u

BOSNI I HERCEGOVINI.

Mehmed beg Kapetan sak.

4, iRal atektt Grupa 1,41. trox

BUI)UeNOS

Pram vremenu ko se kree, Nikad loe proi ne e.

Pisac.

Kao to je ve svakome dobro poznato, poetkom ove nove 1893. godine navrilo se punih etrnaest godina i pet mjeseci, od kako je Austro-Ugarska prekora ila Savu i okupirala Bosnu i Hercegovinu.

Kroz to vrijeme svak je mogao lako uvidjeti i poznati, kuda nas vodi ta kulturna i mona vlast i u kakvo nas blagostanje iz dana u dan dovodi.

Mogao je svaki na zemljak veoma lako razumjeti i za nau sadanjost i za nau budunost. Ali aliboe rek bi da ima i ada nekojih u naoj domovini, koji jo svejednako sanjaju, sumnjaju i dvoje o naoj sudbini i o naoj budu-nosti.

Sarajevska sp

II 12 i 319 28 ( 497 6 Ill 0132819

ti )13

10I1

818

S tijem dugotrajnim i neodlu nim razmatranjem u svakome pogledu, u svakome napredovanju vidi se sve o sve da nazad ostaju.

Tako razmiljajui, tako iz dana u dan dvoumei, nekoji su pustili ruke niza se, pa nita ne rade, ne posluju ve se onakb badava snebivajui, gube vrijeme i zgodne prilike, koje se lasno stignuti nikada ne mogu.

Oslobogjenjem tijeh zemalja, kada su svi muhamedovci otalen potisnuti pa gole due . preavi Savu i Dunav, kako

su u istone krajeve jedva glavu kutarisali. Dalje pada im na um, u prijanjem vremenu kako je

bio obiaj s jedne i druge strane, djecu, ene, ljude hva-tati, zarobljivati, pa kao marvu na javnim pazarima i saj-movima prodavati bud zato.

Ti nekadanji uasni dogagjaji, kako rekosmo, i sada nekima na pamet dolaze, pa im daju povoda, da tako i o svojoj sudbini na dalje misle i sumnjaju.

aliboe ne e zrelo i svestrano da promisle, u kojem se vijeku danas nalazimo i pod ijom zatitom ivemo, pa bi lasno mogli znati, da toga ve nema i ne moe biti, a osobito kod velikih i kulturnih drava, kao to je na primjer Austro-Ugarska. Svatko znade, da su davno prestale vjerske borbe i kriarske vojne.

Austro-ugarske ete im su prekoraile valovitu Savu,

im su stupile na zemljite nae domovine, mogle su nas

lasno sviju pred sobom pojuriti, te nas sviju gole due iz nae domovine ierati, kao to se je to dogodilo u istom vremenu naoj brai u Nikiu i po mnogim mjestima u srpskoj kraljevini. -

No hvala dragome Bogu, Austro-Ugarska tako postup .ala

nije, niti e ikada tako ta uraditi, dok joj vijerni i odani budemo ; ve je uinila kao kulturna i mona drava. Prvo nego je prekora ila Savu, sa posebnom proklamacijom zajamila nam je svima ravnopravnost, dala nam vjersku

4

Gledajudi ove neke nae zemljake, gdje uzalud gube vrijeme, gdje svaki dan otragu i u nazatku ostaju, jako me je to -dOdirnulo i potaklo, da o naoj sre

i i o naoj budu& nosti ovo nekoliko redaka napiem, te da otvoreno, iskreno i jasno kaem naim zemljacima, ta je nae sre

e temelj i na kakvu se tlu osniva naa budu

nost. Ne samo naa, nego i sviju muhamedovaca, koji iivemo

na balkanskom poluotoku. Istina, da se ne da lasno o budu

em govoriti, ali ipak kad se naoblai, znak je, da e biti kie, ili kada zora zabijeli, znai, da e skoro bijeli dan osvanuti.

Eto tako i mi, kad stavimo pred oi na poloaj i

nae okolnosti, u kojima se dan dananji nalazimo, kad uzmemo u obzir dananji vakat i vrijeme, onda se moe dosta priliito o naoj srei i budunosti govoriti i znati, kao to narodna poslovica veli : Dobro se jutro jo s ve-era

Oni, koji o naoj budunosti dvoume, dodue na jednu ruku donekle nije im se ni

uditi, jer do sada nije bilo nigdje i nikad sluaja, gdje bi sa punom slobodom ivjelo preko p

milijuna muhamedovaca pod zatitom jednoga kranskoga vladara, kao to 'rni danas u naoj miloj domo-vini rahat ivemo.

Kako rekosmo, od onijeh, koji sumnjaju o naoj srei

i napretku, imade ih i sada, kojima na pamet dolazi ono vrijeme, kad je muhamedanski elemenat gospodovao i na-seljen bio po svoj Ugarskoj, Slavoniji, Liki i Krbavi, a dje-lomice i po Poljskoj.

6

i gragjansku potpunu slobodu, koju danas u punoj mjeri ljedbenici sviju vjeroispovijesti uivaju.

