Dundo Maroje

NOVELA OD STANCA

- novela – šala – šala sa stancem (dubrovački lokalizam)- drama (rod), komedija (vrsta) farse (podvrsta) s elementima pastorale- farsa – jednostavni, grubi humor – (vrsta francuske srednjevjekovne komedije u kojoj se na temu ljudskih slabosti i

nastranosti razvija zaplet temeljem najčešće za nesporazumu, a izvedba obiluje grubim humorom, pa i elementima groteske)

- Mjesto radnje – Dubrovnik – jedna noć (par sati) – kasna zima (karneval) – noćni život u Dubrovniku- Likovi : Vlaho, Miho, Dživo (dubrovački mladići) i Stanac (vlah – iz zaleđa – seljak)- Kompozicija:

- Kratka scenska igra napisana u 1 činu i 7 prizora- Dramska radnja započinje naglo, bez uvoda – direktan uvod u atmosferu noći

- U daljnjem tijeku nižu se dinamični dijalozi – odvija se smiješna radnja utemeljena na antitezama – grad i selo, mlado i staro

- Realizam – aluzije na stvarne dubrovačke prilike- Jedina komedija u stihovima – dvostruko rimovani dvanaesterac- Realistički prikazuje Dubrovnik toga vremena

Prvi prizor- Mačuju se drvenim mačevima po noći na dubrovačkim ulicama – karneval je, likovi su maskirani- Ogovaraju roditelje, razgovaraju- Iskrali su se iz svojih kuća kako bi se zabavili – renesansno obilježje, hedonizam- Sukob mladih (žele se zabaviti i uživati) i starih (ne razumiju potrebe mladih za zabavom)

Drugi prizor- Pojava Džive Pešice – zapliće radnju – njegova je ideja da se idu našaliti sa Stancom - Stanac se odmara na fontani, nije našao kuću gdje će spavati (nitko mu nije htio stan dati)- Dživo se želi našaliti sa Stankom jer je on seljak, star, nespreman na šalu- Vidjeli su da ga mogu prevariti jer je naivan- Sukob „gosparskog“ mentaliteta (oholog, bahatog) i seljačke naivnosti- Stanac – ne spava jer ga je strah da mu netko ne ukrade ono što je htio prodati u Dubrovniku- elementi seljačkog govora: brače, kam, sinoćka, vodica (deminutivi – očaran gradom, misli da će mu ponuditi smještaj)- Stanac se želi pomladiti jer ima mlađu ženu- Dživo – predstavlja se kao trgovac, govori jezikom Stanca, prilagodio se odjećom da bi mu starac povjerovao- Ponudio mu da će ga vile pomladiti – rekao mu da je bio kao on (starac) kad je došao u grad i da su mu kod fontane došle

vile- Škarama su mu odrezali bradu, uzeli njegove stvari (ostavili novac) – oholi su i obijesni – takvi su mladi ljudi njegovog

vremena – sebični i sami sebi u centru pažnje- Vile – ljudi koje su pokupili na ulici + njih trojica – maskirani - Vile označavaju pastoralnu dramu

DUNDO MAROJE (1551.)

- komedija intrige (plautovska komedija); commedia erudita – učena komedija- ismijavanje ljudske pohlepe, sukob oca i sina; (dundo = barba)- radnja se odvija u Rimu – gradski prostor i trg pred Laurinom kućom, druga pol. 16. st.- u komediji se prikazuje Držićev renesansni svjetonazor u liku Pometa te njegov negativan stav prema dubrovačkoj vlasteli

24

- ključ za njezino razumijevanje predstavlja 1.prolog negromanta Dugog Nosa u kojem se objašnjava postanak ljudi nahvao i njihovo miješanje s ljudima nazbilj

- u 2. prologu (autorskom) najavljuje se dramska radnja (sadržaj komedije)- likovi su utemeljeni na kontrastu (antitezama):

