Kulturna konstrukcija prirodnog objekta

Prirodna i kulturna batina, zatita i odrivi razvitak

Kulturna KonstruKcija prirodnog objeKta

Jadran Kale11

Muzej grada ibenika, gradska vrata 3, 22000 ibenik, Hrvatska ([email protected])Postupci zatite, obnove i invencije meu kulturnim dobrima narodne batine u NP Krka posluili su za problematiziranje odnosa prema prirodi i njenim zatienim podrujima. U takvom se diskursu niz radnih kategorija moe protumaiti kao kulturna konstrukcija, ve od odreenja prirode same. Izmjena dugotrajnih i uvrijeenih naina privrjeivanja na ovim prostorima daje za pravo upitati se koji bi od prirodnih okolia bio onaj pravi kojeg bi trebalo zatititi. Ekonomsko gospodarenje prostorom NP na globaliziranom turistikom tritu, iji regulacijski aparat ima autoritet propisivanja poeljnih i nepoeljnih sadraja u takvoj ekonomskoj cjelini, tek je posljednje u tom povijesnom slijedu. Prikazani su kapaciteti lokalnih predindustrijskih vodenih pogona i aktivnosti NP na njihovoj konzervaciji, obnovi i predstavljanju posjetiteljima, zajedno s naznakama izglednih radova u budunosti.

nacionalni parkovi i etnologija dijele zajedniko postanje iz epohe romantizma. dok se novom etnolokom znanou u XiX. st. legitimirao interes za nacionalne iskone i kodificirao protokol ustanovljavanja narodnih samosvojnosti vrijednih uvanja u muzejima i zasebne nastave na sveuilitima, od 1872. se drutvena potreba uvanja oitih prirodnih ljepota meu industrijaliziranim krajolicima prometnula u proglaavanje oaza pod deklarativnom zatitom nacije. Za razliku od europskog ambijenta kovanja etnologije, nacionalna umjesto dravne ili narodne odrednice za podrijetlo ustanove ovakvih parkova odaje federalni savez etniki arolikih amerikih drava. u pozadini oba legitimacijska procesa bili su drutveni slojevi na vlasti nakon demisije aristokracije, koja je svoje zanimanje za prolost ili prirodu drugaije upranjavala. novi vladari su namjesto kruna u predstavljanja svojih nacionalnih drava poeli uvrtavati i litice, vodopade ili narodnu nonju, uvodei ih u drutvo u kojem su otprije bili heraldiki grabeljivci ili geneaoloka stabla ukorijenjena u lozama drevnih junaka. takvi su zajedniki korijeni poluili i neke sline potekoe ivota u novim epohama. Kao to je narodna nonja ostala zamrznuta u svojim prvim preoblikama industrijskog vremena, kodificirana nizom strukovnih pravila i ostavljena beivotnim vitrinama izlobi ili reflektorima hinjenih scenskih izvoenja, tako su i nacionalni parkovi u pravilu ostali odravanom fasadom sanitizirane unutranjosti prireene za masovni jednokratni posjet nacije i namjernika. predmeti narodnog in331