Od okupacije pa do sada bilo je vie prilika, da su nae deputacije i nai prvaci ve

nekoliko puta izlazili pred lice Njegova Velianstva, te su svaki put uli iz usta naega premilostivoga cara i vladara, gdje jasno veli, da na Njegovu srcu uvijek stoji blagostanje i napredak cjelokupnog bosansko-hercegovakog naroda.

Naa su sv-a prava zajamena sa carskim rije ima i sa posebnim temeljnim dravnim zakonima, koji su izdani za upravljanje i uregjenje nae domovine. Poznato je, kako na itab veli : dlamul muluz, mulu ul elam , to jest : Carske rijei, carevi su rijei. To brate nije ala! Car to re e i obeda, to se nikad oprovrdi ne moe, to je za njegove podanike pravi temelj i vjeiti spas, za koje nikad i nikad sumnjati ne treba.

Ta eto prije nekoliko dana deputacija naa, koja je bila u Beu pred licem Njegova -Veli anstva sa velikom je radosti ula, kad joj je kazao premilostivi na vladar, da de se on i Njegova vlada uvijek za vjerske i kulturne

,

interese nas muhamedovaca u Bosni i Hercegovini brinuti, te ih tititi i od svakoga napadaja braniti.

To velikoduno carsko uvjeravanje po svemu svijetu razne-su novine razglasile i jasno svakome dokazale. Dakle ko za ovo znade, ne treba da dvoumi o naoj budunosti, ve se drati narodne poslovice, koja veli : Bogu bozye, a caru carevo, pa mirna Bosna. Dok ovjek mirno ive, pravedno postupa, marljivo se kre e i radi, svagdje mu mjesta ima.

___ 7 ____ Dalje koji o naoj budunosti dvoje, zar ne znadu ili

ne vide, kako svaki dan : El hamdu summe el hamdu to jest: Svemoguem Bogu hvala kako na naijem munarama na svijeh pet vaktova jasno i glasno Ezani Muhammedi ui, kako se u damijama svih pet vaktova dematile namaz klanja, na hudbi se ime sultana i halifa spominje, klanjaju se bajrami, ramazani erif se mirno i veselo posti, svake godine se mevludi erif u i, na oba bajrama i na mevludi erif sa tabija i tvrgjava carski nam vojnici redovito topove pale; na bajram i na mevlud kad drmnu topovi, nema muhamedovca, u kojega ne bi

.

srce zaigralo od velika veselja i radosti. U damijama hafizi mukabelu ue, nae hode vazu

nasihat neprestano kazuju, muderizi po medresama redovito ders daju, manje hode u mektebima malu djecu nau avaju, nae hadije sa svojim efom (reisom) svake godine na abu idu, nai haremi i po danu i po nodi slobodno po gradu prolaze, ive due nema, ko bi smio u nae svetinje dirati ; u svakom pogledu uivamo potpunu ravnopravnost kao i nai sugragjani sviju drugih vjeroispovijesti.

Ovo sve videdi i sa svojim uima sluajudi, sveta nas dunost stee, da Njegovu carskomu i kraljevskkmu Veli-anstvu od Boga lijepo zdravlje i dug ivot idemo, te svi elimo i od Boga idemo, da ga Svemogudi muveffak u ini, naim neprijateljima na put stati.

U ovakom stanju i kod ovake gragjanske i vjerske slobode ko bi to sumnjati mogao ? MetnimO ruku na srce, pa pogledajmo na susjedne nam kraljevine i kneevine;

8

i tamo imade nae brae muhamedovaca, pa uivaju ovaku slobodu i ravnopravnost, kao to uivamo mi u naoj miloj domovini Bosni i Hercegovini ?

U Srbiji ive toliko katolika, te jo ni sada nemaju svoje javne crkve, u kojoj bi se po zakonu Bogu molili, ja kamo li da im topovi pucaju na Boi

ili o Uskrsu, kao to to biva kod nas po svoj naoj lijepoj domovini.

Na bugarskom sabranju da li se uje ijednoga muha-medovca kakav glas ? U Crnojgori to je bilo od nae brade Nikia ? Po nalogu crnogorskoga knjaza, to ne htjedoe crnogorske kape tako zvane zavratke obudi i protivu naega dina i vjere postupiti, moradoe za uvijek ostaviti svoju otadbinu i svoj mili z avi aj.

Rusija kako uasno postupa s naom braom muslo-

manima, to je nas svakome dobro poznato. Jadnim jahu-dijama ne da iva mira, ve

ih svaki dan gole due nemilo progoni, a kamo li naa brada muhamedovci ta i ta tamo trpe i podnose! Pegledajmo u tim zemljama kakvo je stanje i ta se radi od nae bra e, pa onda cijenimo nae stanje i na poloaj.

U Aliru pod Francezima, u Indiji pod Englezima, u kratko reeno na cijelome svijetu nigdje muhamedovci pod kranskim vladarom slobodnije i rahatnije ne ivu, nego mi u naoj domovini pod slavnom i starom vitekom habs-burkom kudom.