- sposoban – glup sluga – gospodar - bogati – siromašni selo – grad- starost – mladost našijenci – stranci- ludost – razboritost- obijesni (rasipni) mladić – škrti starac

- ljudi nazbilj – pravi ljudi, tihi, mudri, razumni, tolerantni, iskreni - ljudi nahvao – loši, zli, nerazumni, oholi, pokvareni, zavidni, glupi, nesnalažljivi, tvrdoglavi, lakomi; otkrivaju se u likovima

gospodara (ljudima nahvao Držić smatra plemstvo, dubrovačku vlastelu koja je sebična, nesposobna i pohlepna)- razum odnosi pobjedu nad ljudima nahvao

Gospodari Sluge “našijenci” Rimljani- Maroje- Maro- Laura- Ugo Tudešak

- Bokčilo- Popiva- Petrunjela- Pomet

- Pera, Gulisav Hrvat- Tripčeta Kotoranin- Dživulin Lopuđanin- mladi Dubrovčani

- Sadi, Kamilo- rimski trgovac- žbiri, kapetan- Kamilo, krčmari

- borbe za gospodare vode sluge koji rade za njih a misle na sebe, lukavi su, dosjetljivi i snalažljivi

Dundo Maroje:- star i škrt, sumnjičav, grub, proračunat, egoističan, lukav što znači i pametan- svojim iskustvom nadmudrio je vlastitog sina- uživa u gomilanju novca, štedi u svemu (otkida od usta sebi i svom slugi)- novac mu je ispred očinske ljubavi

Maro:- tim je likom Držić najbolje oslikao dubrovačku patricijsku mladež- naivan, lakovjeran, lakomislen i rasipan mladić, sklon užicima, sve radi na tuđi račun, ne razmišlja o budućnosti

Laura:- kurtizana, ljubav prodaje za novac- ime je dobila po Petrarkinoj pjesničkoj muzi koja je bila oličenje nedostižnog pjesničkog ideala: lijepa, neuhvatljiva,

besmrtna duša- pohlepna, nije dosjetljiva kao Petrunjela

Ugo Tudešak:- bogati plemić, Laurin ljubavnik i Pometov gospodar- pasivan i nesposoban da se sam izbori za voljenu ženu- sirov, nagao, grub, ali dobar prema Pometu i iskreno zaljubljen u Lauru

Pera:- naivna, nježna, lijepa i zaljubljena u Mara- krši pravila i odlazi u opasnu avanturu

Popiva:- lukav ali pokvaren, nedovoljno inteligentan, vješt, ali bezobziran i bezosjećajan- poznaje Pometovu mudrost, ali nije vjertuoz- Petrunjela i Pomet nazivaju ga psom, asasinom, traditurom i lupežom, jer u trenutku kad kola sve brže idu nizbrdo

njemu i gospodaru, on predlaže Maru da opljačkaju Lauru i pristao bi na Marov prijedlog da zakolju PometaBokčilo:- ne krase ga vrlina i razboritost, nije dosjetljiv i spretan kao Pomet, ali je iskrenPetrunjela:- pojavom i karakterom odgovara Pometu, ali nema tako nametljivu osobnost kao on- oživljava likove dubrovačkih sluškinjica (godišnica)

Pomet Trpeza:- sluga, ali i filozof istovremeno- vedar, inteligentan, lukav, domišljat, realist, optimist, samouvjeren, osvetoljubiv, spletkari u korist svog gospodara (sve

spletke i prijevare izvodi s lakoćom)- razuman, darovit, mudar, poduzetan pojedinac koji ima vrlinu, tj. tu sposobnost da spretnošću i lukavošću uspijeva

okrenuti sreću (fortunu) u svoju korist (virtuoz )(fortunu shvaća kao ženu)

25

- glasnogovornik Držićevih ideja – u njegovom monologu sadržana je Držićeva životna filozofija → treba uživati u životu do kraja (renesansni el.), ali i prilagoditi se vremenu i situaciji jer samo sposobni vladaju svijetom

