Upload
ortomedius
View
133
Download
14
Embed Size (px)
DESCRIPTION
integrirani odgoj
Citation preview
- IZAZOVI INTEGRIRANOG ODGOJA I OBRAZOVANJA -
Dejana Bouillet
UVOD
Osiguravanje jednakih obrazovnih šansi i poticajnih odg.-obr. okruženja bitan je
preduvjet socijalne integracije onih koji su zbog različitih etioloških čimbenika suočeni s
mnogim teškoćama
Bitno sudjelovanje cjelokupne društvene zajednice, no ponajprije stručnjaka edukacijsko-
rehabilitacijskih znanosti (rehabilitatori, logopedi, socijalni pedagozi) te psihologa,
pedagoga i socijalnih radnika u edukaciji i svakodnevnoj pomoći u radu s takvim
učenicima i djecom
ODGOJNO- OBRAZOVNA INTEGRACIJA (dio šire socijalne integracije)je proces,
cilj i organizacijski sustav koji PODRAZUMIJEVA kreiranje uvjeta za djecu s
teškoćama u razvoju koji će u svakom konkretnom slučaju osigurati najmanje restriktivnu
okolinu za njihov razvoj. OPRAVDANA JE samo ako se uz njenu pomoć već u ranoj
dobi poboljšava socijalni status te djece, a USMJERENA JE široj socijalnoj integraciji
osoba sa posebnim potrebama na slabljenje i nestajanje segregacijskih mehanizama
Odg.-obr. integracija pretpostavlja i traži individualizirani pristup svakom djetetu, ona
znači oblikovanje raznolikih odg.-obr.alternativa, podrazumijeva osiguranje povoljnih
subjektivnih i objektivnih pretpostavki za psihosocijalni razvoj i obrazovni napredak
djeteta s razvojnom smetnjom u redovitim uvjetima, uključuje individualni i grupni rad
prema dodatnim obrazovnim ili rehabilitacijskim programima, omogućuje protočnost
odg.-obr. sustava..
PRETPOSTAVKE SOCIJALNE INTEGRACIJE : su osiguravanje jednakih
obrazovnih šansi i poticajnih odg.-obr.okruženja za svu djecu, posebni programi potpore
učiteljima i odgojiteljima te sudjelovanje ukupne društvene zajednice.
1
1. KONCEPTUALNI OKVIR INTEGRIRANOG
ODGOJA I OBRAZOVANJA
OSNOVNA PARADIGMA: osobe su shvaćene kao biološko- psihosocijalni sustavi, što
znači da se oštećenje (teškoća, posebna potreba) javlja kao jedan od mnogih elemenata
strukture, pa je njegovo značenje za socijalnu okolinu određeno time u kakvim je
relacijama i interakcijama s ostalim elementima strukture
Razvoj odnosa društva prema osobama s organski uvjetovanim teškoćama socijalne integracije
dijeli se na četiri povijesna pristupa (razdoblja)- razdoblje potpunog isključivanja iz društva,
medicinski model (19.st.), model deficita(kraj 19. I poč.20.st.) i socijalni model- 80.-te g 20.st
do danas (institucionalizacija, deinstitucionalizacija i život u zajednici). Ovaj odnos društva
uvjetovan je dominantnim filozofskim pravcima i pogledima na učenje i društvenim okolnostima
(ratovi, epidemije, potreba za radnom snagom)
KOMPONENTE
REHABILITACIJE
MEDICINSKI
MODEL
MODEL DEFICITA SOCIJALNI
MODEL
PREDMET Teškoća, nesposobnost
osobe
Posebna potreba osobe Sposobnosti, interesi,
potrebe i prava osobe
CILJ Promjena osobe radi
uklapanja u koncept
„normalnosti“
Smanjenje ili otklanjanje
činitelja koji pridonose
teškoćama socijalne
integracije
Izjednačavanje prava
osoba s teškoćama s
pravima „većinske“
populacije
SVRHA Zaštita, skrb, izbjegavanje
rizika
Normalizacija života tih
osoba
Uključivanje osobe s
teškoćama u zajednicu
ULOGA DRUŠTVA Uspostava specijalnih
službi za uklanjanje i /ili
ublažavanje teškoća
Otvaranje specijaliziranih
ustanova za edukaciju i
rehabilitaciju
Uklanjanje svih prepreka u
okruženju i izjednačavanje
mogućnosti
OSNOVNI PROCESI Dijagnosticiranje, Dijagnosticiranje, Procjena,
2
institucionalizacija institucionalizacija deinstitucionalizacija
DUGOROČNE
POSLJEDICE
Niža razina socijalne
kompetentnosti,
infantilizacija
Segregacija, djelomična
socijalna integracija
inkluzija
TERMINI od invalidnosti, invaliditeta, hendikepa, bolesti ili poremećaja, oštećenja do osoba s
invaliditetom, djece s teškoćama u razvoju, osoba s posebnim potrebama..UKLJUČUJU osobe
kojima se zbog bolesti, nesreće ili loših životnih uvjeta život tako izmijenio da se bez pomoći
više ne mogu uključiti u sve oblike svakidašnjeg života.
DJECA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU- djeca koja manifestiraju teškoće u razvoju, a koja
vjerojatno neće moći dosegnuti ili održati zadovoljavajuću razinu zdravlja ili razvoja, tj. čije će
zdravlje ili razvoj vjerojatno biti ozbiljno oštećeni ili pogoršani bez dodatne potpore ili posebnih
usluga u području zdravstvene njege i zaštite, rehabilitacije, odg.i obr. i socijalne zaštite.
KONCEPT LJUDSKIH PRAVA
-DOKUMENTI-mnogobrojne deklaracije, povelje i konvencije međunarodnih organizacija (UN,
Vijeće Europe, Europska komisija), nacionalne politike, strategije, programi i zakoni koji se
kreiraju u cilju osiguravanja prava i izjednačavanja mogućnosti svih osoba s invaliditetom.
-SVRHA I SADRŽAJ- upozoravanje na potrebu poštovanja i afirmacije prava osoba s
invaliditetom na jednake mogućnosti kakve imaju ostali građani te na ravnopravno sudjelovanje
u poboljšanjima životnih uvjeta, koja su rezultat ekonomskog i socijalnog napretka
TEŠKOĆE SOCIJALNE INTEGRACIJE odnose se na sve osobe koje zbog različitih razloga
nisu uključene ili manifestiraju teškoće uključivanja u uobičajenu društvenu sredinu i /ili u
specifična područja društvenih aktivnosti.
Wűnkel teškoće socijalne integracije dijeli na organske (teškoće kretanja, slušanja, gledanja,
mišljenja, govora, socijalnog ponašanja, emocionalnosti i nagona), smetnje u ponašanju
(parcijalne, manje teške i prolazne) te ugrožena stanja (izloženost opasnostima).
TEŠKOĆE SOCIJALNE INTEGRACIJE:
3
Eksternalizirana (vidljiva, ometajuća) ponašanja
Internalizirana (povučena) ponašanja
Kognitivni (spoznajni) poremećaji i oštećenja
Društveno uvjetovane teškoće (npr.etničke manjine, daroviti..)
Razvojni problemi
Teškoće socijalne integracije su uvjetovane:
ENDOGENIM ČIMBENICIMA: psihički i tjelesni razvoj djeteta, mogu biti određeni
naslijeđem, a razvoj mogu omesti i naknadno, u bilo kojem razdoblju života, ILI:
EGZOGENIM ČIMBENICIMA: proizlaze iz obilježja okruženja u kojem dijete odrasta,
uči i razvija se
, a manifestiraju se kroz teškoće u učenju.
2. TEŠKOĆE SOCIJALNE INTEGRACIJE KAO
ODG.-OBR. „HENDIKEP“
ELEMENTI ODG.-OBR. PROCESA:
Psihičko-socijalno zadovoljstvo djeteta
Moguća obrazovna postignuća djeteta
Dobrobit razrednog odjela/odgojne skupine
Provedba normiranih procedura
ČIMBENICI PRAKTIČNIH ODLUKA U ODG.-OBR. PROCESU
4
1. ODLUKE UČITELJA/ODGOJITELJA (Postoji li problem?Što je problem?Koje su
intervencije dostupne?Koje intervencije najbolje odgovaraju potrebama djeteta?Je li
odabrana intervencija pomogla u rješavanju problema?)
2. OSOBNOST UČITELJA/ODGOJITELJA (Sustav vrijednosti i filozofija o životu, odg. I
obr., potrebe, odgojni stil, standardi organizacije odg.i obr.)
