KRIVIČNA DJELA PROTIV SIGURNOSTI JAVNOG PROMETA (Glava XXVIII KZ FBiH)

1. Opšte napomene Krivična djela iz ove glave zakona spadaju u kategoriju opšte-opasnih krivičnih djela. Objekt krivično-pravne zaštite krivičnih djela iz ove glave je sigurnost javnog prometa, odnosno sigurnost ljudi i imovine u javnom prometu. Osim krivično-pravne zaštite sigurnost javnog prometa štiti se i propisivanjem drugih kažnjivih radnji kao što su prekršaji protiv sigurnosti javnog prometa. Bez obzira o kojem se vidu saobraćaja radi tj. nezavisno o vrsti prevoza (cestovni, željeznički, vodeni..) ova su djela objektivno povezana sa prevozom ljudi ili dobara. Zbog toga je kod ovih krivičnih djela specifičan i subjekt i sredstva kojima se djela vrše. Izvršitelj je najčešće sudionik u prometu, a sredstvo izvršenja prometno vozilo. Izuzeci postoje kad je u pitanju vodeni i željeznički promet gdje se kao sudionici mogu pojaviti i druge osobe. Posljedica krivičnih djela iz ove glave je ugrožavanje, tj. izazivanje opasnosti za život ljudi ili imovinu većeg opsega, ali i ugrožavanje javnog prometa. Osnovni oblici većine KD iz ove glave imaju za posljedicu ugrožavanje sa konkretnom opasnošću za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg obima. Ako izvršenjem djela dođe do povrede zaštićenog dobra postojati će teži oblici osnovnih krivičnih djela. U pogledu krivice kod većine KD moguć je i umišljaj i nehat. Izuzetak je kod KD neukazivanja pomoći osobi povrijeđenoj u prometnoj nezgodi koja se može izvršiti isključivo s umišljajem. Međutim, priroda ovih KD je takva da se u pravilu češće javljaju kao posljedica nepažljivog ponašanja, tj. kao nehatan oblik krivice kod počinjenja krivičnih djela. Sva KD iz ove skupine mogu se prema užem pod-grupnom objektu krivično-pravne zaštite grupirati na više manjih sistemskih jedinica, kao što su krivična djela kojima se štiti javni promet na putevima, gdje bi spadali osnovni oblik ugrožavanje javnog prometa i ugrožavanje javnog prometa zbog omamljenosti, krivična djela zaštite željezničkog, brodskog, tramvajskog, trolejbuskog prometa ili prometa žičarom, gdje bi spadalo KD ugrožavanja javnog prometa iz član 332. stav 2., i na kraju KD kojima se uopšteno štiti javni promet, gdje bi spadala KD ugrožavanja javnog prometa opasnom radnjom, ne savjestan nadzor nad javnim prometom, neukazivanje pomoći povrijeđenoj osobi u prometnoj nezgodi i teška KD protiv sigurnosti javnog prometa.

2. UGROŽAVANJE JAVNOG PROMETA – ČLAN 332. KZ FBiH

Ovo djelo čini sudionik u prometu koji se ne pridržava prometnih propisa i time ugrozi javni promet dovodeći u opasnost život ljudi ili imovinu većih razmjera (kod drugog nastupi imovinska šteta preko 5.000 KM).Ovo je KD blanketnog karaktera čije postojanje zavisi od mnogobrojnih propisa kojima je reguliran promet na putevima. Počinitelj KD je sudionik u prometu na putevima. To je najčešće osoba koja u prometu upravlja motornim vozilom ali to mogu biti i druge osobe koje se nalaze u vozilu iako ne upravljaju vozilom, zatim pješaci, biciklisti, osobe koje poslove radnog mjesta obavljaju na putu, itd.Radnja KD je nepridržavanje prometnih propisa (ponašanje suprotno prometnim propisima). Najčešći pojavni oblici radnje izvršenja ovog. KD su neprilagođena i nepropisna brzina, ne poštivanje prometnih znakova, nepropisno preticanje ili obilaženje, nepropisno skretanje, zaustavljanje, itd. Posljedica KD sastoji se u konkretnoj opasnosti za život ljudi ili za imovinu većih razmjera. Kao imovina većih razmjera smatra se imovina čija vrijednost prelazi 50.000 KM. Pored posljedice, za postojanje ovog oblika KD nužno je ostvarenje i objektivnog uslova kažnjivosti koji se sastoji u nastupanju imovinske štete kod drugog u visini preko 5.000 KM. KD može biti izvršeno samo na putu (autoput, regionalni, lokalni, seoski, poljski ili šumski put, te putevi u tvorničkom ili kasarnskom krugu, prostori benzinskih pumpi, parkirališta itd.).Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, a odredbom stav 3. ovog član propisan je i nehatni oblik djela. Ovo je djelo blanketnog karaktera, jer postojanje radnje izvršenja kojom se ugrožava promet zavisi od niza propisa koji reguliraju pojedine navedene oblike prometa, što znači da kršenje nekih od tih odredbi dovodi do ugrožavanja javnog prometa.

3. NEUKAZIVANJE POMOĆI OSOBI POVRIJEĐENOJ U PROMETNOJ NEZGODI (član 337. KZFBiH) Ovo KD može počiniti vozač motornog vozila ili drugog prevoznog sredstva koji ostavi bez pomoći osobu koja je povrijeđena tim prevoznim sredstvom ili čiju je povredu prouzrokovao. Počinitelj ovog KD može biti samo vozač motornog ili drugog prevoznog sredstva koji je sam prouzrokovao povredu ili koji je upravljao motornim vozilom ili prevoznim sredstvom kojim je neka osoba povrijeđena.Radnja izvršenja ovog djela određena je uopšteno i to kao ostavljanje bez pomoći osobe koja je povrijeđena u prometnoj nezgodi (npr. ne zaustavljanje vozila nakon nanesene povrede, bijeg sa mjesta udesa, propuštanje pozivanja pomoći, propuštanje prevoženja povređene osobe u zdravstvenu ustanovu itd.). Djelo postoji i kad počinitelj nije kriv za povredu, a to je u slučaju kad je sam povrijeđeni svojim ponašanjem doveo do nastupanja povrede. Posljedica KD sastoji se u prouzrokovanom stanju opasnosti za povređenu osobu, pa se djelo smatra dovršenim samim ostavljanjem bez pomoći takve osobe. Oblik krivice je umišljaj. Počinitelj treba biti svjestan da je prevoznim sredstvom kojim je upravljao povrijedio ili prouzrokovao povredu druge osobe i da tu osobu ostavlja bez pomoći.Teži oblik krivice propisan je stav 2. ovog član koji postoji kad je zbog neukazivanja pomoći prouzrokaovana teška tjelesna povreda ili smrt povrijeđene osobe. Kvalifikacijske okolnosti su teže posljedice koje su nastale kao rezultat ne pružanja pomoći. Za krivičnu odgovornost počinitelja potrebno je da su teže posljedice obuhvaćene njegovim nehatom. KRIVIČNA DJELA PROTIV PRAVOSUĐA (Glava XXIX KZ FBiH)1. Opšte napomeneKrivičnim djelima iz ove glave štiti se pravosuđe, tj. štiti se pravilno i zakonito obavljanje pravosudnih funkcija. Pojam pravosuđa shvata se u užem ili širem smislu. Pod pravosuđem u užem smislu podrazumijeva se redovno i posebno sudstvo. Najveći broj KD iz ove glave upravljen je protiv pravosudnih funkcija koje se odnose na gonjenje i suđenja počinitelja KD, što znači protiv funkcija koje vrše sudovi i javna tužilaštva.Pojam pravosuđa u širem smislu pored sudstva, obuhvaća i druge službe koje sarađuju sa sudovima u ostvarivanju pravosudnih funkcija kao što su javna tužilaštva, pravobranilaštva, organi unutarnjih poslova, te pravosudna uprava. Pravilno i zakonito vršenje pravosudnih funkcija može biti ugroženo radnjama osoba izvan pravosuđa, ali i nezakonitim radnjama osoba koje rade u pravosudnim organima ili drugih službenih osoba. Neka krivična djela iz ove glave može počiniti svaka osoba, dok neka KD čine samo osobe sa određenim osobnim svojstvima (npr. službena ili odgovorna osoba, svjedok, vještak, prevoditelj itd). Kada se kao počinitelj krivičnog djela pojavljuje osoba iz pravosuđa, npr. sudac, javni tužitelj najčešće se radi o nekom krivičnom djelu iz grupe krivičnih djela protiv službene dužnosti, kao što je zloupotreba položaja ili ovlasti, primanje mita itd., ili o nekom k. djelu protiv slobode i prava građana, kao što su protupravno lišenje slobode, iznuđivanje iskaza, zlostavljanje u vršenju službe, neovlašteno prisluškivanje i zvučno snimanje itd.Redovni oblik krivice je umišljaj.

1

2. DOGOVOR ZA POČINJENJE KRIVIČNIH DJELA (član 338. KZ F BiH)

Dogovor za počinjenje krivičnih djela u teoriji je poznat pod nazivom komplot i predstavlja jedan od slučajeva inkriminiranja pripremne radnje kao samostalnog krivičnog djela. Ovakvim se inkriminiranjem nastoji preventivno djelovati na buduće činjenje krivičnih djela. Ova inkriminacija stoga spada u tzv. “delikte prepreke”. Ovdje se odstupa od opšte odredbe prema kojoj su pripremne radnje nekažnjive. Ovo KD čini ko s drugim dogovori počinjenje krivičnog djela propisanog zakonom u Federaciji za koje se može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna, ako za dogovor počinjenja takvog pojedinog KD nije propisana posebna kazna. Počinitelj ovog KD može biti svaka osoba. Radnja počinjenja sastoji se u dogovoru, sporazumu dvije ili više osoba da zajedno učine jedno ili više krivičnih djela. Dogovor se može postići usmenim ili pisanim putem ili konkludentnim radnjama, ali je uvijek potrebno da postoji suglasnost volja za počinjenjem određenog KD Krivično djelo koje je dogovoreno mora biti konkretizirano u svim svojim bitnim obilježjima. Ako te konkretizacije nema, nema ni ovog KD, jer uopšteni dogovor o počinjenju nekog KD u nekoj prilici koja se ukaže neće predstavljati radnju počinjenja ovog KD Dogovor je izraz namjere da se s drugim zajednički kroz suizvršilaštvo učini određeno KD Ako nema te svijesti o zajedničkom djelovanju tada nema ni dogovora o izvršenju tog krivičnog djela. Kod ovog KD kažnjava se za sam dogovor, što znači da je nebitno je li došlo do ostvarenja dogovorenog djela ili do njegovog pokušaja. Ovo je djelo po svojoj prirodi pripremna radnja jer je ono samo prethodni stadij u ostvarenju dogovorenog k. djela koje je primarno. Prema tome djelo zadržava svoju samostalnost samo ako nije došlo do ostvarenja dogovorenog odnosno pripremanog krivičnog djela, a ukoliko dođe do ostvarenja dogovorenog odnosno pripremanog djela tada ovo djelo gubi svoju krivično-pravnu samostalnost.Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj.

