Osnovna literatura: V. Belaj: Hod kroz godinu, Golden Marketing 1998.

KOMPARATIVNA (POREDBENA SLAVENSKA) MITOLOGIJA2. oujka 2006.

Osnovni pojmoviMITOLOGIJA ili bajoslovlje: + , mythos i logos: = rije, govor, slovo, besjeda, pripovijedanje, pripovijest", = rije, govor, slovo, besjeda, pripovijedanje, pripovijest" "Mitologija" je "govor o govoru", ili "rije o rijei", slovo o slovu itd. < IE mudh-, *mdh- u znaenju eznuti, teiti za ime, biti usmjeren na neto. novoperzijski mja = tuba (tenja za uspostavom pravednoga stanja) gotski maudjan = nekoga podsjetiti na neto (eli mu se osvjeiti pamenje), engleski mind = misao, namjera, sjeanje praslavenki *mysl, hrvatski =misao (posljedak tenje za razumijevanjem), litavski masti = eznuti. Sve su to pojmovi koji oznauju neto to nije konkretno, to nemamo u rukama, za ime se tei, to bismo tek htjeli ostvariti. < starogrki , lego "skupljati, zbirati, brojiti, pripovijedati, itati, kazati, rei". itati; slovenski brati = "itati") legenda "to to se treba itati" (Ivan Belostenec, 1674.: Gazofilacium: = Knjiga itka sveteh) Vladimir Ani (Rjenik hrvatskoga jezika, 1991.) = predaja o ivotu neke osobe ili o nekom dogaaju, pria o neobinu dogaaju. rijei izvedene iz korijena *leg- odnose se na konkretne, ostvarene pojmove: latinski legio = legija, postrojba probranih vojnika, elegans = izabrano, ukusno, elegantno lex = zakon je rije, govor, pripovijedanje, slovo o bogovima i njihovim zgodama. O junakim djelima bogova, pria o djelima koja obian smrtnik ne moe izvesti i koja su takva znaaja da ih se ne moe razumom objasniti - moemo samo teiti njihovu razumijevanju.

Komparativna mitologija

2

obuhvaa podruje loginoga, racionalnoga, onoga to se moe razumski shvatiti pa onda i objasniti. Mitologija je razumsko objanjavanje inae po svojem suu nerazumljivih pripovijesti o bogovima. ritual = obred (psl.*obrd; ono to je ob redu, u redu, ureeno). lat. ritus = "propisani in" < IE *ar-, "broj, brojati" (tj. p o r e d a t i brojke) sanskrtski rtm = "dobro sloeni sveti red", avestijski ratu- = "vremenski odsjeak", staroirski rim = "broj", cymriki rhif = "broj", staronordijski rim = "raun, obraun" (to su sreeni brojevi) rima = "ureene rijei" u stihu. kranska frazeologija: ritus = "propisom ureeni nain obavljanja liturgije" sakralno iz lat. sacer = svet, nekom bogu posveen, od sacro, -are posvetiti latinski sancio, -nxi, -nctum = posvetiti, potvrditi zakon, sankcionirati, sanctus = svet, bogu ugodan, poten. lat. saepio, -psi, -ptum ograditi, saepta ograda unutar koje su Rimljani glasovali; sakralno bi bilo izvorno smjeteno u sveti, ograeni prostor. profano iz lat. profanus: pro- ispred + fanum hram; profano je ono to je ispred hrama. Etnologija pristupa predmetu prouavanja iz vana i iz nutra Kako ui u mitologiju koja vie ne ivi?

