Upload
zohan
View
268
Download
2
Embed Size (px)
Citation preview
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 1/122
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 2/122
BIBLIOTEK
SA
VREMENE
FILOZOFIJE
SYMPOSION
STR NI UTORI
UREDIVAcKI ODBOR
DRAGAN JEREMIC
MIHAILO
MARKOVIC
urednik
GAJO PETROVIC
SVETOZAR STOJANOVIC
DZ E MUR
PRINCIPI
ETIKE
UVODNA STUDIJA
SVETOZAR STOJANOVIC
NOLIT BEOGR D
963
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 3/122
NASLOV
ORIGINALA
G.
E.
MOORE
PRINCIPIA ETHICA
Prevedeno po
izdanju
CAMBRIDGE UNIVERSITY
PRESS
PREv EO
ZIVOJIN SIMIC
Sve je ono sto je
a nije neka
d ·uga
stvar.
Epis kop BATLER
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 4/122
S D R Z J
Svetozar Stojanovic
DZ.
E. MUR KAO
KRITICAR
I
FILOZOF
-
XIX
P R I N I P I E T I K E
PREDGOVOR -
3
GLAVA I
PREDMET
ETIKE
Deo
L Da bismo definisali etiku, moramo otkriti sta je i zajednicko
i
osobeno
svim nesumnjivirn etickim sudovima; - 7
2
to
moramo
uCi.niti ne zato sto se
ti
sudovi odnose
na
ljudsko
ponasanje, vee zato sto se
oni odnose
na izvestan predi
kat ,dobra i njegovu suprotnost ,rdavo , koji se mogu
primeniti
i na ponasanje i na druge
stvari.
-
3
Predmeti
sudova
naucne
etike nisu, kao
nekih drugih
nauka,
,pojedinacne stvari ; - 8
4 vee ona ukljucuje sve univerzali1e sudove koji
sadde
tvrdenja
o odnosu ,dobrote rna
prema kom
predmetu, i zato
ona uldjucuje i kazuistiku. 9
B
5
Ali ona mora
da
istrafuje ne samo
koje
su stvari u
univerzal
nom
odnosu prema
dobroti
vee
takode sta
je taj
predi-
kat
sa kojirn su one
u odnosu; - 10
6
odgovor na to pitanje je da se
on
ne moze definisati 11
7
ili
da
je prost; jer,
alw se
pod definicijom podrazumeva ana
liza predmeta misli,
samo se
slozeni predmeti
mogu
definisati;
11
8
i od tri smisla u kojima se ,definicija maze upotrebiti, ovaj
je
najva:Zniji. 12
9 Ono sto sene moze tako definisati nije pojedinacno ,dobro .
tj. celina onega sto uvek irna predikat ,dobra , vee sam
taj
predikat. 13
10.
,Dobro , dalde, oznacava jedan jedinstven prost predme :
misli
medu
bezbroj drugih; all
.taj
predmet vrlo
ie
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 5/122
VIII
cesto
identifikovan sa
nekim
drugim predmetom - ta
gre5ka moze se nazvati
,naturalistickom greskom";
11.
ta
greska svodi ono
sto
se
upotrebljava
kao osnovni princip
etike ili na tautologiju ili na tvrdenje o znacenju jedne
reei.
12.
Prirodu te gre5ke je lalw
uociti;
13. i ako bi
se ona
izbegla, bilo bi jasno da su jedine
alternative
priznanju da se
,dobro"
ne moze definisati: l da je
ono
slozeno
ll da uopste ne postoji nikal\.av
pojam
osoben
etici -
alternative
koje se mogu uspesno opovrgnuti
samo ispitivanjem.
14. ,Naturalisticka gre5ka ilustrovana je Bentamovom teorijom
i
istalmuta
je vainost izbegava..nja te greske
c
15. Odnosi
za koje eticki
sudovi
tvrde da va2:e univerzalno iz
medu ,dobrote" i drugih
stvari
su od dve vrste: moze
se tvrditi da
je neka
stvar ili dobra sama po sebi ili da
je uzrocno povezana
sa
necim
drugim - da
je
,dobra
kao sredstvo"
16.
Nasim istrazivanjima te druge vrste cdnosa, mozemo se samo
nadati da utvrdirno
da
izvesnoj vrsti radnje
obicno
slede najbolji
rnoguci rezultati; -
17. ali odnos prve ·vrste, ako
je
uopste istinit, istinit
je
za sve
slucajeve.
Svi
obicni
eticki sudovi sadrze
tvrdenja
o
uzrocnim odnosirna, ali se o'bicno
smatra da
oni to
ne
cine, jer se
ne pravi
razlika izmedu te dve
vrste
od
nosa.
D
18.
Istrazivanje
intrinsicnih vrednosti
je
otezano
cinjenicom
da
vrednost celine moze da bude razlicita
od
zbira vred
nosti
njenih
delova, -
19.
a u tom slucaju deo
ima
prema celini odnos cija
je
i
razlika
od
odnosa sredstva
prema
cilju i slicnost sa odr10som
sredstva prema cilju podjedr1ako va2:na. -
20. Izraz ,,organska
celina
mogao bi
se zgodno upotrebiti
da
oznaci da
celina ima
to svojstvo, jer od
druga
dva svoj
stva. koja se
obicno
podrazumevaju
pod
tim izrazom, -
21.
jedno, svojstvo uzajamne uzrocne
zavisnosti
izrnedu delova,
nije
ni
u kak:vom nu2:nom odnosu sa pomenutim svoj
stvom celine,
22.
a drugo, koje
je
nafviSe isticano, ne
moze
biti istinito
ni
za
jednu celinu, jer je ono, usled zabune, shvatanje koie
protivreei samom sebi.
23. Size glave. -
GLAVA
NATURALISTICKA ETIKA
24. U ovoj i
sledecim
dvema glavama razmotricemo
izvesne pred
lozene
odgovore
na
drugo
eticko pitanje: sta je dobra
samo
po
sebi
Te predlozene odgovore
karakterisu
ci
njenice 1) da oni
izjavljuju
da je izvesna jedna vrsta
stvari
iedino
dobra sama
po
sebi, i
2)
da
oni
to
14
15
16
18
20
23
4
25
28
29
30
31
32
35
I
cine jer su zasilOVani na pretpostavci da ta jedna stvar
definise
znacenje
,dobrog".
25. Takve teorije
mogu se
podeliti
u dve
grupe (1)
metafizicku i
2)
naturalistich'll;
druga
grupa moze
se
dalje podeliti
u dve grupe: (a) teorije koje
tvrde
da je
neki
drugi
pri
rodan
predmet, a ne zadovoljstvo, jedL11o dobro, i (b)
hedonizam. Sadasnja glava bavice se sa
(a). -
26. Definicija ,naturalizma".
27.
Uobicajeni
argumenti
da su
stvari
dobre zato sto su ,;pri
rodne" moze obuhvatiti ili 1) neistinit
stav
da
je
,nmmalno",
kao
takvo,
dobro;
28.
i1i 2) neistinit
stav
da
je
,nu2:no ,
kao
takvo, dobro.
29.
Ali sistematizovano pozivanje na prirodu sada najvise preo
vladuje
u
vezi
sa
izrazom
,evolucija".
Ispitivanje etike
g. Herberta
Spensera
ilustrovace ovaj
oblik
natura
lizrna.
30.
Darvinova
naucna teorija
o
,prirodnom
odabiranju", koja je
glavni
uzrok moderne
popularnosti izraza ,evolucija",
mora
se pazljivo razlikovati od izvesnih ideja koje
su
obicno asocir=e sa izrazom ,evolucija".-
31.
G. Spenserovo povezivanje
evolucije
sa etikom
izgleda
da po
kazuje
uticaj naturalisticke
greske;
-
32. ali g Spenser je neodreden u pogledu etickih odnosa
,zado
voljstva"
i
,evolucije", te je moguce
da
je
njegov
na
turalizam poglavito
naturalisticki
hedonizam.
33. Dish'llsija
trece glave
odataka
etike
slu2:i
da ilustruje
ove
dve tacke i da poka2:e
da
je g. Spenser u potpunoj
zabuni u pogledu osnovnih principa
etike.
-
34. Istaknuta je razlika
izmedu tri
moguca
glediSta o odnosu
evolucije
prema etici
i naturalistickog glediSta.
na
koje
cemo ograniciti naziv ,evolucionisticka
etika".
Ma
prema kom od ta h i
gledista
taj odrws
bi
bio bez
va -
2:nosti, a
,evolucionisticko"
glediSte,
koje ga
cini
va-
2:nim,
obuhvata
dvostruku gresku.
35. Size glave.
GLAVA
l l i
HEDON ZAM
36.
Preovladivanje
hedonizma
prouzrokovano je uglavnom na
turalistickom greskom.
37. Hedonizam se rnoze definisati kao
ucenje
da je ,zadovoljstvo
jedino
dobro":
ovu doktrinu su uvek zastupali hedonisti
i
upotrebljavali
je kao
osnovni
eticki princip, mada
se
ona obicno brka
sa drugim teorijama. -
38. Metod primenjen
u ovoj
glavi sastoji
se u
iznosenju razloga
koji su obicno
navodeni za
dokaz hedonizma.
i u isti
canju razloga,
pri
kritikovanju
Dz. S. Mila i H.
Sidz
vika, koji
su
dovoljni
da pokafu
da je hedonizam
ne
istinit.
-
A
39. Mil
izjavljuje
da je ,sreca
jedina
stvar pozeljna kao cilj
i istice
da
,pitanja
krajnjih ciljeva
nisu podlo2:na
nepo
srednom dokazu";
X
36
37
38
39
41
43
44
45
46
47
50
53
54
55
7
5R
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 6/122
X
40.
41.
42.
43
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
ali njegov dokaz toga prvog stava sastoji se u: 1) pogresnom
brkanju ,pozeljnog sa ,zeljenim , -
(2)
pokliSaju
da
dokaze da
se
niSta ne zeli sem
zadovoljstva.
-
Teorija da se ne zeli .niSta sem zadovoljstva izgleda
da
po
glavito potice
iz brkanja uzroka
zelje
i predmeta z e ~ j e
zadovoljstvo
zaista nije jedini predmet zelje, pa cak
i ako je ono
uvek
medu
uzrocima
zelje, ta cinjenica
ne
bi namamila nikoga
da
ga
smatra
jedinim dobrom. -
Mil poku5ava da
uskladi
svoje
ucenje
da je
zadovoljstvo
jedini predmet zelje
sa
svojim p1iznanjem da se zele
i
druge
st-vari,
besmislenom izjavom da je
ono sto
je
sredst-vo za srecu
stvarno
,deo srece.
Size Milovog argument-a i moje kl itike. -
B
Sada
moramo
razmotliti
princip hedonizma kao ,intuicije ;
kao
takav
jasno je
priznat samo
od
profesora
Sidzvika.
Sto hedonizam
kao takav nije podlozan
dokazu, nije,
samo
po
sebi, .nikakav
razlog
za nezadovoljstvo. - -
Pocinjuci
da razmatramo
koje su
stvari dobre same po
sebi,
ostavljamo
za sobom
opovrgnuce naturalizma
i
ulazimo
u
drugi
deo etickih pitanja. -
Milovo ucenje da su neka zadovoljstva visa ,po kvalitetu
od drugih podrazurneva i 1) da sudovi o ci:ljevirna
moraju biti ,irltuicije :
i (2)
da
zadovoljstvo nije jedirlo dobro. -
Profesor
Sidzvik
je izbegao ta brkanja u koja je zapao Mil;
pri
razmatranju njegovih argumenata mi
cemo,
stoga,
samo
razmotliti pitanje
, je li
zadovoljstvo
jedino
dobro? . -
Pro£esor Sid2vik prvo poku.Sava da
dokaze
da niSta
van
ljud
skog postojanja
nije
dobro. Dati
su
razlozi
za
sum
njanje
u to. -
Zatim izlaze
daleko
vaZ:niji
stav da
nijedan
deo ljudskog
postojanja, izuzev
zadovoljstva,
nije
pozeljan.
Ali, zadovoljstvo se
mora razlikovati od svesnosti zadovolj-
stva
i 1) jasno je, 1kad se ta razlika
irna
u
vidu,
da
zadovoljstvo nije
jedino
dobro;
-
(2)
takode
se
moze uciniti podjednako jasnim da
sv snost
zadovoljstva
nije
jedino
do bro
ako
budemo
podjednako
pazljivi da
je razlikujemo od
njenih
uobicajenih
pratnji. -
Od
dva
argumenta
profesora Sidzvika za suprotno glediste.
drugi je podjednako uskladljiv i sa pretpostavkom da
je zadovoljstvo samo kriteri .jum onoga sto je
ispravno;
u svom prvom argumentu, u pozivanju
na
rasudnu intui
ciju, on
ne
uspeva da
jasno postavi pitanje
1)
jer ne
priznaje p1incip organskih jedinstava;
- -
(2) jer
ne uvida da slaganje, cije
je postojanje.
pokusao
da dokaZ:e, izmedu hedonistickih sudova 1 sudova
zdravog
razuma samo
vazi
za
sudove o
sredstvima;
hedonisticki
sudovi o
cil jevima
upadljivo
su paradok
salni
59
61
61
63
64
66
68
68
70
72
72
75
77
79
80
81
82
57. Zakljucujem, da.ltie,
da se rasudna intuicija,
ako
smo
do
voljno predostJ.·oZni, slaze
sa
zdravim razumom da je
besmisleno smah·ati svesnost zadovoljstva jedinim
dobrom.
c
58. Ostaje da se
razmotre
egoizam i
utilitarizam.
Vazno je
razli
kovati egoizam
kao
ucenje da je ,moje vlastito
zado
voljstvo jedino
dobro od
ucenja, suprotstavljenog al
truizmu,
da je
iskljucivo sticanje
vlastitog
zadovoljstva
ispravno
kao
sredstvo
59. Pravi
egoizam je
sasvim neodr2iv, jer
protivreci
samom semi;
egoizam ne shvata, kad izjavljujem da je neka stvar
moje vlastito dobro, da
moram
da izjavim da
je
ona
dobra
apsolutno ill da
inace
uopste nije
dobra
-
60. To brkanje je podrobnije izlozeno ispitivanjem suprohlog
glediSta profesora SidZ:vika;
61.
i
pokazano je da
su,
usled
tog brkanja,
sasvim pogresni nje
govo
predstavljanje
,odnosa racionalnog egoizma pre
rna racionalnom
covekoljublju
kao ,najdubljeg pro
blema
etike
i
njegovo
glediSte da je potrebna izvesna
hipoteza da bi
se
,etika ucinila
racionalnom . -
62.
Isto
brkanje je obuhvaceno
u pokusaju
da
se utilitarizam
iz
vede
iz psiholoskog hedonizma,
shvacenog
kao sto
je
uobicajeno,
npr.
Mil. -
63. Pravi
egoizam izgleda
da talwde duguje za svoju verovahlost
brkanju sa
egoizmom
kao
doktrirlom o
sredstvima.
-
64.
Opazene su izvesne nejasnosti
u
shvatanju utilitarizma
i
istaknuto je
1)
da je utilitarizam, kao ucenje o cilju
korne treba stremiti,
konacno
opovrgnut opovrgnucem
hedonizma,
i (2) -
mada
bi se za argumente
koji
se
najcesce
upotrebljavaju
u prilog utilitarizmu moglo,
u najboljem slucaju,
tvrditi
da oni samo pokazuju da
utilitarizam nudi kriterijum ispravne radnje - da su
oni,
stvarno, nedovoljni
i za tu
svrhu.
65. Size
glave.
GLAVA
IV
METAFIZICKA ETIKA
A
66. Termin ,rnetafizicki je d e f i n i ~ l n k:;,o
termin
koii se prven
stveno od..nosi rna na koji predmet znanja koji nije deo
prirode
- koji
ne
postuJI u
vremenu
kao predmet
opa
zanja;
ali, posto
se
metafizicari ne zadovoljavaju isti
canjem
istine o takvim entitetima, vee uvek pretpo
stavljaju da ono sto ne
postoji
u prirodi mora iuak
postojati taj termin se takode odnosi i
na
pretpostav
ljenu .,natculnu stvarnost ;
67. a
pod
,metafizickom etikom podrazumevam one sisterne
koji tvrde i l i podrazumevaju da
odgovor
na
pitanje
,s ta
je dobro? logicki zavisi
od odgovora
na pitanje
,sta je priroda natculne
stvarnosti? .
Svi takvi sistemi
ocito
obuhvataju
istu
gresku
-
,naturalisticku greSh U
-·
cijom
je upotrebom
i
naturalizarn
tako<ie
definisan.
XI
83
84
84
87
89
91
91
92
94
96
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 7/122
XII
68.
69.
70.
7L
72.
73.
74.
75.
76.
77.
Metafizika, posto se bavi ,natCulnom stvarnosc_u", J?Oie biti
od vainosti
za prakticnu etiku (1) ako Je. nJ:na n a ~ -
culna stvarnost shvacena
kao
nesto buduce sto nase
radnje mogu
ostvari.ti; i 2)
posto
ce ona
dokazati
Qa
je sv ki stav praktiene etike ~ o _ g r : e i § ~ n
ako
mogne da
dokaze da
je
veeita stvarnost 1h
]edma s t v a r n ~ stvar
i1i jedina dobra stvar. Vecina metafizickih pisaca, ve
rujuci
u
stvarnost te
druge
vrste,
podrazumevaju time
potpunu pogresnost svakog p r a k t i c n o ~ st<:;ra, ma<;Ia n _ ~
uocavaju
da
njihova metafizika
na
taJ
nacm
prot1vrec1
njihovoj
etici. - .
Ali teorija kojom
sam
definisao
m ~ t a f i z i c k u ~ t i k ; t ne tvrd1
da metafizika
ima
logicko
de]stvo
na p t a n J ~ obuhv:;t
ceno
pr kticnom
etikom ,kah.ve ce posledice IDO]a
radnja
proizvesti?",
vee tvrdi da ona irna dejstva.
osnovno
eticko pitanje ,sta je dobro samo PD.
seb1? .
Ova
teorija
je
oborena dokazom, u glavi I: da
natura
listicka greska
jeste greska: sada samo osta]e da
se raz
motre
izvesne
zabune koje
su
joj dale izgled verovat-
nosti. - .
Jedan
tak:av
izvor zabune
izgleda
da
lezi u
n e r a z l i ~ o v a n J U
stava ,ovo
je
dobro"
kad
on
znaci
,o:':a
postoj_eca stvar
je
dobra"
od istog stava
kad
on znae1 ,postoJaDJe ove
vrste stvari
bilo
bi dobro"; .
:-
a drucri izgleda
da leii
u
nerazlikovanju onoga sto sugense
istinu,
ili
je uzrok
naseg saznanja
istine,
i
onoga
od
cega ona
logicki
zavisi, i1i onoga ~ t o j_e ~ a z l o g
za.
vero
vanje
u
nju;
u prvom
smislu
mastan]e Je od vece va
inosti po
etiku
nego
sto je metafizika.
-
c
Ali jos
vainiji izvor
zabune
izgleda
da lezi u
p ~ e t p o s t a v c i
da je
,biti
dobro" identiCno sa posedoval Jem neko_g
natculnog
svojstva,
koje je takode obuhvaceno
u
defi
niciji
,stvarnosti".
- - - - .. - cr
.- . -
Jedan
uzrok
ove
pretpostavke izgleda
da
leZl u lo,lCkOJ pred
rasudi da
su
svi stavovi istog najpoznatijeg_ tipa - ?nog
u korne
su
i subjekt i
predikat stvari
koJe postoJe -
Ali eticki
stavovi
ne
mogu se svesti
na
taj tip; oni
se
ocito
moraju razlikovati
- - - - - - - -
1) od prirodnih zakona. sa kojima ih brka
jedna
od Kantovih
najslavnijih doktrina, - - - - - - -
i 2)
od
zapovesti, sa kojima 1h brkaju
i Kant
i
mnogi
drugi.
D
Ova
poslednja
zabuna
je
jedan
od i z v o r : ~
p o p u l a r z : ~ moderne
doktrine
da
je .,biti dobro"
idenhcno sa
,.b1ti predmet
htenja": ali popularnost ove teorije
izgleda
da je po-
glavito posledica drugih uzroka. U
pogledu
e d Q k ~ n e
pokusacu
da
dokazem
1) koje
su
glavne
greske k o J ~ su
izgleda
dovele do
njenog usvajanja, i 2) da, odvo]eno
od
nje,
metafizika htenja
jedva
da
moze imati i
naj
manjeg logiCkog
uticaja
na ebiku.
99
102
102
104
105
106
108
109
110
110
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
1)
Obieno
se smatralo, posle Kanta, da ,dobrota" ima isti
odnos prema volji ili osecanju koji
,istina"
ili
stvar
nost" ima prerna
saznanju:
da je pravi metod
z { etth.-u
da pronade sta
je
sadrzano u volji l osecanju bail kao
sto
je,
po Kantu, pravi metod metafizike
da '
pronade
sta je sadrzano
u
saznanju.
A k t u e ~ ~ i ~ d n s i izmedu ,dobrote" i volje ll
osecanja,
iz ko -
Jlh Je 1zvedena
ta
pogresna doktrina,
izgleda da su
uglavnom:
(a)
uzrocni
odnos
koji se sastoji
u
cinjenici
da
mi,
samo razmiSljanjem
o
iskustvima volje
i oseca
nja, postajemo svesni etickih
razHka;
(b) cinjenice da
je saznanje
doibrote
moida
uvek
ukljuceno
u
izvesne
vrste htenja
i da je
obicno praceno
njima; -
Ali
ni
iz jedne od
ovih psilloloskih cinjenica ne
sleduje
da je
,bi:ti dobro"
identicno sa
,biti na
izvestan nacin
pred
volje l
osecanja";
pretpostayka
da to
sleduje je
pnmer
osnovne protivrecnosti moderne epistemologije
-
protivrecnosti obuhvacene
i
razlikovanjem
i
identi
fikuvanjem
predmeta
i
Cina
misli, ,istine" i njenog
pretpostavljenog kriterijuma; - - - - - -
i,
kad
se jednom usvoji ta analogija
izmedu volje
i saznanja,
glediste da su eticki stavovi
u
bitnoj
vezi
sa voljom
l osecanjem pojacano
je
jednom drugom greskom
u
pogledu
prirode
saznanja
- gre5kom
pretpostavljanja
da ,opaianje" oznacava
samo izvestan
nacin saznavanja
predmeta, dok ono aktuelno ukljucuje i
tvrdenje
da je
predmet
takode
i
istinit.
- - - - - - -
ArgJ.mient poslednja tri §§ je ponovljen; i istaknuto je 1)
da volja i osecanje nisu analogni saznanju, 2) a cak
i da jesu, ipak ,;biti dobro" ne bi moglo znaciti
,biti
na izvestan nacin
predmet
volje l
osecanja".
2) Ako,bHi
dobro"
i ,biti
predmet
volje"
nisu identicni
onda
bi
ovo
drugo
samo
moglo
biti
kriterijum
prvoga;
ali,
da
'bismo
dokazali da je
tako,
morali bismo neza-
visno
utvrditi
da
su rnnoge
stvmi dobre
- a
to znaci
da bismo morali da uspostavimo vecinu na:Sih etiCkih
zakljucaka pre nego sto bi nam metafizika volje mogla
pruiiti i najmanju pomoc.
Cinjenica da metafizicki pisci koji, kao
Grin,
pokuSavaju da
zasnuju
etiku na volji cak
i
ne
poku.Savaju
to nezavi
sno istraiivanje, pokazuje da oni pocinju od pogreS le
pretpostavke da
je
·
dobrota
identicna
sa onim
sto se
hoce, a iz
toga
sleduje
da
njihova eticko
rasudivanje
nema nikakve vrednosti.
Size glave.
GLAVA
V
ETIKA
U
ODNOSU
NA
PONASANJE
Pitanje koje cemo
razmah;ati u ovoj glavi moramo jasno
razlikovati od dva pitanja koja smo dosad razmatrali:
1)
sta
je prLroda
stava
,ovo je dobro samo
po
sebi?" -
2 ) ·k?je
su stvari
dobre same
po
sebi?, na koje smo dali
Jedan odgovor pri odluCivanju da zadovoljstvo nije je
dina stvar dobra sama
po sebi. - - - - -
XIII
111
112
113
114
116
117
118
119
122
124
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 8/122
XIV
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
95.
96.
U
ovoj
glavi
baviCemo se
treeim predmetom etickog ish·a-
Zi.vanja: naime, odgovorima na pitanje
,koje je
pona-
sanje
sredstvo
za dobre
rezultate? i1i
,sta treba
da
cinimo?". Ovo
je
pitanje prakticne etike, i odgovor na
njega obuhvata
tv:rdenje o uzrocnoj vezi. - -
Pokazano je da su tvrdenja ,ova radnja
je
ispravna i ,ova
radnja
je
moja du.Znost" ravna tvrdenju da
ee ukupni
rezultati
radnje o kojoj
je
rec biti
najbolji
moguei. -
ostatak
ove
glave baviee se izv:esnim zakljuccima na koje
ta cinjenica baca svetlost. Prvi od
tih
zakljucaka
je
1)
da je
intuicionizam pogresan;
jer nijedan stav
u
pogledu duznosti
ne
rnoze biti
samooeevidan.
-
2) Jasno je da
se
ne
rnozemo
nadati da
doka:?.emo koja
ee
od svih radnji koje nam
je
rnoguee i.zvrsiti svakorn pri-
lEkorn proizvesti najbolje ukupne rezultate; pronaei sta
je nasa ,du.Znost", u ovorn strogorn srnislu,
nernoguee
je.
Ali je moguee
pokazati koja
ee
od radnji za koje
je verovatno da eerno ih izv:rsiti proizvesti najbolje
rezultate.
Razlika ucinjena
u
poslednjern §
je
dalje
objasnj_ena; i istak-
nuto je
da
sve sto je etika
ucinila,
ll rnoze
da
ucini.
jeste ne da odredi
apsolutne
duznosti, vee da pokaZe
koja
ee
od
nekoliko alternativa, rnoguCih
pod izvesnim
okolnostirna, irnati bolje rezultate.
3)
Cak i taj poslednji
zadatak
je ogrornno teZak; nikada
nije dat nijedan dovoljan dokaz
da
su ukupni
rezultati
jedne
radnje
bolji
od
rezultata druge
radnje.
Jer
(a)
rnozerno samo da proracunamo aktuelne rezultate u
granicarna relativno bliske buduenostL Stoga rnorarno
da pretpostavirno da
nikakvi rezultati
iste radnje neee
u
beskonacnoj
buduenosti
prevagnuti
u suprotnom
pravcu
- ta
pretpostavka
mozda
se mo.?:e
opravdati, ali
ona
zaista
nikad dosad nije bila
opravdana;
(b) vrlo je tesko cak i odluciti da ee ma od koje dve rad-
nje jedna in1ati bolji ukupni rezultat u liskoj udue-
nosti;
i
vrlo je neverovatno,
i sasvirn
nemoguee doka-
zati, da
je
rna koja pojedinacna radnja u svim sluca-
jevima
bolja
kao sredstvo
od
njene moguee alternative.
Pravila
duznosti,
cak i u ovom ogranicenorn smislu,
mogu, u
najboljem
slucaju, sarno
biti
opste istine -
Ali c)
za
veCinu radnji koje zdrav razum najuniverzalnije
odobTava
moze se mozda pokazati,
na
osnov:u
sledeeih
princLpa
da
su uopste
uzev
bolje kao sredstva rna od
koje
ve1:ovatne alternative. 1) U
pogledu izvesnih pra-
vila moze se pokazati da
bi njihovo opste
upra:?.njavanje
bilo korisno rna
u kom stanju
drustva
u kome su in-
stinkti za odr:?.anje i rnnozenje zivota i
za
posedovanje
imovine jaki kao sto uvek izgledaju da su; i ta kori-
snost moze se dokazati nezavisno
od
ispravnog gledista
o tome sta je dobro samo po sebi, jer
je
to upra:?.nja
vanje sredstvo
za
stvari koje su nu.Zan uslov za postig
nuee ma kojih velikih dobara u znatnim kolicinama -
2) Druga pravila
su
takva
da se
za njihova opsta
UP.ramja
vanja moze samo pokazati da su korisna kao
sredstva
za odrzavanje dru.Stva, pod viSe
i1i manje r i v r e m ~ n i m
uslovima,
rna
za
koja od njih moze se dokc:zah. da
su
korisna u svim
drustvima
samo dol,azlvanJem
125
125
127
127
128
130
131
133
97.
98
99.
100.
101.
102.
103.
104.
njihovog uzrocnog odnosa sa
stvar·ima dobrim
ili
zlim
s.am1m po sebi, a koje obicno nisu priznate za tal..:ve. -
Jasno Je. da.
se
pravila klase 1)
mogu takode
opravdati po-
stoJa?Jem
tal.;:.v1h
pnvremenih uslova koji opravdavaju
pravil<: klas.e
_ 2);
a u
takve
privremene
uslove moraju
se uracunatl 1 takozvane
sankcije
- - - - -
Na
taj_
· n . ~ c i n ,
dal?e,
r n o ~ e e
_je dokazati,
za sada, opstu
h.o.11snost onih
radnJl koJe su u nasem
drustvu i opste
pnznate kao duznosti i opste upramjavane· ali izgleda
v r l ~
sumnjivo
da
li
se moze pruziti k o n ~ c n o oprav-
danJe rna
za
koju predlozenu promenu u drustvenom
o b i c a j ~ . bez nezavisnog ish·a:?.ivanja koje su stvari
dobre 1li rdave
same
po sebi. - - -
I (d) ako
razr::?trimo posebno pitanje
kako pojec:IJ.nac. treba
d.a odluc1 d<: dela (a) u slucajevima gde
je
opsta ko-
n s r ~ o ~ t ~ · a d n J ' : o kojoj
je
rec izvesna, i (b) u drugim
slucaJevrma, lZgleda da ima razloga za miSljenje da
~ : m ,
1 . pogled;.t ~ a , gde je opste korisno pravilo takode
1 ? P ~ I e upr': Zn.Javano, :;v ek treba da mu
se
povinuje;
al1
tl
razloz1 msu
konacm ako
nedostaje l opste upra-
znjavanje l opsta korisnost; -
da (b) u svim ostalim slucajevima pravila radnje uopste
ne treba slediti, vee pojedinac treba
da
razmotli kak"va
pozitivna dobra on, u svojim
posebnirn
o k o l ~ o
stuna, verovatno moei da ostvari i
kakva ee
zl.a moei
da izbegne. -
4)
Dalje sleduje
da
razlik.a
oznacena izrazima
,duZ lost" i
,probitacnost
nije
prvenstveno
eticka; kad pitamo
,:Je
l
to
zaista probitacno? , onda
postavljamo tacno
J W
_ P i t ~ j e kao i
kad
pitarno , je
li
to
moja
duZ lost?",
tJ. ,Je li to sredstvo za ono sto je
najbolje
mocruee?".
,Duznosti su poglavito ok.arakterisane
n e e t i c k i ~
obe-
~ e z j ~ m a
1)
da su mnoge osobe cesto u iskusenju da
1h lzbegavaju, 2) da su njihova najupadljivija dej-
stv:a na
druge osobe
a ne na vrsioca, 3) da
one
izazi
VaJU
moralne sentirnente; ukoliko s e one odlilruju
_ e t i c ~ \ : O m ? S O b e n ~ s e U to nije po tome sto je njihoVO
lZVl'Savanje OSObltO korisno,
Vee
sto je
njih
OSObito
korisno sankcionisati.
R a z l ~ ~
i z m e d ~ , , d u Z l o s ~ i "
i ,i?-teresa" takode je, uglavnqm,
1st.a neetlcka razlika; all izraz ,zainteresovar1" odnosi
se
ta}wde i
na
poseban eticki
predikat
-
da je neka
radnJa
u ,mom interesu ;
znaci
da
se time
samo
tvrdi
da ee
ona imati
najbolje moguce posledice
jedne narc-
cite ·vrste, a ne da ee njene ukupne posledice biti naj-
bolje
moguee.
- - -
- - - - -
5) Dalje mozerno vicleti da se ,vrline ne mogu definisati kao
sklonosti dobre same po
sebi;
one nisu
numo
nista
viSe do sklonosti da
se
izv:rse radnje obieno dobre
kao sredstva: a od
tih, one
su, veeinom,
samo klasifi-
kovane kao ,duznosti shodno odeljku 4). Iz toga sle-
duje da odlucivanje da l
je
neka sklonost vrlina Hi
ne, obuhvata tesko kauzalno
istrazivanje
razmotreno
u
odeljku
(3); i da ono
sto je
vrlina u
jednorn
stanju
drustva moze
ne biti
vrlina
u nekom
drugom.
-
Takode
sleduje da
nemamo razloga
da
pretpostavimo kao
sto
je obicno
cinjeno, da
je
vrsenje
vrline
Pri
i z v r ~ a v a -
XV
135
135
136
138
140
142
144
145
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 9/122
XVI
105.
106.
107.
108.
109.
110.
111.
112.
113.
114.
nju
,dumosti
ikad dobro samo
po
sebi, a jos
daleko
manje da je to jedino dobro; -
i,
ako
razmotrimo
intrinsicnu
1.rrednost
takvog
vrsenja, vi-
decemo 1) da, u vecini slucajeva, ono
nema
ni:kakve
vrednosti, i (2)
da
su cak i slucajevi gde ono
im:;t izve-
snu
vrednost
daleko
od
toga
da
sacinjavaju jedino do-
bro.
Istinu tog drugog
stava
obicno nedosledno
podra-
zumevaju
cak
i
oni koji ga poricu;
-
ali, da bismo
valjano
odlucili o d:ntrinsicnoj vrednosti vrline,
moramo
razlikovati tri
razlicite
vrste sklonpsti,
od
kojih
je svaka
obicno
tako nazivana,
i
od kojih se
za
svall::U
tvrdilo
da
je
jedina vrsta
koja
zasluiuje
ime vrline. Tako (a) cisto nesvesna ,navika vrsenja
dumosti,
koja
je
najuobicajeniji
tip, nema uopste
nikakvu intrinsicnu
vrednost;
hriScanski
moralisti
su
u
pravu
sto podrazumevaju da sama ,spoljna isprav-
nost" nema nikall::Ve intrinsicne vrednosti, mada greile
sto tvrde da ona stoga nije ,vrla ,
jer
to podrazumeva
da
ona nema
vrednosti calt
ni kao sredstvo;
-
(b) gde se vrlina sastoji u sklonosti da se ima
sentiment
lju-
bavi - ili da se bude
podstaknut
njime - prema
stvarno
dobrim posledicama neke radnje i sentiment
mrinje
prema stvarno zlim posledicama, ona irna izvesnu
intrinsicnu vrednost, ali stepen
njene
vrednosti moze
da bude vrlo razliCi.<t;-
najzad, (c) gde se vrlina sastoji u ,savesnosti , tj. u sklono,?ti
da
se
ne
dela, u
izvesnim slucajevima,
pre
nego
sto
budemo verovali i
osecali
da je naila radnja ispravna,
ona, izgleda,
ima neku
intrir1sicnu
vredn?st; vre&:ost
toga osecanja narocito je naglasila hriscanska eti:ka,
ali
ono zaista nije, kao sto bi nas
Kant
naveo da mi -
slimo, ni jedina stvar od
vrednosti,
ni
uvek
dobra
cak
ni
kao sredstvo.
Size
glave.
GLAVA VI
IDEAL
Pod
. idealnim stanjem stvari
moze
se podrazumevati l
·· 1) najviSe dobro, tj. apsolutno
najbolje, ili
2) najbolje
sto zakoni
prirode
dopuiltaju da postoji u ovorn ~ v e t u
ili
3)
rna
sta
sto
je znatno
dobro
sarno
po
seb1;
ova
glava ce se
uglavnorn
baviti onim sto je idealno u
smislu 3) - tj. odgovaranjem na osnovno pitanje etike;
ali tacan odgovor na ovo
pitanje je bitan korak
ka tacnol l
gledistu
o tome
sta je ,idealno
u srnislu 1) i sml-
slu 2).
Da bisrno dobili
tacan odgovor
na
pitanje
)i ta je dobro
sarno
po
sebi?", moramo
razrnotriti
ka._lcvu
bi vrednost
stvari imale ako bi postojale aps::>lutno same;
i, ako primenimo taj metod, oCito je da l i ~ n a . ljubav i
e s t e ~ · ·
ska uZivanja ukljucuju daleko naJveca dobra koJa
su
nam poznata.
- .
..
. . .
Ako pocnerno
razmatranjern I. estetslc h uzwan a,
Jasno Je
1)
da je za njih uvek bitna jedna
od :v:elike r t z n o ~
vrsnosti razlicitih emocija, mada te emoCJJe rnogu unatl
rnalu
vrednost same
po sebi;
147
148
148
150
151
153
155
155
158
159
160
115.
116.
117.
118.
119.
120.
121.
122.
123.
124.
125.
126.
i
2) da je saznanje stvarno lepih
osobina podjedna:ko bitno,
i
da ima
podjednako
malu
v-rednost
samo po
sebi. -
Ali, (3) dopuiltajuti da je prikladan
spoj
ta dva elernenta
uvek znatno dobro, pa ponekad i vrlo veliko dobro,
mozerno
pitati
da
l i ,
gde
je
tome dodato
istinito
verova-
nje u postojanje predmeta saznanja, celina tako obra-
zovana nije
od
jos rnnogo vece v-rednostL -
Mislirn
da
na ovo
pitanje treba odgovoriti
potvrdno; ali,
da bisrno bili sigurni da je
taj
sud tacan, rnoramo
ga
pazljivo
razlikovati
-
od ova dva suda:
(a)
znanje je
korisno
kao
sredstvo,
i (b)
gde je predmet saznanja i sam dobra stvar, njegovo
postojanje, naravno, dodaje vrednosti celog stanja
stvari; -
ako
poku.Samo da izbegnemo da na nas uticu
te
dve
cinjenice,
ipak
ce
izgledati
da
i sarno istinito
verovanje moze
biti
bitan uslov za veli:h.-u vrednost. -
Tako dobijamo treci
bitan
satojak rnnogih velikih doba.ra; i
na taj srno
nacin
u stanju da opravdamo 1) pridavanje
vrednosti znanju, van i
pored njegove
vrednosti
kao
sredstva, i
2)
irltrinsicnu superiornost pravog uzivanja
u stvarnom predrnetu nad uzivanjem u podjednako
vrednom predmetu
gole rnaste; ernocije
upravljene
prerna
stvarnim predmetima
rnogu, cak i
kad
je pred-
met nize vrednosti, biti
jednake
vrednosti sa najviSim
irnaginativnim
zadovoljstvima.
Najzad, (4)
sto
se
tice predmeta saznanja
koje je bitno za te
dobre celine, to je
posao
estetike
da analizira
njihovu
prirodu;
ovde je samo
potrebno
da ka:Zerno 1) da, na-
zivajuti ih lepirn, podrazumevamo da oni imaju taj
odnos prema dobroj
celini;
i 2)
da
su
oni,
vecinom, i
sami slozene celine, tall::Ve da zadivljeno posmatranje
celine
znatno premasa po vrednosti
zbir
vrednosti
zadivljenog posrnatranja delova.
U pogledu IL licne
ljubavi, predmet
ovde nije samo lep vee
,takode i
dobar
sam po sebi; ali izgleda da divljenje
onome sto je dobro samo po sebi, naime, duhovnim
oso-
binama dobre osobe, zasigurno nije sarno tako veUko
dobro kao sto
je
celina obrazovana spajanjern sa
tim
divljenjem divljenja telesnoj
lepe>ti; sumnjivo
je
da l
je ono
cak
i
tako
veliko
dobro kao sto je
zadivljeno
uzivanje
u
telesnoj lepoti;
ali je
izvesno
da
je
spoj ova
dva divljenja rnnogo vece dobro nego sto je ijedno od
njih
odvojeno.