3. KONCEPCIJSKI MODELI RAZUMIJEVANJA TEŠKOĆA SOCIJALNE
INTEGRACIJE-TEORIJSKI KONSTRUKT:
Psihodinamski: uloga učitelja je prepoznavanje simboličnog značenja ponašanja
djeteta i razumijevanje tog ponašanja kao poziva u pomoć
Biološki: ponašanja su u biti biološki uvjetovana pa su otporna na modifikacije
odgojem
Bihevioralni: najvažnije je razumijevanje načela i procesa učenja
ponašanja(klasično, instrumentalno uvjetovanje i učenje opažanjem)
Sociološki: potreba stalnog procjenjivanja postojećih društvenih pravila i potreba
kreiranja pravila u suradnji s djecom
Kulturološki: kultura škole/dječjeg vrtića pridonosi tome kako doživljavamo
djecu s teškoćama, odg.-obr. očekivanjima i pristupima djeci, postoje prokulturne
i kontrakulturne intervencije
Ekološki: nadovezuje se na paradigmu o osobama koje su shvaćene kao biološko-
psihosocijalni sustavi, naglašava interakciju individue i okoline, a teškoće mogu
biti reducirane ili svladane promjenama na razini osobe i na razini okoline
EKOLOŠKI SUSTAV: dijete u središtu, okruženo pojedincima i društvenim skupinama
koje tvore njegov mikrosustav, mezosustav, egzosustav i makrosustav. Ontogenetsku
razinu sustava čine kognitivne, afektivne, konativne i duhovne komponente te sustav
ponašanja, mikrosustav uključuje obitelj (roditelje, braću i sestre) i ostale osobe koje u
razvoju djeteta imaju važnu ulogu (odgojitelje, učitelje, skrbnike, prijatelje), mezosustav i
egzosustav uključuju susjedstvo, vršnjačke odnose te dostupnost službi za brigu o djetetu
(socijalne službe, zdravstvene ustanove, kvalitetu vrtića..) koje su važne za socijalizaciju
5
i dugoročan razvoj djeteta te olakšavaju ili otežavaju djelovanje mikrosustava. Mikro,
mezo i egzo sustavi okruženi su makrosustavom koji uključuje kulturne i socijalne
vrijednosti, globalne promjene u društvu, norme, zakone i prava.Svaki se element sustava
može analizirati kao svojevrstan ekološki prostor.
EKOLOŠKI SUSTAV je skup živih i neživih elemenata koji postoje u određenom
vremenu i prostoru, međusobno ovise jedni o drugima,a istodobno su ovisni o vremenu i
prostoru.
Tri skupine ekoloških intervencija ( koje vode rehabilitatori i ostali stručnjaci):
intervencije u specijaliziranim institucijama, intervencije u prirodnim životnim
okruženjima i intervencije u javnim ustanovama.
POLAZNE TEZE U INTEGRIRANOM ODGOJU I OBRAZOVANJU:
Ponašanje djeteta nije usmjereno protiv učitelja/odgojitelja.
Uobičajeno postoji dobar razlog za loše ponašanje.
Isključivanje i „nulta“ tolerancija ne rješavaju teškoće.
Pravila su važna, ali vrijednosti su važnije.
Ima mjesta za optimizam- pozitivni pomaci su mogući.
Za tretiranje teškoća nužna je suradnja.
Svako je dijete jedinstveno.
3. DIDAKTIČKO-METODIČKI ASPEKTI
INTEGRIRANOG ODGOJA I OBRAZOVANJA
Biološki uvjetovane teškoće koje ometaju sposobnost funkcioniranja djece u odg-obraz.
okruženju:
Teškoće u senzoričkoj reaktivnosti (teškoće u moduliranju informacija koje dijete
putem osjetila vida, sluha, dodira, njuha, okusa i svjesnosti prima iz okoline)
Teškoće u obradi (teškoće u osmišljavanju senzoričkih podataka)
6
Teškoće u stvaranju i nizanju ili planiranju odgovora (odnose se na probleme s
voljnim kretanjem svog tijela)
POLAZNE TEZE
- Djeca s teškoćama, u odnosu na vršnjake, ponajprije se prepoznaju u međusobnim
sličnostima biološko-psihosocijalnog razvoja, a tek zatim u njihovim razlikama
- Djeca s istom teškoćom mogu se više razlikovati negoli biti slična, a djeca s različitim
teškoćama mogu imati više sličnosti nego razlika
Razvojni aspekt teškoće!
Kompenzacijske mogućnosti cjelokupnog psihičkog funkcioniranja djeteta
Pronalaženje načina kojim možemo pridonijeti njegovu napretku, razvoju i
psihosocijalnoj dobrobiti
POLAZIŠTA INTEGRIRANOG ODGOJA I OBRAZOVANJA
Pri odabiru primjerenih didaktičko-metodičkih pristupa potrebno je procijeniti dječje
sposobnosti, znanja, interese i posebne potrebe. Ivančić i Stančić (2002:142) naglašavaju da je
osobito važno procijeniti sljedeće sposobnosti djeteta: slušanje, usmeno izražavanje, prostorno i
vremensko snalaženje, rukovanje sredstvima za rad, stjecanje radnih navika, čitanje, pismeno
izražavanje, računanje i geometrijsko predočavanje.
Kada odgojitelj ili učitelj utvrdi da neko dijete manifestira odstupanja u stupnju razvoja u
odnosu na većinu njihovih vršnjaka, didaktičko-metodički pristup djetete moguće je prilagoditi
na razini:
- percepcije : prilagođavanje sredstava za predočavanje, tiska, prostora za
čitanje/pisanje, isticanja u tekstu...
- spoznaje : uvođenje u postupak, planiranje, sažimanje, pojednostavljivanje teksta,
shematski prikazi...
- govora : prilagođavanje izražajnosti, razgovijetnosti, razumljivosti, govorno
usmjeravanje pozornosti...
- zahtjeva : samostalnost, vrijeme i način rada, aktivnost, provjeravanje...
INDIVIDUALIZIRANI PROGRAM
7
prilagođen sposobnostima (jakim stranama) i ograničenjima (slabim stranama) djeteta
označava prilagodbu didaktičko-metodičkog pristupa
ovisno o posebnim odg-obraz. potrebama djeteta, može predstavljati smanjenje
dubine i širine odg-obraz. sadržaja
! Moguće je individualizirati:
odg-obraz. predmete i sadržaje
razinu usvajanja pojedinih odg-obraz- sadržaja
vremenske dimenzije za usvajanje pojedinih odg-obraz. sadržaja
nastavne oblike, metode i sredstva rada
DIDAKTIČKO-METODIČKI POSTUPCI
Didaktičko-metodički postupci koje valja primjeniti kod djece koja imaju teškoće slušnog i
vidnog perceptivnog područja, teškoće u mogućnostima pamćenja, zadržavanja pozornosti i
misaonim procesima.
SLUŠNA PERCEPCIJA (smetnje koncentriranog slušanja, razlikovanja i pamćenja glasova,
riječi i govornih cjelina)
D-M. postupci:
upotreba jasnih, razgovjetnih, kraćih rečenica s poznatim riječima
ponavljanje izrečenog
provjera razumijevanja i korištenje perceptivnog potkrepljenja
VIDNA PERCEPCIJA (teškoće vidno-prostorne orijentacije, diskriminacije oblika prema
izgledu, položaju i smjeru, teškoće u percipiranju vidno-motoričke koordinacije, vidno-
motoričke brzine učenja...)
D-M. postupci:
jednostavna i pregledna nastavna sredstva bez suvišnih detalja, usmjerena na zadatak;
prilagođavanje tiska (povećani razmaci među riječima, uvećanje tiska, sažimanje
teksta..)
primjereno uključivanje u rad (čitanje na početku teksta, na početku odlomka)
upućivanje na korištenje orijentira pri čitanju (čitanje prstom, povlačenje crta pri
čitanju), usmjeravanje na preglednost i čitkost napisanog
8
ZAPAMĆIVANJE I PAMĆENJE (problemi memoriranja slušnih, čitalnih, gledalnih i ostalih
osjetilnih podataka u odnosu na njihov broj, tijek i povezanost)
D-M. postupci:
dugotrajnije vježbanje i ponavljanje bitnih dijelova sadržaja uz usmenu provjeru
njihova razumijevanja
primjena individualiziranih nastavnih listića za utvrđivanje, ponavljanje i vježbanje
sadržaja
ZADRŽAVANJE POZORNOSTI (promjenjivost pozornosti ili smanjena sposobnost prijelaza iz
jedne situacije podražaja u drugu)
D-M. postupci:
jasno davanje uputa, doziranje informacija, provjera praćenja rada, usmjeravanje
aktivnosti, češća primjena usmenih oblika rada
primjena ciljanih, jednostavnih, djetetu zanimljivih didaktičkih materijala, bez
suvišnih detalja
MIŠLJENJE (teškoće u izvođenju različitih misaonih operacija kao što su: asociranje,
konkretiziranje, povezivanje, apstrahiranje, zaključivanje i sl.)
D-M. postupci:
isticanje bitnog različitim tipovima obilježavanja i/ili slikovnog predočavanja
sažimanje teksta izdvajanjem važnih odrednica sadržaja
planiranje rečenica uz pomoć različitih dispozicija (slike, rečenice, pitanja, riječi)
primjena shematskih prikaza radi bolje preglednosti analitičko-sintetičkog
predstavljanja sadržaja
VAŽNO!
