Izazovi inkluzivnog odgoja i obrazovanja

Izazovi inkluzivnog odgoja i obrazovanja

Varaždin, 28.-30.04.2016. 1

Izazovi inkluzivnog odgoja i obrazovanja Zbornik sažetaka 11. kongresa edukacijskih rehabilitatora s međunarodnim sudjelovanjem

Varaždin, 28. - 30. travnja 2016.


Varaždin, 28.-30.04.2016. 2

ORGANIZATORI

Savez edukacijskih rehabilitatora Hrvatske

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

Agencija HORIZONT

ORGANIZACIJSKI ODBOR

mr. Zlatko Bukvić

Renata Kos

Dubravka Vajdić

Ksenija Kezele

Maja Oreški Bradarić

PROGRAMSKI ODBOR

izv.prof.dr.sc. Snježana Sekušak Galešev

prof.dr.sc. Jasmina Frey Škrinjar

doc.dr.sc. Damir Miholić

dr.sc. Natalija Lisak

Vanja Marković

mr.sc Edit Lemal

mr.sc. Tatjana Kovačić

mr. Zlatko Bukvić

Pokrovitelj kongresa:

Kolinda Grabar Kitarović

Predsjednica Republike Hrvatske


Varaždin, 28.-30.04.2016. 3

Oblikovanje i izrada naslovnice

Lila Herceg Nenadić

Oblikovanje i prijelom teksta

Renata Kos

Urednik

mr. Zlatko Bukvić

Naklada

150 primjeraka

ISBN 978-953-58871-0-2

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice

u Zagrebu pod brojem 000931366.


Varaždin, 28.-30.04.2016. 4

Sadržaj PLENARNA PREDAVANJA ...................................................................................................................................................... 9

Daniela Bratković:

OSOBNO USMJERENO PLANIRANJE PODRŠKE I KVALITETA ŽIVLJENJA OSOBA S INTELEKTUALNIM

TEŠKOĆAMA...................................................................................................................................................................................10

Gordana Nikolić:

INKLUZIVNO OBRAZOVANJE U REPUBLICI SRBIJI-MOGUĆNOSTI I IZAZOVI ...............................................12

Đana Baftiri:

OBLICI PODRŠKE MLADIMA S NEVIDLJIVIM TEŠKOĆAMA TIJEKOM I NAKON ZAVRŠENOG

SREDNJOŠKOLSKOG OBRAZOVANJA .................................................................................................................................13

Željka Čolović Rodik:

KOGNITIVNI RAZVOJ I OBRAZOVNI ZAHTJEVI .............................................................................................................15

Damir Miholić:

MOTIVACIJSKA ULOGA ART/EKSPRESIVNIH METODA U EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOM

PROCESU ..........................................................................................................................................................................................16

Elza Kumer Sabolić:

THE LISTENING PROGRAM ....................................................................................................................................................17

Vesna Ivančević:

POVEZANOST FAZA ČITANJA S OBRAZOVNIM CILJEVIMA ....................................................................................18

Natalija Lisak

ZNAČAJ KVALITATIVNIH METODA ISTRAŽIVANJA U VREDNOVANJU PROCESA INKLUZIVNOG

ODGOJA I OBRAZOVANJA ........................................................................................................................................................19

Dejana Bouillet:

KVALITETA INKLUZIVNOG OBRAZOVANJA – KORISNIČKA PERSPEKTIVA ..................................................21

USMENA IZLAGANJA ...............................................................................................................................................................23

Anamarija Žic Ralić, Daniela Cvitković:

VREDNOVANJE KVALITETE INKLUZIVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ ............................24

Zrinjka Stančić, Đurđica Ivančić:

KURIKULUM USMJEREN NA NAPREDAK UČENIKA S TEŠKOĆAMA ...................................................................25

Anamarija Žic Ralić, Natalija Lisak, Josipa Miličević, Marija Repalust:

INDIKATORI KVALITETE INKLUZIVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA U OSNOVNIM ŠKOLAMA ............26

Aleksandra Gvozdanović Debeljak, Nataša Maček:

UKLJUČENOST RODITELJA DJECE S ADHD-OM U ODGOJNO-OBRAZOVNI PROCES .................................27

Sanja Vranić:

PRIPREMA ZA ŠKOLU DJECE S POREMEĆAJEM IZ AUTISTIČNOG SPEKTA ....................................................28

Dinka Žulić, Tatjana Žižek, Dragica Benčik:

MOTIVACIJSKE TEHNIKE U NASTAVI S UČENICIMA S INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA .......................29

Sandra Šain, Zrinjka Stančić

KVALITATIVNA ANALIZA RAZLIKOVNE PODRŠKE U UČENJU U UVJETIMA POTPUNE INTEGRACIJE

..............................................................................................................................................................................................................30


Varaždin, 28.-30.04.2016. 5

Kseinija Romstein, Tena Veliki:

IDENTIFIKACIJA DJECE S ADHD-OM U OSNOVNOJ ŠKOLI: PRIMJENJIVOST SAMOPROCJENE I

MOGUĆNOST JAČANJA SOCIJALNIH VJEŠTINA U KONTEKSTU ODGOJNO-OBRAZOVNE STVARNOSTI

..............................................................................................................................................................................................................31

Maja Smolić, Magdalena perić, Anamarija Žic Ralić:

SPOZNAJE O EMOCIONALNOM KAPITALU KAO UTJECAJNOM ČIMBENIKU U PROCESU ODGOJA I

OBRAZOVANJA ..............................................................................................................................................................................32

Nina Pantić Ćehajić:

TIMSKI PRISTUP KAO OSNOVA ZA PONOVNO USPOSTAVLJANJE KOMUNIKACIJE KOD DJETETA SA

SELEKTIVNIM MUTIZMOM – PRIMJER DOBRE PRAKSE .........................................................................................33

Sanja Brumen:

RAZUMIJEVANJE POTREBA DJECE S CEREBRALNOM PARALIZOM U REDOVNOM PROGRAMU

ODGOJA I OBRAZOVANJA ........................................................................................................................................................34

Tamara Herceg Babić, Emina Kovačić

HOLISTIČKI PRISTUPI U INKLUZIVNOM ODGOJU I OBRAZOVANJU ..................................................................35

Siniša Ranković:

AKTUALNA ULOGA ŠKOLA ZA DJECU SA SMETNJAMA U RAZVOJU U SRBIJI, PRIMJER OSNOVNE

ŠKOLE „ BOŠKO BUHA „ BEOGRAD .....................................................................................................................................36

Vesna Kovačević Parmak, Ivana Petanjek, Melita Tatar

KROZ PROJEKTE I RADIONICE DO SOCIJALNOG UKLJUČIVANJA KAO ČIMBENIKA USPJEŠNOG

OSNOVNOŠKOLSKOG OBRAZOVANJA UČENIKA COO GOLJAK .............................................................................37

Tadeja Belšak:

DIJETE SA SPINALNOM MIŠIĆNOM ATROFIJOM NA PUTU OD RAZVOJNOG VRTIĆA DO REDOVNE

OSNOVNE ŠKOLE – PRIMJER DOBRE PRAKSE ..............................................................................................................39

Suzana Babić, Marija Kirinić:

OBLICI SURADNJE U OBRAZOVANJU DJECE S TEŠKOĆAMA NA LOKALNOJ RAZINI ................................40

Nina Pantić Čehajić:

MOBILNI SPECIJALNO-REHABILITACIJSKI PEDAGOG U SREDIŠTU MULTIDISCIPLINARNOG

PRISTUPA DJECI SA MOTORIČKIM OŠTEĆENJIMA U REDOVNIM OBRAZOVNIM PROGRAMIMA U

SLOVENIJI ........................................................................................................................................................................................42

Tadeja Belšak:

POSEBNOSTI OBRAZOVANJA DJECE SA MOTORIČKIM POREMEĆAJIMA U OSNOVNIM ŠKOLAMA U

SLOVENIJI ........................................................................................................................................................................................44

Tamara herceg Babić:

INTEGRATIVNA SUPERVIZIJA I IZAZOVI INKLUZIVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA.................................45

Iva Livić Kozina

ULOGA KOORDINATORA PRI UKLJUČIVANJU POMOĆNIKA U NASTAVI KAO OBLIKA PODRŠKE

INKLUZIVNOM OBRAZOVANJU UČENIKA S TEŠKOĆAMA ......................................................................................46

Anita Poslon, Ljiljana Umičević, Ivana Sladić-Kljajić:

PROJEKT BOGATSTVO RAZLIČITOSTI: UČENJEM DO RAZVIJANJA TOLERANCIJE U UČENIKA

PREDMETNE NASTAVE ............................................................................................................................................................48


Varaždin, 28.-30.04.2016. 6

Snježana Mergon, Antonija Ščetarić-Hrg:

RAZLIKE IZMEĐU UČENIKA S TEŠKOĆAMA, CENTRA I SREDNJE ŠKOLE NA PODRUČJU TJELESNE I

ZDRAVSTVENE KULTURE .......................................................................................................................................................49

Adila Nišlić:

USPOREDBA KVALITETE ŽIVLJENJA UČENIKA S I BEZ INTELEKTUALNIH TEŠKOĆA ............................50

Ana Ružić, Sanja Blažević, Jasmina Stošić, Jasmina Frey Škrinjar

OSNAŽIVANJE RODITELJA DJECE S POREMEĆAJEM IZ SPEKTRA AUTIZMA – RAZVOJ EDUKACIJE

„POZITIVNI PRISTUPI AUTIZMU“ ........................................................................................................................................51

Emili Kuhar, Mia Marčec:

UPOTREBA NADOMJESNE I POTPOMOGNUTE KOMUNIKACIJE U RADU S DJECOM S TEŠKOĆAMA U

RAZVOJU U POSEBNIM ODGOJNO-OBRAZOVNIM USTANOVAMA U HRVATSKOJ ......................................53

Vesna Đurek:

„MI JEDEMO ODGOVORNO“ ISHODI UČENJA KROZ PROJEKTNU NASTAVU ..................................................54

Danijela Kasumović-Maružin, Vanja Marković:

DRUŠTVENO PODUZETNIŠTVO- NOVA STRATEGIJA STRUKOVNOG OBRAZOVANJA UČENIKA S

INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA .........................................................................................................................................55

Tamara Dubrović:

UČIMO I RASTIMO ZAJEDNO ..................................................................................................................................................56

Josip Naglić:

ULOGA GRUPA PODRŠKE ZA ASISTENTE U NASTAVI ..............................................................................................57

Marija Pintarić, Sanja Rozali Šlogar:

KAKO NAPISATI REDOVITI PROGRAM UZ PRILAGODBU SADRŽAJA I INDIVIDUALIZIRANI

PRISTUP? .........................................................................................................................................................................................58

Ksenija Kezele:

PRIMJERI DOBRE PRAKSE – ETWINNING PROJEKTI ................................................................................................59

Marina Pavić, Tamara Dubrović:

DRUŠTVENE IGRE I SLIKOVNICE U CAP PROGRAMU................................................................................................60

Jelena Babić, Jelena Vekić, Bašić:

ŠETNJA KROZ ANTIKU ..............................................................................................................................................................61

Jasna Romich Jurički, Jasna Guliš:

INKLUZIJA U MALOM KONCENTRIČNOM KRUGU.......................................................................................................62

Jelena Kranjčec Mlinarić, Anamarija Žic Ralić, Natalija Lisak:

OBRAZOVNA I SOCIJALNA INKLUZIJA UČENIKA S TEŠKOĆAMA IZ PERSPEKTIVE UČITELJA ............63

Nevenka Mravlinčić:

ZNAČAJ INKLUZIVNOG OKRUŽENJA U RADU S UČENICIMA S TEŠKOĆAMA U REDOVNOJ OSNOVNOJ

ŠKOLI .................................................................................................................................................................................................64

Nataša Tomljanović:

CJELOVITA KURIKULARNA REFORMA, MEĐUPREDMETNA TEMA ZDRAVLJE U RADU S DJECOM S

TUR/IT ..............................................................................................................................................................................................65

Sanja Barić, Ivanka Pejić, Vojko Rožmarić:

„SAM“ S PRIJATELJIMA .............................................................................................................................................................67


Varaždin, 28.-30.04.2016. 7

Kata Skok:

ŠKOLOVANJE I KVALITETA ŽIVOTA UČENIKA ROMA...............................................................................................69

Elizabeta Haničar, Marina Mihić:

PUT OD PROCJENE DO VREDNOVANJA ............................................................................................................................70

Dijana Toljanić:

ISKUSTVO INKLUZIJE - PRIKAZ SLUČAJA .......................................................................................................................71

Koraljka Janeković:

IZOBRAZBA KAO PRIPREMA ZA POSAO U UKRASNOJ HORTIKULTURI ..........................................................73

Slaviša Bradić, Sandra Uršičić, Josip Naglić:

JUDO AND CHILDREN WITH SPECIAL NEEDS ..............................................................................................................74

Ena Šifner, Anamarija Žic Ralić:

PRIKAZ MJERNIH INSTRUMENATA ZA PROCJENU SOCIJALNE I EMOCIONALNE KOMPETENCIJE...75

Maja Rebrović Čančarević, Tatjana Kovačić:

PRIKAZ EDUKACIJSKO REHABILITACIJSKOG PROGRAMA ZA DJECU S VIŠESTRUKIM TEŠKOĆAMA U

RAZVOJU PRI CENTRU ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE – RIJEKA ...............................................................................76

Adila Nišlić:

PRIMJENA MONTESSORI VJEŽBI U PROCESU UČENJA UČENIKA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU ..............77

Martina Zelić, Rea Fulgosi Masnjak:

PROCES DEINSTITUCIONALIZACIJE I NJEGOV UTJECAJ NA KVALITETU ŽIVLJENJA OSOBA S

INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA .........................................................................................................................................78

Jelena Ćališ, Natalija Vrbas:

PERSPEKTIVA MAJKE DJEČAKA S POREMEĆAJEM IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA PRI UPISU U PRVI

RAZRED OSNOVNE ŠKOLE – INTERVJU ...........................................................................................................................80

Klaudija Ćurković, Majda Vuković.

PROCJENA SPOSOBNOSTI RITMIČKOG IZRAŽAVANJA UČENIKA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU..............81

Mihaela Brkić, helena Strsoglavec:

PROJEKT „MLADI ZA MLADE“ CENTRA ZA ODGOJ, OBRAZOVANJE I REHABILITACIJU KRIŽEVCI ...82

Luka Femec, Zrinjka Stančić, Valentina Mašić:

PRIKAZ PERSPEKTIVE UČENIKA NIŽIH RAZREDA OSNOVNE ŠKOLE PREMA DJECI S TEŠKOĆAMA U

RAZVOJU I OSOBAMA S INVALIDITETOM OBZIROM NA MJESTO ŠKOLE .......................................................83

Renata Kos, Monika Studak, Gordana labaš, Blaženka Maltar, Ines Žukina, Milena Bogdanović:

„ZAJEDNO MOŽEMO VIŠE“ ......................................................................................................................................................85

POSTER PRIKAZI ......................................................................................................................................................................86

Jasminka Antunović, Spomenka Rožić, Ana Koren Friščić:

NAŠI NOVI PRIJATELJI IZ ŠKOLE – ODGOJ I OBRAZOVANJE PREMA SOCIJALNOJ INKLUZIJI DJECE S

TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U DJEČJEM VRTIĆU ...............................................................................................................87

Ivka Tomašević, Renata Pinjatela:

PRIMJENA ASISTIVNE TEHNOLOGIJE U POTICANJU SPREMNOSTI ZA ŠKOLU DJETETA S

RAZVOJNIM ODSTUPANJIMA ................................................................................................................................................88

Valentina Mašić, Ana Šečić, Luka Femec:

APLIKACIJE PAMETNIH TELEFONA ZA OSOBE OŠTEĆENA VIDA.......................................................................89


Varaždin, 28.-30.04.2016. 8

Đana Baftiri, Lejla Osmančević Katkić:

USLUGE, PODRŠKA I OČEKIVANJA OD ODGOJNO-OBRAZOVNOG I ZDRAVSTVENOG SUSTAVA-

PERCEPCIJA RODITELJA DJECE S ADHD POREMEĆAJEM .......................................................................................90

Tamara Berić Blažić, Đana Baftiri, Davor Lukačević, Tea Martinić, Sanja Prah:

AFIRMATIVNI PANO „I TO SMO MI“ ...................................................................................................................................92

Irena Slaviček, Jasmina Mojži Koprolčec:

PROJEKTNE AKTIVNOSTI U EDUKACIJSKO REHABILITACIJSKIM PROGRAMIMA .....................................93

Sanaj Paić, Gordana Pajca Grbin:

PSIHOSOCIJALNA PODRŠKA DNEVNOG CENTRA ZA REHABILITACIJU VERUDA PULA REDOVNOM

SUSTAVU ODGOJA I OBRAZOVANJA ...................................................................................................................................94

Tomislav Benjak, Marija Škes, Vesna Štefančić, željka Draušnik, Maja Vajagić:

OSOBE S INVALIDITETOM U VARAŽDINSKOJ ŽUPANIJI U 2014. GODINI .......................................................95

RADIONICE ....................................................................................................................................................................................96

Sara Muršić:

KORIŠTENJE APLIKACIJA PROŠIRENE STVARNOSTI U OBRAZOVANJU I REHABILITACIJI ..................97

Nebojša Nikolić:

PERCEPCIJA ZONA EMOCIONALNE STABILNOSTI - POLAZIŠTE U TRAJNIJEM PREVLADAVANJU

STRESA I PROFESIONALNOG OPTEREĆENJA ................................................................................................................98


Varaždin, 28.-30.04.2016. 9

Plenarna predavanja


Varaždin, 28.-30.04.2016. 10

OSOBNO USMJERENO PLANIRANJE PODRŠKE I KVALITETA ŽIVLJENJA

OSOBA S INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA

PERSON-CENTRED PLANNING AND QUALITY OF LIFE

OF PEOPLE WITH INTELLECTUAL DISABILITIES

Daniela Bratković1

1 Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Borongajska 83f, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

U radu je dat pregled znanstveno-istraživačkih i stručnih spoznaja o utjecaju osobno usmjerenog

pristupa na razvoj kvalitete podrške i unaprjeđenje kvalitete življenja osoba s intelektualnim

teškoćama. Temeljna postavka različitih modela i alata osobno usmjerenog planiranja je podrška

pojedincu s razvojnim teškoćama u ostvarivanju poželjne budućnosti; kreiranje usluga i mreže

podrške prema individualnim značajkama i potrebama, osobnim interesima, željama i

očekivanjima, jedinstvenim životnim okolnostima i prioritetima. Osobno usmjereni pristup

nastao je kao kritička nadogradnja institucionalnog i individualnog programiranja, s ciljem

aktivne podrške osobama s većim razvojnim teškoćama za uključivanje u zajednicu, primarno u

razdoblju tranzicije iz mladenačke u odraslu dob kao i u procesu deinstitucionalizacije. Radi se o

interaktivnom i dinamičnom procesu u čijem je središtu osoba kojoj je potrebna podrška u

različitim sustavima socijalne politike, a koju se osnažuje za samoodređenje i potiče na

samozastupanje kako bi u najvećoj mogućoj mjeri imala kontrolu nad čitavim procesom. Sve se

odvija uz potporu osoba iz njenog prirodnog ili neformalnog životnog okruženja, kao i

stručnjaka i službi iz formalnog sustava podrške. Osobno usmjereni pristup se unatrag nekoliko

desetljeća uspješno primjenjuje na međunarodnoj razini, a tek u novije vrijeme implementira se u

hrvatskoj u okviru procesa transformacije i deinstitucionalizacije sustava socijalne skrbi kao i

procesa inkluzivnog odgoja i obrazovanja. Sve je više istraživanja koja iznose znanstveno

utemeljene dokaze o učinkovitosti ovoga pristupa u pogledu kvalitete pruženih usluga, društvene

dobrobiti i ekonomske isplativosti. Nalazi spomenutih istraživanja pokazuju i pozitivne

tendencije utjecaja na različite dimenzije kvalitete življenja osoba s intelektualnim teškoćama, od

emocionalne, zdravstvene i materijalne dobrobiti, samoodređenja i osobnog razvoja, do

međuljudskih odnosa, socijalne uključenosti i ostvarivanja prava.

Ključne riječi: osobno usmjereno planiranje, kvaliteta življenja, osobe s intelektualnim

teškoćama

mailto:[email protected]


Varaždin, 28.-30.04.2016. 11

Key words: person-centred planning, quality of life, people with intellectual disabilities


Varaždin, 28.-30.04.2016. 12

INKLUZIVNO OBRAZOVANJE U REPUBLICI SRBIJI-MOGUĆNOSTI I IZAZOVI

INCLUSIVE EDUCATION IN SERBIA, OPPORTUNITIES AND CHALENGES

Gordana Nikolić1

1Pedagoški fakultet u Somboru, Univerzitet u Novom Sadu , Podgorička 4, Sombor, Republika Srbija

[email protected]

U Republici Srbiji je 2009. godine usvojen Zakon, sa setom pravilnika, koji regulira inkluzivno

obrazovanje (IO). Uslijedile su godine izmjena i dopuna Zakona, kao i prakse i sustava, radi

međusobnog usklađivanja. Dojam o zakonodavstvu, prije svega onih kojima je namijenjen, je da

sve zvuči jednakopravno, ali da je implementacija otežana i sa puno izazova. Visoko podignuta

ljestvica srpske inkluzije otvorila je sve škole prema istom kurikulumu, kao i obukama za

nastavnike i učitelje. Mišljenje kreatora inkluzije je da svaki nastavnik može (mora) da izađe na

crtu izazova u radu s učenikom s teškoćama u razvoju, kao i da novonastali problemi, prije

svega izviru iz nedovoljno razvijenih pozitivnih stavova, a kada pak stavovi skoče na skali

očekivanja, smatra se da ostali aspekti IO postaju lako dostižni. Sa druge strane, defektolozi

(specijalni edukatori i rehabilitatori) teško prihvaćaju inkluziju kao platformu, u kojoj ta struka,

polako gubi na značaju. Zvuči apsurdno, ali je istinito, da smo utrli stazu pristupu u kome svatko

može sve u oblasti inkluzivnog obrazovanja. Bojazan je da takav pristup više ukazuje na potrebu

da sustav bude jeftiniji, nego da postane kvalitetan i pravedan. U periodu od sedam godina,

koliko traje osvajanje škola u obrascu inkluzije u Srbiji, Fakultet za specijalnu edukaciju i

rehabilitaciju pretežno ostaje po strani, prije svega u domeni pružanja podrške školama za

obrazovanje učenika sa smetnjama u razvoju (pa samim tim i kadra koji priprema). Istina,

povećan je broj predmeta koji u naslovu imaju prefiks ''inkluzija'', ali ostaje više pitanja i

problema, od kojih su posebno važna pitanja kompetencija svršenih studenata u oblastima ranog

razvoja i predškolskog perioda. Mogućnosti? Ima ih u izobilju za samu struku (defektološku).

Ipak, u ovom trenutku mogućnosti u širem smislu, nisu dovoljno iskorištene, projektni pristup je

tek u povoju, a neophodan je kao izvor financija za profesionalni razvoj struke u skladu sa

znanstveno dokazanim pristupima i metodama u radu.

Ključne riječi: inkluzivno obrazovanje, škole za djecu s posebnim potrebama, zakonodavstvo,

izazovi, mogućnosti

Key words: Inclusive Education, School for students with speciale education needs, Legislation,

Rule book, Challenges, Possibility



Varaždin, 28.-30.04.2016. 13

OBLICI PODRŠKE MLADIMA S NEVIDLJIVIM TEŠKOĆAMA TIJEKOM I

NAKON ZAVRŠENOG SREDNJOŠKOLSKOG OBRAZOVANJA

THE FORMS OF SUPPORT FOR YOUNG PEOPLE WITH INVISIBLE DISABILITIES

DURING AND AFTER THE COMPLETION OF SECONDARY EDUCATION

Đana Baftiri 1

1Srednja škola-Centar za odgoj i obrazovanje, Zagorska 14, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Nevidljive teškoće odnose se na stanje pojedinca koje ostali ljudi ne primjećuju, a obično su

povezani sa sposobnosti učenja, komunikacije s drugima, kontrolom svog raspoloženja i

upravljanjem svojim načinom razmišljanja ( Kostner prema Bartolac 2013.). Teškoće ovih

osoba nisu odmah uočljive, pa se njihovo suočavanje s istima doživljava kao manje stvarno ili

manje teško, nego kod osoba s izraženom invalidnošću (Gill,1998.). U svjetskim istraživanjima

opisan je čitav spektar tj. popis bolesti ili poremećaja koji se ubrajaju u područje nevidljivih

teškoća/skrivene invalidnosti. U Hrvatskoj je ova tema veoma malo zastupljena, što nameće

potrebu educiranja i informiranja cjelokupne javnosti.