Zbornik radova Rijeka Krka i Nacionalni park Krka

ventara, kao i prirodne ljepote, proglaeni su vanima i propisani za uvanje zbog altruizma i legitimiranja drutva devetnaestostoljetnih industrijalaca, ili, jo realnije, zbog korporativnih interesa sprovedenih kroz ustanove vlasti. takva su prva ustanovljavanja prostranih nacionalnih parkova diktirana interesima eljeznikih tvrtki da monopolistika podruja ispunjena prirodnim ljepotama izuzmu od privatnih zaposjedanja i naseljavanja, ne bi li k tako pristupanim atrakcijama prevezle to vie posjetitelja. razumljivo je da su stoga prijanji obitavatelji nasilno iseljavani, njihovi naini gospodarenja krajolikom prekinuti, a prirodni resursi prilagoeni novoj ekonomiji od pecaki zanimljivih vrsta riba, uklanjanja ivotinja s vrha hranidbene piramide, do novih komunikacijskih linija kroz prostor i arhitektonskih artikulacija turistikih servisa [1]. s druge su strane etnografske muzeje ustanovljavali industrijalci u potrazi za estetskim unaprjeenjem tvornike proizvodnje po estetskom uzoru na predindustrijska lokalna rukotvorstva, ime se nadahnuo i globalni dizajnerski i muzejski pokret za umjetnost i obrt. Konceptualni problemi s kojima su se u razdoblju postmoderne nali stalni izlobeni postavi ovih ustanova stoga nas, iz razloga podrijetla, asociraju na probleme s kojima se temeljna misija nacionalnih parkova susree u naim danima. pozno XiX. st. uvarima narodnog blaga i upravama nacionalnih parkova u nasljedstvo je ostavilo teko breme noenja s tekoama stvarnog ivota. retrospektivno se moe opaziti kako su uprave nacionalnih parkova pred ireim populacijskim sreditima i potrebama razvoja problem suivota sa sadanjou esto pometale pod tepih uvlaenjem granica zatienih podruja. u burnom XX. stoljeu drave su ustanovile drugaiji poredak vrijednosti, na koje se pozivaju kao na svoja simbolika izvorita, a u nekim je trenutcima isticanje prirodnih ljepota ili narodne batine bilo demodirano pred novim simbolikim uzdanicama ustrajnosti ili napretka. duh vremena i projekcije elita znale su kr i slapove uiniti manje poeljnim prizorom od tvornikog pejsaa ili redova dalekovoda. u nae dane postindustrijska estetika i obnovljena simbolika nacionalnog kontinuiteta rehabilitira potragu za iskonima nekontaminiranim civilizacijskim progresom i njegovim usputnim uincima. neka meu sekularnim posveenjima nacionalne drave vie i nisu fiziki mogua, poput tovanja neznanog vojnika koje je nakon 1. sv. rata krenulo iz prekomorske zemlje koja je od svih mrtvih dopustila domovinski ukop jedne jedine simbolike rtve. ako dananja biotehnologija vie ne doputa mogunost neidentificiranja simbolike osobe, scenarij prirodnih rezervata i dalje je ostao pri ruci. raspravljive toke gospodarenja biljnim i ivotinjskim vrstama u nacionalnim parkovima tijesno su vezane i za graditeljstvo, povijesno ureenje krajolika i sam ivot nositelja tih aktivnosti u granicama takvih dravnih zabrana. u takvim podrujima kao naelna zadaa je isticana zatita prirodnog i zateenog kulturno-povijesnog nasljea. upoznamo li taj krajolik, moe se vidjeti da njegovo gospodarenje i regulacija nisu uvijek bili takvog suto prezervacijskog karaktera: prema krupnim grabeljivcima postupalo se posve arbitrarno, prirodne vrste imale su svoj poeljni ili nepoeljni ekonomsko-turistiki predznak, a krajolik je u irokim potezima dramatino izmijenjen promjenom ljudskog postupanja sa umskim poarima. sueljavanja s uvrijeenim lokalnim aktivnostima i ljudskim nasljeem, ponajprije onim pravno-vlasnikim, rjeavana su autoritetom332