3. LAŽNO PRIJAVLJIVANJE (član 347. KZ FBiH)

Ovo krivično djelo čini ko prijavi koju određenu osobu da je učinila krivično djelo propisano zakonom u Federaciji, znajući da ta osoba nije počinitelj. Svrha ove inkriminacije je u tome da se spreči ometanje rada pravosudnih organa i da se pojedinci zaštite od lažnih prijava da su izvršili neko krivično djelo. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja počinjenja ovog KD je lažno prijavljivanje određene osobe što znači da je nadležni državni organ upoznat sa izvršenjem KD kako bi došlo do pokretanja krivičnog postupka protiv određene osobe. Moguće je da djelo nije uopšte počinjeno ili da je počinjeno ali da njegov počinitelj nije osoba koja je lažno prijavljena. Djelo postoji ako počinitelj zna da osoba koju prijavljuje nije počinila KD Znanje te činjenice je bitno obilježje ovog KD, što znači da ono neće postojati ako je počinitelj na osnovu nekih činjenica i okolnosti povjerovao da je određena osoba izvršila određeno KD Prijava se mora odnositi na individualno određenu osobu bilo da se jasno navodi njeno ime i prezime, bilo da se na drugi način ponude podaci koji nedvosmisleno ukazuju o kojoj se osobi radi. Djelo postoji ako se prijava odnosi na KD koje je propisano zakonom u Federaciji, pri čemu za njegovo postojanje nije nužna i pravna kvalifikacija prijavljenog djela. Djelo je dovršeno podnošenjem lažne prijave, pri čemu je nebitno da li je došlo i do pokretanja krivičnog postupka.Drugi oblik ovog krivičnog djela čini ko podmetanjem tragova krivičnog djela ili na drugi način izazove pokretanje krivičnog postupka zbog krivičnog djela propisanog zakonom u Federaciji protiv osobe za koju zna da nije počinitelj.

4. DAVANJE LAŽNOG ISKAZA (član 348. KZ FBiH) Ovo krivično djelo čini svjedok, vještak, prevodilac ili tumač koji u sudskom, prekršajnom, upravnom ili disciplinskom postupku u Federaciji, da lažni iskaz. Radnja počinjenja ovog krivičnog djela je davanje lažnog iskaza od strane svjedoka, vještaka, prevodioca, tumača. To je izjava koja sadrži potvrđivanje neistinitih činjenica ili negiranje istinitih. Potrebno je da se lažan iskaz odnosi na činjenice koje mogu biti od uticaja na odluku u predmetu u kojem se daju. Nebitno je da li je iskaz lažan u cijelosti ili samo u nekom dijelu.Oblik krivice je umišljaj, koji treba obuhvatiti svijest da se daje lažni iskaz i u kom svojstvu se to čini. Motiv davanja lažnog iskaza nije od značaja za postojanje djela.Drugi oblik ovog djela čini stranka koja pri izvođenju dokaza ispitivanjem stranaka u parničnom ili upravnom postupku da lažni iskaz, a na tom iskazu je zasnovana odluka donesena u tom postupku.Teži oblik ovog djela postoji ako je lažni iskaz dat u krivičnom postupku zbog nastupanja težih posljedica. Posebno težak oblik ovog krivičnog djela postoji kad su usljed davanja lažnog iskaza u krivičnom postupku nastupile naročito teške posljedice za okrivljenika kao npr. u slučaju kad se na tom iskazu donese odluka kojom se nevina osoba proglašava krivom i osuđuje na težu kaznu. Zakonodavac je predvidio i blaži tretman na planu kažnjavanja za onog počinitelja koji dobrovoljno opozove svoj lažni iskaz prije donošenja konačne odluke (u smislu stav 5. član 348. KZ).

5. POVREDA TAJNOSTI POSTUPKA (član 350. KZ FBiH)

Ovo krivično djelo čini ko neovlašteno otkrije ono što je saznao u sudskom, prekršajnom ili upravnom postupku, a što se po zakonu ne smije objaviti ili je odlukom nadležne institucije u Federaciji proglašeno tajnom. Počinitelj može biti svaka osoba koja je u nekom od navedenih postupaka saznala podatke ili činjenice koji su proglašeni tajnom. Radnja počinjenja je neovlašteno otkrivanje onoga što je saznao u postupku pred sudom, odnosno u upravnom ili prekršajnom postupku, a što se po zakonu ne smije objaviti ili je po odluci neke nadležne institucije u Federaciji proglašeno kao tajna. Otkrivanje je upoznavanje drugih osoba sa sadržinom podataka ili činjenica, pri čemu je nebitno da li je sa tom sadržinom upoznata jedna ili više osoba. To se može ostvariti na različite načine, usmeno, pisanim putem, preko štampe i dr. sredstava informiranja. To se mora vršiti neovlašteno. Ovo krivično djelo neće postojati ako postoji odobrenje nadležnog organa da se tajna saopšti drugom, ako istekne rok vremenski ograničenog čuvanja tajne, ako nestanu razlozi za tajnost itd. Smisao ove inkriminacije je da se tajnošću zaštite društveni interesi, interesi pojedinaca kao učesnika u navedenim postupcima, kao i interesi samog postupka. Krivično djelo je dovršeno kad je ono što je saznato u nekom postupku a što se po zakonu ne smije objaviti ili je odlukom nadležne institucije proglašeno tajnom neovlašteno saopšteno ili objavljeno. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj.

6. NEIZVRŠAVANJE SUDSKE ODLUKE (član 351. KZ )

Ne izvršavanje sudske odluke je krivično djelo kojim su sankcionisane djelatnosti kojima se onemogućava sprovođenje pravosnažnih sudskih odluka ili kojima se sprečava ostvarivanje prava koja svoj osnov imaju u pravosnažnim sudskim odlukama.Osnovni oblik ovog djela čini odgovorna osoba u organu vlasti ili pravnoj osobi ili drugim institucijama u Federaciji koje ne postupe po pravosnažnoj odluci suda u Federaciji. Počinitelj ovog djela može biti samo odgovorna osoba u organu vlasti, u pravnoj osobi ili u drugim institucijama u Federaciji. Radnja počinjenja je ne postupanje po pravosnažnoj odluci suda u Federaciji. Nebitno je u kojem je postupku sudska odluka donesena (parničnom, upravnom, krivičnom). Bitno je da se radi o pravosnažnoj sudskoj odluci a to je ona odluka protiv koje se ne mogu ulagati redovni pravni lijekovi. Sama radnja ne postupanja po pravosnažnoj sudskoj odluci u pravilu predstavlja nečinjenje iako postoji obaveza na neko činjenje. To je npr. u slučaju kad se ne donese odgovarajući akt koji je nužan za izvršenje sudske odluke, kad se pravosnažna odluka ne dostavi nadležnom organu radi izvršenja, ili kad se odbije da se izvrši neka radnja koja je naznačena u pravosnažnoj sudskoj odluci. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Drugi oblik ovog djela propisan je stav 2. ovog član koje čini odgovorna osoba koja odbije izvršiti odluku Doma za ljudska prava za Federaciju ili odluku Ustavnog suda Federacije koju je dužna izvršiti. Dakle, počinitelj može biti samo odgovorna osoba.

2

Odredbom stav 3. ovog član propisan je teži oblik ovog KD koji postoji ako je ne izvršenjem sudske odluke prouzrokovana teža povreda prava drugoga ili značajna materijalna šteta. Da li se radi o takvim posljedicama faktično je pitanje koje se mora posebno rješavati u svakom konkretnom slučaju. U odnosu na prouzrokovanje težih povreda prava drugoga ili značajnu materijalnu štetu za krivičnu odgovornost dovoljan je i nehat na strani počinitelja.

7. POVREDA SUDSKE ODLUKE O ZABRANI VRŠENJA ZVANJA, DJELATNOSTI ILI DUŽNOSTI (član 353. KZ FBiH)

Ovo KD čini ko drugome omogući obavljanje zanimanja, djelatnosti ili dužnosti iako zna da mu je pravosnažnom sudskom odlukom izrečena sigurnosna mjera zabrane vršenja zvanja, dužnosti ili djelatnosti, ili zaštitna mjera zabrane vršenja određenih dužnosti, ili da je takva zabrana pravna posljedica osude. Iako iz zakonskog opisa bića ovog KD proizlazi da počinitelj ovog KD može biti svaka osoba u pravilu će to biti osobe koje imaju mogućnosti da odlučuju o primanju na rad osoba kojima je zabranjeno vršenje određenih poslova, ili da im na neki drugi način omogući da vrše te poslove. Radnja počinjenja ovog djela je omogućavanje obavljanja određenih poslova osobi kojoj je vršenje tih poslova zabranjeno po nekom pravnom osnovu, kao što je izrečena mjera sigurnosti, izrečena zaštitna mjera ili je nastupila pravna posljedica osude koja sadrži tu zabranu. Mjera sigurnosti ili zaštitna mjera moraju biti izrečene pravosnažnom sudskom odlukom, dok je u pogledu pravne posljedice osude potrebno da je nastupila po sili zakona kojim je propisana nakon donošenja pravosnažne presude. Krivično djelo dovršeno je samim omogućavanjem nekoj osobi da vrši određene poslove koji su joj zabranjeni, dakle za nastupanje djela nije potrebno da je ta osoba i započela sa obavljanjem tih poslova. U pogledu odgovornosti potreban je umišljaj, kao i znanje da je osobi kojoj se omogućava vršenje određenih poslova to vršenje zabranjeno zbog izrečene mjere sigurnosti, zaštitne mjere ili pravne posljedice osude.

8. POBUNA OSOBA KOJIMA JE ODUZETA SLOBODA ( član 354. KZ FBiH)

Ovo KD čini osoba kojoj je na osnovu zakona oduzeta sloboda, koja se udruži s drugim osobama kojima je na osnovu zakona oduzeta sloboda s ciljem da se nasilno oslobodi ili da te osobe zajednički napadnu osobe čijem su nadzoru povjerene, ili da ih silom ili prijetnjom da će izravno upotrijebiti silu prinude da učine ili propuste nešto učiniti što je protivno njihovoj dužnosti.Počinitelj ovog KD može biti samo osoba kojoj je na osnovu zakona oduzeta sloboda. To je npr. osoba u pritvoru, osoba na izdržavanju kazne zatvora, dugotrajnog zatvora ili maloljetničkog zatvora, osoba koja izdržava neku od mjera sigurnosti institucionalnog karaktera, kao što je npr. obavezno liječenje od zavisnosti, kad se ta mjera izvršava u specijaliziranoj ustanovi, osobe prema kojima se primjenjuju odgojne mjere upućivanja u odgojno-popravni dom itd. Ako se radi o pobuni osoba koje su protu-pravno lišene slobode, neće se raditi o ovom krivičnom djelu. Radnja počinjenja ovog krivičnog djela sastoji se u udruživanju s drugim osobama kojima je na osnovu zakona oduzeta sloboda i to s određenim ciljem koji tom udruživanju daje karakter pobune. Za postojanje ovog KD potrebno je postojanje jednog od tri alternativno postavljena cilja: 1) da se ta osoba nasilno oslobodi, 2) da zajednički napadnu osobe čijem su nadzoru povjerene i 3) da te osobe čijem su nadzoru povjerene, silom ili prijetnjom da će neposredno upotrebiti silu, prinude da učine ili propuste učiniti nešto što je protivno njihovoj dužnosti. Nasilno oslobađanje znači oslobađanje upotrebom sile ili prijetnje da će se upotrebiti sila. Djelo je dovršeno samim udruživanjem sa osobama kojima je na osnovu zakona oduzeta sloboda, ako je udruživanje počinjeno u navedenom cilju. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj pored kojeg je potrebno utvrditi i da je udruživanje poduzeto u točno naznačenom cilju. Teži oblik ovog krivičnog djela postoji ako je izvršenjem ovog osnovnog oblika djela neka osoba teško tjelesno povrijeđena ili je prouzrokovana imovinska šteta većih razmjera. Najteži oblik ovog djela propisan je stav 3. ovog član koji postoji ako je izvršenjem ovog krivičnog djela prouzrokovana smrt jedne ili više osoba. Dakle, kvalifikacijska okolnost je i kod ovog oblika djela težina prouzrokovanih posljedica. U odnosu na te posljedice mora postojati nehat na strani počinitelja.