- Razinu i sadržaj prilagodbe ne određuje vrsta i stupanj teškoća u razvoju, već
mogućnosti i potrebe svakog djeteta
- Djeca s teškoćama mogu napredovati (u svim ili nekim područjima) kao i njihovi
vršnjaci; dio može napredovati samo do određene granice, ali nema djeteta koje se ne
može odgajati i obrazovati u skladu sa svojim sposobnostima
9
4. SUDIONICI INTEGRIRANOG ODGOJA I
OBRAZOVANJA
Djeca s teškoćama socijalne integracije
o bez obzira je li riječ o organskim ili socijalno uvjetovanim teškoćama, one nisu
imanentno obilježje djece koja ih manifestiraju
o u ranom se djetinjstvu teškoće socijalne integracije javljaju prvi put, ali mnoge od njih će
nestati bez intervencija, posebno ako se radi o razvojnim teškoćama
o ponašanje čini dijete više ili manje socijalno integriranim; određuje razinu socijalne
integracije
↓
1. internalizirani problemi ponašanja –djeca s tim problemima pokazuju socijalnu povučenost,
strah, anksioznost i somatske probleme – dijete ima probleme samo sa sobom
2. eksternalizirani problemi ponašanja – pretjerana razdražljivost, agresivno i delikventno
ponašanje – dijete svojim ponašanjem stvara probleme drugima iz okoline
- nedjelotvorna ponašanja/problemi u ponašanju - djeca s organski uvjetovanim teškoćama u
razvoju manifestiraju razne oblike problema u ponašanju koja odstupaju od normi koje vrijede za
određeni uzrast i koje okruženje smatra štetnima i opasnima za dijete pa zato ta ponašanja
zahtijevaju poseban tretman
- npr. djeca oštećena sluha takva ponašanja manifestiraju 14 – 44 % češće nego
djeca bez oštećenja
- mnogi problemi u ponašanju su posljedica nezadovoljenih potreba djeteta (potreba za
sigurnošću, pripadanjem, ljubavlju), a ne bioloških obilježja
- kriteriji za utvrđivanje problema u ponašanju: trajnost, ozbiljnost i odupiranje takvog ponašanja
promjeni
- ponašanje u teoriji izbora (William Glasser) – svako ponašanje se može definirati kao
pokušaj zadovoljavanja osnovnih životnih potreba (preživljavanje, ljubav, moć, zabava, sloboda)
– ono je svrhovito i temelji se na unutarnjoj motivaciji
ponekad da bismo zadovoljili te potrebe biramo neučinkovita ponašanja, koja nisu u
skladu s očekivanjima
10
4 komponente ponašanja: djelovanje, mišljenje, osjećanje i fiziologija → one djeluju
zajedno, nedjeljive su
mišljenje podupire svaki postupak, dok je postupak u tijeku u organizmu se događaju
fiziološke promjene, a taj odnos fiziologije i mišljenja rađa osjećaje
nad djelovanjem imamo potpunu kontrolu – to je aktivna komponenta; mišljenje možemo
umjereno kontrolirati; osjećaje i fiziologiju djelomično
često se prema djeci koju odgajamo i educiramo ponašamo kao da ih možemo prisiliti da
učine što želimo (teorija podražaja - odražaja), iako ponašanje određuje unutarnja
motivacija
to je odnos temeljen na strahu od kazne i ovisnosti o nagradi – takvi odnosi ne pridonose
istinskim promjenama ponašanja
- smisao discipliniranja djece – disciplina vs kazna
disciplina (nametnuta izvana ili samodisciplina) je poželjna, ona znači učenje, no
pretvorili smo je u nešto što jedan čini drugome kako bi se ovaj prilagodio
kazna (tjelesna, sarkazam, ponižavanje, emocionalno zlostavljanje, šutnja i izoliranje)
nije poželjna, sadržava elemente tjelesne i emocionalne povrede
razlike:
DISCIPLINA KAZNA
- očekivana – pravila se ističu i svi ih poznaju - neočekivana, čak rezultat hirovitog
raspoloženja
- dovodi dijete do naknade štete – preuzimanje
posljedice
- usmjerena na problem, ne na rješenje (nema
mogućnosti ispravljanja pogreške)
- cilj: naučiti boljem ponašanju i izbjeći
problem ubuduće
- kažnjeno dijete zbog straha ili povrijeđenosti
počinje skrivati istinu
- završava boljim odnosom odraslih i djece - katkad uključuje poznate posljedice, no one
mogu biti prestroge
- dijete nauči granice odraslih i shvaća svoj
udio u problemu
- sadržava elemente tjelesne i emocionalne
povrede, sarkazam, nelogične zabrane...
- nametnuta izvana ili samodisciplina
- kad pogriješi dijete zna što će se dogoditi
- razumna i umjerena – provodi se smireno,
11
bez negativnih emocija i kritiziranja
o dijete s teškoćama tijekom školovanja postaje odvojeno od učenja, nedostaje mu
motivacije, u komunikaciji s odraslima nailaze na jezik neprihvaćanja – zapovijed,
prijetnja, moraliziranje, savjet, poučavanje, kritiziranje..., zato im je osim spoznajnog
potreban i motivacijski te emocionalni pomak
o s druge strane, jezik prihvaćanja- međusobno poštovanje, povjerenje, otvorenost, čista
komunikacija, „ja – poruke“, aktivno slušanje, feed back...
o u pokušaju kontroliranja djetetova ponašanja možemo imati 5 polazišta:
KAZNITELJ OKRIVITELJ PRIJATELJ PROMATRAČ VODITELJ
Što radi
učitelj?
viče i proziva Propovijeda,
šuti
Traži
izgovore
Zbraja i mjeri Postavlja
pitanja
Što kaže
učitelj?
Ako to ne
napraviš, ja ću...
Trebao si to
znati bolje.
Napravi to za
mene.
Koje je pravilo? U što
vjerujemo?
Na čemu se
temelji?
krivnja,
odbacivanje
Skrivanje,
laganje
ovisnost prilagodba Jačanje, snaga
Što kaže
dijete?
Nije me briga! Žao mi je. Mislio sam
da smo
prijatelji.
Koliko teško,
koliko dugo?
Kako to mogu
popraviti?
Izlazni rezultat Ponavljanje štete Loše mišljenje
o sebi
slabost Usmjereno na
posljedicu
samorestitucija
voditeljski pristup nazivamo restitucija – pomaže djetetu u unutarnjoj procjeni onoga što
može učiniti kako bi ispravilo svoje pogreške; suradnički proces u kojem djeca uče tražiti
rješenja problema, uče o pravima i obvezama; proces koji vodi ka razvoju socijalnih
vještina i socijalne kompetencije (poznavanje i razumijevanje normi i pravila, vrijednosti,
ovladavanje umijećima nužnim za djelotvornu interakciju u zajednici)
pretpostavke uspjeha u korigiranju djetetova ponašanja:
a) uočavanje problema
12
b) ulaganje dodatnih napora u pružanju pomoći djetetu, uz postojanje svijesti da neka djeca
trebaju više pažnje zbog objektivnih okolnosti
u cilju: a) razumijevanja djeteta i njegova ponašanja
b) pružanja pomoći djetetu da bolje razumije sebe i svoje ponašanje
c) pružanja pomoći djetetu da promijeni svoje ponašanje
no, samo jedan kvalitetan odnos djeteta s npr. učiteljem neće biti dovoljan već je
potrebno uključiti cijelu zajednicu!