Sve to treba lijepo znati i opirno promisliti i raz-motriti, pa onda redi : Imade li ijedan muhamedovac u naoj

9

domovini pravo, da sumnja o naoj srei i o naoj budu-nosti ?

Za budunost i za temelj budu nosti, za opstanak jednoga naroda togogj treba, to mi hvala Bogu moralno i materijalno sve potpuno imamo, kako u vjerskom, tako i u gragjanskom pogledu.

1. Najprvo imademo reis-el-ulemu u mjesto zslama, to to svi muslimani imati moraju; reis-el-ulemu sa svojim ulema-medlisom, ko .A . je od Njegova Veli anstva imenovan, te se u prvome redu taklidi kaza meselesi po erfatu izvruje z' kadzYe se tako poslavljaju po svoj naoj domovini.

Za tijem imademo vrhovni eratskz sud, koji se sastoji od najugledn'z'h z' najuevn'y'z'h osoba i kojima je dunost, rijeavati erifatske osude z' ustanove.

Imamo eritatsku sudaku kolu, gdje se izu avajzt naz' mladii, koji e danas sutra bitz* po vilajetu sudije, z' lo taku kolu, kojoj para nema. ni u Carigradzz.

IV. Imademo muftije u svih est okruja (sandaka), imamo eritatske suce, to jest kadj'e u svima kotarima po svoj naoj domovini i dalje i dva advokata muhamedovca, kojima se rado svi Bonjaci pribliuju.

V. Imademo zemaltsko vakufsko povjerenstvo sa svojzM predsjednikom, koje sve vakufske odnoaje nadgleda i ure-gluje z' o kojem emo na dalje opirnije progovoriti.

VI. Imademo mearif-medlis, odbor, koji se brine z nadzire sve muhamedovske osnovne kole i tako zvane mek-

2

uili i primali sve ono, u koliko nam n dinu '

12

zarara, naravno i bez ikakve dvojbe bi e nam i budunost sve bolja i sigurnija.

O srei i budunostio ko sumnja i dvoumi, a nita nc

radi i ne posluje, otiao je bez traga, jer stara je rije : Ravast kolac u zemlfu ne ide, Ko na dvzje grane stoi, brzo vrat

U svakome poslu treba biti, a osobito u svome odlu an, odvaan, marljiv i okretan, pa da ovjek i cijeli narod napreduje. Nikakav narod ne ostaje na onome stepenu, na kojem

je nekada bio, ved po mogu nosti i prama vaktu i

zemanu naprijed igje. Ne treba se vazda onoga staroga naina drati, koji je nekad neta vrijedio, ve

se treba kreati, kako vrijeme iziskuje.

Izmegju ostaloga hoemo li rei, da je lake bilo prvo otii iz Sarajeva u Brod, nego to je danas ? Hoemo li rei, da je lake pjee ii, nego se na kolima voziti ? Ili hoemo li kazati, da je bolji prosti brod, nego li vapor ? Ko de redi, da je lake sobom jedno pismo u Carigrad ili u Be

odnijeti, nego ga potom poslati ? Dalje ko moe rei ili samo i pomisliti, da je bolja nekadanja puka fiti-ljaa od

dananje ostrague ? Istina i danas neko voli fiti-

ljau i kremenjau, nego li ostraguu, ali vole oni, koji u

azijatskim pustinjama ivu.

Pogledajmo brao oko sebe, gdje se mi nalazimo i u kojem vremenu ivemo, pak emo znati, da ivemo u devet-naestom vijeku i u sred Evrope.

Kako rekosmo, sve

su to novi izumi, koji raznovrsne narode unapregjuju i

u blagostanje dovode.

13

U prijanjem vremenu samo za nau iti itat i pisati, trebalo je nekoliko godina vremena, a sada po novome nainu ne treba vie, nego tri do etiri mjeseca. Tako za svaku stvar pronagjene su i pronalaze se polakice i nova sredstva, te i opet velim, to nam gogj nije dinu zarar, da nam je jako nuno as prije nauiti. Treba objeruke pri-grliti sve ono, to nas u blagostanje dovodi.

Za nas Bonjake i to je velika polakica, da nam ne treba djecu u Berlin slati, kao to alju Osmanlije iz Cari-grada. Imamo na kunjem pragu sva sredstva, da se nai sinovi izue. Ne treba nam ii, kao to je to reeno utlubul ihme velev bissin, jer sve imamo, i vjerske i svjetske kole u naoj domovini.

Eto zgode, eto shodne prilike nauiti sve i sva u svome mjestu, a ne potucati se tamo amo. Kada bi nai mladi i nauili sve, to treba, i kao to dananje vrijeme iziskuje, onda bi nam bila jo slobodnija i sigurnija bududnost, jer kazali su stari ljudi : Nauka i znanje svzjetom vlada.

Pogledajmo u Osmanlije, pae, vezire, efendije, svaki dan alju svoju djecu preko bijeloga svijeta : u Pariz, Be , London i t. d., da se izue po dananjim zahtjevima.

Sadanji khedivi Misir Abaz paa pravo je otiao iz Terezijanuma u Beu na svoj prijesto u Misir i naslijedio svoga otca Tevfika pau.