- iz toga proizlazi renesansni svjetonazor → čovjek treba biti sposoban, strpljiv iinteligentan, podnijeti životne nedaće kako bi kasnije uživao u svom uspjehu

- za njega je sreća ukupnost povoljnih okolnosti koje u pravom trenutku mogu biti korisne- shvativši da sukob oca i sina može iskoristiti za svoju sreću, zapliće radnju, vodi likove i upravlja njihovim postupcima- voli novac jer mu omogućuje životne užitke- hedonist = uživama u životnim blagodatima (u hrani, piću i ljubavi)- on je tumač makjavelizma – cilj opravdava sredstvo, pobjeđuje pojedinac obdaren vrlinom

- samo onaj tko je obdaren vrlinom (Virtus) težeći prema vlastitoj koristi (utilitas), koja ujedno služi i zajednici, može svladati čovjeku najopasniju, nepredvidivu silu, prevrtljivu sreću (Fortunu); to mu je moguće jer ga resi mudrost i domišljatost (saviezza, ingenium), pa zna u pravi čas na pravi način odabrati pravu priliku (okazijon) da bi trijumfirao nad nesposobnima, koji su najgori kad misle da su i oni mudri, a zapravo su ludi, lišeni razuma i razboritosti

sadržaj:- 1. Prolog Dugog Nosa Negromant govori o izmišljenom putovanju u Indiju- 2. Prolog je autorski i najavljuje temu; najavljen je sukob na kojem se temelji radnja- bogati i škrti dubrovački trgovac dundo Maroje svom je sinu Maru dao 5000 dukata i poslao ga u Italiju trgovati- umjesto da ode u Firencu, Maro se u pratnji sluge Popive zadrži u Rimu gdje pendža (troši) očeve dukate na kurtizanu

Lauru, čiju ljubav nastoji kupiti skupocjenim darovima- u pratnji sluge Bokčila Maroje dolazi u Rim ne bi li spasio bar nešto od svojih dukata;šokira ga Marova bahatost i

rasipnost, koje promatra sa strane- Lauri se udvara i Ugo Tudešak, njemački plemić, u čijoj je službi Pomet Trpeza, lukavi i snalažljivi sluga, koji nastoji za svog

gospodara osvojiti Lauru, a za sebe njezinu sluškinju Petrunjelu- u Rim je u pratnji bratića Džive doputovala i Marova zaručnica Pera, preodjevena u mladića, kako bi vratila odbjegloga

zaručnika- Maroje i Maro susreću se na ulici; starac traži svoje dukate, a sin se ponaša kao da ga ne poznaje- kad je otac u bijesu potegao nož na sina, on pozove stražare i starac završi u zatvoru- lukavi Pomet prepoznaje priliku za trijumf pa oslobodi Maroja iz zatvora, a njegovog slugu Bokčila nagovori da pred

Popivom, Marovim slugom i Laurom slaže da je Maroje donio vrijedne robe- Mara progoni lihvar Sadi tražeći da mu plati dug za Laurinu ogrlicu- Popiva nagovara svog gospodara da kod Sadija uzme robe u vrijednosti 3 000 dukata kako bi ocu pokazao robu u koju je

uložio novac- kad je plan uspio, Petrunjela susreće Marovu zaručnicu Peru i saznaje da je Maro zaručen, što će prenijeti Lauri- kraj komedije nije sačuvan, dopunio ga je M. Kombol – djelo završava pomirenjem svih suprotnosti i Pometovim

trijumfom- Pomet je iskoristio okazijon i svoju mudrost te omogućio:- povratak Mara, njegova oca i Pere u Dubrovnik- udaju Laure za Uga Tudeška- razvoj ljubavne veze s Petrunjelom- dobitak novčane naknade od Laurinog oca, koji je traži da ona i ne zna (Laura je u stvari Mandalijena, Mande Krkarka, kći

bogatog Ondarda iz Augsburga)