9. BIJEG OSOBE KOJOJ JE ODUZETA SLOBODA (član 355. KZ FBiH)

Ovo krivično djelo čini ko upotrebom sile ili prijetnjom da će izravno napasti na život ili tijelo druge osobe pobjegne iz kazneno-popravne ustanove ili zatvora.Kao i kod prethodnog krivičnog djela (pobune osoba kojima je oduzeta sloboda – član 354. KZ FBiH) i kod ovog krivičnog djela počinitelj može biti samo osoba kojoj je nekom zakonskom osnovom oduzeta sloboda. Radnja počinjenja sastoji se u bjekstvu osobe kojoj je oduzeta sloboda upotrebom sile ili kvalifikovane prijetnje protiv neke osobe. Radi se o samooslobađanju počinitelja djela i to mora biti nasilno, jer nenasilno samooslobađanje, tj. bijeg ne predstavlja ovo krivično djelo. Nasilje mora biti upravljeno prema ljudima, s tim da to ne moraju biti osobe koje imaju dužnost čuvanja osoba lišenih slobode, već to mogu biti i druge osobe, kao npr. drugi zatvorenici, posjetioci, ili bilo koja druga osoba koja počinitelju djela služi kao talac. Krivično djelo je dovršeno kada počinitelj pobjegne iz kazneno-popravne ustanove ili zatvora, a pokušaj postoji kad se upotrijebi sila ili prijetnja s ciljem bjekstva.Ovo se krivično djelo može učiniti samo s umišljajem.

10. OMOGUĆAVANJE BIJEGA OSOBI KOJOJ JE ODUZETA SLOBODA (član 356. KZ FBiH)

Ovo djelo čini ko silom, prijetnjom, obmanom ili na drugi način omogući bijeg osobi kojoj je na osnovu zakona oduzeta sloboda.Počinitelj ovog krivičnog djela može biti svaka osoba, kako ona koja se nalazi na slobodi, tako i druga osoba kojoj je oduzeta sloboda ili neko od osoblja ustanove u kojoj je zatvorena osoba kojoj se omogućava bijeg.Radnja počinjenja ovog krivičnog djela je omogućavanje bijega osobi kojoj je na osnovu zakona oduzeta sloboda, odnosno to je svaka djelatnost kojom se osobi lišenoj slobode omogućava da pobjegne ili joj se u tome pomaže. Najtipičniji način kojim se omogućava osobi bijeg je upotreba sile, prijetnje, obmane, ali i svaki drugi način. Sila može biti upotrebljena i prema osobama i prema stvarima. Prijetnja može biti upotrebljena prema raznim osobama i sadržajno može biti različita. Obmana predstavlja različite načine dovođenja u zabludu osobe koja vrši nadzor nad osobama lišenim slobode ili neke druge osobe. Neki drugi način bi bio npr. dostavljanje oružja za obijanje ili provaljivanje, vrbovanje čuvara, dostavljanje odjeće itd. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, počinitelj treba biti svjestan da svojom djelatnošću omogućava bijeg osobi lišenoj slobode. Teži oblik ovog KD propisan je stav 2. ovog član koji postoji ako bijeg osobi kojoj je na osnovu zakona oduzeta sloboda omogući počinitelj i to ne kao pojedinac već kao član grupe. Za postojanje ovog oblika djela smatra se da to moraju biti najmanje tri osobe, jer udruživanje po prirodi podrazumijeva dogovaranje tri ili više osoba.

3

11. POVREDA ZAKONA OD STRANE SUDIJE (član 357. KZ FBiH)

Prema odredbi član 357. KZ FBiH ovo krivično djelo čini sudija Ustavnog suda Federacije ili sudija suda u Federaciji koji s ciljem da drugom pribavi kakvu korist ili da mu nanese kakvu štetu, donese nezakonitu odluku ili na drugi način prekrši zakon.Počinitelj ovog djela može biti samo sudija Ustavnog suda Federacije ili sudija suda u Federaciji. Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1) donošenje nezakonite odluke, ili kao 2) kršenje zakona na drugi način, ali samo u sudskom postupku. Donošenje nezakonitog akta mora biti u formi sudske odluke. Kršenje zakona na drugi način postojalo bi npr. kada bi se kršile procesne odredbe u toku sudskog postupka. To je, u stvari svako ne primjenjivanje zakona ili njegova primjena koja je suprotna intencijama zakonodavca, bez obzira da li se radi o materijalnom ili formalnom zakonu i bez obzira u kojoj fazi sudskog postupka se to čini.Za postojanje djela potrebno je da se radnja izvršenja vrši s ciljem da se drugom pribavi kakva korist ili da mu se nanese kakva šteta. Za ostvarenje bića djela nije potrebno da je taj cilj i postignut.Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, pored kojeg se mora utvrditi da je počinitelj postupao u namjeri da se ostvari navedeni cilj.Napomena: ovo krivično djelo je sa istim obilježjima i uz istu zaprijećenu kaznu, sa razumljivom razlikom u pogledu počinitelja, propisano i u odredbi član 238. KZ BiH.

KRIVIČNA DJELA PROTIV JAVNOG REDA I PRAVNOG PROMETA (Glava XXX KZ FBiH)

1. Opšte napomene U ovu grupu svrstana su krivična djela sa različitim neposrednim objektima krivično-pravne zaštite zbog čega nije moguće izvući ni minimum jedinstva svih tih djela kada se radi o grupnom zaštitnom objektu. U ovu su grupu svrstana različita krivična djela koja se po karakteru objekta zaštite ne mogu svrstati u druge glave zakona.

2. Sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje (član 358. KZ F BiH)

Ovo krivično djelo čini ko silom ili prijetnjom da će izravno upotrijebiti silu spreči službenu osobu u vršenju službene radnje koju je poduzela u okviru svojih ovlasti ili je na isti način prisili na obavljanje službene radnje.Počinitelj ovog krivičnog djela može biti svaka osoba. Radnja izvršenja ovog krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1) sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje, ili 2) prisiljavanje službene osobe na vršenje službene radnje. Sredstvo prisiljavanja je sila ili prijetnja neposredne upotrebe sile. Sila i prijetnja primjenjuju se ili neposredno prije otpočinjanja službene radnje ili nakon što je službena radnja otpočeta, sve dok ta radnja traje. Posljedica sprečavanja je ne izvršavanje službene radnje. Prisiljavanje znači činjenje službene radnje pod prinudom, tj. upotrebom sile ili prijetnjom neposredne upotrebe sile. Za krivčnu odgovornost potreban je umišljaj. Teži oblik ovog djela propisan je stav 2. ovog član koji postoji ako je prilikom izvršenja osnovnog oblika djela službena osoba uvrijeđena, zlostavljana ili je lako tjelesno povrijeđena ili je krivično djelo

počinjeno prijetnjom upotrebe oružja. Kvalifikacijske okolnosti su nanošenje uvrede, zlostavljanja, nanošenje lake tjelesne povrede ili prijetnja upotrebom oružja prema službenoj osobi. Najteži oblik ovog KD propisan je stav 3. ovog član koji postoji kad se oblici ovog djela učine prema službenoj osobi pri obavljanju poslova javne sigurnosti ili sigurnosti Federacije, ili dužnosti čuvanja javnog reda, hvatanja počinitelja KD ili čuvanja osobe lišene slobode. Odredbom stav 4. ovog član propisana je mogućnost oslobađanja od kazne počinitelja djela ako je bio izazvan protuzakonitim ili grubim ponašanjem službene osobe.

2. NASILNIČKO PONAŠANJE (član 362. KZ FBiH)

Ovo krivično djelo čini ko grubim vrijeđanjem ili zlostavljanjem drugog, nasiljem prema drugom, izazivanjem tuče ili naročito drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava građanski mir. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja izvršenja alternativno je određena i to kao: 1) grubo vrijeđanje drugog, 2) zlostavljanje drugog, 3) vršenje nasilja prema drugome, 4) izazivanje tuče, 5) kao naročito drsko ponašanje i 6) kao bezobzirno ponašanje. Za postojanje djela, uz ostale uslove, dovoljno je poduzimanje bilo koje navedene radnje. Grubo vrijeđanje podrazumijeva teže oblike napada na čast i ugled druge osobe. Dok grubo zlostavljanje označava takve postupke kojim se izazivaju fizičke nelagodnosti većeg intenziteta, ali se ne radi o tjelesnim povredama. Vršenje nasilja prema drugom je upotreba fizičke ili psihičke prinude, kao npr. da vrši određenu djelatnost, da ostane u određenom položaju itd. Izazivanje tuče je izazivanje fizičkog obračuna između dvije ili više osoba. Naročitio drsko ili bezobzirno ponašanje podrazumijeva sva ona ponašanja koja su u gruboj suprotnosti sa prihvaćenim pravilima ponašanja u određenoj socijalnoj sredini. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Djelo je dovršeno kada je zbog poduzimanja neke od navedenih radnji izvršenja došlo do ugrožavanja građanskog mira, što znači da je ponašanje počinitelja izazvalo duševni mir, osjećaj straha ili osjećaj osobne nesigurnosti kod građana. Odredbom stav 2. ovog član propisan je teži oblik ovog KD koji postoji kad je osnovni oblik djela počinjen u sastavu grupe ljudi, ili je došlo do teškog poniženja više osoba ili je drugom nanesena laka tjelesna povreda.

3. SKIDANJE ILI POVREDA SLUŽBENOG PEČATA ILI ZNAKA (član 366. KZ FBiH)

Ovo krivično djelo vrši ko skine ili povrijedi službeni pečat ili znak koji je ovlaštena osoba postavila radi osiguranja predmeta ili prostorije, ili ko bez skidanja ili povrede pečata ili znaka otvori osigurani predmet ili uđe u takvu prostoriju. Objekt krivično-pravne zaštite kod ovog KD su predmeti ili prostorije na koje su stavljeni službeni pečati ili znaci. Počinitelj ovog krivičnog djela može biti svaka osoba. Radnja počinjenja alternativno je određena i može se sastojati u: 1) skidanju službenog pečata ili znaka 2) u povredi službenog pečata ili znaka, 3) u otvaranju osiguranog predmeta 4) u ulasku u osiguranu prostoriju bez skidanja ili povrede službenog pečata ili znaka. Objekt radnje ovog krivičnog djela su službeni pečati ili znaci kao simboli koji se stavljaju na prostorije ili predmete i praktično znače obavještenja za druge osobe da bez odobrenja u te prostorije ne smiju ulaziti ili da te prostorije ne smiju otvarati.Kod ovih oblika radnje djelo je dovršeno kad je službeni pečat ili znak skinut ili povrijeđen, odnosno ulaskom u osiguranu prostoriju ili otvaranjem osiguranog predmeta.Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj.

4

4. LAŽNO PREDSTAVLJANJE (član 369. KZ FBiH)

Krivično djelo lažno predstavljanje iz član 369. KZ FBiH čini ko se s ciljem da sebi ili drugom pribavi kakvu korist ili da drugom nanese kakvu štetu, lažno predstavlja kao službena ili vojna osoba ili neovlašteno nosi oznake službene osobe ili vojne osobe. Počinitelj ovog krivičnog djela može biti svaka osoba.Radnja krivičnog djela alternativno je određena i može se sastojati u: 1) lažnom predstavljanju ili u 2) neovlaštenom nošenju oznaka službene ili vojne osobe. Prvi oblik radnje postoji kad se počinitelj neposrednom izjavom lažno predstavlja da je službena ili vojna osoba, iako to nije, ili se to čini posredno tj. ponašanjem iz kojeg se može zaključiti da je u pitanju službena ili vojna osoba, koja to u stvari nije. Drugi oblik radnje je neovlašteno nošenje oznaka službene ili vojne osobe, što znači da se s tim oznakama počinitelj pojavljuje u određenoj sredini i time ostavlja utisak da se radi o službenoj ili vojnoj osobi. Pojam oznaka široko se tumači, pa to može biti ne samo kompletna uniforma, već samo dio te uniforme, kao što je npr. jakna ili kapa, ili neki znak koji označava pripadnost nekoj službi kao što je policija, carina, određeni rod vojske, određena jedinica itd.Za ostvarenje bića ovog krivičnog djela neophodno je potrebno da počinitelj postupa u cilju da sebi ili drugom pribavi kakvu korist, koja ne mora biti samo imovinska, ili sa ciljem da se drugome nanese kakva šteta. Za postojanje ovog djela mora se utvrditi da je počinitelj postupao sa navedenim ciljem, dok nije bitno da je stvarno i postignut cilj prema kojem je počiniteljeva namjera bila upravljena. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, pored kojeg se mora dokazati i postupanje u točno naznačenom cilju. Poseban oblik ovog djela predviđen je u stav 2. ovog član i čini ga ko izvrši kakvu službenu radnju koju je ovlaštena izvršiti samo određena službena osoba. Ovdje se ne traži i utvrđenje namjere dovoljno je samo poduzimanje određene radnje za čije je izvršenje ovlaštena samo određena službena osoba. Takve su radnje npr. pretresanje prostorija ili osoba, lišavanje slobode počinitelja KD ili carinski pretres koji mogu izvršiti samo carinici. Djelo je dovršeno poduzimanjem radnje na koju je ovlaštena samo određena službena osoba. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o poduzimanju radnje koju je ovlaštena izvršiti samo određena službena osoba, a ne i počinitelj ovog krivičnog djela.