U Stambolu tako zvana kola mektebi Sultani ta je drugo, nego prava velika gimazija, u kojoj se ui sve, kao to i u naoj sarajevskoj gimnaziji. Suvie tamo se ui turski

14

i arapski, a to se isto ui i kod nas u naoj sarajevskoj gimnaziji.

Hvala Bogu svemoguemu u naemu lijepome muslo-manskome dinu nema nikakve muke ni zaprijeke, mi mo-emo sve, to nam nije dinu zarar, nau iti. Na itab veli: La haredke fid-din, to znai : U muslomanskoj vjeri nikakve potekoe nema. Za napredak, za blagostanje ni najmanje nam na din ne smeta.

Dalje na ditab veli : Huzul hikmete min men etake biha, to znai : Uzmi i primi nauku od svakoga, koji ti je dade.

Reko je na svetac : Utlubul ihme mznel nzehdi illel koje znai : Traitie nauk i znanje od beike, pa

do motike.

Svaki muhamedovac mora da znade, kako se nauka visoko cijeni i kako nas upravo erijat na nju upu uje, te opet velim, ne treba nam i i do Kine, kad moemo i knd svoje kue nauiti, samo treba imati volju za tu svrhu.

Stara je rije, treba raditi pa imati, a u iti, pa znat. Zato vele stare babe: Na lee eg vola uzora nema, a i na itab veli : Lejse lil insani illa ma sea, su to znai: ovjeku nije drugo, nego to sobom zaradi. S toga jo u poetku rekosmo, da se treba vremenom kretati, pak ne e ovjek nigdje loe proi.

Po mome mnijenju naa budunost najvie se osniva na naoj mladei; ako budemo uznastojali, da nau djecu, kao to vrijeme iziskuje, nau imo i naobrazimo, onda nam

15

je i budunost i sadanjost jo stalnija i sigurnija, kako se najbolje moe.

Jasno glasi naa narodna poslovica : Treba posko iti, pa presmoiti, ili : Ti se pomozi i Bog e te pomoi. Kazali su stari ljudi : Teko onome, ko od drugoga pomo oekuje, kao to se u ope veli : Teko loncu iz mahale zainu ekajudi..

Za svata treba neka snaga, ili kakva mo , ne e nita samo po sebi da bude; zato se re e arapski : El bereketu me al hareke, to jest : Prama trudu je i uivanje.

Nije Arapima ni najmanje smetalo u Endelosu (Anda-luzija u paniji), da su tako napredovali i na kulturnorn i na knjievnom polju, da njihovu umjetnost i radnju i dana cijela Evropa cijeni i u zvijezde okiva. I danas pune su biblioteke (t. j. utubhane) po svoj Evropi arapskim razno-vrsnim knjigama, koje su pravi temelj dananje sve nauke i izobrazbe. Nijesu Arapi sumnjali i dvojili, ved neprestano

i uili. Arapski mnogobrojni filozofi, na pr. kao Ibni Sina,

Fahri Razi, Farabi, Ibni Rud, Ibni Devzi i mnogi i mnogi drugi mal cijelu su grku i latinsku knjievnost prenijeli i protumaili na arapski jezik, te svoju arapsku knjievnost sa tijem nebrojenim blagom obogatili. Po tom se vidi, da nijesu ni najmanje oklijevali ni sumnjali, ved ozbiljno i odluno za prosvjetu i blagostanje radili, pa i sada ih cijeli svijet lijepo i uzvieno spominje i u zvijezde ih okiva.

Zar nije i sramota i grjehota vidjeti, to se u mostarskoj trgovakoj koli nalazi samo dvoje ili troje nae muha-

I dan i no kazuje: La ilahe

Trebalo bi, da i dananji nai mladi i bar poneto na svome milome materinskome jeziku piu, da sabiru nae

-

narodno blago, narodne pjesme, poslovice, obi aje i ostale narodne umotvorine, da prevode po koju knjiicu iz arapskog, turskog i perzijskog jezika; svak po neto, evo velikoga blaga. Pogledajmo, kako su lijepe nae narodne pjesme, to ih je Kosta Hrmann prije dvije tri godine sabrao i napisao; nema muhamedovca, koji ih rado ne ita. Kako je lijepo ono nae narodno blago, koje je prije tri etiri godine kod nas izalo.

Dapae opet velim, kad se trudili i .bavili budemo o naem napretku, ne treba nam sumnjati o naem opstanku.

Eto tako mislim, da smo jasno razumjeli, da u naemu dinu nema nikakve zaprijeke ; dozvoljeno je sve to treba nauiti, samo nije dozvoljeno sve raditi. Na prirnjer nau iti tako zvani sihir dozvoljeno je, a raditi ga, haram je, strogo je zabranjeno. U tome pogledu veli hazreti Alija: Enne alinztu eerre la bz:Wrri* litevekkihz, to znai: Ja nijesam nauio zla, da zlo radim, ve da se od zla branim.