-
Iz onoga sto
je
Q'eceno sleduje da
imamo
sva._ld
razlog da
pretpostavimo
da je saznanje materijalnih osobina, pa
cak
i
njihova
postojanje,
bitan
sastojak ideala
l naj-
viSeg dobra; postoji sarno vrlo mala mogucnost da
oni
nisu ukljuceni u njega. -
Ostaje da razmotrirno pozitivna
zla
i mes n dobra. I. Zla se
mogu podeliti u sledece tri klase: -
1)
zla koja
se sastoje u
ljubavi prema
onorne sto je zlo l
ruZI1o, u divljenju onome sto je zlo ll ruZ lo, iH u u2i
vanju u onome sto je zlo ll ruzno; -
2) zla
koja
se sastoje u mrznji prema onome sto
je
dobro
ili lepo, ili u preziranju onoga sto je dobro ili lepo; -
II Principi etike
X VIi
161
162
163
164
165
167
168
170
172
174
174
176
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 10/122
XVIII
127. 3)
svesnost
jah:og
bola;
ovo je, izgleda
jedina
stvar
rnedu
znatno
dobrim l znatno zlim koja ne obuhvatl - oboje
i
saznanje
i
emociju
upravljenu prema
svorne pred-
rnetu:
pa
stoga to nije
analogno zadovoljstvu u pogledu
svoje intrinsiCne vrednosti a to
talwde
izgleda da
ne
dodaje rdavosti celine, lc o celine u kojoj je spojeno
sa
drugorn rdavorn stvari dok zadovoljstvo
dodaje
dobroti celine u
kojoj
je spojeno sa drugorn dobrorn
stvari; - 177
128. al.i zadovoljstvo i bol su sasvim analogni u tome sto zado
voljstvo
ne
povecava
uvek ukupnu vrednost
celine
u
koju je ukljuce..'1o, niti bol srnanjuje uvek ukupnu
vrednost celine u koju je ukljucen;
cesto
se desava
suprotno"
178
129. Da
bismo
razmotrili IL mesana dobra rnorarno
prvo
razliko-
vati
izrnedu 1) vrednosti celine kao celine i 2)
njene
vrednosti uglavnom ili ukupne vrednosti:
1) =
razlici
izrnedu 2) i
zbira
vrednosti
njenih
delova. S obzirorn
na ovu
razliku vidimo:
- 179
130. (1) da sam spoj dva zla ili viSe
zala nije nikad
pozitivno
dobro uglavnom mada
on
zaista moze
irnati
veliku
inhinsicnu vrednost k o celina; -
180
131.
ali 2)
da
celina
koja
ukljucuje saznanje necega zlog l
ru -
znog maze
ipak
biti
veliko pozitivno dobro
uglavnom;
veCina vrlina koje imaju ikakvu
intrinsicnu
vrednost.
izgleda
da je
od
ove
vrste npr. (a) hrabrost i
samilost
i (b)
moralna
dobrota; sve su
to primeri
mrmje
prema
onome sto je zlo l rumo l
preziranje
onoga
sto
je
zlo l ruZI1o; 181
132.
ali
izgleda
da nema razloga
za
misljenje gde
zao
predmet
postoji, da je ukupno stanje
stvari ikad
pozitivno dobro
uglavnom mada postoja11je zla moze dodati njegovoj
vrednosti lc o
celinu.
-
182
133. Otuda sleduju ovi zakljucci: (1) nikah-vo
aktuelno
postojece
zlo
nije
nuzno za ideal 2)
posmatranje
imaginarnih
zala je
numo
za
njega i 3)
gde zla vee
postoje, posto-
janje
mesanih
vrlina
ima vrednost nezavisnu i od
posledica
toga postojanja i od vrednosti koju ono ima
u zajednici sa pravilnom ocenom imaginarnih zala.
183
134. Zakljucne prirnedbe. 185
135. Size glave. 186
REGISTAR
189
DZ. E
MUR
KAO ETICAR I ILOZO
·
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 11/122
. .
Uvek je .bilo bice
filozofa Cija
inspiracija preokupacija
lZVlT:
uglavnom lZ onoga
Sto
drugi
filozofi kaZu
0 filozofskim pro-
blemn.ma. To,
naravno,
ne znaCi
da
su
prvi manji nego
dru:gi,
ili
da se mora raditi
o
razlicitom shvatanju predmeta
filozofije.
Jer
na
kraju, u pitanju je samo razlika izmedu indirektnog i i r e k t n o ~
prilaza istim stvarima. D2ordz Edva'l'd
Mur
(George
Edward Mooref
po
vlastitom
priznanju u ,Autobiografiji ,
spada u prvu grrupu:
Ja
ne
smat'l'am da
su mi svet i l i nauke rkada
sugerirrale ma
koji filo-
zofski
pl'Oblem.
Ono
sto rni je sugeri·ralo
filozofske
probleme
to
su stvari koje
su
drugi
filozofi
kazali
o
svetu i'H naukama.
1
Uobicajeno
je
da se
o
Muru
govori
kao
o
,filozofu za
filozofe . U
istoriji
f:illozofije
zaista
je redak
filozof
takvog ranga
koji
bi
hio manje
poznat van
profesionalnih filozofskih
kru:gova.
Da l treba
dia. posebno
isiJ:ieem da to va:Zi i za nas? Ve1iki je
broj
mnogo
manje
znaeajnih
filozofa
koji su odavno
pristupaCni
cita-
lackoj publici na nai'>im
jezicima.
Tu
nepra:vdu
prema Muru bar
jednim delom otklanja ova Nolitova biblioteka prevodom ,Principa
etike -
jednog
od
njegovih najznacajnijih dela.
Cak ni nai'>i fi-
lozofd. nisu
dosada
pokazivaili gotovo ni:kakvo interesovanje
za
Mura.2
Mur je :roden 1873. Studije zapoCinje 1892. u
KembridZu.
Prve godine studira
iklasienu filologiju,
ali
se
pod
uticajem
Rasia
(Russell), tada takode studenta, opredeljuje
za
filozofiju. Posle
za -
vrsetka
studija
1896,
i dalje
ostaje
na univerzitetu
u KembridZu
izucavajuCi filozofiju i objavljujuCi svoje
prve radove.
Od
1904. do
1911. ZJi vi van
Kembridza,
a 1911. vraca
se
u KembridZ da bi
pre-
uzeo
duinost predavaea
filozofije.
Doktorsku
titlli.u
dobio
je
1913.
Pet
godina
kasnije,
1918, iza:bran
je za
Clana
Britanske akadernije.
1920. preuzima
uredivanje cuvenog
filozofskog
casopisa ,Mind
i
vodi
ga
sve
do 1947.
Za profesora
je izabran 1925. u
KembridZu.
Pooto je
nav.rSio
65
godillna Zlivota, 1939. odlazi u
penziju.
No
to
nije
kra:j
njegove
pedagoi'>ke ka:rijere.
~ a J k o vreme
drZi
I;reda-
vanja u Oksfordu, a ujesen 1940.. odlaza. u SAD da po21v.
ta:
moi';njih
un:iverziteta
drn predavanJa. Od 1944. ponovo Je u VelikoJ
Britaniji. Umro je
1958.
1
,Filozofija Dz. E. Mura (The Philosophy
of G.
E. Moore), ed.
P. A Silp (P. A Schilpp), New York
1942;
citirano
prema
II izd.,
1952,
str.
14;
ubuduce cu oznacavati sa
,F. Dz. E. M.
2
Ova uvodna
studija
je predata izdavacu godinu
dana pre
po
javljivanja
vrlo dobre Kuvaciceve knjige ,Filozofija G. E. Moorea .
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 12/122
XXII
Iako je poceo da
objavljuje
vee 1897. godine, Mur je sire
zapaien
tek
1903. Te godine izlazi iz starnpe njegova knjiga ,Plin
cipi
etike" (Principia
Ethica)
i u ,Mindu"
njegov clanak
,Pobijanje
idealizma"
(The Refutation
of
Idealism).
Ovim Clankom poeinje
velika novorealdsticka ofanziva
na
idealizam, posebno
novohege
lovski
-
Bredli (Bradley), Maktagart (MacTaggart) itd.
- u
engle
skoj
filozofiji. Muru se u tome odmah pridruZio Rasl. Doduse, Mur
je kasnije imao
obicaj
da kaie da Rasl njemu ne duguje nista
izuzev gresaka,
dok on
Raslu
duguje mnoge veoma vaine ideje.
Rasl,
opet,
takode
nije
stedeo reei
da prizna
Murov uticaj. Razume
se,
kao
i u
slucaju
rugih
velikih filozofa-savremenika
i
ovde
se radi o medusobnom uticaju. No, bez obzira na to, istorijska
je Cinjenica da je
MU:r
prvi otpoceo napad na tadasnju
vladajueu
filozofsku orijentaciju u
Engleskoj,
a da mu se Rasl, doduse vrlo
brzo,
pridruiio.
Mur nije pisao mnogo - ni pribliZno onol.iko koliko Rasl.
Pored vee
pomenutih
spisa :iz 1903, naveseu jos nekoliko najznacaj
nijih. 1912.
knjiga ,Etiika"
(Ethics); 1922.
objavio je zbirku
vee od
stampanih clanaka
pod
nazivom ,Filozofske
stud:i.je"
(Philosophical
Studies);
1925.
Clanak ,Odbrana zdravog
razuma"
(A
Defence of
Common
Sense);
1939. ,Dokaz spolja5njeg sveta"
(Proof of
an
External
World)
-
sa:opstenje
pred Britav..skom
akademijom. 1942.
godine pojavljuje
se
u
eminentnoj
Silpovoj
,Biblioteci
Zivih
filo
zofa" vee citirana
knjiga
posvecena Muru. Pored ,Autobiografije",
Mur je priloZio i
,OdgovoT
mojim
kriticarima"
(A Reply
to
My
Critics)
-
za drugo
izdanje,
1952, napisao je
i
dodatak svome od
govoru. Da je Mur
Silpovom
edicijom dobio
joo
jedno izvanredno
priznanje vi'di se
iz spiska
knjiga u toj biblioteci. Pre
njega Djui
(Dewey),
Santajana (Santayana), Vajthed (Whitehead), Rasl,
a
posle
njega Kasirer (Cassirm·), AjilStajn (Einstein), RadakriSnan
(Rad
hakrishnan) itd. 1953, pod nazivom ,Neki glavni problemi
filo
zofije" (Some Main Problems of Philosophy) objavljena su. Mm::ova
predavanja
iz 1910/1911. Godinu dana posle
Murove.
srru::D:
ObJa':
ljeni
su
neki
njegovi
radovi
pod nazivom ,Filozofski sp1s1" (Plu
losophical
Pa:pers).
Svoje
dalje
izlagamje
ja sam radi
~ l j e preglednosti po
delio na dva dela. Prvi deo obuhvata
samo
pri'k:az Murovih filo
zofskih
i posebno etiCkih
pogleda,
a rugi njihovu kliticku
ocenu.
Posto
ovaj rad predstavlja
uvodnu studiju
za glavno Murovo eticko
delo,
pisac
ce nesrazmerno veeu painju posvetiti Murovim eti&im
nego
ostalim filozofskim
shva:tanjirna.3
Zbog toga ee
u
prikazu ovih
rugih
biti neizbezna izvesna uproscavanja; treba
reci
i to da pisac
neee
rnoCi
da prikazuje razvoj Murovog resava:nja pojedinog filo
zofskog problema, nego ce govo1iti sarno o najkarakteristicnijem
resenju.
Kuvacic u svojoj knjizi postupa tacno obrnuto - u torn po
gledu njegova .ltiljiga.
i
ova
uvodna studija su
komplementarne.
XXIII
I
Ovaj deo
podelio sam,
opet
radi preglednosti, na
p1ikaz:
A.
Murovog
filozofskog metoda
i B. Murovih
filozofskih
i
etickih
shvatanja.
A.
MUROV FILOZOFSKI METOD
Cvorrni
~ ? j m o ~
.za
r a z ~ m ~ v ~ j e
Murove rnetodologije jesu:
zdrav razum obwan
J e z ~ k
znacenJe 1 analiza
Najsaietiji
opis Mu
r.c:vog n:et?C:Sko-? pos-t:upka.
izgleda?
bi
ovako.
Mur
za predrnet kri-
ickog
~ P _ l i l V a . r : J a u21ma
Jednu
filozo.fsku
tv:rdnju.
Pociinje time
sto analtzzra llJellO znacenje Zatinl traZi odgovarajuee
zdravora-
zumsko :verovanje da bi sa njim
suoeio
tu
tvrdnju.
Zdravorazumska
verovamJa su izraiena
obicnim jezikom.
Zarto Mur analizira
zna
c e n ~ e
relevantnog
zdravorazurnskog
jezickog
iskaza da bi ga upo
redi? sa .znacenjern odgovarajueeg filozofskog.
Ako
filozofski iskaz
protivreCl zdravorazumskom, Mm zakljueuje
da
je
neistini.t, a u
~ u p r o t n o m slucaju
da je istinit. Jedan primer: Bredli je tv:rdio da
Je
vreme nerealno. To bi znacilo, ka:Ze Mur, da
se
n:i Sta
ne
desava
istovremeno
sa neCim drugim, ili pre njega ili posle njega.
Ako
hocemo da
stva2·
jos
vise
doteramo
do
apsu rda,
m 1 mozerno
bez
opasnosti da izneverimo Mura, da ka:Zerno: to bi znacilo da
moj
otac
nije ·rodio pre mene,
l
da
vi niste
prvo
morali da odete do
rnesta
sastanka
sa
prijateljem,
pa
tek posle
toga
da ga
na
tom
mestu
vid:ite
itd., ~ t d
J a
ovim nirnalo
ne karikhl-arn
Murov kritiCki
metod.
Mur je na
·takav
isti nacin
do
kraja
neumoljiv
u konkreti
zaciji znacenja svih
apstraktnih
filozofskih
tvrdnji koje
protivrece
zdravorn
razU:rnu, na primm· tvrdnje
da
je prostor
nerealan,
da
materija ne postoji i
t.
sl. No da
se
VTatinlo MU:rovoj
kritici Bred
lijeve tvrdnje
o nereaJnosti
vremena.
Mur
ce kazati, uostalom sasvirn
taeno, da
zdrav
razum
veruje u iistinitost upravo sU:protne
tvrdnje
,vreme je
.reahw", podrazumevajuci pod
tim
da se
stvari
desavaju
jedna
pre l posle druge, l istovremeno. Mur zakljucuje: posto
Bredlijeva
tvrdnja
protivreCi
zdra:vorn razumu, ona je pogresna, a
tvrdnja
o
realnosti
vremena
je istinita.
Ali
kakvo
znacenje
Mu:r
pridaje terrrrinima: znacenje,
obicam
jezik, zdl·av
'l',azum i ·analiza. Naj_zad, treba i
nesto vise
reCi o
nji
hovoj ulozi
u
Murovoj tehnici
i o samoj
toj tehnici.
Mur, kao
i tolik:i
rugi
u
istoriji
filozofije,
smatra da je
znacenje reCi pojam, 'k:oncept (otuda i naziv konceptualistiCka teo
rija
znacenja)
koga ona imenuje. A kad je u pitanju ne ree, vee
iskaz,
Tecenica? Mur smatra da
je znacenje tada postavka
(pro'jJo
sition) namesto koje
iskaz,
'l'eCenica
stoji. Ali
prevarieemo se ako
pomislimo
da je za
Mura
pojam, postavka.
isto sto i
za nas, samo
misaoni ekvivalent
nekih reCi,
recenica.
N e
smemo zaboraviti d a
je realist.
To
s
j:=cJ:ne
strane znaCi
da
priznaje
postojanje
ma
t e n ~ a l : r : o g
s:reta
nezaVlSilo
od
nase svesti; l receno jezikom
teorije
znacenJa
pr:r.znaje da
znacenjirna nekih
reei, reCenica, dakle nekim
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 13/122
XXIV
pojmovima, postavkama odgovaraju
mate1ijalni objekti.
Sve dovde
mogao
bi
se
potpisat:i svaki materijalist. Ali Mm: nije
mate1ijalist,
vee realist. To
s
druge
strane
znaci
da on pojmove i
postavke
shvata
kao realno postojeee entitete nezavisne od svesti. Tako po Murovoj
semi
sveta ne
postoje s
jedne
strane mataijalni
objekti a sa druge
svest i u njoj pojmovi, postavke,
vee matelijalni
objekti, zatim
pojmovi, postavke v n svesti i
nez visno
od nje,
i
najzad sama
svest.
I
na njegovom
primeru
se pokazuje da se
realizam po
pra
vilu
u
odredenoj
tacci pretv&ra
od
matelijalizma u idealizam. Da
na kraju
podvucem
joo
jednu
vafuu stvar
u
Murovoj koncepciji
znacenja. Odnos izmedu
reCi,
resp. recenice
i pojma,
resp. postavke
Mur opisuje kao imenovanje,
stajanje nal lesto,
i
t. sl.
Termin ,obican jezik Mur upotrebljava
u
onom smislu
u
kome ga mi svi upotrebljavamo,
dakle u smislu
kolokvijalnog,
nestruenog, svakodnevnog jezika. Mur traii
uobieajena zn&cenja
izraza
ohicnog jezika.
Naravno
njega t.a znacenja interesuju samo
kao sredstvo za nesto
drugo: obican
jezik,
naime, izraiava
zdravo
razumska va·ovanja, pa
dakle
i
ukazuje na
njih.
Neki Murovi
interpretatoli neosnovano mesaju
njegovo
pozivanje na obican
jezik
sa pozivanjem
na
zdrav razum.
Po
njima ispada da
je
dovoljno
da Mur
pokaze
da
£ilozof tvrdeCi
nesto odstupa od obienog znacenja
reci, pa
da vee na osnovu toga zakljuci da je
ta tvrdnja
pogresna.
To nije
taeno. Tek kad
filowfska
tvrdnja
odstupa
od
zdravorazumske
Mur zaikljucuje da je pogresna. Medutim, sve dok zna samo to da
u filozofskoj tvrdnji rreCi imaju znacenja koja odstupaju i l i
cak
protivrece
obiCnim,
Mur
ee,
na
p1imer
reci da je ona
nekorektno
izrazena rli
da zavodi,
ali nikako
da je
pogresna.
Kad je za
Mura
jedno
verovanje zdravorazumsko? On upo
trebljava vise
takvih
kliter:ijuma. Ja eu ovde navesti samo ni.l
1
Mur smatra da jedno verovanje
mora
pre svega biti univerzalno
i l i bar
generalno
prihvaeeno
da
bi spadalo u
klasu
z<ll:avorazumskih.
Takvo je
na pr. verovanje da
postoje
mate1ijalni objekti,
da
su
vreme
i
prostor
stvarni
i t
sl.
2 Kada je jedan iskaz smnoevidentan,
drugim
recima
kada
je izvesniji
nego
rna
koji drugi
koji se moze
navesti
u
prilog
njega ili protiv
njega,
onda
je
to po Muru zdra
vorazumski
iskaz.
3)
Mur ponekad
kaie da
izvesna verovanja treba
oznaciti
zdravorazumskim
zato sto svi oseeamo
da
ne
mozemo
da
ih ne
usvajamo.
Iako
dopusta
da
su neka
zdravorazumska v e r o v a n ~ a
pogresna, Mur u principu ne
sumnja u
istinitost ovih v ~ r o v a n ] a
pa ih, kao
sto
smo vee
videli,
upotrebljava kao probrn kamen
istinitosti filozofskih
teorija.
Preostao nam je
jo5
samo jedan od cetili osnovna pojma
Murove
metodologlije - analiza. Sta je predmet fi1ozofske analize?
To je znacenje
reCi
ili
reeenice, dakle po njemu
pojam i l i postavka.
Mur smatra da poznavanje
znacenja jednog
izraza ima
dva
ne samo
smisla nego
i
nivoa. Covek moze da
zna
znacenje jednog izraza
u
tom smislu sto ume korektno da ga upotrebljava. To je prvi
smisao
i
prvi, ru i
nivo.
Znatno rede je covek
u
moguenosti da
kaze definise
sta
mu jedan izraz
znaCi, ili,
§to je isto za
Murra,
da
kaie koji to
pa.jam
i l i postavku ima ispred
svesti.
Filowfska analiza
I
I
XXV
je
za Mura aktivnost
kojom
se utvrduju
znacenja jezi&ih
izraza,
ali
na ovom drugom, visem
nivou.
Mur analizira pojmove, odnosno
postavke
na n·i nacina.
4
Prvi je najpo.znatiji
i
najklasicniji: tu
je
analiza izjednacena sa
podelom kompleksnih pojmova i l i postavki
na
elementarne.
Taj metod Mur najradije i najcesee
uportrebljava.
Za Mura
analizu predstavlja
i
r zlikov nje odredenog znacenja
jednog visesmislenog izraza od njegovih drugih znacenja i l i zna
cenja
jednog
izraza od znacenja
nekog
drugog izraza. Po5to su za
Mura
pojmovi
i l i postavke objektivni
entitetu,
jedan od nacina da
se
analiziraju jeste njihova
inspekcija.
Doduse,
inspekcija kod njega
figurira ne samo
kao
analiti&i metod, vee i kao krajnji sud kOl·ek
tnosti
analize obavljene na
ru·uga
dva
naCina.
Treba
istaCi sledeee: iako Murov rad ugl vnom
nije
pre
lazio granice analiti&a.g, on je podvlacio da je analiza
sm1o
jedan
od pravih zadataka
filozofije. Stavise, pcnekad je
kao
njen glavni
zadatak odredivao ,opsti opis celine univerzuma .
B. MUROVI
F'ILOZOFSKI
I ETICKI POGLEDI
Vee
smo kazali da ist01ija
novoreali--
Pobijanje
zma
poCinje Muro'Vim
clankom
,Pobijanje
ideali-
idealizma
zma .
To
je sasvim prirodno: da bi mogao da
razvije svoja pozitivna gledista, novnrealizam je
prvo morao
da
se
kritiCki
razracuna sa
idealizmom.
Mur
smatra
da se Berklijeva idealistiCka f01·mula ,biti znaci biti opaian nalazi
u
osnovi svakog idelizma. Zato on
u
ovom clanku detaljno kritikuje
tu formulu, racunajuci da
ee
njenim pobijanjem pobiti idealizam
uopste.
. .Ja eu pokusati
da
u
par
recenica
rezimiram
Muro'VU argu-
mentaciJU. Iako oset plavog 1 oset zelenog imaju nesto
zajednicko
vee time sto su oba oseti - kaie
Mur -
oni se
ipak
,razlikuju
jer
je
prvi
oset plavog
a drugi
oset zelenog. Mur smatra, da
u s v ~ k o m
osetu
treba razliko;vati dva
element
a: sam
oset
i objekat oseta.
Zato
je
tvrdnja
da postoji
oset
(na
pr. plavog)
sasvim razlicita cd tvrdnje
da
postoji
predmet
toga oseta
(samo
plavo).
Ali
to ne vaii
samo
za
oset,
vee
i za opaianje, iskustvo
i
svest uopste. Idealizam upravo
neopravdano
identifci kuje
ove dve sasvim
razliCite stva1'i.
A
to
onda
zaista
onemogueuje izlazak
izvan
subjektivnostL Ako se
one
od pocetka razlikuju,
onda
problem
izlaska iz
subjektivnog u objek
tivno ne postoji, jer opazati nesto,
biti
svestan necega,
vee
znaCi
izaci
izvan opaianja, svesti, posto je
opaianje - opaianje
necega
a ne samoga sebe, svest - svest o
necemu
a ne o sebi samoj.
Vee 1922. u predgovoru za zbirku
,Filozofske
studije .Mur
pise
da mu clanak ,Pobijru1je
idealizma
izgleda
, jako konfuzan ,
kao i da
sadrrZi ,veoma
mnogo
nepotrebnih pogresaka .
4
Vidi
knjigu
A R Vajta A R White) ,Dz. E. Mur
(G.
K Moo-
re), Oxford,
1958.
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 14/122
XXVI
0 odnosu Murove filozofije prema zdra
,Odbrana zdravog
vom
razumu vee
je
bilo
reCi u vezi
sa prika-
razuma
zom Murovog metoda. Zato
cu njegovoj
ras
pravi
,Odbrana
zdravog razuma posvetiti samo nekoliko reeenica.
Na pocetku MU['
daje
Citav spisak ,oCi.glednih zdravorazumsk.ih
istina .
Navescu
neke od
njih. Na
pr.
oeigledno je istinito, ka.Ze
Mur,
da
imam
telo,
da sam
roden
pre
izvesnog
vremena
i da sam
posle toga ziveo
na
zemlji, koja je. nesumnjivo postojala
mnogo
pre mog rodenja,
da
su na zemlji Ziveli i da danas Zive
drugi
ljudi
itd.
Mur
podvlaCi
da
je potpuno
sigman
da
su
ovi
iskazi istiniti.
Naravno, on priznaje da je bilo i da jos uvek ima rrmogo filozofa
koji zauzimaju
suprotan
stav prema njima. J edni n1l vodno sma
traju
da nijedan od
njih
nije istinit. MU[' ih kritikuje, isticuCi
da, ako su u pravu, onda na pr. nikad nisu postojali pa :z:i
sada
ne postoje ljucli, a onda ni dotiCni filozofi. Doduse, drugl su -
priz:naje
Mur
- umereniji,
jer tvrde samo to
da ako
su ova
vero
vanja i istinita niko to ne moze sa sigurnoseu da zr:a. _ odgovoru
Murr
pokazuje da ti
filozofi protivreee samima seb1,_
Je
upotreb
ljavaju reC ,niko
i
time impliciraju p o s t o j n ~ e cn::uglh . ~ J U d i dak]-e
jedno od
navedenih zdravorazUillskih
verovanJa.
FilozofiJa
n : moze
ni
da doka:le ni da opovrgne
ova
zdravorazumska uverenJa. Ma
sta da navede
za
:ill protiv, to bi bilo rrmogo manje
izvesno
nego
sama
ta
uverenja. Umesto toga, zadatak je filozofije da analizira
znacenja zdravorazumskih
iskaza.
,Dokaz spolja.Snjeg Taj
svoj
stav prema
zdravom
razumu
Mur je izrazio i u precLavanju
,Dokaz
spoljas
njeg sveta .
veta
Jos je
Kant
pisao da je pravi
skandal
to sto
skeptiku ne
mo:lemo da pruZimo dobar
dokaz
o
postojanju
spolja5njeg sveta"
Mur se sa
tim
ne miri, pa
u
ovom predavanju
konstruise jedan
dokaz
koga smatra
,potpuno
dobrim .
Mur
je pred clanovima Britanske akademije pcdigao jednu
ruku i to
propratio
:reCi.ma: ,ovde
je
jedna Tll'ka", a zatim
drugu
i t o
opet pro<pratio reCima ,ovde
je
druga ruka . Zatim je iz ovih
premisa
izveo
zakljucak
da
postoje dve ljudske ruke. Taj
zakljuCak
dalje postaje premisa
z
koje sleduje krajnji zakljucak da postoje
najmanje
dva spoljna
objekta.
Da bi jedan dokaz bio ispravan, on treba, po Muru, da
zadovolji
tr
sledeca uslova:
moramo znati
da je premisa istinita,
da se razlikuje od Z1l klju&a, ali i da ga logiCki
implicira.
Mur smatra
da
njegov dokaz
potpuno ispunjava
sve ove uslove. On
doduse
oseca
da
skeptik
neee biti
zadovoljan i
da
ce zahtevati da se premise
doka:lu.
Mur
ce
jos jedanput
ponoviti da ove premise
ne mogu
da
se
dokazuju, ali
i
da
im
dokaz
nije
ni potreban,
jer se
racli o zdra
vorazumskim isk.azima, a mi
znamo
da su oni
istiniti.
XXVII
Koncepcija culnih Mur se mnogo bavio
problemom
opa-
d t k zanja. I u
ovom
slueaju on
sebi
postavlj,a
ana-
po a a a litick.i zadatak: dati valj,anu analizu
opa:lajnih
iskaza. Sta je znacenje iskaza forme:
ja
virum lmjigu l l
,ovo
to
vidim jeste knjiga ? - to
je
rpitanje koje Mur
uvek iznova
postavlja sebi.
U
njihovoj
analizi
Mur upoh·ebljava tri
vrste
entiteta.
Prvo, sam akt
opa:lanja. Drugo,
materijalni objekt.
I trece,
ono
sto
naziva
,Culnim rpodatkom (sense datum).
Po svemu
sudeCi
ovaj
termin
je
u
filozofiju
prvi uveo
Mur.
Medutim, sama ideja je veoma stara. To je onaj isti
pojam
koj:i
stoji na pr. iza Lokovog
tennina ,prosta
ideja senzacije l Hju
rnovog ,utiska .
Prema
Muru eulni
podatak je
ono sto
nepo;redno
opa
:lamo, ono
cega smo neposredno
svesni. Vizuelni
culni
podatak,
koga je Mur
najvise analizirao, jeste
,nesto
sto aktivno, direktno
vidimo .
Tesko da ce citalac na osnovu ovoga
dobiti
ideju o tome
sta
je
trebalo da stoji
iza
,culnog podatka kod Mura. U tome,
po
mom misljenju,
moze
da
mu
pomogne Vajtovo5 obja5njenje
i interpretacija. Na pitanje ,s ta vidis? , covek moze da
odgovori
na
dva naCina. U veCini slucajeva on ee odgovoriti,
na
prtimeT,
,vidim
1
knjigu , ,vidim aurto" i to sl. Time ce, po Vajtu, :izvrsiti
identifikaciju
videnog
objekta
i
o
tome nas obavestiti. Medutim,
ima
puno slucajeva kada covek ne moze
odmah
da nam odgovori
na taj nacin.
Tada
je
samo
u stanju da nam opise svoj Culni do
Zivljaj, ali jos ne da identifikuje njegov objekat. Na nase
pitanje
odgovoriee <Ytpril.rike ovako: vidim nesto zeleno, tanko, sire
nego
duze . . Kao sto smo rekli, on nam sada opisuje ono sto vidi; one
entitete
pomocu kojih daje taikav opis filotzofi,
prema
Vajtu, na
zivaju culnim podacima. Dosad su za primere uzeti vizuelni Culni
podaci. Razume
se
da oni mogu
da budu
i akustiCni, takbilni itd.,
vee
prema tome koja je vrsta culnog
doeivljaja
u pitanju.
Mur je ana.liziirao
uglavnom vizuelno
opa:lanje. On
smatra
da
treba razlikovati tr smisla ,videti , pa onda tr i vrste objekata
vizuelnog opa:lanja. Kad gledamo jedan m terij bni objekt onda
,videti ima
jedan
smisao
(i
jedan objekt).
Medutim, mi u jedrnom
drugom smislu
,vidimo
deo tog
materijalnog objekta
na
pr. po
vrsinu
okrenutu prema
nama. I
najzad,
gledajuCi
jedan materij alni
objekt
mi
u jednom
posebnom
(trecem)
smislu te rem
,vidd.mo"
culni podatak.
Filozofsko
pitanje
u vezi
sa culnim
podatkom
jeste: kakav
je njegocv odnos rprema samom opazanju s jedne i prema materi
jalnom
objektu
s druge strane Murov
odgovor
na
to pitanje
mo:le
se nazreti vee iz toga
sto
smatra
da je culnri podatak objekt Viide
nja, kao
.Sto
su to (u razliCitom
smislu)
rnaterijalni objekt
ll
nje
gov deo.
Pitanje
0
odnosu culnog podatka prema materijalnom ob
jektu ne postavlja se u
svim
slucajevirna, na pr. u slucaju haluci-
0
Op. cit
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 15/122
XXVIII
nacija, naknadnih slika
i
t.
sl.,
jer tada
materijalnog
objekta
na
prosto nema. Mur
odluC:no
odbija
da
materijalne objekte
iizjednaCi
sa
kombinacijom
Culnih
podataka, aili nece
ni culne
podabke
da
izjed
naci sa materijalnim objektima. Culni podaci su posebni objekti
opazanja. Pa
ci:pak,
to
treba na I'oCito ista6i, ur
je dugo
zasturpao
jako cudno glediste
po
kome
je
culni podata:k deo
povrsine
mate
Iijalnog objekta. To
mu
je naravno diktiralo
i
odgovarajuce
shva
tanje odnosa izmedu
Culnog
podatka i opa2anja: Mur je dugo sma
trao
da eulni podatak postoji
i
kad nije
opa.Zan.
Jednom
recju
kao
realist
Mur je
(barem
sve
do
duboke
sta
rosti)
objektivizirao culne podatke.
To
se savrseno
sla.Ze
sa njegovom
objektiv:izacijom
pojmova
i
postavki. Kao
sto
sa ~ ~ a n o v i · s ~ njegove
teorije znacenja sema
sveta
ukljucuje 1) matenJalne
obJekte,
2)
pojmove
i posta,vke van
svesti i. e z a v L : n ~ d
"?je i 3) sa:r:m svest,
tako sa stanovista njegove analize opazaJmh
1skaza
ova s ~ m a sa:-
drZi: 1) materijalne objekte, 2) culne podatke
van
opazanJa 1
nezavisno od njega i 3) samo
opaZ.anje.
* *
Mur je
u
oblasti
etike objavio dve knjige: ,Principi
etike
i
,Etika . Pored toga, on je
u knj·izi
,Filozofske studije objavio
i
dve
rasprave:
,Koncepcija intrinsicne vrednosti
(The
Conception
of Intrinsic Value) i ,Pri:roda moralne
filozofije
(The
Natwre
of
Moral
Philosophy).
Na
jednom simpozijumu
1932
Mur
je Citao re
ferat
pod
naslorvom
,Da
li je dobrota
kvalitet?
(Is
Goodness
a
Quality?)
i
iste godine
ga
objavio.
U
Silpovom
izdanju
posvecenom
,Filozofiji
Dz. E. Mwa ,
od
ukupno oko
150 stran ica
,Odgovora
mojim kriticarima , ur je
stoti:nu
posvetio etickim
i aksiolo81cim
pitanjima.
I
na onim mestima
na
kojima govori
samo o
,et i&om
sudu i ,etici on ustvari
misli
ne samo na
moralni, nego i uopste
vrednosni
sud, pa prema tome
implicitno
i na ak:siologiju. U pri
kazu njegovih shvatanja
ja cu,
naravno,
postupati na
isti nacin.
Zadatak etike Etika
po Muru
ima
dvostruki
zad<lJtak.
Osnovno
pitanje
sa
kojim se svaki
etiC.ar
srece
jeste: ,Sta
je
dobro (rdavo)
?"
Medutim,
ono
ustvari ima tri razli
Cita
znacenja,
pa
ga treba razlozHi na
tri
pitanja: 1) koje
vrste
stvari su
dobre
(rdave)?;
2)
koje
pojedin cne
stvari
su
dobre
(rda
ve)? i 3) kakvo je zn cenje tennina
,dobro (rdavo) ?"
Dok na
prvo pitanje
etika odgovaa:a,
dotle
drugo ne spada u
n_jen d o m ~
jer
se ona
kao
nauka bavi utvrdivanjem vrsta dobrih (rdav1h)
stvari a niik.ako pojedi:ruih dobrih (rdavih) stvari, posto
njih
ima. •
b e s k o ~ a C : n o
mnogo.
Pored
odgovora
na prvo, eticar mora da odgo
vori
i
na trece pitanje. Moralni jezik
sluZi
se
i
drugim tenninima:
,ispravno-neispravno ;
,treba-ne
treba ,
,duznost-nije
duznost
i
t. sl. Go;rnje
distinkcije
treba praviti i u odn:osu
na
njih.
Ima
mesta
na kojima Mur oznacava prvo pitanje ,funda
mentail.nim"
i ,p1imarnim
u etici.
Uprkos toga on se njime bavio
XXIX
samo u
,Principima etike i veoma malo
u
,Etici . Pa i
u njirrna
najvise je
bio preokupiran
ta·ecim pitanjem; kasnije
iskljucivo
njime. Drugim recima, M w je smatrao da etika treba da se bavi
i vrednosno-nonnati:vnim i meta-etickim problemirna; iako je vred
nosno-normativne
zadatke
u
svojim
izj v m
stavljao na
prvo mesto
i
time ostajao
u
tradiciji, on
je
u
pr ksi
prevashodno bio meta
eticar, inaugurisuCi na
taj
nacin danas vladajucu
preokupaciju u
moralnoj
fiilozofiji.
Ovde
ce, zbog
toga,
bi:t,i reCi samo o njegovoj
meta-eti&oj koncepciji.
ntrinsicno dobro
R je
dobro
(kao sredstvo za S
Q
je
sredstvo
za
R
. . . .
Q je
dobro
(kao
sredstvo
za
R)
P
je sredstvo za Q
p je
dobro
(kao sredstvo za Q)
6
,Prirodni je
Murov termin; otud i njegov naziv
naturalist icka
falacija". Kao sto cemo kasnije videti,
Mur
nikada nije uspeo
da
na
zadovoljavajuci nacin definiSe znacenje ovog termina. Medutirn, njegova
upotreJ;>a ?vog
termina
otprilike je
jednaka terminu
,ernpirijski". Uosta-
lom, v1decerno
da
se
Mur
i
sam
slozio dabi jedna u sustini
takva
defi-
nicija, koju je predlozio Brod (C. D. Broad), bila ispravna.
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 16/122
XXX
njegove
• ,Principi etike , ,Nolit , Beograd 1963, str.
lL
Odsada cu ozna
cavati sa
,P.
E."
s Ibid., str.
38-39.
9 Objavljena u i:stoj knjizi.
XXX
sada ,siguran da ,prirodno
svojstvo ne moze
da
egzistira
u vre
~ ~ ~ ~ ~ : : : . : _ : ; ; r r ~ : ; , . . . . : . ~ P : ; T I . . : : : r : : · o : : : d r i ~ o : : ' f : g : : : : o ~ b : ' : : i i k ~ t ~ a ' ; cla:kle, u tom pogle£iu ono
se vrse ne raz 1
uJe
o ne-prirodnog
s v ~ j s t v a . f O v a
sugestija koJU ·
sam
dao
u
PrmcLpLma
rzgleda
rm
sada l ' t i a J n j ~ glupa i
izopacena.
10
Mua: se
sada
sla:Ze
sa Brodom
i u tome
da
I' irodno svojstvo
nije
.deo priro
og o Je ta. ' .: o e J ·
odgovora
Brodu ur z '
JU-
guje
owm
reoma:
,Ptrema tO'fne,
ja
se sla:Zem da u
Principima
rrisam
dao n.i:kakvo
odrzivo
objasnjenje
0
tome
sta
sam podrazwnevao
kazujuci
da ,dobro'
nije prirodno svojstvo"11
Osvrcuci
se
i
na
svoj poku8aj
u
,Koncepciji intrinsiene vred
nosti da
,jasno
obj:asni" razliku izmedu
dve
vrste
svojstava, Mur
priznaje
Brodu
da
u
tome nije uspeo.• On tu ovako
interpretira
sebe
(tamo). J edna stvar ima dve
vrste
svojstava:
}
intrinsiC:na;
to su ona koja ,zavise "edino
od
intrinsiC:ne prirode te stvari;
dele
se na a pnrodna i b) ne-pnro a;
ne-mtnns1cna;
to
su
ona OJ a
•
i s e jed:ilio
od mtrilisrcne
plirode te stvarr. Oogledno Je( Ia
covek mora da zrra kaikvo
znacenJe
Mur
dtje
terminima ,intrinsiC:na
priroda
i
,zavisiti
jedino od
nje ,
da bi mogao da ga
razume.
To
nije sasvim
jasno iz
,Odgovora
" Zato cu ipak biti prinuden da
se dh·ektno obratim ,Koncepciji intrinsiene vrednosti ; sledece
me
sto,
iako
neposredno ne govoni o intrinsicnom svojstvu uopste, vee
samo o intrinsienoj
vrednosti,
ne-prirodnom intrinsienom
svojstvu,
verovatno
moze da
baci malo svetla: Kad
se kaze da je jedna vrsta
vrednosti
,intrinsic na to samo znaci da
pitanje
d li je
jedna stvar
poseduje i u kom
stepenu
zavisi jedino od intrinsicne prirode stvari
u
pitanju . . . . . . . . . . . . . . .
