of 69 /69
Međunarodni platni promet i instrumenti plaćanja Pavlek, Maria Helena Undergraduate thesis / Završni rad 2017 Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University North / Sveučilište Sjever Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:122:354891 Rights / Prava: In copyright Download date / Datum preuzimanja: 2021-10-08 Repository / Repozitorij: University North Digital Repository

Međunarodni platni promet i instrumenti plaćanja

  • Author
    others

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Međunarodni platni promet i instrumenti plaćanja

Pavlek, Maria Helena
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / struni stupanj: University North / Sveuilište Sjever
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:122:354891
Rights / Prava: In copyright
Repository / Repozitorij:
Maria Helena Pavlek, 0566/336
Koprivnica, srpanj 2017. godine
Završni rad br. 57/PMM/2017
Student
Obavljanje meunarodnog platnog prometa jedna je od profitabilnijih usluga banaka. Pod
pojmom meunarodni platni promet podrazumijevaju se naplate, plaanja i prijenosi na osnovi
tekuih i kapitalnih poslova u stranim sredstvima plaanja i u kunama izmeu rezidenata i
nerezidenata posredstvom instrumenata meunarodnog platnog prometa. Meunarodni platni
promet reguliran je europskom inicijativom-Single Euro Payments Area(SEPA). SEPA je
jedinstveno podruje plaanja u eurima te se sve drave Europske unije(EU) pridravaju pravila
SEPA. Hrvatski devizni promet ureen je i hrvatskim Zakonima i podzakonskim propisima-
Zakon o deviznom poslovanju (NN 96/2003, 140/2005, 132/2006, 150/2008, 92/2009, 133/2009,
153/2009, 145/2010, 76/2013), Zakon o platnom prometu (NN 133/2009, 136/2012) i Zakon o
sprjeavanju pranja novca i financiranja terorizma.
Instrumenti plaanja koja se koriste u obavljanju meunarodnog platnog prometa su:
bankovna doznaka, meunarodni dokumentarni akreditiv, dokumentarna naplata (inkaso
poslovi), trgovako kreditno pismo, ekovi, mjenice i bankarske garancije.
Raiffeisen banka posluje u Republici Hrvatskoj ve dui niz godina. RBA je dio svjetski
poznate financijske grupacije koja djeluje diljem svijeta. Obavljanje poslova meunarodnog
platnog prometa za svoje klijente, vrlo je vaan dio bankarskih usluga u RBA. Stoga, RBA
nastoji ponuditi svojim klijentima široku paletu proizvoda i usluga te obavljanje transakcija u
najkrae moguem roku.
RBA.
Abstract
Performing international payment transactions is one of the most profitable banking services.
Under international payment terms, payments and transfers are made on the basis of current and
capital transactions in foreign currencies and in kuna between residents and non-residents
through international payment transactions instruments. International payments are regulated by
the European Initiative SEPA. SEPA is a single european payment area and all EU countries
adhere to SEPA rules. Croatian Foreign Exchange Transactions are also regulated by Croatian
Laws and By-Laws - Foreign Exchange Act (OG 96/2003, 140/2005, 132/2006, 150/2008,
92/2009, 133/2009, 153/2009, 145/2010, 76/2013), the Law on Payment Transactions (OG
133/2009, 136/2012) and the Law on Prevention of Money Laundering and Financing of
Terrorism.
The payment instruments used in international payment transactions are: bank transfer,
international documentary letter of credit, documentary collection (inkaso jobs), trade credit
card, checks, bills of exchange and bank guarantees.
Raiffeisen Bank has been operating in the Republic of Croatia for several years. The RBA is
part of a world-renowned financial group that operates across the globe. Performing international
payment transactions for its customers is a very important part of banking services in RBA.
Therefore, RBA strives to offer its customers a wide range of products and services and to carry
out transactions in the shortest possible time.
Key words: international payment transactions, payment instruments, SEPA, legal
framework, RBA.
RH- Republika Hrvatska
EPC- Europsko platno vijee
NOPP- Nacionalni odbor za platni promet
HNB- Hrvatska narodna banka
HSF- Hrvatski SEPA forum
HUB- Hrvatska udruga banaka
SCT- SEPA Credit Transfer
NKS- Nacionalni klirinški sustav
2.1. Openito o meunarodnom platnom prometu ................................................................. 2
2.2. Obavljanje meunarodnog platnog prometa ................................................................... 2 2.2.1. Prijeboj (prebijanje) potraivanja ........................................................................................................ 3
2.2.2. Naplata u netransferabilnoj valuti ........................................................................................................ 3
2.2.3. Naplata u efektivnom novcu ................................................................................................................ 4
3. SEPA ( Single Euro Payments Area) ..................................................................................... 5
3.1. SEPA platni instrumenti .................................................................................................. 6 3.1.1. SEPA kreditni transfer ......................................................................................................................... 7
3.1.1.1. HRK SCT SHEMA – primjena 06.06.2016. .................................................................................... 7
3.1.2. SEPA izravno tereenje ....................................................................................................................... 8
3.1.3. SEPA Platne kartice ............................................................................................................................ 9
3.2. SEPA platne sheme ....................................................................................................... 10
3.3. SEPA u EU .................................................................................................................... 10 3.4. SEPA u Republici Hrvatskoj ......................................................................................... 11
3.4.1. Nacionalni plan migracije na SEPA .................................................................................................. 12
3.4.2. Organizacija projekata SEPA-e u RH ............................................................................................... 12
3.5. SEPA infrastruktura za obraun i namiru platnih transakcija ....................................... 14 3.6. Pravni okvir za SEPA-u ................................................................................................ 15
4. Instrumenti plaanja u meunarodnom platnom prometu ................................................... 18
4.1. Meunarodni dokumentarni akreditiv ........................................................................... 19 4.1.1. Sudionici i pravni odnosi sudionika u plaanju dokumentarnim akreditivima .................................. 20
4.1.2. Akreditivni dokumenti....................................................................................................................... 21
4.1.4. Ugovaranje i tehnika plaanja akreditivom ....................................................................................... 27
4.2. Bankovna doznaka ........................................................................................................ 29 4.3. Dokumentarna naplata- robni inkaso ............................................................................ 31
4.4. Trgovako kreditno pismo ............................................................................................ 33 4.5. ekovi ........................................................................................................................... 34
4.5.1. Vrste ekova ...................................................................................................................................... 35
4.6. Mjenica u meunarodnim plaanjima ........................................................................... 38 4.7. Bankarske garancije ...................................................................................................... 39
5. Openito o Raiffeisen Austria d.d. Zagreb (RBA) .............................................................. 40
5.1. Raiffeisen Bank International ........................................................................................ 41
6. Meunarodni platni promet u RBA d.d. .............................................................................. 43
6.1. Osnovne karakteristike zakonskih okvira ..................................................................... 44 6.2. SEPA u RBA d.d. .......................................................................................................... 45
6.3. Opi uvjeti poslovanja po transakcijskim raunima poslovnih subjekata u RBA ........ 47 6.4. Nain i vrste obavljanja platnog prometa s inozemstvom u RBA d.d. ......................... 48
6.5. Plaanje doznakom i inkasom dokumenata .................................................................. 49 6.6. Plaanje meunarodnim dokumentarnim akreditivom ................................................. 49
6.7. Plaanje i naplata u stranoj gotovini i ekovima ........................................................... 49
6.8. Prednosti za klijente u poslovanju s inozemstvom preko RBA d.d. ............................. 50
7. ZAKLJUAK ...................................................................................................................... 52 Literatura .................................................................................................................................. 54 Popis slika ................................................................................................................................ 55
1
1. Uvod
Predmet ovog završnog rada je meunarodni platni promet i instrumenti plaanja u
meunarodnom platnom prometu s primjerom Raiffeisenbank Hrvatska d.d. (RBA). Platni
promet s inozemstvom postao je od velikog znaaja za sve fizike i pravne osobe. U današnje
vrijeme poslovne suradnje izmeu razliitih zemalja Svijeta su jako este. Sve je vei broj stalnih
meunarodnih partnera, a sve to zbog otvorenosti trišta i poveanja uvoza i izvoza. Upravo svi
ti razlozi doprinijeli su da tema ovog završnog rada bude meunarodni platni promet. Kroz ovaj
rad eljelo se poblie upoznati s ovom temom, a isto tako i ovu temu pribliiti itateljima.
Smatra se kako je upoznavanje s ovom temom, upravo zbog velikog znaaja meunarodnog
platnog prometa, jako dobro za razvijanje znanja svih kojima je zanimljivo ovo podruje.
Rad se bazira na izvorima koji se bave temama vanjske trgovine, financija i meunarodnog
platnog prometa i instrumentima meunarodnog platnog prometa. Takoer, baza rada je i
vanost bankarstva u samom obavljanju meunarodnog platnog prometa kao i zakonski okviri
koji odreuju smjernice za obavljanje meunarodnog platnog prometa.
Rad je podijeljen na 7 poglavlja, a svako poglavlje sadri i potpoglavlje. U prvom poglavlju
govori se o razlogu odabira predmeta prouavanja, a drugom poglavlju govori se o definiranju
pojma meunarodnog platnog prometa te o nainu obavljanja meunarodnog platnog prometa.
Tree poglavlje bavi se SEPA-om, odnosno jedinstvenim podrujem plaanja u eurima- ono
govori o pravnom okvirom obavljanja meunarodnog platnog prometa na podruju EU. U
etvrtom poglavlju detaljno su pojašnjeni instrumenti meunarodnog platnog prometa-
meunarodni dokumentarni akreditiv, bankovna doznaka, dokumentarna naplata (robni inkaso),
trgovako kreditno pismo, ekovi, mjenica i bankarske garancije. U nastavku rada odnosno u
petom poglavlju, izneseni su opi podaci o RBA. U šestom poglavlju obrauje se obavljanje
meunarodnog prometa u RBA te prednosti obavljanja meunarodnog platnog prometa u RBA.
Sedmo, zakljuno, poglavlju sadran je zakljuak o meunarodnom platnom prometu i
instrumentima meunarodnog platnog prometa te subjektivno predvianje razvoja
meunarodnog platnog prometa.
2.1. Openito o meunarodnom platnom prometu
Meunarodni platni promet se u razliitim izvorima definira na razliite naine. No, sve
definicije su sadrajno vrlo sline. Prema B. Matiu (2004:40), „Pojmom „platni promet s
inozemstvom“ oznaavamo sveukupna meusobna plaanja rezidenata dvaju razliitih carinskih
i valutno-monetarnih podruja.“ E. Bukovac (2004:122) u svojoj knjizi „Suvremena organizacija
meunarodnog poslovanja u teoriji i praksi“ o meunarodnom platnom prometu kae: „ Pod
platnim prometom treba podrazumijevati sva plaanja i naplate pravnih i fizikih osoba u jednoj
zemlji s pravnim i fizikim osobama iz drugih zemalja.“ Prema knjizi Centra za managment
PBF-a Sveuilišta u Zagrebu (1994:62) „ Platni promet s inozemstvom predstavljaju sva plaanja
i naplate izmeu rezidenata Hrvatske i stranih osoba.“
„Svi rezidenti moraju obavljati platni promet preko banaka. To su banke koje imaju
odobrenje Hrvatske narodne banke (tzv. banke s velikim ovlaštenjem) i Hrvatska banka za
obnovu i razvoj. Za Republiku Hrvatsku platni promet s inozemstvom moe obavljati i Hrvatska
narodna banka .Ostali sudionici u procesu platnog prometa s inozemstvom jesu: FINA,
vanjskotrgovinska poduzea, inozemne banke i domai kontrolni organi.“ (Mati 2004: 40)
2.2. Obavljanje meunarodnog platnog prometa
„Po hrvatskim propisima sredstva plaanja kojima se obavlja platni promet s inozemstvom
jesu: konvertibilne devize i domaa valuta. Razumljivo je kako e se u poslovnom ivotu
domaa valuta stvarno rabiti samo u onoj mjeri u kojoj to bude prihvatljivo stranim
partnerima.“(Mati 2004:40). No, uvoenjem SEPA-e na podruje Europske unije, plaanja se
vrše u eurima.