Dakle to gogj treba za ovjeka, sve se moe primiti i nauiti, u naemu dinu nema nikakva zazara, kao to to neke tvrde glave radi fanatizma ili zbog svoje sopstvene koristi kazuju i zabranjuju. U po etku okupacije pravo je kazao neki na rodoljub : Bolje u it gimnaziju, nego i i u Aziju.

16

medovske djece, a drugih vjeroispovijesti djecom kri kola.

To se nikad oprostiti ne da; bar tamo se u glavnom ui

uz ope nauke jo samo trgovina, kako e dijete znati trgovati

i trgovaki red voditi, kao i ostali zanat primiti. Pogledajmo nae mladi e, koji su prole godine iza li

iz erijatske kadinske kole i u potpunom redu svrili svoj e nauke. To je milina vidjeti. Cijeli na narod imade pravo, da se s njima dii i ponosi, jer zaista zlata vrijede. To j e tvrdi temelj nae budunosti i naega opstanka, u koje t'reba da se svi ugledamo.

Nai su mladidi zaista sposobni i priliiti za svaku

nauku, sposobni su za svaku dravnu slubu; pogledajmo na velikog vezira Sokolovid Mehmed pau, na Sinan pau, na vojskovogju Hercegli Ahmet pau, na ejh-ul-islama Refik efendiju, i na mnogobrojne druge pae i efendije; to su sve sinovi nae mile domovine, za koje de historija kazi vati, dok je ovoga svijeta.

Nama je Bonjacima, a osobito na naem materinskom jeziku vrlo lasno nauiti. Na je jezik i jezgrovit i veoma bogat i nai su stari na naem jeziku, ne budavi im ni-kakve nude, jo u ono vrijeme po neto pisali, na primjei Ilhamija iz Travnika, Gaibija iz Zvornika, Kaimija, koji kraj Save u Gradikom lei. Ti su nai zemljaci mnogo neta u prozi i u stihovima na naem jeziku pisali. Pogledajmo svretak one illahije, koju je nedavno napisao eh Sjekirica sa Oglavka na Kiseljaku, gdje veli :

Nu pogledaj, Sirrije Sve dervie miluje,

---- 18

Velikom veziru Fuad ili Ali-pai nita nije smetalo, to su znali sa tri etir zapadna jezika govoriti. Sultan Fatih Mehmedu nije bilo nikakva zarara, to je znao gr

ki i la-tinski tano itati i pisati. Kakav je na primjer zarar Atif ef. Bahtijarevi u po dananjem modernom na inu to je nauio i sebe usposobio, te sada u dravnoj slubi uiva ast jednoga kotarskoga predstojnika, pa misli s vremenom i dalnje korake uiniti. Zaista ovaki ljudi ni najmanje ne sumnjaju o svojoj budunosti.

Mi muhamedovci kad vidimo kakva muslomana kod eljeznike pruge kao konduktor koji slui, kako nam je drago i kako nam godi; najzad kad vidimo podvornika u kojem uredu od nae vjere ili kojeg andara, a kamo li kad vidimo kojeg car. i kr. asnika muhamedovca, koliko se veseliko i radujemo i s time lijepo se di

imo !

Prije nekoliko dana, kad je naa deputacija bila u Beu, te kad smo otili posjetiti nae bosanske tabore. u carsku kasarnu i kad smo vidjeli nae di

ne domovine junake sinove, Aliju, Muju, Petra i Pavla, gdje se dovikuju i jedan drugome kazuju od dragosti, . to smo ih doli posje-titi, zaista bilo je i nama puno srce, gledaju

i u austro-ugarskoj prijestolnici nau milu bra u i nae valjane sinove.

Zato treba uit, neprestano nastojat, pa da su nam jo prostije ruke, jo velikih i velikih se

asti doepati. Istina neki bi htjeli sve i sva, a ni s mjesta se ne pomak-nuti. Za to govori jasno naa narodna poslovica : Ko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagrija.

19

mo, da visoka zemaljska vlada svake godine svotu novaca troi za nae kole i. hodinske pot-

,

novo se otvaraju mektebi, iz nova se podiu me-proloj godini u mnogim i mnogim mjestima u

movini otvoren_ je tako zvani mektebi ibtidaije. U Bihau, Tuzli i Graanici, lanjske i preklanjske a novo su sagragjene velike i krasne medrese ; to ljepota i vidjeti, ja kamo li u njima u iti. Ko

riliku imade za svoj napredak i za svoje blago-e treba da sumnja .o svojoj budunosti, ve treba da se krede i da se priljubi novim odnoajima.