- kompozicija, jezik i stil :- višeslojna radnja u kojoj sudjeluje trideset osoba raspoređena je u 5 činova kojima prethode dva prologa - stvaranje suprotnih (kontrastnih, antagonističkih) svjetova uvjetuje nastajanje dramskog sukoba, komičnosti i

napetosti (ozbiljnost – vedrina, starost – mladost ...)- sukob na kojem se temelji radnja je sukob oca i sina, a Pomet ima glavnu ulogu u zapletima radnje- komičnost se postiže i intrigama, spletkama, nesporazumima među likovima i slikovitim govorom likova (igra riječi,

lokalno obojeni izričaji, poslovice i izreke narodnog i učenog podrijetla, gradske i pučke pjesmarice – to ukazuje na domaći kolorit i leksičko šarenilo u govoru likova)

- Držić je svoje likove oblikovao i jezičnom karakterizacijom uz koji je povezano podrijetlo lika, pripadnost određenom staležu te način razmišljanja:- glavni lik Pomet često se služi iskrivljenim latinskim jezikom (makaronskim – mješavina latinskog i talijanskog jezika +

el. dijalekta) pokušavajući se prikazati učenijim nego što jest, ali i narodnim poslovicama kada se želi približiti Petrunjeli

- Dubrovčani se izražavaju dubrovačkim gradskim govorom – većina likova- rimski trgovci (Sadi, draguljar) i gostioničari govore talijanskim jezikom

26

- posebno se ističe lik Petrunjele čiji je govor mješavina hrvatskog i talijanskog jezika (mješavina nepravilnog toskanskog-mletačkog govora) – upliće mnoštvo narodnih stihova u svoj bogati čisti dubrovački govor (štokavština)

- Laura – iskrivljeni talijanski

- komedija je obogaćena pjesmom i plesom (talijanska kanconeta)- Držićevi su likovi životni, svjesni činjenice da žive u nepravednom svijetu podijeljenom na bogate i siromašne, gospodare i

sluge, pa se takvom svijetu i prilagođavaju- u komediji se afirmiraju sposobni, pametni, jaki pojedinci, a gube nesposobni, opaki, neznalice- renesansa donosi i novi način razmišljanja (to je ujedno i Pometova renesansna filozofija):- svijetom gospodari Fortuna, a nju mogu svladati samo iznimni pojedinci poput Pometa- pojedinac mora biti umjetnik u prilagođavanju- mora imati sposobnost okretanja sreće u svoju korist- ostale kvalitete (obrazovanje, snaga, talent) nisu presudne za životni uspjeh- hedonizam → naslada i užitak ideal su ljudskoga djelovanja- u komediji je novac glavni ideal, ono je mjerilo ljudskih vrijednosti, sredstvo koje omogućuje životne užitke

analiza u školi:

Prvi čin, prvi prizor- Bokčilo se žali da ga Maroje ne hrani- U Rimu (upravo stigli), 16.st. – duhovni prostor – Dubrovnik – likovi, dijalog, jezik Dubrovčana- Maroje dolazi u u Rim da spasi 5000 dukata koje je dao sinu – da postane trgovac u Firenci – nije otišao tamo nego u Rim

gdje je „spanđao“ te dukate- Susret Maroja i Tripčeta iz Kotora- Popiva i Pomet razgovaraju o Marovoj rastrošnosti

Drugi čin- Pomet Trpeza – gospodar Ugo ga je poslao od stola- Pomet – pomete hranu sa stola – nagovara Petrunjelu (Laurinu sluškinju) da izbaci Mara- Maro se pravi važan pred trgovcima- Prvi susret Maroja i Mara – Maroje napada sina – Maro se pravio da ga ne poznaje (pričao na talijanskom) – quid pro quo

– nesporazum (ti meni ja tebi, usluga za uslugu)- Maroje završio u tamnici – Pomet ga je oslobodio da ga kasnije iskoristi da istjera Mara iz Laurine kuće