5. SAMOVLAŠĆE (član 370. KZ FBIH)

Ovo krivično djelo čini ko upotrebom sile ili ozbiljne prijetnje pribavlja neko svoje pravo ili pravo za koje smatra da mu pripada. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja krivičnog djela određena je kao pribavljanje nekog svog prava ili prava za koje počinitelj smatra da mu pripada. Bit ovog KD je u pribavljanju nekog svog prava priznatog ili pretpostavljenog prava zaobilaženjem nadležnih državnih organa čime se istovremeno dovodi u pitanje i autoritet tih organa. Smisao ove inkriminacije je da se građani odvrate od samovlasnog ostvarivanja svojih prava, jer za to postoje sudovi i drugi nadležni državni organi. Djelo je dovršeno kad je počinitelj neko svoje pravo, ili pravo za koje smatra da mu pripada, samovlasno pribavio. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Odredbom stav 2. ovog član propisan je teži oblik ovog KD koji postoji u slučaju kad je osnovni oblik djela počinjen u sastavu grupe ljudi ili udruženja organiziranog radi počinjenja tog krivičnog djela. Kvalifikacijska okolnost je izvršenje djela u sastavu grupe ili udruženja što znači od strane više međusobno organiziranih počinitelja. U odnosu na tu okolnost mora postojati umišljaj.

6. NEDOZVOLJENO DRŽANJE ORUŽJA ILI EKSPLOZIVNIH MATERIJA (član 371. KZ FBiH)

Ko neovlašteno izradi, popravi, proda, nabavi ili razmjeni vatreno oružje, municiju ili eksplozivne materije, ili ko neovlašteno drži vatreno oružje, municiju, ili eksplozivne materije čija nabavka građanima uopšte nije dozvoljena čini krivično djelo nedozvoljenog držanja oružja ili eksplozivnih materija iz član 371. KZ FBiH. Iz dispozicije ovog krivičnog djela proizlazi da je nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija krivično djelo blanketnog karaktera. Počinitelj ovog djela može biti bilo koja osoba.Radnja počinjenja ovog KD alternativno je određena i to kao: 1) izrađivanje, 2) prepravljanje, 3) prodaja, 4) nabavljanje 5) vršenje razmjene, odnosno 6) neovlašteno držanje vatrenog oružja, municije ili eksplozivnih tvari čije nabavljanje građanima nije uopšte dozvoljeno. Sve navedene djelatnosti moraju se poduzimati neovlašteno, što znači da su poduzete protivno propisima kojima je određen postupak, način i uslovi pod kojima se te djelatnosti mogu obavljati.Djelo se smatra dovršenim poduzimanjem neke od djelatnosti koja je kao radnja izvršenja navedena u zakonu, a koja predstavlja neovlaštenu izradu ili promet vatrenog oružja, municije ili eksplozivnih sredstava ili njihovo neovlašteno držanje.Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest o protupravnosti poduzete radnje izvršenja.Teži oblik djela propisan je stav 2. ovog član koji postoji ako je predmet djela veća količina vatrenog oružja, municije ili eksplozivnih materija. Mogućnost blažeg kažnjavanja predviđena je stav 3. ovog član za počinitelja koji dobrovoljno preda navedena sredstva nadležnom organu. Ovom se odredbom stimulativno djeluje na osobe koje su počinitelji ovog djela da nadležnom organu predaju vatreno oružje.

7. KRIVOTVORENJE ISPRAVE (član 373. KZ FBiH)

Krivično djelo krivotvorenja isprave čini ko izradi lažnu ispravu ili preinači pravu ispravu s ciljem da se takva isprava upotrijebi kao prava, ili ko lažnu ili preinačenu ispravu upotrijebi kao pravu ili je nabavi radi upotrebe.Ovom se inkriminacijom štiti sigurnost i zakonitost pravnog prometa.Predmet ovog krivičnog djela je isprava. Prema odredbi član 2. stav 26. KZ isprava je svaki predmet koji je podoban ili je određen da služi kao dokaz kakve činjenice koja je od značaja za pravne odnose. To je opšti ili širi pojam isprave. Pod pojmom isprave u užem smislu koji se u pravnom prometu češće upotrebljava, smatra se izjava neke osobe koja je data u pisanoj formi, a koja se odnosi na neku pravno relevantnu okolnost. Takva isprava izražava volju njenog izdavaoca bez obzira da li je to fizička ili pravna osoba. Ta izjava mora biti pravno relevantna, mora se odnositi na neku okolnost koja je od značaja za pravne odnose. Isprave u užem smislu dijele se na privatne i javne, odnosno službene kao poseban oblik javnih isprava, zatim na originalne isprave i prijepise, odnosno duplikate itd.Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba.Radnja počinjenja ovog KD alternativno je određena i to kao: 1) izrada lažne isprave, 2) preinačenje prave isprave u namjeri da se upotrijebi kao prava, 3) kao upotreba lažne ili preinačene isprave kao prave, ili kao 4) nabavljanje lažne ili preinačene isprave radi upotrebe.Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, pored kojeg se mora dokazati da je počinitelj postupao s ciljem da se krivotvorena isprava upotrijebi kao prava.Teži oblik ovog KD postoji ako se krivotvorenje učini u pogledu javne isprave, oporuke, mjenice, čeka, javne ili službene knjige koja se po zakonu mora voditi.

8. OVJERAVANJE NEISTINITOG SADRŽAJA (član 375. KZ FBiH)

Ovo krivično djelo čini ko dovođenjem u zabludu nadležnog organa učini da on u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi ovjeri štogod neistinito što treba služiti kao dokaz u pravnom prometu.Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba.Radnja izvršenja KD sastoji se u navođenju nadležnog organa da ovjeri štogod neistinito. Navođenje se vrši dovođenjem u zabludu nadležnog organa, koje se najčešće ostvaruje usmeno ili pismeno, tj. izjavama koje se daju nadležnom organu. Na taj način nastaje isprava s neistinitim sadržajem. Krivično djelo se smatra dovršenim kad je nadležni organ koji je doveden u zabludu ovjerio nešto neistinito u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi, što će služiti kao dokaz u pravnom prometu. Za krivičnu odgovornost je potreban umišljaj. Odredbom stav 2. ovog član propisan je drugi oblik ovog krivičnog djela kojim je inkriminirana upotreba javne isprave, zapisnika ili knjige iako počinitelj zna da su neistiniti. Za postojanje djela neophodno je potrebno da osoba koja ih upotrebljava zna da su isprava, zapisnik ili knjiga neistiniti. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji, s obzirom na znanje počinitelja da se upotrebljava isprava, zapisnik ili knjiga koji su neistiniti, može biti samo direktni.

5

9. IZDAVANJE I UPOTREBA NEISTINITE LIJEČNIČKOG ILI VETERINARSKOG SVJEDOČANSTVA (član 376. KZ FBiH)

Ovo krivično djelo čini doktor medicine, doktor stomatologije ili veterinar koji izda neistinito liječničko ili veterinarsko svjedočanstvo znajući da je neistinita.Počinitelj ovog krivičnog djela može biti samo doktor medicine, stomatologije ili veterinar.Radnja počinjenja sastoji se u izdavanju neistinitog liječničkog ili veterinarskog svjedočanstva. Izdavanje znači sačinjavanje tog svjedočanstva i predaju određenoj osobi. Samo svjedočanstvo ili uvjerenje odnosi se ili na zdravstveno stanje neke osobe ili na zdravstveno stanje stoke ili domaćih životinja. Svjedočanstvo ili uvjerenje mora biti neistinito, tj. da njegova sadržina ne odgovara stvarnom stanju. Za postojanje ovog djela potrebno je da njegov izdavaoc zna da je uvjerenje ili svjedočanstvo neistinito. Djelo je dovršeno kad je liječničko ili veterinarsko svjedočanstvo izdato, s tim da za postojanje djela nije neophodno da je to svjedočanstvo i upotrebljeno. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, s obzirom da počinitelj zna da je svjedočanstvo koje izdaje neistinito.Odredbom stava 2. ovog člana inkriminisana je upotreba neistinitog liječničkog, odnosno veterinarskog svjedočanstva od osobe koja zna da je to svjedočanstvo neistinita. Način na koji je počinitelj došao do neistinitog uvjerenja nije od značaja za postojanje ovog krivičnog djela. Bitno je samo to da on upotrebljava liječničko, odnosno veterinarsko svjedočanstvo i da pri tome zna da je ono neistinito.U pogledu krivice moguć je samo direktni umišljaj.

10. NADRIPISARSTVO (član 377. KZ F BiH)

Ovo krivično djelo čini ko se nemajući propisanu stručnu spremu, neovlašteno za nagradu bavi ukazivanjem pravne pomoći. Počinitelj ovog krivičnog djela može biti svaka osoba. To može biti i osoba sa završenim pravnim fakultetom, ako nije ovlaštena da drugima pruža pravnu pomoć.Radnja izvršenja sastoji se u neovlaštenom bavljenju pružanja pravne pomoći. Tu se podrazumijevaju različite djelatnosti kojima se drugima pomaže pri poduzimanju pravnih poslova, kao što je npr. davanje pravnih savjeta, sastavljanje određenih podnesaka itd. To se mora činiti neovlašteno i to su uglavnom osobe koje nemaju odgovarajuću stručnu spremu ali to mogu biti i stručne osobe koje iz određenih razloga nemaju ovlaštenje za takvu djelatnost kao npr. advokat pod suspenzijom. Pojam “bavljenje” podrazumijeva češće, višestruko poduzimanje djelatnosti pružanja pravne pomoći uz spremnost počinitelja da se i dalje te djelatnosti ponavljaju. Za istaknuti je da jednokratno izvršenje djela nije dovoljno za njegovo postojanje.Za postojanje ovog djela potrebno je i to da se neovlašteno pružanje pravne pomoći vrši za nagradu, koja je primljena ili samo ugovorena, a koja može obuhvatiti bilo koji oblik imovinske koristi, kao npr. novac, davanje u naturi itd.Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji treba obuhvatiti svijest o neovlaštenom pružanju pravne pomoći i svijest da se to čini za nagradu.

