ANICA GELA

Smrt je bioloki neizbjeiv zavretak ljudskog ivota Taj zavretak i subjektivno i objektivno moe biti vrlo teak i bolan Postavlja se pitanje tko treba u takvim sluajevima pruiti pomo i u emu se ona sastoji Postali smo svjesni potekoa vezanih za umiranje jer je nestala i obiteljska podrka, zbog raslojavanja proirene obitelji i zaposlenosti svih preostalih lanova obitelji

SOCIOLOKI PRISTUP- bavi se drutvenim odnosom prema smrti i ljudima koji umiru. Istraivanja u bolnicama su otkrila nehumane postupke zdravstvenog osoblja prema umiruim bolesnicima. PSIHOLOKI PRISTUP- bavi se individualnim psiholokim stanjima umiruih. Cilj oba pristupa je to bolje razumjevanje sloenosti problema smrti i umiranja i stvaranja ljudskih odnosa prema umiruima.

Njega i komunikacija s umiruim bolesnikom postaje sve znaajniji problem u zdravstvu Od osobne sklonosti lijenika i med.sestre ovisi koliko e unijeti topline u te povrne odnose sa bolesnikom Medicinske sestre su educirane za unapreenje ivota i zdravlja, ali ponekad reagiraju na umirue bolesnike kao na neuspijeh svoje strunosti i njege Jedna od najeih dilema je, dali bolesniku treba ili ne treba rei dijagnozu Lijenik treba bolesnika postepeno pripremiti za oprotaj od ivota

1.

ODBIJANJE I IZOLACIJA- bolesnik smatra da su mu nalazi zamjenjeni i ne eli priznati da se njemu to dogaa LJUTNJA I GNJEV-pitanje Zato ja?. Bolesniku se moe pomoi ako je sestra uz njega da mu ponudi podrku i da slua. Puni su gnjeva prema osobama koje i dalje mogu uivati u ivotu CJENJKANJE- traje relativno kratko. Umirua osoba nastoji odgoditi neizbjean kraj kako bi mogla jo neto obaviti, doivjeti to vie ugodnih trenutaka

2.

3.

POTITENOST I DEPRESIJA- potpuni utjecaj neizbjenog je oit u ovom stadiju. Tuga i patnja su najjae izraeni , pa je emocionalna podrka u ovoj fazi najvanija 5. PRIHVAANJE- odvija se kod onih bolesnika koji ive dovoljno dugo i koji su potpuno prihvatili neizbjenost svoje sudbine. Ovo je vrijeme relativnog mira. U ovoj je fazi vrlo vano prisustvo bliskih osoba4.

Poznavanje ovih faza je vano za zdravstveno osoblje , jer svaka faza zahtjeva razliite naine komunikacije s bolesnikom prilagoene njegovom emocionalnom stanju.

Glasser i Strauss smatraju da je angairanje zdravstvenog osoblja oko umiruih bolesnika nedovoljno i da je potrebno uspostaviti stalni kontakt sa bolesnikom, uspostaviti odnos povjerenja Smatraju da neangairanost zdravstvenog osoblja ovisi o karakteristikama bolesnikove linosti , dobi i socijalnom statusu, fizikoj privlanosti kao i stavovima osoblja prema smrti Istraivanja pokazuju da osoblje izbjegava razgovore s bolesnicima koji umiru jer to ne smatraju svojom medicinskom obvezom

Fletcher navodi 5 najeih pitanja na temu komunikacije s umiruim 1.ZATO SE NE RAZGOVARA SA UMIRUIM BOLESNIKOM- medicinsko osoblje je usmjereno na svoje radne svakodnevne zadatke, a to ne ostavlja dovoljno vremena za razgovor s bolesnikom. Veliko emocionalno optereenje koje izaziva takva komunikacija moe biti neugodno pa ih djelatnici radije izbjegavaju

2.KADA TREBA RAZGOVARAT S UMIRUIM- uvijek kada bolesnik eli razgovarati, ali prije toga je potrebno uspostaviti odnos povjerenja izmeu djelatnika i bolesnika kako bi se bolesnik bez straha mogao povjeriti. Ako bolesnik ne eli razgovarati ne treba ga siliti, ve priekati da on sam pokae interes 3.TKO TREBA RAZGOVARAT S UMIRUIM- ako je bolesnik u bolnici to su svi djelatnici sa svog aspekta. Pri tome je lijenik odgovoran za objanjenje medicinskih aspekata bolesnikova stanja, a sestre za pruanje suosjeanja i podrke

4.TO TREBA REI UMIRUIM BOLESNICIMA- moda se odgovor na ovo pitanje moe izvesti iz razmatranja osnovnih potreba umiruih bolesnika Potreba za ublaavanjem boli-danas se uspjeno ostvaruje zahvaljujui dostignuima suvremenih metoda uklanjanja boli Potreba za ouvanjem samopotovanja- najvie je ugroena kad bolesnik vie ne moe kontrolirati svoje fizioloke funkcije Potreba za panjom i pripadanjem-veliku vanost imaju oblici fizikog kontakte, dranje za ruku, dodirivanje i sl.

Potreba za suosjeanjem i komunikacijom- ako je osoblje emocionalno hladno prema bolesniku Radi zadovoljavanja navedenih potreba , treba nai vremena i sasluati bolesnika, jer i samo sluanje moe biti emocionalno olakanje

5.TO SE MOE UINITI DA SE UNAPRIJEDI KOMUNIKACIJA S UMIRUIM BOLESNIKOM u prvom redu , dodatno obrazovanje djelatnika putem seminara u kojima bi se vodile zajednike rasprave o primjerima iz prakse . Predlae se i uvoenje vjebanja komunikacije metodom igranja uloga uz snimanje na video kaseti.

Da bi dala maksimalnu pomo umiruem bolesniku , med.sestra mora preispitati vlastite osjeaje o smrti Najee upravo med.sestra postaje vrlo vana karika u ivotu umirueg bolesnika One promoviraju fiziki kontakt i emocionalnu podrku Prema principima sestrinstva , pacijenti se tretiraju na individualni nain sa potovanjem, uz ouvanje njihovog dostojanstva

Veina djelatnika vjeruje da umirue osobe ne ele razgovarati o smrti a u tome posebno odskau med.sestre koje rade na odjelima gdje se rijetko susreu umirui bolesnici Uoeno je zapravo da stariji ljudi ele razgovarati o smrti, prema tome nazire se nerazumjevanje izmeu potreba bolesnika starije dobi i zdravstvenih djelatnika

Umiranje i komunikacija s bolesnikom nije samo medicinski nego i iri drutveni problem. Zdravstveni djelatnici se u pravilu nalaze u pratnji bolesnika na tom posljednjem putu. Oni za to trebaju biti pripremljeni.

Na pitanje tko i kako treba saopiti lanovima obitelji da je bolesnik umro, E.Kubler-Ross odgovara da je najkompetentnija osoba za to lijenik, ne zato to to med.sestra ne bi mogla uiniti jednako dobro, nego zato to bi lanovi obitelji mogli pomisliti kako lijenik nije bio prisutan kada je bolesnik umro, a da mu se jo moglo pomoi. Kao prvu obavijest treba rei samo osnovne injenice i dozvoliti im da pokau svoje emocije. A kasnije sve bliske lanove obitelji pozvati ne razgovor kako bi im se pruile sve obavijesti i podrka u suoavanju s ovom tekom i stresnom situacijom.