„Iznimno se rabi i prijeboj potraivanja, kompenzacija, naplata u netransferabilnoj valuti
i naplata u efektivnom novcu. Iznimka su i fizike osobe kojima je dopušteno iznošenje
efektivnih kuna i/ili strane valute u inozemstvo radi plaanja robe koju osobno unose u zemlju u
ogranienim koliinama i za vlastite potrebe.“ (Mati 2004:40)
„Recimo i to da da zakon omoguuje da se platni promet s nekom zemljom obavlja i na
drugi nain ako je s tom zemljom sklopljen platni sporazum ili neki drugi oblik ugovora s kojim
se meusobna plaanja drugaije ureuje.“ (Mati 2004:40)
3
2.2.1. Prijeboj (prebijanje) potraivanja
„Prijeboj (prebijanje) potraivanja je nuan u sluaju kad inozemni partner ili njegova
zemlja dou u teškoe zbog kojih je nastupila nemogunost naplate.1 Taj je problem ureen
Odlukom o uvjetima uz koje domae pravne osobe mogu izvršiti prijeboj dugovanja i
potraivanja s inozemstvom, NN 115/93, tako da je, uz posebno odobrenje HNB-a, dopušten tzv.
prijeboj potraivanja. Uvjeti za pribavljanje odobrenja jesu:
• Da to domaa osoba zatrai
• Da dokae da je devizna naplata nemogua odnosno da priroda posla zahtijeva taj oblik
plaanja
• Da je s tim suglasna i strana osoba.
Ako su se stekli svi potrebni uvjeti, Hrvatska narodna banka e dopustiti da, ako je potrebno,
s naše strane sudjeluje i više domaih osoba.“ (Mati 2004:40,41)
2.2.2. Naplata u netransferabilnoj valuti
„Naplata u netransferabilnoj valuti moe se provesti u odreenim sluajevima uz
pribavljanje odobrenja Narodne banke. Podsjeamo kako su netransferabilne valute one koje je
domaim propisima odnosno propisima te zemlje zabranjeno iznositi (transferirati) iz zemlje.
Takva se odobrenja ponajprije daju domaim poduzeima koja izvode radove u zemljama
koje propisuju da se dio plaanja mora obaviti u domaoj valuti odnosno u sluaju kad je to
sadrano u uvjetima natjeaja. Mogue ga je ishoditi i u sluaju nemogunosti normalne naplate
usluga pruenih u meunarodnom robnom i putnikom prometu. Uvjet je da domaa osoba
dokae kako je to jedini mogui nain naplate potraivanja te da je moe korisno utrošiti.
Propisom je dopuštena prodaja netransferabilne valute drugoj domaoj osobi.“ (Mati
2004:41)
1 „Precizirano je da nemogunost naplate postoji ako je u zemlji kupca uveden embargo na devizna plaanja,
ako je izbio rat, dravni udar ili velika nepogoda, ako je poduzee palo u steaj ili iz drugih razloga nije mogue
ostvariti deviznu naplatu kako je predvieno ugovorom.“ (Mati 2004:42)
4
2.2.3. Naplata u efektivnom novcu
„Naplata u efektivnom stranom novcu dopuštena je Deviznim zakonom i Odlukom o
nainu obavljanja platnog prometa, a precizirana Odlukom o uvjetima uz koje se daje odobrenje
da se potraivanja u inozemstvu naplati u efektivnom stranom novcu (NN 107/93 i 116/93).
Uvjet za odobravanje takve naplate je da je nastupila nemogunost ili je naplata iz
inozemstva bitno oteana, odnosno da to zahtjeva priroda posla. Takvo odobrenje daje HNB.
Ono je pojedinano i vrijedi najdulje godinu dana. U posebnim sluajevima, HNB moe pravnoj
osobi dati ope odobrenje za naplatu robe i usluga u efektivnom stranom novcu. Uvjet je da je
domaa osoba s ovlaštenom bankom sklopila ugovor o preuzimanju efektivnog stranog novca te
da se radi o prodaji s carinskih prodavaonica, konsignacijskoj prodaji, opskrbi zrakoplova i
brodova te prodaju turistikih usluga strancima. Domaa strana osoba mora taj novac predati
ovlaštenoj banci najkasnije u roku od pet dana. Takve naplate mogu biti samo u konvertibilnim
valutama. (…) Što se tie naina (instrumenata) obavljanja platnog prometa s inozemstvom naša
devizna regulativa dopušta sve instrumente meunarodnog platnog prometa koji se primjenjuju u
svijetu dok, u posebnim sluajevima i uz posebno odobrenje HNB-a, dopušta i plaanje
efektivnim stranim novcem. „(Mati 2004:41,42)
5
3. SEPA ( Single Euro Payments Area)
„SEPA je skraenica za jedinstveno podruje plaanja u eurima (engl. Single Euro
Payments Area). To je podruje na kojemu potrošai, poslovni subjekti i tijela javne vlasti mogu
uplaivati i primati plaanja u eurima pod jednakim osnovnim uvjetima, pravima i obvezama,
neovisno o njihovoj lokaciji. Cilj inicijative SEPA-e je uspostava jedinstvenog sustava platnog
prometa.
Podruje SEPA-e obuhvaa 34 drave: sve lanice EU-a te Island, Lihtenštajn, Norvešku,
Švicarsku, Monako i San Marino.“2
Slika 3.1. Drave SEPA-e
• jedan set platnih instrumenata (kreditni transfer, izravno tereenje i platna kartica),
• zajednika pravna osnova,
• zajednika poslovna pravila.3
3.1. SEPA platni instrumenti
„Kreditni transfer je nacionalna ili prekogranina platna usluga kojom se raun za
plaanje primatelja plaanja odobrava za platnu transakciju ili niz platnih transakcija na teret
platiteljeva rauna za plaanje od strane pruatelja platnih usluga kod kojeg se vodi platiteljev
raun za plaanje, na osnovi instrukcije koju daje platitelj.
SEPA-ina shema kreditnog transfera Europskoga platnog vijea dostupna je od 28.
sijenja 2008. i predstavlja skup meubankovnih pravila, postupaka i standarda za obavljanje
kreditnih transfera u eurima na podruju SEPA-e od strane banaka sudionica u shemi.
Osnovni standardi SEPA-inog kreditnog transfera su sljedei:
• raun platitelja i primatelja plaanja definirani su IBAN-om
• pruatelji platnih usluga (banke) platitelja i primatelja plaanja definirani su BIC-om
• platne transakcije se obavljaju u skladu sa ISO 20022 XML formatom platnih poruka.
Izravno tereenje je nacionalna ili prekogranina platna usluga za tereenje platiteljeva
rauna za plaanje, kada platnu transakciju inicira primatelj plaanja na osnovi suglasnosti
platitelja.
SEPA-ina shema izravnog tereenja Europskog platnog vijea dostupna je od 2. studenoga
2009. i predstavlja skup meubankovnih pravila, postupaka i standarda za provedbu izravnih
tereenja u eurima na podruju SEPA-e od strane banaka sudionica u shemi. SEPA-ina shema
izravnog tereenja obuhvaa dvije sheme: Osnovnu shemu (engl. Core SEPA Direct Debit) i
Poslovnu shemu, tzv. B2B (engl. Business to Business SEPA Direct Debit).
Osnovni standardi SEPA izravnog tereenja su sljedei:
• raun platitelja i primatelja plaanja definirani su IBAN-om
• pruatelji platnih usluga (banke) platitelja i primatelja plaanja definirani su BIC-om
• platne se transakcije obavljaju u skladu sa ISO 20022 XML formatom platnih poruka.“4
3 https://www.hnb.hr/temeljne-funkcije/platni-promet/sepa
3.1.1. SEPA kreditni transfer
„Kreditni transfer (engl. Credit transfer – CT) je plaanje koje inicira Platitelj. Platitelj
šalje nalog za plaanje svom pruatelju platnih usluga, Pruatelj platnih usluga prenosi sredstva
primateljevom pruatelju platnih usluga.
Primjeri kreditnog transfera:
• poslodavac zadaje nalog za isplatu osobnih primanja iz svog sustava za potporu
poslovanju,
elektronikog bankarstva ili podnošenjem zbrojnog naloga na magnetnom mediju ili
putem HUB3 obrasca,
ili na šalteru
3.1.1.1. HRK SCT SHEMA – primjena 06.06.2016.
HRK SCT shema je skup pravila, praksi, standarda i provedbenih smjernica dogovorenih
unutar bankovne zajednice u Republici Hrvatskoj za izvršavanje kreditnih transfera u kunama
koji je odvojen od bilo kakve infrastrukture ili platnog sustava koji podupire njegovu primjenu.
Uspostavom HRK SCT sheme bankovna zajednica u Republici Hrvatskoj pruat e usluge
kreditnih transfera u kunama po istim poslovnim pravilima, operativnim procedurama i
tehnikim standardima po kojima se izvršavaju SEPA kreditni transferi u eurima.
HRK SCT shema je usklaena sa SEPA platnom shemom EPC-a poštujui pri tom sve
nacionalne specifinosti kako bi se sudionicima nacionalnog platnog prometa olakšala migracija
na SEPA platnu shemu uvoenjem eura kao slubene valute Republike Hrvatske. Ova platna
shema bit e na snazi sve do pristupanja RH euro zoni.
Pravila HRK SCT sheme (u daljnjem tekstu: Pravila) opisuju poslovna i operativna
pravila, prakse, standarde i provedbene smjernice obrade nacionalnih kreditnih transfera u
kunama dogovorenih unutar bankovne zajednice Republike Hrvatske prema SEPA pravilima.
4 http://www.sepa.hr/sepa-opcenito/sepa-platni-instrumenti/
HRK SCT shema prua mnoge prednosti korisnicima u smislu funkcionalnosti, smanjenja
troškova, jednostavnosti korištenja i neprekinute obrade (engl. STP – Straight Through
Processing).
Oekivane koristi su:
• HRK SCT shema temelji se na jedinstvenom europskom standardu (ISO XML 20022,
IBAN, BIC) i jedinstvenom formatu zadavanja naloga za plaanje kod svih pruatelja
platnih usluga na cijelom SEPA podruju,
• Sve platne transakcije u kunama zadaju se u istom formatu naloga za plaanje kao i
platne transakcije u eurima,
plaanja na bazi neprekinute obrade (engl. STP – Straight Through Processing),
• Odbijene poruke i povrati obrauju se na predvidiv nain koji moe biti automatiziran,
• Platna shema donosi „end-to-end“ prijenos informacija o plaanju korisnika na
strukturirani nain,
• Platna shema osigurava transparentnost i jasno iskazivanje naknada,
• Podrana su pojedinana i skupna plaanja (‘‘bulk’ – tereenje rauna platitelja u
jednom, zbirnom iznosu i odobrenja rauna primatelja u pojedinanim iznosima).
• Poslovni subjekti imaju mogunost primanja izvoda s više podataka koji mogu biti
znaajni za poslovanje,
• Poslovni subjekti imaju mogunost uvoenja jedinstvenih i suvremenih standarda u svoje
interne sustave (ISO XML 20022).“5
3.1.2. SEPA izravno tereenje
„Izravno tereenje (engl. Direct debit – DD) je prijenos s rauna za plaanje Platitelja,
koje zadaje Primatelj plaanja, preko svojeg pruatelja platnih usluga.
Izravno tereenje esto se koristit za ponavljajua plaanja (npr. komunalni rauni).
Usluga izravnog tereenja uvjetovana je davanjem prethodne Suglasnosti Platitelja Primatelju
plaanja.