11. POVREDA MIRA POKOJNIKA (član 379. KZ F BiH)

Ovo krivično djelo čini ko neovlašteno prekopa, razruši ili ošteti ili na drugi način grubo oskrvne grob ili drugo mjesto ukopa ili spomen na umrle.Ovom se inkriminacijom štiti grob ili drugo mjesto na kome se umrli sahranjuju, kao mjesta posljednjeg čovjekovog počivališta. Za postojanje djela nije bitno da se radi o grobu, grobnici, podignutom spomeniku, mjestu gdje su položene urne sa pepelom, zajedničke grobnice ili grobnice izvan groblja. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba.Radnja počinjenja alternativno je određena i može se sastojati u: 1) prekopavanju, 2) rušenju, 3) oštećenju ili u 4) nekoj drugoj djelatnosti koja predstavlja grubo skrnavljenje groba ili drugog mjesta ukopa ili spomena na umrle. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest da se poduzetom radnjom grubo povređuje mir pokojnika i svijest da se to čini neovlašteno, tj. protupravno.Teži oblik ovog krivičnog djela propisan je stav 2. ovog član kojeg čini ko neovlašteno iskopa, odnese, ošteti, uništi, sakrije ili premjesti organ, dio tijela ili pepeo umrle osobe, ili ko oskrvne organ umrle osobe.

KRIVIČNA DJELA PROTIV PODMIĆIVANJA I KRIVIČNA DJELA

PROTIV SLUŽBENE I DRUGE DUŽNOSTI (1. OPŠTE NAPOMENE Ovim se krivičnim djelima ugrožavaju ili povređuju različite pravno zaštićene vrijednosti, kao npr. imovina, osobna prava, osobne slobode i sl. Izvršitelji ovih krivičnih djela su službene osobe i ona se najviše izvršavaju u vršenju službene dužnosti. Ugrožavanje ili povreda prava i sloboda drugih osoba ostvaruje se korištenjem, zloupotrebom službenog položaja ili ovlaštenja, tj nezakonitim postupanjem službenih osoba. Dakle, kao počinitelji ovih djela najčešće se pojavljuju službene osobe ili odgovorne osobe povredom svojih službenih dužnosti ili posebnih ovlaštenja. Pojmovi službene ili odgovorne osobe određeni su odredbama član 2. stav 3. i 6. KZ. izvršitelji nekih KD iz ove glave zakona, može biti svaka osoba kao kod pronevjere u službi, posluge u službi, davanja dara i drugih oblika koristi i protuzakonitog posredovanja. Različite posljedice nastupaju počinjenjem ovih KD tako kod nekih posljedica se ogleda u pribavljanju imovinske ili neke druge koristi, ili u nanošenju štete drugom, kod nekih se ogleda u povredi nekog prava. Zajednička posljedica svih ovih KD sastoji se u ugrožavanju pravilnog i zakonitog vršenja službenih ili drugih odgovornih dužnosti. Za ova se KD odgovara samo ako su izvršena s umišljajem, obzirom da priroda ovih KD predstavlja svjesno i voljno nezakonito postupanje. Jedini izuzetak je KD odavanja službene tajne kod kojeg je zakonodavac propisao odgovornost i za njegovo nehatno izvršenje.Zajednička karakteristika svih KD ove glave je da se ona mogu izvršiti samo u vršenju službe. Ova se KD obično klasificiraju na prava i neprava, opšta i posebna. Prava KD protiv službene dužnosti su ona koja mogu izvršiti samo službene osobe, jer je svojstvo službene osobe njihovo konstitutivno obilježje (npr. protupravno oslobađanje osoba lišenih slobode itd.). Neprava su ona KD koja mogu izvršiti i službene i neke druge osobe (pronevjera u službi, posluga u službi, protuzakonito posredovanje...)

Opšta djela protiv službene dužnosti su ona koja se mogu izvršiti u sklopu svake službe i izvršitelj može biti svaka službena osoba (zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja, primanje dara, ne savjestan rad u službi itd.), dok su posebna ona djela koja mogu izvršiti samo određene osobe u vršenju određene službe (npr. protuzakonito oslobađanje osoba lišenih slobode)

2. PRIMANJE DARA I DRUGIH OBLIKA KORISTI (član 380. KZ F B iH)

Primanje dara ili drugih koristi što se uobičajeno naziva primanje mita, čini službena ili odgovorna osoba uključujući i stranu službenu osobu, koja zahtjeva ili primi dar ili kakvu drugu korist, ili koja primi obećanje dara ili kakve druge koristi, da u okviru svog ovlaštenja učini nešto što ne bi smjela učiniti ili da ne učini nešto što bi morala učiniti.Počinitelj ovog djela može biti samo službena osoba. Radnja izvršenja ovog KD alternativno je određena i sastoji se od: 1) zahtjevanju dara ili kakve druge koristi, 2) u primanju dara ili kakve druge koristi, ili 3) u primanju obećanja dara ili kakve druge koristi da se u okviru svojih ovlaštenja izvrši radnja koja se ne bi smjela izvršiti ili da se ne izvrši radnja koja bi se morala izvršiti. Za postojanje djela bitno je da se radi o službenoj radnji koju izvršitelj poduzima u okviru svoje službene ovlasti. Zahtjevanje može biti počinjeno i usmeno i pisanim putem ili na neki drugi način na koji se jasno stavlja do znanja osobi od koje se traži poklon ili kakva druga korist da će se zbog toga izvršiti radnja koja se ne bi smjela izvršiti ili da se neće poduzeti radnja koja bi se morala poduzeti. Svi oblici ove radnje mogu se izvršiti neposredno ili posredno preko neke druge osobe. Posljedica krivičnog djela je ugrožavanje službene dužnosti odnosno službe. Djelo je dovršeno samim poduzimanjem neke od tri alternativno postavljena oblika radnje izvršenja. Za njegovo postojanje nije bitno da je i izvršeno ono za što se mito zahtjeva, prima ili prihvata obećanje. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvata svijest o radnji izvršenja i svijest o službenim radnjama koje povodom mita trebaju se učiniti ili ne učiniti, kao i svijest o osobnom svojstvu počinitelja koji te radnje treba učiniti ili ne učiniti.Ovom je inkriminacijom propisano obavezno oduzimanje primljenog dara ili imovinske koristi tj. obavezna primjena mjere sigurnosti oduzimanja predmeta iz član 78. stav 3. KZ.

6

3. DAVANJE DARA I DRUGIH OBLIKA KORISTI (član 381. KZ F BiH) Krivčno djelo davanja dara ili drugih oblika koristi, koji se uobičajeno naziva davanje mita, čini ko službenoj ili odgovornoj osobi, uključujući i stranu službenu osobu, učini ili obeća dar ili kakvu drugu korist, da u okviru svog ovlaštenja učini što ne bi smjela učiniti ili da ne učini što bi morala učiniti, ili ako posreduje pri ovakvom podmićivanju službene ili odgovorne osobe. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja izvršenja ovog KD alternativno je određena i sastoji se u: 1) činjenju kakvog dara ili kakve druge koristi, 2) u obećanju dara ili kakve druge koristi, ili 3) u posredovanju pri ovakvom podmićivanju. Ovaj oblik djela predstavlja pravo aktivno podmićivanje. Svi navedeni oblici radnje izvršenja ovog KD imaju za cilj da se izvrši službena radnja koja se ne bi smjela izvršiti, ili da se ne izvrši radnja koja bi se morala izvršiti. Za postojanje ovog KD neophodno je potrebno da se radi o službenoj radnji koja se poduzima u okviru službene ovlasti službene ili odgovorne osobe.K. djelo je izvršeno samim obećanjem obično davanjem dara u vezi sa izvršenjem nezakonite radnje i za njegovo postojanje nije neophodno da je službena ili odgovorna osoba u vezi s obećanjem ili datim poklonom nešto učinila ili propustila učiniti. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest da se obećava ili daje poklon ili kakva druga imovinska korist službenoj ili odgovornoj osobi ili da se u tome posreduje da bi službena ili odgovorna osoba izvršila nezakonitu radnju ili da ne poduzme zakonitu radnju. Drugi oblik ovog djela je nepravo aktivno podmićivanje a čini ga ko službenoj ili odgovornoj osobi uključujući i stranu službenu osobu, učini ili obeća dar ili kakvu drugu korist da u okviru svog ovlaštenja, učini što bi morala učiniti ili da ne učini što ne bi smjela učiniti, ili ko posreduje pri ovakvom podmićivanju službene ili odgovorne osobe.Predviđeno je obavezno oduzimanje primljenog dara ili imovinske koristi tj. obavezna primjena sigurnosne mjere oduzimanja predmeta s napomenom da se ako su dar ili imovinska korist dati na zahtjev službene ili odgovorne osobe mogu vratiti davaocu mita.

4. ZLOUPOTREBA POLOŽAJA ILI OVLAŠTENJA (član 383. KZ F BiH)

Ovo krivično djelo čini službena ili odgovorna osoba koja iskorištavanjem svog službenog položaja ili ovlaštenja, prekorači granice svoje službene ovlasti ili ne obavi svoje službene dužnosti, i tako pribavi sebi ili drugome kakvu korist, drugome nanese kakvu štetu ili teže povrijedi prava drugog.Dakle, izvršitelj ovog KD može biti samo službena ili odgovorna osoba (pojam službene i odgovorne osobe propisan je odredbama člana 2. stavovi 3. i 6. KZ).Radnja počinjenja ovog djela je alternativno određena i može se sastojati: u 1) iskorištavanju službenog položaja ili ovlasti, 2) u prekoračenju granica svoje službene ovlasti ili 3) u ne vršenju službene dužnosti.Posljedica djela sastoji se u pribavljanju sebi ili drugome kakve koristi, ili u nanošenju kakve štete drugome, ili u težoj povredi prava drugog. Djelo je dovršeno nastupanjem posljedice. Ako su poduzete neke radnje ali do nastupanja posljedice nije došlo postojati će pokušaj ovog KD.Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Teži oblik djela postoji u slučaju kad je zloupotrebom službenog položaja ili ovlasti pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 10.000 KM. U odnosu na tu kvalifikacijsku okolnost (visina pribavljene imovinske koristi) mora postojati najmanje nehat na strani počinitelja. Najteži oblik ovog krivičnog djela propisan je stav 3. ovog člana Zakona i postoji u slučaju kad je izvršenjem djela pribavljena imovinska korist prelazi 50.000 KM.

5. PRONEVJERA U SLUŽBI (član 384. KZ FBiH)

Pronevjeru čini onaj ko s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist prisvoji novac, vrijednosne papire ili druge pokretnine koje su mu povjerene u službi ili uopšte na radu. Počinitelj ovog djela može biti bilo koja službena osoba, kao i neka druga osoba kojoj su po nekom pravnom osnovu povjereni novac, vrijednosni papiri ili druge pokretne stvari.Radnja krivičnog djela sastoji se u prisvajanju pokretnih stvari, tj. novca, vrijednosnih papira ili drugih pokretnih stvari. Suština djela je u zloupotrebi ovlaštenja koja počinitelj ima u odnosu na povjerene stvari.Za ostvarenje bića ovog KD potrebno je utvrditi da je prisvajanje novca, papira od vrijednosti ili drugih pokretnih stvari počinjeno s ciljem da se sebi ili drugom pribavi protupravna imovinska korist. Djelo je dovršeno prisvajanjem navedenih predmeta, ali ono postoji i u slučaju kad nije došlo do pribavljanja protupravne imovinske koristi.Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Počinitelj mora biti svjestan da prisvaja predmete koji su mu povjereni u službi ili uopšte na radu. Pored toga mora se utvrditi da je postupao s ciljem prisvajanja sebi ili drugom protupravnu imovinsku korist.Teži oblik ovog djela postoji u slučaju pribavljanja imovinske koristi čija vrijednost prelazi 10.000 KM. Kvalifikacijska okolnost je visina pribavljene imovinske koristi za koju mora postojati umišljaj počinitelja da je svjestan da pribavlja veću imovinsku vrijednost. Najteži oblik ovog djela je kad počinitelj izvršenjem pronevjere pribavlja imovinsku korist čija vrijednost prelazi 50.000 KM. I ovdje je

kvalifikacijska okolnost visina pribavljene imovinske koristi.