Roditelji djece s teškoćama socijalne integracije
o proces socijalizacije u obitelji je proces koji ima snagu povratnog djelovanja jer se uz
njegovu pomoć oblikovane osobe trebaju uključiti u okruženje kako bi u njemu djelovale
podupirući ili mijenjajući društvene odnose
o procesi koji oblikuju članove obitelji, dvije razine socijalizacijskog utjecaja obitelji:
1. DRUŠTVO (kultura, vrijednosti, struktura) cjelina obiteljske organizacije u konkretnom
društvenom okruženju
2. POJEDINAC/DIJETE (težnje, motivacija, potrebe) - neposredno odgojno djelovanje
roditelja
→ to su 2 kruga uzajamnih uvjetovanja i povezanosti čija je točka presjeka obitelj
- ekološka teorija – djeci koja nisu socijalizirana na poželjan način možemo pomoći jedino u
kontekstu intimnih društvenih sustava kojih su oni dio
- obitelj je prva etapa, prva društvena skupina koju dijete spoznaje
- članovi obitelji su povezani snažnim osjećajima, imaju jedni prema drugima prava i
obveze koji se mogu razumjeti kroz obiteljske funkcije: biološko-reproduktivna, emocionalna,
ekonomska, komunikacijska, zaštitnička, odgojna, obrazovna, socijalizacijska
→ Obilježja obitelji relevantna za odgojno-obrazovni i socijalizacijski kontekst
1. kad govorimo o nepoželjnoj socijalizaciji, odnos između obitelji i ponašanja je u fokusu
mnogih istraživanja – posebno se orijentira na strukturalna (veličina obitelji, redoslijed rođenja
djeteta, strukturalna necjelovitost, zaposlenost roditelja - majke) i funkcionalna obilježja
(roditeljsko prihvaćanje djeteta, stupanj privrženosti, obiteljski odnosi, razina kontroliranja i
discipliniranja)
13
2. dimenzije unutarnje obiteljske atmosfere – kohezija (veze između članova, od pretjerane
angažiranosti do potpune neuključenosti) i adaptibilnost (sposobnost članova da, kada je to
potrebno, promijene uloge i pravila)
3. dimenzije obiteljske komunikacije – konverzacijska (članovi se ohrabruju za sudjelovanje
u interakciji o neograničenom broju tema) i konformistička (obitelji inzistiraju na ujednačenosti
i homogenosti stajališta) → 4 tipa obitelji: koncenzualne, pluralističke, protektivne i laisez-
faire
4. roditeljski stilovi – autoritarni, permisivni, indiferentni i autoritativni roditelji
5. ključne dimenzije roditeljstva: emocionalna toplina i razumijevanje te nadzor i zabrane
- funkcionalne i nefunkcionalne obitelji:
- funkcionalne: podupiranje zdravih odnosa, usuglašena odgojna stajališta roditelja,
privrženost i potpora, dogovorena pravila, induktivni odgojni postupci (dijete samo shvaća
posljedice svog ponašanja i nužnost pravila)
- nefunkcionalne: manje sposobnosti u rješavanju problema, obrambena komunikacija,
disfunkcionalna stajališta, prezaštićivanje – popustljivost – odbacivanje
- niz je objektivnih okolnosti koje određuju svakidašnji život obitelji djece sa smetnjama u
razvoju i 3 su skupine mehanizama suočavanja s teškoćama djeteta:
1. usmjerenost na procjenu – analiza problema i pronalaženje koraka za njegovo rješenje,
otkrivanje pozitivnih obilježja u situaciji ili kognitivno poricanje radi umanjivanja ozbiljnosti
situacije
2. usmjerenost na problem – traženje informacija i potpore, poduzimanje aktivnosti za
rješavanje problema i prepoznavanje alternativnih rješenja
3. usmjerenost na emocije – kontrola emocija, emocionalni „izljevi“ i rezignirano prihvaćanje –
mirenje sa situacijom
- svrha rada s roditeljima: jačanje kompetentnosti za roditeljsku ulogu, razumijevanje vlastite
odgovornosti u nastajanju problema, poboljšanje razumijevanja problema, usvajanje novih
načina djelovanja...
14
Vršnjaci i vršnjačke skupine
vršnjačke skupina – skupina osoba ujednačene dobi, socijalnog statusa i interesa,
višestruko važna u razvijanju odnosa, komunikacije i socijalizacije
nedostatna privrženost vršnjačkoj skupini u djetinjstvu važan je činitelj teškoća socijalne
integracije u kasnijoj dobi
mogu biti: dijade najboljih prijatelja, male grupe bliskih prijatelja ili parova te skupine u
kojima nema prijateljskih odnosa
roditelji utječu na odabir prijatelja/vršnjaka: izravno (odabirom mjesta stanovanja, vrtića,
škole, obiteljskih prijatelja), neizravno (razvoj ličnosti, oblika ponašanja, vrijednosti,
normi)
u vršnjačkim skupinama poželjnija su socijalno kompetentna djeca!
najvažniji i najintenzivniji vršnjački odnos je prijateljstvo (pomaganje, dijeljenje,
uspješno rješavanje sukoba...)
tijekom ranijeg djetinjstva karakteristična su istospolna prijateljstva
muška djeca sklonija su družiti se s većim skupinama, a djevojčice s jednom ili dvije
osobe
u adolescenciji prijateljstva jačaju i stabilna su
stabilnosti prijateljstva pridonose: dob, fizička bliskost, sposobnost komuniciranja,
empatičnost, vještina konstruktivnog rješavanja sukoba, status u skupini, vrijednosni
sustav, interesi...
-razine prihvaćenosti u vršnjačkoj skupini: dvije su krajnosti – odbačenost i omiljenost, a
postoji i zanemarenost, kontroverzan status...
nasilništvo prema Olweusu je poseban oblik agresivnosti kod kojeg se dominantni
pojedinac (nasilnik) ponavljano ponaša agresivno prema manje dominantnom pojedincu
(žrtvi)
- može biti izravno – otvoreni napad na žrtvu i neizravno – društvena izolacija,
namjerno isključivanje iz skupine
- može biti fizičko, verbalno i socijalno
15
prevencija vršnjačkog nasilja je važan čimbenik uspješne odgojno-obrazovne
integracije djece s teškoćama socijalne integracije jer su ta djeca često među onima koji
su skloni nasilničkom ponašanju i koji trpe takvo ponašanje
može se vršiti putem razvoja pozitivnih vršnjačkih interakcija, vršnjačkom pomoći
(planirana i strukturirana upotreba znanja, vještina djece kako bi razumjela i pomogla
drugima u razvoju vještina te kako bi sudjelovala u razvoju samopouzdanja djece kojoj je
pomoć potrebna)
vršnjačko se sudjelovanje u integriranom odgoju i obrazovanju temelji na iskustvenom
učenju, a najčešća tehnika iskustvenog učenja je radionički grupni rad – suradničko
učenje
odgovornost učitelja je da svojim odgojnim nastojanjima kod djece razviju suradničke
odnose koji se mogu razvijati od 4. godine života, trebaju ih usmjeravati na usvajanje
kooperativnih socijalnih vještina koje imaju 4 razine: formiranje, funkcioniranje,
formuliranje i fermentiranje
→te razine ostvarujemo kroz poticanje slijedećih ponašanja:
FORMIRANJE FUNKCIONIRANJE
- tihi govor, tihi rad
- oslovljavanje po imenu
- gledanje i slušanje osobe koja govori
- izbjegavanje nepotrebne buke
- davanje prijedloga, poticanje na aktivnost
- poštovanje rokova
- traženje i nuđenje objašnjenja
- parafraziranje
FORMULIRANJE FERMENTIRANJE
- sumiranje izgovorenih ideja
- strukturiranje novih informacija
- glasno razmišljanje, verbaliziranje
- otvorenost za rasprave
- kritika problema, a ne osoba
- prihvaćanje i analiziranje različitih ideja
- vještina postavljanja pitanja
- alternativno – divergentno – slojevito mišljenje
Stručni suradnici i stručne službe
16
o za integrirani odgoj i obrazovanje presudan je timski rad različitih profesija tj. rad malih
skupina međusobno ovisnih osoba, kompetentnih stručnjaka koji dijele odgovornost za
uspješno obavljanje nekih zadaća
o preduvjeti timskog rada: intenzivna komunikacija, razmjena ideja, pregovori o
različitim rješenjima problema, sposobnost suradničkog učenja
o vrste timova: 1. savjetodavni i/ili rukovodeći timovi
o timovi specijaliziranih stručnjaka
o timovi učitelja, odnosno odgojitelja
o dimenzije uspješnosti timova: 1. neuspješni ili subsumativni – postignuće je manje od
zbroja znanja, vještine i sposobnosti pojedinih članova
2. prosječno uspješni – postignuće odgovara zbroju znanja,
vještine članova
3. uspješni ili supersumativni – postignuća nadilaze zbroj
- razina suradnje među članovima tima: 1. individualno usmjereni – jasno prepoznatljivi
doprinosi pojedinih članova
2. linearno usmjereni – jedni utječu na druge, a
dominantan je voditelj
3. cirkularno usmjereni – kreativni, voditelj je
uključen u cirkularnu transakcijsku suradnju s članovima tima
o osnovnoškolski odgoj i obrazovanje djece s posebnim potrebama provodi se u redovitim
osnovnim školama – potpuna integracija ili djelomična te u posebnim o-o ustanovama
o u jednom razredu mogu biti najviše 3 učenika s teškoćama, a s brojem učenika s
teškoćama smanjuje se broj svih učenika u razredu
o -najčešće se u vrtićima i školama kao stručni suradnici zapošljavaju pedagozi jer imaju
status osnovnih stručnih suradnika
o pedagozi planiraju i programiraju (stručno usavršavanje, izrada godišnjeg plana i
programa, plan zdravstvene, socijalne i ekološke zaštite djece, plan kulturne i javne
djelatnosti ustanove, sudjelovanje u izradi plana rada s djecom s teškoćama i plana rada s
darovitom djecom); neposredan rad s djecom, odgajateljima/učiteljima i roditeljima;
suradnja s ravnateljem, učiteljima i stručnim suradnicima i drugim ustanovama u lokalnoj
zajednici – dom zdravlja, zavod za zapošljavanje, socijalna skrb...