9
Osnovna HRK SDD shema opisuje platnu uslugu izravnog tereenja u poslovanju s
potrošaima dok je Poslovna HRK SDD shema namijenjena poslovnim subjektima, ne-
potrošaima. SDD shema je skup pravila, praksi, standarda i provedbenih smjernica
dogovorenih unutar bankovne zajednice u Republici Hrvatskoj za izvršavanje izravnih tereenja
u kunama koja se primjenjuju od 5. lipnja 2017. SDD shema usklaena je sa SEPA platnom
shemom EPC-a poštujui pri tom sve nacionalne specifinosti kako bi se sudionicima
nacionalnog platnog prometa olakšala migracija na SEPA platnu shemu uvoenjem eura kao
slubene valute Republike Hrvatske. Osnovna i Poslovna HRK SDD shema pruaju mnoge
prednosti korisnicima u smislu funkcionalnosti, smanjenja troškova, jednostavnosti korištenja i
neprekinute obrade (engl. STP – Straight Through Processing).
Oekivane koristi su:
SDD sheme temelje se na jedinstvenom formatu zadavanja naloga kod svih pruatelja platnih
usluga (ISO XML 20022, IBAN, BIC)
• Korištenje prihvaenih standarda i podataka olakšava zadavanje,
• izvršenje i usklaenje plaanja na bazi neprekinute obrade (engl. STP – Straight Through
Processing)
• Jedinstven nain davanja suglasnosti za izravno tereenje za sve platitelje
• Jednako postupanje svih primatelja prilikom provoenja usluge izravnog tereenja
• Odbijene poruke i povrati (R-transakcije) obrauju se na jedinstven i propisan nain koji
je automatiziran
• Poslovni subjekti imaju mogunost primanja izvoda s više podataka koji mogu biti
znaajni za poslovanje.“6
3.1.3. SEPA Platne kartice
„Platna kartica jest platni instrument koji svojem imatelju omoguuje plaanje robe i
usluga preko prihvatnog ureaja ili na daljinu i/ili koji omoguuje podizanje gotovog novca i/ili
korištenje drugih usluga na bankomatu ili drugom samoposlunom ureaju.
Migracijom na SEPA-u u Republici Hrvatskoj doi e do promjena postojeih platnih
instrumenata i platne infrastrukture. NOPP je donio odluku da, osim platnih transakcija u eurima,
6 http://www.sepa.hr/upute-za-korisnike/sheme-za-sepa-izravno-terecenje/
nacionalnim projektom SEPA trebaju biti obuhvaene i platne transakcije u kunama. Primjena
SEPA standarda i na platne transakcije u kunama osigurava jedinstvenu tehnološku platformu u
Republici Hrvatskoj za procesiranje platnih transakcija, kao i potrebne preduvjete za daljnji
razvoj platnih usluga u Republici Hrvatskoj u skladu s europskim standardima. Isto tako, time se
omoguuje odgovarajua priprema cjelokupnog sustava platnog prometa za budue uvoenje
eura kao slubene valute.“7
3.2. SEPA platne sheme
„Europsko platno vijee (EPC – European Payment Council) definira platne sheme
SEPA-e kao niz pravila, praksa i standarda dogovorenih na meubankovnoj razini kojima se
postie interoperabilnost u pruanju i obradi platnih instrumenata SEPA-e.Platne sheme SEPA-e
EPC opisuje Pravilnicima (engl. Rulebooks) koji sadre niz pravila i tehnikih standarda za
obavljanje SEPA-inih platnih transakcija koje moraju slijediti pruatelji platnih usluga koji
pristupaju shemi. Pravilnik se moe smatrati korisnikom uputom koja opisuje zajedniko
razumijevanje kako prenijeti sredstva s rauna A na raun B u podruje SEPA-e.
Pruatelj platnih usluga postaje sudionik SEPA-inih platnih shema potpisivanjem
Ugovora o pristupanju shemi (engl. The Scheme Adherence Agreement) ime prihvaa pravila te
obveze i odgovornosti svake sheme.
Platne sheme SEPA-e su odvojene od infrastrukture koja podupire njihovu primjenu.
Obrada meubankovnih transakcija se provodi se kroz mehanizme obrauna i namirenja (CSMs)
koje pojedina banka bira kao najprikladnije rješenje za svoje potrebe, koji se temelje na
jedinstvenom nizu pravila, praksa i standarda definiranih platnom shemom.“8
3.3. SEPA u EU
„SEPA je zapoela kao inicijativa europske bankarske industrije koja je 2002. godine
osnovala Europsko platno vijee (EPC) kao koordinacijsko tijelo nadleno za donošenje odluka
o platnom prometu. Cilj EPC-a je potpora i promoviranje SEPA-e, a jedna od vodeih
odgovornosti je razvoj i odravanje platnih shema i okvira za instrumente SEPA-e .
7 http://www.hnb.hr/temeljne-funkcije/platni-promet/sepa
8 http://www.sepa.hr/sepa-opcenito/platne-sheme/
11
SEPA je prvobitno bila trišna inicijativa, ali je zbog sporog procesa migracije zakljueno
da je potrebna regulatorna intervencija na razini EU-a da bi se projekt uspješno završio u
razumnomu vremenskom roku.
Na razini Europske unije najvanija tijela za razvoj projekta SEPA-e su Europska
komisija (EK) i Europska središnja banka (ECB) koje su, da bi se u upravljanje projektom SEPA
ukljuila, osim strane ponude (koja je jedina zastupljena u Europskomu platnom vijeu), i strana
potranje, osnovale Vijee SEPA (engl. SEPA Council) u lipnju 2010. godine. Odlukom
Upravnog odbora ECB-a 19. prosinca 2013. Vijee SEPA je zamijenjeno Odborom za mala
plaanja u eurima (engl. Euro Retail Payments Board – ERPB). U radu ERPB-a sudjeluje 7
predstavnika ponude, 7 predstavnika potranje,5 predstavnika središnjih banaka iz drava lanica
u kojima je slubena valuta euro i 1 predstavnik središnje banke iz drave lanice koja nema
euro kao slubenu valutu.“9
3.4. SEPA u Republici Hrvatskoj
„Provedba SEPA projekta u Hrvatskoj u tehnikom smislu predstavlja i djelominu
reformu platnog sustava budui da e SEPA projektom biti obuhvaene i nacionalne platne
transakcije u kunama.
Radi podravanja izmjena u platnom prometu potrebno je obaviti prilagodbe u poslovnim
sustavima korisnika kako bi se osiguralo nesmetano odvijanje plaanja:
• od 6. lipnja 2016. uvodi se novi format zbrojnog naloga za prijenos: umjesto postojee
tekstualne datoteke zbrojnog naloga za elektronika plaanja sve e banke zaprimati
iskljuivo SEPA kreditne transfere u novom XML formatu – poruka pain 001.001.03.
• od 5. lipnja 2017. izravno tereenje odvija se prema novim pravilima: umjesto postojeeg
izravnog tereenja, kojeg danas u pravilu potroša ugovara sa bankom, potroša
primatelju plaanja suglasnost za izravno tereenje svojeg rauna.
9 http://www.sepa.hr/sepa-opcenito/
12
Svi se poslovni subjekti trebaju prilagoditi za uvoenje i prihvat novih platnih poruka. Stoga
je vano na vrijeme se informirati o promjenama i provjeriti je li informatika potpora
poslovnom sustavu upoznata s izmjenama, kako bi u roku isporuila prilagodbe.“10
3.4.1. Nacionalni plan migracije na SEPA
„Nacionalni plan migracije na SEPA usvojen je na 23. sjednici Nacionalnog odbora za
platni promet, odranoj 15. svibnja 2014.
Plan migracije u Republici Hrvatskoj jest dokument u kojem je dan opis postojeih
nacionalnih platnih instrumenata i infrastrukture, opis zahtjeva koje postavljaju propisi EU u vezi
sa SEPA shemama, infrastrukturom i izvršenjem platnih transakcija u okviru SEPA te
organizacija projekta SEPA u Republici Hrvatskoj, plan aktivnosti i tijek migracije s definiranim
rokovima. Plan migracije kontinuirano e se nadopunjavati i osvjeavati.
Temeljem odluka donesenih na 26. sjednici Nacionalnog odbora za platni promet odrane
24. veljae 2016., a vezano za izmjene datuma poetka primjene pojedinih aktivnosti iz
Nacionalnog plana migracije na SEPA-u, HNB je pripremila Dodatak 1. Nacionalnog plana
migracije na SEPA-u.
Temeljem odluka donesenih na 27. sjednici Nacionalnog odbora za platni promet odrane
7. prosinca 2016., a vezano uz izmjene datuma poetka primjene Pravila HRK SDD shema,
HNB je pripremila Dodatak 2. Nacionalnog plana migracije na SEPA-u.“11
3.4.2. Organizacija projekata SEPA-e u RH
„Nacionalni odbor za platni promet (NOPP) je glavno upravljako tijelo projekta SEPA u
Republici Hrvatskoj. Tijelo je osnovano 2003. godine, a u njegovu radu sudjeluju Hrvatska
narodna banka, Ministarstvo financija, Hrvatska gospodarska komora (u kojoj djeluje Sektor za
financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize) i Hrvatska udruga banaka.
NOPP je 21. svibnja 2013. donio odluke o osnivanju radnih tijela za nacionalni projekt
SEPA:
• Hrvatskog SEPA foruma (HSF)
Hrvatski odbor za SEPA koordinaciju (HOSK) je radno tijelo NOPP-a konstituirano 16.
rujna 2013. godine na temelju Odluke o osnivanju Hrvatskog odbora za SEPA koordinaciju.
Sudionici HOSK-a su Hrvatska udruga banaka (iji predstavnik predsjeda Odborom),
Hrvatska narodna banka, Hrvatska gospodarska komora, Ministarstvo financija, Financijska
agencija i Hrvatska udruga poslodavaca.
Neke od glavnih zadaa HOSK-a su:
• izrada i realizacija Nacionalnog plana migracije na SEPA-u,
• izrada i provedba nacionalne SEPA-ine sheme za kreditne transfere i izravna tereenja u
kunama
• izrada i provedba rješenja potrebnih za provedbu kreditnih transfera i izravnih tereenja u
eurima u skladu sa SEPA-inim pravilima i Uredbom (EU) br. 260/2012
• utvrivanje prijedloga za uspostavu ili prilagodbu platne infrastrukture u RH u skladu sa
SEPA-inim pravilima, definiranje otvorenih pitanja te predlaganje rješenja i dr..
Hrvatski SEPA forum (HSF) je radno tijelo NOPP-a konstituirano 20. prosinca 2013. godine
na temelju Odluke o osnivanju Hrvatskog SEPA foruma.
HSF-om predsjedava Hrvatska gospodarska komora, a ostali sudionici su Ministarstvo
financija, Hrvatska narodna banka, Hrvatska udruga banaka i Financijska agencija. U rad HSF-a
e biti ukljueni i Hrvatska udruga poslodavaca, Hrvatska obrtnika komora i udruge za zaštitu
potrošaa.
Zadaci HSF-a usmjereni su prema korisnicima platnih usluga (mali i srednji poduzetnici,
velika trgovaka društva, javni sektor, IT kompanije, obrtnici, potrošai), a njegove glavne
aktivnosti su promocija SEPA-inih platnih usluga, informiranost javnosti te edukacija korisnika.
Nacionalni odbor za pristupanje SEPA-i (engl. NASO – National Adherence Support
Organisation) je nacionalno tijelo koje ima ulogu pruanja potpore pruateljima platnih usluga u
procesu pristupanja SEPA-inim platnim shemama tako što uspostavlja kontakt izmeu njih i
Europskoga platnog vijea te im olakšava postupak prikupljanja potrebne dokumentacije za
pristupanja SEPA shemama.