Za potrebe ovog rada biti će prikazani učenici s nevidljivim teškoćama, koji se često nalaze u

„procjepu“ sustava, pojačanom riziku za prijevremenim prekidanjem školovanja, a naročito

ukoliko rano otkrivanje teškoća, sustavna podrška i prevencija izostanu. Nastavnici, ostali

stručnjaci i poslodavci trebaju biti svjesni izazova u svezi nevidljivih teškoća, kako bi učenicima

pružili neophodne oblike individualne podrške tijekom i nakon završenog srednjoškolskog

obrazovanja.

U radu se razmatra specifičan položaj srednjoškolskog (strukovnog) obrazovanja, u smislu

najveće odgovornosti pri donošenju konačnih profesionalnih i životnih odluka mladih za njihov

budući život, a naročito s obzirom na zahtjeve struke i tržišta rada. U istraživanjima (Davis i

Ward, 1978., Greenan i Phelps, 1980., Howard, 1979., Phelps i Thornton, 1979. prema Greenan

1982.) identificirani su problemi i pitanja vezana uz kvalitetu strukovnog obrazovanja za učenike

s teškoćama u razvoju. Neki od njih odnose se na interdisciplinarnu suradnju i sporazume,

educiranost kadra, financiranje, oblike podrške i ponudu programa, evaluaciju programa, manje

restriktivnu okolinu i stavove. Identificirani problemi imaju važnu ulogu u odgovarajućoj

potpori/pristupu učenicima s teškoćama u učenju u strukovnom obrazovanju (Greenan, 1982.).

Ključne riječi: nevidljive teškoće,srednjoškolsko obrazovanje, podrška



Varaždin, 28.-30.04.2016. 14

Key words:invisible disabilities, high school education,support


Varaždin, 28.-30.04.2016. 15

KOGNITIVNI RAZVOJ I OBRAZOVNI ZAHTJEVI

COGNITIVE DEVELOPMENT AND EDUCATIONAL REQUESTS

Željka Čolović-Rodik1

1II. osnovna škola Varaždin, Augusta Cesarca 10, Varaždin, Republika Hrvatska

[email protected]

Obrazovni proces ne može biti uspješan ukoliko ne uvažava kognitivni razvoj djeteta. Osnove

kognitivnog razvoja koje je postavio Jean Piaget i danas su temelj procjene redovnog razvoja

djeteta. No razvojem teorija inteligencije kao i novim neurološkim promatranjima došlo se do

niza novih spoznaja. Koncept jedinstvene inteligencije davno je napušten te su razvijeni

psihološki mjerni instrumenti kojima se utvrđuje stupanj razvijenosti pojedinih intelektualnih

sposobnosti. Obrazovni sustav trebao bi uvažavati rezultate recentnih istraživanja, što nažalost

često nije slučaj. Osim intelektualnih potencijala na sposobnost usvajanja obrazovnih sadržaja

utječu i drugi faktori među kojima su najvažnije emocije. Afektivno stanje može blokirati

prefrontalni korteks te tako direktno utječe na mentalne procese. Kako sve to objediniti tema je

ovog predavanja.

Ključne riječi: kognitivni razvoj, teorije inteligencije, obrazovni sustav, emocionalno stanje

Key words: cognitive development, concept of intelligence, educational system, emotional

condiction



Varaždin, 28.-30.04.2016. 16

MOTIVACIJSKA ULOGA ART/EKSPRESIVNIH METODA U

EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOM PROCESU

MOTIVATIONAL ROLE OF ART/EXPRESSIVE METHODS IN EDUCATION AND

REHABILITATION PROCESS

Damir Miholić1


[email protected]

Art/ekspresivne metode potiču sinergiju procesa kreativnosti i medija/materijala u cilju koji

može biti različit od stvaranja umjetničkog djela. U sustavima koji, u pravilu, nemaju za cilj

razvijanje umjetničkih kompetencija sudionika (kao što su sustav odgoja i obrazovanja,

rehabilitacija, profesionalna edukacija i dr.) art/ekspresivne metode mogu biti zanemarene i/ili

svrstane u skupinu izvannastavnih, slobodnih ili fakultativnih gdje imaju „neku“, ali često

ograničenu, svrhu. Međutim, ove metode, osim u svojim krajnjim područjima – umjetničkoj

edukaciji i primjeni u psihoterapijske svrhe - mogu svoju ulogu naći i u najširem spektru sadržaja

unutar cjelovitog edukacijsko-rehabilitacijskog procesa, odnosno rada s različitim skupinama

djece s poteškoćama i odraslih osoba s invaliditetom. U okviru ovog predavanja biti će

prezentirana teorijske i praktične odrednice u razmatranju razvojne uloge umjetničkog

izražavanja (art/ekspresivnih metoda), njegove uloge u podržavanju životnih potencijala kao i

njegova motivacijska uloga koji može imati u cjelokupnom edukacijsko-rehabilitacijskom

procesu. Razmotrit će se aspekti ovih mogućnosti kako iz perspektive korisnika, tako i iz

perspektive uloge edukacijsko-rehabilitacijskog stručnjaka i njegove profesionalne aktivnosti.

Ključne riječi: art/ekspresivne metode, edukacijska-rehabilitacija, invaliditet, motivacija

Key words: art/expressive methods, education and rehabilitation, invalidity, motivation



Varaždin, 28.-30.04.2016. 17

THE LISTENING PROGRAM

Elza Kumer Sabolić

The Listening program ili TLP je glazbeni program temeljen na slušnoj stimulaciji i potiče

mozak za razvijanje slušnih sposobnosti potrebnih za učinkovito slušanje, učenje i komunikaciju.

U primjeni se pokazuje kao siguran i efikasan program koji stimulira slušne centre u mozgu i

omogućava bolji transfer zvučnih impulsa na cjelokupnom neurološkom putu. Temelji se na radu

i istraživanjima dr. Alfreda Tomatisa koji se smatra začetnikom auditivnih stimulacija.

Program se sastoji od serija visoko kvalitetnih audio snimki, koje integriraju posebno

produciranu glazbu, većinom klasičnu. Uz klasičnu glazbu čuju se i zvukovi iz prirode, ptice,

vjetar, voda, grom i slično, što djeca jako vole i što poboljšava slušanje.

Program se može provoditi kod kuće, u školi, u ustanovi i u vrtiću, a mogu ga koristiti djeca

počevši od 2. godine života.

Koristi od slušanja TLP-a imaju osobe s oštećenjima sluga, smanjenim sposobnostima praćenja

uputa i razumijevanja govora, osobe usporenog govorno-jezičnog razvoja, djeca i osobe s čestim

upalama uha, djeca s razvojnim teškoćama, specifičnim teškoćama u učenju, djeca i osobe sa

senzornim teškoćama.

Ključne riječi: slušni program, djeca i osobe s teškoćama

Key words: listening program, children and adults with dissabilities


Varaždin, 28.-30.04.2016. 18

POVEZANOST FAZA ČITANJA S OBRAZOVNIM CILJEVIMA

READING DEVELOPMENT STAGES AND EDUCATIONAL GOALS

Vesna Ivančević1

1II. osnovna škola Varaždin, Augusta Cesarca 10, Varaždin, Republika Hrvatska

[email protected]

Obrazovna postignuća izravno su povezana s vještinom čitanja, te je vještinu čitanja važno

promatrati kroz modele koji opisuju razvojne miljokaze te postavljati ciljeve u sustavnoj poduci

čitanja poštujući razvojni tijek.

Čitanje je složena kognitivna aktivnost koja podrazumijeva pretvaranje vidnih simbola u zvučne,

tj. pretvaranje slova u glasove te spajanje glasova u riječi koje su dio nekog teksta. Čitatelj

razumije pročitani tekst zahvaljujući jezičnim sposobnostima te prethodnim znanjima i

iskustvima. Naše su neuronske mreže doslovno"reciklirane" za čitanje.

Promatrajući faze čitanja i obrazovne ciljeve također se pitamo jesu li neke strategije

podučavanja prilagođene mozgu djeteta bolje od drugih? Metode sustavnog podučavanja

podudarnosti slova i zvukova bolje funkcioniraju od podučavanja cijelih riječi.

Iluzija je da je čitanje jednostavno, jer su procesi automatski i nesvjesni zbog godina prakse.

Ako želimo da dijete nauči brzo i dobro čitati, onda ono mora primiti dobro strukturiranu poduku

iz grafema i fonema. Za razumijevanje je izrazito potrebno tečno dekodiranje, što se brže

automatizira put od slova do glasa to će dijete više biti u mogućnosti da se koncentrira na

značenje onoga što čita. Svako razdoblje čitanja treba završiti čitanjem razumljivih riječi ili

rečenica. Ići prebrzo može biti nedostatak, gubi se motivacija za čitanje, čitanje je s puno

grešaka, razumijevanje je oskudno. Nakon početnih godina čitanja, djeca uče čitati time što

čitaju. Vježba treba biti intenzivna i trajna, idealno s kratkim svakodnevnim radom tijekom

određenog razdoblja. Plastičnost mozga povećava se koncentriranim ponavljanjem koje se

izmjenjuje sa snom. Važno je probuditi djetetovu motivaciju, pažnju i zadovoljstvo uspjehom,

što ima golemi utjecaj na brzinu učenja.

Naše rastuće razumijevanje čitanja treba voditi jasnim putokazima glede optimalnih metoda

poduke.

Ključne riječi: čitanje, face razvoja čitanja, obrazovni ciljevi

Key words: reading, reading stages, educational goals



Varaždin, 28.-30.04.2016. 19

ZNAČAJ KVALITATIVNIH METODA ISTRAŽIVANJA U VREDNOVANJU

PROCESA INKLUZIVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

USING QUALITATIVE RESEARCH METHODS INEVALUATION OF INCLUSIVE

EDUCATION

Natalija Lisak1

1Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijskih fakultet, Borongajska 83f, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Svjetski trend inkluzivne edukacije donio je mnoge reforme vezane uz smanjivanje nejednakosti

u postojećim sustavima odgoja i obrazovanja, s ciljem unaprjeđenja prikladne edukacije za sve

(Deng i Poon-McBrayer 2012), ali jednako tako i postavio zahtjeve za vrednovanjem kvalitete

provedbe cjelokupnog procesa, kako bi doista zaživjela inkluzivna praksa.

Razvoj inkluzivne svjesnosti i prakse upravo se postiže, između ostaloga, uvažavanjem

perspektiva svih važnih dionika u procesu odgoja i obrazovanja, a to su djeca, njihove obitelji,

učitelji, obrazovni stručnjaci, ravnatelji škola, predstavnici lokalne zajednice i dionici socijalne

politike (Hodkinson, 2010).

Kvalitativne metode istraživanja upravo polaze od uvažavanja perspektiva pojedinaca kako bi se

dobio dublji uvid u način promišljanja osoba te kako bi fenomeni dobili smisao i tumačili se u

skladu sa značenjem koje im pridaju ljudi (Denzin, Lincoln, 1994).

Kvalitativne metode istraživanja imaju svoju svrhu i u vrednovanju procesa inkluzivne

edukacije, jer su osjetljive na socijalni kontekst,a metodama analize i objašnjavanja dovode do

razumijevanja kompleksnosti, detalja i konteksta temeljem bogatih podataka (Mason, 1996,

Creswell, 2012).

Pretpostavke za ostvarivanje suvremenog pristupa učenicima s teškoćama podrazumijevaju čitav

niz načela za ostvarivanje plana podrške u obrazovnim sustavima (O`Brein, 1992; Ivančić i

Stančić, 2006, prema Ivančić, 2012). Ostvarivanje inkluzivnih pretpostavki traži praćenje svih

segmenata podrške u čemu značajnu ulogu imaju kriteriji odnosno pokazatelji inkluzivnosti rada

škola. Zbog toga suvremeni pristup odgoju i obrazovanju u različitim državama svijeta podržava

izradu indikatora kvalitete rada škola koji podrazumijevaju i uključuju indikatore njihove

inkluzivnosti.



Varaždin, 28.-30.04.2016. 20

Indikatori ili pokazatelji kvalitete provedbe inkluzije proizašli su iz niza istraživanja i provedenih

mjerenja, međutim smatra se kako je još puno preduvjeta potrebno osigurati za ostvarenje

inkluzije, a koje treba propitati te isto tako vrednovati i pokazatelje kvalitete samog procesa. U tu

svrhu važno se upoznati s ulogom kvalitativnih metoda istraživanja u procesu vrednovanja

izazova inkluzivnog obrazovanja. Upravo kvalitativne metode istraživanja kroz fleksibilne

metode, interpretativne okvire te primjenu principa inkluzivnih istraživanja mogu vrednovati

provedbu ovog procesa kroz usmjerenost na perspektive svih važnih dionika. Kvalitativne

metode istraživanja su „alat“ za vrednovanje procesa, dobivanje uvida u doprinos faktora iz

okoline, pokazatelje i kriterije vrednovanja te smjernice za unapređenje ovog procesa.

Ključne riječi:kvalitativne metode, evaluacija, inkluzivno obrazovanje

Key words: qualitative methods, evaluation, inclusive education


Varaždin, 28.-30.04.2016. 21

KVALITETA INKLUZIVNOG OBRAZOVANJA – KORISNIČKA PERSPEKTIVA

THE QUALITY OF INCLUSIVE EDUCATION – USER'S PERSPECTIVE

Dejana Bouillet1

1 Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet, Savska cesta 77, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Opće je poznato da dokumenti koji uređuju suvremene obrazovne sustave snažno zagovaraju

inkluzivno obrazovanje kao polazište, sadržaj i cilj obrazovnog procesa. Stoga ne iznenađuje da

se u prijedlogu Nacionalnog kurikuluma za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje kao temeljna

vrijednost koja uvjetuje ostale vrijednosti odgoja i obrazovanja određuje pravo na kvalitetno

obrazovanje svih učenika, a jedan od ciljeva osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja jest odnos

učenika s drugima utemeljen na suradnji i međusobnome uvažavanju. To znači da odgojno-

obrazovni proces pridonosi razvoju stavova, vrijednosti i vještina učenika koji će dovesti do

uvažavanja različitosti i dobrobiti drugih, temeljem prava, dostojanstva i vrijednosti svake osobe.

Iako opisana orijentacija reformskih dokumenata hrvatskog obrazovnog sustava nedvojbeno

znatno pridonosi kvaliteti inkluzivnog obrazovanja, ona sama po sebi neće unaprijediti

obrazovne i životne šanse mnogih deprivilegiranih skupina učenika, pa ni onih s različitim

razvojnim teškoćama. Da bi se to uistinu dogodilo, neophodno je osigurati primjereno

obrazovanje i senzibilitet učitelja te potaknuti razvoj nove paradigme razumne prilagodbe i

učinkovitih mjera potpore učenicima s teškoćama, na što nas obvezuje i Konvencija o pravima

osoba s invaliditetom. Nova paradigma dovodi u pitanje često neupitnu poziciju eksperta i

ekspertize kao „jedinog“ ili „najrelevantnijeg“ izvora istine, već otvara mogućnost dijaloga

između stručnjaka i korisnika te promovira učenje stručnjaka od korisnika o tome kakve su mjere

potpore za njih najpotrebnije i najprimjerenije. Radi se o potrebi mijenjanja percepcije učenika s

teškoćama kao „problematičnih“ i „nekompetentnih“ te o odustajanju od „patogeneze“ učenika s

teškoćama u korist snažnije usmjerenosti njihovim snagama i potencijalima, jačanju resursa i

otpornosti učenika, njihovih obitelji i zajednica.

Stoga je namjera ovog izlaganja ukazati na kvalitetu inkluzivnog obrazovanja iz korisničke

perspektive, temeljem rezultata znanstvenog istraživanja „Čimbenici kvalitete odgojno-

obrazovne inkluzije“ u dijelu koji se odnosi na analizu procjene odgojno-obrazovne podrške

učenika s teškoćama i učenika bez teškoća. Istraživanje je provedeno šk. god. 2013./2014. na

uzorku 229 učenika s teškoćama i njihovih standardno razvijenih vršnjaka, a ukazuje na znatno



Varaždin, 28.-30.04.2016. 22

nepovoljnije odgojno-obrazovne šanse učenika s teškoćama u odnosu na njihove standardno

razvijene vršnjake.

U izlaganju će se problematizirati dobiveni rezultati i nastojati ukazati na mogućnosti

unaprjeđivanja kvalitete obrazovne inkluzije.

Ključne riječi: inkluzivno obrazovanje, prava djece s teškoćama u razvoju, korisnička

perspektiva

Key words: inclusive education, rights of children with developmental disabilities, user's

perspective


Varaždin, 28.-30.04.2016. 23

Usmena izlaganja


Varaždin, 28.-30.04.2016. 24

VREDNOVANJE KVALITETE INKLUZIVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA U

HRVATSKOJ

EVALUATION OF THE QUALITY OF INCLUSIVE EDUCATION IN CROATIA

Anamarija Žic Ralić1, Daniela Cvitković

1

1Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Borongajska 83f, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

U suvremenoj literaturi o inkluzivnom odgoju i obrazovanju ističe se potreba praćenja

učinkovitosti inkluzivnih politika i prakse. U cilju stvaranja europskog referentnog modela

procjene kvalitete inkluzivnog obrazovanja u okviru europskog projekta EBE EUSMOSI prišlo

se kreiranju mjernog instrumenta kojim će se moći evidentirati inkluzivno obrazovanje u

različitim zemljama. Cilj ovog rada je prikazati rezultate vrednovanja inkluzivnog odgoja i

obrazovanja u Hrvatskoj. U istraživanju su sudjelovali učitelji drugih razreda, osnovnih škola na

području grada Zagreba i Zagrebačke županije (N=120) koji rade u inkluzivnim uvjetima,

odnosno u razredu poučavaju djecu s utvrđenim teškoćama u razvoju. Primijenjena je Skala

procjene kvalitete inkluzije u školi razvijena unutar EBE EUSMOSI projekta. Rezultati govore o

kritičnosti učitelja prema provedbi inkluzivnog odgoja i obrazovanja na razini njihove škole, ali

zadovoljstvu s tim kako sami unutar svog razreda provode potrebne prilagodbe za učenike s

teškoćama. Među objektivnim pokazateljima kvalitete inkluzivnog obrazovanja kreiranim za

zemlje Europe, manji broj je primjenjiv u Hrvatskim uvjetima. Uočljiv je nedostatak suradničkog

rada i rasprava unutar škole, kao i s lokalnom zajednicom vezano uz potrebno unapređenje

inkluzivnog procesa. Rezultati upućuju na konkretne aktivnosti kojima se može unaprijediti

kvaliteta provedbe inkluzivnog odgoja i obrazovanja.

Ključne riječi: inkluzivni odgoj i obrazovanje; vrednovanje kvalitete, učenici s teškoćama u

razvoju

Key words: inclusive education, evaluation of quality, children with disability



Varaždin, 28.-30.04.2016. 25

KURIKULUM USMJEREN NA NAPREDAK UČENIKA S TEŠKOĆAMA

CURRICULA ORIENTED TO PROSPERITY OF LEARNER WITH DISABILITIES

Zrinjka Stančić1,

Đurđica Ivančić2

1 Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Borongajska 83f, Zagreb, Republika Hrvatska 2OŠ Nad lipom, Nad lipom 13/I, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Odnos inkluzivne društvene i odgojno-obrazovne zajednice prema učenicima s teškoćama,

njihovo uključivanje, školovanje, pružanje podrške te vrednovanje postignuća unutar odgojno-

obrazovnog sustava još uvijek je predmet rasprava između zajednice istraživača i praktičara.

Postoji li potreba za prioritetima i adaptacijama? Škola u kojoj svi mogu učiti i svi vrijede jest

vizija onih koji zastupaju inkluziju učenika s teškoćama. Za učenike i njihov napredak, u skladu

s inkluzivnim pristupom, najvažnije su prilike za ostvarivanje potencijala, one prilike koje

učenici s teškoćama svakodnevno imaju u svom razredu, za što je neophodno preispitati kontekst

u kojem se ostvaruje učenje i poučavanje. Za kvalitetnu provedbu inkluzije, potrebne su stvarne

promjene u stavovima, pristupima, znanjima i umijećima stručnjaka škola pomoću kojih bolje

razumijemo i uvažavamo različite potrebe učenika, timski planiramo i primjenjujemo razlikovne

strategije, kontinuirano pratimo i vrednujemo napredak učenika unutar individualiziranog

kurikuluma. U tom pristupu učenju i poučavanju svakog učenika s teškoćama, učitelji odnosno

nastavnici te stručnjaci za podršku osiguravaju poticajno okruženje za učenje, procjenjuju

personalizirane potrebe, operacionaliziraju ciljeve i ishode učenja, planiraju intervencije u

poučavanju sadržaja, koriste se raspoloživim resursima, implementiraju i adaptiraju procese

učenja, učinkovito upravljaju razredom, evaluiraju napredak učenika. Svaki razred ne ovisi samo

o promjenama uloge rukovodstva škole, učitelja odnosno nastavnika, stručnjaka potpore, nego i

o promjeni uloge učenika. Tako će učitelj odnosno nastavnik biti više usmjeren na proces

ostvarivanja ishoda učenja različitih učenika koristeći se pri tome učeničkom suradnjom na

kreiranju nastavnih scenarija. Kako to postići? Za preokret su potrebna nastojanja obogaćivanja

odgojno obrazovnog procesa usmjerena personalizaciji učenika. Pri svemu učenici postaju

aktivni sudionici u dizajniranju kurikuluma.

Ključne riječi: učenici s teškoćama, inkluzija, kurikulum, personalizacija

Key words: learner with disabilities, inclusion, curricula, personalization



Varaždin, 28.-30.04.2016. 26

INDIKATORI KVALITETE INKLUZIVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA U

OSNOVNIM ŠKOLAMA

INDICATORS OF QUALITY OF INCLUSIVE EDUCATION IN PRIMARY SCHOOLS

Anamarija Žic Ralić1, Natalija Lisak

1, Josipa Miličević, Marija Repalust


[email protected]

Proces razvoja inkluzivnog odgoja i obrazovanja aktualna je tema svjetskih istraživanja. Stremi

se ka otklanjanju uočenih prepreka u uključivanju i ostvarivanju vlastitih potencijala sve djece

neovisno o specifičnostima po kojima se neka od njih razlikuju od većine. Kako bi imali

temeljno polazište za daljnje unapređenje procesa inkluzivnog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj,

ovim istraživanjem propituju se indikatori provedbe inkluzije iz perspektive učitelja, stručnih

suradnika i ravnatelja škola. Sudionici istraživanja, učitelji, stručni suradnici i ravnatelji (N=12),

odabrani su temeljem kriterija dugogodišnjeg iskustva rada s djecom s teškoćama koja su

uključena u redovne osnovne škole. Podaci su prikupljeni putem fokusne grupe, a pri

kvalitativnoj analizi koristio se pristup u literaturi poznat kao analiza okvira. Rezultati

istraživanja jasno upućuju na ključne indikatore kojima možemo pratiti kvalitetu odgojno

obrazovne inkluzije u Hrvatskoj: inkluzivna filozofija i međusobna suradnja svih sudionika

(ravnatelji, stručni suradnici, učitelji, učenici, roditelji, stručnjaci izvan škole); fleksibilnost

sustava obrazovanja koja omogućuje individualan pristup i uvažavanje sposobnosti, mogućnosti i

potreba svakoga djeteta; osposobljenost za rad u inkluzivnim uvjetima i stručno usavršavanje

školskih djelatnika vezano uz provedbu inkluzivnog odgoja i obrazovanja; te sustavna podrška

školskim djelatnicima i učenicima s teškoćama u razvoju u provođenju inkluzivnog odgoja i

obrazovanja. Pored toga, rezultati također ukazuju na prioritetne aktivnosti i dostižne ciljeve za

iduće dvije godine. Rezultati istraživanja razmatraju se u odnosu na rezultate drugih domaćih i

inozemnih istraživanja provedbe inkluzivnog odgoja i obrazovanja.