Kad
s
obzirom na
rna
koju posebnu
vrstu
vrednosti ka:Zem
da pi -
tanje da
li
je i u kom stepenu nesto poseduje
zavisi jedino od
intrin-
sicne prirode stvari u pitwnju, ja hoeu da kaZem dve razlicite stvari
u
isto
vreme.
Hocu
da ka:Zem
1)
da je
nemoguce
da sti ii.:k:tno
jedna
i
ista stva;r poseduje tu vrstu vrednosti u jedno vreme l l u jednom
nizu
okolnost:i, a da
je ne
poseduje u
drugo vreme ll
u drugom
nizu okolnosti; i
da
je podjednako nemoguce da
je poseduje
u jed
nom stepenu u jedno
vreme
l u jednom nizu okolnosti, a da je
poseduje u
razlicitom
stepenu u drugo vreme i l l u razliCitom nizu
okolnosti... . . jf . . . . . . . . . . . . .
(2)
drugi
deo
onoga
sto
hocu
da
ka:Zem
jeste
da
ako
data
stva:r
poseduje
rna koju
vrstu intrinsi.cne vrednosti u
izvesnom
stepenu,
onda ne samo
da
ta
ista
stvar mora
da
je
poseduje u istom stepenu
pod svim okolnostinla, vee
i
bilo koja stvar koja joj
je
potpuno
slicna
mora takode
da
je poseduje u potpuno istom stepenu pod svim
okol
nost1ma. Ili da damo tome odgovarajueu negativnu foa:mu:
nemoguce
je
da
je od ove
dve
portpuno
sliene
stvari jedna poseduje
a
druga ne,
ili da je jedna poseduje u jednom a druga u drugom
stepenu.
12
Ji da se vratimo MUTovom
,Odgovoru
. "
i
tamosnjoj
i.nterpretaciji vlast1tih
shvatanja
u ,Koncepdji
intrin-
o
,F.
Dz, E. M.",
stT.
581-582.
11
Ibid., str. 582.
12 ,Philosophical
Studies ,
London,
1922, str. 260-261.
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 17/122
XXXII
sicne vrednosti""
U naporu da odredi 1·azliku i:zmedu prirodnih
i
ne-prirodnih
d.ntrinsicnili
s-:rojst:< v<l:,
je,.
k ~ e ,
.
~ o .
rekao:: ,
(I)
ne samo da
bi
kompletno ne1JbraJanJe pnrodnih lntnn_sli':niih SVOJStl3;va
dalo
kompletnu
deskr::Lpciju, nego:
i
. . . .
: ~ ' ~
nikak:Va
d e s k n p ~
cija, koja
ne
bi
nabrajala
sva
pnrodna mtr.ms1cna svoJstva, ne b1
mocrla
da bude
kompletna.
I
ja
sam takode rekao (II) : . . . ·
nesto veoma
razlicito:
nrume da prirodna
intr:insiena
sv?Jstva _ lZgleda
da
opisuju
intrinsicnu prirodu
onoga
sto
l posedUJe U
Jednom
smislu u kame ih preilikati
vrednosti
:rrikad ne
o p ~ u j u . '
Mur
dodaje
da
u
ono
vreme nije
bio
s-:restar:
. d ~
s ;
(I)
1
(I )
potpuno
razliCita objasnjenja. On smatra da
Je
obJaSnJenJe.
za
r.c:-zliku
1zmedu
prirodnih i ne-prirodnih intrinsi,?rih s v ~ j ~ t a : v a _koJe daJe
_(I)
,l?-eodr
Zivo",
jer je (I) naprosto
pogresno.
O b J a s n J e n ~ e pak
k<:Je. a J ~
(II)
..
mocruce je
da
je istinito".
(I)
je
pogresno,
Jer desknpClJa _Jedna
~ t v ~ i
moze
da bude kompletna cak ako
se i i s p u ~ t e . one pr1r?dne
intrinsicne ke1Jrakteristike koje druge
takve
k a r a k t e n s ~ e p o ' : ' l ~ e za
sobom.
Bas
zbog toga, nastavlja Mur,
l ~ a z l i k a _ i : z m e d u
p:·1rodnih ne
prirodnili
intrinsicnih svojstava ne
maze bitl u
tome
sto,
da
b1 de
skripcija dotiene stvari hila kompletna, sva prva moramo da po
menemo, a ffi Llga ne moramo.
Po
Mmu (II) je sugerrii·alo da ,postoji
jedan
smisao reci
,opisa<ti' -
jedan
od smislova u kojima se
ta
rec obieno ~ p o t r _ E ; b l j a v : a
- tako da covek,
pripisujuci jednoj
stvari
svojstvo koJe
ruJe p n
rodno intrinsicno
svojstvo,
uopste
je ne
opisuje,
dok ako
joj
pri:
pise prirodno
intrinsieno svojstvo
on je uvek
opisuje
do
i z v e s n ~
mere
mada, nara'VIlo, deskripcija maze
biti veoma n e o d r e ~ e n a _ Q
veoma daleko od kompletne."14 Medutim, Mur
odmah p r Q z n a J ~ :
. Da
se
to
razjasni
bilo bi
neophodno da
se specificim smisao ,opl
~ a t i
koj>i
je u pitanju;
ja
nisam vise u stanju da to
umnim
sada
nego sto
sam
onda bio."15
Pooto Brad, prema
vlastitim
reCima, nije mogao u Mu
rovim
spisima
da
nade
zadovoljavajuce
objasnjenje
razlike izmedu
prirodnih
i ne-prirodnih svojstava, on
daje
sledece:
,Predlaiem
da ,prirodnu karakteristiku' opisemo kao svaku kara kteristiku koje
ili (a) postajemo svesni inspekcijom
nasih
culnih podataka i l i intro
spekcijom na5ih iskustava,
ih
koja je (b) potpuno
definljiva pornocu
karakteristika prethodne
vrste, zajedno sa pojrnovima
uzroka i
stva:ri
(substance)
. . . . . , N e - p l i ~ : o d n a kankteristika bi hila episternolosk:i
ouisana
negativnim
terrninirna izvedenirn
iz
gornje epistemoloske
ct'eskripcije
,p1irodnih'
ka.rct.L;:.telistika.
Jedna
karakteristika _bi
hila
ne-p1irodna
ako (a) niko ne bi
mogao da je pootane
svestan mspek
cijorn svojih culnih podataka ili i n t r o s p ~ k ~ i j o m
~ : V o j i ~ ~ k u s t a v a ,
i ct.L;:.o (b)
nije
definljiva pomocu karaktenstika
koJlh
b1 _covek .I;?
sta·o svestan na ove naCine, zajedno sa pojmovima uzroka
1
stvan. "
16
1:1 ,F. Dz. K M.", str" 585.
14 Ibid , str. 590.
H Ibid . str. 591.
n Ibid.;
str. 62.
XXXIII
Mur na to ka.Ze
da
je sasvim moguce da je Brodova odredba istinita
dodajuci - ~ ~
_to
~ s t ~ : ; r e m e n o moze biti slueaj i sa njegovom (II)
,KoncepClJl
mtr1ns1cne
vrednosti",
o Cijoj je interpretaciji maloeas
bilo reCi.
" D ~ s a d a smo ?d;_li
s±.a Mnr _podraZ Jmeva
kad.a
kaie da je
,dobro
. Piost?· n e d e ~ m l 1 v o
1 ne-pnrodno
svojstvo. A sada
nesto .....,_
o nJegovo ~ d n
1
da
ga sazna erno 1S UC1Vo m
UQClJOin.
a razliku
od na
r "zma. po
kome
su posfuv
eo
(intrfu
1
-
Slcno.
:dObrorn" analitiCke rirode Mur smatra da su one sinte
lC
e
1
lSto'VTerneno nu.Zne.
Iz
Cinjenice
da jedna
s:tvar
;ima
izvesne
f i n r o ~ n e
m t J J : ? l i 5 1 ? n ~
odlike, po Mum ,sleduje" (follows)
da ima
i
n e ~ p n r o d n o . m t r m s a ~ n o s':ojstvo ,dobrote",
ali ne i
obrnuto .. T.a i
t ~ v a
v ~ z a I Z r n e ~ u
IZvesnih ne-etickih
i
eticke kara:kteristike jeste
nuzna, Jer
postoJl
potpuno nezavisno od bilo kakvih okolnosti I
to
s v o j ~ t v o ,doMote" i njegovu
sintetiCku
i nu.Znu povezanost
iz
vesmrn plirodnim svojs:tv:ima saznajerno
neposredno,
intuicijom. Za
t a k v ~ postavke lVIUT jos cesce
od
izmza ,intuitivna"
upotrebljava
t e r ~ r u n ,sarnoocevidna": ,Stvarno, iz znacenja dobrog
i
rd:avog sle
duJe
da su sve
takve postavke,
da se
izrazrl.mo Kantovim terrninom
, s ~ t e t i c k e ' : sve
one
na
kraju
moraju poCivati na nekoj postavcl
~ O J a
~ e p ~ o s t o mora usvojiti l
odbaciti,
koja
se
ne rnoze logiCki
1zvesti r 1z kakve illuge postavke. Ovaj rezultat . . , m q ~ ~
se
drukCije
izraziti tvrdenjem da o.s:novni
principi
etike
rnoraju
b:fi'fSamoocevidril
j
. . . • .
raz
.sarnoo a' znaCi stvarno
d:a
·e
ootavka
ko
a
·e tako na -
zvana
oeevidna i l i istLnita
prosto sama po
sebi
~ e § n
m
_ LZ ~ C i J k ~ e acruge p o s t a v ~ e : F '
Ali k <:
c ~ : n o se
obezbediti
da
n se od vidom postavke
da Je nesto zntnnszcno
dobro. dobro
o sebi ne
provuce
postav
da e ono ~ a m o
neintrinsicno
dobro, dobro kao sre
stvo.
Za to,
po
. ~ ' U , slUZl , r n ~ t o .
~ . o aC1Je
·. a;: se u rnlS a apso u o izoJuje
1
uzJ:na kao
da
lSklJU,?VO o ~ a postOJl. Ako tada ,nepooredno vidi rno"
?a Je ~ o b r a , ~ znaCl da Je dobra po sebi, jer smo je prethodno
rzolovah
od s ~
uslova,
okolnosm, pratilaca, posledica
i
t. sl.
.
Ono sto se odnosi
na
,intr:insicno dobro" po
Muru se
; 1-tttatLs
f.utanazs
odho&l 1 na .,mtrinsieno rdavo".
Dobro rdavo) kao
,Inhinsieno
dobro" Mur sada kori-
sredstvo
sti
da
definise
,dobro
kao
sredstvo":
kao
. . . • sredstvo je dobro ono sto proizvodi efekat
koji je
mtnns1cno
dobar. Da se i
ovde posluZimo vee prikazanom
semorn
etickog
zakljucivanja:
S
je
dobro (po sebi)
R je
sredstvo
za S
R
je
dobro (kao
sredstvo
za
S
itd.
17
,P.
E.",
str.
122-123.
III Principi etike
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 18/122
XXXIV
Sud-zakljuCak
,R je dobro (kao sredstvo) polazi od intu
itivne premise
,S
je
dobro (po s.ebi)" i tvTdi ,R
je s ~ · e d s ~ v ~ ,
za
S , tj.
da
je
to
i takvo S posled1ca R-a. Dok,
sud
o
? m ~ 1 c n ~
dobrom (,S je dobro ), po Muru, ne podleze d o k a z i V ~ , n J U v:._
je :i:ntuitivno
~ z v e & t ~ , d o t l ~
~ ~ d . o
,dobr?m kao
_sre:Jstvu
(,R
Je
dobro )
poc1leze,
on
Je emplTlJSki proverlJlV. Za 1
~ k u
09 suda
_o
intrinsieno dobrom,
sud o dobrom kao sredstvu
mJe. nuzno, un1
verzalno
istin:i:t,
jer kao
empirijshl zavisi
od
oko.Jnostl.
Ono sto je Teceno
0
,dobrom
kao
&redstvu", po Muru,,
mutatis mutandis
odnosi
se
i
na ,rdavo
kao
sredstvo .
Jedna od
stvari koju svako ko
nesto
Kritika tzv.
natu Muru
uvek asocira
sa
njegovim
~ m e -
.. k
zna
o
ali
ti k
ralistwl;:e pogres e nom jeste. a r ~ e n a t . protiv l{}aturr ·s c ; ,
porrreske". Sta m·de naturalisti 1 kako IZgleda t J argumenat ·
b
Naturalist
ee TeCi
da
,dobro po definiciji
stoji
n ~ e s t o
empirijskog
(prostog
i l i
sloienog)
svojstv<>: Q·elaciJe (proste
~
slo
iene. Murov
protiv-a:rgumenat tece o t p ~ i l i k e ~ c v a k o . Kad.
b1. ,d?
bro po
definiciji
bilo T
(to
sv?jstvo
1li .
~ l a C l J a \ , onda
b1
p ~ t a n J
da Ji
je
T dobro? bilo tautolosko (,da h Je T T?, ) onda. 1 bes.
;cisleno.
Medutim, ovo pitanje
nije
nikad
t ~ u t ? l o s ~ o . l
b e ~ n u s l e ~ ~ '
to pored
ostalog
pokazuje Cinjenica ima ~ J u d i kOJl ~ ~ } - ~ C l , , ~ J ? ~ . e
do
bro
i
niko im ne
maze
odvratlti da J€ to a n ~ t i c k i n a l i e ; . s t ~ ~
b · ·
T
t
d e
n a t u ~ ·
s
ac1 -1
iskaz. Iz
toga
sleduje da
,do ro
mJe
,
J.
a J •
definiens ,dobrog pogresan.W
.
Citalac
ce
se lako
dosetiti da Murr
ne
moze
da
1ma
nista
protiv
naturalisticke interpretacije ,dobrog.kao
r e d s t v ~ i
da premc_l
tome njegov
argumenat
nije u.smeren
na
IlJello
obaranJe .
On n a p a ~ a
samo naturalisticku
definiciju
,intl insicno dobrog':. Istma, p o s , ~ o J e
dve vrste naturalista: jedni priznaju ova dva srmsla , d o b 1 ~ o g , a
druo'i
kao na
primer Djui,
tvrde da je
,dobro'· uvek
mstru
m ~ ~ e prirode. Znaci.
da
je. Murov
argum:nat
c l i r e k . t ~ o 1v:=ksp1i-
c1tno uperen samo protiv pmh. Zbog toga ce ovde b1ti rec1 samo
o njinla.
I ovoga
puta
pomoCi
eemo
se onom semom vrec l]{}snog za
kljucivanja.
Naturali.sta
bi naravno tvrdio da u sudovima ,P.
dobro (kao sredstvo za
Q) ,
,Q
je
dobro (kao
::>red.stvo
za.
R)·'
1
,R je
dobro
(kao sred.stvo za S)
, ~ o b r o ' ·
. s t ~ J l .
n . ~ e . s t o J . e ~ o g
empirijskog svojstva,
kao
i
to
da su ti sudow . s m t e t ~ c ' ; o - e m p ~ n ] s k e
postavke. Kao Sto sam vee rekao, Mur bi
se
sa trme
_sloZI?.
U o ~ t : : U ? ~ '
niko
to
nikada nije ozbiljno d<wodio u
pitanje.
C a ~ 1 a:"tiko;ePutnrolsti,
sa
kojima se
ja
sla:Zern, ogradili bi se .samo utoliko
& ~ o
b1
~ ~ k l i da
to vaZi samo za jednu, kognitivnu ili
d e s k r i p t i v n ~ m : n ~ n Z I _ J U
zna
cenja takvog ,dobrog ili suda u kome se ono p O J ~ ' : l J U J e , ~ e r
or;.?
pa
acnda i
taj sud, istow·emeno imaju
i_ e k . s ~ a k o g r n t i v n e dimenZIJe
znacenja.
Jedino
je ,intrin.sicno d o ~ r o P?Jam ?ko
k<;>ga se
~
sukobljava sa
naturalistima.
Naturalista
b1
tvrdio da s u d . ~ Je
d:o<bro
znaCi ,S je T , gde T pred.sta:vlja po:r;.o:vo jedno e n l p l D l ) ~ , ~
svojstvo i l i
relaciju,
samo
naravno
ne vise . " ~ l t i s r e ~ s t v ?
:za : r ; . e s ~ ,
sem toga on bi
rekao
da
ta
postavka u kOJOJ se poJaVlJUJ€ ,mtrm-
XXXV
sieno
dobro nije
vise
sinteticko-empirijska kao sto je .slucaj sa ..in -
strumentalnim
dobrom nego analiticka ili tantoloska
po.stavka;· tj.
definicija.
Nju - to je vaino
uociti
- naturalizam
ne
predstavlja
kao tzv.
ugovornu
definiciju (vlastiti predlog za znacenje ,dobrog ),
vee kao tzv. informativnu definiciju (obavestava 0 aktuelnom zna
cenju ,dobrog ). Mm·
smatra da
je
sve to obmio
svojim kontra
argumentom, a
kao resenje nudi
ne-prirodno, neempirijsko svojstvo,
namesto koga ,int<Iin.sicno dobro treba da stoji, zbog cega
je
onda
i
sud
u
kame ono figurira sinteticko aprioma
postavka.
Treba ne treba),
duznost nije du-
znost) i ispravno
neispravno)
Posta je ,instrrumentalno
dobro defi
nisao pomoeu ,int:J.in.sicno dobrog , Mur sada
prvo (a time
posredno
i
drugo)
koristi da defi
nise
druge
najopstije eticke i w·ednosno-nor
mativne
termrine.
"' .. T r e ~ a i , d ~ Z : n o s t : ' s_c: po Muru sinonjmj Covek ..treba
da
U l l l l 0'R>sto ce pro1zvesti vzse dobrog nego ijedna druga (za
nje-
a
moguca)
ernat:J.vna ra . o mu je i , uznos.
··.
a raz . u
ocr ,,treba il , d u ~ o s ' f u : : - , ,1Spra:vna" je ona radnja koja
donosi isto
t o l ~ k o . d o ? ~ o g
kolik<;> 1
rna koJa alternativna
(za
njenog izvrsioca
m o : g u c a ~ i l i ne ma nJe nego ~ i l o koja alternativna. Drugim
recinla,
nase:r;.:. lZ?oru moze da stOJil na raspolozenju neko.Jiko ispravnih
r ~ ~ J l ,
~
samo jednu njih
tre.ba
izvrsiti,_
tj.
samo
je
jedna
od
~ J l h
duzrwst. Takve razlike, medutim,
nema
kada
su
u pitanju .
ne
I S p r ~ v n o " ,
,ne treba i ,nije duinost . Sva tli term ina
su
sinor{irru.
,Ne1spravno je, i l l ,nije duznost , dli ,ne treba uCiniti onu rad
nju koja
proizvod :i manje dobrog nego bilo
koja
alternativa.
Murovo kasnije
kolebanje izmedu
realistickog kog-
nitivizma
i
emoti
vistickog anti-
kognitivizma
. ~ r e d .sve osti-ijom i ubedljivijom kri-
tikom
nJegovih shvatanja kao i pred
resenji
ma
koja je nudio
emotivizam,
Mur nije
mo
gao
da
ostane ravnodusan.
Dokaz
za
to
je
njegova chlsku.sija sa Stivensonom (Steven
son) 1942. godine.1
8
Ona
se
vodila
na primeru
suda
,Brut je po.stupio
ispravno
ubivsi
Ce
z . a ~ ~ · N a ? . ~ l . I ~ ~ : o t ~ u r u ,
Stivenson ovde tvTdi
da postoj
,bar
jedan
tlp1cno
. e t i c ~ 1
·
s ~ s a o
ovog suda
kada njime
1)
autor tvrdi
da
(u
vreme lSkaZlV.anJa)
odobrava Brutov
po.stupak i (2)
ne
tvrdi niSt.a
drugo
sto bi
moglo biti istinito i l i laino, iizuzev toga onorra
sto
to
za
sobom
pocvlaCi, na pr.
da
je Brut
ubio Cezara.
Na ;snovu
1) i (2) ?tivenson daje sledeCi analiticki model ovog suda (u ,bar
jednom tlpieno etickom smislu''):
,Brut
je postupio ispravno ubivsi
Cezara = , Ja odo:bravam
Brutov
postupak; odobrite
ga
i vi ta
kode.
Mm· kaie da i dalje odbacuje 1). To znaci da iz .analitic
kog modela
treba
izbaciti prvi, kognitivni deo. Mnogo je
verovatnije
18
U lmjizi ,F.
Dz.
E.
M.
Stivenson je objavio
raspravu
,lVIurovi
argumenti protiv nekih formi etickog naturalizma" (Moore's Arguments
against some Forms of Ethical Naturalism), a
lVIur mu
je opsirno
odgovorio.
III*
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 19/122
XXXVI
- nastavlja
on
-
da sam
rullgi, imperativni cleo
(,Odobrite Brutovo
ubistvo Cezara ") modela
predstavlja
znacenje
suda. U tom slucaju
trebalo
bi reci da sud
samo implicira,
a
ne tvrdi, da
autor
odobrava
Brutov
postupak.
0
(2) Mur
ka.Ze
sledeee: Ja sigurno
mis1im
da ocvaj
chllgi
cleo Std.vensonovog gledista
moze
biti
istinit: to
ce reci, ja
sigurno
mislim
da
ne znam da
nije istinit.
li
to
nije sve. Ja sam
sigu:rno
u izvesnoj meri sklon da w...rislim da jeste istinit i da je stoga moje
vlastito ranije
glediste pogresno.
A misleci da je prvi cleo Stivenso
novog
glediSta
pogresan,
to
znaci
da
sam
u
izvesnoj
meri sklon
da
mislim
da
postoji
bar
jedan
,tipieno
eticki'
smisao recenice ,Brut
je postupio ispravno
ubivSi
Cezara', takav da jedan covek,
kojii
bi
ovu
recenicu upotrebio u onom smislu i
upotrebio
je na takav naCin
da hi se
s
pravom moglo reCi da tvrdi da j e ova Brurtova radnjb.
bila
ispravna,
pri
svem
tom ne hi tvrdio
niSta
sto
bi
moglo biti
dstinito
i l l la.Zno,
izuzev, mozda, da je Brut ubio Cezara:
to
jest,
niSta
o
Brutovoj radnji
•izuzev naprosto
da se ona odigrala.
I
iduci
dalje od Stivensonove oprezne tvrdnje,
ja
sam ja ko sklon da
mislim
da,
aka postoji
bar
jedan ,tipicno
eti&i' smisao za
koji
su
ove
stva;ri
istinite.
onda su one istinite
za
sve
,tipieno
etiCke'
smi-
slove.
Tako da
sam u
izvesnoj
meri
sklon
da mi:slim da
jedan
covek,
koji
bi
mogao
da
u
bilo
kom
,tipieno etiCkom'
sm islu tvrdi
da je Brutova radnja bila neispr:avna, ne bi tvr·dio lllista sto bi
moglo
birti
istinito
i l l
la.Z:no,
izuzev, mozda,
da
se Brutova
raclnja
odigrala - ne
vise
:nego
ako
hi rek.ao ,zatvor.iJte vrata, molim',.. Ja
sam sigur:no u izvemwj
meri
sklon da mislim
sve
to, i da je stoga
ono, sto je ne samo kontrad iktor:no, :nego i kontra; r:no u
?dnosu
na
moje
ranije
glediste, istinito.
li o:nda, s dJ:uge strane,
J a
sam
takode jos uvek u
izvesnoj
meri sklo:n da mislirrn da m?je. ranije
glediste
jeste
isti:nito. A
arko me pitate kome
sam
o
oVlh
mkom
patibilnih
gledista viSe
sklon, mogu jedino
da odgovorr.u:n
da
n a : p : · ~ t o
ne znam da li sam viSe sklon jednom ili chllgom. - Ja rrmslim
da je ovo barem poStena
izjava o
mom sadas:njem
s ~ : r u ·
.
U
vezi
sa
tim
Mur prebacuje Stivensonu da ruJe naveo ru-.
jedan pozitivan razlog za svoje gled iste i dodaje d:a.mu u 'Prilog
vla-.
stite koncepcije
govmi to sto ,izgleda da su t v r d n ~ e .elva coveka. ,X
je
ispravno"
i
,X
nije
ispravno"
logi&i
i n k o m p a t i b i h l ~ .
Kad
,.b1
bilo izvesno. Stivensonovo gledd.Ste bi palo. Meduiim, ,'lZgle.da · mJe
isto
sto
i ,jeste" - rezignirano priznaje Mur; ba:S z a ~ 9 s t ~ J e mesto
za
Stivensonovo objasnjenje da se radi samo o razilaze:nJU u sta
vovima
a
ne
o logi&i
inkompatibil:nim
t v r ~ j a m a . v d ~
se ponav
lja
Murovo
kolebanje.
On je :navodno
u 1ZV€SilOJ .men.
s ~ l o ?
p
1
izna da je Stivenson
pravu,
~ : a dakle.
radi o .
a z 1 l a z e n ~ ; ~
slienom
onom izmedu dvoJlCe
od
koJ'lh Jedan kaze
,IgraJmO poker
,
a drugi
oogovori
,Ne,
slu5ajmo neku
plocu".
No: s cJ_ruge s t r a n ~ •• u
izvesnoj meri on je
sklo:n
da il dalje sma:tra da
Je
nJegovo
gled iste
istinito. .
Ovo su
reCi koj·ima
Mur zavrsava
d i s k u ~ j u .
sa Stiv:msonom;
,Moram po:novo
da
ka.Zem da sam sklon
da rruslim da
,rspravr10
19 ,F. Dz. E. M.", sh· 544-545.
XXXVII
u
svim etiCkim upotrebama,
a,
naravno,
takode i ,neispravno',
,tre
ba',
,dliZnost' . . . nisu
uopste imena k a : r a k t e r i s t i ~ a .
da imaju
samo
,emotiwro znacenje' 1 nikakvo ,kognitivno': a ako ..je to istina za
rtjiR, moia
tlfkode
bJJ tr Stiii8:
1 za
,dobro" u smislu
kojim
sam se
najvise bavio. Ja
sam sklon da rrrislim
da
je
to
tako, ali sam
takode
sklon da mislim da nije
tako; a ja
ne znam cemu
sam
vise sklon. "20
20
Ibid.,
sh .
554.
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 20/122
XXXVIII
redenju
sa
dva vee pomenuta,
jos se
vise
istice
slabost treeeg
naCina
analize
ked Mm·a -
analize kao inspekcije,
Vee
sama cinjenica
da
Mur
govmi o
inspekciji,
istovremeno
kao
o
analiti&om postupku
i
kao
poslednjoj
instanci
koja odlucuje o korektnosti ;rezultata druga
dva
postupka,
-
prilicno
jasno to pokazuje_ No,
nezavisno od toga,
sasvinr je
neprihvatljivo
glediste po
kome
je analiza jednog pojma,
odnosno
postavke, njihova inspekcija, Kad bi to bila samo metafora
niko
ne bi
mogao da
ima nista
protiv. Medutim,
Mur
ovaj
naCin
izraiavanja shvcvta
sasvim bukvalno. Drugacije i nije mogao kada
je
vee znacenje,
dakle pojam
r
postavku,
predsta:vio
kao
realno
po
stojeei
entitet
nezavisan
od
svesti
i van
svesti. Posto s taj
entitet
znacenje nalazi ispred svesti,
kako to
Mur
voli da kaie, onda
analiticar treba
da izvrsi
njegovu
inspekciju.
Ali,
kad smo vee kod
njegove odrr:edbe
pojma
,znacenje ,
da o tome kaiem jos
nekoliko
reeL Kao sto smo kazali, Mm· je
umnogome
antimetafizicki raspolozen. Medutim,
svojim
hipostazi
ranjem
pojmova
i
postavki
on, hteo to i l i ne, grac1i jedan metafizi&i
svet. J er u iskustvu nema
nij
ednog podatka koj:i bi govo:rio u
prilog
nezavisne
egzistencije pojmova i propozicija.
Doduse,
filozofija po
neka:d ima potrebe da
onesto i
postulka da-bl
ob asnila iskustvo.
To
pravo niko ne
bi mogao
a o uzme m l l i lL
Sarno
sto
os
Je
Cinjenica da
Mur nije
tako
shvatao
svoju tvrdnju o
nacinu
egzi
stencije
znacenja.
Sem
toga, Cak
i
da je pretendovao
samo
na status
postula,ta,
Mur nikako
ne
bi mogao
da opravda taj
postulat.
Jer
u
fenomenu znacenja· nema nicega
sto
pojmovi
i postavke
shvaeeni
kao iskljucivo mentalni
dispozicioni
entiteti,
ne
bi mogli da objasne,
da bi zbog toga
bilo
potrebno postulirati vanmentalnu egzistenciju
pojmova
i
postavki. Pandan
ovoj
Murovoj metafizici
u tretiranju
znacenja,
u
analizi
opaianja
predstavlja
hipostaziranje culnih
po
dataka. Ali da budem
fer prema
Muru: njegova analiza opazajnih
iskaza
je veoma suptilna i
dala je neke
trajne rezultate
od
kojih
savremena
gnoseologija m o ~ ·
da polazi. Ako cvpstralmjemo metafi
zicku sh·anu Mm·ove teorije
znacenja,
treba
ista6i cla
on
svojom
konceptualistickom temijom znacenja rizbegava> izvesne slabosti ob-•
jektne. Konceptualisti&a u
odnosu
na objektnu,
sigurno
predstavlja
visi stupanj u razvoju teoilije
znacenja.
Medutim, Mur ne
moze
da
izbegne
jednu
slabost
objektne teocrije. Za
njega se naime, odnos
izmed:u jezi&og izraza i pojma svodi na in1enovanje, kao sto je to
slucaj sa odnosom izmedu jezickog izraza i materijalnog objekta
u objektnoj teo'liji. Ustvari samo jedan
broj jezickih
izraza ime
nuje. Drugi, veoma veliki broj, Murova teorija znacenja kao ime
novanja ne moze da obuhvati. Da pomenem na pr. samo ekspresivnu
funkciju
nekih izraza.
Ali da
s vratimo njegovom analiti&om metodu.
Jedan
filozof
ovako
je opisao svoj prvi susret sa Mm·om_ Mur je naime
bio
prisutan kada je
taj filozof Citao
svoje saopstenje. Diskusiju
je zapoceo
Mm·
nervirajuCi
s
i
pitajuCi
referenta: ,Za ime boga
sta porn·azumevate
kada
kazete da
,
? " Referent, kome j
e
to bilo
jedno
od kljuenih mesta, nije uspeo
da odgovoli na
to ,jednostavno
pitanje. Jasnost, preciznost, definisanost
pitanja o
kojima s
ras-
XXXIX
pravljra i termina
kojima
se u raspravljcvnju sluZi, medusobna ko
herentncst
postavki
i t.
sL - sve su to
zahtevi
kDji su s u
ovom
veku, umnogome bas pod
Mru·ovim
uticajem, sve vise
probijali
u filozofiju. U
zemljama
u
kojima je filozofija na visokom n ucnom
nivou
nepostovcvnje
tih zahteva s pravom
s
kvalifik:uje
i l i kao ne
spowbnDst ili kao
uticaj rdave
skole
filozofiji. ·
Posto
je dosad bilo reci o anaJ:itickoj
strani
Mm·ovog filo
zofskog metoda ja sam i mcgao da mu dam brojne komplimente.
Medutim, Murov metod, kao sto smo
videli,
ima i jednu
dTUgu
stranu
-
to
je
pozivanje
na
zdrav
razum.
Tu
Mur nije ni
pliblizno
toliko znacajan i veliki kao Mur analiticar.
Tzv.
zdrav
razum
do
duse predstavlja koncentlisano iskustvo
covecanstva_
Bas zbog
toga
i on hi mogao da l3inieiiT'iteriJilin-z-a--j i'oceri.iTVi·ecinosti jedne fi
lozofske
temije.
Ald. samo posle brojnih
dmgih, daleko vainijih
kliterijuma.
A
mi smo vee kazali
da
ga Mur
uzima
kao glavni
probni kamen za
filozofske
tvTdnje Dodu5e,
kazali smo
i
to
da
Mur priznaje da zdravorazumska verovanja mogu biti i progresna.
Medutim, on ne daje krite1ijum
za
razlikovanje
istinritih
od neisti
nitih
zdravmazumskih tvrdnji.
Uprkos
toga on
polazi
od
izvesnih
takvih
tvrdnji i
ne poku5avajuCi da
ih
opravda, jer naprosto
smatra
da im opravdanje nije ni potrebno, Ustvari,
jedna
nauenija
i
kom
pletnija koncepcij
a filozofij e
morala bi da
ukljuci ne
samo analizu
osnovnih pojmova
i
principa,
pa i
zdravorazumskih, kojima se covek
u
svom odnosu
prema
svetu sluii,
vee
i
ispitivanje
njihorve opTav-
clanosti.
Razume
se,
gledano
istorijski, Mm·ovo pozivanje na zdr-av
razum odigralo
je
veliku
ulogu
u borbi protiv
metafiziCko-speku
lativne
filozofske
orijentacije. Mur jeuvek
izvlaCio
empirijske
impli
kacije filozofskih
tvrdnji
koje
protivrece zdravom
raw.mu.
Ako ie
sve
sto postoji
u
osnovi
duhovno, kao sto_
tvrde nek i filozofi,
zar
onda stolovi
i
stolice nisu mnogo slicniji
nama
nego sto
smo uve;
reni,
-
argumentise
Mm-.
,Doduse,
nek i
kaiu da
Mm·
suvise
buk
valno shvata
tvrcln
· e
metaiizicara. Stavise da iih
o
·esno
mter
pretira, jer
ih
predstavl·a
kao
em
iri
·ske
tvrdnje, o one trans-
cen 1ra]u sva o moguee iskustvo. Bilo o a
1
o, ' lUl'
J
ob]ekfivno gomo metaflzreare, ili da priznaju da im stanovista imaju
izvesne ocito neplihvatljive empirlijske implikacije, ili da
pliznaju
da
im tvrclnje transcendiraju svako moguee iskustvo_ A to je
rrmogo
doprinelo pov}afenju granice
izn1edu
naucno usmerene
filo
zofije i metafizike, W
Mislim da je Mm- mnogo
znacajniji
u kTitici tudih
gledista
nego
u vlastitim
resenjima. Odliean p1imer za
to je njegov ,Dokaz
spoljasnjeg sveta . On
je za:ista
veoma slab.
Poilazi
s od
premisa:
ovde je jedna n1ka
i
ovde je illllga I U.. ka.
Iz
njih se izvodi da postoje
dve
ljuclske ruke, a
iz toga
da
postoje na:jmanje dva
spolja:Snja
objekta. li
zar·
jedan imanentista
ne
moze da odgovoli ovako.
Mur
u
premisama
vee
izlazi
izvan granica neposredno
iskustveno
datog,
dakle
vee
implicira ono sto tek
treba
da
dokaze, Zakljucak
posle toga mora
vrlo logicno
da sleduje. Medutim, nastavlja imanen
tista, ja svojim
prevodom ovih premisa:
ovde
je
jedna mka
=
ovo
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 21/122
XL
je jedan
opaiaj,
ovde
je druga ruka = ovo je clr:ugi opazaJ, 1
po
stoje dve
ruke =
postoje
dva opaiaja, ostajem
u
granicama nepo
sredno
da:tog u ilskustvu. Iz
mojih premisa nikako ne sleduje za
kljucak o postojanju spolja.Snjih objekata.
s t v ~ je
Mur hteo -ydse
nego
Sto se
maze. Svaki pokusaj
?a se konstrmse dokaz u
stnktnom
smislu
za postojanje
materi
Jalnog sveta
mora da se
razbije
o neumoJ.jivu
logiku ima:nentisticke
filozofije: .ni iz 'edna
iskustva
ne moze
se
lo 'cki dedukovati za-.
kl'ucak o e zistenci'i neko n ·e ovo transcendentnog . ore
ata.
edutim, ambicija
se
moze umeriti.
Filozof
maze
da
pode
i
obrnutim
putem;
umesto da
istinitost tvrdnje o
postojanju
spoljasnjih
obje
kata
pokusa da dokaze
u procesu zakljuCivanja iz empirijski veri
fikovanili
premisa, on njenu ist,initost
maze da postulira pa
da
.(uzevsi.
je za
p r e ~ ~ :t::akusa d " iz
nje,
makar
veoma ~ o s r e d r 1 o ,
1zvede 1skustvenu ClllJerucu
uspesne,
odnosno
neuspesne
praktiene
delatnosti, i
taka opravda
pastulat o egzistencij i spoljasnjih obje
kata.
Ali
Mur je daleko
od
ove postulat-procedure, a pogotovo
od
zasnri.vanja
gnoseologije
na kategorijri.
prakse.
*
* *
. " O_d P.rve .?ojave Murovog glavnag etiCkog
dela
,Principi
e ~ e
proslo
~ e .
~ e
od
,r:ola
veka.
Otada skoro
da
se nije
pojavila
ru Jedna znacaJmJa knJlga
u
oblasti
meta-etike Ciji autor
nije
mo rao ~ a r da se kruticki
.razracuna
sa Murovom koncepcijom. Zato
RalS (R1ce)
opravdano
pJ.Se:
,Ne bi
bilo veliko preterivanje kad
bi se reklo
da
se
dosadasn
·a e ~ diSkus1 a u B ' m 1 1 Airier:tti
sasto
u
na
oru a se odcrovori
na
pitan
·a
koja
je
Mur postavio
u Principima
etike, a
na·rocito na ona oja
su
cen nrana
o o nJe
~ o v o g pojma ,naturalisticke pcgreske·. 2I PiJ.nliaen nJeg<J.Vom k 1 1 ~
til'tom natmaliiam 1li,
receno moJrm jezikom,
emphcistiCki
kogni
tivizam stalno je vrsio korekcije
i
poboljsavanja. Danas
dominantne
razli6ite varijante antikognitivizma
razvile su
se u
kritickom
pro
tivstavu kako
prema
naturalizmu, taka
i
prema predlozenoj Mu
rovoj
saluciji.
Ali Mur nije uticao samo na predstavnike
drugih
tipova meta-etiCke
teorije.
Medu
sledbenicima njega'Vag antinatura
lizma
nailazimo
na
jednog Rasia
(u
njegovoj prvoj,
realistiCkoj fazi),
Rosa,
(Ross)
Broda, Juinga, (Ewing), Rafaela (Raphael),
Prri.carda
(Prichard),
Blans3Jrda
(Blanshard)
itd.
I pre Mura etieari
su
se bavili i
meta-etiCkim
i nonnativno
e t i C k i ~ n problerm;rna. Medutim,
oni
po
pravilu nisu bili
dovoljno
svesrn
da se
radi
o d'Vema
principijelno
razlicitim stvarima otud
Citav
niz
kanfuzija. Mur j e Illilogo
doprineo njihovom
a t k l ~ 1 j a n j u
povlaceCi
demarkacionu liniju (mada naravno ne ovom tennino
logijoan, koja
je
rezultat
novijeg datuma) izmedu ove
dve vrste
poslova.
Treba
se samo
setiti kako
je
analizom
pitanj.a ,s ta je
21
,F. B. Rais
(Ph.
B. Rice), ,.0
saznanju
dobra i zla" (On the
Knowledge of Good
and
Evil),
New
York,
1955,
str.
40.
'
.
XL
dobro?" utvrdio da se u njemu ustvali kr:iju tr pitanja, od kojih
samo dva spadaju u domen moraine filozofije. U tom smislu vee
su postale
klasiene njegove prve
reeenice
iz ,Principa etike": ,Iz
gleda mi da
u
etici,
kao i u
svim ootalim filozofskim
naukama,
teskoee
i
nes1aganja
kojima
je njena istorija puna uglavnom pro
isticu iz vrlo prostag razloga:
naime, iz
pokusaja da
se
odgovori
na pitanja, a da se prvo ne otkrije
taeno
sta se pita pitanjima
na
koja
se
zeli
odgovor."22
Iako
je mnogo dop1ineo tome da
vecina etieara u
novije
vreme
smatra
svojim glavnim zadatkom
rad na
meta-etici,
on
nLije
zapao u jednu
jednostranost
ko}a karakterise mnoge od njih. Ja
tu mislim na tezu
da
moralna
filozofija
treba i moze
da
se bavi
jedino lagiCkom anat1zom eh&og jezilia, a
da
posao
formuliSanJa
1 opravdan]'a eu1l:k:vh .
nnmpa prepUSti
ilskljuCivo ro ovedriiClma,.