Kratki teaj obredne antropologije1. Zato antropologija? (prvi tragovi vjerovanja, nastanak homo sapiensa i sadraj njegove evolucionistike paralele, kulturnopovijesna prakultura, univerzalije) 2. Funkcija mita: Mit pripovijeda o dogaajima koji su se dogodili izvan naega svakodnevnog svijeta, izvan naega vremena: dogodili su se prije poetka vremena (in illo tempore, u ono doba; ti su najvaniji), dogaaju se mimo njega, dogodit e se nakon njegova isteka (u punini vremena) Mit poduava mlade o tome kako je ustrojen svijet, da se mogu po tome ravnati; Mit prati obredni in kao komentar ili simbol radnje u inu; Mit nije beletristika i ne pripovijeda se onima kojih se to ne tie. Svjetonazor onoga vremena: dvolane opreke (binarne opozicije), objanjavaju i svijet oko nas ( goredolje, naprijednazad, sprijedastraga, svjetlotama, suhovlano, lijevodesno, tugaradost, dobroloe, toplohladno itd. itd.) i cijeli Svemir. kulture,

2

Komparativna mitologija

3

Trolane opreke (trokutne) su samo za ono najvanije, najsvetije, poput Presvetoga Trojstva u kranstvu.Taj se spoznajni model javja u filozofiji i znanosti sve do danas. Dovoljno e biti podsjetiti na trinitarni model dijalektike (teza-antiteza-sinteza), na kransku Kabbalu (gornji trokut sefiretskoga stabla: Bina [inteligencija]-Chochma [mudrost]-Kether Eljon *najvia kruna+), na Giambattista Vica i njegovu podjelu povijesti u tri doba (kojima odgovaraju tri vrste naravi, tri vrste obiaja, plemenskoga prava, republika, jezika, pisama itd. (Vico, Prinzipi di una scienza nuova dintorno alla commune natura della Nazioni, 1725), na trokutnu strukturu Hegelove Encyklopdie der philosophischen Wissenschaften (Heidelberg, 1817; ovo je cijelo djelo podijeljeno na dijelove, odjele, odsjeke itd. po naelu I., II., III., A., B., C., a), b), c), ), ), ), a da se nigdje ne nastavlja IV., D., d) ili ), na Morganovu shemu kulturne evolucije (3 stadija: divljatvo, barbarstvo, civilizacija, svaki razdijeljen u donji, srednji i vii stupanj; Lewis Henry Morgan, Ancient Society. Researches in the Lines of Human). Obred kao cjelina poiva na tri elemenata. To su: misao (spoznaja) o katastrofinosti situacije i o zadatku, prevladati ju; obredni in () s kojim emo postii taj zadatak; tekst () koji prati obredni in. Mitovi o nastanku opisuju: o o o stanje prije stvaranja (Zemlja bijae pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, i Duh Boji lebdio je nad vodama. Post 1,1-2.) sam stvaralaki in kozmosa iz kaosa, kao serija pojedinanih stvaranja pokuaj unitavanja stvorenoga; sukob izmeu Stvoritelja i njegova suparnika temelj je razumijevanju svijeta oko nas.

Ta spoznaja, koju dobivamo iz mita, omoguuje nam da obrednim inom prevladamo opasnost (tj. ponovno uspostavimo red)., a jer neke boanske inove ne moemo ponoviti, simboliziramo ih pripovijedanjem mita. Kaosom su posebno optereeni konac vremenskoga razdoblja (dan, mjesec, godina) i prjelazni trenitci u ljudskome ivotu: roenje, svadba, smrt.

inObred = spoznaja o propasti + obredni in () +

mis ao

govor

Mitski svjetonazor izjednauje mikrokozmos i makrokozmos, ovjeka i svemir. U mitovima je uoljiv paralelizam izmeu ljudskoga tijela i prirode oko nas: tijelo krv kosa kosti zemlja voda drvee kamen

3

Komparativna mitologijaoi dah sunce vjetar

4

i tako dalje. Lijepo je to vidljivo u drevnome islandskom tekstu koji opisuje stvaranje svijeta iz tijela pradiva Ymira:Od Ymirova mesa bijae oblikovan svijet i od krvi mora, brjegovi od kostiju, drvea od kose i od lubanje nebo. (Grimnisml 40)