Ključne riječi: inkluzivni odgoj i obrazovanje; kvalitativna analiza, indikatori kvalitete, učenici s

teškoćama u razvoju

Key words: indicators, quality, inclusive education, primary school



Varaždin, 28.-30.04.2016. 27

UKLJUČENOST RODITELJA DJECE S ADHD-OM

U ODGOJNO-OBRAZOVNI PROCES

INVOLVEMENT OF PARENTS OF CHILDREN WITH ADHD

IN THE EDUCATIONAL PROCESS

Aleksandra Gvozdanović Debeljak1, Nataša Maček

2

1OŠ Ljudevita Gaja u Osijeku, Krstova 99, Osijek, Republika Hrvatska 2 DV Medo Brundo, Aleja lipa 1H, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Posebnu ulogu u modeliranju dječjeg ponašanja imaju roditelji koji istovremeno utječu na

odgojno-obrazovni proces. Upravo je problem s poremećajem pozornosti s hiperaktivnošću

(ADHD) sve prisutniji u svakodnevnom životu, a raznolikost i stalno mijenjanje simptoma

poremećaja kroz život djeteta iziskuje stalnu suradnju roditelja i ostalih sudionika u odgoju i

obrazovanju. Cilj ovog rada je prikazati istraživanja provedena u svijetu koja pokazuju

nekonzistentnost, odnosno razliku u uključenosti u proces roditelja djece s ADHD-om i djece

bez ADHD-a, te uputiti na čimbenike procesa koji uzrokuju tu neujednačenost. Rezultati

istraživanja autora Rogers i sur. (2009) pokazuju da su roditelji djece ADHD-om, za razliku od

roditelja djece bez ADHD-a, manje uključeni u odgoj i obrazovanje djece, usprkos poznavanju

razvojnih karakteristika i sposobnosti djece. Roditelji kao uzrok tome navode svoju nespremnost

te manjak profesionalne i obrazovne podrške u školskim zahtjevima svoje djece. Suprotnom

navedenom istraživanju, rezultati istraživanja autora Robledo i sur. (2008) pokazuju da roditelji

djece s ADHD-om daju više ohrabrenja i podrške u školskim aktivnostima djeci, za razliku od

roditelja djece bez ADHD-a. U literaturi su navedeni čimbenici koji uzrokuju neujednačenost:

razlike u odnosima između stručnjaka u odgoju i obrazovanju i djece, zadovoljstvo roditelja s

pruženom podrškom, socijalno funkcioniranje djeteta s ADHD-om i očekivanja stručnjaka u

socijalnom ponašanju djece s ADHD-om. Zaključujemo da je za uspješnu inkluziju djece s

ADHD-om potrebno prilagoditi odgojno-obrazovni proces potrebama djeteta s ADHD-om, kao i

sva djelovanja sudionika samog odgojno-obrazovnog procesa.

Ključne riječi: inkluzija, suradnja, ADHD, roditelji

Key words: inclusion, cooperation, ADHD, parents



Varaždin, 28.-30.04.2016. 28

PRIPREMA ZA ŠKOLU DJECE S POREMEĆAJEM

IZ AUTISTIČNOG SPEKTA

PREPARATION FOR SCHOOL OF CHILDREN

WITH AUTISTIC SPECTRUM DISORDER

Sanja Vranić1

1Centar za autizam Zagreb, Dvorničićeva 6, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Odlazak iz vrtića i polazak u školu velika je prekretnica za svako dijete, zato je važna dobra

pripremljenost za školu.Današnja tendencija vrtića je učenje kroz igru i integrirano učenje .

Spremnost za školu treba biti: fizička, intelektualna, socijalna i emocionalna. Tehnike pripreme

za školu su brojne u CZA najčešće koristimo tri tehnike, koje su se u praksi pokazale

najučinkovitije i to: upoznavanje sa školom, socijalne priče i odbrojavanje.

Upoznavanje sa školom uključuje:

posjet školi,

dramatizacije školskih aktivnosti,

slike i fotografije škole (razreda),

raspored školskih aktivnosti.

Socijalne priče su strukturirane intervencije za bolje razumijevanje socijalnih situacija, bave se

različitim socijalnim situacijama kroz koje djeca uče socijalno prihvatljivo ponašanje.

Odbrojavanje je kalendarska priprema za školu u kojoj odbrojavamo mjesece, tjedne i dane do

početka škole. Završetak vrtića je ujedno i početak jednog novog velikog životnog razdoblja –

školovanja.

Ključne riječi: izbor škole, spremnost za školu, upoznavanje sa školom, socijalne priče,

odbrojavanje

Key words: selection of school, readiness for school, getting acquainted with school, social

stories, countdown



Varaždin, 28.-30.04.2016. 29

MOTIVACIJSKE TEHNIKE U NASTAVI S UČENICIMA S INTELEKTUALNIM

TEŠKOĆAMA

MOTIVATION TECHNIQUES IN TEACHING STUDENTS WITH INTELLECTUAL

DISABILITIES

Dinka Žulić1, Tatjana Žižek

1, Dragica Benčik

1

1Centar za odgoj i obrazovanje Čakovec, Ivana pl. Zajca 26, Čakovec, Republika Hrvatska

[email protected]

Motivacija je osnovni pokretač ljudskog ponašanja. U obrazovnom procesu, to je ono što nas

pokreće i usmjerava cilju – stjecanju kompetencija. Motivirani učenici su aktivniji na nastavi,

spremniji sudjelovati u aktivnostima, dulje su i usmjerenije pažnje i pamćenja, pa je i njihovo

učenje učinkovitije.

U cilju utvrđivanja učestalosti i učinkovitosti primjene nekih motivacijskih tehnika, u Centru za

odgoj i obrazovanje Čakovec je provedeno ispitivanje učenika od petog do osmog razreda

(N=38) i njihovih učitelja (N=15). Primijenjen je upitnik kreiran za potrebe ispitivanja za

učenike i učitelje u kojemu se traži procjena učestalosti i učinkovitosti primjene glazbe, IKT,

igre, priče i glume, primjera iz svakodnevnog života te TV kao motivacijskih tehnika. Ispitanici

su rangirali ponuđene tehnike po procijenjenoj učinkovitosti, a učitelji su određivali i etapu sata

(uvodni, glavni, završni dio) u kojoj određenu tehniku najčešće koriste.

Podaci su obrađeni računalnim statističkim programom SPSS. Izračunati su deskriptivni

pokazatelji te statističke značajnosti razlika među procjenama učenika i učitelja

neparametrijskim testom sume rangova.

Analiza rezultata je pokazala da najčešće korištenom tehnikom učenici procjenjuju primjere iz

svakodnevnog života, a učitelji igru. U procjeni učinkovitosti, učenici najviše rangiraju IKT, a

učitelji igru i primjere iz svakodnevnog života. Usporedbom rezultata učenika i učitelja

statistički značajne razlike se uočavaju u procjeni učestalosti primjene igre i TV, pri čemu

učenici smatraju da učitelji više koriste TV, a manje igru. U usporedbi rezultata procjene

učinkovitosti, dobiva se statistički značajna razlika u procjeni učinkovitosti TV, IKT i primjera iz

svakodnevnog života, gdje učenici učinkovitijima procjenjuju primjere, a učitelji TV i IKT.

Ključne riječi: motivacija, učenici, intelektualne teškoće

Keywords: motivation, students, intellektual disabilities



Varaždin, 28.-30.04.2016. 30

KVALITATIVNA ANALIZA RAZLIKOVNE PODRŠKE U UČENJU

U UVJETIMA POTPUNE INTEGRACIJE

QUALITATIVE ANALYSIS OF SUPPLEMENTARY SUPPORT LEARNING

IN TERMS OF FULL INTEGRATION

Sandra Šain1, Zrinjka Stančić

2

1 Osnovna škola Žuti Brijeg, Vrtnjakovečka 8, Zagreb, Republika Hrvatska 2 Sveučilište u Zagrebu , Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Borongajska 83f, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Kako bi se povećala kvaliteta inkluzivnog obrazovanja važno je djeci osigurati sveobuhvatnu

razlikovnu podršku koja uključuje obitelj, učitelje i pomoćnika u nastavi, dodatnu potporu u

učenju radom kod kuće. Oni trebaju djelovati kao tim, imati dobru suradnju, provoditi evaluaciju

te konstantno težiti podizanju kvalitete svoga rada. Stoga je cilj ovoga istraživanja studijom

slučaja prikazati učinkovitost inkluzivnih oblika razlikovne podrške, napraviti evaluaciju

podrške i dati primjer dobre prakse. Primjer dobre prakse trebao bi osnažiti škole za potpunu

integraciju djece, te usmjeriti učenikovu okolinu na sve važne odrednice podrške.

U središtu istraživanja je učenica četvrtog razreda, koja se školuje po redovitom programu uz

prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke, ima podršku pomoćnika u nastavi i podršku u

učenju kod kuće. Polu-strukturirani intervju je proveden sa njenom učiteljicom, majkom i

pomoćnikom u nastavi. Evaluacija podrške je napravljena na temelju liste procjene i analize

dokumentacije. Budući da sam u modelu podrške sudjelovala kao pomagač u učenju kod kuće, iz

vlastite perspektive, narativnim pristupom opisala sam spomenuti model podrške, te svoju ulogu

u modelu.

Ključne riječi: inkluzivno obrazovanje, razlikovna podrška, obitelj, učitelj, pomoćnici u nastavi,

podrška u učenju kod kuće

Key words: inclusive education, differentiating support, family, teacher, teaching assistant,

support in learning at home



Varaždin, 28.-30.04.2016. 31

IDENTIFIKACIJA DJECE S ADHD-OM U OSNOVNOJ ŠKOLI: PRIMJENJIVOST

SAMOPROCJENE I MOGUĆNOST JAČANJA SOCIJALNIH VJEŠTINA U

KONTEKSTU ODGOJNO-OBRAZOVNE STVARNOSTI

IDENTIFICATION OF CHILDREN WITH ADHD IN PRIMARY SCHOOLS:

APPLICABILITY OF SELF-ASSESSMENT AND A POSSIBILITY OF

STRENGHTENING SOCIAL SKILLS IN THE CONTEXT OF EDUCATIONAL REALITY

Ksenija Romstein1, Tena Velki

1

1Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Cara Hadrijana 10, Osijek, Republika Hrvatska

[email protected]

Postojeća praksa jačanja socijalnih vještina kod djece s ADHD-om, kada i postoji, tada je

uglavnom usmjerena na one učenike koji imaju formalno utvrđen ADHD, dok se o djeci koja su

izložena čimbenicima rizika za razvoj ADHD-a ne daje gotovo nikakva pozornost. Kada se

govori o čimbenicima rizika za razvoj ADHD-a tada se u prvome redu misli na snižene socijalne

vještine i nemogućnost samoregulacije vlastita ponašanja u skladu s očekivanjima u kontekstu

odgojno-obrazovne institucije. Takva djeca doživljavaju vršnjačko odbacivanje i konstantni

osjećaj neuspjeha čime se generira zatvoreni krug vlastita neuspjeha i socijalne isključenosti.

Kako bi se saznalo postoje li djeca koja, prema kriterijima samoprocjene, imaju izražene

simptome ADHD-a, provedeno je istraživanje u kojemu je sudjelovao 501 učenik (254 dječaka i

247 djevojčica) iz 6 osnovnih škola na području Osječko-baranjske i Brodsko-posavske županije.

Pokazalo se kako 24% učenika prema kriterijima samoprocjene ima simptome ADHD-a koji su

kompatibilni s kriterijima navedenim u DSM-V priručniku. To su impulzivno reagiranje,

nepažnja i hiperaktivnost. Problemi u odnosima s vršnjacima koja ta djeca imaju su izloženost

vršnjačkom nasilju (verbalnom, tjelesnom i elektronskom). Odnosno, djeca koja su suspektna na

postojanje ADHD-a su češće žrtve vršnjačkog nasilja nego počinitelji. Stoga se postavlja pitanje

mogućnosti dizajniranja programa jačanja socijalnih kompetencija i uključivanja djece kojoj je to

potrebno u odnosu na percepciju vlastita ponašanja i kvalitete relacija s okruženjem. Također,

nameće se pitanje etike istraživanja u kojoj je princip anonimnosti iznad principa dječje dobrobiti

u smislu ukazivanja na problem i mogućnost promjene interpersonalnih relacija u djetetovu

proksimalnom okruženju.

Ključne riječi: ADHD, interakcija, socijalne vještine, vršnjačko isključivanje

Key words: ADHD, interaction, social skills, peer exclusion



Varaždin, 28.-30.04.2016. 32

SPOZNAJE O EMOCIONALNOM KAPITALU KAO UTJECAJNOM ČIMBENIKU

U PROCESU ODGOJA I OBRAZOVANJA

INSIGHTS ABOUT EMOTIONAL CAPITAL AS AN INFLUENTAL FACTOR IN

PROCESS OF EDUCATION

Maja Smolić1, Magdalena Perić

1, Anamarija Žic Ralić

2

1Sveučilište u Mostaru, Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, Matice hrvatske bb, Mostar, Bosna i Hercegovina 2Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Borongajska 83f, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

U procesu poučavanja, odgoja i obrazovanja kao i općenito u obavljanju posla bilo koje vrste

prisutnost emocija dugo nije bila predmet proučavnja. No, obzirom da emocije imaju važnu

ulogu u svim aspektima ljudskog ponašanja, reagiranja, odlučivanja i djelovanja bilo je potrebno

posebno ih proučavati i uzeti ih u obzir kao značajan i utjecajan čimbenik, koji je jednako bitan

kao i inteligencija. Spoznaja o vlastitim emocijama te njihovoj regulaciji potrebna je za

svakodnevno uspješno privatno i poslovno funkcioniranje te za učinkovito socijalno i adaptivno

ponašanje. U tu svrhu potrebno je ovladati emocionalnim kompetencijama koje

podrazumijevaju svijest o sebi te svijest o mogućnosti upravljanja svojim potrebama, stanjima,

sposobnostima i znanjima. Emocionalne kompetencije podrazumijevaju i svijest o ljudima u

okruženju i brigu o njihovim potrebama, željama i osjećajima. Emocionalne kompetencije

smatraju se neophodnim izvorima koji omogućuju bolje socijalno i profesionalno djelovanje, te

ih stoga neki autori smatraju i nazivaju kapitalom. Set tih izvora koje mora posjedovati svaka

osoba kako bi ostvarila potpuni kognitivni, osobni, profesionalni, socijalni i ekonomski razvoj

naziva se emocionalni kapital. Cilj ovog rada je prikazati dosadašnje spoznaje o emocionalnom

kapitalu, njegovim karakteristikama i utjecaju na ljudski razvoj, postignuća i napredak, te

utjecaju na rad i djelovanje u radnom okruženju, a posebno, u ovom slučaju, na proces rada u

odgoju i obrazovanju.

Ključne riječi: emocionalne kompetencije, emocionalni kapital, odgoj i obrazovanje

Key words: emotional competencies, emotional capital, education



Varaždin, 28.-30.04.2016. 33

TIMSKI PRISTUP KAO OSNOVA ZA PONOVNO USPOSTAVLJANJE

KOMUNIKACIJE KOD DJETETA SA SELEKTIVNIM MUTIZMOM – PRIMJER

DOBRE PRAKSE

TEAM APPROACH AS THE BASIS FOR RE-ESTABLISHING COMMUNICATION

WITH THE CHILD WITH SELECTIVE MUTISM – EXAMPLE OF GOOD PRACTICE

Nina Pantić Ćehajić1

1CIRIUS Kamnik, Novi trg 43a, Kamnik, Slovenija

[email protected]

Selektivni mutizam je rijedak ali vrlo kompleksan poremećaj koji se pojavljuje češće kod

djevojčica nego kod dječaka u približno 1% populacije djece. S obzirom da je selektivni

mutizam prilično neistraženo područje, često ga zamjenjuju sa poremećajima autističnog spektra.

Dijagnoza selektivnog mutizma, opredijeljena u DSM IV –TR, počiva na pet kriterija: dijete ne

govori na određenim mjestima, nesposobnost govora (šutnja) traje neprekidno barem mjesec

dana, poremećaj utječe na djetetovu sposobnost funkcioniranja na području obrazovanja i

socijalnog razvoja, šutnja nije odraz govornog poremećaja i drugih poremećaja, šutnja nije

povezana sa nepoznavanjem jezika. Karakteristike djece sa selektivnim mutizmom obuhvaćaju i

gledanje u prazno, bezizražajno lice bez osmijeha, odsustvo kontakta s pogledom, nepomičnost

»zamrznutost«, osjetljivost na dodire, zvuke i gužvu, introvertiranost, inteligentnost i

radoznalost… Sve nabrojano se pojavljuje u slučaju dječaka Nejca, koji je od druge godine

života uključen u vrtić i pogrešno prepoznat kao dijete sa autizmom. Nakon 3 godine intenzivnog

timskog rada, u kojem je sudjelovala široka paleta stručnih djelatnika (pedagog, socijalni

pedagog, specijalni i rehabilitacijski pedagog, odgojitelj, logoped, psiholog…), Nejc je uspio

prebroditi komunikacijske poteškoće. Rad sa dječakom je bio zasnovan na komunikacijskoj

ljestvici sastavljenoj iz tri područja: ljestvica osoba, ljestvica lokacija i ljestvica aktivnosti.

Dječak je uspješno uključen u prvi razred osnovne škole te učestvuje u svim aktivnostima koje

zahtijevaju komunikaciju.

Ključne riječi: selektivni mutizam, timski rad, komunikacijske poteškoće

Key words: selective mutism, team approach, communication difficulties



Varaždin, 28.-30.04.2016. 34

RAZUMIJEVANJE POTREBA DJECE S CEREBRALNOM PARALIZOM U

REDOVNOM PROGRAMU ODGOJA I OBRAZOVANJA

UNDERSTANDING THE NEEDS OF CHILDREN WITH CEREBRAL PALSY IN THE

REGULAR PROGRAM OF EDUCATION

Sanja Brumen1

CIRIUS Kamnik, Novi trg 43a, Kamnik, Slovenija

[email protected]

Cerebralna paraliza je kronični neprogresivni poremećaj uzrokovan oštećenjem središnjeg

živčanog sustava u ranom razvojnom periodu. Ubraja se u razvojne poremećaje jer utječe na

djetetov razvoj.

Iako je oštećenje statično, poteškoće djeteta s cerebralnom paralizom su dinamične i s godinama

se mijenjaju.

Kod uključivanja djece s cerebralnom paralizom u redovni program odgoja i obrazovanja je

važno stvoriti inkluzivno i stimulativno okruženje. Preduvjet tomu je dobra priprema i podrška

učiteljima, stručnim suradnicima i svim zaposlenicima škole odnosno svima koji su uključeni u

proces odgoja i obrazovanja.

Edukacijski rehabilitator ima ulogu da ponudi sistem podrške školi, poveže se sa svim

stručnjacima koji prate rast i razvoj djeteta, te savjetuje oko potrebnih prilagodbi.

Osnovni cilj ovog rada je opisati na koji način edukacijski rehabilitator pomaže kod integracije

djece s cerebralnom paralizom i razumijevanju njihovih potreba. Predstavit će se prilagodbe

prostora, radnog mjesta, upotreba pomagala i potrebne prilagodbe u odgojno obrazovnom

procesu.

Ključne riječi: cerebralna paraliza, redovni program odgoja i obrazovanja, edukacijski

rehabilitator, prilagodbe

Key words: cerebral palsy, regular program of education, special education teacher, adaptation

and adjustment



Varaždin, 28.-30.04.2016. 35

HOLISTIČKI PRISTUPI U INKLUZIVNOM ODGOJU I OBRAZOVANJU

HOLISTIC APPROACH TO INCLUSIVE EDUCATION

Tamara Herceg Babić, Emina Kovačić2

1Osnovna škola Franje Horvata Kiša, Lobor, Republika Hrvatska

2Centar za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar, Jurja Križanića 33, Varaždin, Republika Hrvatska

[email protected]

Holistički pristup je filozofija koja uzima u obzir cjelinu, a ne samo pojedine dijelove. Sukladno

toj spoznaji, kao i uvidom u probleme s kojima se susreću učenici s ADHD – om i specifičnim

teškoćama u učenju u sustavu redovnog obrazovanja, provedeno je pilot istraživanje koje je

obuhvaćalo 31 učenika sa spomenutim teškoćama s područja Varaždinske i Krapinsko –

zagorske županije. Istraživanje je provedeno u periodu od ožujka do lipnja 2014.godine. Nakon

provedene inicijalne procjene i uvida u stvarno stanje učenika, učenici su sudjelovali u grupnim

aktivnostima dva puta tjedno po dva školska sata. Grupni rad uključivao je provedbu elemenata

senzorne integracije kao i edukacijske kineziologije. Edukacijska kineziologija kompleksan je

senzomotorički program koji uključuje različite aktivnosti kojima se potiče motorički razvoj i

senzorička integracija,a djeluje i na spoznajni, socio-emocionalni, motorički i komunikacijski

sustav djeteta. Obzirom da se mozak sastoji od dvije moždane hemisfere, lijeve (logičke) koja je

zadužena za detalje, fluentan govor i procese, te desne (geštaltne) koja je odgovorna za emocije,

kretanje i ritam važno je prepoznati procese koji sudjeluju u prijenosu informacija s jedne

hemisfere u drugu. Nakon završenog ciklusa grupnih radionica, finalnom evaluacijom utvrđeno

je da su učenici koji su sudjelovali u aktivnostima pokazali znatni napredak u motoričkim

sposobnostima, samoregulaciji, simboličkom razmišljanju i verbalnim sposobnostima. Sukladno

ovim rezultatima važno je omogućiti provedbu više ovakvih aktivnosti i radionica u sustavu

inkluzivnog odgoja i obrazovanja.

Ključne riječi: holistički pristup,edukacijska kineziologija, verbalne sposobnosti, motoričke

sposobnosti

Key words: holistic approach, educational kinesiology, verbal skills, motoric skills



Varaždin, 28.-30.04.2016. 36

AKTUALNA ULOGA ŠKOLA ZA DJECU SA SMETNJAMA U RAZVOJU U SRBIJI,

PRIMJER OSNOVNE ŠKOLE „ BOŠKO BUHA „ BEOGRAD

THE CONTEMPORARY ROLE OF SCHOOLS FOR CHILDREN WITH SPECIAL

NEEDS IN SERBIA,A CASE STUDY OF BOSKO BUHA ELEMENTARY SCHOOL -

BELGRADE

Siniša Ranković1, Olivera Arsenijević

2

1Društvo defektologa Srbije, Kosovska 8, Beograd, Srbija 2Osnovna škola „Boško Buha“, Dvadesetprve divizije 31, Beograd, Srbija

[email protected]

Donošenjem Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja u Republici Srbiji (2009.g)

implementiran je inkluzivni model zasnovan na općoj primjeni nacionalnog obrazovnog

kurikuluma, uz izradu Individualnog obrazovnog plana za učenike sa smetnjama u razvoju

(IOP).

O.Š. „Boško Buha“ obrazuje učenike sa smetnjama primarno u intelektualnom razvoju kao i iz

autističkog spektra. Obrazovni proces odvija se kroz dva ciklusa. Prvi: I – IV razreda, tokom

kojega se izvodi cjelodnevna nastava, sa posebno kreiranim aktivnostima kao dodatak općem

programu, i drugi: V – VIII razreda, gdje se nastava izvodi kroz dvije grupe predmeta kao i

predmetnom nastavom iz područja vještina. Sve vidove nastave osim predmetne realiziraju

defektolozi. Učenici drugog ciklusa obuhvaćeni su produženim boravkom. Planiranje nastave u

oba obrazovna ciklusa je tematsko, kroz četiri tematska tjedna koji se ciklično ponavljaju.

Aktivnosti se ne prekidaju zvonom, a nastavnici se pripremaju za nastavu izradom scenarija

dana. Svi učenici obuhvaćeni su korektivno - rehabilitacijskim tretmanom koji se sastoji od

logopedskih i vježbi reedukacije psihomotorike, kao i korektivno - preventivnih vježbi i igara

motoričke stimulacije i senzorne integracije. Realiziraju se i brojne vannastavne aktivnosti, koje

obiluju sadržajima socijalnog uključivanja učenika u društvenu zajednicu. Učenici škole imaju

osiguranu ishranu u školi i organiziran prijevoz školskim autobusima. Škola je pionir u

realizaciji Programa dodatne stručne podrške redovnom obrazovnom sustavu, kojim je sada

obuhvaćeno 10 škola za učenike tipičnog razvoja. O.Š.“Boško Buha“ je u fazi transformacije u

model „resursnog obrazovnog centra“ i svrstava se u nesumnjive primjere dobre prakse.