· propa an·
1stima, napose
o
1cnom cove u.
.Coveku sasvim materijalisticki i empkisticki
orijentisanorn
Murova
teza o ne-prirodnom kvaJitetit' . ao5rote·• 1
h'e
ovom intu":"'
1
1vnom saznavanJu
s ravom zvuCi
kao
neubedl'iva
metafizi
. ons · ClJa. a o . o maze da padne u i
u5enje
da Citavu ·
tikU svede na
pnmenu
empiristiCkog
kriterijuma: n i jedan
ni
drugi
entitet nije
poznat
na:Sem
iskustvu,
pa
je
zbog
toga Murava
teorija
neodcii.va.
Ali
stvar je u
tome
da Mur ne p1iznaje taj kr -
terijum.
Njegova epistemologija ne ostaje samo na
culnom,
intro
spektivnom
i racionalnologickom saznanju, vee priznaje i ne-Culno
direktno saznanje (intuiciju). Shadno
tome,
njegova
ontologija pri
znaje
i ent itet
(ne-plirodno svojstvo)
koji je pristupaean samo ovom
zadnjem.
Olak
empir:isticki
obracun
sa
Muram
ne
samo da ne
bi
bio
eHka:san,
nego bi nas d
spreCio
da vidimo teSkoee
i
probleme
meta-etike
i
rneta-aks iologije koji pulsiraju
iza njegovih
konstruk
cija. Jer
iza
svakog
znaeajnog,
rna kako metaf iziCki optereeenog
teorijskog modela klije se napor autora da objasni neke Oi.njenice
kojima drugi
madeli,
po njegovam misljenju, protiwece l ih
ne objraSnjavaju.
U
pmtivnom, njega ne beleZi cak ni istorrija doticne
teorijske
disc1pline.
Zato
da
vidimo koji
su to
problemi
i
teskace,
i
zasto je Mur da bi ih
resio
konstruisao ba.S takav model.
U vreme kada se on pojavio na filozafskoj pozomici, dakle
pocetkam
veka, na scen:i
su bile
samo
dve
suprotne
verzije kogni
tivizma:
empiristiCki d antiempiristicki. On
je
smatrao da prvi nuino
pravi
jednu logicku
pagresku (naturalisti&u
pogresku) da je zbog
toga logicki, plincipijelno neodrziv. Razume
se da
ga
je
to
stimu
liralo da izlaz traZi u jednoj novoj, svojoj verziji antiemphcistickog
kognitivizma.
Zato da prvo
utvrdimo
da li se
tu
radi
o
stvamoj
pogresci,
i
ako
se
radi,
onda o
kakvoj,
i najzad,
koliko
je
Murov
argumenat stvan1o
dokazuje.
22 ,P. E.", str. 1
XLII
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 22/122
. J
edna
od najveCih zasluga Mura kao filozofa i eticara
~ e s t e
stalno .insd.stiranje na p<JStovanju
izvesnih naucnih zahteva:
Jasnost, precrznost, definisanost pitanja i pojmova,
koherentnost
i
t.
sl. I r o n i ~ :
sudbine i
:?-jega,
uostalom kao
i
tolikih drugih filo
zofa, sastOJI se u
tome
sto se
nmoge
njegove po:stavke
mofTil
vrlo
efikasno
kr itik?:Vati
ovim istim me1ilima k ojima je on
rusioo
druge.
Zahtev z.a
t ~ n J s k o m
k o ~ e r e n t n o s c u ,
kojri je
on zajedno
sa
drugim
pomt;nutrm
1 :r:-epon:enutim za?tevima
tako nestedimice
postavljao
drugrma,
ponaJmanJe
se od
svrh
ostalih kod njega pretvarao
u
bu
memng. Jedan od retkih izuzetaka
Cini
kritika ,.naturalisticke po
greske".
Da Citao.cu ne bih stvarao teskoce vee n'a
pocetku,
ja sam
u pr-vom delu prikazao Murorvu odredbu
,naturalisti&e
pogreske"
kao sasvim koherentnu.
,on
,naturalistickom
pogr·eskom" naziva identifikovan ·e
,dobrog m 1 1
sa ne m vnm
nim bi
o rost:im
l
slo
zemm
SVOJS
om
1).
Sada
cu. navesti
jedno
od mesta:
, ~ a ~ . c?vek p o b r ~ a dva
p1irodna
predn1eta jedan
sa
clrugim
defi
msucr Jedan drugrm, ako,
na
primer,
pobrka sebe
kao
jedan pli
r o ~ ~
- r : r e d m e t s ~ , z a d o v o l j ~ i l i
sa ,zadovoljstvom' koji su drugi
prr: ~ predm.etd., onda nema razloga da
se
ta gr·eska naziva natu-
t f
r ~ h o m .
li
ako on
pobrka
,dobro',
koje
nije
u
istom smislu
pnrodan
predmet, sa ma kojim prirodnim predmetmn onda
ima
r a z l o g ~ da se
to
zo<ve
naturalistickom pogreskom
. . .
23 Smisao
1)
medutim
s ~ n o
preovladuje,
ali
niposto
nije
jedini.
. . . N
p o n e k a ~ .
Mur definiSe
naturalisticku pogresku
kao
rder:tifikovanJe ,dobrog·: sa bilo kojim. svojstvom l pojmom (tog
s v o ] s t v a ~ . Da :r;.avedem Jedan primer: , . . . .
naturalisticka
pogreska
- p o. greska
ko]a se sastoji
u
ddentifi:kovanju prostog
pojma
ozna
cenog
:·ecju.
,dobro' sa nekim dmgim pojmom."24 Ocigledno je da
se ovaJ
smrsao
2) ne
poklapa
sa
prethodnim
i da
je znatno
siri
od njega.
Siri smisao Mur
uvcdi
da
bi
po red nauvralistickih obu
hv.atio one teorije koje naziva
metafizickim.
Po njima, pored
pnrodmh predmeta - sa
Murovim prirodnim
i
ne-prirodnim
(do
brota) svojstvima
-
postoje i natprir·odni predrneti
(sa
svojim
svojstvima)
koji, za razliku od prirodnih predrneta i njihovih svoj
stava (prirodnih l ne-prirodnih), egzistiraju van vrernena.
Ovaj
smisao
je potreban Muru da bi mogao da kaze da
natnmlisticku
pogresku"
pravd
ne
samo onaj
ko
izjednacava
,dobro"
sa
prirodnim,
nego
i
onaj koji ga definiSe nekim natprirodnim svojstvom. Ustvari
je vise nego
oCigledno
da taj naziv odgova:ra
sarrlO
eventualnoj
pogresci
p1-vog, a
ne,
kako Mur ponekad piSe, i
pogresci drugog
(ako vee pravi neku pogresku, ovaj pravi
,supranaturalisticku", a
nikako
,.naturalisticku").
. Da se
stvar
jos vise iskcmplikuje, kod Mura
se
rnoze naCi
jos Jedan 3) smisao,
iako
samo
neznatno ·razliCit
od
prethodno£1:
,dchro' je ,nedef.inljivo', a
. . .
to negirati sadrZi pogresku . . . 25
23
Ibid., str.
17,
podvukao s s
04
Ibid.,
str.
53.
2
•
5
Ibid.,
str.
68.
XLIII
Upravo
je
zbog smisla
(2)
i
(3)
Frankena26 s
pravom
predloZio da
se nazdv revidira u
korist
,
definicionisticke
pogreske".
A sada
da ispitamo
ko1iko
je efikasan
Mmov argumenat
protiv
,naturalisticke pogre5ke". Posto nas ovde interesuje samo
·
njegov
kapacitet u
odnosu
na empilisti&i kogl1itivizam ili naturali
zam,
ja
cu
nadalje
uzirnati
u
obzir samo smisao
1)
,natlmlclisticke
pogreske".
Pocev sa Frankenom
Citava
selija filozofa do danas
je
otkrila brojne slabosti u tom
argumentu.
Ja nemam ni
zelje ni
prosto;J:a da ih ovde
prikazujem.
Umesto
toga potrudicu
se c La po
ka:Zem
da
Murov
argumenat
ne
moze
da
dokaze
logicku
nemogucnost
natu l'alisticke
koncepcije
- na sta pretenduje - nego samo neodr
Zivost
odrederuih
njenih verzija.
Kao sto
ce se
citalac setiti, Murov
argumenat se u
sustini
svodi
na ovu misao: da ,dohro" (cintlinsieno) ne stoji
namesto
empilijskog
svojstva
ili
relacije T, pokazuje njegovo znacenje u
pitanju ,da
l
je T
dobro?"
koje nije tautoJ.osko ( ,da li je T
T?"),
a
moralo bi
takvo da bude
kada bi
,dobro" stajaJ.o na111esto T-a.
Da
navedem
jedan primer za T:
,dobro" ne
moze da
znaCi ,ono
sto doprinosi
ma:ksimumu moguce
srece za maksimalno moguc broj
ljudi" zato sto bi
onda pitanje
,da li
je
ono sto doprinosi . . . do
bro?" bilo tautolosko
( ,da li
je ono
sto
doplinosi. . . .
ono
sto do
prinosi . . . . ?"), a
ono
nije takvo.
.
· v ~ u r o v :
~ r g u m e n a t ,
po
mom misljenju,
pobija
svaki onaj
na
~ u - ~ l i s t i & l
::J.e lmens (T)
(intrinsicno) ,dobrog" koji ovo
pitanje
ne
crm t a _ ; : t ~ l o s k i m . nemam
nista protiv
da mu cak dopustirno da
on to cm1 sa
svakim
dosa da predlozenim naturalisti&im definiens
om. li
on uopste
ne dokazuje da je
logicki •nemoguce pronaci
takav definiens
(T)
koji
ce pitanje ,da
l
je T dobro?"
stvarno
u c i n i t ~ taJUtoloskim.
A
upravo
to bi on morao
da pokazuje,
jer
pre
tenduJe
na
demonstraciju
principijelne,
logicke
neodrzivosti
natu
ralizn1a.
Murov argurnenat
ustvari
implicitno pretpostavlja da je
to pitanje uvek ne-tautolosko r cia u
tom
pogledu konkretni
izgled
definiens-a ni.Sta ne moze da
izmeni.
J a naglasavam:
pretpostavlja,
a
ne dokaznje. Cinjenica da jedan ili da cak svi predlozeni natu
ralisticki def.iniensi ,dobrog" ne mogu
da
,zatvore" (da
ga
uCine
tautoloskim) pitanje ,da
l
j eT
dobro?"
uopste naravno ne implicira
da
logi&i nije
moguce pronaCi
definiens koji
to
stvarno
Cini.
li ka:ko
da se objasni
cinjenica
da od pocetka razvoja
etike
niko dosada nije dao zadovoljavajucu
naturalisticku defi
niciju ,intrinsicno dobrog", ;iako to svakako ne pokazuje da je
ona
logi&i
nemoguca,
-
pitace
se
neko? Naturalista bi to mogao
da
objasni izllzetnom tezinom problema
i
stavise da prede
u protiv
napad
tra:ZeCi da poka:Zemo makar jedan termin
k o j ~
je filozofija
dosada potpuno
kompletno
i zadovoljavajuce a n a l i z i 1 ~ a l a .
Uostalom,
odlicno
je pozna:to - mogao
bi on da nastavi
-
cla je izvanredno
tesko naci
sinonime
(pa onda
i pogodne
definiense)
u
obicnorn jeziku,
kome
,dobro"
pripada.
A
ako hoce
da
bude pomalo
zajedljd.v,
on
06
Vidi V. Frankena (W. Frankena) ,Naturalisticka
pogreska"
(The Naturalistic Fallacy). Mind. Vol. XLVIII
(1939).
XLV
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 23/122
XLIV
moze
da dada da je i
sam
antikcgnitivizam morao da spusti
durbin
od definisanja
na
karakterizaciju znacenja etiCkih i vrednosnih
ter
mina i
sudova.
Ima
naturaili.sta ko}i
izlaz iz kljesta Mmovog pitanja vide
u
tvrdnji da je
,dobro visesmisleno.
2
7 Poenta
bi
trebalo da bude
u ovome: ako u
sudu
,S je dobro ,dobro zn.aCi T, u
pitanju
,da
l je
T dobra ono znaCi
ne
vise T, nego Z. Ali
to nije
izlaz vee
zato sto se Murov
argumenat
odnosi
samo
na
,intrinsicno
dobro ,
gde se ex hypothesi
ne maze
javljati nikakvo
Z. P·rema tome to
bi
bio
izla.z
sarno
aka se kombinuje
sa
potpunim odbacivanjem
posto
janja intrinsicnog smisla
,dobrog , za
sta je naravno
neophodna
posebna
argumenta.cija.
Da
zakljuCim.
Murov argumenat
protiv
,natura.listiCke
pogreSke veoma jednostavno
i ingeniozno moze
da pohije konkretne
naturalisticke definiense (intrinsieno) ,dobrog .
N a
taj
naCin
Mur
je izvarnredno
sna:Zno
posredno
uticao
na
razvoj
natura.lizma.
Me
dutim, on
ne
pokazuje
nik kvu
logicku pogresku u naturalizmu
kao takvom, ne doka.zuje da je
natma.lizam (uopste)
logicki ne
odrZiv.
• l ·
l·i
VerujuCi
da
pitanje
,da
l
je T dobro?
m o ~ · a .
da
bude
ne-tautolosko
i
da zbog
toga
,dobro ne
moze da
imenuje
empir:ij
sko svojstvo T, Mm je konstruisao jedno ne-p1irodno, ne-empirijsko
svojstvo. Ono mu
omogueuje da
to pitanje ostavi ,otvorenim ,
ne-tauto1oskim:
,da
li je T dobro? = ,da l T
ima
ne-pr;irodno
svojstvo ,dobrote'? Posto
nije
ana.liticki ll tautoloski, rezonovao je
Mur, iskaz ,T
je
dobro
mora
biti sintetiCki; a posto nije empirijski,
on onda mora da
bude a.,pr:iorni;
on
je,
dakle za
njega
apriorno
sintetiCki.
Sve to
sa
svoje strane
opet logicno
tra.Zi
pojam intlli.cije.
Njom opazamo ne-plirodno svojstvo i njegovu apriorno sinteticku
i1i nuzno sinteticku vezu sa
plirodnim
(T) svojstvom ili predmetom.
Pored toga, intuicija Cirri ovaj iskaz samoocevidnim, i
na
taj naCin
sprecava da opravdavanje ode
ad infinitum . Tako smo, nadam se,
utvrdili
teskoce
i tok rezonovanja
kojii
stoji
u porz:adiini
Murovih
metafizickiih
konstrukcij
a.
Medutim,
cak
i
pod
pretposta.vkom
da b1
Murc;v
argumenat
dokazivao logicku
nemoguenost empiristickog kognitiwzma,
to
jos
ne bi znaCilo da
je njegov
model
jedini
moguei izlaz.
Ako ,dobra
(tintrinsicno)
rnje
ime
ni za
ka.kvo empirijsko svojstvo,
to jos ne
zna.Ci da mora
da
bude
ime za
jedno ne-empilijsko svojstvo.
J er
ono mo:Zda uopste ne stoji namesto bilo kakvog svojstva
- ·
rekao
bi antikognitivista.
Ja
delim
ovo
miSljenje
i smatram da (intlinsicno)
,dobrim samo izrazavamo svoj
stav
prema dotienom
objektu (T).
Valjda ee posle ovoga Citaocu biti jasno ka.ko
je to Mur
indirektno
stimulirao i antikognitivizam.
\ N
27
Vidi, na primer, S. Peper (S.
Pepper)
,Izvori
vrednosti
(The
Sources
of Value), Berkeley and Los Angeles, 1958, stT. 30.
Bilo
bi
interesantno
da
se
utvrdi sta je sve
uslo'Vilo da
Mur teskoea
empkistickog kognit:t_vizma potra.Zi izlaz u
antiempi'
ristiCkom kognitivizmu, a
ne
u antikognitivizmu (o;vde je ree o nje
govoj koncepciji, a ne o onom kolebanju izn1eciu nje i emotivizrha,
,
0
kome
je
bilo reCi). Razloga
ima
sigurno vise;
ja eu navesti
samo
nekoliko, po mom misljenju najva:Znijih.
1) Uticaj njegovih
shvatanja
u
dlllgim
filozofsk im disci-·
plinarna
a pre svega u epistemologiji
d
opstoj temiji zn.acenja. Po
sto sam' o uticaju
prve
malo ranije vee
rekao
nekoliko reei,
sada
eu
se
potmdi:ti da
o b j a . s n ~ m uticaj
o':e
dmge
,(to :naravno
ne ~ k l j u -
cuje povrata.n uticaj meta-etike na DJU .
Kao
sto Je poznato; nJegov,a
opsta
konce
ci
·a zna:cenja jeste
rea.listicko-konceptuallstick'"::
re
s
OJ€
namesto poJmova, a poJmOVl names o pre · eta, svoJsta:raJ.-.
relaci:ja 1 t. sl. Posto je i ,aobro' rec, Jlilttt
s m ~ · a ? n e o p h o ~ n :
potraili taj pojam, odnosno svojstvo k ~ J e stoJI . Za D J ~ · _)stini
za
vo;J.ju
n·eba
reCi
da je ·edna s v e s t r a . n ~
a
t e o n ~ zn.acen
a -
prema
kOJOJ
reci
ne
samo
in:,enu .u.
W ~ O
o?.av
JaJU f f i ~
drugi
1
. Ja,
ao, na pnmer,
1zr·azavaJu oseca.n a
ll s t a v ~ : N e
1 t. sL
~
u
lavnom
ka.smJeg raZVl a\
2
CmJemca
Je da mi
primenjujemo
tennine ,istina
ill
neistina na eticke i vTednosne sudove.
Mm
je smatrao da se
~ j i h o v a upotreba
moze
objasniti samo ako
ovi
sudovi tvrde da
objekti imaju neka
svojstva.
Kad vee
u nekim
s l u c j e ~
(intrin
sieno dobro)
to
nije empirijiko
svojstvo,
onda
ono
mora
da
bude
ne-empilijsko, rezonovao Je on.
· · ·
3 Sva:k'oillievm
e t i cHi
Vl'ednosn. i jezik uticao
je na Mura
ne Sarno upoti·ebom
termina
,istina
i
,neistina ,
nego i objektivis
tickocri
formom mnogih
sudova.
,X je
dobro je
po
svojoj
jezickoj
formi
istovetno
sa rna
kojim
anibutivnim
sudom
,S
je P . Kad
tome
jos
dodamo
da taj
je'Zik
ko1isti
izraze: (etiCko)
,svojstvo ,
kvalitet k ~ · a k t e r i s t i k a i
t.
sl., onda nije cudo sto je Mur stvo
~ i o poja.:rn' ;tickog i1i ne-prirodnog
svojstva.
Ne bi
bilo fer prema
Muru,
medutim, da ne istaknemo
i
to
da
u vreme
kada
je
on stvarao
svoju meta-etiCku
i meta-aksio
looku
koncepciju nikome i nije
padalo na
pamet da resenja
traZi
na
antikognitivistickoj liniji.
Antikognitivizam
·
..
·e
da se razvi
·a
tek
u n·eeo deceni i
veka
' orio
svo
-ogni:tivisticki model.
XLVII
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 24/122
XLVI
A da bi elini b. da budu
J .
na
znacenja
njenih
kardinalnih
termimi:.
Ona
to moze
da
postigne
na nekohko na<Snl4 1 upotrebom
( P J . : . e c i z i l : ~
••.rer:DJJ.Ila_Qhicn.Qg
jez ka; 2) lroriSeen "em tehniCkih termina
ko"i
..1L_filorz:ofi.ji
vee
rimaiu.
J: sno 1 o e
eno
znacenje;
3
ovanjem novrih
tehniCkih termina,
s t o a i . ~ · 0 1 } a ; e z i . i f e d c 1 T r n
·a.Siio-oo·a.sru:zn:a:<:err
e.-··---- ·- ·---- · ·
Posto je Mur tvorac terrnina , n e ~ p d r o d n o svojstvo" i ,ne
posredno sagledavanje
i1i intuicija ne-prirodnog svojstva", oOigledno
je da
je
imao
obavezu
pod
3). Utoliko pre
sto su svi ostaili
meta
eticari, izuzev Murovili
sledbenika
ili
teo1·eticara
slicne
orijentacije,
s pravom isticali da se
ne moze
identifikovati referens ovdh ternrina,
jer
naprosto ne samo njihovo iskustvo, vee i iskustvo ne-filozofa,
ne
zna
za
takve
entritete.
. . Ja sam naveo mnogo mesta iz kojih se vidri
da
Murr
nikada
n : ~ e u s ~ e o .
da dobro definise pojam
,ne-prirodnog svojstva",
sta
v:se d ~ . Je 1 sam t? ned:vosmisleno priznao. Oni koji su p1isustvovali
d i s ~ ~ ~ J a m a
u
_ k O J l f f i ~
Je Mrn ucestvovao opisali
su
jednu priliku u
koJOJ Je Mu:', lZllervH'CU: nekim nejasnim autorovim pojmom,
uzvi
knuo:
,za 1me boga
sta
podmzumev te
kada
kaiete da
. . . .
? .
~ e d u _ t i m
C i n j e n i ~ a je
da i sam Mur
na
jedno
takvo
jednostavno
p ~ t a n J e
,ne-pnrodnom svojstvu koje intuitivno sagledav8 mo"
mkada
m.Je mogao da pruZi zadovoljavajuci odgovo;r.
Dok se
veoma
mnogo,
mada
bezuspesno
trudio
da
objasni
~ o j ~ X : _,ne-prirod_nog svojstva", Mrn to uopste
nije
cinio za pojam
mtuiClJe
tog svoJstva.
Zadovoljavao.
se da kaie
da
go. intud.tivno
saznajemo
i da
su
sudovd. o ,d.ntrinsicno dobrom" intuitivno
i l i ne -
posredno izvesni. Jos gore od t o® .mD1ega se moze naci
i
ovakvo
i?iesto: ,Takode zelim
da
se zapazi
kad
nazd.vam
takve ]JOS'Eawe·
,mtmCIJama
da
s mo
hocu
a::atvrdinl
da
se one ne moQU
dokazah ·
ah
da
ne podrazumevam niSta 0 nacinu
.
oreklu ~ a s e
s a z n a ~
,vanja nJ ·
no
nesumnjivo protivreci
ogromnoj
veCini drug1
mesta na kojima , , i n t u i t i v a . : ~ 1 ne znaCi sa:rno ..samoQ.Cevidan" neg_o
i
,saznat
jednom
posebnom saznavalackom
moci ".
Ali pretpostaVtrtio · d"a su sve Murove po.Stavke medusobno
koherentne,
a pojmovi
precizno i
jasno definisa.:Jri. I u tom slucaju
ja ne bih u sustini promenio svoju ocenu da je Mrn:ova meta-etiCka
i
-aksioloska
koncepcija
u
osnovi
neprihvatljiva.
J
er tada
bismo
ukoliko to
nije
nemoguee,
pred
sobom
imali precizno
i j.asno
d e f i n i ~
sane pojmove o fenomenima koji su ·iskustvu nepoznati. Medutim,
C\a.bi
bila nauena, "edna meta-etiCka i
-aJs.c.joloska
knncepCJJa mora
eta bud
sa Ifudskim iskustvom,
ukljucujuei i posebne
nauke relevantne za
etiCki i
vre
os:ni
:rellomen.
A
to nije
slucaJ •
sa Mu;rov1m shvatanJlma 1 uopste
sa
antikog11itivizmom. Savremena
psihologd.ja,
na
primer,
g o v o ~ i
o
etickim i vrednosnim
stavovima,
osecan}ima i t. sl., ali
ne
i o intuiciji ne-prirodnog svojstva dobrote.
N aravr10
da
se
i
meta-etd.ci
i
-aksiologd.ji
ne
maze
oduzeti pravo na
gradenje
postulata. lpak i
za njih vaZi
savremeni
metodoloski pdn
c i r : . ; . . ~ o s t u l a t e
trebagradih samo
u
slucaJeVlffia
kada se
jedino
njima
,P. E.",
str.
5.
moze.......s>bjasniti nesto
sto se empirijskinl
fenomenima ne moze da
o : o : J a : S ~ - ~ ~ · o - y a ~ o n c e p c i j ~
ne
~ o z e
da' 1zdi-zr sQocen e
sa
tim pnn
Clpom. CmJemca Je
da
u s1tuac1J1 u kojoj se
javljaju
eticki i vred
nosni sudovi imamo na jednoj strani stavove, odluke-izbore, pre
¥ oa:uk:e,
s a v e _ ~ e
i t.
~ 1 .
1?-jihovih
autora,
a
na
drugoj empirijske ob
Jekte
sa
SVOJ'lm svoJstvrma. Ove
fenomene neee
poreci niko, pa
ni
Mur sa
svojd.m
sledbenicima.
Razvoj meta-etike i
-aksiologije pokazao
je
da se
znacenje
i opravdavanje
ovih
sudova u principu moze ob
jasniti
ovim iskustvenim fenomenima.
Zato
je neopravdano
Murovo
~ o s t u l i : · a n ~ e iskustvom neproverljivog postojanja .rye-prd.rodnog kva
hteta
fl
nJegovog
neposrednog sagledavanja.
VV
.
Ald.
PO:sto
Mur
i
njegovi
sledbenici insistiraju
da
njihovo
1skustv<;>. poznaJe dv_a
fenomena,
neee bitd. na odmet da
razmislimo
o s l e ~ e C l i l l m ~ g u c n . ~ s t i m a _ : _
1)
Svi _ostali
ljudi,
ukljucujuci i pred
s t a ~ e d r ~ g 1 ~ o n J e ~ U : C l J a , su nelSkreni, i l i (2) nisu neiskreni, ali
po?'resno_
o?:suJU
svoJe
1skustvo, i l l (3) Mm i
njegovi sledbenici
su
ne:skl-eru., i l i
4)
uzrok njihovog razilaienja sa svima drugima nije
n e a s ~ r e n o s t , vee - ~ o g r e s a n o p ~ v l ~ s t i ~ o g iskustva kojd. oni daju,
ili
(5)_ z
s<; SVOJlm
sledberuc1ma z svr ostali su
tiskJ·eni
i dobro opi
SUJU svoJa lSkustva: samo j e s t v a . : ~ · u tome
da
se znacenj a
etickih
i
vrednosrrih sudova jednih i
drugd.h
medusobno razhlkuju.
1)
je neverovatno, a i antiempilisti nisu to
nikada
tvrdili.
3)
je manje neverovatno,
ali
ipak d o v o ~ j n o da krd.ticari to uopste
ne uzimaju
u
ob:zill:.
5)
je
takode neverovatno
i
nd. jedan teore
t i c a ~ ·
to nikada nije pretpostavljao. Ostaje
samo moguenost 2) i l i
4). Iako
je i
jedno i drugo u p1incipu moguee, prvo
je
neverovat
nije od drugog. I ja muslim da
Mur
i
intuicionisti
pog1·esno opisuju
iskustvo
koje dele
sa svima
ostalima.
. . I . ~ j z a d , jos
j e . ~ a
P ~ ' i ; n . e d b ~ . Nesumnjiva
je
C i n ~ l s . § l • fl.a
se lJud1 r a z i ~ _ z e . u s ~ r m eti£;k.im 1 vrednosnim ocenama.
Zila.Cf-
su rezult<;-tl , r · ~ U l C l J e v ne-prirodnog svojstva" kod razii'ih ljudi
1stovr·emeno 1 kod 1stog coveka u
razna
vr·emena razliCi.ti. Stavise
i sa.nri intuicionisti se razlikuju medu sobom kada nam kao vTed
~ o s r ; . o - ~ v o a : m a t i v n [ eticaJi i
aksiolozi
govore o tome k:oje su
stvari
m t r m ~ 1 c n ~ v r e ~ ~ Z?_?g s:veg<;- toga
i
Mur i
ostali
nisu
mogli a
da
ne pr:LZllaJU _da Je e t i ~ k ~
mtuicija
pogresiva.
Ali
onda na.rn je
po
t r e ? ~ test
lSpravnostl 1
same intuicije. lntuicionisti SU
cutke
pre
laZlli . I ? r ~ o tog p:·oblema.
Nije
ni eudo, jer
intuiciji,
prema
nji
ma,
rnsta
lZUZev nJe same
ne maze da
bude
merilo
a
ona eto
maze
i da pog1·esi Odatle po
mom
misljenju
za
intu iclonistu nema iz
l a ~ a . ~ n t u d . c i o n i z a m je
oCigledno stvoren da se spase
objektivizam.
1 ~ ~ i l l nemamo
sredstva
da znamo da
1i
je sud da je nesto intrin
s,lcr:o. ;tobro (pa. ondav i l i
je
sud - koji
se pomoeu
prethodnog
~ ~ f l r u s ~ . da Je _ne_st?
mst.rumentalno
dobro) objektivan, istinit
1h
subJektlvan,
ne1stinit,
jer
je on intuitivan, a mi, i pored tocra
sto
znamo da d.ntuicija moze da pog1·esi, nemamo
lniterijum da
utvr·dimo kada to
Cini.
XLVIII
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 25/122
Posle svega
sto sam
dosada rekao nadam se da nije
cudo
sto
je
realistieki kognitivizam
danas praktieno mrtav.
Prvi
ga
se
odrekao
Rasl usvojivsi emotivizam.
Kao sto smo videli
Mur
je
zavrsio kolebajuci
se
izmedu
svog
realistickog kognitivizma
i
emo
tivizma. Glavni
predstavnik
ovog
tipa
kognitivizma
u SAD Blan
sard
odrekao
ga
se
1955.
Juing
je to uCinio 1959.
Od poznatijih
predstavnika
do
smrti ga se drzao
Rafael
a i
Ros
ga se jos uvek
harem javno
nije
odrekao.
Dzordz
Edvard Mur jeste
jedan
od onih
retkih filozofa za
koje se sa sigurnoscu moze reci
da
su vrlo znaeajni iako je
jos
za
njihova
Zivota bilo oCigledno da im skoro ni
jedno
resenje pa
Cak
ni pravac u
kome ga
traze ne zadovoljava.
Posle perioda
u
kojima se predlaze niz resenja u
istoriji filozofije
po pravilu
se
javljaju
filozofi-kriticari tih
solucija. Na
prekretnici
izmedu pros
log
i
ovog
veka u
mnogocemu
prekretnici i za filozofiju i u
prvim
decenijama ovog veka tu ulogu igra
filozofska
kritika Dz. E. Mura.
Taj i takav Mur
niti
jeste
niti
ce
biti
preokupacija iskljuCivo st -
ricara filozofije
uopste
i
istoricara pojedinih filozofskih
disciplina.
Svetozar STOJ NOVIC
PRIN IPI
TIK
PREDGOVOR
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 26/122
Izgleda
rni
da
u etici,
kao
i u
svim
ostalim
filozofskim
n u k m ~ k o c e i neslaganJa, koJih Je njena
istonJa
puna,
- m ~ v n o m _
proistiea 2 v:lo
j)rostog razloga:
nau_r:.e i z p o k ~ a J a
da se Oci ovon na ItanJa a da se rvo·ne ·btkn]e tacno st se
Ita
itanjima
na
oja
se
zeli od ovor. Ne znam ukoliko bi
se
ovaJ 1zvor gres e
ot onio
ako
bi
se filozofi
potrudili da
otkriju
koje
pitanje
oni postavljaju pre nego sto se
late da
odgovore
na
njega; jer
je rad na analiziranju
i
razlikovanju
cesto vrlo tezak: cesto se desi da
ne
uspemo da ucinimo po-
trebno otkrice cak
i
ako
ucinimo odred:en pokusaj u
tom
cilju.
Ali ja sam sklon da
mislim da
bi u
mnogim
slucajevima od-
lucan pokusaj
bio dovoljan
da
osigura uspeh, i
da
bi tako, ako
bi se samo taj
pokusaj
ucinio, mnoge od najupadljivijih te
skoca i
neslaganja
u filozofiji iScezle. U
svakom
slucaju, iz-
gleda, uopste uzev, da filozofi
ne
cine taj pokusaj. Bilo da je
to
posledica ovog propusta i l i ne, oni se staloo trude
da
dokazu
da ,Da l ,Ne odgovaraju na postavljena pitanja,
na
koja
n jedno n drugo
nije
pravi odgovor, zbog toga sto
oni imaju
na umu ne jedno pitanje, vee nekoliko njih, na
neka
od kojih
pravi
odgovor
je
,Ne , n neka ,Da .
Pokusao sam
u ovoj
knjizi da
jasno
razlikujem dve
vrste pitanja, za
koja
su
moralni
filozafi uvek tvrdili da od
govaraju na
njih,
ali koja su, kao sto sam pokusao
da
pokaZem,
oni gotovo uvek brkali
jedno
s drugim, a i sa drugim pitanjima.
Ova dva
pitanja
mogu se izraziti,
prvo
u obliku: koje vrste
stvari
treba da
postoje
zbog
svoje vlastite vrednosti?
a
drugo
u obliku:
koju
vrstu radnii
treba
da vrsimo? l rudio sam se
da
tacno
pokazem sta
je to sto rni
pitamo 0 nekoj
stvari kad
pitamo
da
li ona
treba da
postoji zbog svoje vlastite vrednosti
ili drugim recima,
da
1i je
dobra sama
po sebi,
tj.
da li ima
intrinsicnu vrednost; i sta stvarno pitamo o
nekoj
radnji
kad
pitamo da li treba da
je
ucinimo, da l je ona ispravna
radnja
ili du:lnost.
1
Ispravna
radnja ovde znaci moralno opravdljiva radnja ili,
jos ~ : r a c e , moralna radnja. - Prim prev
4
5
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 27/122
Ali, iz jasnog shvatanja prirode ova
dva
pitanja
izgleda
rni
da
sleduje
i jedan
drugi
rezultat
od najvece vaznosti: nairne.
shvatanje sta je priroda dokaznog rnaterijala, kojirn
se jedino
svaki eticki stav2 maze
dokazati
i l i pobiti, potvrditi iii uciniti
surnnjivirn. Kad jednorn shvatirno
tacna
znacenje
dvaju
vee
istaknutih pitanja, rnislirn da
onda
takode
postaje
jasno kakvi
su tacna razlozi koji su od vaznosti kao argurnenti
za
ili
proti
v
rna kog posebnog odgovora na
njih.
Onda
postaje jasno
da
za
odcrovore na prvo pitanje ne rnogu da
se
navedu nikakvi do
k a ~ i
koji bi
iSta va2ili:
ni
iz
kakvih drugih
istina,
izuz.ev
njih
sarnih. ne maze se zakljuciti ni da su istiniti, ni da su lafui.
Kad pokusavarno da odgovorirno na pitanja ove vrste, rnozerno
se
cuvati greske
jedino
staranjern da irnarno u vidu sarno
to
pitanje. a ne neko
drugo,
niti neka druga; poku5ao sam da
pokazern da
postoji
velika
opasnost
od
takvih
gresaka
usled
brkanja. a
istakao
sam
koje
su glavne
predostroznosti
cijorn
upotreborn rnozerno da se cuvarno od njih. A sto se tice drugog
pitanja. postaje isto
taka jasno da je svaki odgovor na njega
rnoguee dokazivati ili pobijati
da
irna stvarno tako rnnogo
raznih obzira od va2nosti za dokazivanje istinitosti ili
pogre
snosti odgovora da to cini postignuee verovatnoee vrlo teskirn.
a
postignuee
izvesnosti
nernogueirn.
Ali
vrstu dokaznog
rnate
rijala, koja je potrebna i jedino va2na za takav dokaz i
pro
tivdokaz. rnoguee
je tacna definisati. Takva
vrsta dokaznog
rnaterijala mora
sadr:Zati dve vrste stavova, i to sarno
dve
vr.,
ste: ona
se
mora sastojati, na prvorn rnestu, od istina koje se
odnose na
rezultate
radnje o
kojoj
je rec od kauzainih
istina
- ali ana mora takocte sadr:Zati eticke
istine
na§e prve ili sa:.
rnoocevidne
vrstef
Mnoge
istine
obeju vrsta su potrebne
za
do
kaz da neku radnju treba uciniti; ali nikakva druga vrsta do
kaznog
materijala nije
ni od
kakve
vaznosti. Iz ovoga slequje,
aka
neki
eticki filozof ponudi za stavove prve
vrste
ikakav do
kazni rnaterijal, ili ako.
za
stavove druge vrste. ne uspe da
navede ni kauzalne ni eticke istine, i l i navodi istine
koje
nisu
ni kauzalne
ni
eticke,
onda njegovo
rasudivanje
nirnalo
ne
doprinosi dokazivanju njegovih zakljucaka. Ali ne samo da su.
u torn
slucaju, njegovi dokazi
bez
ikakve
vaznosti, vee onda
imarno i razlog da
ga osurnnjicimo
za gresku brkanja; jer nu
aenje beznacajnog dokaznog sredstva obicno
pokazuje
da
filozof koji ga nudi imao u
vidu
ne pitanje
za
koje on tvrd1
da na
nier:?:a odgovara, vee
neko drugo
sasvirn razlicito
pitanje.
Eticka
diskusija se do sada mazda
poglavito
sastojala
u rasu
aivanju ave vrste koja je bez
ikakve
vrednosti za etiku.
2
Siav znaci propozicija, sud. tvrdenje. postavka. - Prim. prev.
Jedan
od
glavnih
ciljeva ove knjige maze se, dakle, iz
raziti
malom
izrnenom jednog od Kantovih slavnih naslova.
Trudia sam
se
da napiSern ,Prolegomenu za svaku budueu
etiku koja
bi iole mogla da
pretenduje
da
je
naucna-g. Drugirn
reCirna, trudio sam
se da
otkrijem koja su osnovna
nacela
etic
kog
rasuciivanja; i maze
se
smatrati da je moj glavni cilj pre
uspostavljanje
tih principa
nego
ikakvih
zakljucaka koji
se
mogu postiCi njihovorn
upotreborn. Ali
sam takode
pokusao,
u
glavi
VI, da
darn izvesne zakljucke
u vezi sa pravim odgovo
rom
na pitanje
,Sta
je dobra
sarno po sebi?·',
koji
su
vrlo
raz
liciti od
onih
koje su filozofi obicno davalL Pokusao sam da
definisem klase u koje spadaju sva velil\.a dobra i zla, i istakao
. sam da su \Tlo rnnoge razlicite stvari dobre i zle same po sebi.
i da ni klasa dobrih ni
klasa rciavih
stvari ne poseduje nikakvo
drugo svojstvo koje
je
i zajednicko s\·ima njenirn clanovima
i osobeno
njima.
Da bih izrazio Cin ienicu da eticki stavovi moie prve
y ~ · s t e ms"u
podlozni
ni dokazu ni
proti
vdokazu.
ponekad san1
:oledovao SictzvH;:ovol· upotreb1 1 m1z1vao 1h ..mhuCljama . Ali
mo11m
da
se
shvat1 da 1a msarn . intuicionist u obicnom smi
slu t ~ g a
izraza. I
sam
'sidzvik izgleda
nije
bio jasno svestan
ogromne vaznosti razlike koja izdvaja njegov intuicionizam
od
uobicajene doktrine koja
je
najcesce
nazivana
tim imenom.
Pravi intuicionist
odlikuje
se tvraenjem da
se
stavovi moje
c 'i"'uge.,;n;te -
s t a ~ . 2 . : , ?
koJI tvrdg ct.§:_Je 1zvesna S . I J i ~ - ~ t 1 c l n _
ispravna. ili da
je
duznost - ne mogu ni dokazati ni opo':2:·g-
]¢b mkakvlm" Stra:zi'v'ar:em ~ e z u l t a t a t a ~ v i h rad1 ii. na
prohv,
msam msta manJe vo p a tvrdnn a stavov1 ove
vrste
nisu . intuicije
nego
sto sam voljan
da
tvrdim da stavovi
moje prve
klase
jesu intuicije.