Prije okupacije u kakvom su zamrenom stanju bili nai vakufi, to svi dobro poznajemo, a sada pak sa nasto-janjem visoke zemaljske vlade i sa neumornim radom vakufske komisije godinji prihod iznaa preko 2 70.000 forinti. Od ovoga se dakako pokrivaju sve vakufske potrebe u zemlji, a ujedno za umnoavanje vakufskog imetka podiu se nove zgra&., kao to je to u Sarajevu vakufsko-mearifski dvor; Ajas-pain dvor, Gazi Isa-begova banja i t. d.-

Ovakvih zgrada ima po itavoj zemlji, koje su imetkom vakufskim podignute. Po prora unu, koji Zemaljsko vakufsko povjerenstvo svake godine izdaje, izdraje se ogroman broj vakufskijeh slubenika, potpomau se damije, medrese, u e-nici i mnogi siromasi, a to sve od vakufskoga prihoda.

uo sam od jednoga znamenitoga reformatora, da

srea i budunost jednoga naroda ovisi od njegovijeh vakufa, pa eto hvala Bogu i rahmet onim dobro initeljima koji su

3*

Vidi ogromnu pore. Na drese. U naoj Cazinu, godine n je jedna ovaku p stanje, n da ui i

20

se u tom pogledu za nas na vrijeme pobi-inuli, te nam

sada nije budunost netemeljita, ve ba jaka i sigurna.

Nai vakufi, ako Bog da, svake de godine znatno napre-dovati, jer vakufski imetak, a osobito mil evi zbog napretka u radu i prometu, sve skuplji i vainiji postaju.

U koliko se predvigja, vakufski de imetak izidi na taki stepen, da bi mogao podignuti jednu gimnaziju isklju

ivo za muhamedovce, kao to je na primjer imadu Srbi u Srijemskim Karlovcima, to bi za nas i za

.na mladi narataj od prevelike koristi i zamanosti bilo. Ali prvo zore svanut se ne moe,

te de moda s vremenom biti, da e se

i ta misao

oivotvoriti.

Nai prvaci i dostojanstvenici, nae hode i hadije ako

ele blagostanje i napredak svome rodu

i plemenu,

treba da izri no i otvoreno

kau i iz

dana u dan

da mu dokazuju, to gogj nam dinu nije zarar, da to sve lijepo primimo i nauimo, i da se prama vaktu i zemanu kre-emo

i poslujemo, pa da loe

nikad ne progjemo.

Treba da narodu kazUju istinu, kako mu je

hajirnije i korisnije, kako ne e iza drugijeh otragu ostati, ve

kako e

u svakome pogledu napredovati, pa makar to i ne bilo

nekima po volji ;

polje e im

biti drago, te e i oni

kad li tad li

svoje rodoljube i prvake blagoslivljati.

Treba se drati istine, treba odlu an i

odvaan biti u

svakom pogledu, sve kazati ono, to je narodu od koristi

i to uvruje nau

budunost, a ne gledat, kako e

neko voljet, pa mu laskat i okoliit.

Treba narod podu iti, kazati mu, u kojoj vodi moe biti sir, na blagostanje ga dovesti prama dananjemu zah-tjevu, kazati mu, da se uri, kree i posluje, a ne objesiti ruke niza se, pa gledati, kuda sunce kroji, jer je to sva-koga naroda prava propast.

Ja mislim, kad bi svaki na rodoljub kazao svome rodu i plemenu, to njegova savjest dokazuje, to godj nije protivu naega dina, da ono prima, da bi mnogi promijenio svoju sadanju misao, te da bi u ope prihvatio za ono, to nas unapregjuje i u blagostanje dovodi.

Veli na ditab : Mendalle allel hajrz. kefailzhi , to izrino znai : Ko koga na dobar posao naputi, veliki je sevab (dobro) uinio .

Kae se na drugom mjestu : Sejidul kaumi hadi-muhum, to jest : Ono su blaeni ljudi, koji svoj narod ljube i vjerno ga slue, a ne kako je puku drago, onako da mu govore i da za sobom to vie pristalica pribavljaju.

Stara je rije : reci popu pop, a bobu bob. Ne treba nikome laskati, ni gledati, kako on voli, pa onako da mu se govori. Istina, kako kod svakoga naroda, tako i kod nas Bonjaka imade ih, koji se sve starog na ina jako dre; ali brao, to s vremenom sve iezne, ne treba se do kija-meta nepovoljnog obiaja drati, ve radit, uit, pisat, nastojat i kretat se, pa onda ne treba nikome snebivati se.

Budunost je stalna i opravdana onomu, koji je znade sa svojim postupanjem uvrstiti i utemeljiti.

Kao to smo ve vie puta rekli i opetovali, ne treba o naoj budunosti sanjati i sumnjati, ve dajmo brado,

22

neka nai potomci najprvo to nam dinu ti-eba, naue, pa

onda sve ono, to dananje doba iziskuje, u koliko nije protivu naemu lijepomu muslomanskomu dinu.

Zem. vlada iz dana u dan za nas se neprestano trudi i nastoji, sve to bolje da nas unaprijedi. Njegova preuzvi-enost ministar Kflay eto svake godine dolazi megju nas u Bosnu i Hercegovinu, pa pita, trai, ko godj kakvu ne-zgodu ima, daL mu u pomo

pritee. Trudi se svaki dan za poboljanje cijelog bosansko-hercegova

kog naroda. Da hoe samo forMalno s nama da upravlja, mogao bi, da nikad u Bosnu ne dogje. U tome dri se one arapske poslo-vice, koja glasi

: Letsel-haberu, el a.fan, t. j. Nije uvena, kao

vigjena. Ko znade

nae prvanje stanje, kada je . megju

nama puka

pucala i krv se prolijevala,

taj moe

sadanji na poloaj i napredovanje

lahko i visoko ocijeniti, jer dodue

izmegju toga i toga postoji velika i velika razlika. Kroz kratko vrijeme dodue dosta

se je u naoj domo-

vini uinilo, kao to

svi znamo i vidimo. Istina, jo puno neta treba, pa da

se izravnamo

sa kulturnim zemljama.