Ključne riječi: inkluzivni model, cjelodnevna nastava, tematsko planiranje, podrška

Key words: inclusive model, all-day classes, thematic planning, support



Varaždin, 28.-30.04.2016. 37

KROZ PROJEKTE I RADIONICE DO SOCIJALNOG UKLJUČIVANJA

KAO ČIMBENIKA USPJEŠNOG OSNOVNOŠKOLSKOG OBRAZOVANJA

UČENIKA COO GOLJAK

PROJECTS AND WORKSHOPS AS MEANS OF PROMOTING SOCIAL INCLUSION,

A KEY FACTOR IN SUCCESSFUL

PRIMARY EDUCATION OF STUDENTS AT COO GOLJAK

Vesna Kovačević Parmak1, Ivana Petanjek

1, Melita Tatar

1

1Centar za odgoj i obrazovanje Goljak, Goljak 2, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Djelatnost Centra za odgoj i obrazovanje Goljak je predškolski i osnovnoškolski odgoj i

obrazovanje učenika s oštećenjem organa i organskih sustava kroz redovite programe uz

prilagodbu sadržaja i individualizirani pristup, posebne nastavne programe za učenike s lakšim

intelektualnim teškoćama i posebne programe za učenike s umjerenim i težim intelektualnim

teškoćama. Individualizirani pristup u radu naših djelatnika znači osobno promišljanje u

planiranju nastavnih metoda, oblika rada i nastavnih sredstava za svakog učenika kako bi mu

omogućili uspješno praćenje nastavnog procesa i poticali njegov napredak. Kroz kulturnu i javnu

djelatnost Centra promoviraju se postignuća učenika čime se potiče njihovo kvalitetno korištenje

slobodnog vremena i aktivno uključivanje u širu društvenu sredinu. Tijekom školske godine

2014./2015. realizirano je 60 programa izvanučionične nastave te niz programa koji se

implementiraju u sadržaje nastavnih predmeta, satove razrednika i programe produženog

stručnog postupka. Učenici odlaze na kino projekcije i kazališne predstave, posjete kulturnim

znamenitostima, sudjeluju na Smotri učeničkih zadruga, Festivalu mogućnosti, INKAZ-u,

LIDRANO-u, sportskim natjecanjima, zajedničkim aktivnostima s učenicima iz redovitih

osnovnih škola, posjetama pisaca i kazališnih družina, obilježavanju prigodnih tema vezano uz

blagdane i dr. Zahvaljujući stručnosti i kreativnosti naših djelatnika, ovi programi potiču osobnu

afirmaciju, bolje povezivanje s vršnjacima te stvaranje pozitivnih stavova okoline prema

učenicima s motoričkim teškoćama. Uključivanje svih djelatnika Centra i roditelja učenika kao

aktivnih sudionika programa predstavlja kontinuiran i dinamičan proces aktivnog uključivanja

učenika s motoričkim teškoćama u život lokalne zajednice.

Ključne riječi: učenici s motoričkim teškoćama, individualizirani pristup, socijalno uključivanje, promoviranje postignuća učenika



Varaždin, 28.-30.04.2016. 38

Key words: students with motor disabilities, individualized instruction, social inclusion, students

promotion of achievements


Varaždin, 28.-30.04.2016. 39

DIJETE SA SPINALNOM MIŠIĆNOM ATROFIJOM NA PUTU OD RAZVOJNOG

VRTIĆA DO REDOVNE OSNOVNE ŠKOLE – PRIMJER DOBRE PRAKSE

CHILD WITH SPINAL MUSCULAR ATROPHY ON THE WAY FROM

DEVELOPMENTAL KINDERGARDEN TO MAJORITY PRIMARY SCHOOL -

EXAMPLE OF GOOD PRACTICE

Tadeja Belšak1


Djeca sa spinalnom mišićnom atrofijom imaju dijagnozu čija je prevalencija 1/6000, pri čemu je

riječ o živčano-mišićnom oboljenju za kojeg je karakteristično postupno propadanje mišićnih

vlakana koje u najvećoj mjeri pogađa mišiće koji sudjeluju pri puzanju, hodu, položaju glave i

vrata te gutanju. Zbog zdravstvenih posebnosti praćeni su od strane mnogih specijalista

(pulmologa, kardiologa …). Mnoga od te djece su natprosječno bistra, vrlo društvena i

obrazovana. Takav je i Luka, dječak koji pohađa prvi razred redovne osnovne škole. Unatoč

nepredvidljivom razvoju bolesti i psiho-fizičkom razvoju u predškolskom uzrastu, dječak je

napredovao na svim područjima razvoja te uspio na invalidskim kolicima preći put od

prilagođenog programa za predškolsku djecu (razvojni vrtić), preko programa za predškolsku

djecu sa prilagođenim izvođenjem i dodatnom stručnom pomoći do odgojno-obrazovnog

programa sa prilagođenim izvođenjem i dodatnom stručnom pomoći u redovnoj osnovnoj školi.

Rad sa djetetom je bio zasnovan na individualnom pristupu, interdisciplinarnosti, kontinuiranoj

potpori i stručnoj pomoći te na omogućavanju primjerenih uvjeta za optimalni razvoj djeteta. U

radu će biti prikazan primjer dobre prakse koji govori o tome kako je dijete sa spinalnom

mišićnom atrofijom (uz prilagođavanje vremena, organizacije života, rada u vrtiću, prilagodbu

prostora, fizičku pomoć pratiteljice, prilagođeno izvođenje različitih područja aktivnosti,

sudjelovanje sa roditeljima, izvođenje dodatne stručne pomoći od strane specijalnog pedagoga i

uspješni timski rad), postalo pripravno za ulazak u redovni program osnovne škole.

Ključne riječi: inkluzija, dijete sa spinalnom mišićnom atrofijom, prilagođeni programi

Key words: inclusion, child with spinal muscular atrophy, adapted educational programes


Varaždin, 28.-30.04.2016. 40

OBLICI SURADNJE U OBRAZOVANJU DJECE S TEŠKOĆAMA

NA LOKALNOJ RAZINI

FORMS OF COOPERIATION IN EDUCATION OF CHILDREN WITH SPECIAL NEEDS

ON A LOCAL LEVEL

Suzana Babić1, Marija Kirinić

1

1Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica, Zagrebačka 90, Velika Gorica, Republika Hrvatska

[email protected]

Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica ustanova je socijalne skrbi. Osnovna djelatnost

nam je odgoj, obrazovanje i psihosocijalna rehabilitacija djece i mladih s teškoćama kroz

različite oblike boravka a tek po potrebi i smještaja.

Transformacijom Centra u pružatelja usluga u zajednici želimo pokazati kako izvaninstitucijske

usluge i međuresorna suradnja i podrška mogu postati alternativa smještaju. Na postavljeni

izazov inkluzije odgovaramo novim programima.

Unutar tih okvira razvili smo dvije značajne socijalne usluge koje kontinuiranim provođenjem

prerastaju u programe koji traže povećanje kapaciteta i dodatne stručne potencijale.

Usluga pomoći pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja (integracija) je

izvaninstitucijska usluga profesionalne podrške stručnjacima u redovnim osnovnim školama.

Trajanje i učestalost pružanja usluge zakonski je regulirana. Ostvarili smo sve potrebne

preduvjete i kontinuirano radimo na tri škole – OŠ Pokupsko, OŠ Kravarsko te OŠ Velika

Mlaka. Iskazane potrebe, realne mogućnosti, administrativna ograničenja i osobni otpor

stručnjaka samo su neke od prepreka u radu člana MST-a. Usprkos tome postignuća su značajna

i iskazana potrebom za povećanjem suradnje. Osnova rada je uvažavanje suradnika i timski

pristup.

Psihosocijalna podrška je socijalna usluga rehabilitacije poticanjem kognitivnih, funkcionalnih,

komunikacijskih i socijalnih vještina korisnika. Najbrojniji korisnici su učenici s rješenjem o

primjerenom obliku školovanja i djeca s odgodom školovanja.

Prednost ovakve suradnje je stručni potencijal Centra usmjeren i na potrebe korisnika u lokalnoj

zajednici.

Ograničenja – spora prilagodljivost sustava, financije, pružanje usluga na terenu, veliki broj

zahtjeva te rad škola u dvije smjene.



Varaždin, 28.-30.04.2016. 41

Umjesto zaključka slijedi promišljanje kako usluge Centra učiniti još dostupnijima, kako

unaprijediti osobne mogućnosti, odgovoriti na zahtjeve u što kraćem vremenu i planirati rad u

skladu sa standardima kvalitete.

Ključni pojmovi: inkluzija, pružatelj usluga u zajednici, socijalne usluge, Centar za odgoj i

obrazovanje

Key words: inclusion, a provider of services in the community, social services, The Centre for

Education


Varaždin, 28.-30.04.2016. 42

MOBILNI SPECIJALNO-REHABILITACIJSKI PEDAGOG U SREDIŠTU

MULTIDISCIPLINARNOG PRISTUPA DJECI SA MOTORIČKIM OŠTEĆENJIMA

U REDOVNIM OBRAZOVNIM PROGRAMIMA U SLOVENIJI

MOBILE SPECIAL REHABILITATION EDUCATOR IN THE CENTRE OF

MULTIDISCIPLINARY APPROACH TO PHISICALLY DISABLED CHILDREN IN

REGULAR EDUCATIONAL PROGRAMMES IN SLOVENIA

Nina Pantić Ćehajić1.


[email protected]

Sa djecom sa motoričkim poremećajima u redovnom programu odgoja i obrazovanja većinom se

bave službe koje djeluju u okviru Osnovnih škola sa prilagođenim programom te zavodske

mobilne službe. U radu će biti opisan multidisciplinarni pristup djeci sa motoričkim

poremećajima u okviru zavodske mobilne službe kao i pristup djetetu od trenutka kada odluka o

usmjerenju djeteta u određeni odgojno-obrazovni program postane valjana. Prikazani će biti

načini uključivanja zavodskih mobilnih specijalno-rehabilitacijskih pedagoga u rad sa djecom sa

motoričkim poremećajima kao i druge mogućnosti, specifičnosti i prednosti takvoga pristupa u

redovnim programima odgoja i obrazovanja. Detaljno će biti opisani zadaci zavodskog

specijalno-rehabilitacijskog pedagoga te drugih članova zavodske mobilne službe koji značajno

doprinose uspješnom multidisciplinarnom pristupu djetetu sa motoričkim poremećajima u

redovnom programu odgoja i obrazovanja. Spomenuti će biti i problemi koji se pojavljuju u

slučajevima kada izuzetno veliki broj stručnjaka različitih profila koji rade sa djetetom sa

motoričkim poremećajima – zbog međusobnog nepovezivanja ili neuspješnog povezivanja – kod

roditelja, učitelja i same djece izazivaju osjećanja nekompetentnosti, nesigurnosti i nepovjerenja.

Multidisciplinarni pristup radu sa djecom sa motoričkim poremećajima koja su uključena u

redovne programe odgoja i obrazovanja, zahtjeva uključivanje što većeg broja stručnjaka

različitih profila, te njihovo međusobno povezivanje i usklađeno sudjelovanje. Samo takav

pristup djetetu sa motoričkim poremećajima može olakšati uključivanje u redovni program

odgoja i obrazovanja te mu omogućiti da iz redovnog programa sa sobom u život ponese što

više.

Ključne riječi: dijete sa motoričkim poremećajima, mobilna služba, timski rad, mobilni

specijalni i rehabilitacijski pedagog, multidiscipinarni pristup



Varaždin, 28.-30.04.2016. 43

Key words: physically disabled children, mobile service, teamwork, mobile special rehabilitation

educator, multidisciplinary approach


Varaždin, 28.-30.04.2016. 44

POSEBNOSTI OBRAZOVANJA DJECE SA MOTORIČKIM POREMEĆAJIMA U

OSNOVNIM ŠKOLAMA U SLOVENIJI

EDUCATION SPECIFICS OF THE PHYSICALLY DISABLED CHILDREN

IN PRIMARY SCHOOLS IN SLOVENIA

Tadeja Belšak1


Položaj djece sa motoričkim poremećajima u Sloveniji posebno je definiran u Ustavu Republike

Slovenije, koji u članku 52. navodi da djeca s motoričkim poremećajima imaju pravo na

obrazovanje i osposobljavanje za aktivan život u društvu. Stupanj tjelesnog oštećenja i srodnih

obrazovnih, socijalnih i zdravstvenih prava djece sa motoričkim poremećajima u Sloveniji

opredijeljen je mnogim zakonima i pravilima. Na temelju odluke o usmjeravanju, djeca sa

posebnim potrebama uključena su u važeće javne obrazovne programe osnovnih škola,

uzimajući u obzir njihove potrebe na tjelesnom, kognitivnom, emocionalnom, socijalnom

području te posebne zdravstvene potrebe. Na osnovu zakona djeca sa motoričkim poremećajima

mogu biti usmjerena u prilagođene programe obrazovanja sa ekvivalentnim standardom znanja

ili u obrazovne programe sa prilagođenom izvedbom programa i dodatnom stručnom pomoći. U

tim programima moguće je prilagoditi nastavni plan, organizaciju, način provjere i ocjenjivanja

znanja, napredak i raspored nastave. U skladu s odlukom o usmjeravanju također im je moguće

dodijeliti dodatnu stručnu pomoć i, ako je potrebno, privremenog ili stalnog pratitelja za fizičku

pomoć. Stručni tim izrađuje individualizirani program za dijete sa motoričkim poremećajima

koji se dopunjuje u skladu sa njegovim razvojem. Učitelji djeteta sa motoričkim poremećajima

moraju biti stručno osposobljene, fleksibilne osobe sa tendencijom ka timskom radu, kako bi

mogli značajno pridonijeti odgojno-obrazovnoj i socijalnoj integraciji djeteta.

Ključne riječi: odgojno-obrazovna inkluzija, djeca sa motoričkim poremećajima, prilagođeni

osnovnoškolski programi

Key words: educational inclusion, physical disabled children, adapted elementary school

programs


Varaždin, 28.-30.04.2016. 45

INTEGRATIVNA SUPERVIZIJA I IZAZOVI INKLUZIVNOG ODGOJA I

OBRAZOVANJA

INTEGRATIVE SUPERVISION AND CHALLENGES OF INCLUSIVE EDUCATION

Tamara Herceg Babić1

1Osnovna škola Franje Horvata Kiša, Lobor, Republika Hrvatska

[email protected]

Razvojem društva dolazi i do promjena u odnosu prema osobama s teškoćama. Jedan od

značajnih civilizacijskih pomaka jest usmjerenost prema boljem i kvalitetnijem uključivanju

osoba s posebnim potrebama u sve vidove društva. Iako na našim prostorima prisutna više od

dvadesetak godina, kroz zakonsku regulativu i u praksi, integracija djece s posebnim potrebama

za stručnjake, nastavnike i učitelje još uvijek nosi niz izazova. Nesnalaženje sa samom

terminologijom, frustracije koje se javljaju u direktnom radu, teškoće shvaćanja procesa

inkluzije, propitivanje vlastite uloge, samo su neke od teškoća s kojima se sudionici ovog

procesa i danas nose. Stručnjacima je stoga potrebno omogućiti da razvijaju svoje kompetencije,

tako da mogu što kvalitetnije odgovoriti na očekivanja učenika, roditelja i društvene zajednice.

U ovom radu promišlja se o integrativnoj superviziji kao modelu stručne „pomoći pomagačima“,

s ciljem boljeg i lakšeg snalaženja s izazovima koje sa sobom često donosi proces integracije

djece/učenika s posebnim potrebama u sustav redovnog odgoja i obrazovanja. Supervizija pruža

mogućnost uvida u vlastite jake strane i ograničenja te omogućava stvaranje uvjeta za

poboljšanje profesionalne kompetentnosti. Sudionici supervizijskih susreta mogu prepoznati

kvalitetu svoga rada, izmjenjivati iskustva, iznositi svoja mišljenja, donositi odluke, razvijati

kreativnost i komunikacijske vještine te poticati suradničke odnose.

U izlaganju će biti prikazane teorijske spoznaje o superviziji, mogućnosti da se kroz

supervizijske susrete odgovori na izazove procesa inkluzije u sustavu odgoja i obrazovanja te

njezina uloga u procesu osobnog rasta i cjeloživotnog obrazovanja stručnjaka.

Ključne riječi: integrativna supervizija, izazovi inkluzije, uloga stručnjaka, cjeloživotno učenje

Key words: integrative supervision, challenges of inclusion, role of field expert, lifelong learning



Varaždin, 28.-30.04.2016. 46

ULOGA KOORDINATORA PRI UKLJUČIVANJU POMOĆNIKA U NASTAVI

KAO OBLIKA PODRŠKE INKLUZIVNOM OBRAZOVANJU UČENIKA S

TEŠKOĆAMA

THE COORDINATOR'S ROLE IN MANAGING TEACHING ASSISTENT AS A MODEL

OF SUPPROT TO INCLUSION OF STUDENT WITH SPECIAL EDUCATIONAL

NEEDS

Iva Livić Kozina1

1Osnovna Škola Ivana Cankara, Cankareva 10, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Uključivanje pomoćnika u nastavi predstavlja jedan od ključnih oblika podrške inkluzivnom

obrazovanju učenika s teškoćama u redovnim školama. Čitav proces koji započinje utvrđivanjem

učenikove potrebe za takvim oblikom dodatne podrške i nastavlja se kroz brojne aktivnosti

kojima je cilj inkluzivno obrazovanje, ostvaruje stručni suradnik edukacijski rehabilitator u

sklopu svojih dužnosti koordinatora pomoćnika. Obzirom na svoje akademsko obrazovanje

najkompetentniji je stručnjak ostvarivati spomenute zadaće. Utvrđivanje učenikove potrebe za

pomoćnikom on realizira kontinuiranim praćenjem učenikovih odgojno-obrazovnih postignuća

tijekom nastave, odmora i produženo boravka, blisko surađujući s učenikovim učiteljima i

roditeljima. U tom je procesu neizostavan i njegov redoviti rehabilitacijski rad s učenikom s

teškoćama kojim on stječe uvid u učenikove sposobnosti, mogućnosti te posebne potrebe koje

treba zadovoljiti. Važan izvor informacija predstavlja učenikova medicinska dokumentacija, kao

i kvalitetna i kontinuirana suradnja sa stručnjacima vanjskih institucija pri kojima učenik

ostvaruje dodatne rehabilitacijske tretmane. Dužnosti koordinatora protežu se također na

prikupljanje potrebne dokumentacije, koja čini sastavni dio službenog zahtjeva za pomoćnikom

upućenog nadležnim institucijama, a zatim i na odabir najprimjerenijeg oblika zapošljavanja

pomoćnika. Istaknuti treba važnost kvalitetnog i objektivnog selektivnog postupka kojim

koordinator sebi osigurava odabrati najkompetentnijeg kandidata. No ono što koordinatorov

posao čini najizazovnijim odnosi se na pripremanje pomoćnika za vršenje njegovih dužnosti.

Veliki naglasak stoga treba dati izradi stručnog i detaljnog program rada pomoćnika. Program

treba biti temeljen na intenciji osnaživanja i osamostaljivanja učenika te sadržavati sve odrednice

pomoćnikove suradnje s učenikovim roditeljima, učiteljima, ostalim učenicima razrednog odjela

i koordinatorom. Ukoliko su s njime upoznati i svojim potpisom suglasni svi sudionici odgojno-

obrazovnog procesa tada on postaje službeni dokument škole koji ujedno osigurava jasnoću i



Varaždin, 28.-30.04.2016. 47

transparentnost aktivnosti i obveza pomoćnika, umanjuje osjećaj nesigurnosti i nekompetentnosti

koju pojedini pomoćnici osjećaju na početku svog rada, te podiže razinu profesionalnosti i

odgovornosti koju ovaj posao zahtijeva. Imajući u vidu kako posao koordinatora od svakog

edukacijskog rehabilitatora iziskuje veliku kreativnost, predanost, odgovornost i stručnost,

opisanim pristupom vršenja dužnosti koordinatora utire se put pozitivnoj praksi koja bi trebala

postati dobar model rada.

Ključne riječi: inkluzivno obrazovanje, dužnosti koordinatora, program rada pomoćnika

Key words: inclusive education, coordinator's responsibilities, assistant’s schedule


Varaždin, 28.-30.04.2016. 48

PROJEKT BOGATSTVO RAZLIČITOSTI: UČENJEM DO RAZVIJANJA

TOLERANCIJE U UČENIKA PREDMETNE NASTAVE

PROJECT THE RICHNESS OF DIVERSITIES: LEARNING TO DEVELOPING

TOLERANCE IN STUDENTS OF SUBJECT TEACHING

Anita Poslon1, Ljiljana Umićević

2, Ivana Sladić-Kljajić

2

1OŠ Granešina, Granešina 1, Zagreb, Republika Hrvatska 2Centar za autizam Zagreb, Dvorničićeva 6, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

U projekt „Bogatstvo različitosti (Što je tolerancija?)“ koji je dio projektne nastave školskoga

kurikuluma OŠ Granešina i Centra za autizam Zagreb bili su uključeni učenici svih sedmih

razreda OŠ Granešina te petnaest učenika osnovnoškolskoga programa djece i mladih s

poremećajem iz autističnoga spektra (PAS). Učenici sedmih razreda u studenome 2015. godine

sudjelovali su u edukativnoj radionici o autizmu koju su održali njihovi razrednici na satu

razrednika. Zatim su učenici redovne škole bili su u posjetu učenicima s autizmom. U prosincu

2015. učenici s autizmom bili su u uzvratnome posjetu učenicima redovne škole. Organizirano je

druženje u školskoj knjižnici gdje su učenici imali priliku razvijati prijateljstva i toleranciju jedni

prema drugima. U siječnju 2016. godine učenici 7. razreda OŠ Granešina ispunjavali su test

znanja o autizmu, kao i učenici svih osmih razreda koji nisu sudjelovali u edukativnoj radionici i

nisu bili u posjetu učenicima s autizmom. Testiranjem statističke značajnosti razlika između

aritmetičkih sredina dobivenih na testu znanja između učenika sedmih i osmih razlika dobiven je

značajno veći prosječni rezultat u učenika sedmih razreda koji su prošli edukaciju o osnovnim

značajkama autizma u odnosu na učenike osmih razreda koji nisu prošli takvu edukaciju. Takav

bi se rezultat mogao shvatiti kao doprinos razvoju tolerancije prema osobama s PAS-om jer se

tolerancija uči te razvija i usvajanjem znanja o određenim skupinama u društvu koje doprinose

njegovoj raznolikosti.

Ključne riječi: autizam, različitosti, tolerancija, test znanja o autizmu

Key words: autism, diversities, tolerance, a test of knowledge about autism



Varaždin, 28.-30.04.2016. 49

RAZLIKE IZMEĐU UČENIKA S TEŠKOĆAMA, CENTRA I SREDNJE ŠKOLE

NA PODRUČJU TJELESNE I ZDRAVSTVENE KULTURE

DIFFERENCES BETWEEN PUPILS WITH DISABILITIES, CENTER AND

SECONDARY SCHOOL IN THE AREA OF PHYSICAL EDUCATION

Snježana Mergon1, Antonija Ščetarić-Hrg

2

1Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Križevci, Matije Gupca 36, Križevci, Republika Hrvatska 2Srednja škola „Ivan Seljanec“ Križevci, Trg Svetog Florijana 14b, Križevci, Republika Hrvatska

[email protected]

Cilj ovog rada bio je istražiti da li učenici s teškoćama vole nastavu tjelesne i zdravstvene

kulture, sudjeluju li u radu školskih športskih društava (ŠŠD) i natjecanjima i treniraju li u

nekom sportskom klubu, te utvrditi da li postoje razlike između učenika koji pohađaju COOR i

učenika srednje škole „Ivan Seljanec“ Križevci, koji se školuju po posebnom programu.

Uzorak sudionika formiran je od 43 učenika Centra Križevci i srednje škole "Ivan Seljanec" a

uzorak varijabli je formiran od pitanja unutar postavljenog upitnika, koji je konstruiran samo za

ovo istraživanje.

Dobiveni rezultati pokazuju da postoje razlike između učenika COOR-a i srednje škole „Ivan

Seljanec“, jer iako učenici obje škole vole nastavu tjelesne i zdravstvene kulture, učenici srednje

škole ne sudjeluju u radu i natjecanjima ŠŠD-a i ne uključuju se u rad sportskih klubova.

Rezultati iz ovog rada pokazuju koliko je tjelesna aktivnost važna u svakoj dobi, a posebno je od

velike važnosti učenicima s teškoćama.

Stoga. potrebno je više od dva sata tjedno bavljenja tjelesnom aktivnošću (TZK), uključivanje

učenika u rad ŠŠD-a, "ublažavanje“ procedure za odlazak na natjecanja i zadnja, ali možda i

najbitnija stvar da se nastavnici TZK-a više educiraju za rad s učenicima s teškoćama. Sve u cilju

stvaranja učinkovitog modela sportsko-rekreacijskih sadržaja za učenike s teškoćama u nastavi

TZK-a i provedbi njihovog slobodnog vremena. To bi pridonijelo poboljšanju kvalitete njihove

radne sposobnosti i učinkovitosti kao i održavanju psihofizičkog zdravlja i njihovih potreba.