dravnog poduzimanja. previdi su bili mogui jer struni i znanstveni aparat nije u dovoljnoj mjeri prethodio odlukama drutvene i politike naravi, pa je ekipiranje uposlenicima tek zavravalo sa strunjacima za temeljne fenomene i prirodne ljepote radi kojih su uprave nominalno zasnivane. Kako u korijenima pokreta nacionalnih parkova, tako i do naih dana ovakve su ustanove ponajprije mjesto drutveno-politike regulacije, potom agencije ivog turistiko-ekonomskog privrjeivanja a tek potom sjedita kompetentne analize pred aktima gospodarenja ovim osobitim dijelovima ljudske okoline [2]. analitiari gospodarenja prirodom u nacionalnim parkovima primjeuju da je ona dvovrsna: ili vrlo manipulativna, ili ravnoduna. u ambijentu od naeg interesa temeljnoj predajnoj regulaciji prostora asociran je potonji stav. podruje sliva rijeke Krke u pretpovijesnom i povijesnom pukom ivotu markirano je, kao i druga slina podbrijeja dinarida, sezonskim poluselilakim ovarstvom. ovdje su se najdulji kraci takvog transhumantnog stoarstva kretali izmeu Zlarina [3] i rogoznice do bata, gnjata i ator-planine [4]. rije je o ustaljenim rutama predodreenih konfiguracijom terena, raspoloivim prijelazima preko rijeka i sedlima u visoju. branimir gui je pretpostavio da su pozicioniranja povijesnih gradova i utvrda u transhumantnim podrujima bila povezana s trinom i regulacijskom reakcijom na takvu ekonomiju [5]. osim ulanenih i simbiotskih gospodarstava, prije svega onog vezanog za kompatibilnu maslinu prastarog sredozemnog nomada koji je uz nju postao transhumantom, gui utvruje i znaaj ovakvog dugovjenog privrjeivanja za krajolik: Kako naime stoar sad stalno boravi najvei dio godine na toj srednjoj etapi, vegetacija na krakim stranama nema vie mogunosti da se pravilno obnavlja, pa na tim terenima sve vie izbija karstifikacija sa svim popratnim pojavama. [5]. ibensko je administrativno podruje praktino zadano granicama sliva rijeke Krke. ipak, u dravnoj ustanovi usredotoenoj na uvanje prirodnih znaajki najistaknutijih dijelova Krkinog krajolika ova je ljudska djelatnost s temeljnim formativnim znaajem po krajolik ispraena s ravnodunou. ovarstvo je zbog vune od kljunog znaenja za dio predindustrijskih vodenih pogona u srcu tradicijskog graditeljstva u np, to predstavljaju stupe i koevi za impregniranje vunenih tkanja u sukno i njegovo odravanje. Kameni ko oien 2001. godine svojom pomnom izvedbom odaje vanost djelatnosti kojoj je bio namijenjen. prije dvjesto godina ibenski leksikograf fra josip jurin u svojem rukopisnom rjeniku nije propustio upisati djelatnost stupara koji isti sukno u stupi, kou, perioca ili valjaoca, kao i samu napravu pralo, valjano, stupa, gdi se valja sukno (ad fullo, fullonicum, itd.). Morfologija terena i trajni priliv voda na takvim mjestima povezuju nizvodne stupare s uzvodnim planinskim i brdskim stoarima, svaka strana ima neto za ponuditi onoj drugoj. Vodeni pogon zajaen je i za mljevenje brana u razliitim finoama mlinskog kamena i meljiva za pojedine vrste itarica, svojim smjetajima kod buka privlaei nizvodne primorce i otoane iz litorala s recentnim potvrdama od rogoznice do sali (mlinica nova kua), a ibenane, Kotarce, Zagorce i bukovane u mlinicama povrh slapita.333


Mlinice i njihove popratne naprave uvrijeeno su mjesto ponude i potranje, iznajmljivanja usluga i poslova namjernika s raznih strana. njihovo je iznajmljivanje i komunalno koncesioniranje jedan od najunosnijih predindustrijskih poslova ibenske okolice [6], usporediv jedino s utrkom gradskih solana i, mnogo kasnije, sa zamahom industrijskih postrojenja. s potonjima dijele isti korijen snanog vodenog pogona s buka. Jazovi, libovi i jaruge u predindustrijsko su vrijeme pokretali lopatice mlinica i stupa, a od osvita industrijskih godina turbine hidroelektrane. spoj elektrine struje, sirovine i pristupa moru primakao je francuski kapital u crniki suFid na prilazu ibeniku, a po istom kljuu i ondanju istononjemaku vezu u ustanovljavanju tlM-a na drugom kraju grada. dosljedno kao i u vrijeme transhumantnih seljenja i providurovih odredbi, Krka je i u vrijeme odvlaenja stanovnitva iz sitnih naselja krajolika u predimenzionirana populacijska sredita ponudila svoje iznimne kapacitete za poslovne pogodbe sklopljene meu domaima i dolaznicima s raznih strana svijeta. preoblike koritenja vodenih pogona, posve oito vanih kako u ranijim povijesnim razdobljima tako i za novijih godina, poluuju mjere regulacije i nadzora, s ijim se tragovima ostaje nositi i unutar granica nacionalnog parka. u dugom povijesnom slijedu na jednom kraju stoje prirodna i umjetna slapita s jazovima za navoenje vode, kao i rimskodobni akvedukt, a na drugom slijedu bunkeri iz vremena modernog pokuaja uskrisivanja rimskog carstva, pogoni hidroelektrane i zgrada povrh rijeke za industrijske radnike, kao i najnovija zdanja turistike ekonomije. Zatiuje li se batina, to je u takvoj slici krajolika ocijenjeno vrijednim zatite? Kao i kod kljua odabira lijepog i korisnog u turistikoj ekonomiji ustanove nacionalnog parka (npr. vuk ili bor), tako i u ovom povijesnom kontinuitetu utilitarne prisutnosti ljudi i ekonomije na slapovima predmnijevana estetika pretee nad razraenim procjenama (npr. od rimskog akvedukta i stupa do bunkera i nekadanjih radnikih zgrada u lozovcu). Kod restauracije slike doista se mora odluiti koji e od rekonstruiranih slojeva prvotnog nanosa ili kasnijih popravaka biti ostavljen na vidjelu. regulacija zatienog krajolika u tom je smislu slinija restauraciji povijesne zgrade, na kojoj se po odgovarajuim pravilima i uz pomo prikladnih sredstava ponekad mogu prikazati strukture epoha koje su jedna drugu iskljuivale i gradile na ruevinama ranijih zdanja. Zadaa nacionalnog parka utoliko je sloenija, no obeavaju se i tim opseniji rezultati. u ambijentu skradinskog buka takva se restauracijska nedoumica postupanja nad platnom krajolika moe prepoznati u sudbini mlinice zvane peina i prostora ispod stupa. peina je jedna od dvije najvee mlinice na ovoj strani buka (s novijom nemlinikom dogradnjom), kojoj su tijekom ureivanja uklonjene ili skrivene ranije vodonosne i pogonske strukture. izgledom i veliinom odudara od ostatka nedalekih mlinikih zdanja. s druge strane, upravo je njena veliina ini praktinom u svakodnevnim poslovima odravanja okolnog prostora, tako da njeno uklanjanje ili prilagodba starijem ambijentalnom gabaritu nisu praktini. ispod stupa prostrana je okolica mlinica, oiena od vegetacije 1999. godine, raskrivi strukture kojima se moe uspostaviti povijesni kontinuitet (ovdje u obzir moe doi i rekonstrukcija lokalne povijesne obrade buhaa). jasno je da u regulaciji ovog prostora zadravanje poveane peine odgovara potrebama prijama ili opsluiva334