Kako ujemo, zakljuila je visoka zemaljska vlada ove godine -

u Sarajevu podignuti jedan veliki konvikt, u kojemu e

gjaci stanovati i uiti. Takogjer

se upravo gradi jedna velika bolnica, koja

e odgovarati dananjemu ivotu i

vremenu. Malo po malo sve e dobro

i lijepo biti. Nae dorn4e

rune radnje prolog su ljeta dobile pri-znanje na izlobi u Parizu.

Brzo se ne da

nita uiniti.

Svemogui Bog mogavi ovaj svijet stvoriti za jedan as, stvorio ga je za sedam dana.

Vidimo djelomice po naoj domovini, kako se podie stoarstvo, gospodarstvo i t. d., carski atovi (aigiri) otkako su utanovljeni u naoj domovini, vidimo po svoj da imamo sada lijepu pasminu konja, te smo i u toj struci znatno napredovali. Pa tako sve igje jedno za drugim.

U Hercegovini sagjenje duhana znamo prvo okupacije, kako je i na kom je stepenu bilo; sada vie dobije novaca jedno selo, nego li je prvo sva Hercegovina dobivala. Ove godine ljubuki kotar uzeo je vie od po milijuna forinti za otkup svog duhana. Sarazmjerno su tako imali korist i drugi kotari u Hercegovini. Kod takog napredovanja moe li iko redi, dao ima pravo i jedan sumnjati o naoj budu-nosti.

Pod zatztom slavne habsburke ku e ne ivemo samo mi Bonjaci z Hercegovci, ve ivu raznovrsni i ogromni narodz, ivu Maglari, Nifemci, esi, Poljaci, Slovaci, Slo-vezzi , Hrvati, Srbi , Rumunji , Ruteni, Talzjani i I. d. ; sve su to posebnz narodi, koji veselo i sretno pod okriljem AYe-gova Velianstva ivu i napreduju. Nitedan taj narod ne dvojz o svojoj budu nosti, pa zato da mi dvojimo ? Svi rade i napreduju, to godj treba, to rado primaju. Skupa sa ovzm svim narodima z. 711i moemo bez ikakve poteko e ivjeti z napredovati, samo drimo se one carske lozinke, koja znai : Viribus unitis, to zna i Slonim sitama, to jest svi za jednoga, jedan za sve, pa eto 1i sloge, napretka, ljubavi z' blagostanja.

25

budemo megjusobno ivjeti, to de i za nas i za nje od velike koristi biti. Veli narodna poslovica : Bolje je dobar komija, nego brat u svijetu, jer ne , d'o Bog, kakve rnuke i nevolje, komija komiji moe lahko pomo i, a brat kada je u svijetu, to moe u initi ? Istina, imade neko kratko vrijeme, otkako su se nae komije po ele u dva tabora dijeliti i to po vjeri; vele riani, da su Srbi, a vele kato-lici, da su Hrvati ; ali nita za to, to je poteklo iz nekih politikih vrela. To de samo vrijeme sve izbistriti. Kao to veli neki profesor iz monarhije : kad bi se svi sjedinili, da bi nam svima hajirnije i korisnije bilo, jer to je vie jaja, gua je orba.

aliboe, da 'su od nas neke prazne glave svoju lijepu domovinu ostavile i hidret uinile, to jest iselile se u tugji svijet. Od toga veeg belaja i muke na svijetu nema. Sa takvim postupkom niti su sebi kakvu' korist u inili, niti onome mjestu, gdje su se naselili.

Za malu stvar i bez teke muke, ostaviti svoj zavi aj i otii u tugjinu, to je ba velik grijeh, to ne de uiniti nikakav rodoljub.

Ne dao Bog, da je ikakva teka muka, treba donekle pretrpiti, boriti se, nastojati, da tu muku od sebe odbijemo, a ne odmah odluiti se na iseljenje. Na je svetac alejhi selam rekao : Hubul-vatanz* minel iman". To znai : Svoju domovinu od vjerskih se ustanova broji".

Znamo u tugjini i u tugjem svijetu kako je onome, , koji tamo dogje; pravo je re eno u Istonom Blagu":

4

24

I lijepo i pravom se. moe rei: Pod habsburkom slavnom ku om Narodi se razvitaju, Bez razlike sa slobodom Svoje pravo uivaju.

Naa narodna poslovica u ovome pogledu veoma jasno i jezgrovito glasi : Od sloge nema bolje zadruge ili kao to stoji u Narodnom Blagu :

Slona brada nove dvore grade, A neslona i stare prodaju. to se tie Hrvata i Srba, to su ogranci od jugosla-

venskog vitekog naroda, kao to smo i mi isto jedan ogranak, te se na prvom mjestu nalazimo. Kad ne bie na nas krivim okom gledali, kad bie nam priznali nau narod-nost mogli bi i s njima sa svijem u ljubavi ivjeti.