17
o edukacijsko-rehabilitacijski stručnjaci: logopedi, rehabilitatori i socijalni pedagozi
Ostali sudionici integriranog odgoja i obrazovanja
kvalitetu integriranog odgoja i obrazovanja sukladno postavkama ekološke teorije
uvjetuju brojni čimbenici na svim razinama ekološkog sustava – na razinama makro i
egzo prostora
makrorazina ekološkog prostora: znanstvene spoznaje u odgojno-obrazovnim,
psihološkim, pedagoškim...znanostima; postojeća zakonska rješenja; stupanj razvoja
socijalne politike društva; smisao, sadržaj i ciljevi odgoja i obrazovanja; materijalni
uvjeti; svijest o poštivanju prava djeteta; kvaliteta obrazovanja učitelja i drugih stručnjaka
egzorazina i mezorazina ekološkog prostora: raspoloživi stručnjaci u lokalnoj
zajednici; dostupnost programa nevladinih organizacija; provedba zakonskih rješenja u
praksi, angažman i razvoj zajednice...
lokalna zajednica i njezini resursi imaju veliku važnost u prevenciji i tretmanu teškoća
socijalne integracije
zajedništvo je imperativ integriranog odgoja i obrazovanja – što više stanovnici
zajednice mogu računati na uzajamnu pomoć veća će biti količina socijalnog kapitala i
koristi za zajednicu
sustav integriranog odgoja i obrazovanja (shematski):
18
MAKROSUSTAV
- ljudska prava, socijalna prava, zakoni o odg. i obr., standardi kvalitete
MEZOSUSTAV I EGZOSUSTAV
- dostupnost I kvaliteta medicinskih, psihosocijalnih intervencija, ciljevi I sadržaji, profesionalne kompetencije zaposlenika
5.ČIMBENICI TEŠKOĆA SOCIJALNE INTEGRACIJE
Odstupanja od uobičajenog (standardnog) socijalnog funkcioniranja najzornije se uočavaju u odgojnim skupinama i razrednim odjelima, što upućuje na potrebu pravodobnog uočavanja disfunkcionalnih karakteristika djece te osiguravanja ranih stručnih edukacijsko-rehabilitacijskih i drugih psihosocijalnih intervencija.
TEŠKOĆE U PRAVODOBNOJ IDENTIFIKACIJI
nedovoljno znanstveno utemeljeni pokazatelji o odstupanjima u ranoj dječjoj dobi
očekivanja da će problem nestati sam
nespremnost djetetu bliskih osoba na suočavanje s problemom
nedovoljno razvijena mreža ranih psihosocijalnih intervencija
nedovoljna ekipiranost stručnih timova u predškolskim i školskim ustanovama itd.
Svako odstupanje nije opravdano tumačiti kao znakovitu teškoću socijalne integracije, već je potrebno poštovati kriterije ozbiljnosti trajnosti i otpornosti odstupanja na promjene. Stoga odgojitelji i učitelji, prije angažiranja stručnih timova, koristeći se strategijama odgojno-obrazovnog i savjetodavnog rada, trebaju pokušati umanjiti teškoće socijalnog funkcioniranja pojedine djece.
1. USPORENI KOGNITIVNI RAZVOJ
obilježja – niža razina spoznajnih sposobnosti
teškoće – u formiranju pojmova, u upotrebi apstraktnih pojmova, u kreativnom mišljenju, u logičkom rasuđivanju, u korištenju prije stečenih iskustava, u pamćenju, u zadržavanju pozornosti
19
MIKROSUSTAV
- roditelji, braća, članovi obitelji, učitelji, prijatelji
- dijete s teškoćama socijalne integracije: promijenjivi elementi – ponašanje; nepromijenjivi – biološke dispozicije, psihička svojstva
odstupanja – na području percepcije, u svladavanju motoričkih aktivnosti, u govoru (alogije i dislogije), u emocionalnoj i ponašajnoj prilagodbi
etiološki čimbenici – prenatalni, perinatalni i postnatalni, sniženi biološko-psihički potencijal i/ili kulturološka depriviranost
razine – granična inteligencija
mentalna retardacija – laka, umjerena, teška, duboka
rezultat triju ključnih elemenata: sposobnosti osobe, očekivanja njezine okoline i stvarnog funkcioniranja u socijalnom prostoru
Što je teži stupanj mentalne retardacije kod djeteta, to je ono manje sposobno primjereno reagirati na norme ponašanja užega i šireg društvenog okruženja, što ga vodi u konfliktne situacije koje mogu uzrokovati nesigurnost, osjećaj manje vrijednosti, osjećaj neuspjeha i sl.
ULOGA ODGOJITELJA I UČITELJA
Pravodobno predlaganje upućivanja djece na stručno procjenjivanje sposobnosti
Sudjelovanje u procesu identifikacije sposobnosti, teškoća i posebnih potreba djeteta
Prilagodba didaktičko-metodičkog pristupa djetetu
Sudjelovanje u olakšavanju socijalizacijskih procesa djeteta
Podupiranje roditelja u procesu suradnje s članovima stručnog tima
CILJEVI ODGOJA I OBRAZOVANJA
Poticanje razvoja djece putem:
stjecanja osnovnih kulturnih i higijenskih navika
razvoja spoznajnih sposobnosti
razvoja govora
razvoja motoričkih sposobnosti
razvoja socijaliziranih oblika ponašanja
SASTAVNICE ODGOJA I OBRAZOVANJA
programska potpora – prilagodba programa, individualizacija zahtjeva, didaktička potpora, dodatni programi poticanja sposobnosti i dr.
20
socijalna potpora – senzibilitet i znanje učitelja/odgojitelja, senzibilitet obitelji i vršnjaka
prilagođen didaktičko-metodički pristup – primjena svih komponenti prilagodbe programa, uz upotrebu pomoćnih tehnologija; uključivanje djeteta u posebne razredne odjele/odgojne skupine
2. POREMEĆAJI GOVORNO GLASOVNO-JEZIČNE KOMUNIKACIJE
GOVOR – optimalna zvučna ljudska komunikacija oblikovana ritmom rečenica, riječi i slogova; sredstvo stjecanja znanja i izvor mnogih iskustava
Zakašnjeli i neadekvatan jezični razvoj jedan je od glavnih čimbenika kasnijih teškoća u učenju.
etiološki čimbenici – promjena u središnjem i perifernom neuromuskulaturnom sustavu; organski i funkcionalni
kontinuum od usporenog razvoja govora: dijete razumije govor i služi se rečenicom, ali ona nije primjerena kronološkoj dobi do potpunoga gubitka govornih sposobnosti: alalije, negovorenje
POREMEĆAJI GOVORNO GLASOVNO-JEZIČNE KOMUNIKACIJE
Poremećaji glasa: neprimjerena visina glasa, glasnoća, rezonancija ili trajanje glasa
Poremećaji govora: artikulacijski poremećaji i poremećaji tečnosti
Jezične teškoće: teškoće u izražavanju, ekspresiji i teškoće u razumijevanju, recepciji jezika i/ili
Problemi artikulacije, glasovni poremećaji, teškoće u tečnosti govora i gubitak govornih sposobnosti
POREMEĆAJI IZGOVORA
Artikulacijski poremećaji, dislalije – neispravan izgovor glasova. Najučestaliji poremećaji: sigmatizam, rotacizam, lambdacizam, kapacizam, gamacizam, tetacizam, deltacizam, leksičke dislalije
POREMEĆAJI TEČNOSTI GOVORA
Mucanje – prijelazni poremećaj u komunikativnoj upotrebi jezika
- razvojno, psihogeno ili neurogeno mucanje
faze – razvojne govorne netočnosti, granično mucanje, početno mucanje, prijelazno mucanje, uznapredovalo mucanje
brzopletost (batarizam) – poremećaj pripremnih misaonih procesa koji prethode govoru
21
- temelji se na hereditarnim predispozicijama
- očituje se u osnovnim komunikacijskim aktivnostima: razumijevanju, govoru, čitanju i pisanju
- karakterizira ga kratak raspon pozornosti, što se odražava na socijalno funkcioniranju brzopletaša
patološki spor govor (bradilalija) – produljivanje svih glasova, a posebno samoglasnika
- posljedica organskih bolesti središnjeg živčanog sustava (najčešće endokrinih bolesti)
- učestaliji je kod mentalno retardirane djece
AFAZIJE / DISFAZIJE
Primarne – nastaju prije nego se govor počeo razvijati
Sekundarne – nastaju nakon što je baza govora već razvijena
Razlikujemo – nominalne, motorne, senzorne afazije i potpunu afaziju
POSEBNE JEZIČNE TEŠKOĆE
Jezične su vještine zbog nepoznatih uzroka disproporcionalno siromašnije u odnosu na dob djeteta i njegove neverbalne sposobnosti u bilo kojem (jednom ili više) dijelu jezičnog razvoja. Utječu na teškoće u čitanju i pisanju.