Ključne riječi: učenici s teškoćama, tjelesna aktivnost, sport

Keywords: pupils with disabilities, physical activity, sport



Varaždin, 28.-30.04.2016. 50

USPOREDBA KVALITETE ŽIVLJENJA UČENIKA

S I BEZ INTELEKTUALNIH TEŠKOĆA

COMPARISON OF THE QUALITY OF LIFE OF STUDENTS

WITH AND WITHOUT INTELLECTUAL DISABILITIES

Adila Nišlić1

1Centar za odgoj i obrazovanje „Ivan Štark“, Drinska 12b, Osijek, Republika Hrvatska

[email protected]

Kvaliteta življenja osoba s intelektualnim teškoćama u Republici Hrvatskoj još uvijek nije u

cjelini na zadovoljavajućoj razini unatoč deklarativnom interesu društva. Na unapređenje same

kvalitete doprinijele su mnoge aktivnosti i projekti kroz koje su se materijalni uvjeti života osoba

s intelektualnim teškoćama i odnos društva prema njima mijenjao u pozitivnom smjeru. Kada

govorimo o „kvaliteti življenja“ još uvijek se misli u smjeru materijalno – financijskih

mogućnosti, ali su još mnogo važniji stavovi društva prema navedenoj populaciji. Svaka osoba

ima pravo na dostojanstven život, pa tako i osoba s teškoćama. Promjenom modela skrbi i

pokretom deinstitucionalizacije sve se više ističe važnost kvalitete življenja.

Cilj ovog istraživanja je bio ispitati kvalitetu življenja učenika s intelektualnim teškoćama, kao i

usporedba s kvalitetom življenja učenika bez teškoća. Također, cilj rada je bio utvrditi da li

postoji razlika u kvaliteti življenja učenika s intelektualnim teškoćama u odnosu na stupanj

intelektualne teškoće. Istraživanje je provedeno na dvije grupe ispitanika: prvu grupu su činili

učenici s intelektualnim teškoćama, a drugu učenici bez poteškoća. Uzorak prve grupe je

sačinjavalo 75 učenika iz Centra za odgoj i obrazovanje „Ivan Štark“ u Osijeku, dok je uzorak

druge grupe sačinjavalo 70 učenika iz tri redovne osnovne škole u Osijeku. Za potrebe ovog

istraživanja kreiran je mjerni instrument „Upitnik za ispitivanje kvalitete življenja učenika

školske dobi“. Dobiveni rezultati ukazuju na činjenice da postoji razlika u kvaliteti življenja

između ispitivanih grupa ispitanika, ali je ta razlika vidljiva samo u nekim istraživanim

kategorijama.

Ključne riječi: kvaliteta življenja, učenici s intelektualnim teškoćama, unapređenje kvalitete

življenja

Key words: quality of life, students with intellectual disabilities, improvement of quality of life



Varaždin, 28.-30.04.2016. 51

OSNAŽIVANJE RODITELJA DJECE S POREMEĆAJEM IZ SPEKTRA AUTIZMA

– RAZVOJ EDUKACIJE „POZITIVNI PRISTUPI AUTIZMU“

EMPOWERING PARENTS OF CHILDREN WITH AUTISM SPECTRUM DISORDERS -

DEVELOPMENT OF "POSITIVE APPROACHES TO AUTISM" TRAINING

Ana Ružić1, Sanja Blažević

2, Jasmina Stošić

3, Jasmina Frey Škrinjar

3

1Centar za autizam Zagreb, Ljevakovićeva 30a, Zagreb, Republika Hrvatska 2Centar za autizam Zagreb, Dvorničićeva 6, Zagreb, Republika Hrvatska

3 Sveučilište u Zagrebu , Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Borongajska 83f, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Edukacija roditelja i članova obitelji djece s poremećajem iz spektra autizma može smanjiti stres

roditelja, povećati kvalitetu života obitelji te poboljšati osobne, obrazovne i socijalne ishode za

osobe s poremećajem iz autističnog spektra i njenu obitelj. Međutim, u mnogim zemljama, kao i

u Hrvatskoj su takve edukacije rijetke, ne provode se dosljedno i nisu dostupne svim obiteljima.

U ovom radu će se prikazati trogodišnji ERASMUS+ projekt „Equity and Social Inclusion

through Positive Parenting“ (ESIPP) financiran od Europske komisije u okviru kojeg su se

okupili roditelji djece s PSA, stručnjaci i znanstvenici iz 5 zemalja Europske unije (Ujedinjeno

Kraljevstvo, Cipar, Makedonija, Belgija i Hrvatska) s ciljem da u okviru strateškog partnerstva

razviju i evaluiraju edukaciju za roditelje i članove obitelji djece s PSA. Partneri iz Hrvatske su

Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Centar za autizam Zagreb.

Suradnik na projektu je i Udruga za skrb o autističnim osobama Rijeka. Specifični ciljevi

projekta su:

Razviti znanstveno utemeljen model edukacije za roditelje djece s poremećajima iz

autističnog spektra koji može biti korišten u različitim zemljama Europske unije

Razviti temeljni kurikulum i materijale za edukaciju roditelja

Provesti edukaciju roditelja

Evaluirati učinkovitost materijala i utjecaj edukacije uz korištenje kvantitativne i

kvalitativne metodologije u prikupljanju i analizi podataka

Podijeliti kurikulum, alate i materijale s dionicima i kreirati preporuke za donositelje

odluka

Naglasak ove prezentacije je na prvom dijelu projekta u kojem je ispitana perspektiva roditelja,

razvijen kurikulum i materijali za prve radionice s roditeljima i edukaciju stručnjaka te



Varaždin, 28.-30.04.2016. 52

osmišljena metodologija evaluacije. Izazovi s kojima se susreću partneri u projektu također će

biti prikazani.

Ključne riječi: poremećaji iz spektra autizma, edukacija roditelja, obitelj djece s poremećajem iz

spektra autizma, ESIPP

Key words: parent education,autism spectrum disorders, training development


Varaždin, 28.-30.04.2016. 53

UPOTREBA NADOMJESNE I POTPOMOGNUTE KOMUNIKACIJE

U RADU S DJECOM S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U POSEBNIM ODGOJNO-

OBRAZOVNIM USTANOVAMA U HRVATSKOJ

USE OF ALTERNATIVE AND AUGMENTATIVE COMMUNICATION FOR CHILDREN

WITH SPECIAL EDUCATIONAL NEEDS IN SPECIAL SCHOOLS

Emili Kuhar1, Mia Marčec

1

1Centar za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar, Jurja Križanića 33, Varaždin, Republika Hrvastka

[email protected]

Zadnja tri desetljeća razvijalo se područje potpomognute i nadomjesne komunikacije za dobrobit

osoba bez razvijenog funkcionalnog govora. Tijekom tih trideset godina došlo je do značajnih

promjena u prihvaćanju i svjesnosti o prednostima koje pruža takva komunikacija. U današnje

vrijeme, potpomognuta i nadomjesna komunikacija ne koristi se samo za osobe bez razvijenog

funkcionalnog govora, nego su se i vrste poteškoća za koje se može koristiti značajno povećale.

Znanje osoba koje rade s djecom s teškoćama i njihovi stavovi prema upotrebi nadomjesne i

potpomognute komunikacije ključni su za njezinu učinkovitu upotrebu. Stoga je svrha ovog

istraživanja bila prikupiti informacije o razmišljanju osoba koje rade s djecom s teškoćama u

posebnim odgojno-obrazovnim ustanovama u Hrvatskoj o upotrebi potpomognute i nadomjesne

komunikacije i naglasiti koje prednosti takva komunikacija pruža u radu s populacijom djece s

teškoćama. Željelo se ispitati znanje stručnjaka koji rade s djecom s teškoćama o takvoj vrsti

komunikacije te rabe li ju u svom svakodnevnom radu.

Ključne riječi: djeca s teškoćama, potpomognuta i nadomjesna komunikacija, komunikacija,

posebne odgojno-obrazovne ustanove

Key words: children with disabilities, alternative and augmentative communication,

communication, special schools



Varaždin, 28.-30.04.2016. 54

„MI JEDEMO ODGOVORNO“

ISHODI UČENJA KROZ PROJEKTNU NASTAVU

WE EAT RESPONSIBLY

- EDUCATIONAL OUTCOMES THROUGH PROJECT TEACHING

Vesna Đurek1

1OŠ Nad lipom, Nad lipom 13/1, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Sadržaji ekološkog odgoja i obrazovanja ne inzistiraju samo na zaštiti okoliša i njegovom

oblikovanju prema znanstvenim zakonima nego na spoznavanju čovjekove povezanosti s

prirodom, njegovom položaju u okolišu u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti (Bubolz, 1985).

U radu će se prikazati iskustva i ishodi učenja učenika s lakšim intelektualnim teškoćama u

provedbi projekta „Mi jedemo odgovorno“ kroz prvu godinu rada. Cilj mu je promovirati

odgovorni pristup prehrani i obradu nastavnih i izvannastavnih sadržaja korištenjem

interaktivnih, suradničkih strategija učenja.

Radi se o projektu koji je financiran sredstvima Europske Unije u okviru DEAR (Development

Education and Awareness Raising). Osmislila ga je Udruga Lijepa Naša zajedno s 9 udruga iz 9

zemalja članica Zaklade za odgoj i obrazovanje za okoliš (Foundation for Environmenta

Education – FEE). Naša škola jedna je od međunarodnih Eko-škola iz RH, izabrana za

sudjelovanje u projektu.

Interaktivne i suradničke tehnike rada raspodijelile su odgovornost na sve članove projektne

skupine a iskustvo u planiranju, samoevaluaciji i evaluaciji procesa rada, učenja i odnosa prema

radu i prema drugima u grupi osnažili su ih i ojačali samopouzdanje i samostalnost u primjeni

stečenih znanja.

Ključne riječi:odgovorna prehrana, projekt, projektna nastava, ishodi učenja

Key words: responsible nutrition, project, project teaching, educational outcomes



Varaždin, 28.-30.04.2016. 55

DRUŠTVENO PODUZETNIŠTVO- NOVA STRATEGIJA STRUKOVNOG

OBRAZOVANJA UČENIKA S INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA

SOCIAL ENTREPRENEURSHIP - A NEW STRATEGY OF VOCATIONAL EDUCATION

STUDENTS WITH LEARNING DISABILITIES

Danijela Kasumović-Maružin1, Vanja Marković

1

1Škola za odgoj i obrazovanje-Pula, Rovinjska 6, Pula, Republika Hrvatska

[email protected]

Jedna od glavnih zapreka u zapošljavanju osoba s invaliditetom ili prihvatom istih na stručnu

praksu tijekom školovanja su predrasude. Većina poslodavca povezuje invaliditet sa smanjenom

produktivnošću ili potpunom nemogućnošću za rad ili dugotrajnim izbivanjem s posla. Navedene

predrasude su toliko snažne da usprkos zakonskim rješenjima za poticanje zapošljavanja osoba s

invaliditetom na otvorenom tržištu rada iste još uvijek ne daju očekivani učinak te su poslodavci

za njih u pravilu nezainteresirani. Najčešći razlozi odbijanja učenika s teškoćama, kako na

stručnoj praksi tako i na otvorenom tržištu rada je manjak iskustva i predrasude o njihovim

sposobnostima. Osobe s intelektualnim teškoćama su u posebno nepovoljnom položaju. Čak

95% poslodavaca smatra da bi zapošljavanje pripadnika bilo koje druge skupine osoba s

invaliditetom bilo produktivnije od zapošljavanja osoba s intelektualnim teškoćama. Rješenje

koje se nameće kao neophodno je omogućiti učenicima s teškoćama podizanje razina

profesionalnih kompetencija. Ono čemu smo težili bile su promjene! Željeli smo ukazati na to da

osobe s teškoćama mogu biti, odnosno JESU produktivni članovi našeg društva. Stvaranjem

učeničke zadruge, promicanjem društvenog poduzetništva i osnaživanjem profesionalnih

kompetencija naših učenika u okviru njihovih strukovnih kvalifikacija stvorili smo pozitivne

uvjete za olakšan pristup tržištu rada za naše učenike, djelovali na negativne stavove društva, te

polučili izuzetan uspjeh u našoj lokalnoj zajednici i šire.

Ključne riječi: zapošljivost, društveno poduzetništvo, tržište rada, zadruga

Keywords: employability, social entrepreneurship, labor market, cooperative



Varaždin, 28.-30.04.2016. 56

UČIMO I RASTIMO ZAJEDNO

LEARN AND GROW TOGETHER

Tamara Dubrović1

1Centar za odgoj i obrazovanje Rijeka, Senjskih uskoka 2, Rijeka, Republika Hrvatska

[email protected]

Dugi niz godina učenici s teškoćama sve se češće i u sve većem broju uključuju u redovne

razredne odjele. Sredina, ponekad nije spremna na takvu, relativno novu situaciju. Zbog toga se

rodila ideja zajedničkog učenja, druženja, odrastanja učenika s teškoćama u razvoju i učenika

bez teškoća te težnja povezivanja učenika različitih sposobnosti i mogućnosti i odgajanja učenika

spremnih na suživot u društvu različitosti. S ciljem senzibilizacije sredine i razrednog odjela, u

koji je bila uključena učenica s teškoćama, osmišljene su radionice o različitosti te

specifičnostima komuniciranja, učenja i ponašanja učenika s različitim teškoćama.

Iz tih radionica proizašao je razredni/školski projekt „Učimo i rastimo zajedno“ koji provodi

Centar za odgoj i obrazovanje Rijeka u suradnji s OŠ Kostrena (redovna škola) od školske

godine 2014./2015. do danas. Kroz četiri susreta godišnje (svaki razred sa svojim učiteljicama 2

puta godišnje odlazi u posjet, druženje i učenje svojim novim prijateljima) i zajedničke

aktivnosti potiče se uspostavljanja socijalnih kontakata učenika s teškoćama u razvoju i učenika

bez teškoća te time veća socijalna uključenost učenika s teškoćama u razvoju u širu društvenu

sredinu. Time se potiče razvijanje svijesti o različitosti, senzibilizira sredinu te ukazuje na

mogućnosti suživota, rada, učenja i zajedničkog odrastanja.

Težnja je ovaj razredni/školski projekt proširiti na suradnju s drugim učiteljima istih škola kao i

drugim redovnim školama u gradu Rijeci i okolici koje su pokazale interes za ovakvim oblikom

suradnje.

Ključne riječi: senzibilizacija, prihvaćanje različitosti, uključivanje

Key words: sensibilisation, acceptance of diversity, inclusion



Varaždin, 28.-30.04.2016. 57

ULOGA GRUPA PODRŠKE ZA ASISTENTE U NASTAVI

THE ROLE OF SUPPORT GROUPS FOR SPECIAL EDUCATION TEACHERS

Josip Naglić1

1Prirodoslovna i grafička škola Rijeka, Vukovarska 58, Rjeka, Republika Hrvatska

[email protected]

Prednosti grupe podrške/potpore (support groups) su odavno prepoznate kao važan mehanizam u

očuvanju pojedinaca uključenih u te grupe. To mogu biti ovisnici, članovi njihove obitelji,

vršnjaci skloni nasilju ili roditelji djece s invaliditetom. No, za razliku od savjetodavnih ili

terapijskih grupa, u koje dolaze pojedinci koji dijele neki problem, grupe potpore se sastoje od

članova koji dijele misli i osjećaje kako bi pomogli jedni drugima.

Iako je takav oblik postojao prije nekoliko godina, on je u zadnje vrijeme zamijenjen

supervizijama, koje imaju drugačiju ulogu od redovitog, mjesečnog sastanka asistenata.

Kroz analizu dostupne literature, predstavit ću različite oblike grupa te navesti specifičnosti

grupa potpore, a u isto vrijeme, kao bivši asistent u radu s djecom različitih poteškoća u

inkluzivnom okruženju, pokušati pojasniti neke prednosti i nedostatke grupa potpore, poput

otvorenosti ili pak dominacije jednog od sudionika.

Unatoč tome, grupe potpore pokazale su se kao vrijedno sredstvo u nošenju asistenata s

izazovima na koje često nismo znali adekvatno odgovoriti. Stoga je ovaj rad ujedno i podrška

stvaranju takvih grupa u sličnim situacijama.

Ključne riječi: grupe podrške, asistenti u nastavi, inkluzija

Key words: support groups, special education teachers, inclusion



Varaždin, 28.-30.04.2016. 58

KAKO NAPISATI REDOVITI PROGRAM UZ PRILAGODBU SADRŽAJA I

INDIVIDUALIZIRANI PRISTUP?

HOW TO WRITE A SPECIAL EDUCATIONS PROGRAM

Marija Pintarić1, Rozali Sanja Šlogar

1

1I. osnovna škola Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 2, Vrbovec, Republika Hrvatska

[email protected]

Kvalitetan odgoj i obrazovanje moguće je postići jedino uz kvalitetne odgojno-obrazovne

djelatnike, te je važno staviti naglasak na neprestano stručno usavršavanje. Svjesne činjenice da

učitelji često imaju volju i želju se usavršavati, ali nisu uvijek u mogućnosti, u I. osnovnoj školi

Vrbovec organizirale smo radionicu „Kako izraditi prilagođeni program“. U našoj školi učitelji

nerijetko imaju nedoumica oko izrade redovnog programa uz prilagodbu sadržaja i

individualizirane postupke. Stoga smo odlučile kroz radionicu razjasniti sve nejasnoće i poučiti

ih kako napisati kvalitetan prilagođeni program u skladu s potrebama djeteta i pravilima struke.

Radionica je uključivala dva uzastopna susreta, s grupom od 15 sudionika. Zbog velike

zainteresiranosti naših učitelja, radionica je održana u dvije grupe. Na prvom susretu radionice,

usmjerile smo se na inicijalnu procjenu učenika. Kod učenika s teškoćama učitelji se, nažalost,

najčešće usmjere na učenikove nemogućnosti i slabije strane. Nastojali smo učitelje poučiti

pisanju inicijalne procjene u kojima se moraju usmjeriti na učenikove jake strane i njegove

sposobnosti i mogućnosti, te potrebe i interese koje treba razvijati u svakodnevnom radu. U

drugom susretu usmjerili smo se na konkretnu izradu programa. Učitelji su dobili uvid u obrazac

koji smo osmislile za potrebe naše škole, te su na konkretnim primjerima, vježbali pisati ciljeve

učenja (pomoću Bloomove taksonomije) te osmisliti aktivnosti za učenike kroz koje će svladati

ciljeve. Učitelji su upoznati i s načinima vrednovanja i provjeravanja znanja kod učenika s

teškoćama. Također, prikazan im je velik broj prilagodba, obzirom na teškoće učenika.

Ključne riječi: stručno usavršavanje, učitelji, inicijalna procjena, prilagođeni program

Key words: professional development, teachers, initial assessment, special educations program.



Varaždin, 28.-30.04.2016. 59

PRIMJERI DOBRE PRAKSE – ETWINNING PROJEKTI

EXAMPLES OF GOOD PRAXIS – ETWINNING PROJECTS

Ksenija Kezele1


[email protected]

U svojem radu iznijet ću iskustva sudjelovanja u eTwinning projektima u koje smo se uključili

2015. i 2016. godine. Svjetskoj kampanji „Food Revolution Day“, koju je pokrenuo poznati

kuhar Jamie Oliver, priključili su se u svibnju 2015. godine i učenici 4. a razreda sudjelujući u

eTwinning projektu „Jedi zdravo, budi zdrav“. Cilj projekta bio je osvijestiti kod učenika važnost

odabira zdrave hrane i potaknuti razvoj zdravih prehrambenih navika kao jednog od osnovnih

preduvjeta za osiguravanje dobrog zdravlja i poboljšanje kvalitete života općenito. Učenici su

upoznali zdrave namirnice i važnost njihove svakodnevne uporabe te od njih i sami pripremili

jednostavan i zdrav voćni obrok. Desetog veljače 2016. godine učenici 5. a razreda uključili su

se u eTwinning projekt „100. dan škole“. Cilj ovoga projekta je okupiti učenike i učitelje

osnovnih škola u obilježavanju stotog dana nastave kao dana bez školskih udžbenika, dana igre i

različitih vođenih aktivnosti kroz koje su učenici 5. a razreda učili, razvijali temeljne

kompetencije te socijalne i građanske vještine. Realizacija očekivanih ishoda pokazala je

učinkovitost ovakvog načina rada, a motiviranost učenika potiče na sudjelovanje u novim,

budućim eTwinning projektima.

Ključne riječi: projekt, hrana, zdravlje, učenje

Key words: project, food, health, learning



Varaždin, 28.-30.04.2016. 60

DRUŠTVENE IGRE I SLIKOVNICE U CAP PROGRAMU

BOARD GAMES AND PICTURE BOOKS IN CAP PROGRAM

Marina Pavić1, Tamara Dubrović

1


[email protected]

CAP (Child Assault Prevention) program jedan je od najcjelovitijih programa prevencije

zlostavljanja koji osnažuje djecu u sprječavanju različitih vrsta napada i zlostavljanja te nastoji

integrirati najbolje izvore pomoći u zajednici kako bi se smanjila ranjivost djece i mladih na sve

oblike zlostavljanja. Provodi se kroz predškolski, osnovni, teen i program za djecu s teškoćama u

razvoju.

Kroz 7 godina provođenja CAP programa za djecu s intelektualnim teškoćama u Centru za odgoj

i obrazovanje Rijeka, prošao je veliki broj učenika, njihovih roditelja i djelatnika Centra. S

ciljem obogaćivanja programa osmislili smo dodatne radionice, društvene igre i slikovnice uz

pomoć kojih se ponavljaju, uvježbavaju i automatiziraju preventivne strategije, a koje želimo i

prikazati kao dodatne CAP sadržaje.

Društvene igre: karte, memory i puzzle koristimo najčešće nakon radionica s ciljem ponavljanja

naučenih sadržaja. Moguće ih je koristiti i općenito u okviru svih preventivnih programa. Svojim

sadržajem i načinom na koji se mogu primjenjivati lake su za korištenje u radu s učenicima s

teškoćama, ali su u potpunosti primjenjive i za predškolski sustav te za učenike mlađih razreda u

OŠ. U potpunosti su u skladu sa sadržajima CAP programa pa ih je tako i najbolje primjenjivati.

Slikovnice obrađuju sadržaje vezano uz radionice. Ističe se problemska situacija i strategija koju

dijete uči i uvježbava uz lik koji se nalazi u slikovnici.

Svi materijali osmišljeni su i izrađeni u Centru za odgoj i obrazovanje Rijeka, a u njihovoj izradi

uz učitelje sudjeluju i sami učenici.

Ključne riječi: prevencija zlostavljanja, društvene igre, slikovnice, CAP program

Key words: prevention of abuse, board games, picture books, CAP program



Varaždin, 28.-30.04.2016. 61

ŠETNJA KROZ ANTIKU

WALK THROUGH ANTIQUE PERIOD

Jelena Babić1, Jelena Vekić Bašić

2

1OŠ Voštarnica-Zadar, Ivana Meštrovića 3, Zadar, Republika Hrvatska 2Arheološki muzej Zadar, Trg opatice Čike 1, Zadar, Republika Hrvatska

[email protected]

Inkluzija predstavlja pravo na aktivan i ravnopravan život u zajednici. Osobama s teškoćama u

razvoju treba olakšati aktivno sudjelovanje u životu lokalne zajednice. S obzirom na probleme s

kojima se susreću osobe s intelektualnim teškoćama, na nama je dio odgovornosti pronalaženja

kreativnih načina kako zainteresirati, kako lokalnu zajednicu tako i učenike s intelektualnim

teškoćama, na što veću uključenost, međusobnu suradnju i kvalitetniji suživot u zajednici.

Sudionicima skupa projekt "Šetnja kroz antiku" će biti predstavljen u smislu primjera dobre

prakse u kojem su sudjelovali učenici odgojno-obrazovne skupine učenika s umjerenom

intelektualnom teškoćom 14-17 god. Projekt je osmišljen u suradnji s pedagoginjom

Arheološkog muzeja Zadar, Jelenom Vekić Bašić.

Cilj projekta je uključivanje učenika s intelektualnim i ostalim teškoćama u aktivnosti zajednice

te senzibilizacija lokalne zajednice, kao i upoznavanje učenika s običajima, zanatima, nošnjama,

jelima, glazbom zadarskog područja iz vremena antike i uspoređivanje s današnjim običajima te

poticanje učenika da na kreativan i interesantan način usvoje predviđene sadržaje.