NOPP je na sjednici odranoj 15. svibnja 2014. godine donio odluku da se za obnašatelja
uloge NASO u Republici Hrvatskoj odreuje FINA.
NOPP je na svojoj 24. sjednici odranoj 18. svibnja 2015. donio odluku o osnivanju Odbora
za upravljanje nacionalnim shemama (OUNS).
14
OUNS – Odbor za upravljanje nacionalnim shemama je osnovan kao sljedbenik HOSK-a –
Hrvatskog odbora za SEPA koordinaciju u trenutku kada je projekt uvoenja SEPA-e u RH
dovršen, odnosno doveden u fazu upravljanja i odravanja. Odbor za upravljanje nacionalnim
shemama (OUNS) je tijelo koje upravlja shemama, izmjenama shema, prati sve budue SEPA
promjene i osigurava implementaciju izmjena shema uz kompletno potrebnu dokumentaciju,
pravila i upute, vodi registar sudionika za svaku shemu (registar banaka koje su pristupile
pojedinoj shemi) i osigurava da sudionici poštuju pravila rada sheme. Odbor operativno vodi
Hrvatska udruga banaka (HUB) iako sudjelovanje u OUNS-u nije uvjetovano lanstvom u HUB-
u. Sve banke u RH koje su lanice bilo koje od shema su ujedno i lanice OUNS-a, dakle
ravnopravno donose odluke i upravljaju nacionalnim shemama.“12
Slika 3.2. Organizacija projekta SEPA-e u RH
Izvor: http://www.hnb.hr/temeljne-funkcije/platni-promet/sepa
3.5. SEPA infrastruktura za obraun i namiru platnih transakcija
„Uredbom (EU) br. 260/2012 propisuje se obveza za upravitelje ili sudionike eurskih
platnih sustava za mala plaanja u Europskoj uniji da osiguraju tehniku interoperabilnost
svojega platnog sustava s drugim sustavima za mala plaanja unutar EU-a.
12 http://www.sepa.hr/sepa-u-rh/tijela/
Naime, infrastruktura za obradu i namiru platnih transakcija u SEPA okruju mora biti u
mogunosti obraditi SEPA plaanja u eurima izmeu svih sudionika SEPA sheme. Takvu je
dostupnost svih sudionika u SEPA shemi, neovisno o tome u kojoj se dravi SEPA podruja
nalaze, mogue osigurati uspostavom tehnike interoperabilnosti platnih infrastruktura.
Nacionalnim planom migracije na SEPA-u predvieno je da se u Republici Hrvatskoj, prema
dogovoru s hrvatskom bankovnom zajednicom, uspostavi jedinstvena platna infrastruktura za
obraun nacionalnih i prekograninih SEPA kreditnih transfera u eurima.
Dana 6. lipnja 2016. zapoeo je s radom EuroNKS – novi platni sustav u Republici Hrvatskoj
za obraun platnih transakcija u eurima koji se provodi prema pravilima SEPA Credit Transfer
(SCT) sheme za kreditne transfere Europskoga platnog vijea.
Takoer, u svrhu voenja eurskih rauna banaka, Hrvatska narodna banka uspostavila je
nacionalnu komponentu TARGET2 HR platnog sustava u kojem se namiruje obraun
nacionalnih i prekograninih platnih transakcija u eurima. TARGET2 (engl. Trans-European
Automated Real-time Gross settlement Express Transfer system) jedinstveni je platni sustav za
velika plaanja u eurima koji nadzire Europska središnja banka.
TARGET2-HR nacionalna komponenta, u kojoj se izvršava namira obrauna EuroNKS-a,
zapoela je s produkcijskim radom 1. veljae 2016. u skladu s Nacionalnim planom migracije na
SEPA-u.
Nadalje, glede poetka rada platnog sustava EuroNKS, dana 6. lipnja 2016. Nacionalni
klirinški sustav (NKS), platni sustav za obraun platnih transakcija u kunama, zapoeo je s
obraunom platnih transakcija prema Pravilima HRK SCT sheme. Prethodno su sve banke
navedenu shemu prihvatile kao jedinstveni skup pravila za izvršavanje kreditnih transfera u
Republici Hrvatskoj.13
3.6. Pravni okvir za SEPA-u
SEPA je u Republici Hrvatskoj regulirana pravnim okvirom koji ukljuuje hrvatske zakone
kao i direktive i uredbe Europske unije.
„Pravni okvir za SEPA-u ine sljedei propisi:
I. Direktiva 2007/64/EZ
16
Direktiva 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijea od 13. studenoga 2007. o platnim
uslugama na unutarnjem trištu, kojom se mijenjaju i dopunjuju direktive 97/7/EZ, 2002/65/EZ,
2005/60/EZ i 2006/48/EZ te kojom se ukida Direktiva 97/5/EZ, pravna je osnova za stvaranje
unutarnjeg trišta platnih usluga u Europskoj uniji. Direktivom o platnim uslugama
uspostavljena su jednaka pravila i uvjeti koji se primjenjuju na sve platne usluge u dravama
lanicama Europske unije, ime je omogueno jednostavno, uinkovito i sigurno izvršenje
prekograninih i nacionalnih platnih transakcija.
II. Zakon o platnom prometu
Odredbe Direktive 2007/64/EZ o platnim uslugama transponirane su u Republici Hrvatskoj u
Zakon o platnom prometu (NN, br. 133/2009. i 136/2012.). Zakon o platnom prometu stupio je
na snagu 1. sijenja 2011.
III. Uredba (EZ) br. 924/2009
Uredbom (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijea od 16. rujna 2009. o
prekograninim plaanjima u Zajednici, kojom se ukida Uredba (EZ) br. 2560/2001, propisana je
obvezna primjena jednakih naknada za prekogranina plaanja (plaanja izmeu pruatelja
platnih usluga koji se nalaze u razliitim dravama lanicama Europske unije ukljuujui
Norvešku, Island i Lihtenštajn) i odgovarajua nacionalna plaanja (plaanja izmeu pruatelja
platnih usluga unutar drave lanice) u eurima. Odredbe navedene Uredbe ne propisuju da su
takve platne transakcije besplatne, ve da pruatelji platnih usluga naplauju iste naknade za
odgovarajue platne transakcije neovisno o tome radi li se o nacionalnim ili prekograninim
platnim transakcijama. Uredbom (EZ) br. 924/2009 takoer je propisana standardizacija u svrhu
jednostavnijeg izvršenja prekograninih plaanja, odnosno korištenje meunarodnog broja
bankovnog rauna (IBAN) i identifikacijskoga kôda banke (BIC).
IV. Uredba (EU) br. 260/2012
Uredbom (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijea od 14. oujka 2012., kojom se
utvruju tehniki i poslovni zahtjevi za kreditne transfere i izravna tereenja u eurima i kojom se
mijenja i dopunjuje Uredba (EZ) br. 924/2009, propisani su krajnji rokovi za migraciju s
postojeih nacionalnih kreditnih transfera i izravnih tereenja u eurima na SEPA sheme za
kreditne transfere i izravna tereenja u skladu s definiranim pravilima i tehnikim standardima.
Uredbom (EU) br. 260/2012 propisuje se obvezna primjena tehnikih standarda i definiranih
pravila, kao što je korištenje meunarodnog broja bankovnog rauna (IBAN) i standard za
financijske poruke (ISO 20022 XML) za sve kreditne transfere i izravna tereenja u eurima u
Europskoj uniji.Drave lanice koje još nisu uvele euro, pa tako i Republika Hrvatska, obvezne
su ispuniti SEPA zahtjeve propisane navedenom Uredbom najkasnije do 31. listopada 2016.
Drave lanice Europske unije koje su uvele euro imale su kao krajnji rok za migraciju na SEPA
17
kreditne transfere i izravna tereenja 1. veljae 2014. Navedeni je rok kasnije dodatno produljen
na temelju Uredbe (EU) br. 248/2014 Europskog parlamenta i Vijea od 26. veljae 2014. kojom
se mijenja Uredba (EU) br. 260/2012, i to do 1. kolovoza 2014.
V. Zakon o provedbi uredbi Europske unije iz podruja platnog prometa
U svrhu primjene Uredbe (EZ) br. 924/2009 i Uredbe (EU) 260/2012, u dijelu kojim se
definiraju nacionalna tijela nadlena za provoenje nadzora i rješavanje prituaba, izvansudski
pritubeni postupci i postupak mirenja te prekršaji za postupanje protivno uredbama, Republika
Hrvatska u 2013. godini donijela je Zakon o provedbi uredbi Europske unije iz podruja platnog
prometa (NN, br. 54/2013.). S obzirom na to da je u meuvremenu donesena i Uredba (EU) br.
2015/751 o meubankovnim naknadama za platne transakcije na temelju kartica, izraen je i
novi Zakon o provedbi uredbi Europske unije iz podruja platnog prometa (NN, br. 50/2016.)
kojim se ureuju predmetna podruja (nadzor, rješavanje prituaba, izvansudski pritubeni
postupci i postupci mirenja te prekršaji) za sve navedene uredbe EU-a iz podruja platnog
prometa.
VI. Uredba (EZ) br. 1781/2006
Uredbom (EZ) br. 1781/2006 Europskog parlamenta i Vijea od 15. studenoga 2006. o
informacijama o platitelju koje prate prijenos novanih sredstava propisuje se obveza
pruateljima platnih usluga da uz sve prijenose sredstava omogue pridruene informacije o
platitelju, kako bi uvijek bilo mogue pratiti prijenos sredstava do samog platitelja, a u svrhu
aktivnosti vezanih uz prevenciju, istragu i otkrivanje sprjeavanja pranja novca i financiranja
terorizma.
Dana 20. svibnja 2015. Europski parlament i Vijee donijeli su Uredbu (EU) br. 2015/847
Europskog parlamenta i Vijea od 20. svibnja 2015. o informacijama koje su priloene prijenosu
novanih sredstava i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1781/2006.Navedena Uredba
primjenjivat e se od 26. lipnja 2017. te se od tog datuma prestaje primjenjivati Uredba (EZ) br.
1781/2006.“14
14 http://www.hnb.hr/temeljne-funkcije/platni-promet/sepa
4. Instrumenti plaanja u meunarodnom platnom prometu
„Platni promet s inozemstvom ureen je odredbama deviznog reima pojedine zemlje,
mjerama i uputama središnjih banaka te zakljuenim platnim i drugim sporazumima izmeu
drava.“ ( Andrijani 2001:374)
• bankovna doznaka,
• ek,
• mjenica,
• trgovako kreditno pismo.“( Mati 2016: 246)
„ Svaki od ovih instrumenata sudionicama u plaanju daje i odreenu razinu sigurnosti te, u
skladu s time, ima i svoju cijenu. Stoga je za sigurnu naplatu uz najnie troškove potrebno dobro
poznavati posebnosti svih instrumenata platnog prometa.“ ( Mati 2016:246) Kako bi ispravno
postupili i odabrali najbolji instrument plaanja za našu transakciju, treba sagledati sve okolnosti
vezane za transakciju. „ Prije svega treba uzeti u obzir vrstu posla; radi li se o kupoprodaji robe,
pruanja gospodarske usluge, otplati anuiteta, plaanju avansa ili neemu drugom. Za izbor
instrumenata je vano je li dogovoreno gotovinsko plaanje ili plaanje na kredit, kolika je
vrijednost posla, kakva su dosadašnja iskustva u poslovanju s odreenim poslovnim partnerom,
kakav je bonitet inozemnog partnera, postoje li zakonska ogranienja plaanja itd.“ ( Mati
2016:246)
Zakljuili smo kako je jako vano znati koristiti instrument plaanja koji najbolje odgovara
našem transakcijskom poslu. Odluka o korištenju odreenog instrumenta plaanja je individualna
te je potrebno dobro poznavati instrumente plaanja u meunarodnom platnom prometu. Stoga
e u nastavku rada svaki instrument meunarodnog platnog prometa biti detaljni objašnjen.