nja veih skupina gostiju, no isto je tako oito da bi obnavljanje starih mlinica u nekadanjim osuenim vodenim pogonima ispod stupa s njihovim manjim, ralanjenim unutranjostima moglo ponuditi diverzificirane ambijente prezentacija, izlaganja i turistikih usluga kakve lokalna batina podrava. na slian nain mogu se usporediti resursi lijeve i desne obale skradinskog buka. na viim dijelovima desne obale se nalaze posve neodravani vodeni pogoni i prijanja zdanja budima i skoue. slino kao i kod nekih dijelova prostora s lijeve obale buka, gospodarenje je oteano ili onemogueno zbog vlasnikog stanja. ureivanje dijela mlinica na rokom slapu 2001. godine i poslije takoer ilustrira ove potencijale i pravne preduvjete za postavljanje prezentacijskih sadraja u np. privrjeivanje obitavatelja ibenskog kraja i rijeka Krka usko su vezani, od vremena utiranja stoarskih staza preko poljodjelske simbioze do godina turistikog trita. o poznavanju dobara koje im donose rijeka i njezino slapite svjedoi puko graditeljstvo sa sedrom u rasteretnim lukovima i svodovima, sve od obronaka planina do otoka, kao i u biranim gradnjama poput polusvodova apsida crkava ili lurdskog svetita na gorici posve obloenog sedrom. namicanja takvih gradiva u dananjem ureenju gospodarenja nacionalnim parkom vie ne bi bila mogua, to je lako razumljivo. no za sam koncept nacionalnih parkova kao da bi najsigurnije bilo ukloniti i mogunost takvih ili slinih ugroza prirodnih ljepota, s radikalnim potezima iz povijesti ovakvih zatienih podruja poput iseljavanja domaeg ivlja. tekoe gospodarenja zatienim prirodnim podrujima diljem svijeta esto su vezane za potrebe lokalnog ivota i zateena vlasnika prava nositelja prijanjeg ureenja i gospodarenja krajolikom, steevine domaih ljudi. lokalni dionici ukupnog ambijenta zasluni su i odgovorni za neposredna i posredna antropogena strukturiranja prostora, stoga su i njihove vienaratajne, dugotrajne i predajne prakse krajobrazno znaajne i vrijedne razumijevanja. logino je da u zatienim prirodnim cjelinama na raznim stranama svijeta mjesno stanovnitvo uzima vie udjela u reguliranju takvih prostora posredstvom administracije i strunih servisa nacionalnih parkova. omjer javnoga u ustanovljenoj administraciji i privatnoga u posjedima i kolektivnom znanju domaih ljudi u vie je sluajeva prepoznat kao nov upravljaki postulat, a ne samo kao vrelo nesporazuma i trvenja [7]. legislativne prilagodbe, sklonost vlasnika i obraivaa, kao i senzibiliziranje posjetiteljske populacije bit e zalogom odrivog i uspjenog gospodarenja i ovim zatienim podrujem iz naeg primjera.