ULOGA ODGOJITELJA I UČITELJA
poticanje socijalne integracije djece u skupini vršnjaka uz pomoć nedvosmislenih reakcija na ruganja
pružanje pravilnoga govornog modela
upotreba djetetu najprimjerenijeg oblika komunikacije
ponuda aktivnosti u kojima nije potreban govor
pisane provjere znanja i jasnije strukturiranje pojedinih aktivnosti
planiranje i dogovaranje govornih nastupa pred razredom/odgojnom skupinom
prilagođavanje vremenskih dimenzija za pojedine odgojno-obrazovne sadržaje te nastavnih metoda, oblika i sredstava rada
svaka sumnja o postojanju teškoće odgojiteljima i učiteljima treba biti signal da je potrebno savjetovanje s logopedom
22
VAŽNO
Specifična obilježja djetetova govornog izražavanja odgojitelji i učitelji ne trebaju ispravljati i osvještavati, osim ako je riječ o brzopletašu, jer s njim treba raditi na govornom osvješćivanju.
3. TEŠKOĆE ČITANJA I PISANJA
Posebne jezične teškoće, disleksija, disgrafija, diskalkulija
posljedica različitih unutarnjih i vanjskih čimbenika
mogu imati različit intenzitet, simptome i trajanje
to su neki od najaktualnijih problema školskog odgoja i obrazovanja
postoje: fenomenološke ili deskriptivne i funkcionalne ili interpretativne klasifikacije teškoća
DISLEKSIJA
Sklop kroničnih teškoća u postizanju vještine čitanja primjerena za dob, unatoč dostupnosti odgovarajućih obrazovnih uvjeta i uvjeta u okolini
nemogućnost tumačenja prostornih odnosa ili integracije vidnih i slušnih informacija
posljedica deficita slušne obrade, teškoća s fonološkim osvješćivanjem, poremećaja u radu vidnog sustava i drugih organskih čimbenika
varira od blagog poremećaja, koji se odražava u poremećenom razumijevanju pročitanoga, do potpune i pervazivne nemogućnosti čitanja unatoč odgovarajućoj inteligenciji
postoje: duboka disleksija, površinska disleksija, aleksija, disleksija zbog zanemarivanja, disleksija vezana uz poremećaj pažnje i pamćenja
DISGRAFIJA
Stabilna nesposobnost djeteta da svlada vještinu pisanja (prema pravopisnim načelima određenog jezika), koja se iskazuje kroz mnogobrojne, trajne i tipične pogrješke
Manifestira se kroz: - teškoće u percipiranju dijelova u odnosu na cjelinu i/ili
teškoće u usvajanju motoričke formule slova, znamenki i drugih simbola
o Dovodi do pogrješaka:
23
na razini slova i sloga
na razini riječi
na razini rečenice
Razlikujemo:
- fonološke disgrafije ( artikulatorno- akustička disgrafija i fonemska, akustička disgrafija)
- jezične disgrafije( disgrafija jezične analize i sinteze i disgramatična disgrafija)
- vizualnu disgrafiju
- motoričku disgrafiju
DISKALKULIJA
Djetetove sposobnosti računanja slabije su od očekivanih za dob, inteligenciju i obrazovanje primjereno dobi, a ne mogu se objasniti senzoričkim oštećenjem. Može biti jedina djetetova teškoća, a može se pojaviti i u kombinaciji s nekom drugom teškoćom, primjerice disleksijom
Oblici: verbalna, praktognostička, leksička, grafička, ideognostička, operacijska
PREDUVJET RAZVOJA VJEŠTINE ČITANJA I PISANJA
o fonološka svjesnost: svjesnost fonoloških segmenata govora, koji su uglavnom
predstavljeni abecednom ortografijom
o pravilan i razvijen govor
o pravilno razumijevanje pročitanoga
o pravilno viđenje napisanoga
o pravilno povezivanje pisane i izgovorene riječi
ULOGA ODGOJITELJA I UČITELJA
o razvoj govora, mentalnih funkcija (funkcije sinteze i analize, posebno sukcesivne
analize)
o razvoj vizualne i prostorne percepcije, pozornosti, memorije i grafomotorike
o razvoj emergentne pismenosti
24
o obraćanje pozornosti na obilježja jezičnog razvoja i jezičnog znanja djece ( npr.
postojanje vizualnog rječnika, vještine glasovne analize i sinteze, radno pamćenje i slično) te na obilježja čitanja i pisanja (ponajprije na tehnike čitanja i pisanja te na razumijevanje pročitanoga)
o savjetovanje s logopedom i uključivanje djeteta u logopedski tretman (najbolje već u
predškolskoj dobi)
o prilagođavanje vremenskih dimenzija za pojedine odgojno-obrazovne sadržaje te
nastavnih metoda, oblika i sredstava rada
o razinu usvojenih znanja potrebno je provjeravati usmenim putem
o osiguravanje individualne pomoći u učenju
VAŽNO
Osnovni kriterij za razlikovanje specifičnog poremećaja u pisanju i čitanju od prirodnih pogrješaka jest učestalost i stabilnost pogrješaka kod pojedine djece.
4. TEŠKOĆE U SENZORIČKOJ REAKTIVNOSTI
Teškoće u senzoričkoj reaktivnosti obuhvaćaju teškoće u moduliranju informacija koje se iz okoline primaju putem osjetila vida, sluha, dodira, njuha, okusa i svjesnosti tijela. Sve što dijete čuje, vidi, okusi, pomiriše i osjeti svojevrsni je temelj njegova modela spoznavanja okoline, njegova znanja i odnosa prema sredini i svijetu koji ga okružuje. Poremećaji u pojedinim osjetilnim organima uzrokuju različite perceptivne teškoće.
OŠTEĆENJE VIDA
Senzoričko oštećenje koje uzrokuje slabovidnost ili sljepoću, određuje se ostatkom vidne oštrine i širinom vidnog polja
Vizualno funkcioniranje – način na koji se osobe koriste preostalim vidnim sposobnostima, uključuje: oštrinu vida, širinu vidnog polja, pokretnost oka, funkcije mozga, percepciju svjetla i boje, osobitosti materijala i okoline koju osoba gleda te ostala individualna obilježja osobe (ostale teškoće, intelektualne sposobnosti, kompeticijske mogućnosti i dr.)
SPECIFIČNOSTI DJECE OŠTEĆENA VIDA
onemogućeno ili ograničeno učenje putem vizualne imitacije i identifikacije
problemi u usvajanju modela ponašanja
25
problemi u usvajanju svakodnevnih vještina
problemi u stvaranju realne slike o svijetu
kašnjenje ranoga senzomotoričkog razvoja
nedostatni perceptivni podaci uzrokuju stvaranje drugačije predodžbe
trebaju više vremena za obradu percipiranih informacija
SPECIFIČNI SADRŽAJ ODGOJNO-OBRAZOVNOG RADA
svladavanje svakodnevnih vještina
osiguravanje potrebnih tiflotehničkih pomagala
taktilne, motoričke, auditivne, olfaktorne, gustativne stimulacije
vizualne stimulacije slabovidne djece
poticanje komunikacije s drugom djecom
individualiziran metodičko-didaktički pristup (metoda usmenog izražavanja i demonstracije)
OŠTEĆENJE SLUHA
Sve vrste ozljeda vanjskoga ili srednjeg uha koje uzrokuju slabljenje sposobnosti vođenja zvuka do vanjskog uha. Oštećenje sluha mogu uzrokovati mnoga stanja i bolesti (prenatalni, perinatalni i postnatalni čimbenici). Neka se oštećenja sluha mogu ublažiti, a katkad i ukloniti prevencijom, lijekovima ili operativnim postupcima.
STUPANJ OŠTEĆENJA SLUHA
Nagluhe osobe: lako nagluhe, umjereno nagluhe, umjereno-teško nagluhe i teško nagluhe – auditivne informacije dopunjavaju vizualnom percepcijom (uz pomoć slušnog aparata ili kohlearnog aparata)
Gluhe osobe: ni uz pomoć slušnog aparata ne mogu cjelovito percipirati govor, dominantno vizualna komunikacija (znakovni jezik)
Prelingvalno oštećenje sluha: oštećenje koje je nastupilo prije usvajanja jezika, utječe na cjelokupni razvoj i psihosocijalno sazrijevanje osobe
Postlingvalno oštećenje sluha: govor i jezik usvojeni su prije oštećenja
MOGUĆE POSLJEDICE OŠTEĆENJA SLUHA
26
Razvoj govora osoba oštećena sluha obuhvaća: od jedva uočljivih oštećenja do potpunog izostanka govora, teškoće u standardnoj komunikaciji, odstupanja u emocionalnom i socijalnom razvoju, odstupanja u obrazovnim postignućima djeteta ovise o interakciji stupnja i vremena nastanka oštećenja, dodatnim teškoćama, stajalištima i potpori okoline (roditelja, članova obitelji, suučenika, učitelja…), pravodobnosti postavljanja točne dijagnoze, tome imaju li roditelji djeteta oštećenje sluha ili dijete raste među osobama koje čuju
TEŠKOĆE U ODGOJNO-OBRAZOVNIM UVJETIMA
o teškoće učenja govora
o zaostajanje u usvajanju govornoga i pisanoga jezika
o problemi u pisanom izražavanju
o oskudniji rječnik
o agramatizam
o otežano razumijevanje pisanog teksta
o teškoće u usvajanju obrazovnih sadržaja
VAŽNO
Razlike među osobama oštećena sluha se velike i znatno utječu na modalitete
komuniciranja te na odabir primjerenih rehabilitacijskih i edukacijskih metoda rada s
njima. Pri određivanju primjerenog modela obrazovanja najvažnije je poštovati način
komuniciranja konkretnog pojedinca.