Takode zelim da
se
zapazi, kad
nazivarn
takve stavove
.
intuicijama . da
samo hoeu
da
tvrdim da se oni ne rnogu do
kazati;
ali da ne
podrazumevarn uopste
nista
o naCinu ili po
reklu naseg saznavanja njih. Jos rnanje podrazurnevam (kao
sto
veCina
intuicionista cini) da je
ikakav
stav istinit
zato
sto
ga
saznajemo na osoben naCin iii
funkcijom neke
osobene du
hovne moCi; naprotiv, smatram da
je
takoae
moguee
saznati
i Jazan stav na sve nacine
na
kojE je moguee saznati
istinit.
Kad
je
ova knjiga vee bila dovrsena. nasao sam. u
Brentanovom Poreklu
znanja
morainog i nemomlnog
1
•
mi-
l Henri
Sidzvik
(1838-1900)
je bio
engleski rnoralni filozof;
glavno
delo rnu je Metodi
etike. Prim.
prev.
4 Franc
Brentano,
Poreklo znanja moralnog i nemoralnog pre
veo
na
engleski
Sesil Hejg.
Izd. Konstabl,
19020
- Napisao
sam prikaz
te knjige. koji ce, nadarn se,
biti
objavljen u
Intemacional
Journal of
Ethics (Medunarodni
casopis za etilm) za oktobar
1903. godine.
Taj pri
kaz sadrzi potpunije izlaganje rnojih razloga za neslaganje sa Brenta:1om.
6
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 28/122
sljenja
.koja su daleko slicnija
mojim
nego misljenja rna kog
drugog etickog pisca za koga znam. Izgleda da se Brentano
sla.Ze
potpuno sa mnom:
(1) u
tome
sto smatra
da su svi
eticki
stavovi definisani cinjenicom da oni
pridaju
podmetu jedan
jedinstven objektivan
pojam; (2) u tome
sto
ostro deli
takve
sudove na
iste
dve vrste; (3) sto
smatra da je
prvu
vrstu su-
dova nemoguee dokazati; (4) i
takode
u pogledu vrste dokaz
nog
sredstva potrebnog i va.Znog za
dokaz
druge vrste stavova.
Ali on smatra da je osnovni eticki pojam
ne
prost pojam
koji
ja
oznacavam izrazom
,dobro ,
vee slozen
pojam
koji
sam
ja
upotrebio
da
definiSem ,lepo ; i
on ne usvaja princip koji
sam
nazvao principom organskih jedinstava
vee
njegova glediSta
preeutno sadde
cak i
poricanje toga
principa. Zbog
ove dve
razlike, njegovi zakijucci o
tome
koje su stvari dobre same po
sebi
takode
se
znatno razlikuju od mojih.
Ali se slaze
sa mnom
da ima mnogo razlicitih dobrih stvari, i da ljubav prema do
brim i lepim
objektima sacinjava jednu
va.Znu vrstu
medu
njima.
Zelim
da
pomenem jedan propust, koga sam postao sve-
stan
tek pooto
je bilo suvise dockan da
ga popravim, a
koji,
na
zalost, moze
da
izazove nepotrebnu te8koeu za neke citaoce.
Propustio sam da
izricito
pretresem
uzajarrme odnose
raznih
pojmova
koji
su
svi izrazeni
recju ,cilj .
Posledice ovog
pro-
pusta mogu se mozda delimicno izbeCi citanjem moga clanka
o ,teleologiji u Boldvinovom ecniku filozofije
i
psihologije.
Kad
bih sada ponovo pisao ovo delo, napisao bih sa-
svim drukCiju i, mislim, mnogo
bolju
knjigu. Ali se moze
Sl J
njati da ne bih, u poku8aju
da
zadovoljim sebe, samo
nejasnije
izrazio ideje za koje
mi
je m.'1ogo stalo da ih saopstim, a da
pri tome
ne postignem odgovarajuei
dobitak
u potpunosti i
tacnosti. Ma kako to moglo biti,
moje
verovanje
da
je objav-
ljivanje
ove
knjige ovakve kakva je verovatno najbolje sto
bih
mogao uCiniti,
ne zavarava
me
da ne
budem bolno
svestan
da je ona puna
nedostataka.
Triniti koledz. Kembridz
vgusta
1903.
(Ova
knjiga
se
sada
ponovo starnpa bez
ikakvih
iz
mena, izuzev ispravki nekoliko stamparskih i gramatickih gre-
saka.
Ona
se
prestampava jer
se jos
uvek
slazem
sa njenom
glavnom
smernicom
i njenim zakljuccima; a pre8tampava se
bez izmene jer sam zakljucio, ako bih poceo
da ispravljam
ono
sto mi je izgledalo da bi trebalo ispraviti,
da
se ne bih mogao
zaustaviti da iznova
ne
napiSem celu knjigu.
Kembridz. 1922. DZ. E. M.
GLAVA I
PRE MET ETIKE
1
Vrlo
je lako istaCi neke
od
na lih sval6.dasnjih
sudova
CIJOm
se istinitoseu etika nesurnnjivo bavi.
Kad
god ka.Zemo:
,,'l'aj i
taj je dobar
covek", i1i
,Taj
covek
je
nitkov ;
kad
god
se pitamo:
s ta
treba
ja da cinirn?",
l
,Je l neispravno od
m e n ~ da_.. Cinim
ovako?";
kad
god
se
usudimo
na takve
opaske
kao
sto
Je ova: ,Umerenost je vrlina, a pijanstvo
porok
- to
je nesumnjivo
posao
etike da
pretresa
takva pitanja
i
takva
tvrdenja; da dokazuje
sta
je istinit odgovor kad pitamo sta je
ispravno
ciniti, i da pru:li razloge za miSljenje
da
su nasi iskazi
o karakteru osoba l o rnoralnosti radnji istiniti l lazni. og
romnoj veeini
slucajeva kad
cinimo iskaze koji sadr:le rna koji
od termina: ,vrlina , ,porok ,
,du2nost ,
,ispravno , ,treba .
,dobro , ,rdavo , mi stvaramo eticke sudove, i ako pretresamo
njihovu
istinitost, mi
time pretresamo
neko
eticko pitanje.
Ovo
niko
ne spori, ali ovo ni izdaleka ne domasa defi
nisanje oblasti etike. Ta oblast se rnoze definisati kao
oblast
koja obuhvata
svu
istinu o onome sto
je
u isto vreme i zajed-
nicko
svima takvim
sudovirna i osobeno njirna. Ali jos
uvek
irnamo da
postavimo pitanje: sta
je to sto
je
zajednicko i oso
beno njima? A
na
ovo
pitanje
eticki filozofi od velikog ugleda
dali
su vrlo razlicite odgovore, od kojih mozda nijedan nije sa-
svirn zadovoljavajuei.
2. Ako
uzmemo
takve primere
kao one
koje
smo· po
menuli, neeemo mnogo pogresiti ako ka.Zemo
da
se svi oni od
nose
na
pitanje
,pona8anja ,
na
pitanje
sta je
u
nasem pona-
san ju -
u ponasanju ljudskih b i ea - dobro, a sta
je
rdavo, sta
je
ispravno, a
sta
je neispravno. Jer,
kad kazemo da je neki
covek dobar.
obicno
mislimo da on
dela
ispravno; kad
ka.Zemo
da
je
pijanstvo
porok, obicno mislimo da
je
opiti
se neispravna
i i nevaljala radnja. I ovo pretresanje ljudskog pona8anja je.
stvarno, ono sa cime
je
termin
etika
najprisnije asociran. Ono
je
tako
asocirano putem izvodenja;
i
ponasanje je nesumnjivo
najcesei,
najopstiji
i
najzanimljiviji
predmet
etickih
sudova.
Sledstveno tome,
nalazimo
da su rnnogi eticki filozofi
skloni
da
prime
kao dovoljnu
definiciju etike tvrdenje da se.
ona
bavi pitanjem
sta je
dobro
l rdavo u·
lJudSkom ponasanJU.
8
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 29/122
Oni smatraju da su njena istra.Zivanja
pravilno
ograrucena na
,.ponasanJe" 1h
,praksu··;
oni drze da 1zraz ,prakticna filozo
fija
. poknva sav
predmet
koJim se
ona bavi.
Ne ulazeei
u pre:
tresanje pravog
znacenja
te reCi (jer verbalna
pitanja su oprav
dano prepustena piscima recnika
i
ostalim osobama koje
se
in
teresuju za literaturu;
filozofija
se,
kao sto
cemo videti, ne bavi
njima), mogu reCi da nameravam da upotrebljavam etiku taka
da
pokrije viSe
od toga
- a za
ovu
upotrebu
mislim
da
postoji
sasvim dovoljno
opravdanja.
Ja je upotrebljavam
tako da
obu
hvati
ono
istrazivanje koje
se, u
svakom
slucaju, ne maze na
zvati drugim recima do: 2J?Ste istra.Zivanje
onaga sto
je
dobra.
Etika
se
nesumn'ivo
bavi itan·em
• · b onasa-
nje_;
ali.
aveci se
tiJ:J;1g.
ona
o _ i ; i t f L l l U O C i n j ~ _ i : t d J;tO.C.e.tk9 ..:
..
§1m nue
spremna
da
nam
kaze ne samo
sta
je ponasanje vee i
sta
je
dCJbro. .
J e r - : : a o t i f ' o - J r O I T a ~ - g n : r e - - r e s t o ~ P . 6 J
am;
sve
.r@. 2a-
si'ini0ii · e CIOBro; er neko · e zaista raavo; a n e k ~ r r i o z ~ ' d , ~ r o u d e
neutralno ni dobra, ni raavo.
A s druge
strane, ruge stvari.
sem ponasanja, mogu blti
dobre;
i
ako
su to, onda ,.dobra·'
oznacava neko svojstvo
koje je zajednicko
njima i pona§anju;
i
ako od svih dobrih
stvari
ispitujemo samo dobra ponasanje.
onda cemo biti
u
opasnosti
da
pogresno
smatramo
tim svoj
stvom neko svojstvo u kome ne sudeluju te druge stvari: i
taka cemo
napraviti
gresku 0
etici
cak
i u
ovom ogranicenom
smislu, jer necemo znati sta je
u
stvari dobra ponasanje.
Ovo
je
greska
koju
su
mnogi pisci stvarno
ucinili
zato
sto su
ogra
niCili
svoje istrazivanje na ponasanje.
I
zato cu pokusati da
je
izbegnem
razmatranjem najpre sta je
dobra uopste,
u
nadi.
ako
uspemo da postignemo ikakvu
izvesnost
0 tome, da ce onda
biti
mnogo
lakse da
resimo
pitanje dobrog pona§anja, jer svi
znamo prilicno dobra sta je
,.ponasanje·'.
Ovo
je,
dakle,
na§e
prvo pitanje:
sta je
dobra?
i sta
je
raavo? i pretresanju
ovog
pitanja
ili
ovih pitanja
ja
dajem
ime
etika, jer ta nauka mora
ih
u svakom slucaju ukljuciti.
3.
Ali
OVO pitanje
moze
imati
mnogo
znacenja.
Ako, na
primer, svaki
od
nas
ka.Ze , ja
cinim
dobra
sad·'
ili
.,imao
sam
dobar
rucak juce'·,
svaki od ovih iskaza su
neka vrsta odgo
vora na nase pitanje, mada su mazda pogresni odgovori. I ta
Loae, kad A pita B u koju skolu treba da poslje
svog sina,
odgovor koji mu
B
da zasigurno ce biti
jedan
eticki
sud.
Na
slican nacin svaka hvala
pokuda
neke
osobe
ili stva1i koja
je postojala,
sada postoji ili
ce
postojati, daje
neki
odgovor
na pitanje ,sta je
dobra?·'.
U
svima
takvim slucajevima o
ne
koj pojedinacnoj stvari se
sudi da
je
dobra
ili raava; na pi
tanje ,sta? odgovara
se
..
ova'·.
Ali ovo
nije
smisao
u
kame
naucna
etika
postavlja
to pitanje.
Nijedan od
svih mnogih
miliona odgovora ove vrste, koji
mora
biti istinit, ne
moze
da
obrazuje deo etickog
sistema, mada ta
nauka
mora
sadrzati
razloge
i plincipe dovoljne za resavanje o istinitosti svih njih.
Ima suviSe
mnogo
osoba, stva1i i
dogadaja
u
svetu,
proslih,
sadasnjih ili
buducih, da bi rna koja posebna nauka
obuhva
tila pretresanje
njihovih
individualnih osobina
Etika se,
stoga, uopste ne
bavi
cinjenicama te prirode, cinjenicama
koje
su jedinstvene, individualne, apsolutno posebne; cinjenicama
kojima
su,
bar
delimicno.
plinuaene da
se
bave takve nauke
kao sto su istorija, geografija, astronomija. Sledstveno tome.
nije
posao
etickog
filozofa
da daje
Jicni
sa vet
IIi 0
)0rrlel1U.
1
postoji
jedno
drugo znacenJe koje se
moze
ati
pitanju
,sta
je
dobro? .
,Knjige su
dobre
. bio
bi
jedan od
govor
na
to, mada je
taj
odgovor ocito pogresan; jer su ne :e
knjige zaista
vrlo
rdave. I eticki sudovi ove vrste zacelo pri
padajll_ etici,
mada
se
ja
necu
baviti mnogima
od
njih. Takav
je sucf
.,Zadovoljstvo
je dobro·' - sud ciju istinitost etika
treba
da pretresa.
mada nije
ni izbliza tako vazan kao onaj
drugi
sud kojim ce1no se
uskoro
mnogo
baviti . Samo je
za
dovoljstvo dobro'·.
Sudovi
ove vrste nalaze
se
u
onim
knii
gama
o
etici koje sadrze spisak ..vrlina
-
na
primer u
A ~ i
O'totelovoj
Etici.
Ali
sudovi sasvim iste vrste
o
brazuju sustinu
nauke za koju
se obicno
pretpostavlja da
je
razlicita
od etike.
a
koja
je ocl
mnogo
manjeg
ugleda
od
nje
-
ta
nauka
je
kazu
istika. Moze
nam
se 1eci da se
kazuistika razlikuje
od etike
u
tome sto
je
mnogo podrobnija
i konkretnija, a
etika mnogo
opstija.
Ali je najva.Znije
zapaziti
da se
kazuistika ne bavi
nicim
sto
je
apsolutno
posebno posebno u
jedinom smislu
u kome saYrseno precizna linija moze da
se
povuce izmecl:u
poseb1:og i
onog
sto je
opste.
Ona
nije
posebna
u
smislu koji
::mo
malopre
istakli. u
smislu
u kome je o\·a lmjiga posebrn
knjiga, i
savet prijatelja
B
poseban savet. Kazuistika
stvarno
moze da bude posebnija a etika opstija; ali to znaci da se one
razlikuju samo po stepenu, a ne po
vrsti.
A ovo
je
univer
zalno istinito za
,.posebno'· i
..opste , kada se ti izrazi upo
trebljavaju
u
ovom
uc5bicajenom, ali
netacnom
smislu.
Uko
liko
etika dopu5ta sebi
da daje spisak
vrlina
ili cak
i
da
ime
nuje sastojke
ideala,
nju
je
nemoguce razlikovati od kazu
istike.
Obe
se bave
onim
sto
je opste, u smislu u
kome
se
fizika
i
hemija bave onim sto
je opste.
Bas kao sto
hemija
cilja
da
otkrije koja su svojstva kiseonika,
gde
god se desi da
g ima a ne samo
ovog
l
onog
posebnog p1imera kiseonika,
tako
kazuistika cilja da
otklije koje
su radnje dobre kad
god
se
dese. U
ovom pogledu
i
etiku
i
kazuistiku treba klasifi
kovati sa takvim
naukama kao
sto
su
fizika.
hemija i fizi
ologija, u njihovoj apsolutnoj
razlici
od onih
od
kojih su pri
meri istorija i geografija. I treba zapaziti
da
su. zbog
njihove
10
11
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 30/122
podrobnosti, kazuisticka istrazivanja stvarno bliza fizici i
he
miji nego
sto
su istra:livanja
koja se
obicno dodeljuju etici.
Jer upravo kao
sto se
fizika
ne
moze zadovoljiti
otkrieem
da
svetlost
prenose
talasi etra. vee mora i
da otkrije posebnu
prirodu
etarskih taiasa koji odgovaraju posebnim bojama,
ta
ko i
kazuistika nije zadovoljna opstim zakonom da
je milo-
srcte vrlina. vee mora da poku5a da otkrije relativnu vrednost
svakog
razlicitog oblika miiosrcta.
Kazuistika stoga obrazuje
deo
ideala
eticke
nauke; etika ne
moze
da bude potpuna
bez
nje. Nedostaci
kazuistike nisu
nedostaci principa;
nikakva
se
zamerka ne
moze uCiniti
njenom cilju
i
predmetu. Ona je pre
trpela neuspeh Sarno zato sto je SUVise tezak
predmet
da bi
bila
adekvatno
obractena u nasem
sada5njem stanju
znanja.
Ka
zuist
nije bio u
stanju
da razlikuje, u slucajevima kojima
se
bavi,
one eiernente od
kojih
zavisi njihova vrednost. Otuda on cesto
misli
da
su
dva siucaja slicni
u pogledu
vrednosti kad
su
oni
u stvan1osti slicni samo u nekom drugom pogiedu. Iz gre
saka ove
vrste
proistice
stetan uticaj takvih istrazivanja.
Jer
kazuistika je
meta-etickog
istrazivanja. Ona
se
ne
moze
sa
si-
gurnoseu preduzeti
U
pocetku na§ih izucavanja; vee SarnO
na
kraju.
5.
Ali
nase pitanje .,sta
je dobro?" moze
imati
i
jedno
i
drugo
znacenje. Mi mozemo,
na
treeern
rnestu,
hteti da
pi
tamo
ne
koja je
stvar
dobra
l koje
su
stvari
dobre, vee
kako
da se
definise ,dobra". Ovo istra:livanje
pripada samo
etici.
a ne kazuistici; i mi eerno se prvo pozabaviti ovirn istra
zivanjem.
Narocita paznja mora se posvetiti
ovom istrazivanju;
jer ovo pitanje, kako da se definise .,dobro", jeste najosnov
nije
pitanje
u celoj etici. Ono na sta
se
misli
pod terminom
,dobro"
j e u stvari, izuzimajuei njegovu suprotnost ,rctavo".
jedini prost predmet
misli
koji je svojstven
etici.
Njegdva
definicija je stoga najbitnija
tacka u definiciji etike; i, stavi.Se,
greska
u vezi s
njim
povlaci
za sobom
mnogo veei broj
pogre
s n i ~
etickih sudova
nego
ijedna druga. Ako se
ovo
prvo
pi:.
t a ~ ~ e ne
shvati u potpunosti, i
pravi
odgovor
na n j e ~ ne
uocr Jasno, ostala etika je
tako
reeil beskorisna sa gledista si-
stematskog
znanja.
Tacne eticke sudove posiednjih
dveju
vrsta
o kojima smo govorili mogu stvan10 donositi kako
oni
koji ne znaju odgovor na
ovo pitanje
tako i
oni koji
ga
znaju;
nije potrebno
reCi
da te dve vrste
osoba
mogu voditi
pod
Jednako dobre zivote. Ali je vrlo neverovatno da ce najopstiji
eticki sudovi
biti podjednako dobro zasnovani
i u odsutnosti
acnog odgovora na ovo pitanje; uskoro
eu
poku5ati da
poka
zem da su najozbiljnije ~ e s k e
bile
uglavnom prouzrokovane
verovanjima u pogre5an odgovor. I. u svakom slucaju, dok se
ne dozna odgovor
na
ovo
pitanje,
nemoguee
je za ikoga
da
zna sta je dokazni
materija rna
za koji
eticki
sud
uopste.
Glavni
cilj etike, kao sistematske nauke, jeste da da valjane
raz oge za
misljenje
da je
ovo l
ono
dobro; a
ako
se ne od-
govori na
ovo
pitanje,
takvi
razlozi se
ne mogu dati. Pa
stoga,
cak
i odvojeno od cinjenice da
pogresan
odgovor vodi pogre
snim zakljuccima, sada5nje istra:livanje
je
najnu:lniji i
naj
vazniji
deo etike kao
nauke.
6.
sta
je, onda, dobra?
Kako
da se definiSe ,dobro"?
Moglo
bi
se
pomisliti da
je
ovo
samo
jedno verbalno pitanje.
Definicija zaista
cesto znaci
izrazavanje znacenja
jedne
reci
drugim recima. Ali ovo nije vrsta definicije
koju
trazim. Ta
kva definicija ne
moze
nikad biti
od
krajnje
va:lnosti
ni
u
ka
kvoj
nauci izuzev
l e k s i k o g r f i j i ~
Kild bi rni
bila
potrebna
ta
vrsta
definicije, onda
bih
na prvorn mestu morao razmotriti
kako su
ljudi obicno
upotrebljavali
rec ,dobra"; ali moj po-
sao
nije
u vezi sa
njenom
pravilnom
upotrebom zasnovanom
na
obicaju.
Zaista bih
bio
budalast
ako bih pokusao da je upo
trebim
za nesto sto
ona
obicno ne oznacava; ako bih, na pri
mer, objavio,
kad
god
upotrebljavam rec
.,dobro", da se mora
razumeti da mislim
na
predmet koji je obicno oznacen
recju
..
sto".
Stoga eu upotrebljavati
tu
rec
u
smislu
u
kome
mi-
slim da
se ona obicno
upotrebljava;
ali u isto
vreme ne sma
tram za veoma
va:lno
da pretresam
da li
sam
u
pravu sto
mi-
slim da se ona tako upotrebljava. Moj posao je samo sa
tom
idejom iii predmetom
za
koji
ja
smatram, tacno iii netacno.
da
ga
ta
rec
oznacava u svojoj opstoj upotrebi.
sta ja zelim
da
otkrijem, to je priroda
toga
predmeta i i
te
ideje, a o
tome
mi
je mnogo
staio
da
postignem
saglasnost.
Ali, ako razumemo
to pitanje
u ovom smislu, ~ o j od-
govor na njega moze izgledati
vrlo
razocaravajuCi.
Ako
s.em_
upitan
' lsta je dobro?", moj odgovor je
da je dobro
dobro,
i
t J ekra j te st'@ i.
t t ~ ako sam upitan ..
KaRo da se .flobro'
e ~ n o j odgovor je da se 0110 ne moze definisati, i t Q
j e
ve
sto
imam da kazem
o tome. Ali,
rna
kako razocarava
JUCl ovr odgovori
mogu
izgledati,
oni
su od najveee va:lnasti.
Citaocima
koji
su
upoznati sa
filozofskom
terminologijom
rnogu
izraziti njihovu vaznost
izjavom
da se svode na
to da
su
svi stavovi 0 dobrom sinteticni i nikad
analiticni; a
to
oCito
mje beznacajna
stvar. Ista stvar
ri:toze
se
izraziti popUlarnije
tvrdenJem danam niko, ako sam ja
u
pravu, ne
moze
namet
nuti
takav aksiom kao sto je onaj koji kaze ,Zadovoljstvo je
jedino dobro",
l
onaj
koji
ka:le
,Dobro
je ono sto
je
po
zeljno",
pod
izgovorom
da je to
.,pravo
znacenje te
reci".
7.
Razmotrimo sad
ovo stanoviste. Moje glediSte je
da
je
,dobro"
prost pojam. bas kao sto je i ..zuto"
prost
pojarp;
12
13
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 31/122
i-sto
kao sto ne mozete nikakvirn nacmom objasniti ikom.e ko
vee to ne zna sta je
zuto,
taka
ne
mozete
objasniti
ni
sta je
dobra.
Definicije
vrste koju sam ja trazio,
definicije koje
opi
suju :pravu prirodu
predmeta i l i pojma oznacenog
nekom
recju.
a ko]e nam ne kazu
samo to
sta ta rec
znaci
u svojoj
upo
t r ~ b i , ~ e d i n o su rnoguce
kad je
predmet ili pojam o korne je
rec
nesto
slozeno. Mozete dati
definiciju konja, jer
konj irna
mnoga
razlicita
svoJstva i osobine, od koiih
sve
mozete na=-
oroJatL
Ah
kad
lh sve nabro]He, kad svedete konja
na naj
- ~ ? ~ ? t i i e
izraze,.
orrdcrte
1zraze
dalje ne
mozete
deTlniSatl.l5I'i;_
su prosto ne:3to 0 ~ u
mislite
iii
nesto
sto opazate, i nikom:::-
kg_ne moze dl' .ih. .
§ . } ; g j s l i ni opazi ne mozete
nikad,-nl:kakvom--· · ·
~ f i r i i c i j o m , objasniti njihovu p r r r o C I T i : ' · 1 V f o z c r a - - c e · - s e , u · z ~ 1 = -
mercl ovome,
i toCi
da
smo
-u stanju Cia
objasnimo drugim8
predmete
koje oni nisu
nikad videli
niti mislili o njima. Mi
mozemo, na primer. postici da
covek
razume sta je himera
mada
on nikad
nije cuo o njoj niti ju je video. Mozete
mu
reCi da je
ona
zivotinja sa lavicinom
glavom
i telom, sa
ko-
zjorn glavom izraslom iz
sredine njenih
lecta. i
sa zmijorn ume-
sto .:repa. Ali ovde predmet koji opisujete je slozen; 'on se sa-
stoJI potpuno od delova koje svi znarno
vrlo
dobra zrniie.
koze,
lavice;
a
takoae znamo
i
nacin
na
koji
te
delove
treba
S8Staviti.
jer
znamo Sta
Se
rnisli pod
sredinom
lavicinih leda
i gde joj raste rep. Tako je i sa svima precte nepoznatim pred-
metima
koje
smo
u
stanju da
objasnimo: svi
su
oni slozeni:
svi su sastavljeni od delova koji se i
sami
prvo mogu slicno
d ~ ~ i n i s a t i , ali
l ~ ? j i
na ~ ; ; : r a j u
moraju biti
svodljivi
na
najpro-
Sll]e delove kOJl se
dalJe
ne
mogu
definisati. Ali
zuto
i
dobra
kazemo, nisu slozeni: ani su poimoyi one _pmsie
vrste
:pot
llWVl 1z
ko]ih
se
definicije
sastoje i koji su -van domasaja da-
J:eg defJmsa.Qj§;.f
3. Kad kazemo,
kao
sto kaze Vebster;. da je
definiciia
konja
...cetvoronozna
zivotinja roda
Equus .
mozemo stvarno
podrazumevati tri
razlicite
stvari.
(1)
Mozemo podrazumevati
sarno ova:
Kad kazern ,konj',
treba
da razumete da
govorim
o k ~ p i t a t ? m c_etvoronoscu roda Equus.'· Ova bi se m;glo
na
zvab
prmzvolJnom verbalnom definicijom; i
ja ne
rnislim
da
se ,dobra·• ne
maze
definisati u ovom smislu. (2)
Mozemo
pod
r a ~ u m e v a t i kao sto Vebster
treba
da podrazumeva, sledece:
, . K ~ d .
vecina Engleza kaze
,horse'o, ona
misli na
kopitatu zi
v o t ~ n ~ ~ _roda E q m ~ : · Ovo se
maze
nazvati
pravom verbalnorn
defmlClJOm, ne
kazem da
se
..dobro
ne maze
definisati
i u
_
5
yebster pisac
najboljeg i
najveceg
americkog recnika en
gleskog JeZJka. - Pnm preL•.
6
Horse
na engleskom jeziku znaci
konj.
- Prim prev
ovom smislu;
jer
je zacelo moguce
doznati
kako izvestan narod
upotrebljava
izvesnu
rec: inace
ne
bismo nikad mogli znati
da se ,dobra maze prevesti recju ,gut'· na nemacki jezik i
recju ,.bon'· na francuski. (3) Ali rni mozemo. kad definisemo
konja,
da rnislimo nesto rrmogo vaznije. Mozemo
misliti
da je izvestan predmet, koji svi znamo, sastavljen na
izvestan
nacin:
da
on ima cetiri noge, glavu. srce. jetru itd.
koji su
svi
r ~ ~ p o r e d e n i
u
odrectenim
odnosima jedan prema drugom.
Po
ncem da se ,dobra
. m ze definisati u ovom smislu.
Tvrdim
da
se
ono
ne
sastoji
ni
od
kakvih
delova
kojima
o·a
mozemo
zameniti u svojoj
svesti
kad mislimo o njemu. Mocrli
bismo
misliti isto
taka jasno
i tacna o
konju
ako bisrno rnisllli o svim
njegovim delovima i njihovom rasporedu
umesto
da mislimo
o 11jemu
kao
celini: mogli bismo, kazern, o tome kako se konj
razlikuje od magarca
misliti
isto taka dobra. isto taka
tacna.
na ovaj naCin, kao sto sad cinirno, samo ne taka lako· ali nema
?as
1 1 ~ c ~ g a
cime b}smo mogli taka zameniti .,dobra;'; a to je
~ n s l m l . . J 3 l . < t . t § l . e m da se dobra ne maze definisati.
g:
Ali, izgleCfa-i:iilaa-}os
msam
·otklonio 1rtm7rm teskocu
koja maze da spreci
prihvatanje
stava da se ..
~ b r o
ne m ze
defir:isat_i. Ne mislim da kazem da se pojedinacno dobra, tj.
ono sto Je dobra, ne
maze
taka definisati; kad bih tako mislio.
ne
bih
_ni
pisao.
~ t i . ~ u , j r
je moj
glavni
cilj da pomognem
stvaranJu te defmiClJe. J a sada narocito isticem da se ..dobro
ne rnoze
definisati jer
smatram, ako to imamo na u r n ~ .
da
ce
onda biti manja
opasnost
da
ucinimo
gresku u nasem tracranju
z_a d ~ f i n i c ~ j o m ,.dobroga". Moram pokusati
da
objasnim
0
raz-
hku
1zmedu ovog dvoga. Pretpostavljam da se
maze
smatrati
da
j
,.dobro pridev.
Pa
,pojedinacno dobra , ..ono sto je
dobro mo:a, _prerna tome, biti imenica kojoj se taj pridev
..
d?br_o
..
p n d ~ J e : 0110 mora biti
celina onaga
cemu se
pridev
/
p r ~ d a J e , pndev m.ora
uvek
zaista biti primenljiv na
njega. VV
All. aka Je
0110 to cemu
se
taj pridev pridaje,
ono mora
biti
nesto drukcije
od toga prideva; i
celina
tocra neceo·a drukCi-
' v
b b b
Jeg,
rna
sta
to
· ilo.
bice
nasa
definicija
pojedinacnog
dobra.
Maze se desiti da_ ovo
nesto
ima i druge
prideve,
pored pri
deva ..
dobro ,
ko]i su
primenljivi na njega. Ono maze
biti
puna z a d o v o l j s t v ~ . na primer; ono maze biti inteligentno; i
ako
su ta
dva
pndeva
stvarno deo njegove definicije, onda
ce izvesno biti istina da su
zadovoljstvo
i inteligencija dobri.
I mnogi ljudi izgleda
da
misle. ako kazemo ,Zadovoljstvo i
inteligencija su
dobri .
l
ako kazemo .,Sarno zadovoljstvo i
inteligencija su dobri·', da time definiSemo .,dobra .
Pa,
ja
ne
_ m _ o ~ ~
poreci da se stavovi ove prirode ponekad naziva]u
d e f m ~ C l J a m a ;
znarr: potpuno u kom se smislu obicno upo
treblJava ta
rec
da b1
se
odlucilo
o ovoj
tacki.
Jedino zelim
14
15
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 32/122
da se shvati da to nije ono sto ja rnislim kad kazem da
je
de-
finicija dobrog nemoguea,
i
da
to nije
ono
na sta eu ja m.isliti
ako opet upotrebim
tu
rec. Potpuno verujem da
se
moze naei
neki istinit stav oblika: ,Inteligencija
je dobra
i samo
je
inte-
ligencija dobra ; ako
se
nikakav ne bi
mogao
naei, na.Sa de-
finicija pojedinacnog dobra
bila bi nemoguea._
matram da
se
:g2jedi:r:acno dc;bro m o ~ . 1 . - ~ i n i s a t i , a ipak tvrdim
.9P.:.._se Q >ro
ne moze ctili'msan. l
10.
,Dobro
se, dakle, ako pod
tim
podrazumevamo
osobinu za
koju
tvrdimo
da pripada
nekoj
stvari kad
kaZemo
da je stvar
dobra,
ne moze definisati nikakvom definicijom
u najvaZnijem srnislu te reci.
NajvaZniji
srnisao ,defil).icije
je da definicija kazuje
koji delovi
neizostavno saCinjavaju iz-
vesnu celinu; u ovom srnislu ..dobra nema definici ·e ·
er
je
ono
prosto
i nema delova Ono je jedan od onih bezbrojm
predmeta rnisr 'ko'e ·e nemo ee definisaH )er su om kr n i
izrazi pomoeu
kojih
se
mora
e 1msa 1 sve sto se moze defi-
:f isati.. Nije
potrebno
veliko razrnisljanje da se uvidi da Je
oci ledrio da ostoji gotovo neo ranicen bra· takVIh 1zraza;
.i,t=r
ne mozemo e m1sa 1 msta izuzev
analizom, koja
nas, po-
sto je izvrsimo do
njene
kra'n'e anice. vodl.
neeemu sto
'e
oCito
razlicito sve dru
o · i sto.
tom
kra
n·
om
razlikom,
o Qjasnjava
osobenost
celine koju_ definise mo: s v a k a _ c ~ : n a
sadtii neke d : e ~ k o j i su zatednicki i nekim drugim
cert:
n'ama. Stoga ne postoji nikakva intrinsicna teskoca u tvr-
denju da ,dobro predstavlja prostu kakvoeu koja se
ne
moze
definisati.
Ima rnnogo drugih primera takvih osobina.
Razmotrite
zuto,
na primer.
Mozemo
pokusati
da
ga
definiSemo
opisivanjem njegovog
fizickog
ekvivalenta;
mo-
zemo konstatovati kakva vrsta svetlosnih
vibracija
mora da
nadrazi norrnalne
oci da
bismo ga
mi opazili.
Ali
i
trenutno
razrnisljanje je
dovoljno
da pokaze da te svetlosne vibracije
nisu
ono
sto rni podrazumevamo pod zutim. One nisu
ono
sto
mi
zapaZamo. Stvarno mi ne bismo nikad bili u
stanju
da ot-
krijemo
njihova
postojanje da nismo prvo jasno
opazili
ocitu
razliku kakvoee izmedu
raznih
boja. Najvise
sto
mozemo
s pravom reei tim vibracijama
jeste
da su
one
ono sto u
pro-
storu
odgovara zutorn koje rni stvarno opazarno.
A ipak,
greska
ove
proste
vrste
obicno
je cinjena o
.,dobrorn . Moze biti istina da
su
sve
stvari koje
su
dobre -
ko e
i nesto drugo, bas kao sto je istina da sve stvari koje su
zute
proizvode izvesnu vrstu treperenja u svetlosti. I cinjenica
je
da
etika
cilja da
otkrije sta su ona druga svojstva koja pri-
padaju svirn stvarima
koje su dobre. Ali suvise
rnnogo filo-
zofa
su mislili, kad imenuju ona druga svojstva, da oni stvarno
definisu ,dobro ; da u
stvari
ta svojstva
nisu ,drugo ,
vee da
su
apsolutno
i
potpuno isto sto
i dobrota.
Predlazein da
to
g l e d ~ s ~ e n a ~ o v e m o @aturalistickom
greskom·]
i sada eu
se
po-
trudih da Je opovrgnem.
11. Razmotrimo sta je to sto
takvi
filozofi
kazu.
Prvo
treba zapaziti da se oni ne slaZu
medusobno.
Oni ne samo kazu
da su u pravu u
pogledu toga
sta je
dobro
vee
se
i trude
da
dokazu da
~ r e s e
oni ~ j u d i ~ o j i
ka:Zu
da je to nesto d r u g o ~
dan,
na nmer. ~ v r d 1 .
e. dobr?
zadovoljstvo,
drugi,
opet,
a Je dobro
ono
sto
se
zeh; 1 svak1 od
n]i revnosno
se
ru
1
da
d ~ ~ a Z e
da onaj
drugi
g r ~ J L _ b - l i
kako je to
moguce?
Jedan
od
nJih
kazeaa dobra ni · e niSta
do
xedmet
zel'
e. a Ul51 )
vreme o usav da to nije zadovoljstvo.
Ali
iz nje:
¥ovog prvog t ' : ~ d e n j a , . da
dobro
samo znac1 predmet zelje,
Jedna od sledec1h dveJu stvari
mora sledovati
u pogledu
nje-
govog dokaza:
.. 1)
?
se, moze biti. trudi da dokaZe
da
predmet
zelje
mJe z a d . ~ v o l J s t v o . _Ali, ~ o je to sve, gde
je njegova etika?
Stav
koJI
on podrzava
Je sarno psiholoski.
Zelja
je nesto sto
se
desava_ u na.Soj.
~ u s i ,
a
zadovoljstvo
je
nesto drugo sto
se
t_akode desava u nJOJ; i nas toboznji eticki filozof samo smatra
da
zadovoljstvo nije predmet zelje.
Ali kakve
to veze ima
sa
~ p o r n i m p ~ t a n j e r n ?
Njegov
protivnik
podr:Zava
eticki
stav
da
]e_ z ~ d o v o l ] s t v o d o b r ~ ,
pa
on dokazao milion
puta
psiho-
loskl.
stav
da z a d ~ v o l ] s t v o lllJe
predrnet
zelje. on
time ni
naj-
m ~ J e
ne dokazuJe da njegov protivnik gresi. Taj polozaj je
shcan ovorne. Jedan covek kaze:
trougao
je krug; drugi od-
govara:.
~ r o u g a o . je. p ~ a : ' a linija, i dokazaeu
ti
da san:i ja u
p r a ~ : Jer
~ o v o
]ednn
argument)
,prava linija
nije
krug.
""'"':',:o ~ a s ' : l ~ n
tacno , _ o d ~ _ o v a r a dmgi; ,.ali ipak trougao je
krug, 1 h ~ 1 s 1 r e ~ a o bas msta da dokazes protivno. sta je do-
kazano,
to Je da ]edan od nas gresi,
jer
se
sla:Zemo da trougao
ne m ~ z e
biti oboj_e: i p r a v a ~ n i j a i krug; ali koje
je
od toga
pogresno,
nema mkakvog nacma da
se
dokaze, jer
ti
definiSes
t r o u g ~ o kao _Pravu liniju, a
ja kao krug:•
Eto, to je jedna al-
ternabva
_k?Ja
predstoji
_
vakoj naturalistickoj
etici;
ako je
dob::o ~ e f i m s a n o kao nesto drugo,
onda je
nemoguee dokazati
Je lkakva druga definicija pogre:Sna, pa
cak
je nemocruee
1 poreei takvu definiciju. ·
(2) Druga alternativa jedva
da
je iSta
prihvatljivija.
Kad
A kaZe
,Dobro
je prijatno , a B kaZe ..
Dobra
znaCi ze-
l j e ~ l O " , A r ~ 1 0 z d a
Sai_?o
~ e l i tvrdi
da
veCina ljudi
upotreblja-
VaJu tu
rec
za
ono
sto Je pnJatno, a B za
ono sto se
zeli. I ovo
je s a s v ~ ~ n za_r:imljiv p r e d ~ e t
za
pretresanje; sarno to nije ni-
~ a l o
VIse etlcko
pretresanJe
od poslednjega. Ne rnislim da bi
~ J e d a n p r e ~ s t a v n i k
l ~ t u r a l ~ s t i c k e
etike
bio voljan
da
izjavi da
Je to sve
sto
on rmsh.