Namjena projekta je poticanje učenika da promatranjem, uspoređivanjem, zaključivanjem i

praktičnim provjeravanjem uoče uzročno-posljedične veze te steknu elementarna znanja o

vrijednostima povijesno-kulturnog naslijeđa. Također, potiče intenziviranje razvoja motoričkih

vještina i perceptivnih modaliteta, kao i razvijanje komunikacijskih i suradničkih odnosa među

učenicima. Projekt ima jako dobar utjecaj na učenike u smislu razvijanja djelatnih navika i to

kroz rad s glinom. Tijekom projekta su povezani obrazovni sadržaji svih odgojno-obrazovnih

područja kroz upoznavanje običaja i prošlosti zadarskog podneblja čime se potiče razvijanje

svijesti o pripadnosti.

Ključne riječi: inkluzija, lokalna zajednica, učenici s intelektualnim teškoćama, razvoj

kreativnosti.

Key words: inclusion, local community, students with special needs, creativity development.



Varaždin, 28.-30.04.2016. 62

INKLUZIJA U MALOM KONCENTRIČNOM KRUGU

INCLUSION IN A SMALL CONCENTRIC CIRCLE

Jasna Romich Jurički1, Jasna Guliš

1

1OŠ Grigora Viteza, Kruge 46, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Temeljna načela Nacionalnog okvirnog kurikuluma, koji pridonosi planiranju i organiziranju

rada škole, ugrađena su u kurikulume svih škola. U njega su uključene odgojno obrazovne

vrijednosti, ciljevi, kompetencije, smjernice i odrednice za razvoj i rad odgojno obrazovnog

sustava. Iz Nacionalnog obrazovnog kurikuluma proizašla je i osnovna vizija škole; škole u kojoj

se svakom djetetu omogućava učenje, stvaranje i postizanje uspjeha; škole u čiji su život aktivno

uključeni svi učenici bez obzira na dob, spol, kulturološku i jezičnu pripadnost, socio-

ekonomski status i obiteljsko ili drugo naslijeđe. Time se formira kvalitetno obrazovanje,

poznato kao inkluzivno obrazovanje, usmjereno na razvoj individualnih potencijala i kvaliteta

koje svako dijete donosi sa sobom u sustav obrazovanja. Izvan nastavne aktivnosti pružaju

mogućnost učestvovanja u svakodnevnom životu škole i lokalne zajednice. Koreliranjem sa

nastavnim i odgojnim sadržajima, kao i sa ostalim područjima odgoja i obrazovanja utječu na

osobni rast i razvoj svakog učenika. Ovim se radom želi prikazati primjer ostvarivanja inkluzije

kroz rad dramske skupine OŠ Grigora Viteza. Scenska igra, kroz zajednički rad, omogućava

otkrivanje obilježja i znanja učenika, vježbanje socijalnih vještina i zadovoljavanje individualnih

potreba pojedinca. Učenici se stavljaju u nove situacije kreativnog prilagođavanja koji uključuje

brojne oblike komunikacije unutar i izvan grupe. Članovi grupe povezani su jednim zajedničkim

ciljem, stvaranjem i realiziranjem scenske igre. Gluma i lutka pomažu boljoj komunikaciji,

spoznajnom i emocionalnom obogaćivanju, kao i humanijem i manje stresnom uključivanju u

socijalizacijski proces.

Ključne riječi: inkluzija, korelacija, scenska igra, lutka

Key words: inclusion, correlation, scenic game, doll



Varaždin, 28.-30.04.2016. 63

OBRAZOVNA I SOCIJALNA INKLUZIJA UČENIKA S TEŠKOĆAMA

IZ PERSPEKTIVE UČITELJA

EDUCATIONAL AND SOCIAL INCLUSION OF STUDENTS WITH DISABILITIES -

TEACHER PERSPECTIVE

Jelena Kranjčec Mlinarić1, Anamarija Žic Ralić

2, Natalija Lisak

2

1Centar za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar, Jurja Križanića 33, Varaždin, Republika Hrvatska 2 Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Borongajska 83f, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Cilj ovog istraživanja je dobiti uvid u oblike i kvalitetu podrške koju učitelji dobivaju i koju daju

učenicima u ostvarivanju procesa obrazovne i socijalne inkluzije. U skladu s ciljem istraživanja

postavljena su istraživačka pitanja: Koje oblike podrške učitelji dobivaju i kakvu suradnju

ostvaruju u provođenju inkluzije? Koje prilagodbe za učenike s teškoćama učitelji primjenjuju i

kako vrednuju njihovo postignuće? Na koji način učitelji doprinose socijalnoj inkluziji učenika s

teškoćama? Sudionici istraživanja su učitelji razredne i predmetne nastave s područja

Varaždinske županije (N=39). Metoda prikupljanja podataka je polustrukturirani intervju.

Intervjui su bilježeni audio zapisom, transkribirani te je provedena kvalitativna analiza podataka

koristeći tematsku analizu okvira (Braun, Clark, 2006, Ajduković, 2002). Nalazi istraživana

ukazuju na: različite izvore podrške učiteljima, ulogu stručnog suradnika škole u pružanju

podrške; prilagodbe u načinu poučavanja i izazove; prilagodbe u provjeri znanja i prilagodbe

prostora učionice; iskustva vrednovanja obrazovnih postignuća; aktivnostima učitelja za

poticanje socijalne integracije; vršnjačkim odnosima te odnosima učitelja prema učeniku.

Interpretacijom nalaza istraživanja proizlazi niz smjernica i preporuka za podršku učiteljima u

kvalitetnijem pristupu i radu s učenicima s teškoćama.

Ključne riječi: obrazovna integracija, učitelji, učenici s teškoćama, kvaliteta podrške

Key words: integration process, teachers, children with disabilities, quality support



Varaždin, 28.-30.04.2016. 64

ZNAČAJ INKLUZIVNOG OKRUŽENJA U RADU S UČENICIMA S TEŠKOĆAMA

U REDOVNOJ OSNOVNOJ ŠKOLI

THE IMPORTANCE OF AN INCLUSIVE ENVIRONMENT IN WORKING WITH

STUDENTS WITH DISABILITIES IN REGULAR ELEMENTARY SCHOOL

Nevenka Mravlinčić1

1Osnovna škola kralja Tomislava, Nova cesta 92, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Pokret integracije prethodio je pokretu inkluzije. Inkluzija obuhvaća uključivanje, sadržavanje,

obuhvaćanje, podrazumijevanje i biti zajedno s drugima u svojoj najbližoj okolini. Primjenom

inkluzivnog koncepta u obrazovanju znatno se mijenja položaj osoba s teškoćama u razvoju.

Osim što su uključeni u odgojno-obrazovni sustav, postaju i aktivni dio procesa učenja i

stjecanja potrebnih kompetencija za život i rad.

Osnovna karakteristika svakog čovjeka je imati prijatelja i biti prijatelj. Prijateljstvo ima važnu

ulogu za zdrav razvoj učenika, kako s učenicima s teškoćama tako i bez teškoća. U obrazovnoj

inkluziji naglasak je stavljen na interakciju učenika s teškoćama i bez poteškoća u okviru

redovitog školovanja. Inkluzivno obrazovanje usmjereno je na poticanje razvoja svijesti kod

učenika i cijelog školskog osoblja o važnosti inkluzije u cilju prihvaćanja različitosti kao poticaja

u učenju, a ne prepreke.

Odgojem i obrazovanjem učenici s teškoćama u razvoju osposobljavaju se za što samostalniji

život i rad, a to doprinosi i njihovom društvenom prihvaćanju i razbijanju predrasuda. Tako se ti

učenici izjednačuju i udružuju sa ostalim učenicima, odgajaju se i obrazuju sa ostalim učenicima,

odnosno integriraju se u širu društvenu sredinu.

Sudionicima procesa obrazovne integracije, odnosno učiteljima i učenicima potrebna je

adaptacija na novonastalu situaciju, realizaciju novih ciljeva, uspješnu suradnju u razrednom

okruženju koju obilježavaju različitosti, a istodobno održavaju kvalitetu procesa učenja i

poučavanja.

Inkluzivno obrazovanje odnosi se na praksu uključivanja svih učenika bez obzira na talent,

poteškoću, socio-ekonomski status ili podrijetlo u redovite škole i razrede gdje je moguće

odgovoriti na sve njihove individualne potrebe.

Ključne riječi:inkluzija, učenici s teškoćama, vršnjaci

Key words : inclusion, students with disabilities, peers



Varaždin, 28.-30.04.2016. 65

CJELOVITA KURIKULARNA REFORMA, MEĐUPREDMETNA TEMA

ZDRAVLJE U RADU S DJECOM S TUR/IT

THE COMPLETE CURRICULUM REFORM , CROSS-CURRICULAR THEME HEALTH

IN WORKING WITH CHILDREN WITH TUR / IT

Nataša Tomljanović1


[email protected]

Cjelovitom kurikularnom reformom učenici se stavljaju u središte odgojno-obrazovnog procesa

pa tako i učenici s TUR/IT što podrazumijeva uključenost, usmjerenje na zadovoljenje

individualnih potreba djeteta, osiguravanje odgojno-obrazovne potpore, pravovremenost

djelovanja i timski pristup.

Međupredmetne teme predstavljaju novinu koju donosi kurikularna reforma. Sadržaji i ciljevi

poučavanja implementirani su u kurikulume raznih predmeta, integriraju se u pojedine teme i

nastavne jedinice ili se izvode kroz provođenje integrativnih i projektnih dana. Do izražaja dolazi

kreativnost učitelja koji pronalaze načine provedbe određenih tema i sadržaja kao i pronalaženje

adekvatnih izvora, okruženja, nastavnih pomagala i ljudskih potencijala.

U tom smislu, djeca s teškoćama u razvoju predstavljaju potencijal koji ima svoje mjesto u

provođenju raznih aktivnosti u nastavnom procesu.

Svako dijete ima pravo na zdravlje i na korištenje raznih institucija ili resursa koji će doprinositi

njegovom zdravstvenom statusu. Također, ima pravo na stjecanje znanja i vještina u

aktivnostima svakodnevnog života kojima će štititi svoje zdravlje. Važno je održati tjelesno

zdravlje i dijete s TUR mora naučiti kako, kao i kako pružiti neophodnu pomoć i samopomoć u

situacijama koje to iziskuju te zaštiti vlastiti ili tuđi život. Rad na mentalnom i socijalnom

zdravlju predstavlja poseban izazov i neophodnost u radu s djecom s TUR/IT. Upravo mentalno i

socijalno zdravlje predstavljaju rizično područje koje se ozbiljno može narušiti u neadekvatnoj

sprezi s okolinom.

Krajnji cilj je povećanje razine adaptivnog ponašanja, prevencija bolesti, poremećaja u

ponašanju, rizičnih ponašanja, ovisnosti te postizanje zadovoljstva osobnim životom i

prihvaćenosti u društvu.

Stoga djecu s TUR/IT treba uključiti, osmisliti njihovu aktivnost i dopustiti im da se izraze, a za

to postoje lijepe i brojne mogućnosti.



Varaždin, 28.-30.04.2016. 66

Ključne riječi: međupredmetna tema Zdravlje, zdravlje, mentalno i socijalno zdravlje djece s

TUR/IT, adaptivno ponašanje, prevencija

Key words: cross-curricular theme Health, health, mental and social health of children with

difficulties in the development of children/intellectual disability, adaptive behavior, prevention


Varaždin, 28.-30.04.2016. 67

„SAM“ S PRIJATELJIMA

„ALONE“ WITH FRIENDS

Sanja Barić1, Ivanka Pejić

1, Vojko Rožmanić

1

1Centar za autizam – Zagreb, Ustrojbena jedinica Rijeka, Stane Vončina 1, Rijeka, Republika Hrvatska

[email protected]

Smisao života svakog čovjeka je suživot s drugim ljudima i pronalaženja zadovoljstva i sreće u

takvom odnosu. Osnovne karakteristike osoba s poremećajem iz autističnog spektra (PAS-om)

su, osim poteškoća u komunikaciji i neobičnih i stereotipnih obrazaca ponašanja, poteškoće u

uspostavljanju socijalnog kontakta, odnosno pronalaženja prijatelja i prihvaćanje od društva

vršnjaka.

Misao vodilja našeg edukacijsko - rehabilitacijskog rada od koje polazimo i do koje želimo doći

je sretno dijete/učenik koji pronalazi mjesto u svojoj lokalnoj sredini gdje je prihvaćen od

okoline.

Nakon uočavanja poremećaja iz autističnog spektra u ranoj djetetovoj dobi, uključivanja u

program rane intervencije (RI), uz efektivne strategije u poticanju optimalnih uvjeta za rast i

napredak djeteta moguće je doseći vještine i sposobnosti sukladne vršnjačkima.

Program RI za djecu s PAS-om se provodi od 2008.g. Danas je većina korisnika uključena u

redovni školski program sa ili bez asistenta. Za manji broj korisnika pokazalo se kako je

kvalitetnije rješenje uključivanje u Centar za autizam i rad u malim grupama uz stručnu podršku

stručnjaka i verificiranih programa koji se provode.

Tko je od njih sretniji, zadovoljniji, jesu li inkluzivni uvjeti zaista preduvjet sretne osobe? Ne

nužno! Djetetu/učeniku s PAS-om koje ne dosegne određeni razvojni nivo možemo osigurati

kvalitetne edukacijske i rehabilitacijske programe u ustanovama s posebnim programima gdje

može razvijati svoje sposobnosti, stjecati prijatelje i doseći puni potencijal na njemu primjeren

način.

Ovim radom smo htjeli napraviti usporedbu i prikazati prednosti uključivanja djece/učenika u

redovne odnosno posebne programe odgoja i obrazovanja.

Dodatak: Tijekom predavanja bi prikazali nekoliko video zapisa koji se rijetko ili gotovo nikada

nisu mogli vidjeti u Hrvatskoj: 6 – mjesečnu bebu kojoj je s tri godine dijagnosticiran PAS smo

usporedili sa 6 – mjesečnom bebom redovnog razvoja. Sljedeći video zapisi prikazuju: tog istog


Varaždin, 28.-30.04.2016. 68

dječaka s tri godine – prije uključivanja u program RI, edukacijsko – rehabilitacijski rad s njim i

roditeljima u programu RI, te dječaka danas. Na sljedećem video zapisu je sedmogodišnji dječak

uključen u redovni oblik školovanja, bez asistenta, kojemu je prije nekoliko tjedana skinuta

dijagnoza PAS, postavljena na ERF –u u Zagrebu. Dječak na video zapisu razgovara o sreći i

prijateljima. Na sljedećem video zapisu je 16 – godišnji mladić uključen u Centar za autizam

koji, također, razgovara o sreći i prijateljima. Prikazali bi i video zapis na kojem će dvije mame

(jednoj je dijete uključeno u redovni oblik školovanja, a drugoj je dvoje djece uključeno u Centar

za autizam) govoriti o svojim iskustvima. U zadnji video zapis smo integrirali više filmova o

sposobnostima, prijateljstvu i uspjesima učenika Centra za autizam (prikazati ćemo kratak

dokumentarni film „„SAM“ s prijateljima“ u kojem je prikazano prijateljstvo koje se razvilo

između grupe vršnjaka učenika Centra za autizam, njihovo pjevanje i sviranje u bendu „Riječki

dečki“, kao i prolazak na strogoj audiciji Autism Got Talent u Londonu).

Ključne riječi: poremećaj iz autističnog spektra - PAS, prijatelj, sreća, uspjeh

Key words: Autistic Spectrum Disorders – ASD, friend, happiness, success


Varaždin, 28.-30.04.2016. 69

ŠKOLOVANJE I KVALITETA ŽIVOTA UČENIKA ROMA

EDUCATION AND QUALITY OF LIFE ROMAS STUDENTS

Kata Skok1


[email protected]

Djeca romske nacionalnosti su jedna od najranjivijih skupina djece i poticanje njihovog

obrazovanja može uvelike pridonijeti smanjenju isključivosti iz društava i djelovati na

poboljšanje životnih uvjeta.

Unatoč programima Europske unije i nacionalnih politika procesi integracije romske manjine

teku sporo. Poznato je da većina pripadnika romske nacionalnosti živi u izolaciji i dubokom

siromaštvu, u lošim stambenim uvjetima, najčešće sudjeluju u nižim razinama formalnog

obrazovanja, imaju nisku stopu zaposlenosti, slab pristup zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju što

doprinosi općoj socijalnoj isključenosti i izolaciji.

Iz dostupne literature uočava se da djeca romske nacionalnosti često polaze posebne ustanove

odgoja i obrazovanja što može biti povezano s oblicima i dostupnosti podrške unutar obiteljske

zajednice, ali i načina njihovog života. Obilježja funkcioniranja, a posebno neprimjereni oblici

ponašanja doprinose jačanju predrasuda i odbacivanja učenika od strane vršnjaka i njihovih

roditelja te lokalne i šire zajednice.

Prema popisu stanovnika iz 2011. godine u Hrvatskoj živi 16 975 Roma iako se pretpostavlja da

je broj osoba i veći. Najviše Roma živi u Međimurskoj županiji 5107 osoba a u Varaždinskoj

županiji živi oko 216 romskih obitelji s oko 1150 članova.

Uključivanje učenika u obrazovni sustav preduvjet je kasnijeg uključivanja u šire društveno

okruženje, pridonosi smanjenju socijalne isključenosti i promjeni društvenog socio-ekonomskog

položaja. Različiti obiteljski čimbenici kroz međusobno djelovanje s ekonomskim, doprinose

općem doživljaju kvalitete života učenika romske nacionalne manjine te su primjereni oblici

podrške obiteljima i učenicima preduvjet njihove uspješnosti.

Ključne riječi: školovanje, učenici Romi, kvaliteta života

Key words: education, quality of life, Romas



Varaždin, 28.-30.04.2016. 70

PUT OD PROCJENE DO VREDNOVANJA

THE WAY OF ASSESSMENT TO EVALUATION

Elizabeta Haničar!,2

, Marina Mihić1,2

1Centar za odgoj i obrazovanje „Ivan Štark“, Drinska 12b, Osijek, Republika Hrvatska; 2Udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu Osječko-Baranjske županije, Osijek, Hrvatska

[email protected]

Procjena sposobnosti i vještina, izrada individualiziranih edukacijskih programa (IEP), primjena

individualnih i/ili grupnih postupaka u radu te kontinuirano praćenje napretka u razvoju djece i

učenika s teškoćama osnova su i zakonska obveza rada stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog

profila.

Kao preduvjeti izrade valjanog IEP-a navode se: opservacija djeteta, izbor i primjena

odgovarajućeg instrumenta procjene te detaljna analiza rezultata. Podatci dobiveni mjernim

instrumentima pokazatelji su razvojnog statusa djeteta i polazna točka IEP-a, kojim se nastoji

postići napredak unutar ciljanog razvojnog područja. Stoga je u programu neophodno definirati

kratkoročne i dugoročne ciljeve, rehabilitacijske postupke i zadatke te kriterije usvojenosti

ciljeva. Prilikom praktične provedbe IEP-a naglašava se relevantnost kontinuiranog praćenja

tijeka i usvajanja sadržaja terapijskih tretmana te vrednovanje napretka u razvoju djeteta, a

odvija se putem protokola izrađenih na temelju stavaka IEP-a.

U postojećim sustavima koji brinu o djeci i učenicima s teškoćama u razvoju, kompetencije

stručnjaka i uvjeti u kojima se radi određuju kvalitetu postupaka u tijeku programiranja, a time i

konačni cilj u rehabilitaciji.

U radu će biti prikazan primjer dobre prakse u programiranju rehabilitacijskog rada s djecom s

teškoćama u razvoju, koji se primjenjuje u sustavu odgoja i obrazovanja, Centru za odgoj i

obrazovanje „Ivan Štark“ u Osijeku i nevladinom sektoru, Udruzi za ranu intervenciju u

djetinjstvu Osječko-baranjske županije.

Ključne riječi: procjena, individualizirani edukacijski program, protokol

Key words: assessment, individual educational program, protocol



Varaždin, 28.-30.04.2016. 71

ISKUSTVO INKLUZIJE - PRIKAZ SLUČAJA

EXPERIENCE OF INCLUSION- CASE REPORT

Dijana Toljanić1

1Osnovna škola Podmurvice, Podmurvice 6, Rijeka, Republika Hrvatska

[email protected]

Rad je prikaz slučaja učenika N. N. (8. razred) s poremećajem iz autističnog spektra (PAS-om).

Učenik u ovoj školskoj godini pohađa prvi razred gimnazije po redovnom nastavnom programu.

Osnovno školovanje je završio u posebnom razrednom odjelu (PRO) u koji vodim kao

razrednica. Učenik je u naš razred i školu došao u drugom polugodištu 6. razreda.

U ovom radu želim prikazati pozitivno iskustvo inkluzije počevši od prvih zajedničkih napora u

savladavanju:

- učenikovih poteškoće u adaptaciji, organizaciji, praćenju odgojno-obrazovnog procesa,

njegovom razumijevanju svakodnevnih školskih situacija, povremenoj reorganizaciji

planiranog učiteljskog rada;

- teškoće prihvaćanja/razumijevanja učenikovih pogleda na svijet, poremećaja u ponašanju

kod njega ali i drugih učenika iz razreda, njihovih roditelja, ali i učitelja i svakodnevnih

nastojanja da učenik na kraju svakog nastavnog dana bude sretan i zadovoljan.

Uključivanje učenika u PRO naše škole odvijalo se u fazama:

1) upoznavanje i razgovor roditelja sa stručnom službom škole i razrednicom,

2) upoznavanje UV škole s osobitostima učenika;

3) dolazak učenika i upoznavanje sa stručnom službom škole, školskim prostorijama,

administrativno tehničkim osobljem, rasporedom rada (satnica).

Rad socijalnog pedagoga uključivao je:

1) suradnjom sa stručnim timom škole koju je učenik prethodno pohađao;

2) procjenom djetetovih potreba (obrazovnih, odgojnih, emocionalnih, socijalnih);

3) edukacijom učitelja na UV;

4) uz kontinuirano savjetovanje roditelja te;

5) emocionalno i socijalno poticanje učenika.

Postupak procjene obilježen je izradom individualni odgojno-obrazovni program koji je uz sve

zakonom predviđene elemente sadržavao i cjelovitu podršku učeniku u njegovom životu, radu i

razvoju do postignuća zadovoljstva sobom i svojim životom i ponašanjem.



Varaždin, 28.-30.04.2016. 72

Ključne riječi: poremećaji iz autističnog spektra, posebni razredni odjel, socijalna pedagogija,

individualni odgojno-obrazovni program

Key words: autism spectrum disorders, special clasroom, social pedagogy, individual

educational program


Varaždin, 28.-30.04.2016. 73

IZOBRAZBA KAO PRIPREMA ZA POSAO U UKRASNOJ HORTIKULTURI

TRAINING IN PREPARATION FOR WORK IN DECORATIVE HORTICULTURE

Koraljka Janeković1

1Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, prilaz T. Špoljara 2, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Europski projekt "Izobrazba kao priprema za posao u ukrasnoj hortikulturi", realiziran je u

suradnji projektnih partnera: Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, COO Dubrava i

UPIMA-a, te sudionika na projektu: Centra za rehabilitaciju Ozalj, Centra za rehabilitaciju

Zagreb, Malog doma (Dnevni centar za rehabilitaciju) i Tehničke škole Daruvar.

Projekt se sastojao od dva ključna dijela: edukacije edukatora koji bi po završetku projekta

trebali nastaviti raditi u pravcu zapošljavanja osoba s invaliditetom na području hortikulture,

odnosno promicanja terapije hortikulturom za osobe s većim teškoćama koje se ne mogu

zaposliti niti u zaštićenim uvjetima, te od praktičnih radionica za osobe s posebnim potrebama.

Projekt se realizirao tijekom četiri mjeseca (od listopada 2014. do veljače 2015). Na projektu je

radio veliki tim ljudi: profesori Agronomskog fakulteta, gosti predavači, 15 edukatora različitih

struka (edukacijski rehabilitatori, radni terapeuti, radni instruktori), studentice Agronomskog

fakulteta.

Radi se o veoma prosperitetnom projektu koji bi trebao što prije zaživjeti na našim prostorima.

Hortikultura kao terapija odavno je i u velikom obimu prisutna u rehabilitaciji ne samo osoba s

teškoćama, nego i drugih ciljanih skupina (osoba starije životne dobi, osoba s malignim

oboljenjima, osoba s PTSP-om itd.).