Opreka KozmosKaos = rednered = sakralnoprofano. Obnavljanje reda/svetoga treba se provoditi ob redu. Zato su mitovi sloeni u ureenu, vezanu govoru (pjesmi). Budui da je u Pradoba bio stvoren cijeli na svijet, svetost (ureenost) proima sav ivot, sve okolje. Sve je sakralizirano, moe se govoriti o svesakralnosti, svesvetosti. Ovo shvaanje jedna je od najvanijih crta mitskoga svjetonazora. No isto se tako posvuda osjea djelovanje sila Nereda. Sukob izmeu Kozmosa i Kaosa vodi se u svim segmentima stvarnosti. Postoji toka u svijetu, u kojoj postoji maksimum svetosti: To je ona toka u prostoru i vremenu gdje je, i kada, stvoren svjetski poredak. U tom sakralnom sreditu svijeta, tamo gdje je vrhunac svetosti, dolazi do odsudnoga sukoba izmeu Kozmosa i Kaosa. Spoznaja o organskom jedinstvu prostora i vremena!

rtvaVrhunac obreda, latinski sacrificium, od sacrum facere initi svetost stoji u opreci s kriminalnim inom. hrvatski rtva < praslav. *rtva je particip perfekta pasivnoga od glagola *rti initi rtvu, rtvovati. *rc, rec: staroindijski grnati = pjevati, hvaliti, gir hvala, latinski gratus = ugodan, gratia = hvala, slava, litavski girti = hvaliti, slaviti, staroirski bard = pjesnik, sve od indoeuropskoga *gwer()- povisiti glas, moliti se. usp. ie. *gweu- govoriti, guditi prasl. *erti, derati (ie. *gwer- jesti, piti). Obredi imaju tri osnovne funkcije: religijsko-moralnu (mitovi objanjavaju kako se ljudi trebaju ponaati, obredi to omoguuju) zatitnu (vojniku; drutvo treba zatititi pred napadima neprijatelja) gospodarsku (obredima treba osigurati rodnost i plodnost).

4

Komparativna mitologija

5

Etolozi su otkrili, da i ivotinje poznaju neke kretnje koje ponavljaju u odreenim prilikama, pa se tako moe govoriti o nekoj vrsti protorituala koji su stariji od jezika. To znai da je jezik mogao nastao kao dodatak, naglasak, tumaenje (eksplikacija) obreda. Jezik je u okviru obreda mogao preuzeti ulogu nekih drugih, starijih i jednostavnijih sustava komuniciranja. Obredni in = sredite ivota prvih zajednica koje su kroile na stazu ljudske povijesti, na samome poetku ljudskoga roda! Osjeaj Svetoga neto je to ovjek nosi u sebi od poetka Vremena.

Izvori za poznavanje i rekonstrukciju praslavenskoga bajoslovljaA. Arheoloki izvoriArheoloki su izvori za rekonstrukciju naega bajoslovlja, naalost, jedva uporabivi. Arheolozi su, dodue, uspjeli pronai nekoliko praslavenskih hramova, ak i kipova praslavenskih boanstava. No ni to nije prolo bez nesporazuma, pa ak i mistifikacija. O vjerovanju u ivot poslije smrti svjedoe brojna poganska groblja (to vjerovanje je, uostalom bilo kulturna svojina ljudi jo u srednjem paleolitiku, prije pojave suvremenoga ovjeka, homo sapiensa), no ni ona ne otkrivaju bajoslovlje, barem ne neposredno. Moramo se podsjetiti: mit je u osnovi surjeje, tekst koji pripovijeda o bogovima i njihovim zgodama. Slaveni su pak, i s njima Prahrvati, nekim paraznanstvenim hipotezama usprkos, ivjeli sve do doticaja s kranstvom bez pisma, jedino to su gatali znakovima urezanima u tapie. , Prije Slaveni ne imahu knjiga, nego crtama i zarezima itahu *brojahu?+ i gatahu dok bijahu pogani, napisao je jo u X. stoljeu neki makedonski ili bugarski redovnik imenom Hrabar. To znai da nam arheolozi, naalost, ne mogu i ne e moi podastrijeti nikakva praslavenska surjeja, ak niti imena praslavenskih bogova. Arheoloki izvori mogu, dodue, mnogota ispripovijedati, ali o stvarima koja nas ovdje zanimaju, a to je pripovijest o dogaajima, nuno ute. Oni mogu, u najboljem sluaju, potvrditi neke zakljuke do kojih dolazimo drugim putem. Najkorisniji su kada otkriju na nalazitu neke strukture koje su prepoznate u svetim tekstovima. U takvim je sluajevima njihova vrijednost nemjerljiva. Pokazali su to svojim sjajnim istraivanjima, primjerice, Aleksandar Durman na ranoindoeuropskome gradivu na Vuedolu, te Andrej Pleterski na slavenskome u istonim Alpama.