19
akreditivnom poslovanju. Izvoznik je, naime, siguran da e predajom urednih otpremnih i robnih
dokumenata navedenih u akreditivu i ispunjenjem ostalih uvjeta iz akreditiva (npr. roka isporuke
što se utvruje iz otpremnih dokumenata i sl.) doi do naplate izvezene robe, jer mu isplatu
dokumenata osigurava banka. Kupac je, s druge strane, siguran da e banka isplatiti samo one
dokumente koji su u akreditivu izriito propisani, a koji mu osiguravaju pravo raspolaganja
predmetom kupoprodaje,“ ( Andrijani 2001: 374)
„ Meunarodni dokumentarni akreditiv ( The Letter of Credit- L/C) je instrument plaanja u
kojemu se neka banka na zahtjev i po nalogu svoga komitenta obvezuje kako e:
a) isplatiti korisniku akreditiva, ili osobi koju on imenuje, odreeni novani iznos
odnosno akceptirati ili isplatiti mjenicu izdanu od korisnika,
b) ovlastiti neku drugu banku da obavi takvo plaanje ili da akceptira mjenicu izdanu od
korisnika ili e
c) ovlastiti neku drugu banku da otkupi(negocira) mjenicu
d) uz uvjet da joj se predaju ugovoreni dokumenti i udovolji svim ostalim uvjetima
akreditiva.“ ( Mati 2016: 246)
Meunarodni dokumentarni akreditiv je neovisan od kupoprodajnog ugovora. „ To znai da
se isplata akreditiva mora izvršiti uvijek kada korisnik akreditiva (izvoznik) u odreenom roku
prezentira sve akreditivom uvjetovane dokumente i ispunjava druge obveze iz akreditiva. Pritom
je nevano postoje li neki sporovi vezani uz sam kupoprodajni ugovor. Dakle, mogua kršenja
kupoprodajnog ugovora, u pogledu rokova isporuke, koliine i/ili kakvoe isporuene robe i
slino, ne mogu biti razlog zbog kojeg bi nalogodavatelj (uvoznik) mogao banci dati uputu da
zaustavi isplatu akreditiva.“ ( Mati 2016: 247)
„ Meunarodni dokumentarni akreditiv su plod i rezultat dugotrajne trgovinske i bankarske
prakse. Ureeni su „ Ujednaenim obiajima i pravilima za dokumentarne akreditive“ koje je po
prvi put, još 1933. godine, objavila Meunarodna trgovaka komora u Parizu(…). Ova se pravila
dopunjuju i mijenjaju, u prosjeku, svakih desetak godina. Zadnja revizija Ujednaenih pravila
stupila je na snagu 2007. godine.“ ( Mati 2016:247)
„ Pravno gledano, Ujednaena pravila su kodificirani obiaji pa ih, formalno gledano, banke
ne moraju upotrebljavati. Meutim, Pravila su toliko i poznata i raširena da ih uvaavaju i po
njima rade praktino sve znaajnije banke u svijetu.“ ( Mati 2016: 247)
20
akreditivima
Iz definicije meunarodnog dokumentarnog akreditiva, vidljivo je kako se u njemu
pojavljuju tri osobe. Osobe koje se pojavljuju u meunarodnom dokumentarnom akreditivu su:
• nalogodavac,
Uz nalogodavca, akreditivnu banku i korisnika, pojavljuju se i takozvane imenovane banke,
ija vrsta ovisi o vrsti akreditiva.
„ Nalogodavac ( Appliciant for the Letter of Credit) u meunarodnoj robnoj razmjeni je
redovito kupac (uvoznik) koji daje nalog svojoj poslovnoj banci da na temelju financijskog
pokria što ga ima u toj banci otvori akreditiv u korist inozemnog poslovnog partnera
(dobavljaa- izvoznika).“ (Andrijani 2001: 375)
„ Akreditivna banka ( The Issuing Bank) otvara meunarodni dokumentarni akreditiv na
zahtjev nalogodavca, a u korist korisnika akreditiva, tono prema uputama dobivenima u nalogu
za otvaranje akreditiva.“ ( Andrijani 2001:375)
„ Korisnik ( The Beneficiary),obino je prodavatelj (izvoznik), koji predoenjem odreenih
dokumenata na naplatu i ispunjenjem ostalih uvjeta u akreditivu stjee pravo naplate svote
navedene u akreditivu.“ (Andrijani 2001:375)
Osobe koje se pojavljuju u dokumentarnom akreditivu su i imenovane banke. „ Imenovana
banka (The Nominated Bank) je svaka druga banka koja po ovlaštenju akreditivne banke
preuzima odreene obveze prema korisniku akreditiva. Naješe je to banka iz zemlje korisnika
akreditiva.“ ( Mati 2016:248)
Imenovane banke se esto nazivaju i posrednike banke. „ Imenovane banke, ovisno o vrsti
akreditiva, mogu preuzeti razliite obveze i odgovornosti. U tome smislu razlikujemo:
• isplatnu banku (The Paying Bank), koja je ovlaštena za isplatu akreditiva na teret i po
nalogu akreditivne banke
• potvrujuu banku( The Confirming Bank), koja preuzima vrstu obvezu da e
korisniku isplatiti akreditivnu svotu odmah po prezentaciji dokumenata i ne ekajui
prijam pokria od akreditivne banke
• negocirajuu banku ( The Negotiating Bank), koja je ovlaštena do odreenog roka
isplatiti akreditivnu svotu uz uvjet da joj korisnik predoi mjenicu i dokumente koji
su odreeni u akreditivni uvjetima.“ ( Mati 2016:248)
21
• odnos nalogodavca i akreditivne banke
• odnos izmeu akreditivne banke i banke koja potvruje akreditiv
• odnos izmeu akreditivne ili potvrujue banke i drugih banaka od kojih su one
zatraile obavljanje nekog posla u vezi s akreditivom (imenovane banke)
• odnos izmeu akreditivne ili potvrujue banke (odnosno druge imenovane
banke) i osobe u iju je korist akreditiv otvoren (korisnik akreditiva). (Mati
2016:248 prema Vukmir 2001:35)
„ Osnovna i najvanija osobina svih navedenih pravnih odnosa je da su oni meusobno
odvojeni, neovisni i neuvjetovani. To znai da svaka osoba iz akreditiva mora ispuniti preuzete
obveze neovisno o drugim sudionicima odnosno da ugovorne strane iz jednog pravnog odnosa ne
mogu uvjetovati ispunjavanje preuzetih obveza bilo kakvim pozivom na neki pravni odnos
izmeu drugih ugovorenih strana. Jednako tako, dogaaji koji mogu utjecati na (ne)mogunost
ispunjena preuzetih obveza u jednome pravnom odnosu ne mogu biti razlog za (ne)ispunjavanje
obveze iz drugoga. Tako se ni korisnici niti nalogodavci u svome odnosu prema bankama ne
mogu pozivati ni na svoj pravni odnos iz kupoprodajnog ugovora. Akreditivna klauzula iz
temeljnog ugovora pravno obvezuje kupca i prodavatelja, ali njihove odnose unutar akreditiva
odreuje samo ono što je sadrano u akreditivu. Razumljivo je da se ni banaka ne tiu odnosi
koji postoje izmeu kupca i prodavatelja niti se one u svojim meusobnim odnosima mogu
pozivati na temeljni odnos izmeu kupca i prodavatelja ili pak na odnos izmeu kupca kao
nalogodavca i akreditivne banke. Svaka se strana u nizu ugovornih odnosa nekog
dokumentarnog akreditiva moe pozivati samo na odredbe svojega neposrednog ugovornog
odnosa. Navedene injenice su posebno vane jer one korisnicima akreditivima daju iznimno
veliku sigurnost kako e isporuena roba biti plaena na dogovoreni nain, razumije se, ako
korisnik ispuni preuzete obveze.“( Mati 2016:249)
4.1.2. Akreditivni dokumenti
Akreditivni dokumenti se pojavljuju u poslovima izvoza i uvoza robe kod plaanja
akreditivom. Akreditivnim dokumentima prodavatelj dokazuje kako je ispunio sve ugovorom
preuzete obveze (prema Matiu 2016:249). „ Dokumenti se nabrajaju i precizno opisuju u lanku
kupoprodajnog ugovora kojim se ureuje plaanje isporuene robe. Poslije se, na osnovi odredbi
iz tog lanka, daje nalog za otvaranje akreditiva temeljem kojega banka otvara akreditiv i u
22
obavijesti o otvorenom akreditivu od korisnika trai prezentaciju upravo tih dokumenata.“ (
Mati 2016:249)
„ Akreditivni dokumenti koji se, uobiajeno, pojavljuju u izvoznome ili uvoznome pslu, a
koji se redovito pojavljuju i kao uvjet korištenja (isplate) akreditiva jesu:
• robni dokumenti
• dokumenti o osiguranju
• ostali akreditivni dokumenti.
Osnovni robni dokument koji se redovito pojavljuje kao uvjet naplate akreditivnog iznosa je
trgovaka faktura. Ona se, ovisno o potrebama, podnosi u više primjeraka, obino tri do pet.
trgovaka faktura mora glasiti na ime nalogodavca za otvaranje akreditiva i mora je izdati u
korisnik akreditiva. Opis robe u trgovakoj fakturi mora biti na jeziku ugovora i u potpunosti
odgovarati opisu robe u akreditivu.“ ( Mati 2016:249)
„ Dokument o otpremi robe, ovisno o vrsti prijevoza, moe biti npr. pomorska teretnica,
dokument mješovitog (multimodalnog) prijevoza, meunarodni eljezniki tovarni list, rijena
teretnica, zrani tovarni list i dr.“ ( Mati 2016:249)
„ Dokument o osiguranju (polica, ugovor) mora biti onakav kakav je propisan
akreditivom i mora ga izdati osiguravajue društvo ili njegov agent. Pritom banka provjerava
samo odgovara li polica, po svome vanjskom izgledu, uobiajenim dokumentima ove vrste te je
li izdana i potpisana od osiguravajueg društva ili njegovih agenata.“ ( Mati 2016:249,250)
U plaanju akreditivom koristi se još i ostali akreditivni dokumenti, ovisno o vrsti robe koja
se uvozi te zemlji njezina podrijetla i o drugim okolnostima vezanima uz mogunost slobodnog
uvoza i stavljanja u promet uvozne robe (prema Mati 2016:250). „ U meunarodnoj razmjeni to
su naješe:
• konzularne fakture
• certifikati organizacija ovlaštenih za provjeru kvalitete i koliine robe
• posebne potvrde što ih neke zemlje propisuju za uvoz robe
• itd.“ (Mati 2016:250)
„ Pregled dokumenata jedan je od najvanijih i najosjetljivijih radnji kod dokumentarnih
akreditiva. Prema Ujednaenim pravilima sve banke koje sudjeluju u plaanju akreditivom
23
imaju na raspolaganju pet radnih dana da ih ispitaju i utvrde odgovaraju li ugovorenim
dokumentima. Naelno, banke e prihvatiti one dokumente koji su sukladni uvjetima
akreditiva. Ako to nije sluaj, banke imaju pravo odbiti isplatu. Pitanje „sukladnosti“ je vrlo
osjetljivo budui da bi traenje neke savršene sukladnosti ugrozilo cjelokupni sustav plaanja
akreditivom. S druge strane, ukoliko bi se „sukladnost“ shvatila suviše široko bila bi
dovedena u pitanje sigurnost plaanja akreditivom.“ (Mati 2016:250)
„ Prilikom ispitivanja dokumenata banke moraju utvrditi jesu li dokumenti sukladni
onima koji su akreditivom propisani. To se utvruje ispitivanjem izgleda i sadraja svakoga
pojedinog dokumenata, a potom i njihovom meusobnom usporedbom. Openito naela
ispitivanja akreditivnih dokumenata jesu naelo vanjskog izgleda, naelo sukladnosti i naelo
meusobne zavisnosti dokumenta.“ (Mati 2016:250)
„ Naelo ispitivanja vanjskog izgleda dokumenata, propisuje da se dokumenti ispituju na
nain kojim se moe utvrditi odgovaraju li oni svojim vanjskim izgledom uvjetima koji su
navedeni u akreditivu.