Magjari (Ugri), to je starodrevni viteki- isto ni narod, koji je od vajkada muslomanima srodni i glavni prijatelj. Hvala Bogu i mi smo muslomanske vjere, te je prirodno, da nas srdano vole i ljube.

Nijemci, tako zvane vabe, to je kulturni i izobraeni narod, koji radi ovjekoljublja svakoga nas ele usrediti i na koristari put izvesti.

Nai sugragjani i nae komije ri ani i katolici, sveta nas dunost stee, da se i s njima lijepo i trajno pazimo. Od komije ko moe prei biti. Kae na itab: i na onome svijetu da demo za komiju pitani biti. Od toliko vjekova zajedno ivemo, pa i odsela sve to ljepe i uljudnije

27

Vjerujte mi, mojz . .r,"-dje je ljubav, tu je raj".

Dalje budimo oprezni i ne dajmo se zavesti od opo-

zicijonalnih novina

i glasila. Na svaki nain rade, kako e

nas okrenuti za sobom, pa da i mi budemo vladi protivni,

kao to su i oni. Koji listovi za radikalske dinare rade,

p-eba da ih se osobito uvamo kao najotrovnije guje.

Eto tako . kao to gore rekosmo i vie puta ve

ope-tovasmo, naa

budunost, naa srea i na napredak i opstanak veinom

zavisi od nekoliko glavnih uslova, a to jest u prvom redu :

na lijepi din i

nau muslomansku vjeru tvrdo uvati, u slozi i ljubavi

kao to treba napre-dovati, starijoj vlasti vjerni i

podloni biti, nau djecu, nae potomke prama vaktu i

zemanu iz dana u dan izuavati, raditi, poslovati,

uriti se, turiti

se, i t. d. To su ustanove nae sree i nae

budunosti.

Dakle ko se bude drao ovoga, neka ni najmanje ne

sumnja, ve veselo

neka pjeva, a koji ne e da znade za ovo, neka drugog ne

krivi, nego sama sebe.

Recimo, ako bude ko, pa ovo ne begenie, neka

i on svoju rekn i iznese

na srijedu, prosto mu stoji, pa ako bude to ljepe

i korisnije, od sada

kaem

da u mu .

se i ja drage volje pridruiti, jer stara je arapska rije :

Barikai hakzhat, tesadumei efarden zuhur ider ; to znai :

Sukob misli iznosi istinu na srijedu,

Sa ime smo poeli ovu knjiicu pisati, sa istom re-

nicom je i zavrujemo, to jest :

26

1 psi laju vie na lugyinca, Neg na svoga najviega krivca".

Ne zna siromah, da se nai dumani naemu iseljenju jako vesele i raduju. Nai su pradjedovi uvali svoju zemlju i domovinu na stotine i stotine godina i svaku muku trpjeli i primjeali, a nijesu se dali pokrenuti sa svoje batine, ve su jako i tvrdo uvali svoj slatki i lijepi zaviaj.

Ko tei za iseljenem, to nije domoljub. Tude nemd ni najmanje patriotizma. Taj upravo sumnja o svojoj bu-dunosti, to po naravi i po zakonu ne bi smjelo biti. Treba ozbiljno i stalno u svojoj domovini boraviti. Turska poslovica veli: I najtvrvi kamen kad se pokrene, onda ga moke i malo 4fete valjatz".

Svome domu i svome rodu ko eli dobro u initi i na ruku mu ii, on ne e za iseljenjem nikada teiti, niti de o svojoj budunosti dvoumiti, ve stalan i temeljit u svakom pogledu ivjeti, pa kako rekosmo prama vremenu kretati se i napredovati, te i sebi i svome rodu od velike kui;sti biti i pri svakoj nezgodi svojoj bradi u pomo pritei. Kazali su stari ljudi :

Svaka plica svome jalu, A bez brata teko bralu".

Najglavnija je i najbolja stvar, da megjusobno bratski ivemo, da jedan drugoga u svakom slu aju potpomognemo, da slono i marljivo, kao to vrijeme iziskuje, postupamo, da se kao kulainsko dijete ne snebivamo, pa onda ne treba se misliti, ved veselo i radosno vrijeme provoditi. U ovom pogledu kazao je veoma lijepo neki mladi pjesnik :

28 -

ireba ko se kree, Ntkad loe proz' ne e,

kao to veli turski znameniti pjesnik Ali Riza paa: D er bana ulmase eiyan,

Ularum ejj'anta ben, to znai : Ako vrijeme ne bude naklono tebi, budi vremenu.

r.

U Saraievu, uz ramazan 1310. ili poetkom aprila 1893.

.1.3eg Kapetanovi -Ljubuak.

Page 1Page 2Page 3Page 4Page 5Page 6Page 7Page 8Page 9Page 10Page 11Page 12Page 13Page 14Page 15