B. Pisani izvoriDruga vrsta izvora mnogo je iscrpnija. Pisane izvore moemo, u naelu, podijeliti u dvije skupine. Jedno bi bili izvori koji svjedoe o praslavenskom poganstvu iz vremena kada su Slaveni jo inili jednu, po svojoj kulturi cjelovitu zajednicu, a drugo izvori koji

5

Komparativna mitologija

6

govore o vjeri, bogotovlju i bajoslovlju koje su razvili pojedini slavenski ogranci nakon razlaza negdje u VI. stoljeu. No, vijesti iz prvoga razdoblja zapravo i nema. Stariji su se istraivai slavenskoga bajoslovja pozivali, dodue, na grkoga istraivaa, etnologa i povjesnika Herodota (490./485.-430./429.) i njegovu vijest o Neurima: Ti su ljudi arobnjaci. Skiti i Grci o njima govore, da se Neur svake godine jednom na nekoliko dana preobrazi u vuka a zatim povrati u svoje oblije1. Drali su, naime, Neure Slavenima, no to se miljenje moe sve tee braniti. Uope se prema novijim, dosta dobro argumentiranim postavkama litavskih jezikoslovaca, u Herodotovo doba jo ne moe govoriti o Slavenima kao posebnoj indoeuropskoj jezinoj skupini2. Idua vijest mlaa je punih tisuu godina, a potjee iz pera bizantskoga povjesnika Prokopija iz Cezareje (VI. stoljea poslije Krista). Ona zavrjeuje da ju, barem u prijevodu, navedem u cijelosti: Oni, naime, priznaju da je jedan bog, tvorac munje, jedini gospodar svega; njemu prinose za rtvu vola i sve ivotinje rtvene. Sudbinu uope ne poznaju niti joj pripisuju ikakva znaenja u ivotu ljudi, a kada im grozi smrt, u bolesti ili u ratno doba, obeavaju bogu spravljanje rtve za svoje izbavljenje. Po uminuu opasnosti ispunjavaju obeanje i vjeruju da toj rtvi zahvaljuju spas svojega ivota. Odaju takoer poasti rijekama, nimfama i drugim demonima i njima takoer prinose rtve, no svoja proricanja ine samo kod onih prvih rtava. ( Bellum Gothicum III, 14, 23). Prokopije je ovdje opisao vjerovanje jedne skupine slavenskih Anta koja je u ono doba ivjela jo sjeverno od Dunava, no to isto pokoljenje uskoro je prelo Dunav prema jugu. Bili su to, dakle, juni Slaveni neposredno prije no to su doista postali junima. To je ujedno jedina vijest o izvornom junoslavenskom poganstvu. Juni su Slaveni, naime, uskoro prihvatili kranstvo (prvi bijahu Hrvati) i njihovo poganstvo nije, barem za neko vrijeme, bilo zanimljivom temom koju bi valjalo pribiljeiti. ak su se i posredne vijesti o hrvatskome poganstvu pokazale kao krivo interpretirane. Vrijedi to za navodni spomen boga Hrvata kod Konstantina Porfirogeneta (to se pokazalo kao, najvjerojatnije, nespretnost u prepisivanju, vidi Katii 1985a), a moda i za biljeku u poznatoj ispravi ostrogonskoga nadbiskupa Felicijana iz 1134. o tome da je sv. Ladislav oko 1094. osnovao biskupiju u Zagrebu