Treći čin- Maro posudio 500 dukata od Laure- Petrunjela saznaje da je Pera Marova zaručnica

Četvrti čin- Maroje i Maro pretvaraju se da je sve u redu- Maro kaže da ono na trgu nije bio on nego „signor Marin“

Peti čin- Maroje je uzeo Maru ključ od skladišta i uzeo sve tkanine i novac- Pomet otkrije da je Laura kćer njemačkog plemića- Ugo rekao da će vratiti Lauri 3000 dukata

- Maro se vraća s Perom i Marojem u Dubrovnik – Maroje dobiva novac- Gospodari: Ugo Tudešak i Maroje (stari), Laura i Maro (mladi)- Sluge: Pomet, Bokčilo, Petrunjela, Popiva – prioriteti i način života (Popiva, Pomet)

- Sukobi :Mladi (sinovi) -- stari (očevi) -- sukob generacija – pokreće ih novac i ljubav

- Gospodari – iskazuju ljubav darovima, nema ljubavi bez novaca, sve izražavaju materijalno (pučani iskazuju ljubav kroz pjesme, lijepe riječi, dobacivanja…)- rasipaju se, rastrošni su, Maro se pravi važan pred Pometom – „neka kupi dijamant i rubin…“ – na balkonu iznad Pometa – na kraju obrnuto

Gospodari -- sluge -- sukob staleža- gospodari su bogati, rasipnici ili škrti, nerazuman i neracionalan odnos prema novcu, šalju sluge da rješavaju njihove poslove- sluge – siromašni, spretni, vrckavi, inteligentni

Dundo Maroje – škrtac, Maro – hedonist -- hedonizam – škrtostLjudi nazbilj -- ljudi navaho

27

Nazbij – spretni, inteligentni, mudri – Pomet sve okreće u svoju korist bez da ikome naudiNavaho – Popiva, Maro, Maroje – lopovi, nesposobni, prevaranti, neiskreni, lažljivi (Maro i Maroje pri susretima)

- Maroje – važniji mu novac od sina, Maro mu je nevažan – „žao mi je dukata, za njega ja ne hajem“, ljubav su samo novci- Sluge – vjerni gospodarima – ako je dobro gospodarima, dobro je i njima- Pomet – na kraju s balkona rekao Maru da je komedija gotova- Pomet Trpeza – nazbilj – spretan, najinteligentniji lik, strpljiv, hedonist (uživa u jelu – Bokčilo samo jede bez učivanja),

uživa u ljubavnim osvajanjima Petrunjele – renesansni lik

Drugi čin, prvi prizor - Pometov monolog- Opis stola Uga Tudeška – sočna, privlačna hrana –užitak dok je gleda – hedonizam (ali nije jeo jer ga je Ugo poslao Lauri)- Objašnjava kako je izvršio zadatak – išao rado jer zna da će doći vrijeme kad će uživati- Treba se prilagoditi (sad ide Lauri, poslije će jesti)- Tko želi vladati svijetom mora se prilagođavati- Treba pretrpiti loše vrijeme da se dođe do dobrog – prilagoditi se zlu da bi se uživalo u dobrom – filozofija života- „vjertnoz“ (vrlina – takvi ljudi vladaju svijetom) – spretan, domišljat, onaj koji vlada svojim životom, strpljiv- Treba znati iskoristiti loše situacije i okrenuti ih na dobro (kad ti lađe potonu nazovi ih podmornicama)- Macchiavelizam – stav da cilj opravdava sredstvo- Fortuna (latinska božica sreće) – sreća – vjeruje u sreću – optimist – renesansni svjetonazor- Maro mu prijeti, Pomet mu se klanja