Takav vid aktivnosti ima nebrojene pozitivne učinke na kvalitetu življenja: mogućnost

zapošljavanja, poboljšanje perceptivnih, motoričkih i kognitivnih sposobnosti, povećanje razine

socijalnih kompetencija, ublažavanje osjećaja osamljenosti, izoliranosti, podizanje razine

samopouzdanja i samopoštovanja, emocionalno zadovoljstvo, ravnopravnost…

Ključne riječi: hortikultura, osobe s posebnim potrebama, zapošljavanje, terapija

Key words: horticulture, people with special needs, employment, therapy



Varaždin, 28.-30.04.2016. 74

JUDO AND CHILDREN WITH SPECIAL NEEDS

Slaviša Bradić1,2,3,4,5

, Sandra Uršičić1,2

, Josip Naglić1,2,6

1Judo klub Rijeka, Trg Viktora Bubnja 1, Republika Hrvatska 2Judo klub osoba s invaliditetom Sveti Vid, Trg Viktora Bubnja 1, Republika Hrvatska 3 International Judo Federation 4Military and Police Commission 5Croatian Judo Federation 6Prirodoslovna i grafička škola Rijeka, Vukovarska 58, Rijeka, Republika Hrvatska

[email protected]@gmail.com

The advantages of judo in education are recognized by many world institutions, such as

International Olympic Committee (not only as an Olympic sport, but Paralympic Games sport

and Special Olympics sport) and UNESCO who sees it as the best initial training sport for

children and young people.

With this in mind, in 2015 Judo klub Rijeka in cooperation with the local school for children

outside of the state education, Centar za odgoj i obrazovanje Rijeka, started a program of judo

training for children with special needs. After the presentation for the school staff, several of

parents enrolled their children to the program.

The results were very positive in short period of time. Despite the fact that there is not one

exercise all participants can do, we experienced and noted by the parents the change in their

behavior, with physical, emotional and social improvement.

The paper starts with a brief history of judo as a pedagogical tool, the effects it has on one's

body, personality and community. It then presents the stages of setting up the aforementioned

program, dealing with institutions, professionals, trainers and parents. It recommends activities

for setting up safe and trusting environment. The paper describes in detail challenges we faced in

everyday situations, the importance of feedback and communication with all parties involved,

presents parents' responses through anonymous questionnaires, but also offers advice on public

media presentation.

With the second year of this program, our aim is to help a similar group bear fewer labor pains,

but also to present the activity to the professionals in the field.

Key words: judo, children, special needs, sports, education

mailto:[email protected]@gmail.com


Varaždin, 28.-30.04.2016. 75

PRIKAZ MJERNIH INSTRUMENATA ZA PROCJENU SOCIJALNE I

EMOCIONALNE KOMPETENCIJE

AN OVERVIEW OF MEASURING INSTRUMENTS FOR ASSESSING SOCIAL AND

EMOTIONAL COMPETENCE

Ena Šifner1, Anamarija Žic Ralić

2

1Osnovna škola Ljudevita Gaja, Ljudevita Gaja 2, Zaprešić, Republika Hrvatska 2 Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Borongajska 83f, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Socijalna i emocionalna kompetencija su dva odvojena, no usko povezana koncepta koja se u

mnogočemu preklapaju. Dok socijalna kompetencija obuhvaća djelotvorno funkcioniranje

odnosno snalaženje u ljudskom društvu, emocionalna kompetencija omogućuje osobi da

identificira i razmišlja o svojim emocijama, prikladno ih koristi i donosi odluke kako će se

ponašati u datim socijalnim situacijama.

Stranim istraživanjima pokazalo se kako kvalitetan razvoj socijalne i emocionalne kompetencije

ima pozitivan utjecaj na socijalne i akademske ishode školske djece te na njihovu kvalitetu

života općenito. U skladu s tim, zadnjih godina povećao se interes za poticanjem i praćenjem

razvoja navedenih kompetencija, posebice u inkluzivnim uvjetima gdje su uključeni učenici

različite razvijenosti navedenih kompetencija. Unatoč postojećoj potrebi, u praksi su još uvijek

nedovoljno zastupljeni alati za procjenu kojima bi se identificirali učenici slabije razvijenih

kompetencija te pratile promjene u razvoju kompetencija nakon uvođenja određenih pristupa,

strategija odnosno aktivnosti podrške razvoju istih.

Ovaj rad daje pregled instrumenata koji mjere različite aspekte socijalne i emocionalne

kompetencije, a koji su pogodni za korištenje kako u praktične, tako i u istraživačke svrhe. Alati

prikazani u ovom radu dobrih su psihometrijskih karakteristika te uzimaju u obzir različite

perspektive (procjena učitelja, roditelja, djeteta) što kasnije uvelike utječe na kvalitetu pružanja

podrške razvoju socijalne i emocionalne kompetencije.

Ključne riječi: mjerni instrumenti, socijalna kompetencija, emocionalna kompetencija, djeca,

inkluzivni odgoj i obrazovanje

Key words: measuring instruments, social competence, emotional competence, children,

inclusive education



Varaždin, 28.-30.04.2016. 76

PRIKAZ EDUKACIJSKO REHABILITACIJSKOG PROGRAMA ZA DJECU S

VIŠESTRUKIM TEŠKOĆAMA U RAZVOJU PRI CENTRU ZA ODGOJ I

OBRAZOVANJE – RIJEKA

REPRESENTATION OF EDUCATION AND REHABILITATION PROGRAM FOR

CHILDREN WITH SEVERE DIFFICULTIES IN DEVELOPMENT AT CENTRE FOR

EDUCATION – RIJEKA

Maja Rebrović Čančarević1, Tatjana Kovačić

1


[email protected]

Školske godine 2003./04. na školovanje u Centar za odgoj i obrazovanje Rijeka uključeno je

dvanaestero učenika s višestrukim teškoćama u razvoju – teže i teške intelektualne teškoće s

tjelesnom invalidnošću i drugim utjecajnijim teškoćama u razvoju. Do navedene školske godine

djeca s višestrukim teškoćama u razvoju nisu bila obuhvaćena školskim programom već su imala

rješenja o trajnoj njezi i skrbi te iz tog razloga okvirnih nastavnih planova i programa, za

navedenu populaciju, u Republici Hrvatskoj nije bilo. Preporuka nadležnog Ministarstva bila je

uključivanje učenika s većim teškoćama u razvoju u odgojno obrazovne postupke prema

Programu odgoja i obrazovanja za djecu i mladež s umjerenom i težom mentalnom retardacijom

(Glasnik, br. IV, 1996.) s promijenjenim predmetnim područjima. Kako se navedeni program

pokazao sadržajno neprimjeren potrebama i sposobnostima djece, dopunjen je Programom

bazične perceptivno-motoričke stimulacije (Fakultet za defektologiju, Zagreb, 1997.) i to kroz

pet odgojno-obrazovnih područja: motorika, spoznaja, komunikacija, socijalizacija i emocionalni

razvoj te briga o sebi. U Centru za odgoj i obrazovanje Rijeka navedeni program se provodi

prema dva osnovna modela, samostalno te u suradnji sa Centrom za rehabilitaciju – Fortica.

Kroz jedanaest godina provođenja navedenog programa u Centru za odgoj i obrazovanje Rijeka,

Program za učenike s teškim intelektualnim teškoćama – višestrukim većim teškoćama u razvoju

pokazao se kao pogodan i vrlo primjenjiv za djecu i mladež s tom vrstom i stupnjem teškoća

kronološke dobi od 7 – 21 godine.

Ključne riječi: djeca s višestrukim teškoćama u razvoju, bazična perceptivno-motorička

stimulacija, edukacijsko-rehabilitacijski programi

Key words: children with severe difficulties in development, basic perceptive motor stimulation,

educational and rehabilitation programs



Varaždin, 28.-30.04.2016. 77

PRIMJENA MONTESSORI VJEŽBI U PROCESU UČENJA UČENIKA S

TEŠKOĆAMA U RAZVOJU

THE APPLICATION OF MONTESSORI PRACTICES IN THE LEARNING PROCESS

OF STUDENTS WITH DISABILITIES

Adila Nišlić1


[email protected]

Montessori pedagogija se razlikuje od ostalih pedagoških pristupa i sadrži jedinstven pristup

djetetu i njegovim potrebama. U središtu Montessori pedagogije je dijete koje se promatra i

poštuje u cjelovitosti. U tradicionalnim školama većina učenika postiže rezultate koji su ispod

njihovih sposobnosti, a to je posebno izraženo kod učenika s teškoćama. Cilj odgojno-

obrazovnog rada je da svaki učenik, u odnosu na individualne mogućnosti, razvije svoje vještine

i sposobnosti do najviše razine.

Imajući u vidu osnovna načela Montessori pedagogije, primjena njezinih vježbi u kombinaciji s

odgojno-obrazovnim i rehabilitacijskim radom doprinosi ispunjavanju razvojnih i edukacijskih

potreba učenika s teškoćama. To su pretpostavke na kojima temeljila potreba za primjenom

Montessori vježbi u radu s učenicima s teškoćama s ciljem razvijanja individualnih sposobnosti

učenika, postizanja veće samostalnosti i obogaćivanja odgojno-obrazovnog i rehabilitacijskog

rada.

Ključne riječi: Montessori pedagogija, dijete, učenici s teškoćama u razvoju

Key words: Montessori pedagogy, child, students with disabilities



Varaždin, 28.-30.04.2016. 78

PROCES DEINSTITUCIONALIZACIJE I NJEGOV UTJECAJ NA KVALITETU

ŽIVLJENJA OSOBA S INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA

THE PROCESS OF DEINSTITUTIONALIZATION AND ITS IMPACT ON QUALITY OF

LIFE OF PEOPLE WITH INTELLECTUAL DISABILITIES

Martina Zelić1, Rea Fulgosi-Masnjak

2

1Ministarstvo socijalne politike i mladih, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, Republika Hrvatska 2 Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Borongajska 83 f, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Pravo na život u zajednici jedno je od temeljnih ljudskih prava, a aktivna politika

deinstitucionalizacije nužan je preduvjet ostvarivanja tog prava osoba s intelektualnim

teškoćama.

U svijetu su provedena mnogobrojna istraživanja koja se bave evaluacijom utjecaja procesa

deinstitucionalizacije na različite dimenzije kvalitete življenja. Deinstitucionalizacija se

uglavnom povezuje s unaprjeđenjem kvalitete življenja, međutim varijabilnost rezultata mnogih

istraživanja ukazuje na činjenicu kako ne postoji univerzalni obrazac službi podrške u zajednici

koji odgovara svima, već da službe podrške trebaju biti u mogućnosti odgovoriti na individualne

potrebe svake osobe.

Proces deinstitucionalizacije u Republici Hrvatskoj započeo je 1997. godine, a u značajnoj mjeri

je intenziviran tijekom 2013. godine. U posljednje dvije godine deinstitucionalizirana je ukupno

591 osoba s invaliditetom što govori u prilog značajnom intenziviranju procesa

deinstitucionalizacije u našoj zemlji.

S ciljem evaluacije učinkovitosti procesa deinstitucionalizacije provodi se istraživanje pod

nazivom „Neke determinante učinkovitosti procesa deinstitucionalizacije osoba s invaliditetom“.

Ciljevi navedenog istraživanja kojeg provodi autorica ovog rada odnose se na utvrđivanje

ključnih determinanti učinkovitosti procesa deinstitucionalizacije osoba s intelektualnim

teškoćama, znanstvenu evaluacija utjecaja procesa deinstitucionalizacije na različite dimenzije

kvalitete življenja osoba s intelektualnim teškoćama kao i evaluaciju utjecaja na karakteristike

službi podrške.

Dosadašnji rezultati istraživanja dobiveni na manjem uzorku ispitanika potvrđuju značajno veću

uključenost deinstitucionaliziranih osoba u život zajednice u usporedbi s osobama koje žive u

instituciji. Pored navedenog rezultati potvrđuju i veliku usmjerenost na programe i usluge koje



Varaždin, 28.-30.04.2016. 79

su namijenjene isključivo osobama s intelektualnim teškoćama što predstavlja jedan od glavnih

izazova za službe podrške.

Ključne riječi: deinstitucionalizacija, znanstveno istraživanje, kvaliteta življenja

Key words: deinstitutionalization, research, quality of life


Varaždin, 28.-30.04.2016. 80

PERSPEKTIVA MAJKE DJEČAKA S POREMEĆAJEM IZ AUTISTIČNOG

SPEKTRA PRI UPISU U PRVI RAZRED OSNOVNE ŠKOLE – INTERVJU

THE PERSPECTIVE OF A MOTHER OF A CHILD WITH AN AUTISM SPECTRUM

DISORDER ENROLLING INTO THE FIRST GRADE OF PRIMARY SCHOOL –

INTERVJU

Jelena Ćališ1, Natalija Vrbas

2

1Centar za rehabilitaciju Zagreb-Sloboština 1, Zagreb, Republika Hrvatska 2Udruga Korablja,Kapucinska 28, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Ciljevi inkluzije djece s teškoćama u razvoju trebali bi biti usmjereni na podršku u prirodnom

socijalnom okruženju te školovanje prema individualnim mogućnostima poštivajući adaptivne i

socijalne vještine učenika. Međutim, proces pronalaska adekvatnog oblika školovanja te upis u

prvi razred često predstavlja vrlo nepredvidiv proces s neizvjesnim ishodom jer dobra inkluzija

djeteta ovisi o većem broju faktora: mogućnostima školovanja u mjestu stanovanja, podršci

stručnjaka u pronalasku adekvatnog oblika školovanja, mogućnostima prilagodbe školskog

okruženja, senzibilizaciji okoline, dostupnosti pomoćnih službi (asistent u nastavi, stručni

suradnici u školi). Unatoč navedenim izazovima u nekoliko posljednjih godina sve je češća

praksa uključivanja djece s poremećajem iz autističnog spektra u redovan sustav odgoja i

obrazovanja. Jedan primjer prikazan je kroz perspektivu majke dječaka s poremećajem iz

autističnog spektra pri upisu u prvi razred osnovne škole. Proveden je polustrukturirani intervju

koji obuhvaća područja: vrtić, škola, vršnjaci, slobodno vrijeme, intervencije, budućnost,

strategije suočavanja.

Cilj je iz osobne perspektive prikazati izazove s kojima se roditelji susreću u procesu tranzicije iz

vrtića u osnovnoškolski sustav koji nam mogu biti smjernice za poboljšanje procesa inkluzivnog

odgoja i obrazovanja djece s poremećajima iz autističnog spektra.

Unatoč tome što je iz ovog intervjua vidljiv niz poteškoća koje se pojavljuju u procesu inkluzije

on zapravo predstavlja i primjer dobre prakse jer se ostvario u najboljem interesu dječaka koji

uspješno pohađa drugi razred redovne osnovne škole.

Ključne riječi: integracija, upis u prvi razred, intervju, poremećaj iz autističnog spektra

Key words: integration, enrolling into the first grade, interview, autism spectrum disorder



Varaždin, 28.-30.04.2016. 81

PROCJENA SPOSOBNOSTI RITMIČKOG IZRAŽAVANJA UČENIKA S

TEŠKOĆAMA U RAZVOJU

ASSESSMENT OF RHYTHMIC CAPABILITY OF STUDENTS WITH DISABILITIES

Klaudija Ćurković1, Majda Vuković

1


U ovom radu prikazana je Lista procjene i praćenja razvoja sposobnosti ritmičkog izražavanja

učenika s teškoćama u razvoju koja je nastala kao rezultat višegodišnje primjene ritmičkih

glazbala u radu s učenicima Centra za odgoj i obrazovanje „Ivan Štark“ iz Osijeka. Učenici su

bili različite kronološke dobi, s dijagnozom intelektualnih teškoća, poremećajima iz autističnog

spektra i dodatnim utjecajnim teškoćama. Aktivnosti u kojima su se primjenjivala ritmička

glazbala bile su komunikacijski glazbeni krugovi te sadržaji odgojno-obrazovnih područja

Razvoja kreativnosti i Socijalizacije. Ritam je sastavni dio glazbenog stvaralaštva, ali je prisutan

u svakodnevnom životu čovjeka i postojanju prirode. Vladimir Anić u Velikom rječniku

hrvatskog jezika definira ritam kao „pokret ili radnju karakterističnu po stalnom ponavljanju

elemenata", a u glazbenom smislu "obrazac koji se ponavlja, stvaraju ga note različite dužine i

naglašenosti". Ritam predstavlja i vremensku organizaciju u glazbi, a nastaje notama koje su

različitog trajanja i naglašenosti, prema Metodičkom priručniku za glazbeni praktikum, Sanje

Šamanić. Mnogi autori naglašavaju važnost ritma i njegov pozitivan utjecaj na razvoj pojedinca.

Kroz aktivnosti ritmiziranja s učenicima s teškoćama u razvoju, uočeni su pozitivni pomaci na

različitim razvojnim područjima, iako su učenici postigli različite stupnjeve samostalnosti

primjene glazbala i pravilnog ritmiziranja. Sukladno tim spoznajama ukazala se potreba

primarne procjene navedenih sposobnosti učenika kako bi sistematično i postupno mogli

procijeniti inicijalne sposobnosti učenika, poticati i unaprijediti njihove vještine, ali i kako bismo

obogatili edukacijsko-rehabilitacijsku praksu inovativnim pristupom.

Ključne riječi: lista procjene, učenici s teškoćama u razvoju, ritam, ritmička glazbala

Key words: assessment, students with disabilities, rhythm, rhythm instruments


Varaždin, 28.-30.04.2016. 82

PROJEKT „MLADI ZA MLADE“ CENTRA ZA ODGOJ, OBRAZOVANJE I

REHABILITACIJU KRIŽEVCI

PROJECT „MLADI ZA MLADE“ AT CENTER FOR EDUCATION AND

REHABILITATION KRIŽEVCI

Mihaela Brkić1, Helena Strsoglavec

1

1Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Križevci, Matije Gupca 36, Križevci, Republika Hrvatska

[email protected]

U Centru za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Križevci već 10 godina provodimo projekt

„Mladi za mlade“. U Križevcima postoje Udruge mladih, međutim one su tek povremeno u svoje

aktivnosti uključivale mlade s teškoćama u razvoju. Iz tog razloga, odlučili smo pokrenuti

projekt „Mladi za mlade“. Mladi s teškoćama u razvoju, baš poput njihovih vršnjaka imaju iste

motive za druženjem, pripadnošću, poštovanjem, prihvaćenošću, itd.

Osnovni cilj projekta u početku je bio stvaranje kvalitetnog odnosa između vršnjaka pomagača

(učenika gimnazije) i mladih s teškoćama u razvoju.

S vremenom, zbog sve većeg broja djece s višestrukim teškoćama u razvoju mijenjali smo

ciljeve projekta u skladu s potrebama djece i mladih. Trenutni ciljevi projekta su uključivanje u

širu zajednicu i socijalizacija djece s višestrukim teškoćama u razvoju; prihvaćanje različitosti;

stvaranje pozitivnih stavova prema djeci s teškoćama u razvoju; stvaranje pozitivne slike o sebi

kod svih korisnika projekta.

Tijekom trajanja projekta zadovoljena je većina postavljenih ciljeva. Evaluacija je pokazala da su

svi sudionici, ali i njihova uža i šira okolina pozitivno prihvatili projekt. Svi sudionici spremni su

ponovo se uključiti u projekt.

Ključne riječi: Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Križevci, „Mladi za mlade“, mladi

s teškoćama u razvoju, djeca s višestrukim teškoćama u razvoju

Keywords: Center for education and rehabilitation Križevci, „Mladi za mlade”, young people

with disabilities, children with multiple disabilities



Varaždin, 28.-30.04.2016. 83

PRIKAZ PERSPEKTIVE UČENIKA NIŽIH RAZREDA OSNOVNE ŠKOLE

PREMA DJECI S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBAMA S INVALIDITETOM

OBZIROM NA MJESTO ŠKOLE

REVIEW OF THE PERSPECTIVE OF STUDENTS IN LOWER GRADES OF PRIMARY

SCHOOL TOWARDS CHILDREN WITH DEVELOPMENTAL DIFFICULTIES AND

PERSONS WITH DISABILITIES CONSIDERING THE LOCATION OF SCHOOL

Luka Femec1, Zrinjka Stančić

2, Valentina Mašić

3

1Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Podravsko sunce, Hercegovačka 1, Koprivnica, Republika Hrvatska 2 Sveučilišta u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Borongajska 83f, Zagreb, Republika Hrvatska 3Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“, Kušlanova 59a, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Film kao dio medijske kulture i popularan sadržaj mlađe generacije predstavlja zanimljiv način

interaktivnog učenja, podizanja razine svjesnosti i promicanja ljudskih prava (Connor i Bejoian,

2006). Cilj ovoga rada je predstaviti perspektive učenika nižih razreda osnovnih škola uključenih

u radionicu vođeno gledanog filma prema djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom

te ih usporediti obzirom na mjesto škole. Za radionicu vođeno gledanog filma u trajanju od

jednog školskog sata (Stančić i sur., 2011) prilagođen je animirani film „U potrazi za Nemom“,

film sadržava ključne momente i interakciju glavnog lika s teškoćom i ostalih likova putem kojih

se potiče učenike na aktivnu raspravu i razmišljanje o stvarnim situacijama u životu. Učenici

četvrtih razreda dviju osnovnih škola na području Koprivničko-križevačke županije, škola1

(N=24) i škola2 (N=39) nakon odgledanog filma i završne rasprave odgovarali su na tri

istraživačka pitanja: Koja je bila Nemina teškoća i je li ona predstavljala kakav problem Nemi?,

Bi li ti štitio ili poticao Nemu u igri i zašto?, Kada bi imao ljubimca s nekom teškoćom, bi li ga

zadržao i zašto?. Odgovori učenika obrađeni su kvalitativnom metodom te pokazuju

zadovoljavajuću razinu poznavanja svakodnevnih teškoća djece i osoba s invaliditetom, no nisu

nađene značajne razlike u odgovorima učenika obzirom na mjesto škole. Dobiveni rezultati

učenika vjerojatno su posljedica utjecaja škole na informiranost učenika te dostupnosti medijskih

sadržaja. Vođeno gledanim inkluzivnim filmom moguće je poticati kritičko mišljenje učenika te

uočavanja značajnih momenata u filmu, ključnih za razumijevanje ljudskih odnosa i razvijanje

inkluzivnog odgoja i obrazovanja.

Ključne riječi: film, učenici tipične populacije, škola, inkluzija



Varaždin, 28.-30.04.2016. 84

Key words: movie, typical student population, school, inclusion


Varaždin, 28.-30.04.2016. 85

„ZAJEDNO MOŽEMO VIŠE“

“TOGETHER WE CAN DO MORE”

Renata Kos1, Monika Studak

2, Gordana Labaš

1, Blaženka Maltar

1,

Ines Žukina1, Milena Bogdanović

1Centar za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar, Jurja Križanića 33, Varaždin, Republika Hrvatska 2IV. Osnovna škola Varaždin, Matije Antuna Reljkovića 36, Varaždin, Republika Hrvatska

[email protected]

Smatra se da su ljudska bića socijalna bića pa iz toga proizlazi njihova potreba za pripadnošću i

uvažavanjem. Koje mjesto će pojedinac zauzeti u određenoj društvenoj zajednici ovisi o

njegovim potrebama, sklonostima i sposobnostima, načinu komunikacije. Učenici s

intelektualnim teškoćama često svoju pripadnost ostvaraju samo u krugu obitelji i bliskih

prijatelja. Možemo li to promijeniti?

U želji za promjenom tijekom 2010./2011. učenici PO 6, PO 8 i PO 9 te RO 4 Centra za odgoj i

obrazovanje Tomislav Špoljar i učenici 3.a razreda IV. osnovne škole Varaždin sudjelovali su u

projektu „Zajedno možemo više“. Kako bi učenicima druženje bilo zabavno osmišljene su

radionice različitog sadržaja (dramska, kreativna, kuharska, plesna) i razne socijalizacijske igre.

Susreti učenika održavani su dva puta mjesečno u trajanju po tri školska sata. Učenici su zajedno

pripremili priredbu za učenike Centra povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom,

nastupili su na glavnom gradskom trgu u sklopu Adventa i priredbi za Dan Centra te su išli na

jednodnevni izlet na obližnju Ravnu goru.

Po završetku projekta zaključili smo: Nije bilo spontane komunikacije i integracije u

nestrukturiranim aktivnostima. U socijalizacijskim igrama uz stručno vođenje učitelja suradnja i

komunikacija među učenicima je bila zadovoljavajuća.