335


prilog 1: pregled smjetaja i kapaciteta hidroetnografskih naprava iz sliva Krke.VodaButinica

NazivButinica Mlinica Opaia Cerovaka mlinica

Pogon2 mlinska kamena i ko sruena sruena 2 kamena 2 kamena 2 kamena i ko 4 kamena 6 kamenova 6 kamenova 6 kamenova sruena

Mraaj

uterov mlin irkova mlinica Deljina mlinica

Kri

Mlinica Filipa i Koste Crnogorca (Vrelo Kria) urieva mlinica Mitrovieva mlinica Bosnieva mlinica Vukovia mlinica Milivojevia mlinica Vukovia mlinica Lazia mlinica

Kosovica

Mlinica brae Klasni Mlinica Steve Jablana Trifunovia mlinica Mlinica Drage Rape Mlinica Mare Grubni (Riane) Miljacka Mlinica Kree Marasovia Mlinica Marka Zorice Mlinica ime Runjia Kuluia mlinica Mlinica Krste Skelina Galieva mlinica Fratarska mlinica Mlinica Frane ostera

3 kamena 2 kamena 3 kamena 4 kamena 6 kamenova

Krka Krka (Roki slap)

2 kamenova i ko 7 kamenova i ko 5 kamenova i ko

5 kamenova i ko

Krka (Buk)

ivkua Kalikua Vratarica Skoua Budim Balatura Nova kua tala Peina 4 kamenova 4 kamena, 2 koa i 2 stupe 6 kamenova i 3 stupe 6 kamenova 4 kamena 2 kamena 6 kamenova, 2 stupe i ko

Bribinica

Kalanjova mlinica

336


Toljenova mlinica Bjeljieva mlinica Pavieva mlinica Dajina mlinica Popova mlinica oraeva mlinica

izvori: usmena kazivanja (ista Mala, strmica, orli, radulovii, riane, obitelj prpa za roki slap, nos Kalik, dubravice, Miljevci, te Mate ura za skradinski buk).

prilog 2: Kronologija konzervatorskog i restauratorskog rada s narodnom batinom na skradinskom buku. 28. travnja 1983.: u obrazloenju njihova uvrtavanja u popis spomenika pod dravnom zatitom splitsko konzervatorsko sjedite mlinice skradinskog buka definira kao etnografski spomenik. lipanj 1986.: ibenski opinski zavod za zatitu spomenika kulture u Programu koritenja mlinica i stupa ekiara na Skradinskom buku ocjenjuje popravljanje uruenih zdanja, predlae naine njihova budueg koritenja i sugerira izradu sinopsisa izlobenog postava s teitem na etnografiji. 30. sijenja 1987.: splitsko sjedite konzervatorske slube daje Prijedlog za koritenje hidroetnografskih naprava na Skradinskom buku (autorice dinke gjeldum alaupovi), u kojem se predlae postavljanje izlobi oko okosnica mljevenja i tekstilne obrade, upoljavanje mlinara i povremeno upoljavanje tkalje, obnova ognjita i prikladna ponuda jelima, te poticanje oblinjih kunih radinosti i folklornih predstavljanja [8]. Mlinica gornja kua privedena je izvornoj namjeni, uz nju su popravljeni jo i po jedna stupa i ko. Zdanja s lijeve obale Krke popravljaju se, opremaju i natkrivaju, a instalacije su im provedene pod zemljom. 9. sijenja 1990.: uprava parka s Muzejom grada ibenika dogovara idue radove za otkup, inventarizaciju i izlaganje etnografskih predmeta na skradinskom buku. proljee 1991.: projekcija slajdova i kustosko predavanje o predindustrijskim vodenim pogonima u urbanistikom birou prostor pred planiranje prostornog ureenja np. planiranim novim glavnim ulazom na lozovcu od buka se odmiu druga ad hoc prilazna zdanja. 28. svibnja 1992.: na upit ravnatelja uprave np od 22. svibnja, iz Muzeja grada ibenika predan je Podsjetnik o povijesti mlinica. 2. lipnja 1992.: muzeoloki je ocijenjena zbirka joe ika Kole u dubravicama, koja je po kasnijoj inicijativi iz uprave parka otkupljena za buduu zbirku na buku. 30. svibnja 1997.: np otvara izlobu predmeta iz dubravica u improviziranom postavu u prostoriji na katu gornje kue. izraene su oznake i putokazi za etnoloki muzej.