SVI
se oni mnogo trude da nas uvere
16
17
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 33/122
da
0110
sto oni nazivaju
dobrim je
ono sto mi
stvarno
treba
cla
cinimo. ,.Molim vas.
cinite
tako,
jer
se rec ,dobro' obicno
upotrebljava
da
oznaci radnje ove prirode'·;
to
je, po
ovom
glediStu, sustina njihovog
ucenja.fi
ukoliko nam oni
govore
kako treba
da
delamo, njihovo ucenje je stvarno eticko, kao
sto oni i zele
da
je. Ali kako
je potpuno
besmislen
razlog
koji
nam oni daju
za
to Vi treba da cinite ovo, jer vecina ljudi
upotrebljava izvesnu rec da oznaci ponasanje ovakvo kao sto
je
ovo." .,Treba da kazete ono sto
nije.
jer
vecina
ljudi
naziva
to laganjem.
Ovaj
argument
je isto tako
dobar -
Moja
draga
gospodo,
0110
sto zelimo da doznamo od vas kao etickih uci
telja nije
kako ]judi
upotrebljavaju
izvesnu
rec; pa
cak
nije
ni to kakvu vrstu radnji oni odobravaju, sto upotreba ove reCi
.,dobro" moze zaista i
da
podrazumeva; sta
mi
zelimo da znamo.
to je samo
sta je
dobro. Ivlozemo
se
cak i sloziti
da
je ono sto
vecina
ljudi
smatraju dobrim zaista dobro; u svakom
slucaju,
bice nam milo da znamo
njihova
rnisljenja; ali, kad ka:Zemo
njihova
miSljenja 0 tome
sta je
dobro, mi i mislimo to sto ka··
zemo; a svejedno nam
je
da
li
oni
tu stvar na koju
misle zovu
,.konj;; ili
,sto
ili .,stolica
...
gut
l
,bon ili cr ycr 66cr mi
ho-
cemo da
znamo sta je to sto
oni
tako zavu.
Kad
oni
ka:Zu
Zadovoljstvo je dobro . ne
mozemo
da
verujemo
da oni samo
misle .,Zadovoljstvo
,}e
zadovoljstvo
i
da ne
podrazumevaju
niSta vise sem to.
12 Pretpostavimo
da covek
kaze J a sam zadovo
ljan ; i
pretpostavimo
da to
nije
laz,
ni
gre§k.a,
vee
istina.
Pa
ako
je
to istina,
sta
to znacL To znaci da njegova svest, izve-
sna odredena svest.
koja
se izvesnim odredenim osobinama
razlikuje
od svih
ostalih,
ima u ovom trenutku izvesno odre-
deno
osecanje
koje se
zove zadovoljstvo
Biti
zadovoljan
ne
znaci nista drugo sem
imati
zadovoljstvo.
i mada mozemo bit{
viSe l manje
zadovoljni, pa
cak, sto
za sada
dopu5tamo, mo-
zemo imati jednu l drugu
vrstu
zadovaljstva; ipak, ukoliko
imamo zadovoljstvo, pa bilo
ono
od jedne ili druge vrste, ono
sto imamo
je jedna odredena stvar, koju
je
apsolutno nemo-
guce
definisati, neka stvar koja
je
ista u
svim
raznim
stup-
njevima
i u svim svojim mogucim
raznim
vrstama. Mozemo
biti stanju da kazemo u kakvom je ona odnosu sa drugim
stvanma;
na
primer, da je ona u svesti, da
prouzrokuje
zelju.
da smo je svesni itd.,
itd.
Mozemo, ka:Zem, opisati njene
ad-
nose prema drugim stvarima, ali
je
n
mozemo
definisati.
I ako bi iko pokusao da nam definiSe zadovoljstvo kao rna
koji
drugi
prirodan predmet; ako bi iko kazao, na primer, da
zadovoljstvo znaci osecaj crvenog, i iz toga izveo da
je
zado
voljstvo boja, imali bismo pravo da mu se
nasmejemo
i da ne
verujemo
njegovim
buducim iskazirna
o
zadovoljstvu.
To
bi
bila ista greska
kao
ona koju sam
nazvao naturalistickom
greskom. Cinjenica da ,biti zadovoljan ne znaci ,,imati ooe
caj
crvenoga
niti iSta
drugo, ne
sprecava nas da razumerno
sta to zaista znaci. Dovoljno nam
je da
znamo da
,biti
zado
voljan znaci
,imati
osecaj
zadovoljstva ,
i
mada
se zadovolj-
stvo ne mo le definisati, mada je zadovoljstvo zadovoljstvo i
nista
drugo,
ipak ne
osecamo
nikakvu teskocu u kazivanju
da
smo zadovoljni. Razlog je, naravno, u tome sto,
kad
ka:Zem
,Ja sam
zadovoljan , ne mislim
da
kazern
da sam
,ja isto
sto
i
,,imati
zadovoljstvo":-
Slicno tome
nikakva
teskoca
ne
mora da
se
nade
u mome tvrdenju da
je zadovoljstvo dobro
iako
time ne
tvrdim da je ,zadovoljstvo isto sto i , d o b r o ~
da zadovoljstvo
zna i
dobro, i da dobro
zna i
zadovoljstvo
Ako bih, kad kazern , ja sam zadovoljan·;, smatrao da time tvr-
dim da
sam
ja
tacno isto sto i ,zadovoljan ,
ja to
zaista ne
bih nazvao naturalistickom
greskom,
mada bi to bila ista gre-
ska kao ona koju sam
nazvao naturalistickom
u odnosu na
etiku. Razlog za ovo
je
dovoljno ocit Kad covek
pobrka
dva
prirodna predmeta jedan
s
drugim.
definisuci
jedan
drugim.
ako, na primer, pobrka sebe, kao jedan prirodan predrnet, sa
.,zadovoljan
ili
sa
,.zado:voljstvom·',
koji su
drugi prirodni
predmeti onda nema razloga da se
ta
greska naziva
naturali-
stickorn. Ali,
ako on
pobrka
,dobro , koje
nije
u
istom
smislu
prirodan predrnet, rna sa kojirn
prirodnim
predmetorn,
onda
irna razloga da
se
to
zove
naturalisticka greska; zato sto; j e
uCinjena
s obzirom
na
.,dobro", to je oznacava kao nesto sa
svirn specificno, i ta specificna
greska
zasluzuje narocito irne
jer je
tako cesta. Razloge zasto dobro ne treba srnatrati pri-
rodnirn predmetom razmotricemo docnije. Za sada
je
dovoljno
da zapazimo ovo: cak i
da je 0110 prirodan
predrnet, to
ne bi
izmenilo prirodu
greske
niti bi irnalo srnanjilo
njenu
vaznost.
Sve sto sam kazao o njoj ostalo bi i dalje podjednako
tacno;
sarno ime kojim sam
je
nazvao
ne
bi bilo tako podesno kao
sto
smatram
da
je. Ali za mene nije vazno irne;
vazna
je gre-
ska.
Ne
mari kako
je
nazivarno
ako
je
primetimo kad
god
naidemo na nju.
Ona
se
moze naci gotovo u
svima
knjigama
·o etici; ali
ipak
nije zapa:Zena, i zato
je
potrebno navesti viSe
primera te greske i dati joj odredeno ime. Ona
je zaista
vrlo
prosta greska. Kad kazemo da je pomorandza zuta, mi ne rni
slimo
da
nas
nas iskaz
obavezuje
da
smatramo da ,pornoran-
dza" ne
znaci
niSta drugo nego ,.zuto" ili da niSta ne moze
biti zuto
sem
pomorandze.
Pretpostavimo da
je ta pomorandza
i slatka. Obavezuje li nas
to
da ka:Zerno da
je
,slatko sasvim
ista
stvar sto
i
,zuto , da
se ,.slatko"
mora
definisati
kao
,zuto ?
I pretpostavirno
da se
usvoji da . J ~ u t o ; samo znaci
,zuto;; i niSta drugo, cini
l
nam to iSta tezirn da srnatramo da
2 Principi etike
18
su pomorandze
zute?
Zaista
ne;
naprotiv,
bilo bi
sasvim
be
19
postaviti pitanje
o
tako
definisanoj slozenoj celini, da li je i
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 34/122
smisleno reci da su pomorandze zute
kad
zuto ne bi
na
kraju
znacilo
samo
,zuto i nista drugo -
kad zuto ne
bi bilo nesto
sto
se
apsolutno ne
moze definisati.
Ne
bismo dobili
nikakav
jasan pojam o stvarima koje su zute - ne bismo mnogo na
predovali
sa
nasom naukom,
ako bismo bili prinudeni da
sma
tramo da sve sto je zuto znaci
istu
stvar
sto
i zuto. Na51i bismo
da moramo da smatramo da je pomorandza sasvim ista stvar
kao
stolica, parce hartije, limun i i sto god
vam
drago. Mogli
bismo
dokazati
bez broj besmislenos ti, a li
da
l
bismo
bili blize
istini?
Zasto
bi to
onda
bilo drukcije
sa ,dobrim ?
Za5to da.
se, ako je
dobro
dobro i
ako
se ne moze definisati,
smatra da
ja
poricem da
je zadovoljstvo dobro?
Zar ima
ikakve teskoce
u smatranju da je oboje istinito u isti mah? Naprotiv,
nema
nikakvog
smisla u
iskazu
da
je
zadovoljstvo
dobro ako-dobro
nije
nesto sto je
drukCije od zadovoljstva. Sasvim je beskori-. I
sno, ukoliko se tice etike, dokazivati, kao sto se g. Spenser
trudi da
dokaze, da se
povecanje zadovoljstva
podudara sa
po·-
vecanjem zivota,
aka dobra
ne znaci nesto sto je drukcije i od
zivota i od zadovoljstva. Mogao bi
isto tako pokusati
da do-
kaze da je pomorandza zuta pokazivanjem da je ona uvek
uvijena u hartiju.
13.
Stvarno,
aka
to
nije
slucaj
da ,dobro
oznacava
ne
sto prosto sto
se ne moze definisati,
onda su
samo dve
alter
native
moguce:
l je
ono
nesto
slozeno, izvesna celina, o cijoj
tacnoj
analizi
moze
biti
neslaganja;
l ono
uopste niSta
ne
znaCi, pa,
prema
tome, i
ne postoji takav
predmet
kao
sto je
etika. Ali, uopste govoreci, eticki filozofi pokusali su da de
finiSu dobro ne shvatajuci sta takav poku8aj
mora
da znacL
Oni
stvarno
upotrebljavaju argumente koji sadrle jednu l
obe besmislenosti razmotrene u § 11.
Stoga je opravdano
da
zakljucimo da
poku8aj
da
se definise dobro
treba uglavnom
pripisati nejasnom shvatanju
o
tome sta je moguca priroda
definicije.
Stvarno, ima
da se razmotre samo dve ozbiljne
al
t e r n ~ t i v e da
bi se
ustanovio zakljucak da
,dobro
stvarno
oznacava prost pojam koji
se
ne
moze
definisati. Ono bi
ma
zda
moglo oznacavati slozenu celinu, kao sto cini
,konj , l
bi
moglo
da
uopste
nema nikakvog
znacenja. Ali
nijedna od
ovih
vmogucnosti nije bila jasno
zamisljena niti je
ozbiljno
podrzavana kao
takva
od strane onih koji su poku8ali da
de
finisu dobro; i obe se mogu odbaciti prostim osvrtom na ci
njenice.
Za hipotezu da je neslaganje
o
znacenju
dobroga
neslaganJe u
pogledu
tacne analize
neke date
celine, moze se
najjasnije v i d e ~ i da je netacna
razmatranjem
Cinjenice da se,
rna kakva
da
Je ponudena definicija, uvek moze opravdano
l
sama ona
dobra.
Da
uzmemo, na
primer, jednu,
na
izgled
ve
mvatniju zato sto je
jedna
od slozenijih, od
takvih
predloze
nih definicija: moglo bi se lako pomisliti, na prvi pogled, da
biti dobro moze da znaci ono sto mi zelirno da zelimo. 1 tako,
·
ako primenirno ovu definiciju na poseban
slucaj i kazemo
.
Kad mislimo da je
A dobro,
mi
mislimo
da je
A
jedna
od
~ t v a r i koju
mi zelimo da zelimo ,
nas stav
moze izgledati sa
svim verovatan. Ali, ako produ:Zimo sa ovim ispitivanjem i
upitamo
se
,Je
li dobro zeleti
da
zelimo A? , onda
je
?ci
gledno, posle
malog razmisljanja, da
je
ovo
pitanje
i
samo
1st )
toliko
razumljivo koliko i originalno pitanje ,Je 1i A dobra?··
-
da mi,
u
stvari, sada pitamo za sasvim isto obavestenje
o
zelji da zelimo A,
za koje smo prede
pitali u pogledu sarnog A.
Ali
je takode
oCito
da se
znacenje ovog
drugog pitanja ne
m<Y Ze
tacno rasclaniti
u ,Je
1i zelja
da zelirno A
jedna
od stvari
koju
mi
zelimo
da
zelimo? .
Mi nemamo
u
na5im mislima nista
tako slozeno
kao pitanje ,zelimo li mi da
zelimo
da
zelimo
da
zelirno A? . stavise, svaki moze
ispitivanjern
uveriti sebe da
je predikat
ovog
stava
-
,dobra
- ocito razlicit
p o ~ m
.,zelje da
se
zeli koji ulazi u njegov podrnet:
,Da
nn zebrr:o
da zelimo A je dobro nije prosto ekvivalent
stavu
,Da Je
dobro
da
A
bude
dobro . Moze
zaista biti istina da
je
ono
tlto
mi zelimo da zelimo
uvek
i dobro; mozda cak i suprotno od
ovoga moze biti
istina;
ali
je
vrlo
sumnjivo
da
je
to slucaj, pa
i
sama
cinjenica da mi
razurnemo vrlo dobro
sta
se misli
sum
njanjem
u to,
jasno pokazuje da
imamo u mislima dva razli
cita pojma.
vv
(2)
Isti
razlog
je
dovoljan
da se
odbaci
hipoteza da
,dobro uopste nema nikakvog
znacenja.
Sasvim
je
prirodno
pogresno
pretpostaviti da je ono sto je
univerzalno
istinito
takve
prirode
da
bi
njegova
negacija
bila protivrecna samoj
sebi· vaznost koja je pripisivana analitickim stavovima u isto
riji filozofije pokazuje
kako
je
laka
ta\kva gre5ka .
tako, vrlo
je
lako zak1juciti
da
je ono sto izgleda univerzalan
eticki
prin
cip
u
stvari
identican
stav;
ako,
na
primer,
sve
sto
n a z i ~ a
..
dobrim
izgleda
da
je
prijatno,
onda
stav
.,Zadovol]stvo Je
dobra ne potvrduje vezu izmedu dva razlicita pojma,
vee
obuhvata
samo jedan,
pojam
zadovoljstva, koji je lako raspo
znati
kao
poseban entitet.
Ali ko god pazljivo
razmotri sa
mim
sobom sta je
stvarno
u njegovim mislima
kad
postavlJa
pitanje , Je li
zadovoljstvo
(ili
rna
sta to
bilo) na kraju k:a
jeva
dobro? ,
moze se
lako
uveriti da se
on pri tome ne p1ta
samo
da
1i
je
zadovoljstvo prijatno. I
ako on
izvrsi ovaj
ekspe
riment sa svakom predlozenorn definicijom redom, on moze
postati dovoljno vest da opazi da u svakom slucaju on ima na
2*
20
umu jedinstven predmet o cijoj se vezi rna sa kojim drugim
21
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 35/122
predmetom
moze postaviti posebno pitanje. Svaki
stvarno ra
zume pitanje
,Je
li ovo dobro? .
Kad
misli o tome, njegovo
psihicko stanj e j e drukcij e od onoga u kome bi bio kad bi pi
tao ,Je
li ovo prijatno, ili zeljeno, odobreno? . Ono
ima P:O-
sebno znacenje
za njega,
cak
i
ako
on
ne
opaZa u kom pogledu
je
ano posebno. Kad god misli o
,intrinsicnoj
vrednosti ,
kaie da neka stvar ,.treba da postoji ,
on
ima na
umu
jedin
stven predmet
-
jedinstveno
svojstvo
stvari
-
koji ja
azna
cavam
izrazom
,dobra . Svaki je stalno svestan
ovog
pojma.
mada moze
nikad ne
postati
svestan da
je
taj
pojam
drukciji
od ostalih pojmova
kojih je on takoae
svestan. Ali, za
pravilno
eticko rasuaivanje od najveee je vaznasti
da
on postane sve
stan
ove cinjenice; a
cim
se
priroda problema
jasno shvati,
onda nema velike teskoee u napredovanju
sa
analizom.
14. ,Dobra se, dakle,
ne
moze definisati; a iJ2ak, uko
liko znam, samo je Jedan e1icki pisac, profesor Remi ·sidzvil{;
jasna
pnznao
1 1skazao
ovu
cin]enTcu.JViaecemo i:IK6IT'Ko-mnog1
od naJCUVelllJifi ehcfrlfi sistema propustaju
da izvuku
za
kljucke kaji sleduju
iz
takvog priznanja. Za sada eu navesti
samo jedan
primer
koji ee poslu2iti da
pokaie znacenje}
va
znost ovog principa da se ,dobra ne moze definisati. iii, kao
sto kaze profesor Sidzvik, da je ono ( i i e r ~ i \ ~ a n l i i v
_ p ~
To
je primer na
koji se i
sam
profesor Sidzvi
p o z i v ~ e s c i
u vezi sa pasusom u kome
on
dakazuje
da
je pojam
..
treba
n erase]an J
j
i¥1.
' ,Bentam s. kaie Sjdzvik, o h j ~ ~ n j ~ O l da je n j ~ ? V
o ~ o v n i prmcip
da
je ,najveea sreea svih _<::mih Cijj_ je
interes
u eitanju i s p r v ~ r v i cilj ljudske radnje' ; a ipak l1Jegov
jez1k U OStahm paSl.lSima iste glave izgleda da
pokazuje
da rec
,ispravan
kod
njega
znaci ,.koji doprinosi opstoj sreei .
Pro
fesor Sidzvik vidi, ako
ova dva
iskaza
uzmete
zajedno,
da
do
bijate besmislen rezultat da je najveea sreea cilj ljudske
radnje.
koja
doprinosi opstoj sreCi ; i njemu izgleda tako. be
smisleno
nazivati
ovaj
rezultat,
kao
sto ga
Bentam
naziva,
..
osnovnim
principom
moralnog sistema ,
da mu
izgleda da je
nemaguee da je Bentam to mislio. Ali ipak i sam
profesor
Sidzvik drugden kaze da se psihaloski hedonizam
,ne
retko
brka
sa
egoisticnim
hedonizmom ; a
to brkanje, kao sto
eemo
videti, poglavito poCiva na toj istoj gresci, naturalistickoj gre
sci, koju preeutno
sadrze
u sebi i
Bentamovi
iskazi. Profesor
Sidzvik stoga primeeuje da se ta greska ponekad cini iako je
'
Metodi etike
knj.
I,
gl.
III. § 1. (sesto izdanje).
8
Bentarn
(1784-1833)
je engleski filozof. -- Prim prev
Yietodi etike knj. I, gl. IV, § L
besmislena;
i ja
sam sklon da
mislim
da
je
Bentam
zaista je
dan od onih koji ju
je
ucinio. Mil ju je, kao sto eemo videti,
stvarno uCinio. Ali, bilo da ju je
Bentam
ucinio ne, njegovo
uct:mje, kao
sto
je vee navedeno, posluziee kao
vrlo
dobra ilu
stracija
ove gres_kJ;i vaznosti
suprotnog
stava da se
dobro ne
moze definisati.
Razmotrirno
ovu
doktrinu. Bentam izgleda podrazurneva,
tako
profesor
Sidzvik
kaie, da rec ,ispravno znaci ..
sto
do
~ o s i
opstoj sreCi . Ovo, pak, sam<f'Po sebi,
ne
mora nu2no
oblilivatati
naturaTisticku gresku.
Jer
se
rec
,,ispravno
vrlo
cesto pripisuje
radnjama
koje vode postignueu anoga sto
je
dobra, koje se smatraju kao sredstva
za
ideal a ne
ciljevi po
sebi.
Ova
upotreba
,ispravnog kao
reci koja oznacava
ono
sto je dobra
kao
sredstvo, pa bilo to dobro ne kao cilj,
stvarno je ona. upotreba
na
koju eu agraniciti tu rec. Da je
Bentam upotrebljavao ,ispravno
u ovom smislu, onda
bi
za
njega bilo
sasvim
dosledno
da definise ispravno
kao ,ono sto
doprinosi opstoj sreei , ali samo
pod
uslovom (zapazite ovaj
uslov) da je vee bio dokazao, ili postavio kao aksiom, da
je
opsta
sreea vrhovno
dobro,
l
(sto
je
ravno tome)
da je samo
opsta
sreea
ono sto je dobro. Jer u tom
slucaju
on bi vee bio v
definisao
dobro
kao
opst1.:1
sreeu
(a
to
stanoviste
je
sasvim
do
sledno, kao sto smo vid12li sa
tvraenjem
da se .,dobro ne
moze definisati), i posto
je
ispravno imalo da se definiSe kao
.,ono sto doprinosi dobru , ono bi stvarno znaciio ,sto dopri-
nosi opstoj sreei . Ali ovaj nacin
odbrane
od
prigovora da je
napravio naturalisticku gresku sam Bentam je onemogueio
sebi. Jer je,
kao
sto vidimo,
njegov
osnovni princip da je naj-
veea sreea svih
zainteresovanih
ispravan i pravi cilj ljudske
radnje.
On, dakle,
pridaje
rec
ispravan cilju kao
takvom, a
ne
sama sredstvima koja mu doprinose;: a, posto
je
tako,
ispravno
se
onda ne
moze
definisati kao
.,ono
sto
doprinosi
opstoj sreei a da
se
ne padne u gresku o kojoj je rec. Jer sada
je
oeigledno da definiciju ispravnog kao necega sto doprinosi
opstoj sreCi
on
moze
upotrebiti
da bi
podr:Zao
osnovni
princip
da
je
opsta sreea ispravan
cilj,-umesto
da smatra
da je ona
izvedena
iz tog
principa.
Sad nije potrebno
dokazati
l tvr-
diti
da
je opsta sreea ispravan cilj
pre
nego sto se
ispravno
definiSe kao ono sto doprinosi ops to j s ree i - ovo
je
sasvirn
pravilan
postupak;
ali,
suprotno
tome, upotreba defillicije
ispravnog kao onog sto doprinosi opstoj sreei za dokaz da
ie
opsta
sreea ispravan
cilj
sasvim
je
nepravilan
postupak.
jer u ovom slucaju tvraenje da je ,opsta
sreca
ispravan cilj
ljudske radnje nije uopste eticki princip. vee je, kao sto smo
videJi.
l
stav o
znacenju
reci, ili
stav
o prirodi opste sreee.
a. ne 0
njenoj
ispravnosti
iii dobrotL
22
23
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 36/122
Ne
zelimo
da se
pogre5no
razume vaznost koju
pripisu
jemo
ovoj gre5ci. Otkrice ove gre5ke niukoliko
ne
pobija
Ben
tamovo tvrdenje da je najveca
sreca
pravi
cilj
ljudske radnje.
ako se ono
shvati
kao eticki stav,
kao
sto
je
on nesumnjivo i
nameravao
da se to shvati u tom smislu. Taj princip moze ipak
biti tacan; razmotricemo da li
je
on to u sledecim gla,vama.
Bentam
ga
je
mogao podrzavati,
kao
sto Sidzvik to Cini, c a ~
i
da
mu je
greska
pokazana. sta ja
tvrdim,
to je da su
Z l o z ~
koje on stvarno daje
za svoj
eticki stav
pogre5ni ukoliko
se
sastOjje u
definiciji
ispravnog.
Srnatram da
on
nije
opazio
da
su oni pogresni;
da je
opazio to,
to bi ga
navelo
da
tra:Zi
druge
razloge
za
podr5ku svog ufilitarizma; a da je tra:Zio
druge
razloge, moglo se desiti dane
nade
nijedan
koji bi on smatrao
dovoljnim. U tom slucaju on
bi
promenio ceo svoj sistem
sto bi
bilo vrlo
va:Zna
posledica. Ali je, bez sumnje, takode
moguce da bi
smatrao
da su drugi razlozi dovoljni, a u tom
slucaju,
njegov
eticki sistern, u
svojim
glavnirn rezultatima,
i dalje bi ostao. Ali, cak i u ovorn drugom slucaju, njegova
upotreba
naturalisticke greske
predstavljala
bi ozbiljnu za
merku
njemu kao etickom filozofu. Jer
se ne
sme zaboraviti
da . e osao etike
ne
samo da osti e
tacne
:fezultate vee i
a
nade
valjane
razloge
za
nji
. ep(jgre
an
ci j
etike je zna;
nJe, a ne
praksa;
onaj koji
upotrebljava
naturalistickU gresku
zaista
nije postigao ovaj prvi cilj, rna kako
ispravni
bili
nje
govi
prakticni
principi.
W
Moje
zamerke
naturalizmu su, prvo,
da
on
ne pruza
nikakav
razlog, a jos
manje ikakav valjan
razlog,
za ikakav
eticki princip; i zbog toga
on
ne
uspeva
da zadovolji zahteve
etike
kao nauke. I drugo, tvrdio sam, mada on ne daje nika
kav
razlog
za ikakav
eticki princip, da je on
uzrok prihvatanja
pogresnih etickih
principa
-
on
navodi urn na prihvatanje
la:Znih etickih principa, i
time
je on
suprotan svakom
cilju etike.
Vrlo je lako videti, ako pocnemo sa definicijom ispravnog po
nasanja kao
ponasanja koje
doprinosi opstoj sreci, i
aka
znamo
da je
ispravno
ponasanje
uopste
ono
koje
doprinosi dobru,
da
onda
vrlo
lako
donesemo
zakljucak da je
dobro op5ta sreca.
Ali, aka
odmah
j as
no shvatimo da moramo
poceti svoju
etiku
bez definicije, bicemo rnnogo vise skloni da dobro razmislimo
pre nego sto usvojimo rna koji eticki princip, a sto vise bu
derno razmisljali,
manje
je
verovatno da
cemo
usvojiti neki
pogre5an princip.
Na
ovo ce se moida odgovoriti: Da, ali
mi
cemo isto tako dobro razmisliti
pre
nego
sto
se odluCimo na
svoju
definiciju, pa
je
stoga isto toliko verovatno da cemo
b'iti u
pravu.
Ali ja
cu
poku.Sati da poka:lem
da
to
nije
tako.
Ako pocnemo sa
uverenjem
da se definicija
dobra
moze naci.
onda
poCinjemo
sa uverenjem da dobro
ne moze
zna iti nista
drugo sem neko svojstvo stvari, i onda ce na8 posao jedino biti
da otkrijemo sta je
to svojstvo. Ali, ako prihvatimo da, uko
liko
se
tice
znacenja
dobrog, dobro
maze biti
rna sta,
onda
po
cinjemo bez ikakvih
predubedenja.-
Kad
smatramo da
vee
imarno definiciju, onda ne samo da ne mozemo logicno braniti
svoje eticke principe
ni
na koji nacin, vee eemo biti manje
skloni da ih
branimo
revnosno,
pa
makar i nelogicno. Jer cemo
poceti
sa
uverenjem
da
dobro mora znaciti to i to, pa cemo
stoga biti
skloni
i l i da
pogre5no shvatimo argurnente
svojih
protivnika
l
da ih 'odrnah
presecemo odgovorom.
1
,Ova
nije otvoreno pitanje: i samo znacenje reci odlueuje stv'ar;
niko
ne
maze rnisliti
drukcije sem
ako nejasno misli.
15. Na5 prvi
zakljucak
sto se tice predrneta
etike
je,
dakle, da ostoji rost , neodredljivlO, nera8clanljiv11
predmet
misli u vezi s
ojim
on se mora e mlSati. OJlrn rmenorn na
zivamo
taj jedinstven
predmet,
nije
ni
od kakve
va:lnosti.
glavno je
da
jasno shvatirno sta je to i da se to zaista
razlikuje
od ostalih predmeta. Reci ~ o j e se obicno smatraju znacima
etickih sudova sve se odnose na njega; i one su izrazi etickih
sudova samo zato
sto
se odnose
na
njega. Alj one se fnl ogu
odnositi
na
njega na
dva
razlicita nacina, koje je vrlo va:Zno
raziikovati, ako
hocemo
da
imamo
potpunu
definiciju
opsega
etickih sudova. Pre nego sto sam se upustio u dokazivanje
da
je takav
neodredljiv pojam
sadr:Zan u etickirn pojmovima,
istakao
sam ( §4) da j e
potrebno za
etiku da
nabroji
sve
taene
univerzalne
sudove
koji
tvrde
da
je takva i takva stvar
dobra
kad
god se desi. Ali,
mada
se svi
takvi
sudovi
zaista
odnose
na
jedinstveni pojam
koji
sam
nazvao
,dobra , ani se svi
ne
odnose nato na isti nacin. Oni,tvrde i i
da
to jedinstveno svoj
stvo
uvek pripada stvari
o kojoj je rec,
i l i samo
da
je
stvar
o kojoj
je rec
uzrok iH
nuz n uslop za pastojanje ostalih t v a r i
kojima
to
jedinstveno
svojstvo pripada. Priroda ovih dveju
vrsta
univerzalnih etickih
sudova
je vrlo
razlicita; i veliki deo
teskoea na koje se nailazi u obicnom etickom rasudivanju po-
tice iz
neuspeha da
se one jasno razlikuju.
Njihova razlika
je,
zaista,
dobila izraz
u
obicnom govoru kontrastom izmedu
ter
mina ,
1
dobro kao sredstvo i ,dobro
po
sebi , ,vrednost kao
sredstvo i ,.intrinsicna vrednost . Ah ovr termini ob1cno se
upotrebljava]u
pravrlno samo u ociglednijim
primerima;
ova
je izgleda tako
zbog
cinjenice da
razlika izrnedu
shvatanja
koje oni oznacavaju nije bila poseban predrnet ispitivanja.
Ta
razlika
se rnooe ukratko izloZiti kao sto sleduje. .
10
Tj tkoji se ne
rome
defirusatL - Prim prev
11
Tj koj i
se
ne m >Ze analizii.arti. - Prim prev
24
16.
Kad
god
sudimo da je stvar ,dobra
kao
sredstvo ,
25
dopreti dovoljno daleko da bismo bili
sigurni da
ce
ikoja rad
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 37/122
mi donosimo
sud
u pogledu njenih kauzalnih odnosa: mi .su
dimo oboje:
da ona
ima osebnu
vrstu de·stva
id
·e to de'
stvo dobro po
se
i
Ali naei kauzalne sudove ko i su univer-
-zalno
tacni
.e oci le no vr 0 teska stvar. ill]emca a
su
1z1c e nau e e u
poznije vreme
postale egZaktpe j
e l ~ 1 Y . _ r : ~
malobroJllost
~ g k o n a k..Qje su one dosad ~ l da usposfa:sz:e.,.
dovoljni
su
dokazi
te
teskoee. A s obzirom
na to
da
su
najcese
predrneti ~ sud...2:::_8;__ adnje,
ocito
·e da ne
mozerno
blb
uvereni da su
iko'i
nas· ·
erz
·
mh
kauzalnih
sudov
acm,
ca
ni u smislu u kome
su
to
naucni
zakoni.
cak ne
moferri"o
da
otkri]emo m hlpoteticne zakolle
obhtta
,,iracno ova
radnja uvek
ee, pod
ovim okolnostima, proizvesti tacno to
dejstvo". Ali za tacan eticki
sud
u pogledu dejstva
izvesnih
radnji
potrebno narn je nesto
viSe
od toga
u
dva
pogleda.
1)
Potrebno nam je da
znamo
da
ee
data radnja
proizvesti izve
sno dejstvo
m
pod k kvim
uslovim
se desila Ali
ovo
je
za
ista
nemoguee. Izvesno
je
da u razlicitim okolnostima ista
radnja
moze
da proizvede dejstva koja su potpuno
razlicita u
svim
pogledima od
kojih vrednost
tih
dejstava
zavisi. Stoga
imamo pravo samo na uopstenje - na stav ovog oblika ,Ovaj
rezultat
obicno
(ili
uopste
govoreei)
sleduje
ovoj
vrsti rad
nje ; pa
cak
i ovo
uopstenje
moze biti tacno samo ako su okol
nosti
pod kojima
se
radnja
desava
obicno
iste. Ovo
je ~ t v a r n o
slucaj,
do velikog stepena,
u
periodu rna
kog
pojedinog
doba
i za izvesno
stanje drustva.
Ali, kad uzmemo druga
doba
u
obzir, u
mnogim
vaznirn slucajevima normalne okolnosti
date
vrste radnje
biee
toliko drukcije da uopstenje koje je
tacno
za
jedno
doba
nece biti tacno
za
drugo. Prema
tome,
sto
se tice
etickih sudova
koji tvrde
da je izvesna vrsta
radnje
dobra
kao
~ ~ . ~ . . . ~ - Y - ~ : ? . l l ~ - ~ ~ ~ o : .
niJedan
nece
biti univerzalno ta-
can;
1
mnogi _giada obicno
tacni
u ·
ednom enodu,
biee obicno
iietacni
u
drugim periodima.
i 2
potrebno nam je
a znamo
ne
samo
da
ce
jedno
dobro
dejstvo biti
proizvedeno, vee da
ee, rned.u
svim
sledecim
dogad.ajima
na
koje utice
radnja
o
kojoj
je
rec, kolicina dobrog
biti
veea nego
da je
izvrsena rna
koja druga radnja. Drugim recima, suditi da je neka radnja
obicno
(ili
vecinom) sredstvo za dobro znaci suditi ne samo
da ona
obicno cirri
neko
dobro, vee.
da ona
obicno cini najvece
dobro
koje
okolnosti dopliStaju.
U
ovom pogledu eticki sudovi
o
dejstvima
radnje sadrZ:e teskoeu i slozenost mnogo vecu od
onih na koje nailazimo pri uspostavljanju naucnih zakona. Za
poslednje
potrebno je da razmotrimo
samo
jedno
dejstvo; a
za prve
bitno
je da se
razmotri ne
samo ono vee i
dejstva
toga
dejstva, i tako daJje dokle god
nas
-pogled -moze
da dopre
u
buducnost.
SasV:im
je
ocigledno
da
nas pogled
ne
moze nikad
I
I
nja proizvesti najbolja moguca
d e j s t v ~
Moramo
se
zadovoljiti
ako najbolja
moguca koliCina dobra fzgleda
da je
proizvedena
u
granicama
jednog ogranicenog perioda Ali je vazno
z a p a ~
ziti
da je citav
niz
dejstava
u
periodu
znatne duzine
stvarno
uzet
u
obzir
u
nasim
obicnirn sudovirna
da je neka radnja
dobra
kao sredstvo;
i
da
je otuda ova naknadna
slozenost,
koja
cini da
je
mnogo teze uspostaviti eticka uopstenja nego nauene
zakone, sadrZ:ana u
aktuelnirn
etickirn diskusijama i
da
je od
prakticne
vaZ:nosti. N
8jobicnija
pravila
o
ponasanju
obuhva
taju takve obzire kao sto
je
merenje buduceg rdavog zdravlja
sa sadasnjim
dobicima;
pa
cak
i
ako nikad ne
mozemo
da
re
simo sa
ikakvom izvesnoscu kako
cemo osigurati
najveci
mo
guCi stepen dobroga, mi bar pokusavamo
da
uverimo sebe da
verovatna buduca zla nece
biti
veca
od predstojeceg
dobra.
17. Postoje, dakle, sudovi koji tvrde da izvesne
vrste
stvari imaju
dobra
dejstva; takvi
sudovi, iz
razloga
koje
smo
malopre dali, imaju vazne karakteristike 1) da je nevero
vatno da
su
tacni ako tvrde da vrsta stvari o kojoj je rec
uvek
ima dobra dejstva, i (2) da, cak i ako
samo
tvrde da ona obicno
ima dobra dejstva, mnogi
od
njih bice tacni samo
u
izvesnim
periodima
svetske
istorije. A ima i
sudova
koji tvrde da su
izvesne vrste stvari dobre same
o sebi; ovi
sudovi se
razli-
UJU pos e IlJl U
tome
sto. ako SU tacni.
oni
SU SVi univer
zatno tacm.) Sfuga Je vrlo vazno razlikovati ove dve vrste mo
gubh
sudova. Obe
rnogu
biti
izraZ:ene istirn jezikom: u
oba
slucaja obicno
kaZ:emo
,Takva
i
takva
stvar je dobra .
Ali u
jednom
sluca·u
,dobra
·znac1
..dobra
kao sredstvo .
t·.
sarno
da je stvar Sre S V ) za dobro - da ce imati dobre )OS]edice;
a u
ru
om s ucaJu o znac1 o
ra
ao
c1
· - mi tada su-
Imo a
stvar
sarna po sebi ima svojstvo
za
koje smo, u
prvom
slucaju, tvrdili da pripada samo njenirn
posledicama.
Jasno je
da su
ovo
vrlo
razliCita tvrd.enja
koja
se cine o
nekoj stvari;
jasno
je da
se i
jedno
i drugo
pa
i
oba
mogu ciniti, i tacno i
netacno,
o
svakovrsnim stvarima;
i izvesno je,
ako
nam
nije
jasno
koje
od dvoga
mislimo da
tvrdim(}
da je
vrlo
malo
ve
rovatno da
eemo
ispravno
odluciti
da
li je na5e tvrd.enje tacno
i i i netacno. Bas ova jasnost
u
pogledu znacenja postavljenog
pitanja
do sada
je
gotovo
potpuno nedostajala
u etickom ra
sud.ivanju.
Etika
se uvek
poghivito bavila ispitivanjem
ogra
nicene vrste
radnji.
0 tim
radnjama
mozemo pitati
i
ukoliko
su one dobre
same po sebi
i ukoliko one imaju opstu
tenden
ciju
da
proizvedu
dobre rezultate. I
argumenti
iznooeni u etic
koj
diskusiji
uvek su
bili
od obe vrste
- i oni
koji dokazuju
q_a je ponasanje
o
kome je
rec dobro samo
po
sebi i
oni
koji
dokazuju da je ono dobro kao sredstvo. Ali, da su ov:o jedina
6
7
se ne
moze dobiti bilo od
podjednake
vrednosti
kao
ono sto se
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 38/122
pitanja koja eticka diskusija ima da
re5i, i
da
resiti
jedno nije
ista
stvar sto
i re8iti
drugo- ove dve osnovne cinjenice
obicno
su urnakle
paznji etickih
filozofa.
Eticka
pita.11ja obicno se
postavljaju u dvosrnislenorn obliku. Obicno se pita s ta
je
du2nost coveka pod ovirn okolnostirna?
l
,Je li ispravno de-
latina
ovaj
nacin?" i l i .,sta treba da
ciljarno
da
osigurarno? .
Ali sva ova
pitanja
podlezu daljern ra8clanjavanju; tacan od
govor rna
na koje
od
njih
obuhvata i sudove o
tome sta je
do
bro samo po sebi i kauzalne sudove. Ovo podrazumevaju cak i
oni koji
tvrde da
rni
irnamo
neposredan sud
o
apsolutnim
pra-
vima
i
duznostima. Takav sud
moze samo
znaciti da je radnja
o kojoj
je rec
najbo ja
stvar da se
ucini;
da
ce se, radeCi
nju,
osigurati svako dobro koje moze
da
se osigura. Sad nas se
ne
tice
pitanje
da li ce
takav
sud ikad biti tacan. Pitanje je:
Sta
on
povlaCi za
sobom ako tacan'
I
jedini moguc odgovor je
da, bio
tacan l netacan.
on obuhvata oboje: i
stav
o stepenu
dobrote
radnje
o kojoj
je
ree, u
poredenju sa drugim stvari-
ma, i izvestan broj kauzalnih stavova. Jer se
ne
moze poreci
da
ce ta
radnja imati
posledice; a poreci
da su te
posledice
od
va2nosti
znaci doneti sud
o njihovoj intrinsicnoj
vrednosti,
u
pored.enju sa sarnom
radnjoml
Tvrd.enjem
da
je ta
radnja naj-
bo ja
stvar
da
se
uCini.
tvrdimo da ona
zajedno
sa
svojim
po
sledicarna pru2a veci
zbir intrinsicne vrednosti nego
rna koja
druga moguca
alternativa.