Ključne riječi: djelomična integracija, projekt

Key words: partial integration, project



Varaždin, 28.-30.04.2016. 86

Poster prikazi


Varaždin, 28.-30.04.2016. 87

NAŠI NOVI PRIJATELJI IZ ŠKOLE – ODGOJ I OBRAZOVANJE PREMA

SOCIJALNOJ INKLUZIJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U DJEČJEM

VRTIĆU

OUR NEW FRIENDS FROM SCHOOL – EDUCATION AND CARE IN THE

KINDERGARTEN TOWARDS SOCIAL INCLUSION OF CHILDREN WITH

DISABILITIES

Jasminka Antunović1, Spomenka Rožić

1; Ana Koren Friščić

1

1Dječji vrtić „Zeko“, Jurja Križanića 96, Varaždin, Republika Hrvatska

[email protected]

Odgoj i obrazovanje za humane vrijednosti i aktivno demokratsko građanstvo danas su u

multikulturalnom svijetu potrebniji nego ikad. Već od najranijeg doba možemo i trebamo nuditi

prilike za učenje odgovornosti prema sebi i drugima, kroz aktivno (su)djelovanje.

Iz svakodnevnih aktivnosti djece srednje i starije odgojno-obrazovne skupine Dječjeg vrtića

Zeko proizlazi potreba upoznavanja obližnjeg Centra za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar.

Kod nekolicine djece primjećujemo predrasude o polaznicima škole; želimo podržati dječju

znatiželju i potaknuti izmjenu stavova preuzetih od odraslih kroz upoznavanje polaznika Centra.

S djelatnicima Centra dogovaramo nekoliko susreta djece obiju ustanova u motoričkim, likovnim

i glazbenim aktivnostima, s ciljem upoznavanja djece dječjeg vrtića s različitostima u razini

potreba djece s teškoćama u razvoju. Potičemo uvažavanje različitosti, stvaranjem ugodne

atmosfere za svu djecu utječemo na formiranje pozitivnih stavova djece dječjeg vrtića, potičemo

toleranciju, međusobno razumijevanje i poštivanje te bogatimo iskustva djece novim kontaktima.

Zajedničkim aktivnostima stvaramo prilike za upoznavanjem, aktivnim sudjelovanjem i kod

dijela djece realiziranim prihvaćanjem djece s teškoćama u razvoju kao „novih prijatelja iz

škole“.

Ključne riječi: različitosti, prava, prihvaćanje

Key words: differences, rights, acceptance



Varaždin, 28.-30.04.2016. 88

PRIMJENA ASISTIVNE TEHNOLOGIJE U POTICANJU SPREMNOSTI ZA

ŠKOLU DJETETA S RAZVOJNIM ODSTUPANJIMA

THE USE OF ASSISTIVE TECHNOLOGY IN ENCOURAGING SCHOOL READINESS

OF CHILD WITH DEVELOPMENTAL DISABILITIES

Ivka Tomašević1, Renata Pinjatela

1

1Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Borongajska 83f, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Asistivna tehnologija je pojam koji se odnosi na različite uređaje i usluge čiji je cilj pomoć

osobama s invaliditetom i posebnim edukacijskim/rehabilitacijskim potrebama u boljem

funkcioniranju u svakodnevnim aktivnostima i postizanju bolje kvalitete života.

Suvremena istraživanja pokazuju da asistivna tehnologija može pomoći djeci predškolske dobi s

teškoćama u razvoju u poticanju nekih svakodnevnih vještina kao što su: socijalne vještine,

komunikacija, pažnja, razvoj fine i grube motorike, poboljšanje samopouzdanja i samostalnosti.

Cilj ovog rada je utvrditi utječe li primjena edukacijsko-rehabilitacijskog programa uz upotrebu

asistivne tehnologije na poboljšanje fine motorike, pozornosti i aktivnosti svakodnevnog života

kod djeteta s razvojnim poremećajem predškolske dobi. Uz primjenu asistivne tehnologije,

program je obuhvaćao i elemente poticanja senzorne integracije, kreativnih terapija i drugih

individualiziranih postupaka, kao i podršku, edukaciju i rad u obitelji.

Program se provodio u obitelji djeteta s višestrukim teškoćama, kronološke dobi šest godina.

U svrhu procjene i evaluacije korišteni su: Test senzomotoričke povijesti, Bruininks-Oseretsky

test motoričkih vještina, Beery-Buktenica test vizualno-motoričke integracije, Ages and Stages

Questionnaire (ASQ 60) i Check lista za procjenu razvoja fine motorike.

Rezultati kvantitativne analize metodom INDIF pokazali su promjene na kontroliranim

varijablama i pozitivne učinke primijenjenog edukacijsko-rehabilitacijskog programa.

Ključne riječi: asistivna tehnologija, razvojno odstupanje, fina motorika, pozornost, aktivnosti

svakodnevnog života

Key words: assistive technology, developmental disabilities, fine motor skills, attention, activities

of daily living



Varaždin, 28.-30.04.2016. 89

APLIKACIJE PAMETNIH TELEFONA ZA OSOBE OŠTEĆENA VIDA

SMARTPHONE APPLICATIONS FOR VISUALLY IMPAIRED

Valentina Mašić1, Ana Šečić

2, Luka Femec

3

1Centar za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek“, Kušlanova 59a, Zagreb, Republika Hrvatska, 2Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice“, Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, Vinogradska 29, Zagreb, Republika Hrvatska; 3Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Podravsko sunce, Hercegovačka 1, Koprivnica, Republika Hrvatska

[email protected]

U suvremenom obrazovanju pristup informacijama putem modernih tehnologija rastući je trend.

Pred odgoj i obrazovanje stavljen je veliki izazov uključivanja osoba oštećena vida u suvremene

tokove društva pa tako i u tehnološkom smislu. Lakši pristup informacijama povezuje se s

poboljšanjem znanja, poboljšanjem akademskog procesa te većom socijalnom inkluzijom. Ovim

posterom prikazane su neke znanstvene činjenice iz područja aplikacija za pametne telefone koje

omogućuju osobama oštećena vida pristup raznim sadržajima i informacijama pa čak i zabavu.

Cilj je postera približiti mogućnosti tehnologije stručnjacima, s obzirom na sve veći broj djece

oštećena vida u redovnom školskom sustavu sa željom inkluzije. Najznačajnije su aplikacije koje

olakšavaju korištenje pametnog telefona pomoću zvuka i vibracije te daju informacije o

vizualnom svijetu korisniku pametnog telefona. S obzirom na sve veću prisutnost pametnih

telefona, raste brojnost i učestalost tematika vezanih uz njihovo korištenje, a informiranost i

upućenost u njihovo korištenje daje više prilika osobama oštećena vida za ostvarivanje poželjne

socijalne interakcije. Prvi korak približavanja tehnologija učenicima je približavanje tehnologija

učiteljima osoba s oštećenim vidom koji nemaju dovoljno znanja i vještina na tom području. No,

isto tako trebamo biti svjesni i mogućeg privida nezamjenljivosti pametnog telefona u

svakodnevnom životu te problema ovisnosti i pretjeranog korištenja.

Ključne riječi: aplikacije pametnih telefona, tehnologija, osobe oštećena vida, inkluzija

Keywords: smartphone applications, technology, visually impaired, inclusion



Varaždin, 28.-30.04.2016. 90

USLUGE, PODRŠKA I OČEKIVANJA OD ODGOJNO-OBRAZOVNOG I

ZDRAVSTVENOG SUSTAVA-PERCEPCIJA RODITELJA DJECE S ADHD

POREMEĆAJEM

SERVICE, SUPPORT AND EXPECTATIONS OF EDUCATIONAL AND HEALTH CARE

SYSTEMS - PERCEPTION OF PARENTS OF CHILDREN WITH ADHD

Đana Baftiri 1, Lejla Osmančević Katkić

1

1 Srednja škola Centar za odgoj i obrazovanje, Zagorska 14, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Socijalna podrška osigurava i emocionalnu i informacijsku pomoć roditeljima te ima snažan

zaštitni učinak od stresa (Judge, 2001; Pal, 2002; prema Leutar, Oršulić 2015). Podrška i pomoć

koja se pruža roditeljima od članova njihove socijalne mreže uvelike doprinosi konstruktivnoj

roditeljskoj praksi u odnosu prema djeci te pozitivnim ishodima za dijete (Cochran, Walker,

2005; prema Leutar i Oršulić, 2015).

Roditelji djece s ADHD poremećajem u Hrvatskoj često apeliraju za potrebnom podrškom od

strane svih sustava uključenih u dječji odgoj, obrazovanje i zdravlje. Oni zapravo konstantno

traže potvrdu da nisu sami u svojoj „borbi“ za prava njihove djece (Baftiri, Osmančević Katkić,

2013).

Cilj ovog istraživanja je dobiti uvid o načinu na koji roditelji djece s ADHD poremećajem

percipiraju podršku i postojeće usluge unutar zdravstvenih i odgojno-obrazovnih ustanova te

koja su njihova očekivanja od navedenih ustanova. Podatci su prikupljani i analizirani

kvalitativnom metodologijom prateći temeljnih osam koraka kvalitativne analize (Mesec, 1998).

Odabrana je fokus grupa kao metoda prikupljanja podataka čiji je cilj potaknuti dubinsku

diskusiju kojom će se istražiti vrijednosti ili stavovi ispitanika prema problemu ili temi (Skoko,

Benković, 2009).

Sudionici istraživanja bili su roditelji djece/mladih s ADHD poremećajem N=8, članovi udruge

“Buđenje”.

Rezultati ovog istraživanja ukazuju na neophodnost podrške i pomoći roditeljima, važnost

dostupnosti i umrežavanja socijalnih, zdravstvenih i obrazovnih sustava, a naročito naglašavaju

potrebu interventnog djelovanja na zadovoljavanje različitih potreba populacije osoba s ADHD

poremećajem. Roditelji ističu važnim kontinuiranu podršku svih sustava, što će u konačnici

smanjiti stres i olakšati njihovo svakodnevno funkcioniranje.



Varaždin, 28.-30.04.2016. 91

Ključne riječi: ADHD poremećaj, roditelji, podrška, sustav

Key words: ADHD, parents, support, system


Varaždin, 28.-30.04.2016. 92

AFIRMATIVNI PANO „I TO SMO MI“

AFFIRMATIVE BORD „THAT'S WHO WE ARE ALSO“

Tamara Berić Blažić1 , Đana Baftiri

1, Davor Lukačević

1, Tea Martinić

1, Sanja Prah

1

1Srednja škola-Centar za odgoj i obrazovanje, Zagorska 14, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Prema podatcima SZO 20% mladih do 18 godine ima neki od oblika razvojnih, emocionalnih ili

ponašajnih problema. 40% osoba s intelektualnim teškoćama zadovoljava kriterije za još jednu

dijagnozu.

20% školske populacije manifestira ponašanja, koja udovoljavaju kriterijima za dijagnosticiranje

poremećaja u ponašanju (Burke i sur. 2009). Osobe s intelektualnim teškoćama, također, često

razvijaju poremećaje u ponašanju. Radi se o učenicima koji imaju znatne probleme u

razumijevanju i uspostavljanju međuljudskih i vršnjačkih odnosa – prijateljskih i ljubavnih veza,

komunikaciji s roditeljima, nastavnicima i dr.

Brojne problemske situacije tijekom razvoju učenika s intelektualnim teškoćama, otežavaju

njihovu prilagodbu unutar školskog sustava. Pri tome poremećaji u ponašanju, predstavljaju

nepremostiv odgojno-obrazovni izazov nastavnicima (Oliver, Rechly,2010.; Sutherland i

sur.,2008.).

S ciljem poboljšanja položaja učenika s poremećajem u ponašanju nastao je afirmativni pano „I

to smo mi“ kao rezultat promišljanja Tima za prevenciju i modifikaciju poremećaja u ponašanju,

a s obzirom na rastući broj učenika koji uz intelektualne teškoće imaju poremećaje u ponašanju

i/ili psihičke teškoće.

U okviru ovog programa na afirmativnom panou Škole predstavljamo sve one učenike koji

tijekom dotadašnjeg školovanja nisu imali priliku biti pohvaljeni. Cilj programa je isticanje

dobrih i/ili pozitivnih ponašanja, navika i talenata bez obzira na njihov uspjeh u školi i/ili

praktičnoj nastavi, vladanje kao i izrečene pedagoške mjere. Ovim programom postižemo

pozitivnu afirmaciju učenika te smanjenje problema u ponašanju.

Ključne riječi: afirmativni program, intelektualne teškoće, talenti

Key words:, affirmative program, intellectual disabilities, talents



Varaždin, 28.-30.04.2016. 93

PROJEKTNE AKTIVNOSTI U EDUKACIJSKO REHABILITACIJSKIM

PROGRAMIMA

THE PROJECTS ACTIVITIES IN EDUCATION REHABILITATIONS PROGRAMS

Irena Slaviček1, Jasmina Mojži Koprolčec

1

1Centar za odgoj i obrazovanje „Goljak“, Goljak 2, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

U radu se prikazuju inovativni sadržaji kao nadopuna edukacijsko rehabilitacijskih programa

koje autorice provode putem projektnih aktivnosti tijekom svojeg neposrednog odgojno

obrazovnog rada s populacijom učenika s cerebralnom paralizom i kroničnim bolestima.

Prezentirani sadržaji iskorak su prema unapređenju klasičnog školskog procesa te su prilog

modernizaciji školskog kurikuluma. Osmišljeni su i kreirani posebno za učenike kako bismo ih

uveli u raznolik svijet iskustava, razvijali njihove interese, maštu, kreativno stvaralaštvo te

pružali potporu u stjecanju znanja.

Autorice prikazuju neke od projektnih aktivnosti koje se interdisciplinarno i korelacijski

provode kroz nastavne predmete razredne nastave, izvannastavnih aktivnosti i sadržaja posebnih

edukacijsko rehabilitacijskih programa.

Evaluacija napredovanja provodi se putem ček listi i osobnog praćenja učenika u području

intelektualnog, emocionalnog i senzomotoričkog razvoja, razvoju radnih navika, socijalne

interakcije, koncentracije pažnje, discipliniranosti, samostalnosti, samopoštovanja i razvijanju

pozitivne slike o sebi. Provedba navedenih projektnih aktivnosti značajno dopunjuje postojeće

edukacijsko rehabilitacijske programe te daje smjernice za konceptualizaciju novih nastavnih

sadržaja za učenike s teškoćama u razvoju u okviru cjelovite kurikularne reforme.

Ključne riječi: projekt, djeca, cerebralna paraliza, kurikularna reforma

Key words: project, children, cerebral palsy, reform of curiculum



Varaždin, 28.-30.04.2016. 94

PSIHOSOCIJALNA PODRŠKA DNEVNOG CENTRA ZA REHABILITACIJU

VERUDA PULA REDOVNOM SUSTAVU ODGOJA I OBRAZOVANJA

PSYCHOSOCIAL SUPPORT OF DAY CENTER FOR REHABILITATION VERUDA

PULA TO REGULAR SYSTEM OF EDUCATION

Sanja Paić1, Gordana Pajca Grbin

1

1Dnevni centar za rehabilitaciju Veruda, Pino Budicin 23, Pula, Republika Hrvatska

[email protected]

Ustanova smo socijalne skrbi organizirana po odsjecima od rane intervencije, predškolskog,

školskog odsjeka do odraslih osoba. Mijenjajući nazive i oblike rada, prilagođavajući se

promjenama radimo već trideset godina na integraciji i inkluziji naših korisnika u redovan sustav

odgoja i obrazovanja. Naš se rad bazira na psihosocijalnoj podršci učenicima s neuromotornim

odstupanjima.

Prednosti našeg rada kao vanjske potpore:

Dijete dobiva potporu edukacijskih rehabilitatora, logopeda, psihologa i fizioterapeuta nakon

nastave. Kroz individualan rad pronalazimo metode i oblike rada kako da dijete najbolje svlada

sadržaje zadane programom. Uslugu uključivanja u redovan sustav provodimo kroz savjetovanja

učitelja i predmetnih nastavnika, stručnih timova škole, nastavničkih vijeća i edukaciju

pomoćnika u nastavi. Djeca i roditelji se osjećaju dobro jer zastupamo njihove interese i

pronalazimo za njih optimalna rješenja. Kroz svoj rad želimo biti potpora i servis školi, te

zajedno sa njima činiti tim za praćenje njihovog učenika- našeg korisnika.

Kao posebna ustanova socijalne skrbi, koju priznaje praksa koja od nas traži podršku, u

mnogočemu nismo u mogućnosti sa njom sudjelovati kao ravnopravni partneri. Razlog vidimo u

tome što nismo isti sustav, isto Ministarstvo. Mišljenja smo da bi bilo nadasve potrebno

međusobno uvažavanje i umrežavanje budući da se bavimo istom populacijom, tj. učenicima s

teškoćama.

Ključne riječi: psihosocijalna rehabilitacija, neuromotorna odstupanja, inkluzija

Key words: psihosocial rehabilitation, neuromotor deviation, inclusion



Varaždin, 28.-30.04.2016. 95

OSOBE S INVALIDITETOM U VARAŽDINSKOJ ŽUPANIJI U 2014. GODINI

PERSONS WITH DISABILITIES IN VARAŽDIN COUNTY IN 2014.

Tomislav Benjak¹, Marija Škes², Vesna Štefančić¹, Željka Draušnik¹, Maja Vajagić3

1Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Rockefellerova 7, Zagreb, Republika Hrvatska 2Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Mirogojska cesta 16, Zagreb, Republika Hrvatska 3Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, Republika Hrvatska

[email protected]

Preduvjet za planiranje odgovarajućih preventivnih mjera i donošenje programa za osobe s

invaliditetom je raspolaganje odgovarajućim podacima o dizabilitetu. Osobe s invaliditetom su

one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u

međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje

u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Procjenjuje se da oko 15% svjetske populacije živi

s nekim oblikom invaliditeta. Putem Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom prikupljaju se

parametri o osobama s invaliditetom u Hrvatskoj, uz podjelu prema spolu, dobi, vrstama

oštećenja te usporedbom navedenih podataka izmedju Hrvatske i županija.

Udio osoba s invaliditetom u ukupnom stanovništvu RH u 2014. godini iznosi 11,9%, dok u

Varaždinskoj županiji prevalencija invaliditeta iznosi 11,0%. Posljedice invalidteta pogađaju i

članove obitelji, pa možemo zaključiti da četvrtina stanovništva u svakodnevnom životu ima

poteškoće zbog invaliditeta. Najveća prevalencija invaliditeta u Varaždinskoj županiji je u

dobnoj skupini 65 i više godina 28,6%, u radno-aktivnoj dobi od 19 do 64 godine iznosi 8,5%

dok od 0 do 19 godina prevalencija invaliditeta je 4,2%. Međutim, broj osoba s invaliditetom je

ipak najveći u radno-aktivnoj dobi 9.283 (48,0%). Višestruka oštećenja ima 35,9% osoba s

invaliditetom koja pridonose funkcionalnom oštećenju osobe s invaliditetom.

Analizirajući udio broja osoba s invaliditetom prema dobi u ukupnom stanovništvu, Varaždinska

županija je ispod prosjeka RH za ukupnu prevalenciju, iznad prosjeka za prevalenciju u dobi

starijoj od 65 godina dok je ispod prosjeka za radno aktivnu i dječju dob.

Prikazani podatci se mogu koristiti u postupcima planiranja skrbi za osobe s invaliditetom, ali i

kao pokazatelji u postupku evaluacije provedenih mjera i programa za tu posebice ranjivu

populaciju.

Ključne riječi: kretanje invaliditeta, prevalencija invaliditeta, Hrvatski registar osoba s

invaliditetom

Key words: disability patterns, prevalence of disability, Register of Persons with Disabilities



Varaždin, 28.-30.04.2016. 96

Radionice


Varaždin, 28.-30.04.2016. 97

KORIŠTENJE APLIKACIJA PROŠIRENE STVARNOSTI

U OBRAZOVANJU I REHABILITACIJI

AUGMENTED REALITY APPS FOR EDUCATION AND REHABILITATION

Sara Muršić1

1MA Educational Treatment of Diversity, University of Latvia, Riga, Pulkveža Brieža 6, Riga, Latvija

[email protected]

Cilj radionice je upoznati sudionike s aplikacijama proširene stvarnosti dostupnim na Android i

iOS platformama kroz demonstraciju, praktični rad i diskusiju o implementaciji u obrazovanju i

rehabilitaciji.

Sadržaj radionice podijeljen je u tri dijela. Uvodni dio predstavlja osnovne principe rada s

Augmented Reality (AR) programima, njihovu svrhu i demonstraciju tri edukativne aplikacije

(Elements 4D, Anatomy 4D i Animal 4D+). Nakon uvoda slijedi analiza mogućnosti korištenja

aplikacija proširene i virtualne stvarnosti kroz kratak prikaz dosadašnjih rezultata (uključujući

istraživanja s učenicima s teškoćama u razvoju). Istraživanja će biti prezentirana koristeći

Aurasma aplikaciju u prostoru za prezentaciju. Posljednji dio radionice (ovisno o vremenskim

mogućnostima) omogućiti će sudionicima da pokušaju dizajnirati svoju kratku priču u obliku

kratke virtualne knjige. Jednostavno sučelje Zooburst programa omogućava sudionicima da, uz

simultanu demonstraciju na projiciranom ekranu u nekoliko koraka izrade vlastitu aplikaciju i

omoguće si implementaciju ovog interaktivnog alata u mnoge segmente obrazovnog i

rehabilitacijskog rada.

Trajanje radionice: 45-60 minuta, ovisno o vremenskim okvirima i broju sudionika (20 min

uvodni dio i demonstracija, 10 min Aurasma prikaz, 20 min izrada aplikacije)

Broj sudionika: idealno 20-30, ali moguće i s većim brojem sudionika uz minimalne

modifikacije programa i veći broj dostupnih uređaja

Potrebni materijali: laptop i projektor, internet pristup, 3 stola za demonstracije, (u slučaju

većeg broja sudionika) nekoliko dodatnih android/ios uređaja

Ključne riječi: proširena stvarnost, mobilne aplikacije, nove tehnologije

Keywords: augmented reality, mobile applications, new technologies



Varaždin, 28.-30.04.2016. 98

PERCEPCIJA ZONA EMOCIONALNE STABILNOSTI - POLAZIŠTE U

TRAJNIJEM PREVLADAVANJU STRESA I PROFESIONALNOG OPTEREĆENJA

PERCEPTION OF EMOTIONAL STABILITY ZONES - BASIS FOR PERMANENT

STRESS OVERCOMING

Nebojša Nikolić1, Marinko Petković

1, Rada Kojić

1, Dražena Erdeljan

2

1Škola za osnovno i srednje obrazovanje “Milan Petrović” sa domom učenika, Braće Ribnikar 32, Novi Sad, R. Srbija 2 Dom za decu i omladinu ometenu u razvoju“Veternik”, Kninska 157, Novi Sad, Republika Srbija [email protected]

Teorijski analizirajući stres kroz interakcijski model pojedinca i sredine (Lazarus, 2004) ili

tradicionalnu odrednicu stresa kao sume ukupnog trošenja organizma tokom životnog vijeka

(Selye, 1956) i dublje zalazeći u determiniranje njegove suštine iskustvenim sagledavanjem

dolazimo do operativne odrednice stresa kao visokog intenziteta emocionalne napetosti.

Polazno hipotetičko stanovište kaže da negativni odrazi stresa mogu biti efikasno ublaženi

primjenom tehnika relaksacije, a potencijalno stresne situacije prevenirane i strukturirane

primjenom seta kognitivno bihevioralnih tehnika usmjerenih verbalnom oblikovanju tih situacija.

Cilj radionice je senzibilizirati sudionike kroz aktivnu participaciju, na promjenu u stavu o

mogućnosti korekcije stresnih odraza kao i na razvijanje sposobnosti konstruktivnog

sagledavanja i procjenjivanja dnevnih situacija koje su potencijalno visoko stresne.

Metode u realizaciji radionice su zasnovane na vođenoj imaginaciji, vizualizaciji sa podsvjesnom

komunikacijom, odabranim tehnikama iz kognitivno bihevioralnog korpusa, kao i rada na sebi

primjenom metode fokusiranja.

Pristupačnost realizacije mnogih tehnika ograničavanja i ublažavanja stresa iz korpusa

preventivno korektivnih je izuzetna i vrlo podesna situacijskoj prilagodbi konkretnom auditoriju.

Rezultati radionice ogledaju se u potvrdi hipotetičkog polazišta, ovladavanju pojedinim

praktičnim vještinama artikuliranja respiratornih aktivnosti i opće relaksacije progresivnim

mišićnim opuštanjem i otkrivanju zona stabilnosti neophodnih u stvaranju trajnijih obrazaca

prevladavanja stresa, profesionalnog opterećenja i emocionalne iscrpljenosti.

Ključne riječi: stres, zone stabilnosti, fokusiranje

Key words: stress, focusing, stability zone


Documents

Izazovi inkluzivnog odgoja i obrazovanja