337


1999.: otkupljeni su tkalaki stanovi za demonstriranje tkalstva. uz ovo pokazivanje tkalja Milka luki uvodi i kostim nastao na temelju narodne nonje. ienje terena starijih vodenih pogona Ispo stpa (izmeu mlinica i elektrane). 8. oujka 2000.: Muzej grada ibenika upravi nacionalnog parka prilae Etnoloko i muzeoloko miljenje o nastavku ureivanja mlinica na Skradinskom buku. 18. travnja 2000.: elimir laszlo iz Muzejskog dokumentacijskog centra u Zagrebu nakon terenskog izvida 11. travnja predlae Miljenje o stanju zbirki i potrebnim koracima za njihovo bolje uvanje i prezentiranje. 2001.: pod vegetacijom je oien kameni ko. 2003.: uz postav etnografske zbirke jedna od kulica namjenjena je folklornim suvenirima. sijeanj 2005.: uprava np poziva etnografski muzej iz Zagreba da da ponudu za ureenje etnografskih sadraja na skradinskom buku.

slika 2. sedra u ivinjaku ulice (Knin) slika 1. lokaliteti iz priloga 1

slika 3. regulacija pristupa iz prijanjeg elaborata (Konj kod Knina, 1 km udaljenosti do Krke i 5 km do np)338

slika 4. putokaz k etnolokom muzeju na skradinskom buku


slika 5. usporedba krajolika skradinski buk 1907.



slika 8. usporedba krajolika skradinski buk nakon 1918.


slika 10. usporedba krajolika skradinski buk 2005.339


slika 11. usporedba krajolika utok ikole u Krku 1915.

slika 12. usporedba krajolika utok ikole u Krku nakon 1918.

Izvori

[1] spence, M. d., 1999. dispossessing the Wilderness. oxford university press, str. 60. [2] sellars, r. W., 1997. preserving nature in the national parks: a History. Yale university press, str. 22. [3] rajkovi, Z., 1982. obiaji otoka Zlarina. u: povijest i tradicije otoka Zlarina. Zavod za istraivanje folklora, str. 533-567, Zagreb. [4] Markovi, M., 2003. stoarska kretanja na dinarskim planinama. jesenski i turk, str, 170, Zagreb. [5] gui, b., 1976. ekoloki uslovi na prostoru transhumantnog stoarenja na balkanu. u: odredbe pozitivnog zakonodavstva i obiajnog prava o sezonskim kretanjima stoara u jugoistonoj evropi kroz vekove. sanu, str. 143-156, beograd. [6] soldo, j. a., 1991. skradin pod Venecijom. radovi Zavoda za povijesne znanosti HaZu u Zadru 33, str. 131-183, Zadar. [7] stevens, s. (ur.), 1997. conservation Through cultural survival. indigenous peoples and protected areas. island press, str. 69, Washington, d. c. [8] alaupovi-gjeldum, d., 1980.-1981. prilog poznavanju vodenica u dalmaciji. godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 6-7/, str. 89-98.

340


Jadran Kale

cultural construction oF natural structures

Summary

The processes of protecting, restoring and inventorying the cultural goods of our national heritage in Krka national park have served to address our attitudes towards nature and protected areas. in such a discourse, a series of working categories can be considered as cultural construction, from the very definition of nature. With changes to the long-standing and ingrained methods of earning in this region, one is left to wonder which of the natural environments is the right one to be conserved. The commercial management of the park territory on the global tourism market, whose regulatory apparatus has the authority to ascribe desirable and undesirable content in such an economic entity, is only the last in this historical sequence. This paper describes the capacities of the local pre-industrial water mills and the national parks activities aimed at their preservation, restoration and presentation to visitors, together with suggestions for such future works.

341


342

Documents

Kulturna konstrukcija prirodnog objekta