- Na kraju na balkonu u Laurinoj kući Maro ispod i ne smije ući- Želi Mara izbaciti iz kuće, a svog gospodara uvesti u kuću – zato izvlači Maroja iz zatvora – nada se da će uz njegovu

naklonost izbaciti Mara- Popiva – neiskren, lažac, navaho – intrigant – zapliće radnju spletkama- 4.čin – Pometa je Ugo izbacio iz kuće

……..- Prolog – Dugi Nos – negromant (čarobnjak) – obraća se publici koja očekuje komediju – na placi – središte Dubrovnika- Kozimo Medici – toscanski vojvoda kojemu je Držić pisao urotnička pisma protiv dubrovačke vlastele – „Dubrovnik vodi 20

ludih staraca“ – moli konzuma da sruši dubrovačku vlast – pučane na vlast- Putovao prema Novim i Starim Indijama – upoznao ljude nazbilj – idiličan svijet (arkadičan) – savršena zemlja – ljudi su

fizički lijepi, iskreni („srce nose prid očima“, „ne maškaravaju se“)- Vidio i drugačije ljude – u velikom gradu – uspoređuje izgled ljudi sa životinjama (noge od čaplje, stav žabe)- Ljudi nazbilj protjerali navaho – „priđoše u ove naše krajeve“ – u Dubrovnik – preuzeli vlast – ljudi na vlasti u Dubrovniku

su navaho (Pomet – rekao da samo vjertnozi moraju vladati)- Izrugao dubrovačku vlastelu – smijali su se prologu – smijali su se sami sebi – nisu se prepoznali u opisu- Inspiriran slikama predrenesansnog slikara Lorencetija u gradskoj vjećnici u Sienni – slike dobre i loše vlasi (alegorija)- „stavite pamet na komediju“ – neka se i dalje smiju

28

SINTEZA

HRVATSKI HUMANIZAM

LIRIKA

Teme - Tipične antičke: mitološke, intimne, ljubavne, domoljubne, religiozne, moralističke

Tradicionalni oblici- Elegija je pisana u elegijskom distihu, raznolike teme: ljubavne, autobiografske, domoljubne- Epigram – uglavnom pisani u elegijskom distihu, teme aktualne i satirično obojene- Epitaf – govore o prolaznosti života i/ili smrti

Poslanice u stihu (epistule)- Pisanje heksametrom, različite teme – književne društvene, političke

EPIKA

Ep- Epski uzor – Vergilije- Marko Marulić – biblijski ep Davidijada- Jakov Bunić – mitološki ep Otmica Kerbera, kršćanski ep – Život i djela Kristova

Proza- Na latinskom jeziku nastaju književno znanstvena prozna djela – putopisi, poslanice, etnografska proza, proza s

diplomatskih putovanja

HRVATSKA RENESANSA

- Potkraj 15.st. – utjecaj talijanske renesanse – jača značaj grada i gradske kulture- Razlika od srednjevjekovne književnosti koja je ostajala u samostanima – renesansna je vezana uz svjetovne književnike i

gradsku sredinu- Krajem 14.st. Dubrovnik je slobodan, a dalmatinski gradovi Zadar, Šibenik, Trogir, Hvar i Split, koji su pod mletačkom

vlašću, razvijaju se u bogata gospodarska i kulturna središta- Renesansni književnici, uglavnom pripadnici novog društvenog sloja koji se razvio zahvaljujući pomorskim putovima i

trgovini, bili su klasično obrazovani.- U našim su renesansnim središtima postojale gramatičke škole u kojima se učio latinski jezik i proučavala djela klasičnih

pisaca- Mnogi naši renesansni književnici kasnije su se školovali u drugim zemljama, najčešće Italiji. Iz njihovih djela vidljivo je da

su, uz antičke pisce, poznavali i djela talijanske predrenesanse i renesanse.