6. POSLUGA U SLUŽBI (član 386. KZ F BiH)

Krivično djelo posluge u službi čini ko se neovlašteno posluži novcem, vrijednosnim papirom ili drugim pokretninama koje su mu povjerene u službi, ili uopšte na radu ili te stvari drugome da na poslugu.Počinitelj ovog djela može biti samo osoba u službi ili uopšte na radu. Radnja krivičnog djela alternativno je određena i sastoji se u: 1) posluživanju novcem, vrijednosnim papirima ili drugim pokretnim stvarima ili u 2) neovlaštenom davanju navedenih stvari drugom na poslugu. Posluga je uvijek privremeno uzimanje pokretnih stvari radi njihova korištenja, s namjerom vraćanja bez obzira da li se tim stvarima koristi sam počinitelj djela ili neka druga osoba. Posluga mora biti neovlaštena, što u stvari podrazumijeva njenu protuvrijednost.Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji mora obuhvatiti i svijest da se posluživanje novcem, vrijednosnim papirima ili drugim pokretnim stvarima vrši neovlašteno, tj. protupravno.

7. NESAVJESTAN RAD U SLUŽBI (član 387. KZ F BiH)

Ovo krivično djelo čini službena ili odgovorna osoba koja povredom zakona, drugog propisa ili opšteg akta ili propuštanjem dužnosti nadzora, očito nesavjesno postupi u vršenju dužnosti, pa zbog toga pravo drugog bude teško povrijeđeno ili nastupi imovinska šteta koja prelazi 1.000 KM. Počinitelj ovog KD može biti samo službena osoba ili odgovorna osoba.Radnja KD određena je kao očito ne savjesno postupanje u vršenju dužnosti. Ova radnja se sastoji u svjesnom kršenju zakona, drugih propisa ili opšteg akta ili u propuštanju dužnosti nadzora. Za postojanje djela nije dovoljno samo neuredno postupanje u službi ili uopšte u radu već ono mora biti očito, a to je faktično pitanje koje se rješava u svakom konkretnom slučaju. Posljedica KD je ugrožavanje pravilnog i zakonitog funkcioniranja službe koje se manifestira u teškoj povredi prava drugog ili prouzrokovanju imovinske štete. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj kojim je obuhvaćena i svijest o ne savjesnom postupanju kroz povredu zakona, drugog propisa ili opšteg akta ili kroz propuštanje dužnog nadzora, kao i svijest da se time ugrožava pravilno i zakonito funkcioniranje službe. Teži oblik ovog djela postoji ako je zbog ne savjesnog rada u službi došlo do teške povrede prava drugog ili je nastupila imovinska šteta koja prelazi 10.000 KM. U odnosu na ove kvalifikacijske okolnosti mora postojati najmanje nehat počinitelja.

7

8. ODAVANJE SLUŽBENE TAJNE (član 388. KZ F BiH)

Ovo krivično djelo čini službena ili odgovorna osoba koja neovlašteno drugom saopšti, preda ili na drugi način učini dostupnim podatke koji su službena tajna ili koja pribavlja takve podatke s ciljem da ih preda neovlaštenoj osobi. Ovom se inkriminacijom štite podaci koji predstavljaju službenu tajnu jer se njihovim neovlaštenim saopštavanjem drugima može ugroziti pravilno i efikasno vršenje službe ili se time može ugroziti neki drugi društveni interes.Predmet radnje su podaci koji predstavljaju službenu tajnu. Prema odredbi član 2. stav 24. KZ službenom se tajnom smatraju podaci ili isprave koje su zakonom, drugim propisom ili opštim aktom nadležne institucije doneseni na osnovu zakona, proglašeni službenom tajnom.Počinitelj djela može biti službena ili odgovorna osoba, a može biti i osoba koja je odala tajnu nakon što joj je prestalo svojstvo službene osobe. Radnja KD alternativno je određena i to kao: 1) neovlašteno saopštavanje, 2) predaja, 3) činjenje dostupnim na drugi način drugoj osobi podataka koji predstavljaju službenu tajnu ili kao 4) pribavljanje takvih podataka s ciljem da ih se preda neovlaštenoj osobi. Protupravnost je posebno obilježje ovog djela jer se navedene radnje moraju vršiti neovlašteno.Poseban oblik ovog djela propisan je stav 2. ovog člana zakona koji čini osoba koja s ciljem da neovlašteno upotrijebi navedene podatke nezakonito iskoristi podatke koji se čuvaju kao službena tajna ili osoba koja bez odobrenja te podatke objavi. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, kojim je obuhvaćena svijest o nekom od modaliteta radnje počinjenja, kao i svijest o protupravnosti postupanja. Teži oblik ovog djela propisan je odredbom stav 3. i postoji u slučaju da je osnovni oblik djela počinjen iz koristoljublja ili u pogledu naročito povjerljivih podataka, ili radi objavljivanja ili korištenja podataka izvan Federacije. Navedene kvalifikacijske okolnosti moraju biti obuhvaćene umišljajem počinitelja.

KRIVIČNA DJELA PROTIV SISTEMA ELEKTRONSKE OBRADE PODATAKA (Glava

XXXII KZ F BiH)

1. Opšte napomeneKrivična djela smještena u ovoj glavi Zakona predstavljaju novinu u našem krivičnom zakonodavstvu. Međunarodnopravni osnov inkriminacija iz ove glave je Konvencija Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu koja je usvojena u Budimpešti 23. novembra 2001. godine, a koja je stupila na snagu 1. jula 2004. godine. Krivična djela su u Konvenciji svrstana u četiri grupe: u prvoj grupi su KD protiv povjerljivosti, inegriteta i dostupnosti kompjuterskih podataka i sistema, gdje spadaju nezakoniti pristup, nezakonito presretanje, ometanje podataka i zloupotreba uređaja; u drugoj grupi su KD u vezi sa kompjuterima, gdje spadaju krivotvorenje u vezi s kompjuterima i prevara u vezi s kompjuterima; treću grupu čine KD s obzirom na svoj sadržaj, gdje bi spadala KD vezana za dječju pornografiju, dok bi četvrtu grupu činila djela koja se odnose na kršenje autorskih i njima sličnih prava.

2. KOMPJUTERSKO KRIVOTVORENJE (član 394. KZ F BiH)

Osnov ove inkriminacije sadržan je u odredbi člana 7. Konvencije o kibernetičkom kriminalu kojom je kompjutersko krivotvorenje svrstano u grupu krivičnih djela u vezi sa kompjuterima. Djelo se vrši upotrebom kompjuterskog sistema, a objekt radnje su kompjuterski podaci. Objekt krivično-pravne zaštite je sigurnost i pouzdanost kompjuterskih podataka koji mogu imati učinak na pravne odnose. Ovaj oblik krivičnog djela čini ko neovlašteno izradi, unese, izmijeni, izbriše ili učini neupotrebljivim kompjuterske podatke ili programe koji imaju vrijednost za pravne odnose, s ciljem da se upotrijebe kao pravi. Počinitelj ovog KD može biti svaka osoba. Radnja počinjenja alternativno je određena i to kao: 1) izrada, 2) unošenje, 3) mijenjanje, 4) brisanje, 5) činjenje neupotrebljivim kompjuterskih podataka ili programa koji imaju vrijednost za pravne odnose ili kao 6) upotreba takvih podataka ili programa. Za postojanje djela bitno je da se radi o podacima koji imaju vrijednost za pravne odnose odnosno koji su pravno relevantni. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Teži oblik ovog djela propisan je odredbom stav 2. ovog člana i postoji u slučaju kada je krivotvorenje počinjeno u odnosu na kompjuterske podatke ili programe organa javnih službi, javne ustanove, privrednog društva od posebnog javnog interesa ili je krivotvorenjem prouzrokovana znatna šteta. Zakonsko obilježje “znatna šteta” podrazumijeva imovinsku štetu koja prelazi 15.000 KM. Posebno težak oblik ovog KD propisan je stav 3. kojim je obuhvaćena neovlaštena izrada, nabavka, prodaja, posjedovanje ili činjenje drugom pristupačnim posebnih naprava, sredstava, kompjuterskih programa ili kompjuterskih podataka stvorenih ili prilagođenih radi počinjenja kompjuterskog krivotvorenja. Kod ovog oblika KD radi se o inkriminaciji pripremnih radnji za izvršenje kompjuterskog krivotvorenja koje predstavljaju samostalno krivično djelo. Stav 4. propisano je obavezno oduzimanje predmeta, posebnih naprava, sredstava, kompjuterskih programa ili podataka kojima je počinjeno KD odnosno o obaveznoj primjeni mjere sigurnosti oduzimanja predmeta iz član 78. stav 3. KZ.

3. KOMPJUTERSKA PREVARA (član 395. KZ F BiH)

Osnov ove inkriminacije sadržan je u odredbi člana 8. Konvencije o kibernetičkom kriminalu kojom je predviđena prevara u vezi s kompjutorom kao posebno krivično djelo. Države članice prihvatile su obavezu da usvoje takva zakonska rješenja kojim će se u nacionalnim krivičnim zakonodavstvima unijeti kao posebno krivično djelo svako bespravno i namjerno nanošenje imovinske štete drugim osobama poduzimanjem bilo kakve djelatnosti kojim bi se ometali funkcioniranje kompjuterskog sistema sa prevarnom ili drugom nečasnom namjerom da se sebi ili drugom pribavi protupravna imovinska korist.Krivično djelo u njegovom osnovnom obliku čini ko neovlašteno unese, ošteti, izmijeni ili prikrije kompjuterski podatak ili program ili na drugi način utiče na ishod elektronske obrade podataka s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist i time drugom prouzrokuje štetu. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba.Radnja počinjenja sastoji se u neovlaštenom uticanju na ishod elektronske obrade podataka. To je svaka djelatnost koja je poduzeta bez ovlaštenja koja dovodi do drugačijeg rezultata elektronske obrade podataka od onog koji bi postojao da ta radnja nije poduzeta. U zakonu su najtipičniji primjeri neovlaštenog uticanja na ishod elektronske obrade podataka izričito navedeni unošenje, oštećenje, izmjena ili prikrivanje kompjuterskih podataka ili programa. Da bi se radilo o ovom KD potrebno je da su te radnje poduzete s ciljem da se sebi ili drugom pribavi protupravna imovinska korist. Ovo KD će postojati nezavisno o tome da li je taj cilj i postignut. Posljedica djela je prouzrokovanje imovinske štete drugom. Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj obzirom da se radnja izvršenja poduzima u cilju pribavljanja sebi ili drugom, protupravna imovinska korist. Teži oblik ovog djela propisan je stav 2. koji postoji ako je kompjuterskom prevarom pribavljena imovinska korist koja prelazi 10.000 KM. Odredbom stav 3. ovog člana propisan je najteži oblik djela koji postoji ako je kompjuterskom prevarom pribavljena imovinska korist koja prelazi 50.000 KM. Za k. odgovornost potrebno je da je počinitelj svjestan da počinjenjem djela pribavlja veliku imovinsku korist. Lakši oblik kompjuterske prevare propisan je stav 4. koji je počinjen samo s namjerom da se drugoga ošteti. Počinitelj ovdje ne ide za ostvarenjem imovinske koristi već samo da se drugom nanese neka materijalna ili nematerijalna šteta. Za postojanje djela potrebno je da nastupi posljedica tj. šteta drugome. Za postojanje djela potreban je umišljaj.