PRETPOSTAVKE INKLUZIJE DJECE OŠTEĆENA SLUHA
Raspoloživost različitih vrsta potpora s obzirom na individualne potrebe djeteta i
preporuke stručnjaka
Omogućena povremena ili stalna edukacijsko-rehabilitacijska potpora
(surdoaudiologa)
Omogućen produljeni stručni postupak u sklopu cjelodnevne nastave
Potpora edukacijskog tumača, odnosno prevoditelja za znakovni jezik
27
Primjena specifičnih didaktičko-metodičkih postupaka (osobito primjena načela
zornosti radi omogućavanja razumijevanja odgojno-obrazovnih sadržaja)
Cilj odgoja i obrazovanja: uključivanje djeteta u cjelovit obrazovni program koji je
primjeren njegovoj dobi; kada je moguće, poticanje razvoja govora
GLUHOSLJEPOĆA
Istodobno oštećenje vida i sluha
Stanje koje pojedincu ograničava ili onemogućava optimalnu percepciju putem vida i
sluha zahtijeva određene prilagodbe i posebnosti u komunikaciji, orijentaciji i pristupu
informacijama. Gluhoslijepa se osoba u svakodnevnom životu koristi raznim
modificiranim tehnikama. Većina gluhoslijepih osoba ima znatne ostatke ili vida ili sluha,
uz teže oštećenje drugog osjetila. U odgoju i obrazovanju gluhoslijepa djeca zahtijevaju
kontinuirani edukacijsko-rehabilitacijski tretman.
5. OSTALI ČIMBENICI TEŠKOĆA SOCIJALNE INTEGRACIJE
(HIPERAKTIVNOST I POMANJKANJE PAŽNJE, PERVAZIVNI RAZVOJNI
POREMEĆAJ: AUTIZAM, MOTORIČKI POREMEĆAJI I KRONIČNE
BOLESTI, DAROVITOST)
HIPERAKTIVNOST
Razvojno neodgovarajući stupanj pozornosti, pretjerana aktivnost i hiperaktivnost
- otežava samousmjeravanje i organizaciju ponašanja u odnosu na budućnost
- teškoće u inhibiciji (kočenju) reakcija
Posljedica blagoga mozgovnog oštećenja koje uzrokuje neurološke disfunkcije mozga.
POMANJKANJE PAŽNJE
- impulzivnost i neorijentiranost u vremenu
28
- povećana ili smanjena razdražljivost
ADHD
Pomanjkanje pažnje i hiperaktivnost
SPECIFIČNOSTI ODGOJA I OBRAZOVANJA
Ciljevi: učenje samokontrole ponašanja, poticanje samopouzdanja djeteta putem dosljednoga i
čvrstoga, ali toplog i osjećajnog odnosa uz usmjeravanje pozornosti na važna ponašanja,
dogovaranje željenog ponašanja, prihvaćanje unaprijed dogovorene posljedice za određeno
ponašanje, pružanje rutine, strukture i predvidivosti, jasnu komunikaciju, didaktičko-metodičku
prilagodbu („razbijanje“ odgojno-obrazovnih sadržaja, planiranje procesa učenja, česte promjene
aktivnosti, mnogo fizičke aktivnosti).
AUTIZAM
Kompleksan (pervazivan) razvojni poremećaj multikauzalne etiologije
Sveobuhvatni razvojni poremećaj – zahvaćeni su svi aspekti djetetove osobnosti: govor,
motorika, ponašanje i učenje
Osnovni problemi: nekomunikativnost, nemogućnost uspostavljanja socijalnih odnosa, sklonost
osamljivanju i povlačenju u sebe
Nadareni autist – osoba s autizmom koja ima iznimno razvijenu izoliranu sposobnost
SPECIFIČNOSTI ODGOJA I OBRAZOVANJA
o Rutina, struktura, predvidivost
o Školovanje prema individualiziranom, prilagođenom programu
o Stalno poticanje na aktivno sudjelovanje
o stalno vođenje i upućivanje
o svaki zadatak treba rastaviti na jasne i jednostavne dijelove (faze), s jasno definiranim
ciljem
o najviše tri učenika na jednog učitelja
29
o za uključivanje takve djece nužan je dovoljan broj stručnjaka koji će im moći pružiti
primjeren tretman i pozornost
MOTORIČKI POREMEĆAJI I KRONIČNE BOLESTI
- oštećenja lokomotornog sustava
- oštećenja središnjeg živčanog sustava
- oštećenja perifernoga živčanog sustava
- oštećenja koja su posljedica kroničnih bolesti drugih sustava
motorički poremećaji (tjelesna invalidnost) – ispodprosječno tjelesno funkcioniranje u
području grube i/ili fine motorike zbog kojih je osobama potrebna stručna pomoć u
odgoju i obrazovanju te u osposobljavanju za rad i život, uz uvjete koji su im primjereni
kronične bolesti – trajanje bolesti promjenjive težine, što obuhvaća razdoblja
poboljšanja i pogoršanja zdravstvenog stanja, zahtijevaju različita liječenja te edukacijske
i rehabilitacijske intervencije
EPILEPSIJA
Povremeni poremećaj živčanog sustava koji nastaje zbog prekomjernog ili nepravilnog
izbijanja živčanih impulsa u mozgu
Epileptični napadaj – povremena, stereotipna epizoda poremećaja svijesti i/ili
ponašanja, i/ili emocionalnih reakcija, i/ili motorike, i/ili osjetilnih funkcija
Razlikujemo primarno generalizirane epileptičke napadaje i epileptičke napadaje sa
žarišnim početkom ; veliki i mali epileptički napadaji
CEREBRALNA PARALIZA
Skupina poremećaja pokreta i položaja uzrokovana oštećenjem nezrelog mozga. Stanje
nastaje prije, tijekom ili neposredno nakon rođenja.
30
Znakovi – slaba kontrola glave poslije dobi od tri mjeseca, prekomjerna napetost ili
mlohavost mišića, nesposobnost sjedenja bez potpore od osmog mjeseca nadalje,
upotreba samo jedne strane tijela, teškoće u hranjenju, jaka iritabilnost, odsutnost smijeha
i dr.
Djeca s cerebralnom paralizom sve se češće uključuju u redovite odgojno-obrazovne
ustanove, prema posebnim programima i uz stručno vođenje rehabilitatora.
SPECIFIČNOSTI ODGOJA I OBRAZOVANJA
- pristupačnost odgojno-obrazovne ustanove, bez arhitektonskih barijera
- osiguran prijevoz, i prema potrebi, osobni asistent
- didaktičko-metodičke prilagodbe (pisane informacije i upute, tempo rada, pomagala)
- dogovor i suradnja sa stručnom službom, roditeljima i djetetovim liječnikom
DAROVITOST
Iznimna darovitost, moguća su iznimno visoka postignuća u odnosu na vršnjake, iskustvo
ili okruženje. Potrebno je posebno obrazovanje koje će djeci omogućiti da razviju
natprosječne sposobnosti.
Mogući socijalizacijski problemi :
- razlike između pojedinih aspekata razvoja (npr. motorne i intelektualne razvijenosti)
djeteta
- dosada i s njom povezana nedisciplinarnost
- neusklađenost očekivanja i mogućnosti
postoje:
manifestirana i potencijalna darovitost
bistra i darovita djeca
31
darovita djeca mogu manifestirati ponašanja slična ADHD-u
dvostruko etiketirana djeca – kombinacija visokih potencijala i razvojnih teškoća
Znakovi darovitosti mogu se uočiti već u predškolskoj dobi. Ako obiteljska i obrazovna
sredina, uzajamno se podupirući, ne mogu osigurati primjereno zadovoljavanje posebnih
potreba darovite djece, postoji opasnost od trajnog zanemarivanja, zatomljivanja i
neiskorištavanja djetetovih potencijala. Odgojno-obrazovne ustanove trebale bi imati
razrađene i prihvaćene programe kad je riječ o sposobnoj djeci, čija bi provedba znatno
smanjila broj nerealiziranih talenata u općoj populaciji.