KNJIŽEVNI RODOVI I VRSTE

LIRIKA

Ljubavna lirika- Prva generacije hrvatskih petrarkista - zlatno doba – 1. generacija (druga polovica 15.st.) – uz petrarkističke motive javlja

se i utjecaj lirske narodne pjesme - Zbornik Nikše Ranjine (Šiško Menčetić, Džore Držić, anonimni autori)- Druga generacija – 16.st – Hanibal Lucić (Jur ni jedna na svit vila)-, Nikola Nalješković, Marin Držić, Dinko Ranjina,

Dominko ZlatarićRefleksivna lirika - Zbornik NR, Mavro Vetranović (Pjesanca u pomoć poetam, Moja plavca)Pokladna lirika - Mikša Pelegrinović (Jeđupka)Religiozna lirika - Marko Marulić, Mavro VetranovićSatirična lirika - Marko Marulić (Sprovid koludric), Mavro Vetranović (Poslanica lakomosti)Refleksivna lirika s domoljubnim motivima - Marko Marulić (Molitva suprotiva Turkom), Mavro Vetranović (Tužba grada Budima)

29

EPIKA

- Dominira epska poezija – poslanice, putopisi, pripovijesti u stihu- Novele nema- Petar Zoranić – prvo djelo u prozi –roman- Ep – nastaje u razdoblju humanizma i renesanse pod utjecajem antičke književnosti (Vergilije) i suvremene talijanske

književnosti (L. Ariosto, T. Tasso)

Ep- Biblijsko-religiozni

- Marko Marulić (Davidijada i Judita) – značajke vergilijanskog i religiozno-kršćanskog duha – kompozicija je pregledna i jasna – po uzoru na vergilijanski pojavljuju se digresije – fabula najčešće ima dvostruki smisao – doslovni i alegorijski

- Judita – prvi nacionalni ep – po uzoru na začinjavce – pobožna žena svojom pobožnošću pobjeđuje oholog vojskovođu – Alegorijsko značenje epa – u kršćanskom duhu pokazuje renesansne antiteze: oholost-poniznost, vjernici-nevjernici, dobro-zlo

- Povijesni - Brne Karnarutić (Vazetje Sigeta grada) – junaštvo i hrabrost hrvatskih junaka časno poginulih u borbi s Turcima- Nacionalno značenje – protuturska problematika

- Alegorijski - Mavro Vetranović (Piligrin) – alegorijski fantastičan ep o putniku hodočasniku koji putuje ovim svijetom (za razliku od

Dantea) u potrazi za spokojem – svijet kojim prolazi pun je fantastičnih bića koja predstavljaju izokrenute vrijednosti, izopačenost i nemoral

- Mitološki – Jakov Bunić (Otmica Kerbera)- Putopisni – Petar Hektorović (Ribanje i ribarsko prigovaranje) – prikazuje stvarno putovanje u formi epa

Roman- Petar Zoranić (Planine) – prvi hrvatski roman – prvo opširnije prozno djelo – utjecaji Biblije, antičkih autora (Ovidija i

Vergilija), srednjevjekovne književnosti, predrenesansnih i renesansnih autora (Dante, Petrarka, Boccaccio, Marulić…) – originalno djelo u kojem se isprepliću svjetovno i religiozno, stvarno i nestvarno, narodno i umjetničko, stih i proza

DRAMA

- Dramsko prikazanje- Najstarija hrvatska scenska djela – razvila se postupno iz crkvenih obreda i dijaloških pjesama- U počecima vezana uz Isusa Krista, a kasnije preuzimaju motive iz Biblije i legendi o svecima- U Dubrovniku – Mavro Vetranović – unosi svjetovne elemente- Mavro Vetranović (Posvetište Abrahamovo, Suzana čista, Od poroda Jezusova)

- Pastorala - Džore Držić (Radmio i Ljubmir), Marin Držić (Tirena, Grižula)

- Mitološka drama- Mavro Vetranović (Orfeo)

- Komedija- Marin Držić (Pomet, Dundo Maroje, Skup, Novela od Stanca)

- Drama sa svjetovnom temom- Hanibal Lucić (Robinja)

- Tragedija- Marin Držić (Hekuba)

30