A ovaj
uslov
se moze ostvariti rna
u
kojem od sledeca tri slucaja: (a)
ako
sama radnja ima vecu
intrinsicnu
vrednost
nego rna koja alternativa, dok su
i
njene
posledice i posledice
alternative
apsolutno
bez ikakve
intrin-
sicne vrednosti i
bez ikakve intrinsicne m ~ n e l
(b)
ako
je.
mada
su
njene posledice
intrinsicno
rd.ave, stepen
intrinsicne
vrednosti veCi nego sto bi
se
proizveo
rna
kojom
alternativom;
(c) ako je,
kad su
njene posledice
intrinsicno
dobre,
stepen
vrednosti koji
pripada
njima
i
njoj
zajedno veci od
stepena
vrednosti rna
kog alternativnog
niza.
Kratko
receno,
tvrditi
da je
izvesna
vrsta
pona8anja, u dato vreme.
apsolutnu
ispravna
l
obavezna,
ocito
znaci
tvrditi
da
ce
vise
dobra
l
manje zla postOijati u svetu ako se ona usvoji nego ako se iSta
drugo ucini
umesto
nje.
Ali
ovo
obuhvata sud
o vrednosti
kako
njenih posledica tako
i
posledica rna
koje
moguce alternative.
A
da
ce
neka radnja imati takve
i
takve
posledice. saddi u
sebi izvestan broj
kauzalnih
sudova.
Slicno
tome, u
odgovaranju
na pitanje .,Sta treba
da
ci
ljatno da osigurarno? kauzalni· ·sudovi su takod.e obuhvaceni.
ali na
ne8to drukCiji nacin.
Skloni smo da zaboravimo, jer je
to
tako oCito, da se
na
ovo pitanje nikad
ne
moze odgovoriti
taeno
izuzev
imenovanjem n ~ c e g a sto s moze osigurati. Sve
sene moze osigurati;
pa
cak
·
ako sudimo da bi sve ono sto
moze dobiti, mogucnost ovog drugog, a takod.e i
njegova vred-
nost, bitna je
da
bi to bio valjan cilj
radnje.
Sledstveno tome.
ni
nasi sudovi tome koje
radnje treba da
vrsimo,
pa cak ni
nasi sudovi 0
rezultatima koje
one
treba
da proizvedu, nisu
Cisti sudovi o intrinsicnoj
vrednostii
U pogledu
prvih, radnja
koja je
apsolutno
obavezna moze
da
nema
uopste nikakvu
intrinsicnu
vrednost;
to
sto
je ona
savrseno moralna, moze
samo da znaci da ona
prouzrokuje
najbolje moguce posledice.
A
sto
se
tice poslednjih,
ti
najbolji
moguci
rezultati
koji oprav-
davaju
na8u radnju mogu, u svakom slucaju, da
imaju
samo
onoliko od
intrinsicne
vrednosti koliko nam zakoni
prirode
dopustaju da osiguramo;
a
oni sa svoje strane
mogu
da nemaju
uopste nikakve
intrinsicne
vrednosti, vee mogu
da budu samo
sredstva za postignuce (u jos daljoj
buducno.sti)
neeega sto
ima takvu
vrednost. Stoga, kad god
pitamo
s ta
treba da
ci
nimo?"
i l i
s ta
treba da
pokuSamo da dobijemo? , rni postav-
ljamo
pitanja
koja iziskuju tacan odgovor
na
dva druga, sa
svim
razlicita
po vrsti jedno od drugog.
Moramo
znati i
koji
stepen
intrinsicne vrednosti razne
stvari
imaju i
kako se te
razne stvarr mogu postici. Ogromna vecina
pitanja
pretresa-
nih
u
etici
-
stvarno
sv
prakticna
pitanja
-
iziskuju
ovo
dvostruko znanje;
ali
ona
se
pretresaju
bez ikakvog jasnog
odvajanja
ta
dva
obuhvacena
razlicita
pitanja.
Veliki deo
ogrornnih neslaganja koja
preovlad.uju u etici
treba pripisati
ovom
neuspehu
u analizi. Upotreborn shvatanja koja obuhva-
taju i
shvatanja
o
intrinsicnoj
vrednosti i ona o kauzalnom
odnosu,
kao da ona obuhvataju
samo
intrinsicnu
vrednost,
dve
razlicite
greske
ucinjene
su
gotovo
univerzalnim.
l i se
pretpostavlja da nista
sto
nije moguce nema intrinsicne vred-
nosti,
i l i
se pak
pretpostavlja da
ono sto je
nuzno
mora
imati
intrinsicne
vrednosti.
Otuda
osnovnom i osobenom poslu
etike,
odred.ivanju
koje stvari
imaju
intrinsicnu vrednost
i do
kog
stepena, nije uopste posvecivana
dovoljna
pa2nja. I,
s
druge strane,
iscrpn
diskusija sredstava
takod.e
je
hila
urnnogome
zanemarena
zbog nejasnog shvatanja
istine da
to
nije
bas ni od kakve va2nosti za pitanje intrinsienih vredno-
sti. Ali, rna
kako
ovo bilo, i rna koliko duboko neki citalac bio
uveren da je neki od uzajamno oprecnih
sistema koji
su na
etickom
popristu dao tacan
odgovor l na
pitanje sta
ima
intrinsicnu vrednost,
i i i
na
pitanje sta m treba da
cinimo, ili
na oba,
mora
se ipak priznati
da
su pitanje
sta je
najbolje
samo
po
sebi
i
pitanje sta
ce
ostvariti ono
sto
je najbolje dva
sasvim
razlicita pitanja·;
da
oba pripadaju predmetu etike;
i
da
je utoliko veca
verovatnoca
da
cemo tacno odgovoriti na
razlicita
pitanja ukoliko ih
jasnije razlikujemo.
28
18. Ostaje jos jedna tacka
koja
se
ne sme izostaviti u
29
tanja, princip je jasan. Ne
sme
se pretpostaviti da je vrednost
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 39/122
potpunom opisu vrste
pitanja
na koju etika ima
da
odgovori.
Glavna
podela
tih pitanja je, kao sto sam rekao, na dva pi
tanja;
na pitanje
koje
su sJ:;vari dobre same po sebi, i na
pi
tanje sa kojim su
ostalim
stvarima one
povezane
kao poole
dice.
Prvo
od ova
dva pitanja, koje
je osnovno eticko pitanje
i koje drugo pitanje pretpostavlja, ukljucuje tacno poredenje
raznih stvari od
intrinsicne vrednosti
(ako ima mnogo tak
vih)
u pogledu stepena njihove vrednosti; a takvo pored:enje
obuhvata
teskocu
prindpa
koja je
mnogo dodala
brkanju
in
trinsicne
vrednosti
sa ..
dobrotom kao sredstvom . Istaknuto
je
da se jedna
razlika
i ~ ~ e d : u suda koji tvrdi da je n.eka
s t ~ : r : _
dobra sama po sebi i suda da
je
ona sredstvo
za
dobro sasto i
u cmJemci UEL_I?r:;?, a o Je acan za je an
primer
stvari o
Rojoj je
_::c
t ~ z _ d : . _ I:[email protected]·-facan.1·-za-svepnmere
te
stvan;
cl'01f"St"var
koja
1ma aoore poSled1ce
pod izvesnim
okolnostima
moze imati rdave posled1ce [oct nekrm drug1m okoTriOStin;:a
ZaceiO
je istina da
su,.svi sudovi o intrinsicnoj
vrednosti
uni
verzalni u ovom smislu; ali
princip
koji cu sada da izlozim
mogao
bi
lako
uciniti
da
izgleda
kao da
oni
nisu
univerzalni,
vee da lice
na
sudove 0 sredstvima
po
tome sto
su
samo opsti.
Ima,
kao sto
cemo
uskoro
istaCi,
ogroman
broj razlicitih stvari
od kojih
svaka ima intrinsicnu
vrednost; a takod:e ima i vrlo
mnogo stvari koje
su
rd:ave; i ima jos veca vrsta stvari koje
izgledaju da
su neutralne.
Ali
stvar
koja
pripada
rna kojoj od
ove
tri
klase moze da
bude
deo celine koja
ukljucuje,
medu
svojim drugim
delovima,
druge
stvari koje pripadaju i istoj
klasi i drugim dvema klasama; i te celine, kao takve, rnogu
takod:e da irnaju
intrinsicnu
vrednost.
Paradoks, na
koji
je
potrebno skrenuti pa2nju, jeste da vrednost t kve ceiine nije
u pravoj srazmeri prema zbiru vrednosti njenih delova Izve
sno
je
da dobra stvar moze postojati u takvom odnosu prema_
drugoj dobroj stvari
da je vrednost tako
obrazovane celine
ogromno veca od zbira vrednosti te dve dobre stvari. Izvesno
je
da
celina
01brazovana
dobrom
stvari
i
neutralnom stvari
moze da ima ogromno
vecu
vrednost o
one
koju ima ta sama
dobra
stvar.
Izvesno je
da dve
rd:ave stvari,
l
rd:ava stvar i
neutralna stvar, mogu
da
obrazuju celinu mnogo goru
nego
sto
je zbir
rd:avosti njenih d.elova. I izgleda
da
neutralne stvari
mogu
takode da
budu jedini sastojci celine koja ima veliku
vrednost bilo pozi);ivnu l negativnu. Da
li
dodavanje rd:ave
stvari dobroj celini moze da poveca
pozitivnu
vrednost celine,
dodavanje rdave stvari rdavoj moze da proizvede celinu
koja
ima
pozitivnu
vrednost, moze izgledati vise sumnjivo;
ali to je, bar, moguce, i ta mogucnost
mora
se uzeti u obzir
u nasim
etickim
istra2ivanjima. Ma kako resili posebna pi,-
celine ista kao zbir vreanostt nlemh delova
Jedan primer
je dovoljan da pokaze vrstu odnosa o k o ~
me
je rec. Izgleda da je
tacno da
je biti
svestan
lepog predmeta
stvar od velike intrinsicne vrednosti; dok med:utim isti pred
met,
ako ga
niko
nije
svestan,
ima
relativno malu
vrednost
i obic:1o
s m a t ~ a da
nema nikakvu. Ali svesnost Iepog p r e d ~
meta
Je oc1to
celma neke vrste
u kojoj mozemo
da
razlikujemo
kao _delove p 1 : : d ~ e ~ s jed:?e
strane
i
proces
svesnosti s druge.
OvaJ poslednJI cm1lac
desava
se
kao
deo
razlicite
celine
kad
god srno
svesni
necega; i izgleda da bar neke od tih celina
irnaju vrlo malu vrednost,
pa
cak rnogu
da
budu i neutralne
iE
r o z ~ ~ i v n o
rdave. A ipak ne rnozemo
uvek pripisati neznat
nost llJlhove v r ~ . d 1 : 1 0 s t i n ~ k a l ~ v o r n pozitivno rn rd:avorn
svojstvu
u predn:;etu ko)l
1h
r a ~ h k u J ~ od svesnosti lepote; sam pred
rnet rnoze da
bude
sasv1rn bllzu apsolutne neutralnosti. Posta.
stoga, sarna s v e _ s n o ~ t
daje
~ v e k veliku vrednost celini ciji
d_eo ona
obraZUJe,
cak
1 ako
nJen predrnet nema veliku
nega
t r v n ~
vrednost,
1e
rnozerno
pripisati veliku superiornost
sve
snosh le:pe
stvan
nad sarnorn leporn stvari prostorn dodavanju
vre?n?sh.
v ~ ~ n o s t i onoj vrednosti koju ima I
epa
stvar.
Ma
sta
da
Je m t n ~ s c n a
vrednost
svesnosti, ona
ne daje
celinu ciji deo
o ~ a
obrazuJe
vrednost srazrnernu zbiru svoje vrednosti
i
vredno
sh.
sv?ga predrneta. Ako
je tako, ovde imarno primer celine
koJa una razlicitu intrinsicnu vrednost od zbira vrednosti
s v o j i ~ ?elova;
pa
i bilo tako iii ne, ovaj slucaj pokazuje sta
se rrnsll pod
takvorn
razlikorn.
..
1 9 ~ Postoje,
dakle, celine koje irnaju to svojstvo da
je
~ ] l h o v a _ v r e ~ ~ o s t r ~ l i ~ i t a o
zbira vrednosti
njihovih
delova;
ct ?dnosl k?Jl P?StQ]e lZrnedu takvih delova i celine,
ciji
deo
om o brazuJ u. msu do sada bili j asno opazeni niti irn j e
dato
poseb_no _irne.
Dve tacke je
va2no zapaziti.
1) Jasno je da je
p o s t o J a n J ~ ~ e k o g takvog dela nuzan uslov za postojanje onog
~ o ~ r a
k?J.e Je usp_ostavljeno celinorn. I
tacna isti jezik takoae
ce 1Zraz1h ~ d n o s
1 ~ ~ 1 e d : u
s r e d s . ~ v a
i
dobre
stvari
k o ~ a
je
nje
gova posled1ca.
Ah
1pak posto]l vrlo vazna
razlika
izmed:u
ta
d;r_a slucaja, koju sacinjava cinjenica
da je
deo, dok
sredstvo
IllJ;, deo dobre st' :ari za cije
je
postojanje njegovo postojanje
n u ~ a l uslov. Da b1
dobro
o korne je rec postojalo,
nuznost
po
koJOJ sred_stvo
za
to mora
postojati
je
prosto
prirodna l ka
uzalna nuznost. Da su zakoni prirode drukciji, tacno isto dobro
rnogl? p o s t o j ~ t i i
ka?
ono sto je sada nu:Zan uslov njegovog
postoJanJa ne b1 postoJalo. Postojanje sredstava nerna intrin
sicnu v r e ~ ~ o s ~ ; i n j e g o v ~
potpuno unistenje
ostavilo bi
vred
nost, za ClJe ]e ostvarenJe ono sada nu:Zno sasvim neizrne
njenu. Ali u
slucaju
dela
takve celine kakvu'
sada
razmatramo,
30
stvar je sasvim drukcija.
U ovom
slucaju
dobro_.o.
ko_me je rec
31
p r ~ d l . o z e n : l : svrhu je
u
~ o r n e
sto
je
osobeni odnos
delova prema
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 40/122
ne
moze
se ni zamisliti da
postoji
ako ne
postOJ1
1.
nJegov
de<_>
Nuznost
koja
vezuje
njih
dvoje
sasvim n e ~ a V l S ? a ?d . ~ n -
rodnog
zakona. Tvrdi se da p o s t o ~ a ~ j ~
c ~ l m e 1m.a
I?tnn:ncnu
vrednost;
a
postojanje
celine
u k l J U C ~ J e
1 postoJanJ;
nJeno_g
dela.
Pretpostavimo da je
deo
uklonJen, onda
ono
sto ostaJ;
nije ono, za sta je tvraeno
da ima
intrinsicnu v:ednost;.
ako
pretpostavimo da je sredstvo ~ l o r : j e n ? ? ~ o
sto ostaJ.e
J€
upravo
ono za
sta
je utvr eno da 1ma
m t r i ~ 1 c 1 1 : ~
v ; r e d ~ 1 o s ~ ~ A
ipak
(2)
postojanje dela
moie
i
s mo
n e r r : ~ t i
V l ~ e
m t r : ~ s : c n e
vrednosti
nego postojanje sredstva. Ova. cm]emca s a c m ~ a v a
paradoks odnosa koji sada pretresamo. U p r ~ v o s ~ o r ~ k h da
ono sto
ima
intrinsicnu vrednost je postopnJe celme, 1 da to
ukljucuje postojanje dela; i iz ovoga bi se
p r i r ~ d n ~ z a k l j u ~ i l o
da postojanje dela ima intrinsicnu -yrednost. ~ 1 ; . ~ a J z a k l ~ u c B : k
bi bio
isto tako
netacan kao kad b1smo zaklJUC1h,
zato sto
Je
broj
dva kamena
dva,
da je svaki od kamenova
takod.e dva.
Deo
vrednosne
celine zaddava
tacno istu vrednost kad
Je,
kao
i kad nije, deo te celine. Ako je imao vrednost
po?
drugim
okolnostirna, njegova vrednost nije nista v ~ ~ a ~ a d J€ ?n deo
celine od daleko veee
vrednosti;
a
ako
mJe 1mao nikak.vu
vrednost
sam
po
sebi,
on
je
jos
uvek
nema,
rna
kako
velika
bila
vrednost
celine u kojoj
on sada obrazuje
deo.
Prema
tome,
mi nernarno
opravdanja da tvrdirno da je jedna
i s ~
stvar pod
nekim okolnostirna intrinsicno
dobra, a pod drug1m
ne, kao
sto imamo opravdanje da tvrdimo o sredstvu
da
ono p o n ~ k a d
proizvodi, a ponekad ne
proizvodi
dobre r e z u l t a ~ . .A . 1pak
imarno opravdanje
kad tvrdimo
da je mnogo pozelJmJe ?a
izvesna
stvar postoji pod nekirn okolnostima neg? pod n e ~ m
drugim; naime, kad
druge
stvari
pootoje u takvir_n odnos1rr;a
prema njoj
da obrazuju
celinu
od veee Vl'ednosti.
~ n a
nece
imati veeu intrinsicnu vrednost pod tim okolnostima . n e ~ o
pod drugim; ona
neee ntiZno
biti cak ni
sredstvo. ;-a posto]arlJe
stvari
od
veee intrinsicne vrednosti:
ali
ee,
shcno sredstvu,
biti
ntiZan
uslov
za postojanje onaga
sto im
veeu
intriru:icnu
vrednost.
mada
ee, neslicno
sredstvu,
i sama
ona
obrazovati
deo
ove postojeee celine
od
veee vrednosti. .
20. Rekao
sam da je
osobeni odnos izmeau
dela
1 ce-
line, koji sam
sad pokusao da
odredim, odnos kame
nije
d a t ~
nikakvo osobeno irne. Ali bi bilo korisno da mu se ono da; 1
postoji
podesno ime koje bi muse
moglo dodeliti samo
ako bi
se ono moglo
odvojiti
od
svoje s a d a s r ~ j e n e ~ g o d ~ e
upot;reb;.
Filozofi,
narocito oni koji tvrde da su
1zvukh
vehku k o ~ t
Hegelovih dela, u
poslednje
vreme
mnC?go. su
uP.otrebl]aval7
termine
,organska
celina",
,organsko
JedlllStvo ,
o r ~ ~ s k i
odnos". Razlog za5to
bi
ovi
termini
mogli zgodno posluz1h za
cehr:1, ~ O J 1 ~ m o rnalo<:as definisali, jedno
o
svojstava koje
r a ~ h k ~ J e c e ~ m e n ~ _koJe se ti termini stvarno prirnenjuju sa
n a J v ~ c o m u c ~ t a l o s c ~
A razlog zasto je pozeljno da se oni
o ~ V O J e
>?
SV?Je
s a d a s ~ J e
upotrebe je taj
sto oni,
kako
se sada
u p o t r e b l ~ a v _ a J u ,
n ~ ~ a J U ,nikakvo
jasno
znaeenje, vee,
napro
tiv, sadrze 1 podshcu greske brkanja. 4
Reei da je nek 'l stvar ,organska.' celina'' obicno se sma
tra
da z n a c ~ da su I l J ~ n i
delovi u onorn odnosu
jedan prema
drugorn, a 1
prerna
nJoj, u
~ o r n e j e sredstvo prerna
cilju; i
t a ~ o d e se
srnatra
da to
znac1
da oni
irnaju
svodstvo
koje
je
o p ~ s a n o
nekor:1
t ~ k v o ~ f r a z ~ r r : kao sto je fraza da oni nernaju
,n:kakvo
znacenJe mh znacaJa
odvoieno
od svoje celine"· i
naJzad, na.
~ v u se
c ~ I i n u takode
gleda
kao da
ona
irna
s v ~ j -
st-:o z ~ . koJe Ja P . r e d l ~ e r n . da se na njega
to
irne ogranici. Ali
on:
kOJI. u : r : o t r e b l ~ a v a J u
taJ
terrnin
obicno
narn
nirnalo
ne
nago
v e s t a v ~ J U
st.a om
pretpostavljaju
o
tome
u kakvorn
su odnosu
ova tn
svc:Jstva Jedno
prerna
drugorn. Izgleda da
se
obicno
pretpostavlJa su ona i d e n ~ i e n a
i
uvek,
ili, bar, u
najmanju
ruku,
su nuzno
povezar1a Jedno s drugirn. Vee
sam
poku5ao
da pokazem da ona
nisu
identicna; pretpostaviti da
jesu
znaci
prenebregnuti
razlike
istaknute. poslednjern odeljku; a sa
takvorn upotrebom t ~ e b a prestatl cak
i
sarno
zato sto
podstice
takvo p r e ~ e ~ r e g a v a n J e Ali jos
jaci
razlog
za
napu5tanje
takve
upotrebe
Je v
to drugo svojstvo ne
sarno
da je daleko od
toga
?a
bude
r:uzno
p o ~ e z a ~ o
vee
se
i
ne
moze
pridati nicemu jer
Je v?llO pOJam protlvrecan Samorn sebi; dok
prVO
SVOjstvo na
T O ~ I t o u svom najva2nijem srnislu, va2i za rnnoge
s l u c a j e ~ e za
koJ; nemarno:.
r a z l o ~ ~ da
mislimo da i
treee takooe
va2i, a
trece n;surnnJ:vo vaz1. z 'l mnoge za koje prvo ne
vazi.
.
21.. OVl
odnos.I 1zmedu
tri
svojstva, cije srno
razlike
sad
Istakh,
m?gu. se. 1lustrovati u vezi sa
onom vrstorn
celine
~ 1 a
osno:ru ko]e Je
:zveden
terrnin
,organski
- celine
koja
]e
orgamzarn
u ~ 1 a ~ c n o m
smislu
- nairne, sa
ljudskim
telom.
1).
PostOJl 1zrnedu rrmogih delova naseg
tela
(rnada ne
1 z r n ~ d ~
SVlh) odnos.
p ~ p u l a ~ s a ~
basnorn,
pripisanoj
Meneniji
:'-gnp1,
0 stornaku
1 IlJegoVlm clanovima. U
tom odnosu mo
zemo nac1 tB:kve
d e l o ~ e
?a
je
trajno. postojanje jednog ntiZan
uslov
za
traJno p o s t o J ~ n J e drugog, dok
je
i
trajno
postojanje
tog d r u g o ~ takode nuzan
uslov
za postojanje
prvog. Ovo se
s ~ o
svod1
to
da u telu imamo primere da su dve stvari,
k?Je
o ~ e . tra.iJU
neko vrerne, u
odnosu
uzajarnne kauzalne za
V l s n o s ~ I J e d n ~ p r ~ m a
~ r u g o ~
- u odnosu .,reciprociteta". ce
sto_ se
1
ne rmsh
m na
sta vise
kad
se
ka2e da delovi
tela
obra
Z ~ J . U
;•o:gansko jedinstvo .
i1i da
su
oni
uzajarrmo
sredstva
i
cilJevi
Jedan
drugorn.
Ovde zaista imamo
upadljivu
karakte-
32
ristiku zivih stvari.
Ali
bi bilo vrlo neoprezno tvrditi da ovaj
i
33
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 41/122
odnos uzajamne
kauzalne
zavisnosti pokazuju
samo
zive stvari
i da je, prema tome, on dovoljan
da
definise njihovu osobe
nost. I ocito
je da
od dve
stvari
koje imaju ovaj odnos uza
jamne zavisnosti. rnoze da
se
desi da nijedna nerna intrinsicne
vrednosti,
i l i da
je jedna
ima, a dlUga nema. One
nisu
nu:lno
svrhe jedna
drugoj
ni u jednorn smislu izuzev u sm..islu u
kome taj terrnin oznacava posledicu. I, stavise,
jasno
je da u
ovorn smislu
celina
ne rnoze
biti
posledica rna kog od
svojih
delova.
Skloni
srno
da
govorimo
o
,celini
u
kontrastu sa jed-
nim od njenih delova kad u stvari rnislimo samo na ostale
delove. Ali, strogo uzev, celina mora da ukljuci sve svoje
de-
love i nijedan deo ne moze
biti
uzrok celine, jer ne moze biti
uzrok samog sebe. Stoga
je
jaJsno da ovaj odnos
uzajamne ka-
uzalne
zavisnosti
ne obuhvata sobom niSta u pogledu vredno-
sti
ni jednog
od dva predmeta
koja
su
u
njernu;
i da, cak i ako
se
desi da oba takode
imaju
vrednost, taj
odnos
izmedu
njih
nije odnos izrnedu
dela
i celine. .
Ali (2) rnoze takode biti slucaj
da
na5e telo kao celma
ima vrednost vecu od zbira vrednosti svojih delova; rnozda
se rnisli
na
ovo
kad
se
kaie da su
delovi sredstva za celinu.
Ocito je, ako postavirno pitanje Zasto da
delovi
budu ta.J:vi
kao
sto su?
;;
'
da
pravi
odgovor
moze da
bude
,zato
sto celina
koju obrazuju ima
toliku
vrednost . Ali je isto
toliko
ocito da
je
odnos za koji tako
tvrdimo
da postoji
izrnedu dela
i celine
sasvirn razlicit od
onoga
za koji tvrdirno da postoji izmedu dela
i dela
kad
kaierno ovaj deo postoji
jer
taj deo ne bi rnogao
postojati bez
njega·'.
ovorn drugorn slucaju rni tvrdirno da
su
dva
dela uzrocno povezana; ali. u prvorn slucaju, deo i ce
lina
ne mogu biti
uzrocno povezani
a odnos za
koji tvrdirno
da postoji
rnedu
njima moze da postoji cak i ako ni
delovi
nisu uzrocno pONezani.
Svi delovi slike
nemaju odnos uza-
jamne
kauzalne
zavisnosti
koji izvesni delovi
tela
irnaju, a ipak
postojanje
onih
koji ga nernaju moze biti apsolutno bitan za
nednost
celine.
Ova dva
odnosa sasvirn su razliciti
po
vrsti.
i ne mozemo da zakljucimo postojanje jednog na osnovu po
stojanja
drugog. Stoga to ne sluzi nikakvoj korisnoj svrsi da
ih oba ukljucimo pod istim irnenorn; i ako kaiemo da je neka
celina organska zato
sto
su njeni
delovi
(u ovorn smislu)
sredstva za
celinu. n srnemo reci
da
je
ona
organska
zato
sto su
njeni
delovi uzrocno zavisni jedan od drugog.
22
Ali
najzad (3) u poslednje
vrerne termin ,organ-
ska celina najcesce je upotrebljavan u srnislu koji
znaci
da
delovi organske celine
imaju svojstvo
koje delovi
nijedne ce
line
uopste ne
mogu
da irnaju. Pretpostavlja se, kao sto celina
ne bi
bila ono sto
je
bez
postojanja
svojih delova,
da
isto tako
p
ti
delovi ne bi bili ?no sto su bez
postojanja
te
celine;
i sma-
tra se da
ov:o
_znac1 _ne samo da
nijedan
poseban deo
ne
bi
rnogao postoph 1
ostali ne
bi postojali
(sto je
slucaj gde
Qdnos 1) postO]l l ~ r r l ~ O U delova), Vee da stvarno taj
deo
nije
p o ~ e b a n :predrnet lllSh da je celina ciji je
on deo
u
izvesnom
srn:-slu nJegov deo. Vrlo maio razmisljanja dovoljno
je da
po
kaze da o_va
: r : r : t p o s t c ~ v k a
protivreci samoj sebi. Mozerno
stvarno pnhvatlb, kad
Je posebna
stvar
deo celine
da ona
irna
p r ~ d i k a t
~ o j i
in:-ce
ne bi
irnala
- nairne,
da
je'
ona deo
te
c ~ l m e . All. ono _sto
se.
r e
rnoze prihvatiti, to je da ovaj pre-
~ h k a t
menJa. p_nrodu 1h
da
ulazi u definiciju
stvari
koja ga
1_rna m1shmo o
samom
tom delu, rni
w islimo
sarno
ono
~ ~ o . t v _ r ~ u n o , u ovorn ~ l u c a j ~ , da on ima yredikat, da je
deo
~ ~ h n e 1 r : ~ ? s t o tvrdenJe
da
)e on deo celme sadrii u sebi da
~ : m
razhc1t od onoga sto tvrdirno za njega. Inace bismo tvr-
~ i l h da, ?e on v ~ e nesto drugo - naime, on zajedno sa
onim
sto tvrd1mo o nJemu - ima predikat koji tvrdimo o njemu.
Kratko receno,
ocito
je da nijedan deo ne sadr:li analiticki
celinu kojoj pripada, niti
ikakve
druge delove te celine. Od
:1os dela p 7 e ~ - ~ c e l i l ~
n ~ j e
isti kao
odnos celine
prema
delu;
1 sama d ~ f m 1 C l J a celme Je da ona sadrzi analiticki
ono
sto1 se
s r r ~ ~ t r a
n J : n i r r ~
d ~ l o m .
ipak
~ : ' a
d o ~ t r i n a ,
koja
ocito
protiv-
r ec1 samoJ s e ~ 1 , gla::no Je obelezJe koJe pokazuje uticaj Hegela
na modernu f1lozof1Ju uticaj koji prozima crotovo celu orto-
d?_ksnu
~ i l o z o f i j t ~ .
Ovo
je
ono
na
sta se obiifno rnisli
kad
se
d1ze
pov1ka
protlv
izopacenja putern apstrakcije:
da je celina
t;vek deo svoga dela
,Ako
zelite
da
znate istinu
0
nekom
aelu··,
k ~ u
nam,
,rnm·ate
razrnotriti n taj deo vee nesto
d r ~ g ? , ~ a i m e , _
celinu:
nista
nije
istina o delu, 'vee sarno o
~ e h m : · A 1pak Jasno
je
da o delu mora biti istina bar to da
Je_ d ~ o c e l i ~ ~ ; i o_cito j ~ , kad kazemo da je
on
to, da time ne
nnshmo reel ~ a . Je ~ e l m _ a deo same sebe. Ovo ucenje,
dakle,
da
deo
_ne
m?'zeirnati ,mkakvo znacenje niti
znacaja
odvojeno
od
svoJe
celme ,
mora se
u
potpunosti
odbaciti.
I
samo
ono
podrazurneva da iskaz ,Ovo
je
deo
te
celine ima
izvesno
zna-
c e ~ j e ~
a d_a bi
:r;r:?gao dav ima znacenje,
i
podmet
i
prirok
mo-
raJu
1l 1ah :r:_azl:crto znacenje.
Sasvim
je lako videti kako je
o v ~ .
lazno ucenJe n ~ t ~ l o
b ~ k a n j e r n
dvaju odnosa
1)
i (2)
ko]1 stvarno rnogu b1h svo]stva celina
. • (a) P ~ s t o j ; m j e dela I?oz_e biti povezano prirodnom i l i
t:zroc?orn n u z n o s ~ u postoJanJem drugih delova njegove ce
hne; 1 dalJe, ono
sto
Je deo celine i ono
sto
je
prestalo
da
bude
takav
deo,
mada se razlikuju
intrinsicno jedno
od
drugog
moru
se.
nazvati
jednirn i istirn irnenom. Tako, da uzrnerno t l p i c ~
pruner,
ak?
se
ruka
odsece od ljudskog tela, jo5 uvek
je
zoverno
rukom; A 1pak se ruka, kada
je
deo ljudskog tela, nesumnjivo
3 Pr '
ncipi
etike
34
razlikuje od mrtve ruke: i
otuda
mo:l.emo lako biti navedeni
35
liCite stvari, i da je ona samo u jednom od svojih oblika
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 42/122
da ka.Zemo ,Ruka koja je deo tela
ne
bi bila
ono sto
je kad
ne bi
bila takav deo , i
da mislimo da je tako
izra.Zena
pro
tivrecnrnt u
stvarnosti
karakteristika
stvari.
Ali,
stvarno,
mrtva
ruka nikad nije bila deo tela; ona je samo delimicno
identicna sa zivom
rukom. Oni njeni
delovi
koji
su
identicni
sa delovima
zive
ruke sasvim su isti, pa bilo da pripadaju
telu ili ne; i u njima
imamo neporeciv
primer jedne i
iste
stvari koja u jedno
vreme obrazuje
deo, a u drugo ne obra
zuje deo pretpostavljene ,organske
celine . S
druge
strane,
ona svojstva
koja im
ziva, a ne mrtva
ruka,
ne postoje u pro
menjenom
obliku kod ove druge: ona uopste ne postoje tamo.
Uzrocnom
nuzno5cu njihova
postojanje zavisi
od njihovog
po
sedovanja onog odnosa prema ostalim delovima
tela ko1i
iz
ra.Zavarno tvrdenjem da
ona
obrazuju deo
njega.
Ali je ipak
sasvim izvesno, ako ona nikad ne bi obrazovala deo
tela,
da bi
ona
bila
tacna ono
sto
su kad obrazuju
deo
tela.
Da se
ona
razlikuju intrinsicno
od
s.vojstava mrtve ruke i da ona obra
zuju deo tela su stavovi koji
nisu
analiticno povezani jedan
s drugim. Nema nikakve protivreenosti u pretpostavci da ona
zaddavaju takve
intrinsicne
razlike a da ipak ne obrazuju
deo
tela.
Ali,
(b)
kad nam
se
kaze da
ziva
ruka nemai znacenja
ni znacaja odvojeno od tela kame ona
pripada,
nagove5tena
je jedna
drukCija
greska. ,Irnati znacenja l znacaja obicno
se upotrebljava u sm.islu
,irnati
va.Znosti''; a
ovo opet znaci
,.irnati vrednosti l
kao
sredstvo l
kao cilj .
Sasvim
je
mo
guce
da
cak
i ziva
ruka, odvojena
od
svoga
tela,
ne bi
irnala
nikakvu
instrinsicnu
vrednost; mada
celina ciji je
ona deo
irna veliku intrinsicnu vrednos1J
zbog
njenog
prisustva.
I tako
mozemo lako doci na to da kazemo da, k o deo
tela,
ona irna
velik'u vrednost, dok sama za sebe ne bi imala nikakvu vred
nost: i da,
sledstveno,
celo
njeno
,znacenje
lezi
u njenom
odnosu
prerna
telu.
Ali,
stvarno,
vrednost
o
kojoj
je rec
ocito
uopste ne pripada njoj. Irnati vrednost
sarno kao deo
je
ravno
nernanju
nikakve vrednosti, i znaci
sarno biti
deo
onoga
sto
irna vrednosti. Ali zbog prenebregavanja ove razlike, tvrdenje
da deo
ima vrednosti, kao deo
koju inace
ne
bi imao, lako
vodi
pretpostavci da
je on takode i razliCit, kao deo,
od onoga sto
bi
inace
bio; jer je,
stvarno, tacno
da se
dve
stvari koje imaju
razlicitu vrednost rnoraju takode razlikovati i u
drugom
po
gledu. Otuda
je
pretpostavka da jedna i ista
stvar,
zato sto
je
deo
vredn.osnije celine
u
jedno
vreme
nego
u
drugo,
ima
vecu
intri.nsic:m
vrednost
u jedno vreme nego u
drugo,
podstakla
prohvrecno VeTOVai].je da jedna i ista stvar moze biti dve raz-
uistini ono
sto
je.
Iz
ovih
razloga,
ja cu,
gde
izgleda zgodno, uzeti slo
bodu
da upotrebljavam termin ,organski u
narocitom
smi
slu.
Upotrebljavacu
ga da oznacim cinjenicu
da
celina ima
i ~ t r i n s i c n u vrednost razlicitu po iznosu
od zbira vrednosti nje
mh delova. Upotrebljavacu ga
da oznaCim
to
i
samo
to.
Taj
termin nece obuhvatati
uopste
nikakav uzrocni odnos
izmedu
delova celine
o
kojoj
je rec. A
nece ni podrazumevati da
su
delovi
neshvatljivi
osim kao
delovi
te
celine,
niti da
oni,
kad
obrazuju
delove takve
celine,
imaju
drukciju
vrednost od one
koju
bi
imali ako
to
ne
bi cin.ili.
Shvacen
u
ovom naroci'tom
i
s ~ v r e n o ~ d r e d ~ n < > m
srnislu, odnos organske c.::line prema nje
m r r ~ d e l o v u ~ a Je
JedaJ?
od najva.Znijih odnosa
koje
etika mora
1ma u '?-d':. Glavn1
deo
te nauke treba
da
se
bavi
porede
nJe:U r e l ~ J ~ vred.nosti raznih
dobrih stvari;
i najgrublje
greske
uc1mce
se p takvorn
poredenju
ako se pretpostavi,
gde
god
dve
stvari obrazuju
celinu, da
je
vrednost
te celine
sar;10 z b ~ r ~ e d n o s t i ti.h dveju
stvari. Ovim
pitanjem
,organ
skih
celma·',
dakle, mi dovrlavamo nabrajanje raznovrsnih
problema kojima etika treba da
se bavi.
23.
U
ovom
poglavlju trudio sam se da
obrazlozim
sle
dece zakljucke. 1) Osobenost
etike
nije
u
tome da ona ispi
tuje
tvrdenja ljudskom pona5anju,
vee
u
tome
sto ona
ispi
t1;J.je
tvrdenja
o onom svojstvu stvari
koje se
oznacava ter
minom
,dobro , i o suprotnom svojstvu oznacenom
terminorn
,rdavo . Ona mora, da bi uspostavila svoje zakljucke, da ispi
tuje
istinu svih
takvih tvrdenja, izuzev onih koja
pripisuju
to svojstvo
samo
jednoj
postojecoj
stvari 1-4). (2) To svoj
stvo,
s
obzirorn
na koje predmet etike mora
biti
definisan,
je
ste
prosto i
ne
moze
se
definisati
5-14).
I (3) sva tvrdenja
o
njegovom odnosu
prema
ostalim stvarima su od dve,
i
samo
dve vrste:
ona
l tvrde u
kom
stepenu
stvari same po sebi
imaju
to
svojstvo,
l iskazuju uzrocne
odnose
izmedu ostalih
stvari
i
onih
koje
ga imaju 15-17).
Najzad,
(4)
pri
razma
t r a r ~ j u raznih stepena u kojima stvari same
po
sebi irnaju to
sVOJstvo,
moramo uzeti
u
obzir Cinjenicu da ga celina moze
imati u stepenu razlicitom od
stepena
koji
se
dobija
sabira
njem stepena u kojima ga njeni
delovi
imaju
(18-22).
GLAVA II
37
ova svojstvo, ima ova svojstvo",
ni
da ,rec ,dobra' oznacava da
stvar ima ovo svojstvo·'. A ipak,
ako
taj
zakljucak
ne znaci
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 43/122
NATURALISTICKA ETIKA
24.
Iz
zakljucaka glave
I
sleduje da sva
eticka
pitanja
spadaju u
jednu
ili drugu od tri klase. Prva klasa sadrii sam_o
jedno pitanje - pitanje sta
je
priroda onog
osobenog
pred1-
kata
Ciji odnos
prema ostalim stvarima
saCinjava
predmet
svih
ostalih
etickih istra.Zivanja? ili, drugim recima. sta se
misLi
pod dobrim? Na
ovo prvo
pitanje
vee
sam pokusao
da
odgovorim. Osobeni
E.redikat u
odnosu
na
koji
mora se
defini
sati oblast etlke···je prost, nerasclanljiv. neodredljiv. Ostaju
dve klase pitanja u pogledu
oanosa
toga predikata prema osta
lim stvarima. Mozemo pitati
i l i
1)
kojim stvarima i do kog
stepena
ovaj predikat
neposredno pripada? Koje
su stvari do
bre same po sebi? i l i (2) kojim eemo sredstvima biti u
stanju
da uCinimo
da
ono
sto postoji
u
svetu
bude
dobra
onoliko ko
liko je moguee? Koji uzrocni odnosi postoje izmeau onoga sto
je
najbolje
samo po sebi i drugih stvari?