Naelo stroge sukladnosti propisuje kako se opis robe u fakturi mora u potpunosti slagati
s opisom robe iz akreditiva, a ostali dokumenti mogu sadravati i opis robe koji nije
istovjetan, ali nije ni protivan opisu robe sadranom u akreditivu.
Naelo meusobne zavisnosti dokumenata propisuje kako su banke dune meusobno
usporeivati prezentiranje dokumente kako bi utvrdile nisu li oni meusobno nesuglasni
odnosno proturjeni. Pritom se razlikuju prihvatljivi, neprihvatljivi i granini sluajevi
nesuglasnosti.“ (Mati 2016:250,251)
odreene rokove i mjesto podnošenja dokumenata. Ujednaena pravila odreuju kako svaki
akreditiv mora sadravati odredbe o roku za podnošenje dokumenata, odredbu o roku do
kojeg je akreditiv valjan te odredbu o mjestu u kojemu se dokumenti moraju podnijeti na
plaanje ili otkup.
Rok valjanosti akreditiva (Expiry Date of the Credit) je rok do kojeg je banka duna od
korisnika primiti, ispitati i honorirati ugovorene dokumente. Odreuje ga akreditivna banka,
a prema uputi nalogodavatelja. Pritom ga je bitno odrediti tako da se korisniku ostavi
dovoljno vremena za pribavljanje svih traenih dokumenata. Bez ovoga roka akreditiv se ne
smatra valjanim.
Rok za predaju dokumenata banci (Expiry Date for Presentation of Documents) odreuje
se nakon datuma izdavanja prijevozne isprave. Ako on nije izrijekom naveden u akreditivu,
banka e primijeniti odredbu Ujednaenih pravila po kojoj se dokumenti moraju podnijeti
najkasnije 21 dan od datuma izdanja prijevozne isprave.
24
Mjesto plaanja je vano zato što je banka duna isplatiti akreditiv samo na onome mjestu
koje je odreeno akreditivom. Zbog toga, svi akreditivi moraju odrediti mjesto u kojem e se
prezentirati dokumenti za plaanje odnosno na akcept ili na otkup. Ako to nije odreeno,
akreditiv se smatra nevaeim. Odreivanje mjesta plaanja u ovlasti je akreditivne banke
koja moe odrediti da mjesto za prezentaciju dokumenata i plaanja bude kod bilo koje
imenovane banke iz akreditiva.“ (Mati 2016:251,252)
4.1.3. Vrste meunarodnih dokumentarnih akreditiva
„Meunarodne dokumentarne akreditive moe se podijeliti po razliitim kriterijima, a
naješe se dijele po nainu i roku isplate, te po pravnom karakteru odnosa akreditivne banke
i korisnika“( Amon i suradnici: Osiguranje plaanja, 2002:275).
„S obzirom na nain i rok isplate akreditiva, poslovnim partnerima stoje na raspolaganju
akreditivi po vienju (By sight payment), akreditivi uz odgoeno plaanje(By deferred
payment), akreditivi s plaanjem akceptom mjenice (By acceptance) i akreditivi s isplatom
mjenice ili dokumenata (By negotiation). Neki autori dodaju i akreditive s „crvenom“ ili
„zelenom“ klauzolom ( tzv. Packing akreditivi).
Akreditivi plativi po vienju su oni akreditivi kod kojih se korisniku akreditiva
akreditivni iznos isplauje neposredno nakon što u banku donese propisane isprave odnosno
odmah po prezentaciji dokumenata u predvienom roku.“ (Mati 2016:252)
Akreditiv s odgoenim plaanjem jesu noviji akreditivi. Kod akreditiva s odgoenim
plaanjem, plaanje se ne obavlja odmah po prezentaciji dokumenata nego u dogovorenom
roku. Uobiajeno je da su rokovi unutar 30, 60, 90, 120 ili više dana nakon prezentacije
dokumenata. Ovakvi akreditivi su riskantniji za korisnika (prodavatelja) jer nalogodavac
(kupac) dolazi u posjet robe prije nego što je istu platio. No, za takve akreditive banka jami
plaanje i duna ga je obaviti u skladu s nalogom za otvaranje akreditiva, bez obzira na
mogue prigovore kupca i pokušaje da obustavi isplatu. ( prema Mati 2016:252)
„Akceptni akreditivi jesu akreditivi kod kojih korisnik akreditiva, zajedno s uobiajenim
akreditivnim dokumentima, potvrujuoj ili imenovanoj banci prezentira i na nju vuenu
mjenicu. Dakle, kod ovakvih akreditiva korisnik, umjesto isplate akreditivnog iznosa, natrag
dobiva mjenicu koju je potpisala (akceptirala) banka, a iji je datum dospijea dogovoren i
odreen na neki datum u budunosti. Vidljivo je kako ovaj akreditiv slii akreditivima s
odgoenim plaanjem(…). Razlika je u tome što mjenica iz akceptacijskog akreditiva, gdje
je glavni dunik (trasat) banka koja je mjenicu akceptirala, korisnik moe eskontirati prije
roka njezinog dospijea ako mu je hitno potreban novac. Jednako tako, akcept poznate banke
25
omoguuje izvozniku plaanje nekih drugih dospjelih obveza prijenosom mjenice na svog
vjerovnika.
Otkupni (negocijacijski) akreditivi jesu akreditivi kod kojih je imenovana banka
ovlaštena otkupiti mjenicu koju je korisnik akreditiva trasirao na akreditivnu banku ili na
nalogodavatelja. Po prezentaciji dokumenata i mjenice, imenovana e banka korisniku
isplatiti akreditivni iznos diskontiran za kamate i troškove, a ona e se potom naplatiti od
akreditivne banke u roku koji ovisi o dospijeu mjenice. Vano je zapamtiti kako je sam
akreditiv neprenosiv, dok je mjenica, koja se rabi uz akreditiv, prenosiva. Razumije se da
sigurnost akreditiva proizlazi iz injenice da akreditivna banka jami kako e tu mjenicu
isplatiti odmah po njezinom dospijeu.
Akreditivi s crvenom ili zelenom klauzulom jesu akreditivi kod kojih akreditivna ili
imenovana banka u zemlji prodavatelja dobiva pravo (ali ne i obvezu) da korisniku
(prodavatelju robe) moe predujmiti odreeni iznos akreditiva bez ikakvih uvjeta. Kao što
akreditivi s odgoenim plaanjem pogoduju nalogodavcima tako akreditivi s crvenom ili
zelenom klauzulom pogoduju korisnicima koje zapravo kreditiraju. Istina, oni su rizini za
akreditivne banke i nalogodavce jer isplata predujma bez dokumenata onemoguuje provjeru
postupaju li prodavatelji u skladu s ugovorom.“ (Mati 2016:252,253)
„ S obzirom na odnos akreditivne banke i korisnika akreditiva razlikujemo sljedee vrste
akreditiva:
• „back to back“ akreditivi i kontraakreditivi.
Opozivi akreditivi jesu akreditivi koje akreditivna banka moe u svako doba opozvati, i to
bez prethodne suglasnosti i bez prethodne obavijesti korisniku. Danas su ti akreditivi, zbog svoje
nesigurnosti, gotovo nestali iz prakse i upotrebljavaju se samo izmeu stranaka koje se dobro
poznaju te za plaanje izmeu ogranaka istog poduzea. Posljednja revizija Ujednaenih pravila
više se ni ne bavi opozivnim akreditivima.
Neopozivi akreditiv je svaki akreditiv u kojem je akreditivna banka preuzela neopozivu
obvezu plaanja ime korisnik dobiva punu sigurnost da e mu akreditivni iznos biti isplaen ako
prezentira traene dokumente u zadanom roku i ispuni druge uvjete iz akreditiva. Ovakvi se
26
akreditivi ne mogu ni opozvati niti izmijeniti bez pristanka svih stranaka u akreditivnom odnosu
pa se danas , upravo radi toga, naješe i koriste u meunarodnoj trgovini. Po najnovijoj reviziji
Ujednaenih pravila, akreditiv se smatra neopozivim i u sluaju kada to u samome akreditivu
nije ni navedeno.
Potvreni akreditivi jesu akreditivi kod kojih je neopozivu obvezu isplate ili akceptiranja
mjenice preuzela i posrednika banka. Takva posrednika banka onda postaje potvrujua
odnosno komfirmirajua banka. Potvreni akreditiv se dana s vrlo esto upotrebljava u
meunarodnoj trgovini. korisniku odgovara jer on nije uvijek u mogunosti provjeravati bonitet
akreditivne banke. S druge strane, on dobro poznaje potvrujuu banku, lakše mu je provjeriti
njezin bonitet i lakše mu je s njom komunicirati je r je ona, naješe, u njegovoj zemlji. Uz to je
ona samostalna i odvojena od obveza akreditivne banke.
Nepotvreni akreditivi jesu oni akreditivi kod kojih je samo akreditivna banka preuzela
neopozivu obvezu plaanja ili akcepta mjenice. Ako se u poslu pojavljuje i posrednika banka
ona moe biti ili obavještavajua ili isplatna banka.
Prenosivi akreditivi su oni akreditivi kod kojih prvi korisnik moe zatraiti od banke koja je
ovlaštena izvršiti plaanje da sva prava iz akreditiva prenese na jednu ili više drugih osoba.
Akreditiv se moe prenijeti samo jednom, osim ako u samome akreditivu nije izriito predvieno
drukije. Pritom se ponovni prijenos na prvog korisnika ne smatra zabranjenim transferom.
Postupak otvaranja prenosivog akreditiva podrazumijeva da nalogodavac od akreditivne banke
mora izrijekom zatraiti otvaranje takvog akreditiva. Ako ona na to pristane akreditiv e od
akreditivne banke biti izriito oznaen kao prenosiv. U suprotnom, akreditiv se smatra
neprenosivim. Trgovcu je ovo vaan instrument plaanja budui da mu omoguuje financiranje
podugovaraa novcem iz akreditiva, dakle bez angairanja vlastitih novanih sredstava. Pritom
osnovni uvjeti akreditiva vrijede i za novog korisnika. Razumije se kako se moraju pojaviti
razlike u akreditivnom iznosu, jedininim cijenama, rokovima akreditiva i rokovima isporuke.
Svi se ovi elementi prilagoavaju uvjetima isporuke iz ugovora koji je sklopljen s
podugovaraima. Kod naplate akreditiva prvi korisnik prenesenog akreditiva ima pravo
zamijeniti mjenice i fakture drugoga korisnika za svoje vlastite na kojima su cijene i ukupni
iznos uveani i odgovaraju uvjetima iz originalnog akreditiva. Na taj se nain korisniku
omoguuje da od nalogodavca sakrije imena svojih isporuitelja i cijene po kojima on dobavlja
robu.
Revolving akreditivi je su akreditivi koji se, kada se iskoriste, ponovno obnavljaju na isti
iznos sve dok se ne iscrpi maksimalna predviena svota. Prednost takvih akreditiva je u tome što
kod otvaranja nije potrebno na raunu u banci imati cijeli iznos odjednom ve se maksimalna
svota dopunjuje postupno. Revolving akreditivi mogu se obnavljati ili u vremenu ili u
27
vrijednosti. Ako se obnavljaju u vremenu, tada e odreena svota stajati na raspolaganju svakog
tjedna, mjeseca ili nekog drugog vremenskog razdoblja, bez obzira je li svota povuena u
ranijem razdoblju. Akreditivi obnovljivi po iznosu mogu biti kumulativni ili nekumulativni.