SPECIFIČNOSTI ODGOJA I OBRAZOVANJA
o pravodobno prepoznavanje i upućivanje na identifikacijske postupke
o uključivanje djeteta u edukacijske sadržaje i oblike u kojima se može intenzivnije
razvijati
o primjena nastavnih strategija za darovitu i vrlo sposobnu djecu
o dvostruko etiketirana djeca zahtijevaju posebne oblike identifikacije i posebne oblike
potpore u vrtiću i školi; osobito izvan sustava, kroz alternativne izvanškolske
obrazovne i terapijske programe
6. POREMEĆAJI U PONAŠANJU: FENOMENOLOŠKI
KOMPLEKS TEŠKOĆA SOCIJALNE INTEGRACIJE
poremećaji u ponašanju su ponašanja koja odstupaju od uobičajenih standarda ili normi
koji vrijede za određenu dob djeteta u određenom socijalnom okruženju, a koje to
okruženje, zbog mogućih posljedica na dijete i/ili okolinu, smatra štetnima i opasnima pa
stoga trebaju poseban tretman
32
različiti oblici poremećaja u ponašanju isprepleću se na različite načine i bez jasne
granice
utvrđuju se prema kriterijima štetnosti, trajanja i otpornosti na promjenu, što znači da su
potrebne stručne intervencije
U ODG-OBRAZ. OKRUŽENJIMA MOGU SE UOČITI:
→ plašljivost, povučenost, potištenost, nemarnost, lijenost, nametljivost, nediscipliniranost,
prkos, laganje, bježanje, agresivno te delikventno ponašanje
PLAŠLJIVOST
- pretjeran strah od određene situacije ili niza situacija
- s jedne strane riječ je o poremećaju adaptacije, a s druge strane o pretjeranoj reakciji na
prethodne konflikte
- karakterizira ga: uznemirenost, bljedilo, pojačano znojenje, napetost, zbunjenost, kočenje
- plašljivost se manifestira u svakoj situaciji u kojoj se može doživjeti neuspjeh, prigovor
ili podsmjeh drugih osoba
POVUČENOST
o ponašanje djeteta koje je pretežno tiho, mirno, osamljeno, igru često napušta
nezadovoljno, nema stalne prijatelje, češće bira društvo starijih ili mnogo mlađih osoba
o riječ je o manjku zadovoljavajućih socijalnih odnosa, koji rezultiraju neugodnim
emocionalnim stanjem
o budući da se povučenost očituje u krugu vršnjaka, povučena djeca često postaju žrtve
nasilničkog ponašanja svojih vršnjaka
POTIŠTENOST
o poremećaj u ponašanju koji prethodi depresiji; jedan je od simptoma reakcije na
ugrožavajuće životne promjene kojima se osoba ne uspijeva prilagoditi, umanjuje
sposobnost koncentracije, čitanja, pisanja, komunikacije, a odražava se i na ukupno
socijalo funkcioniranje
33
o stručnu pomoć je potrebnopotražiti ako se kod djece i mladih pojavi neka iznenadna
promjena ponašanja koja traje dulje od dva tjedna i uključuje neki od ovih simptoma:
promjena apetita, promjena ritma spavanja i budnosti, neopravdano samooptuživanje,
negativno mišljenje o sebi, osjećaj tuge i stalne zabrinutosti...
NEMARNOST
o označava ga pasivno ponašanje i nedovoljno odgovoran odnos prema radnim zadaćama, u
čemu se prepoznaje nedostatak radnih navika, što, prema pravilu, prate različiti vješti
izgovori
o takva su djeca troma, lijena, bez inicijative, spontano ne prihvaćaju nikakve aktivnosti,
sve rade preko volje, površno i neuredno...
o nemarnost ne podrazumijeva potpunu nekativnost i pasivnost, već samo izbjegavanje
rada kao prisilne i modelima određene korisne djelatnosti
LIJENOST
o najčešće se definira kao nedostatak želje za bilo kakvom aktivnošću ili radom
o izrazito lijene osobe, koje se odbijaju baviti bilo kakvim aktivnostima, ne uspijevaju ništa
naučiti ni razviti neku vještinu ili talent, a njihovo samopouzdanje postaje sve slabije
NAMETLJIVOST
o cilj: privući pozornost okoline, zabaviti ljude oko sebe, upasti ljudima u oči, biti osobito
zanimljiv, predmet tuđeg divljenja i zavisti, a opaža se kod djece koja se katkad osjećaju
usamljena, koja imaju osjećaj da se roditelji nedovoljno bave njima i da za njih nemaju
vremena
o karakteristike: učestalo upadanje u riječ drugima, neprestano zapitkivanje, hvalisanje,
prenemaganje i slična ponašanja
o nametljivost treba ignorirati, dosljedno i mirno provoditi zahtjeve, ne obazirući se na
djetetovo izazivanje
NEDISCIPLINIRANO PONAŠANJE
ponašanja povezana uz nepriznavanje odgojnog autoriteta ili uz aktivno suprotstavljanje
autoritetu
karakteristike: tvrdoglavost, nediscplinirano ponašanje, nespremnost na kompromis,
ispitivanje granica do kojih može ići i sl.
dijelimo ju na dva stupnja:
34
o nefiksirana nedisciplina (bez dugog razvoja, bez rigidnih oblika, s razmjerno
dobrom prognozom)
o fiksirana nedisciplina (s rigidnim oblicima i ozbiljnim društvenim posljedicama)
PRKOS
poremećaj prkošenja i suprotstavljanja (teži oblik nediscipliniranog ponašanja)
dijelimo ga u dvije skupine:
o otvoreni prkos - prepoznajemo ga u nizu ponašanja kao što su: otvoreno odbijanje
udovoljavanja zahtjeva, galama, uporan plač bez opravdanog razloga, napadaji
bijesa, lupanje šakom po stolu, udaranje nogama o pod, valjanje po podu i sl.
o prikriveni prkos - pretežno je prisutan u ponašanju koje opažamo kao površno
obavljanje zadaća ili njihovo izbjagavanje, nekontrolirano mokrenje, regresivno
ponašanje, zapuštanje školskih i obiteljskih obveza, indiferentnost na kazne i sl.
LAGANJE
o laganje radi postizanja željenog cilja (prešućivanje ili iskrivljavanje istine koja je djetetu
poznata, dopunjavanje djelomično poznate istine ili izmišljanje pojedinosti koje ne
postoje)
o važno je znati da dijete nije sposobno uočiti razliku u društvenoj štetnosti i
(ne)moralnosti pojedinih laži, a dugoročno je odgojno pogubno ako odrasli ne razlikuju
maštu i laganje
BJEŽANJE
o individualno bježanje - učenik koji bježi sam oslanja se na vlastite snage i time nastoji
riješiti, ublažiti ili izbjeći neki osobni problem, konflikt i sl.
o bježanje u skupini - najčešće je motivirano postizanjem nekog grupnog cilja, pri čemu
manji broj vršnjaka preuzima vodstvo, a ostali se prepuštaju njihovu vodstvu i
podređenju ciljevima skupine
o bježanje kao posljedica tzv. školske fobije- djelomična ili potpuna nesposobnost
pohađanja škole koja nastaje kao posljedica neobjašnjivog straha od mogućih školskih
situacija
AGRESIVNO PONAŠANJE
o 3 vrste agresije: fizička, verbalna i socijalna
o fizičko agresivno ponašanje uključuje sve vrste udaraca, guranja, razbijanja i sl.
35
o verbalno agresivno ponašanje uključuje uvrede, dobacivanje, ponižavanje pred drugima,
prijetnje, ucjene, odbacivanje i sl.
o socijalna ili neizravna agresivnost- šteta ili ozljeda žrtvi se nanosi posredno, najčešće
ugrožavanjem njezinih socijalnih odnosa, nastojanjem da se ti odnosi ugroze ili
prijetnjom takvim ugrožavanjem
DELIKVENTNO PONAŠANJE
o upućuje na postojanje mnogobrojnih nepovoljnih socijalnih okolnosti u kojima djeca
odrastaju te zahtijeva nedvosmislenu i kompleksnu intervenciju usmjerenu na saniranje
čimbenika koji su pridonijeli takvom ponašanju
o kad se kaznena djela počnu činiti već u ranoj životnoj dobi, riječ je o tzv.
nesocijalniziranim delikventima koji potiču iz nefunkcionalnih obitelji
ULOGA ODGOJITELJA I UČITELJA
osigurati osjećaje pripadanja i povezanosti, koje djeca nisu mogla doživjeti u drugim
sredinama
provedba empirijski provjerenih intervencija koje će djeci koja manifestiraju rizična
ponašanja i/ili poremećaje u ponašanju omogućiti zadovoljavanje obrazovnih i drugih
socijalnih potreba
suradnja sa službama specijaliziranim za prevenciju i tretman poremećaja u ponašanju
36