8

4. KOMPJUTERSKA SABOTAŽA (član 398. KZ F BiH)

Ovom se inkriminacijom štite kompjuterski sistemi i normalno odvijanje tehnološkog procesa kompjuterske obrade podataka u određenim subjektima koji su od posebnog značaja i od posebnog javnog interesa od takvih postupaka koji imaju za cilj da se potpuno onemogući ili barem znatno oteža postupak elektronske obrade podataka.Odredbama član 398. propisano je da ovo djelo čini ko unese, izmijeni, izbriše ili prikrije kompjuterski podatak ili program ili se na drugi način umiješa u kompjuterski sistem, ili uništi ili ošteti naprave za elektronsku obradu podataka s ciljem da onemogući ili znatno oteža postupak elektronske obrade podataka značajnim organima vlasti, javnim službama, javnim ustanovama, trgovačkim društvima ili drugim pravnim osobama od posebnog javnog interesa, pa time prouzrokuje štetu u iznosu većem od 500.000 KM.Počinitelj kompjuterske sabotaže može biti svaka osoba, s tim da će to u pravilu biti osoba koja raspolaže određenim znanjima iz oblasti kompjuterske tehnologije.Radnja počinjenja alternativno je određena i to kao: 1) miješanje u kompjuterski sistem posebno navedenih subjekata, ili kao 2) uništenje ili oštećenje njihovih naprava za elektronsku obradu podataka.Kao najtipičnije načine miješanja u kompjuterski sistem zakonodavac je naveo: 1) unošenje, 2) mijenjanje, 3) brisanje, 4) prikrivanje kompjuterskog podatka ili programa a zatim je ostavio mogućnost da se to učini i na bilo koji drugi način. Ovo krivično djelo će postojati samo ako su naprijed navedene radnje počinjenja poduzete u odnosu na kompjuterski sistem odnosno naprave za elektronsku obradu podataka značajnih organa vlasti, javnih službi, javnih ustanova, trgovačkih društava ili drugih pravnih osoba od posebnog javnog interesa. Osim toga potrebno je da su te radnje poduzete s ciljem da se onemogući ili znatno oteža postupak elektronske obrade podataka navedenih subjekata. Nadalje, da bi postojalo ovo djelo potrebno je da je poduzimanjem nekog od navedenih oblika radnje počinjenja šteta u iznosima većim od 500.000 KM. Ovo se krivično djelo može učiniti samo s direktnim umišljajem.

KRIVIČNA DJELA PROTIV ČOVJEČNOSTI I VRIJEDNOSTI ZAŠTIĆENIH MEĐUNARODNIM PRAVOM

1.Opšte napomeneKrivična djela sadržana u ovoj glavi zakona uobičajeno se nazivaju međunarodnim krivičnim djelima, obzirom da je njihova pojava usko povezana sa nastankom i razvojem međunarodnog krivičnog prava. Nastanak međunarodnog krivičnog prava seže u drugu polovinu XIX stoljeća kao rezultat nastojanja da se međunarodnim ugovorima utvrde određena pravila ratovanja kojih bi se pridržavale strane koje su u sukobu, a u cilju humanog postupanja kako sa učesnicima u sukobu, tako sa i ostalim neboračkim stanovništvom. Države potpisnice takvih međunarodnih instrumenata preuzele su obavezu da svojim nacionalnim krivičnim zakonodavstvom ili neposrednom primjenom tih instrumenata osiguraju primjenu pravila o postupanju za vrijeme rata ili oružanog sukoba. Na taj se način stvaralo međunarodno krivično pravo kao skup pravila sadržanih u međunarodnim sporazumima i međunarodnim običajima kojima se određuju međunarodna krivična djela kao povrede međunarodnih pravila kojima se napada na međunarodne odnose narušavanja mira, ne čovječnim postupanjem u vrijeme rata i mira i drugim napadima na vrijednosti koje su od značaja za cijelu međunarodnu zajednicu. Kao rezultata izgradnje i razvoja međunarodnog krivičnog prava u proteklih sto godina donesen je čitav niz međunarodnih konvencija kojima se određena ponašanja ocjenjuju kao nedopuštena i po međunarodnom pravu nezakonita, uz zahtjev da se kao takva implementiraju u nacionalna krivična zakonodavstva i posebno inkriminiraju kao teška krivična djela. Većina krivičnih djela iz ove glave zakona blanketnog su karaktera i pojavljuju se kao razni oblici kršenja pravila međunarodnog prava, kao što su svi oblici ratnih zločina, povreda parlamentara, uništavanja kulturnih, historijskih i religioznih spomenika itd. Osnov njihovog inkriminiranja je neki međunarodni instrument, najčešće je međunarodna konvencija, kojom su potpunije određena njihova bića. Počinitelj ovih krivičnih djela može biti svaka osoba a umišljaj je u pravilu oblik krivice kod ovih krivičnih djela.Za ova se krivična djela propisuju stroge kazne. Prema odredbi član 19. KZ BiH institut zastarjelosti krivičnog gonjenja i izvršenja kazne ne primjenjuje se u odnosu na neka krivična djela iz ove glave kao što je to slučaj sa genocidom, zločinima protiv čovječnosti, ratnim zločinima, kao ni za ostala krivična djela za koja po međunarodnom pravu ta zastarjelost ne može nastupiti. Osnov takvog rješenja je Konvencija o ne primjenjivosti zakonske zastarjelosti za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti iz 1968. godine.

2. TRGOVINA LJUDIMA (član 186. KZ BiH)

Osnov inkriminacije sadržan je u odredbama Konvencije UN protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, uz dva dopunska protokola, i to Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnenim, morskim ili zračnim putem i Protokol za sprečavanje, zaustavljanje i kažnjavanje trgovine ljudima, naročito ženama i djecom, koja je usvojena 15. prosinca 2000. godine, a kojoj je BiH članica od 5. veljače 2002. godine. Ovaj oblik KD čini ko upotrebom sile ili prijetnjom sile ili drugim oblicima prinude, otmicom prevarom ili obmanom, zloupotrebom vlasti ili uticaja ili položaja bespomoćnosti ili davanjem ili primanjem isplata ili drugih koristi kako bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, vrbuje preveze, preda, sakrije ili primi osobu u svrhu iskorištavanja prostitucije druge osobe, prisilnog rada, usluga, ropstva i sličnog odnosa služenja ili drugog izrabljivanja.Počinitelj može biti svaka osoba.Radnja počinjenja alternativno je određena kao: 1) vrbovanje, 2) prevoz, 3) predaja, 4) skrivanje i 5) kao primanje osobe u svrhu njenog protupravnog iskorištavanja. Posljedica ovog djela je povreda slobode pasivnog subjekta, i to kako fizičke slobode tako i slobode djelovanja i odlučivanja. Za postojanje ovog djela traži se da je svrha i ostvarena. Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj.Teži oblik propisan je stav 2. ovog člana zakona kojeg čini ko vrbuje, preveze, preda, sakrije ili primi dijete ili maloljetnika radi nekog oblika izrabljivanja koji su navedeni u osnovnom obliku djela. Kvalifikacijska okolnost je starosna dob pasivnog subjekta pa je smisao ove inkriminacije u pojačanoj zaštiti djece i maloljetnika od djelatnosti izrabljivanja. Najteži oblik propisan je stav 3. ovog člana zakona a čini ga ko organizira ili rukovodi grupom ljudi radi činjenja navedenih oblika trgovine ljudima. Prema odredbi stav 4. ovog člana zakona na postojanje KD trgovine ljudima nema nikakavog uticaja okolnost da li je osoba koja je predmet trgovine pristala na izrabljivanje koje je naznačeno kod ovog krivičnog djela. To znači da pristanak te osobe ne isključuje postojanje djela.

9

3. NEOVLAŠTENI PROMET OPOJNIM DROGAMA (član 195. KZ BiH)

Osnov inkriminacija koje su sadržane u odredbama ovog člana je Konvencija UN protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih supstanci koja je usvojena 19. prosinca 1988., a stupila na snagu 11. novembra 1990. godine. Bosna i Hercegovina je članica te Konvencije po osnovu sukcesije. Ova Konvencija je donesena i zbog potrebe da se pojačaju i dopune mjere koje su ustanovljene u Jedinstvenoj konvenciji o narkoticima iz 1961. godine, a koja je dopunjena Protokolom o izmjenama i dopunama Jedinstvene konvencije o opojnom drogama i Konvencije o psihotropnim supstancama iz 1971. godine, a koji je usvojen 25. marta 1972. godine. Bosna i Hercegovina je članica tih konvencija po osnovu sukcesije.Ovo krivično djelo čini ko neovlašteno vrši međunarodnu prodaju ili prijenos ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži, prevozi ili prenosi ili posreduje u međunarodnoj prodaji ili kupovini, šalje, isporučuje, uvozi, izvozi, ili na drugi način neovlašteno stavlja u međunarodni promet supstance ili preparate koji su propisom proglašeni opojnim drogama.Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja počinjenja djela alternativno je određena i to kao: 1) prodaja, 2) prijenos, 3) nuđenje na prodaju, 4) kupovina radi prodaje, 5) držanje radi prodaje, 6) prevoženje radi prodaje, 7) prenošenje radi prodaje, 8) posredovanje u međunarodnoj prodaji ili kupovini, 9) slanje, 10) isporučivanje, 11) uvoženje, 12) izvoženje, ili kao 13) neovlašteno stavljanje na drugi način u međunarodni promet supstance ili preparata koji su propisom proglašeni opojnim drogama. Za postojanje djela nužno je da se navedeni oblici radnje poduzimaju neovlašteno tj. protivno odredbama Zakona o proizvodnji i stavljanju u promet opojnih droga. Prema ovom Zakonu ovlašteni promet opojnim drogama je onaj koji se vrši u medicinske, veterinarske, nastavne, laboratorijske i naučne svrhe. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj kojim je obuhvaćena i svijest o neovlaštenom postupanju, kao i svijest o objektu radnje. Drugi oblik ovog djela čini ko organizira grupu ljudi radi počinjenja KD neovlaštenog prometa opojnim drogama ili ko postane članom takve organizirane grupe ljudi. Odredbom stav 3. ovog člana propisan je poseban oblik ovog KD koje čini ko u međunarodnoj transakciji neovlašteno pravi, nabavlja, posreduje ili daje na upotrebu opremu, materijal ili supstancu znajući da će biti upotrebljena za proizvodnju opojnih droga. Odredbom stav 4. propisano je da će se oduzeti opojne droge i sredstva za njihovu proizvodnju, što podrazumijeva obligatornu primjenu mjere sigurnosti oduzimanja predmeta iz član 74. stav 3. KZ BiH.

KRIVIČNA DJELA POVREDE AUTORSKIH PRAVA (Glava XXI KZ BiH)

1. Opšte napomeneOvim se krivičnim djelima povređuju autorska i njima srodna prava. Grupa ima svega pet krivičnih djela, a njihovo uvođenje u naše krivično zakonodavstvo rezultat je nužnosti usklađenja domaćeg krivičnog zakonodavstva sa brojnim međunarodnim instrumentima kojima se države stranke obavezuju da će na krivičnopravnom planu preuzeti odgovarajuće mjere kojima će se osigurati zaštita autorskih prava. Inkriminacije su usklađene sa odredbama domaćeg zakonodavstva koje se odnose na zaštitu autorskih prava i to prije svega sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima. Sva krivična djela iz ove glave zakona su blanketnog karaktera, što znači da je za objašnjenje njihovih osnovnih obilježja potrebno izvršiti uvid u domaće i međunarodne propise koji se odnose na zaštitu autorskih i srodnih prava. U tom smislu na međunarodnom planu su od posebnog značaja Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela iz 1886. godine koja se u više navrata mijenjala i dopunjavala, zatim Univerzalna konvencija o autorskom pravu usvojena u Parizu 1971. godine, zatim Međunarodna konvencija za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radio difuziju (tzv. Rimska konvencija), Konvencija o distribuciji signala za prijenos programa preko satelita itd. Umišljaj je jedini oblik krivice kod ovih krivičnih djela jer nije predviđena odgovornost za nehatno počinjenje ovih krivičnih djela. Kod većine ovih krivičnih djela predviđena je obavezna primjena sigurnosne mjere oduzimanja predmeta iz član 74. stav 3. KZ. Izričito je propisano da će se predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrebljeni za počinjenje nekog od ovih k. djela ili koji su nastali njihovim počinjenjem oduzeti i uništiti.