Kumulativni su takvi kod kojih se neupotrijebljeni iznos iz jednog razdoblja prenosi u drugo
razdoblje i tako poveava ukupnu svotu koja stoji na raspolaganju. Takvi su akreditivi korisni
kada se radi o stalnim i redovitima isporukama kroz neko dulje razdoblje. Nekumulativni su oni
kod kojih se neiskorišteni iznos u nekom razdoblju ne moe prenijeti u drugo razdoblje pa onda
taj iznos za korisnika „propada“.
Obini (jednokratni) akreditivi se ne obnavljaju nakon što se iskoriste. Slue, dakle, samo za
jednokratno iskorištenje akreditivnog iznosa i koriste se u plaanjima jednokratnih isporuka
robe.
Podakreditivi su takvi akreditivi kod kojih korisnik akreditiva upotrebljava taj akreditiv kao
podlogu za otvaranje jednog novog akreditiva (kod te iste banke) koji mu sada slui za
financiranje kupnje robe od svojih dobavljaa.“ (Mati 2016:253,254,255)
4.1.4. Ugovaranje i tehnika plaanja akreditivom
„Ve je reeno kako se svako plaanje akreditivom u nekome konkretnom trgovinskom
poslu, do detalja precizno, opisuje u posebnom lanku kupoprodajnog ugovora koji se u praksi
naziva i akreditivnom klauzulom. Taj lanak kupoprodajnog ugovora treba sadravati sve
podatke koji su potrebni za davanje potpunog i preciznog naloga za otvaranje akreditiva na
osnovi kojega e plaanje biti obavljeno.
Akreditivnom klauzulom treba jasno odrediti o kojoj je vrsti akreditiva rije, jasno
imenovati osobe i precizno odrediti njihovu ulogu u plaanju. Potrebno je odrediti i sve rokove
vane za plaanja kao i one koji su povezani s njim te na kraju precizno nabrojiti sve akreditivne
dokumente bez kojih se akreditiv nee moi iskoristiti.
Dokumenti potrebni za korištenje akreditiva jesu upravo oni dokumenti koje je
prodavatelj dobio od drugi sudionika u poslu nakon što je obavio sve radnje na koje se obavezao
ugovorom o kupoprodaji, to jest nakon što je robu isporuio u skladu s odredbama ugovora. (…)
Nakon potpisivanja ugovora slijedi i njegovo izvršenje. Pritom se postupak plaanja
akreditivom moe lako objasniti kroz dvije faze: fazu otvaranja akreditiva i fazu korištenja
akreditiva.
28
U fazi otvaranja akreditiva, nalogodavac daje akreditivnoj banci u svojoj zemlji nalog za
otvaranje akreditiva15 u koji upisuje sve uvjete iz lanka. Uz nalog, osigurava i dogovoreni iznos
deviza. Po odredbama iz naloga, banka otvara akreditiv i prosljeuje ga potvrujuoj banci koja
korisniku šalje tzv. obavijest o otvorenom akreditivu16 u kojoj navodi sve uvjete iz akreditiva o
kojima ju je obavijestila akreditivna banka. Obavijest koju je korisnik primio znai kako mu
potvrujua banka neopozivo stavlja na raspolaganje akreditivni iznos i kako mu daje obeanje
da e mu taj iznos odmah isplatiti po prezentaciji dogovorenih isprava pod uvjetom da to bude u
okviru zadanih rokova. Time je izvoznik otklonio svoj osnovni rizik (rizik naplate) pa odmah
moe dati nalog za poetak isporuke robe.
Nakon što je korisnik akreditiva isporuio robu u skladu s ugovorom, od svog otpremnika
dobiva sve dokumente koji dokazuju da je roba isporuena u skladu s ugovorom. Sada on
ispostavlja fakturu i, zajedno s ostalim dokumentima, prezentira ih potvrujuoj banci.
Potvrujua banka prima dokumente te ih pregledava kako bi vidjela odgovaraju li u
potpunosti uvjetima iz akreditiva i jesu li prezentirani u roku. Ako nema nikakvih primjedbi,
banka prihvaa dokumente, a korisnikovom raunu odmah odobrava akreditivni iznos. Primljene
dokumente potom šalje akreditivnoj banci koja ponovo provjerava dokumente i, ako je sve u
redu, raunu potvrujue banke koja je izvršila isplatu po akreditivu, odobrava iznos u visini
akreditivnog iznosa uvean za uobiajene troškove. Akreditivna banka potom dokumente
uruuje nalogodavcu, koji e s njima preuzeti robu i ocariniti je.
Akreditiv je instrument plaanja koji na optimalan nain miri interese i otklanja kljune
rizike i prodavatelja i kupca. Zaštita interesa prodavatelja ogleda se u injenici da mu obavijest o
otvorenom akreditivu jami iskorištenje akreditiva odnosno naplatu isporuene robe.(…) Ako
prodavatelj nema povjerenja u banku svojega partnera, moe traiti da mu akreditiv otvori neka
banka u njegovoj zemlji u koju ima povjerenja i ije poslovanje dobro poznaje. Moe zatraiti i
da to bude neka od poznatih i jakih svjetskih banaka. Ipak, prodavatelju najviše odgovara
domiciliranje akreditiva u vlastitoj zemlji budui ga tako najjednostavnije koristi, a u sluaju
spora iz akreditivnog posla, osigurana je nadlenost domaih sudova, primjena domaih pravnih
propisa i ušteda znatnog djela parninih troškova koje bi morao platiti da se spor vodio u
inozemstvu
15 Nalog za otvaranje akreditiva je formular iji je sadraj precizno odreen u Ujednaenim pravilima i
obiajima za dokumentarne akreditive, a što moraju poštivati sve banke koje rade po ovim pravilima.
16 Tiskanica je propisana Ujednaenim pravilima.
29
Interes nalogodavca je osiguran injenicom da e akreditivni iznos biti isplaen samo i
jedino u sluaju da prodavatelj ispuni sve uvjete propisane u akreditivu. Tj. ako u propisanome
roku, banci prezentira sve dogovorene dokumente. S druge strane, dokumenti, koje su izdale
poznate i pouzdane tvrtke, daju mu sigurnost da je roba isporuena na nain i u stanju kako je to
u njima i navedeno te da e mu po dospijeu u odredište biti i uruena ( treba rei kako su
tijekom prijevoza mogua razliita ošteenja pa i gubitak robe te to izlazi iz okvira akreditiva i
spada u uobiajene poslovne rizike).“ (Mati 2016:256-259)
Slika 4.1. Shema akreditivnog posla
Izvor: Andrijani, I.: Vanjska trgovina, Mikrorad, Zagreb, 2001.
4.2. Bankovna doznaka
„Bankovna doznaka u inozemstvo predstavlja komitentov nalog svojoj poslovnoj banci
za isplatu odreene svote deviza inozemnoj fizikoj ili pravnoj osobi koja je u nalogu naznaena,
a na temelju komitentova financijskog pokria što ga ima u svojoj poslovnoj banci. U
meunarodnim plaanjima domaa banka po nalogu svog komitenta nalae inozemnoj banci
30
isplatu odreene novane svote u obliku odobrenja na raun ili isplate u gotovini korisniku te
doznake (što je u praksi rjei sluaj).“ (Andrijani 2001:380)
„ U praksi izvoza i uvoza bankovna se doznaka naješe koristi za:
• Plaanje roba manjih vrijednosti unaprijed
• Za plaanje izvršenih gospodarskih usluga
• Za plaanje predujmova
• Za druga nerobna plaanja (npr. stipendije u inozemstvu, darovanja, nasljedstva, pomoi i
sl.)
• Nostro (naša); doznaka koju hrvatski rezident plaa inozemnom partneru
• Loro (njihova); doznaka koju nerezident plaa hrvatskoj pravnoj ili fizikoj osobi
• Robna; doznaka kojom se plaa isporuka robe
• Nerobna, doznaka kojom se plaaju pruene usluge
• Uvjetna; doznaka koja se isplauje tek po ispunjenju odreenih uvjeta, npr. nakon predaje
teretnice, mjenice i sl.
Za razliku od akreditiva, doznake su, naješe, bezuvjetan instrument plaanja, drugim
rijeima, isplata inozemnom partneru nije uvjetovana prezentacijom dokumenata niti na neki
drugi nain. To nije problem kada nam inozemni partner doznakom plaa avanse, ali je
rizino kada naš izvoznik ugovori ovaj instrument plaanja za isporuku robe. Upravo zato se
doznake i koriste u meusobnim plaanjima poslovnih partnera koji se dobro poznaju
odnosno kod poslovanja s uglednim tvrtkama visokoga boniteta. Doznake se koriste i u
plaanjima kada je vrlo teško ugovoriti neki oblik dokumentarne naplate. To je sluaj u
trgovini uslugama, otplatama anuiteta zajmova i sl.“ (Mati 2016:259-260)
31
Slika 4.2. Shema plaanja i naplate vanjskotrgovinskog posla bankovnom doznakoma
Izvor: Andrijani, I.: Vanjska trgovina, Mikrorad, Zagreb, 2001.
4.3. Dokumentarna naplata- robni inkaso
„ Dokumentarna se naplata (inkaso dokumenata- inkaso posao) u meunarodnom
platnom prometu pojavljuje kao robni i nerobni inkaso posao.“ (Andrijani 2001:381)
„Inkaso naplata u platnom prometu s inozemstvom primjenjuje se kada izmeu poslovnih
partnera vlada uzajamno povjerenje steeno na osnovi dugogodišnjeg poslovanja odnosno
kada su uvjeti na trištu takvi da jedna strana, kojoj to odgovara, diktira ovakav nain
plaanja.“ (Mati 2016:260)
„ Robni inkaso redovit se ugovara kao naplata komercijalnih papira (faktura, otpremnih
dokumenata, dokumenata osiguranja i dr.) ili nekih vrijednosnih papira i rabi se kao
instrument plaanja u meunarodnoj trgovini robom. Nerobni ili isti inkaso predstavlja
naplatu vrijednosnih papira (ekova, mjenica, amortiziranih obveznica i dr.) i nije vazan uz
trgovinu robom.
Inkaso naplata je instrument plaanja u kojem prodavatelj odmah po otpremi ugovorene
robe izdaje i inkaso nalog, koji, zajedno s priloenim dokumentima i instrukcijama, upuuje
svoj banci kako bi ona, sama ili putem svoje korespodentske veze, ostvarila naplatu na
dogovoreni nain. Ovisno o tome kako je dogovoreno, dokumenti e kupcu biti predani:
32
• Nakon isplate kupoprodajnog iznosa ako je dogovorena klauzula „dokumenti uz
plaanje“( Documents against payment- D/P)
• Nakon akceptiranja mjenice, prema klauzuli „dokumenti uz akceptiranje“(Documents
against acceptance- D/A) ili
• Nakon što uvoznik izda potvrdu o preuzimanju dokumenata uz prilaganje bankovne
garancije
• Nalogodavac (prodavatelj)- osoba koja svojoj banci (dostavna banka) povjerava
posao naplate i kojoj dostavlja dokumente
• Dostavna banka (banka remitent)- banka prodavatelja kojoj je povjerena naplata i
koja je izvršava preko inkaso banke
• Naplatna banka (inkaso banka)- banka kupca odnosno svaka banka, osim
dostavne, koja je ukljuena u postupak naplate
• Prezentirajua banka- naplatna banka koja prezentira dokumente trasatu
• Trasat (kupac)- osoba kojoj se prezentiraju dokumenti radi naplate.“ (Mati
2016:260)
Izvor: Andrijani, I.: Vanjska trgovina, Mikrorad, Zagreb, 2001.