2. ZLOUPOTREBA AUTORSKIH PRAVA (član 242. KZ BiH)

Ovo krivično djelo u njegovom osnovnom obliku čini osoba koja pod svojim imenom ili imenom drugoga, objavi, prikaže, izvede, prenese, ili na drugi način saopšti javnosti tuđe djelo koje se u skladu sa zakonom Bosne i Hercegovine smatra autorskim djelom ili dozvoli da se to učini. Dakle, ovom je zakonskom odredbom inkriminirano plagiranje tuđeg autorskog djela. Ovo je djelo blanketnog karaktera jer se inkriminacija mora dopuniti domaćim propisima koji se odnose na ostvarenje i zaštitu autorskih prava, a to je Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima.Počinitelj djela može bit svaka osoba. Radnja počinjenja djela alternativno je određena i to kao: 1) objavljivanje, 2) prikazivanje, 3) izvođenje, 4) prenošenje, 5) na drugi način saopštavanje javnosti tuđeg autorskog djela pod svojim imenom ili imenom drugog, kao i 6) dozvoljavanje da se to učini.Odredbom stav 2. ovog člana propisan je poseban oblik ovog KD kojeg čini ko bez navođenja imena ili pseudonima autora objavi, prikaže, izvede, prenese ili na drugi način saopšti javnosti tuđe djelo ili dozvoli da se to učini. Odredbom stav 3. ovog člana propisan je poseban oblik ovog KD kojeg čini ko uništi, izobliči, nagrdi ili na drugi način bez dozvole autora izmijeni tuđe djelo. Teži oblik ovog djela postoji ako je njegovim počinjenjem pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzrokovanja takve štete. Pojam “znatna šteta odnosno “znatna imovinska korist” podrazumijeva vrijednost koja prelazi 10.000 KM.

3. NEDOZVOLJENO KORIŠTENJE PRAVA PROIZVOĐAČA ZVUČNE SNIMKE (član 244. KZ BiH)Ovo krivično djelo čini ko bez odobrenja proizvođača zvučne snimke emitira, umnoži, izmijeni, neovlašteno stavi u promet, uveze, prenese preko državne granice ili učini dostupnim javnosti. Ovo je djelo blanketnog karaktera što znači da će u praktičnoj primjeni biti nužno njegovu dispoziciju upotpuniti odgovarajućim propisima koji se odnose na prava proizvođača zvučne snimke.Počinitelj djela može biti svaka osoba. Radnja počinjenja alternativno je određena i to kao: 1) emitiranje, 2) direktno ili indirektno umnožavanje zvučne snimke, 3) neovlašteno stavljanje u promet, 4) iznajmljivanje, 5) izvoženje, 6) prenošenje preko državne granice i 7) činjenje dostupnim javnosti. Za postojanje djela potrebno je da su navedene radnje poduzete bez odobrenja proizvođača zvučne snimke kad je takvo odobrenje po zakonu potrebno. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj kojim mora biti obuhvaćena i svijest da se nedozvoljeno koriste prava proizvođača zvučne snimke, tj. svijest o protupravnosti. Kvalifikovani oblik ovog djela postoji ako je njihovim počinjenjem pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi odnosno prouzrokovanja takve štete. Pojam “znatna šteta” odnosno “znatna imovinska korist” podrazumijeva vrijednost koja prelazi 10.000 KM u vrijeme počinjenja. Odredbom stav 4. ovog člana predviđena je obavezna primjena sigurnosne mjere oduzimanja

10

predmeta iz član 74. stav 3. KZ. Izričito je propisano da će se predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrebljeni za počinjenje nekog od ovih k. djela ili koji su nastali njihovim počinjenjem, oduzeti i uništiti.

4. NEDOZVOLJENA DISTRIBUCIJA SATELITSKOG SIGNALA (član 246. KZ BiH)

Ovo krivično djelo čini ko prima enkriptirani satelitski signal koji je dekodiran bez odobrenja njegovog ovlaštenog distributera i obavlja daljnju distribuciju takvog signala, ako zna ili mora znati da je takav signal neovlašteno dekodiran. Ovom se inkriminacijom štite prava ovlaštenih distributera enkriptiranog satelitskog signala za prijenos programa, jer se njome sankciobiše nedozvoljena distribucija satelitskog signala koji nose programe. I ovo je KD blanketnog karaktera. Počinitelj može biti svaka osoba. Radnja počinjenja kumulativno je određena i sastoji se u primanju enkriptiranog satelitskog signala i u daljnoj distribuciji takvog signala. Dakle, samo primanje enkriptiranog satelitskog signala ne predstavlja radnju ovog krivičnog djela već je potrebno za njegovo ostvarenje i da je obavljena daljnja distribucija takvog signala. Za postojanje djela potrebno je da je njegov počinitelj znao ili je morao znati da je satelitski signal neovlašteno dekodiran. To znači da je za odgovornost dovoljan i nehat na strani počinitelja. Kvalifikovani oblik ovog djela postoji ako je njihovim počinjenjem pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi odnosno prouzrokovanja takve štete. Pojam “znatna šteta” odnosno “znatna imovinska korist” podrazumijeva vrijednost koja prelazi 10.000 KM u vrijeme počinjenja.

KRIVIČNA DJELA PROTIV ORUŽANIH SNAGA BOSNE I HERCEGOVINE

1. Opšte napomeneKrivičnim djelima iz ove glave štite se oružane snage Bosne i Hercegovine kao izuzetno važan faktor suvereniteta, nezavisnosti i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Oružane snage pored inkriminacija iz ove glave, štite se i nekim drugim inkriminacijama koje su sadržane u drugim glavama zakona. To su npr. služba u neprijateljskoj vojsci, podrivanje vojne i odbrambene moći, te špijunaža koja se odnosi na povjerljive vojne podatke. Ta djela su u skupini krivičnih djela protiv ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, jer je njihov primarni objekt krivično-pravne zaštite ustavom utvrđeno državno i društveno uređenje Bosne i Hercegovine. Počinitelj najvećeg broja KD iz ove glave je vojna osoba. Vojna je osoba profesionalni vojnik, kadet u vojnoj školi i pripadnik rezervnog sastava iz Zakona o službi u oružanim snagama Bosne i Hercegovine, kao i državni službenik i zaposlenik na službi u Oružanim snagama BiH i državni službenik i zaposlenik koji vrši službenu dužnost u zapovjednom lancu i nadzoru nad Oružanim snagama BiH, uključujući zamjenike ministra odbrane. Oblik krivice kod KD protiv oružanih snaga u pravilu je umišljaj ali se jedan broj tih KD može izvršiti i iz nehata kao što je to npr. slučaj kod povrede stražarske, čuvarske, ophodne ili druge slične službe, ne poduzimanje mjera za zaštitu vojne jedinice i ne osiguranja pri vojnim vježbama. Prema neposrednom objektu krivično-pravne zaštite sva KD moguće je klasificirati u nekoliko podgrupa: KD neposlušnosti prema pretpostavljenom, odnosno protiv pravila službe i discipline u oružanim snagama; krivična djela kojim se izaziva opasnost za osobe i objekte i krivična djela protiv imovine. Postoji i klasifikacija na prava i neprava. Prava su ona čiji izvršitelj može biti samo vojna osoba, a neprava su opšta krivična djela koja ako ih počini vojna osoba dobijaju kvalifikovani oblik.

2. PODNOŠENJE NEISTINITIH PRIJAVA I IZVJEŠTAJA (član 246.h KZ BiH)

Ovo krivično djelo čini vojno lice koje u obavljanju službene dužnosti ili službe podnese prijavu ili izvještaj neistinitog sadržaja ili u prijavi ili izvještaju prećuti činjenicu koju nije smio prećutati, pa zbog toga prouzrokuje teške posljedice za službu ili službu tako ugrozi i time dovede u opasnost život ljudi ili imovinu velike vrijednosti.Počinitelj ovog djela može biti samo vojna osoba.Radnja krivičnog djela je podnošenje raporta ili izvještaja s neistinitim sadržajem. Radnja se može ostvariti na dva načina: 1) podnošenjem raporta ili izvještaja s neistinitim sadržajem, i 2) prećutkivanjem u raportu ili izvještaju neke činjenice koja se nije smjela prećutati. Krivično je djelo dovršeno podnošenjem raporta ili izvještaja s neistinitim sadržajem, a posljedica se sastoji u prouzrokovanju teških štetnih posljedica za službu, odnosno u teškom ugrožavanju pravilnog, efikasnog i zakonitog vršenja vojne službe. Zakonsko obilježje “imovina velike vrijednosti” postoji ako se radi o imovini čija vrijednost prelazi 50.000,00 KM. Za krivičnu odgovornost potreban je u pravilu, umišljaj, iako je moguća odgovornost i za nehatno počinjenje KD Teži oblik djela propisan je stavom 2. ovog člana koji postoji ako je djelo počinjeno podnošenjem izrazito važne prijave ili davanja izvještaja izrazito važnog sadržaja ili su prouzrokovane izrazito štetne posljedice. Odredbom stava 3. propisana je odgovornost i za nehatno počinjenje ovog oblika djela.

ODAVANJE I NEOVLAŠTENO PRIBAVLJANJE POSLOVNE TAJNE (čl. 254. KZ F BiH) Ovo krivično djelo čini ko neovlašteno drugome saopći, preda ili na drugi način dostupnim učini poslovnu tajnu ili ko poslovnu tajnu pribavlja s ciljem da je preda nepozvanoj osobi.Iako iz zakonskog opisa bića djela proizlazi da ovo djelo može počiniti bilo koja osoba, ipak u pravilu to će biti osoba kojoj su ti podaci dostupni ili ih je saznala u poslu koji obavlja. Radnja počinjenja alternativno je određena kao: 1) saopćavanje, predaja ili na drugi način činjenje dostupnim drugome poslovne tajne, odnosno kao 2) pribavljanje poslovne tajne s ciljem da se preda nepozvanoj osobi. Djelo postoji samo aklo su navedene radnje vršene neovlašteno, dakle bez pravnog osnova. Saopćavanje se može učiniti na različite načine: usmeno, pisanim putem, neposredno, posredno, telefonom, faksom, konkludentnim radnjama itd. Predaja može biti neposredna tj. od samog počinitelja ili posredna preko neke druge osobe. Pribavljanje podataka samo za sebe ne predstavlja ovo k. d. ali ako se to učini sa namjerom da se pribavljeni podaci predaju nepozvanoj osobi onda se radi o ovom k.d.Objekt krivičnog djela su podaci koji su propisom proglašeni poslovnom tajnom, a osobe koje te podatke posjeduju ili koje su s njim upoznate na osnovu zakona dužne su ih čuvati kao poslovnu tajnu.Poslovna tajna se može čuvati i iz konkurentskih razloga, kao npr. proces proizvodnje, nova dostignuća u nauci i tehnici, novi rezultati nekih istraživanja itd. Prema odredbi čl. 2. st. 24. KZ F BiH poslovna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom privrednog društva, ustanove ili druge pravne osobe određena poslovnom tajnom, a koji predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog rada ili

11

konstrukcijskog rada, te drugi podatak zbog čijeg bi priopćenja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine privredne interese. Posljedica k. d. je apstraktna opasnost za poslovanje pravne osobe. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o neovlaštenom izdavanju, odnosno pribavljanju podataka koji predstavljaju poslovnu tajnu, gdje kod pribavljanja mora postojati i namjera njihove predaje nepozvanoj osobi.Teži oblik ovog djela propisan je st. 2. koji postoji ako je odavanje ili neovlašteno pribavljanje poslovne tajne izvršeno s ciljem njenog iznošenja izvan zemlje, ili ako je krivičnim djelom pribavljena imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta.

12