Iz sheme je vidljivo kako je prvi korak u postupku plaanja, dostava naloga za inkaso i
dogovorenih dokumenata. Na osnovu naloga, banka remitent e angairati inkaso banku koju
moe odrediti nalogodavac ili ako on to ne uini, banka e sam izabrati inkaso banku. Banka
33
remitent, primljeni nalog prosljeuje inkaso banka koja e o tome obavijestiti kupca robe
odnosno korisnika naplate. Sukladno obavijesti, korisnik e banci doznaiti inkaso iznos,
akceptirati mjenicu ili dati bankovnu garanciju nakon ega mu inkaso banka predaje dokumente
na osnovi kojih e moi preuzeti robu te ju potom ocariniti. ( prema Mati 2016:261)
„ U praksi se pojavljuje i problem djelominih plaanja. U nerobnom inkasu djelomina
plaanja su mogua ako je to dopušteno deviznim propisima. Pritom e se korisniku dokumenti
uruiti tek nakon uplate punoga iznosa. U robnom inkasu, djelomina plaanja e biti prihvaena
jedino ako su dopuštena inkaso nalogom, a inkaso banka e korisniku uruiti dokumente tek po
primitku punog iznosa naplate. Potom se neplaeni iznos, umanjen za dogovorenu naknadu, bez
odlaganja stavlja na raspolaganje banci od koje je primljen nalog za naplatu.
Inkaso naplate su, kao i plaanje akreditivom, oblici dokumentarne naplate. Pritom treba
naglasiti kako je akreditiv puno sigurniji instrument plaanja jer u mehanizmu akreditiva
korisnik (prodavatelj robe) zapoinje s isporukom robe tek po otvaranju akreditiva odnosno
nakon što je osigurao naplatu. U inkaso naplati to nije tako jer prodavatelj otpremne i druge
dokumente šalje zajedno s robom vjerujui da e kupac robe postupiti u skladu s ugovorim, tj.
otkupiti dokumente i preuzeti robu. Razumije se kako se to ne mora uvijek i dogoditi pa zato na
prodavatelju ostaju i veliki robni i financijski rizici.“ (Mati 2016: 261)
Iz ovoga je vidljivo kao je inkaso naplata puno nesigurniji i riziniji instrument plaanja od
akreditiva. ( prema Mati 2016:261)
4.4. Trgovako kreditno pismo
je instrument dokumentarnih plaanja kojime banka izdavatelj ovlašuje imenovanog korisnika
da na nju moe vui mjenice do iznosa navedenog u pismu te se obvezuje da e te mjenice, uz
propisane dokumente, otkupiti od svakoga savjesnog imatelja. Ovaj instrument se naješe
koristi u praksi angloamerikih banaka.
Unato slinosti s akreditivom, trgovako kreditno pismo se od njega razlikuje po sljedeem:
• U korištenju trgovakog kreditnog pisma uz dokumente se, gotovo redovito, pojavljuju
mjenice vuene na banku
• Kreditno pismo ovlašuje korisnika da mjenice moe podnijeti negociranje bilo kojoj
banci, ali se bankama ne daje nikakav nalog za negociranje tih mjenica
• Na trgovako kreditno pismo se unosi izjava kojom se banka izdavatelj obvezuje na iskup
mjenice od „svakog savjesnog imatelja“ koji joj tu mjenicu podnese zajedno s propisanim
dokumentima
34
• Kreditno se pismo naslovljava i šalje korisniku bilo izravno poštom, posredovanjem
nalogodavca ili posredovanjem neke banke, naješe iz zemlje korisnika. U tome sluaju
posrednika banka moe to pismo i potvrditi
Moe se dogoditi da posrednika banka ne uspije unoviti mjenicu pri njezinom
podnošenju na konaan iskup. Tada e negocirajua banka podnijeti regresni zahtjev
korisniku kreditnog pisma. To nee moi uiniti jedino ako se u mehanizmu kreditnog pisma
ona pojavila kao potvrujua banka ili, ako je u mjenici, u skladu s uvjetima kreditnog
pisma, bila klauzula „bez regresa“. Zbog sveg toga banke nerado negociraju takvu banku.“
(Mati 2016:261)
4.5. ekovi
„ek je vrijednosni papir kojime izdavatelj (trasant) nalae trasatu (naješe banci) da na
eku navedenu svotu isplati korisniku eka (remitentu) ili osobi na koju on prenese ek. Mogu
glasati na ime, po naredbi i na donositelja s tim da se ekovi na ime rijetko rabe u vanjskoj
trgovini. Openito, ek je vrijednosni papir koji u veini zemalja ima sljedee znaajke:
• Pisana je isprava i ne moe se izdati u bilo kojem drugom obliku
• Formalni je papir i mora sadravati sve bitne sastojke propisane zakonom
• Prezentacijski je vrijednosni papir što znai da se isplata ne moe obaviti bez prezentacije
i da dunik mora isplatiti ek koji mu se predoi i onomu tko mu ga predoi
35
• ekovna je obveza fiksna što znai da se duguje odnosno potrauje samo ona svota koja
je u eku navedena
• Dunikova ekovna obveza je apstraktna; to znai da potpisnici eka odgovaraju na
temelju svoga potpisa na eku, a ne nekoga graanskopravnog odnosa temeljem kojega
su došli u posjed eka
• ekovni dunici su solidarno odgovorni za isplatu ekovne svote s time da se ek mora
prvo podnijeti na isplatu trasatu; ako ga on ne isplati odgovaraju solidarno ekovni
potpisnici koji su neposredno odgovorni ekovnom vjerovniku
• ekovna obveza je samostalna što znai da svaki ekovni obveznik potpisom eka
preuzima obvezu neovisno od obveza ostalih potpisnika.“ (Mati 2016:262,263)
„ U ekovnome prometu uobiajene su dvije vrste prijenosa eka na drugog vlasnika. To su
potpuni i nepotpuni (bijeli ili bjanko) indosament. U potpunom indosamentu dosadašnji vlasnik
eka (remitent) na poleini eka potpisuje prijenosnu izjavu u kojoj navodi i ime novog vlasnika
na kojeg se ek prenosi. Time dosadašnji vlasnik eka postaje indosant, a novi vlasnik indosatar.
Nepotpuni ili bjanko indosament ne sadri ni prijenosnu izjavu ni ime indosatara ve samo naziv
(tvrtku) i potpis indosanta. Da bi bjanko indosament bio punovaljan on mora biti napisan na
poleini eka ili na poleini alona (produetka). Propisi o eku odreuju kako indosament mora
biti bezuvjetan, ako je ogranien nekom klauzulom smatra se da ona nije ni napisana.“ (Mati
2016:263)
4.5.1. Vrste ekova
Postoji više vrsta ekova, a naješe se koristi bankovni ek.“ Bankovni ekovi jesu ekovi
koje neka banka vue (trasira) na drugu banku tako da se prva banka pojavljuje kao trasant
(izdavatelj), a druga kao trasat. Na eku je potrebno oznaiti i mjesto i datum izdanja jer o tome
ovise o rokovi njegove realizacije. Bonitet ovih ekova ovisi o bonitetu banke koja ga je vukla i
koja je ek trasirala.“ (Mati 2016:263)
„U meunarodnom platnom prometu pojavljuju se još sljedee vrste ekova:
• Dokumentarni ekovi
36
Izvor: Andrijani, I.: Vanjska trgovina, Mikrorad, Zagreb, 2001.
„Dokumentarni ek pojavljuje se u izvozu robe i usluga. Iz njegova se naziva vidi kako
se uz ek pojavljuju i odreeni dokumenti (faktura, teretnica, tovarni list i dr.). Imatelj eka
(remitent) podnosi banci ek uz predoenje navedenih dokumenata. Banka preuzima dokument i
isplauje ek. Nakon toga izdatnik eka (trasant) dobiva dokumente na temelju kojih preuzima
robu od prijevoznika, iz skladišta i sl.
Osobni ekovi su ekovi koje razne tvrtke, ustanove ili fizike osobe u inozemstvu
trasiraju na neku banku u svojoj zemlji, i to na temelju realnog pokria (depozita) ili kredita koji
im je odobren. Kako je sigurnost ovakvih ekova relativno mala, banke ih naješe preuzimaju
samo na naplatu (inkaso). Kako bi se oni mogli bez teškoe isplatiti, banka trasat e, na zahtjev
izdatnika (trasanta) eka, prihvatiti (akceptirati) odnosno potvrditi (certificirati) ek upisujui na
njemu jednu od ovih klauzula: Accepted, Certified, All Right ili Good. Akcept ili certifikacija se
potpisuje i potvruje peatom banke trasata na prednjoj strani eka uz upis datuma prihvata ili
potvrde. Na taj nain osobni ek postaje certificirani ek.
37
Certificiranjem osobnoga eka banka trasat potvruje kako trasant raspolae potrebnim
pokriem odnosno da je ona rezervirala odgovarajuu svotu sve do proteka roka propisanoga za
predoenje eka na isplatu. Prema tomu, banka se certificiranjem obvezuje, kao iskljuivi
ekovni dunik, isplatiti svotu eka njegovu korisniku u okviru toga roka.
Putni ekovi jesu instrumenti plaanja koji se rabe u meunarodnom putnikom prometu.
Izdaju ih poznate svjetske banke i velike turistike agencije. Ovi ekovi glase na okrugle svote
koje su otisnute na prednjoj strani u odgovarajuoj valuti: US dolarima, engleskim funtama,
eurima itd. za razliku od angloamerikih, kontinentalne (europske) putne ekove banka izdaje ne
neku drugu banku zbog ega su trasant i trasat razliite pravne osobe. radi sprjeavanja
zlouporaba, na ekovnoj su tiskanici oznaena mjesta za potpis korisnika, i to u gornjem i
donjem lijevom kutu. Prigodom kupnje eka korisnik ga potpisuje u gornjem lijevom kutu, i to u
nazonosti radnika banke. Kada se ek realizira, korisnik ponovo potpisuje ek, sada u donjem
lijevom kutu, i opet pred radnikom banke odnosno ovlaštenim mjenjaem gdje se ek naplauje.
Usporedbom ovih potpisa utvruje se legitimnost donositelja ek.
Slika 4.6 Putniki ek American Expressa
Izvor: https://www385.americanexpress.com/tcauthweb/tcauth.jsp
Euroek je jedinstveni bankovni ek kojim se u bankama ili mjenjanicama moe
podizati gotovina odnosno platiti roba i usluge u trgovinama i hotelima. Banka trasat euroeka
jami naplatu svakog isplaenog euroeka ukoliko se isplatno mjesto bude pridravalo opih i
posebnih pravila o isplati koja su prihvaena u okviru euroekovnog sustava. Korisnici takvih
ekova mogu ih naplatiti po teajnoj vrijednosti i u valuti one zemlje u kojoj se nalaze,
predoivši banci odnosno ustanovi kod koje ga realiziraju ek zajedno s ekovnom (garantnom)
kartom. Svota maksimalnog limita vidljiva je na poleini ekovne karte.
Euroek se moe trasirati i unoviti u okviru uvjeta navedenih na poleini ekovne karte
te ga je potrebno prezentirati na naplatu u roku do kojega vrijedi ova karta. Potpis izdavatelja
euroeka koji se upisuje na ek u prisutnosti blagajnika ili ovlaštenog mjenjaa mora biti
38
istovjetan s onim na ekovnoj karti. Izdani i isplaeni euroek treba predoiti banci trasatu u
roku 20 dana od dana njegova izdanja. Euroekovi i euroek garantne kartice za komitente su
jako prihvatljivi jer se rauni komitenta ne terete unaprijed kao kod putnih ekova, a osim toga
euroekovi nemaju unaprijed tiskan iznos za isplatu i korištenje.“ (Mati 2016:263,264)
4.6. Mjenica u meunarodnim plaanjima
„Mjenica je vrijednosni papir koji je izdan u zakonski propisanom obliku i kojime se
izdavatelj obvezuje da e osobi navedenoj na mjenici ili osobi na koju ona prenese mjenicu
isplatiti na mjenici navedeni iz