U ovoj i sledeeim glavama nameravam da pretresem
izvesne
teorije koje
nam
nude jedan
odgovor na pitanje
sta
je
dobro samo po sebi? Namerno sam
rekao jed n
odgovor:
jer je karakteristika svih tih teorija to sto bi one, kad bi bile
tacne, vrlo mnogo
uprostile
etiku.
One
sve dr:le da postoji
samo -jedna
vrsta
cinjenice cije
postojanje je od vrednosti.
Ali one takoae imaju i jednu drugu karakteristiku zbog koje
ih
grupiSem
zajedno i razmatram prvo njih: naime, glavni
razlog zbog
koga one tvrde da
jedna jedina
vrsta
Cinjenice,
koju one isticu, definise jedino dobro, lezi u miSljenju da ana
definise
i
samo ,dobro".
Drugim
recima, one
su
sve
teorije
o
cilju
l idealu. a njihova usvojenje poglavito potice iz onoga
sto
sam nazvao
naturalistickom
greskom: sve one
brkaju
prvo
i drugo o tri moguea pitanja koja etika maze da po
stavi. Stvarno, ta cinjenica objasnjava njihova
tvraenje
da je
samo
jedna jedina
vrsta
stvari dobra.
Kad
se
za neku
stvar
kaze da je dobra,
smatralo
se da to zanci da ona ima to jedno
svojstvo i iz toga se zakljuCivalo da je dobro samo ono sto
ima to
svojstvo.
Ovaj zakljucak
izgleda vrlo prirodan,
a
ipak
ono
sto se njime misli protiVTeci samom sebi.
Jer
oni koji ga
donose
ne shvataju da
je
njihov zakljucak .,ono sto ima ovo
svojstvo je dobra" smislen stav:
da
on
ne
znaci ni ,ono sto· ima
jednu
ili drugu od
ovih
dveju stvari,
protivreci svojoj vlasti
toj premisi.
Predla.Zem, stoga, da pretresem
izvesne
teorije o
tome
sta
je
dobra
samo po sebi, koje su z snov ne na naturalistickoj
gresci, u tom
smislu
sto je
ta greska
bila glavni razlog sto su
ih mnogi usvojili. Cilj ove diskusije je 1) da se jos vise istakne
cinjenica
da je naturalisticka greska
greska,
ili, drugim
re
C:ima, da smo svi svesni
izvesne
proste osobine koja
je
(i ni
sta
drugo)
ono
na sta
poglavito mislimo pod
terminom
,dobrct;
i (2) da
pokazemo
da ne jedna, vee mnoge
razne
stvari imaju
to svojstvo. Jer se ne mogu
nadati
da ee se prihvatiti ucenje
da stvari koje su dobre ne duguju svoju
dobrotu svom
zajed
nickom posedovanju
ikakvog
drugog svojstva
ako prvo
ne
podvrgnem kritici glavna ucenja. suprotna ovome, a cija je
moe
da se
preporuce dokazana
time sto su
ih
mnogi usvojili.
25. Teorije
koje
nameravam da razmotrim mogu se
zgodno
podeliti
u
dve grupe. Naturalisticka
greska
uvek pod
razumeva, kad mislimo ,ovo Je
dobro", da
u stvari
mislimo
da]e stvar o ROJOJ Je
rec
u o a ~ : e c r e n o m odnosltprema nekoj
arugoj stvan. Ah
ta
1edna
stvar
u odnosu na koJU se dehmse
·.,dobro"
moie biti
ono
sto
nazivamo'prrrodnim predmetom
;
nesto cijeJe posfojanje TieSUffiilJ1VO
predmet
d o z i v l ] a ~ u1ja -
i i"'to n i o z e l 5 f f i ~ c r i r o j t s e
samo
zaklJucii.jea"'a posto j
ti natculnom stvarnom svetu. Ove dve
vrste
ehcke teonJe na
meravam
da
razmotnm
odvojeno. Teorije
druge vrste mogu
se zgodno nazvati ,metafizickim", i odlozieu niihovo razma
tranje do
glave
IV.
U
ovoj i sledecoj glavi,
pak,
razmotricu
teo1ije koje duguju svoju rasprostranjenost
pretpostavci
da se
dobra moze d e f i ~ s a t i u v ~ ~ ~ _ : _ a n e k i m _ p r i _ 2 ' _ o d n J r ~ ~ e d m ~ ~ o m : * "
a
tosu
one na koJe IriiSTrm poct·tZ'l"l: Zom ,na'fii'i·amticka
E;:tika".
mry sam upotrebw
7;a
naslov ove glave. 'l'reba zapaziti da
je
greska
u k o j ~ ~ l - . i ~ 9 - _ t j , £ ~ ~ - ~ E
..
. l . . ~ e · t a f i z i c k . ~ e t l ~ t e -
v:rst'e-;i]a JOJ
aajem
samo 'edno
ime:
naturaTistlCKa o-reska.
Ah.
{a
razma
ramo eticke
teorije okara erisane
ovom gre-
skom, z_godno je da razlikujemo one koje
smatraju
da se do-
brota sastoji u oanosu na
nesto st6p6stoJ1
ovde 1
sad
od omh
E,Q.lLto ne
f . ~ ·
P r e l ? ~ l ' \ ? - ~ ~ - ~ t i ~ ~ ~ l - P i d j s k a _
i l ~
p o ~ : _
tivna
nauka;
svi
mse njeni
zakljucci
mogli uspostav1IT
empl
rijskim "''jj'aZmi'Jern 1
indu:KCTjOrp..
Ali ova nije SlucaJ sa meta
fiz1ckom etiKOm.-'Stoga postoji
upadljiva
razlika izrneau ove
dve grupe
etickih
teolija zasnovanih na istoj gresci. A i kod
naturalistickih teorija
takode zgodna podela
moze se
uciniti.
1
Jedan prirodan predmet, naime, zadovoljstvo, mozda je ist0
toliko cesto smatran jedinim dobrom kao svi ostali zajedno.\/
38
A postoji i jedan
drugi
razlog za razmatranje hedonizrna odvo
jeno.
To
ucenje je, koliko i
rna koje drugo, dugovalo
za
svoju
39
reci
.to
ukljucuje sve
sto
je
postojalo,
sto
postoji i
sto
ce postoJ.ah u vremenu. :Ako se
uverimo
da je neki predmet
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 44/122
rasprostranjenost naturalistickoj gresci; ali
je
imalo neobicnu
sudbinu
u tome
sto je pisac koji je prvi jasno otkrio gre6ku
naturalistickih argumenata
kojima se pokusavalo da
se doka Ze
da je zadovoljstvo jedino dobra ipak zastupao
glediSte
da
ono
jeste
jedino dobro.
Stoga
nameravam
da
odvojim svoje pre
tresanje hedonizma od pretresanja
ostalih
naturalistickih te
orija. U ovoj
glavi razmotrieu etiku uopste,
a u iducoj
hedo
nizam
posebice.
26.
Predmet
ove glave
su,
dakle, eticke
teorije koje
iz
javljuju da se nikakva intrinsicna vrednost ne mo:Ze naci nigde
sem u
posedovanju
izvesnog
jednog prirodnog
svojsrtva koje
je nesto drugo a
ne
zadovoljstvo; i koje izjavljuju ovo jer se
pretpostavlja
da
biti ,dobra
znaci
imati svojstvo
o kome
je rec. Takve teorije
nazivam naturalistickim.
Ja
sam
dakle
prisvojio tennin naturalizam za
poseban metod
p r : i l a Z e n j ~
etici
-
metod k o ~ i
je, strogo uzev, neSloZljiv
sa mogucnoseu
ikakve etike. Ovaj metod se
sastoji
u zamenjivanju ,dobrog
izvesnim
jednim svojstvom
nekog
prirodnog predmeta ili
zbirke prirodnih predmeta; i tako on zamenjuje
etiku
nekom
od prirodnih nauka.
Zbog opste gre5ke
(smatram je za takvu)
smatranja
da je predmet etike
ogranicen
naijudsko
pona-·
sanje, nauka kojom
se
etika zamenjuje je
obicno
jedna od na
uka koje
se naroCito
have
covekom. Obicno
etiku zamenjuju
psihologijom,
kao
Dz. S. Mil;
l
sociologijom,
kao profesor
Kli
ford i
drugi moderni
pisci. Ali se
etika
isto taka moze zame
niti
i rna kojom
drugom
naukom. 'Ista je
greska
posredi i kad
narn profesor Tindal preporueuje da se ,saobrazimo zakonima
prirode :
u ovom slucaju nauka kojom se
zeli zameniti etika
je prosto fizika.
Temlin
je,
dakle, sasvim
opsti: jer bez obzira
sta je
to
nesto
na
sta se misli'
pod
dobrim, ta
teorija je ipak
naturalizam.
Bilo
da
se dobra definise
kao
zuto
i l i
zeleno
i l i
: p ~ a v o , kao glasno ili tiho, kao okruglo i l i cetvrtasto, kao slatko
1h gorko,
kao
ono sto proizvodi zivot
l
ono sto proizvodi za
dovoljstvo,
kao
ono
sto
se hoce
i i
zeli
i l i
oseca: rna
koje
od
ovih
i l i
rna
koji drugi
predmet u svetu za
koji
se
smatra
da
odgovara
znacenju
dobrog,
teorija koja smatra da
dobro
znaci
neki od
tih
predmeta je naturalisticka teorija. Nazvao sam
takve teorije natura listickim jer
svi
ti termini
oznacavaju
svojstva, prosta i1i slozena, nekog prostog i l i slozenog
prirod
nog predrneta:
ali
pre
nego
sto se upustim
u
njihova razma
~ r a n j e ,
bice dobro
da
definisemo
sta se
rnisli pod ,p;rirodom"
1
,prirodrlim predmetima
".
Pod ,prirodom ,
dakle, podrazumevao sam i podrazume
vam ono sto
je
predmet prirodnih
nauka
i psihologije.
Mo:Ze
~ a k v e p r : r o d ~ .da za nJega moze reci
da
postoji sada, ili
da
Je
~ o s t o J . a o ,
1h da ce uskoro postojati, onda mozemo smatrati
dav
Je
t ~ J .
p r e ~ e t
prirodan predmet;
a
nista
za
sto
ovo
nije
tacr;o, IllJe pnrodan
predmet.
Tako, na
primer, za
na5e urnove
mozemo reci da
su
postojali juce, da postoje danas i
da
ce
verovatno
postojati
jos minut-dva. Mozemo reci da
smo imali
rrlisli
~ u c e ,
koje.
p r ~ ·al da
p o s ~ o j ~
s ~ d , mada s.
u
njihove
posledice ostale, 1
ukoh
su te rrush za1sta postojale. i one
su
prirodni predmeti.
· ·
. S t v a r n ~ ) ,
nema
nikakve teskoce u vezi sa sarn.irn pred
m ~ ~ 1 m a .. u srrus lu . u ko.me s ~ r n upotrebio taj tennin. Lako
je
r e ~ 1 kOJl
SUvod
ll]lh pnrodm,
a
koji (ako ikoji)
nisu
prirodni.
Ah, kad P ~ . n e r n o . da
posmatramo svojstva
predrneta, onda
je
pr?blern tez1..
KoJ a
su rneau svojstvirna prirodnih predmeta
p n ~ o d n a
.svoJst;-ra, a. koja. nisu? Jer
ne
poricem
da je
dobro
s ~ o J s t v o
1 ~ v e s ~ u h Pr;trodmh predrneta; neki od njih su mi
slur:,
dobn; ~ l i sam
1pak
rekao da samo ,dobra nije prirodno
~ v o ~ s t v o .
MoJ ogled za ovo
takode
odnosi se na njihova posto
JanJe u vremenu. Mozerno l i zamisliti ..dobro" kao nesto sto
postoji za sebe
u vremenu, a ne samo k ~ o svojstvo nekog
pri
r ~ d n o g p r e d m ~ t a ?
Sto se
mene
tice,
ja to ne mogu da
zarni
shm,
.a
m ~ u m
..
sto se
tice veceg broja svojstava predmeta
-:- < ; > m ~ koJe na:zavarr: p r i r o d ~
svojstvima
-
njihova
posto
JanJe 1zgleda rru da Je nezaVIsno od
postojanja tih predmeta.
Ona su,
st_va.n:10,
~ ~ e
d e l o ~
od .kojih
se
predmet sastoji nego
s::mo
pred1kah kOJl mu pnpadaJU. Kad bi
se
ona
sva oduzela.
:nkakav p:edmet
ne. bi <;>stao, cak ni gola
sustina,
jer
su ona
1. a m a s u s t a ~ t v e n a
: daJu
p r e d r n E _ ; t ~ svu
su8tinu
l supstan
C1JU
koJu on una. Ah
ovo
mJe
slucaJ
sa
dobrim.
Kad bi dobra
s ~ v a r n o
bilo ?secanje,
kao sto
bi
neki hteli da
verujerno,
onda
b1
ono
p o s ~ ? J ~ l ?
u v r e m e m ~ . Ali baS zato, smatrati
da je
ono
to znac1 uc1mti naturalisticku gresku.
Uvek
ce
biti
umesno
postaviti
pitanje da
l i
je
osecanje dobra; pa kad je tako, onda
se samo
dobra
ne
~ _ ? z e ~ d e n t i f i k o v a t i
ni sa
kakvim
osecanjem.
. 27:
_One
teon dakle, naturalisticke ko· e tvrde
da
se Jedmo
dobra s a s ~ ? j i od
ne.kog svo]s
s vari k o ~ p o s t o j i
l f ' v r e r n ~ n u , l : r i r o j e
to erne zato sto pret ostavljaju
da
se 1 samo
,.dobr
· l l
v 1 U vezi Sa ta vim SVO]S
w ada
se
mozemo upustiti
u
razmatranJe
ta:kVih
teorija. :....
J v e ~ n a
? d najslavrrijih
etickih
rnaksirna je
ona koja
p ~ e p ~ r u ~ J e
v.,zr;rot ~ h o d a n . prirodi .
To
je bio
princip
stoicke
etike,
.a :·
posto 1 ~ a
IZvesmh
razloga da
se stoicka
etika
nazove
: n e t : : - f 1 . z 1 ~ k o r n necu
se.
~ a v i t i
r;jorne ovde. A
ista
se
fraza
po
Javl]UJe kod Rusoa; 1 cak se sada
ne
retko zastupa glediSte
40
da ono sto treba da cinimo jeste da zivimo
prirodno.
Sada
cemo ispitati to tvrdenje u njegovom opstem obliku. Oci
gledno je, na prvom
mestu,
da ne mozemo reCi da je
dobro
41
je, u
nekim
nedavnim
knjigama,
dokaz da je genije bolestan,
nenorrnalan,
upotrebljen da se
sugerise
da genija ne treba
podsticati.
Takvo
rasudivanje je pogresno, i
to
opasno pogre-
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 45/122
sve sto
je
prirodno, izuzev mozda na osnovu nekakve meta-
fizicke
teorije,
takve kao sto je ona kojom cu se
pozabaviti
docnije. Ako je podjednako dobro sve
sto
je prirodno, onda
zasigurno etika,
u
svom uobicajenom
smislu, iscezava:
jer
ni -
sta nije izvesnije, sa etickog gledista, nego
da
su neke stvari
rctave, a
neke
dobre; cilj
etike
je. stvamo,
velikim
delom u tome
da
vam da
opsta pravila pomoeu kojih mozete izbeei
prve
a osi
gurati
druge.
sta
onda ,prirodno
znaci
u
ovom
savetu da
se
zivi prirodno,/;}4r
se
ocito
to
ne
moze odnositi
na
sve sto
je
prirodno?
W
Ta fraza
izgleda
da
ukazuje
na
11eodreden pojam da
postoji neka takva stvar kao prirodno dobro; na v e r o ~ a j e da
se
za
prirodu
moze reei
da
o11a
odreduje
i odlucuje
sta
ee biti
dobro, bas kao sto
ona
odreduje i odlucuje
sta
ee postojatL
Na
primer,
moze se
pretpostaviti da
je ,zdravlje podloz11o pri-
rodnoj definiciji, da priroda odreduje sta ee biti
zdravlje;
a
zdravlje je,
moze
se
reCi, ocito dobro: pa, prema
tome,
u ovom
slucaju priroda je odlucila stvar; imamo samo da odemo 11joj
i da je pitamo sta je
zdravlje,
pa eemo znati sta je dobro; time
eemo
zasnovati
svoju etiku na nauci. Ali sta je ta prirod11a de
finicija zdravlja? Mogu samo
da shvatim da zdravlje
treba
de
finisati u prirodnim terminima kao normalno sta11je organi-
zma; jer
je nesumnjivo da je
i bolest
takode prirodan proiz-
vod. ReCi da
je
zdravlje o11o sto je sacuvano evolucijom. a
sto i samo tezi da, u
borbi
za opstanak.
cuva organizam
koji
ga ima, svodi se na istu stvar;
jer
svrha
evolucije
je da
o11a
pretenduje da pruzi uzrocno objasnje11je zasto su neki oblici
zivota
11ormalni, a drugi ne11ormalni;
o11a
obja :\11java
poreklo
vrsta. Stoga, kad nam se kaze
da
je zdravlje prirod11o, mozemo
pretpostaviti da
se time misli da je ono normalno; a kad
nam
se ka2e
da
stiCemo
zdravlje
kao prirodan cilj,
0110
sto
se time
podrazumeva
je da normalno mora biti dobro. Ali, je li to
tako
ocito
da
normalno
mora
biti
d01bro?
Je
l
zaista
oCito
da
je, na primer, zdravlje dobro?
Je
l
izvrsnost
Sokrat.a ili Sek-
spira bila
11ormalna?
Zar
11ije
pre bila nenormalna,
izvan-
redna? Mislim da je sasvim ocito da sve sto je dobro nije nor-
malno;
da
je, naprotiv, nenormal11o cesto bolje od normalnog:
osobena izvrsnost, kao i osobe11a porocnost, ocito je da je ne
normalna, vee 11e11ormalna. A
ipak
se moze reei
da
je normalno
dobro; i ja licno nisam sprema11 da sporim da je
zdravlje
do
bro.
sto ja tvrdim, to
je da se
ovo 11e
sme
smatrati ociglednim,
vee da se mora smatrati otvorenim pitanjem. Izjaviti
da
je to
ocigledno znaci sugerisati naturalisticku gre5ku; baS kao
sto
I
I
t. \
'
i
j
sno. Cinjenica je da i u same reCi ,zdravlje i ,bolest'' obicno
ukljucujerno pojan1 da
je
jedno dobro, a drugo rdavo. Ali,
kada
se
poku5a da
se
o njirna danese takozvana naucna de
finicija, defirri;cija u prirodnirn terminima, jedina moguca
definicija
je
o11a
koja se postize
pomoeu
,norrnalnog i ,ne-
normalnog . Pa eto, lako
je
dokazati
da su
neke stvari za koje
se
obicno rnisli da su izvrsne stvarno nenormalne; i iz
toga
sleduje da
su
one
bolesne.
Ali uopste
ne
sleduje, izuzev
pos
redstvom naturalisticke greske, da su
one
stvari za
koje
se
obicno rnisli da su dobre zato rdave. U stvari, samo
je
poka-
zano da u nekim slucajevima
postoji sukob
izmedu uobicaje-
nog suda da je ge11ijalnost dobra i uobicajenog suda da je
zdravlje
dobro. Nije dovoljno shvaeeno da
ovaj drugi
sud
nema nimalo viSe jemstva za svoju istinu nego onaj prvi;
da
su oba sasvim otvorena pitanja. Mozda je
zaista tacno da pod
.,zdravo·• obicno podrazurnevamo ,.dobro"; ali to samo poka-
zuje
da rni,
kad tako upotrebljavamo
tu rec.
ne
podrazume-
vamo istu
stvar
pod njom
kao
sto to cirri
m e d i c i n ~ k a nauka.
Da je
zdravlje,
k d
se ta rec
upotrebljava da oznaCi nesto do
bra, dobra. nimalo ne
pokazuje
da
je
zdravlje, kad se ta
rec
upotrebljava da
oznaci nesto normalno,
takode
dobra.
Ss.
isto tako malo opravdanja mogli bismo reCi. zato
sto
,bik"l:
oznacava
jednu irsku salu
a
takode
i izvesnu zivotinju,
da ta
sala i ta zivotinja
moraju
biti jedna ista
stvar.
Stoga, tvrdenje
da je
neka
stvar prirodna ne treba da
nas
zapla5i da
izjavimo
da
je ona dobra; dobro.
po
svojoi definiciji. ne
znacj m a _ ~ t a
st 9_je
prirodno,; pa je, prema tome. uvek
otvoreno
pitanje da
'T je ista sto
je
prirod11o takode i dobro.
28. Ali
postoji
drugi
malo
drukciji srnisao u kome se
rec ,.prirodno
upotrebljava
sa
podrazumevanjem da ona
ozna
cava
nesto dobro.
To
je slucaj kad
govorimo
o prirodnim ose
eanjima l o neprirodnim zlocinima i porocima. Ovde zna-
cenje izgleda
da je
11e toliko da je
radnja
ili oseeanje
normalno
ili nenorrnalno koliko da je 0110 nu.Zno. To je u vezi s ovim
da
se nama
savetuje da podra:Zavamo divljake i
zivotinje.
Cu
dan savet zaista; ali,
naravno,
moze da ima 11ekog smisla u
njemu. Ne interesuje
me
ovde
da
ispitujem pod kakvim bi
uslovima neki od 11as rnogli izvuei
neku
korisnu pouku od
12
Rec bull tj. bik, znacila
je:
besmislena sala, Velika jezicka
gre.§ka. Sada obicno znaci
recenicu na
i:zgled logienu, a stva:rno nelo-
gicnu; npr., ,On rece sasvim ozbiljno da je
nemati
decu nasledno u
nje-
govoj porodici . Kako moze iSta biti nasledno u porodici bez dece, tj.
bez naslednika - Prim prew
42
krave. Stvarno
ne sumnjam
da
takva pouka
postoji. Ono
sto
mene interesuje ovde
je
izvesna vrsta razloga koji se, mislim,
43
~ r ~ ~ o . v e k a
onda oni ne bi. ziveli u pustinjama i
planinama,
1 Jell
Jedan
drugog.
Onda
b1 oni gradili
hramove kao sto mi
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 46/122
ponekad upotrebljava radi pddupiranja
ovog
ucenja
-
na
turalisticki
razlog. Misao
koju
propovednici ovog
jevandelja
imaju
ponekad
na umu je da mi ne
mozemo poboljsati ono
sto radi priroda. Ova misao je zacelo
tacna
u smislu da ce sve
sto
mozemo da ucinimo, da bismo poboljsali ::ada8njet stanje
stvari,
biti prirodan
proizvod. Ali
to nije
ono
na sta se
misli
pod
ovom frazom; priroda se opet upotrebljava da
znaci
samo
deo
prirode; samo ovoga puta pod
tim delom
ne podrazumeva se to
liko
ono
sto
je normalno
koliko
proizvoljni minimum onoga
sto je IluZilO
za zivot.
I
kad
se ovaj
minimum preporucuje kao
,prirodan"
- kao
nacin
zivota na koji priroda
ukazuje
svo
jim prstom - onda se upotrebljava naturalistiGka greska. Pro
tiv
ovog
stanovista
zelim
samo da istaknem, mada se
vr5enje
izvesnih radnji koje same po sebi nisu
pozeljne moze
izviniti
time
sto
su
one nu2no sredstvo za
odriavanje
zivota, to ipak
nije
razlog da ih hv limo
niti
da nam se savetuje da se ogra
nicimo
na te proste radnje koje
su
nuzne ako nam
je moguce
da
poboljsamo svoje stanje makar
i o trosku
radenja onaga
sto je
u
ovom smislu
nenu2no.
Priroda zaista odreduje
gra
nice onome
sto
je
moguce;
ona kontrolise sred stva koja
su
nam na raspolaganju za postizanje onoga sto je dobra; a ovu
cinjenicu, prakticna etika. kao
sto
cemo
videti
docnije, mora
da uzme
u obzir: ali,
kad se pretpostavi da ona daje prven
stvo onome sto
je
IluZno, ono Sto je nuzno znaci samo 0 10
sto je nu2no da se
postigne
izvestan
cilj za
koji
se
pretpo
stavlja da je najvise dobro: a sta je najvise dobro, priroda
ne
moze
da
odredif Za5to bismo
pretpostavili da je
ono
sto je
samo nu2no
za
VZivot ipso factot
bo1je od
onoga sto je nuino
za
izucavanje
metafizike, rna
kako
beskorisno
to
izucavanjE
izgledalo? Mazda
je
zivot vredno
ziveti
samo zato
sto nam
on
ornogucava da izucavamo rnetafiziku -
sto
je on
nuzno
sred
stvo
za
to.
Gresku
ovog
argumenta,
zasnovanog
na
prirodi, vee
odavno je otkrio
L).lkijan.
,Gotovo sam
bio
sklon da
se
na
smejem",
kaie
Kalikratida
u
jednom
od
dijaloga koji
mu
se
pripisuju
1
4 ,malopre,
kad
je
Harikle
hvalio nerazumne zivo
tinje
i divljastvo
Skita;
u
svom
vatrenom
dokazivanju
gotovo
je
bio zaboravio
da je on rodeni Grk. Kakvo
je
cudo sto
lavovi,
medvedi
i
svinje
ne rade
onako
kako
sam
ja predlagao? Ono
cemu
rasudivanje lepo vodi
coveka
da izabere, ne
mogu
imati
stvorovi koji ne rasuduju,
i to iz
prostog
razloga
sto su tako
glupi.
Da
je Prometej i i
neki drugi
bog dao svakom od njih
13
Samim
Hm.
-
Prim.
prev.
14
Eroti, 436-437.
cinirr:o, svaki bi .ziveo u. r u ~ u svoje porodice, i 'ani bi o b ~ a -
zovah narod spoJen uzaJanlillrn zakonima. Je li ikakvo cudo
.sto S ;l_ ~ i v o ~ i ~ j e
koje i ~ ~ j u
tu
nesrecu da nisu
u
stanju da
p r o ~ 1 s l ] e n o s c u
steknu
lllJedno od dobara kojima nas
rasudi
vanJe
snabdeva, ostale
i bez ljubavi? Lavovi
ne
vole
ali
oni
i
ne
f i ~ o z o f i r a j u ;
m e ~ v e d i ne
vole, ali razlog
tome
je'
sto
oni
:;;
z?aJu
slash.pnJatel:;tstva. Sarno
su
ljudi,
svojom mudro
scu 1 SVOJlffi znanJern, posle mnocrih ocrleda izabrali ono sto je
najbolje."
o o '
1
.
11
. 2 ~ .
P ~ _ k a z i v a t i
aa
je
stvar dobra
zato
sto je
,prirodna".
rdava
zato sto Je .,nepnrodna"", u uob1ca enom
snnslu
tiFi
...ernn.na,
J e ~
e, a e, zaiS a pogre5no; a ip
se
takV1
argu
rnentr.
vrl?
cesto upotreblJ.aVaJu. Ali oni obicno
ne pretenduju
da
daJl
s ~ s t e m ~ t s k u . teoriJu
etike.
Medu poku5ajima
da
se
si
stemahzl Je
p o ~ 1 v a n ~ e prirodu, sada preovladuje
onaj
koji
s ~ . ~ a l a z 1
u pnmenJ1vanJu
na
eticka
pitanja
termina
..
evolu
C1Ja - u etickim
doktrinama
koje
su
nazvane ,.evolucioni
s t i c k ~ m . Te doktrine su one koje tvrde da tok
evolucije po
kazuJe u kom se
pravcu
mr razV1Jamo, 1 da time i iz toga raz
Ioga
on nam
pokazUJe
pravac
u kome rreba
da se
razvijamo.
~ 1 s c 1
koJ1
p o d ~ z a v a J u
takvo
ucenJe
su
za sada
mnogobroJm
1
vrlo popularru; uzecu za primer pisca koji je
mozda
najbolje
pozna.t od svih njih - g.
Herberta
Spensera. G. Spenserova
~ o ~ n n a ,
rr:ora
se p r i z n ~ t i
ne pruza
n jj sniji primer natura
hshcke greske upotreblJene za podrsku evolucionisticke etike
~ a s n i j i p r i m ~ r
mogao bi se naci u
doktrini
Gijoat5, pisca
koji
Je u poslednJe vreme mnogo citan u Francuskoj, ali koji nije
tako_ dobra p o z ~ a t k ~ o
Spenser.
Gijo
bi se gotovo mogao
na
~ v a h
SpenseroVIm ucenikom;
on je
otvoreno
evolucionisticki
1 otvoreno natur.alis_ticki; i treba pomenuti da on, izgleda, ne
smatra ~ a . s ~
r a z ~ i . J ; u J e od
Spensera
zbog
svoga naturalizma.
Tac
k_a koJOJ
]e
~ n t i k . ? v a o Spensera tice
se pitanja uko[iko
se ci
lJ_ev1
:·zadovol]stvo·· i
,povecani zivot"
podudaraju
sa moti
V1rna
1
s r ~ d s t y i m a
za
postizanj
e
ideal
a; on, izgleda,
ne smatra
da
st;
~ a z h ~ u J e od
Spense.ra u osnovnorn
principu
da je ideal
~ o h c m a zrvota merena 1 po sirini i po duiini",
ili, kao
sto
G1]o k ~ e , ,sirenje
i
jacina
zivota";
niti
u
naturalistickom
raz
logu
ko.Ji
daje za
ovaj princip. Pa i ja
nisam
siguran
da
se
on
r a z h ~ u J e
od Sf:>ensera u tim tackama. Spenser, kao sto
cu
p ~ k a z a h , u p o t r e ? l J a v ~ naturalisticku gresku
u
pojedinostima;
alr u pogledu nJegoVIh osnovnih
principa, iskrsava sledeca
1
; Vidi
squisse
d une Morale
sans Obligation
ni Sanction
par
M.
Guyau, 4me
edition, F.
Alcan, Paris, 1896. ' ·
44
sumnja: je li
on
u osnovi hedonist? I, ako je, je
l on natura
listicki hedonist? U tom slucaju, bolje bi bilo da ga razmatram
45
onoga sto
je najsposobnije da ostvari dobru
svrhu najpogod
nijeg za dobar cilj; u krajnjoj analizi to znaci sarno
prezivlja
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 47/122
u iducoj
glavi
ove
knjige. Smatra l ion
da je t e z n ~ a da poveca
kolicina
zivota
sarno kriterijum dobrog ponasanJa? Ill on sma
tra
da je
takvo
povecanje
zivota obelezeno prirodom kao cilj
kome
treba da stremimo?'W'
Mislim
da njegov Jezik na raznim mesUma
pruza
po-
drsku svim
ovim
hipotezama, mada
su
neke od
njih uzajamno
protivreene.
Pokusacu da pretresem
glavne
tacke.
30.
Moderna
popularnost ,evolucije ima se uglavnom
pripisati Darvinovim
istraiivanjima
u pogledu porekla v r s t ~
Darvin je stvorio strogo biolosku
hipotezu
o naCinu
na
koJl
izvesni oblici zivotinjskog zivota postaju uspostavljeni, dok
dru i izumiru i iScezavaju. Njegova teorija je da se to moze
t .
objasniti, bar delimicno, na sledeCi nacin. Kad nas anu Izve-
sni razliciti oblici
(uzrok njihove
pojave jos je, uglav-nom, ne
poznat), moze da
se
dogodi da neke od tacaka u kojima se 01_1i
razlikuju od
svojih
roditeljskih v rsta
i l i
od drugih . ~ s t a k ~ J ~
tada postoje, Cine
ih
sposobnijim da se odrze u okoh.I?-I -: koJO.
se
nalaze
- da
su
manje podlozni
da
budu poubiJam. Om
mogu, na primer, da budu
sposobniji
da izdr:Ze hladnocu
iE
toplotu, i l i
uopste
promene klime; sposobniji da nadu hra:'u u
svojoj okolini;
sposobniji
da pobegnu
od
ostalih
vrsta
koJe
se
hrane njima
i l i
da im
se odupru;
podesniji
da
privuku l
sa
vladaju drugi poL Posta su
tako manje
podlozni umiranju.
njihov broj se povecava relativno prema
broju
drugih vTsta;
a to samo
povecanje
njihovog broja moze da
doprinese
nesta
janju tih drugih
vrsta.
Ova
teorija, koju je Darvin nazvao
..prirodnim odabiranjem , takode je nazivana teorijom o pre
zivljavanju
najsposobnijeg.
Prirodni
proces opisan torn
teo
rijorn
nazvan je evolucijorn. Bilo
je
sasvirn prirodno
pretpo
staviti
da evolucija znaci
evoluciju
od onoga sto je nize u ono
sto je viSe; stvarno, opazeno je
da je bar
jedna vrsta, obicno
nazvana visorn - vrsta coveka - tako uspela
da
prezivi, a
medu
ljudima,
opet, pretpostavljeno je da
su
viSe rase, na pri
mer
mi,
pokazale
teznju da nadzive
nize,
kao sto su severno
americki Indijanci.
Mozerno da ih
ubijarno
lakse nego oni nas.
Doktrina evolucije je zatirn predstavljena kao objasnjenje
kako
vise
vrste nadzivljavaju
nize. Spenser,
na primer.
stalno
upotrebljava ,evolviraniji kao ekvivalent ..visern". Ali t r ~ b a
zapaziti da ovo ne sacinjava
nikakav
deo Darvinove
naucne
teorije. Ta teorija bi objasnila, isto tako dobro, kako bi, usled
prornene u
okolini
(postepenirn
hladenjern'
Zemlje
na
primer),
sasvim
drukcija
vrsta
od coveka. vrsta koju
smatrarno
bes
krajno nizorn, mogla da nas nadzivi. Prezivljavanje najsposob
nijeg
ne znaci,
kao sto
bi se moglo
pretpostaviti,
prezivljavanje
vanje
najsposobnijeg da
prezivi; a
vrednost
te naucne teorije,
a ona je
teorija
od velike vrednosti,
prosto
se sastoji u pokazi
vanju
koji su uzroci
koji
proizvode izvesne bioloske posledice.
Ali, da
li
su
tE
posledice Q.obre ili rdave, to nije njeno da sudi.
. ....,----
31.
cujmo sada
sta g. Spenser ~ prirneni-evolu
cije na
etiku.
,Vracarn se", kaie on, ,na
glavni
stav
izlozen
u
ovim
dverna glavarna,
a
koji
je, srnatram,
potpuno
opravdan.
Vo
c1:eni istinorn, posto
je pona5anje kojim
se bavi
etika
deo op
steg
pona5anja, da
se opste
ponasanje mora
uopste
razumeti
pre
nego sto se
taj
deo rnoze posebno shvatiti; i vodeni daljom
istinorn da rnorarno razumeti evoluciju pona5anja da bisrno
razumeli
opste ponasanje; dovedeni smo do zakljucka
da je
predrnet etike onaj oblik koji
univerzalno
pona5anje stice za
vrerne
poslednjih
stupnjeva svoje evolucije. Takode srno za
kljucili
da
su
poslednji stupnjevi u evoluciji pona5anja oni
k o j ~ pokazuje
najvisil
6
tip bica kada je prinuden, povecanjem
broJa, da sve vise zivi u prisustvu svojih sadrugova. A iz
toga
je
usledio z kljuc k
da ponasanje stice
eticku
opravdanost17
u
srazrneri
u
kojoj
su
delatnosti,
postajuci
sve rnanje
i
rnanje
borbene,
a sve vise i viSe industrijske, takve da ne cine nu
znirr: u z ~ ~ ~ m n o p o v r ~ d i v a n j ~ .
ili.
~ r e c a v a n j e ,
:ec
~ E }
sastoje
u saJadnJI 1 uza]aJllllO] pornoc1 ko]e 1h unapredu]u.
f U
,Ovi zakljucci
evolucione hipoteze,
kao sto
cemo sada
videti,
slazu se
sa
vodecim
moralnim idejaJna do kojih su
Ijudi
dosli drugim
putevima.
Ako poslednju recenicu
uzrnemo u strogorn srnislu - ako
za
stavove
koji joj prethode g. Spenser stvarno misli da su
zakljucci obuhvaceni evolucionom hipotezom- onda ne rnoze
biti sumnje da
je g.
Spenser ucinio naturalisticku gresku.
Sve
sto nam
evoluciona
hipoteza kaie je da su izvesne vrste pona
s a n j ~ ev:olviranije ili razvijenije od drugih; i ovo je, u
stvari,
sve sto Je g. Spenser poku5ao da dokaze u pomenutim dvema
glavaJna. A ipak naJn on kaie da
jedna od
stvari koju je ona
dokazala je
da
ponasanje stice eticku
opravdanost
u srazrneri u
kojoj
pokazuje
izvesne
karakteristike.
sta je
on
poku.Sao da
dokaze je saJno to da je ono, u srazmeri u kojoj pokazuje te
karakteristike, razvijenije Jasno
je. dakle, da g. Spenser iden
~ ~ f i k u j e sticanje eticke opravdanosti sa postajanjem razvijeni
~ u l ; ovo strogo sleduje iz njegovih reci.
Ali
g. Spenserov jezik
Je vrlo
neodreaen;
i odrnah cemo videti
da
on
smatra
netaenirn
16
Podaci etike gL II. § 7,
and
f in.
17
Kurziv je moj
46
glediSte
koje
ovde
njegove
reCi podrazu;nevaju . ?toga ne n:1o,:
zerno
srnatrati
da je g. Spenserovo konacno g l e d 1 ~ t e da , ? o l J ~
47
dokaz
da bi se uspostavio zakljucak ,Ponasanje
je
bolje u sra-
zmeri
u
kojoj
je ono
razvijenije .
Taj
zakljucak ee biti pogre-
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 48/122
ne
znaci
niSta sem ,razvijenije ;
pa
cak
ni da
Je
o n ~
sto Je
,razvijenije stoga
,bolje .
Ali imamo prav? da
p o d : m ~ e m o
da
je
on
pod
uticajern tih
glediSta,
pa
stoga 1
yod
u t i c a J ~ m
turalisiftcke
greske. Sarno
pretpostavkom
o:o. pod
tlm
~ t l -
cajem
mozemo objasniti njegovu zabunu sta J: on stv::rno
kazao i odsutnost
ikakvog
poku5aja da dokaze, ono sto kaze
da je 'dokazao, je r _ a z v i j e n i j ~ pona5anje_
~ l j e .
Uzal:;d eeri7o
se
truditi da
v1dm10
ikakav
nJegov pokusaJ
.po_k_aze da
J.e
,eticka opravdanost
u ~ r a z m ~ r i
p r . ~ r ~ . ,evoluc1p . da
,_naJ
visi tip
biea
pokazuJe naJrazV1JeruJe
ponasanJe,
a
1pak
g. Spenser dokazuje da
je
to slucaj.
Sam<;>
je pra:ro da p r e ~ o -
stavimo da on nije
d o ~ o l j n ?
svestan
k o h k ~ .
Je tlm s t ~ ~ o V l i l l a
potreban
dokaz
- kohko Je
mnogo
drukClJa stva_r. b1t:_
,raz-
vijeniji
od
biti ,visi l ,bolji . Moze, narc:vno, ?1h
tacno
da
je
ono
sto je
razvijenije takode
viSe i bolJe.
Ah
g.
~ : p e r : s e r
izgleda da
nije
svestan toga da tvrditi )edno z a ~ e l o ru]e 1sto
sto i tvrditi drUO O. On
dokazuje nadugacko da
su lZVesne vrste
ponasanja ,razvi'jenije , a zatim nasi
obavestava
da
je
d o k ~ _ a o
da one sticu eticku opravdanost srazmerno tome, a da nas
mc1m
ne
opomene
da
je
propustio n.ajbitniji
korak
u
t a ~ v ? m d o k ~ -
zivanju. Ovo je
sigurno
dovoljan dokaz da on ne V1dl
kako Je
bitan taj korak. . .
v
32. Ma koliki
bio
stepen
g.
Spenserove knv1ce,
ono
sto
je
sad
receno posluziee da
pokaze
vrstu
greske
~ ? j u
s ~ a l n o cine
oni
koji
tvrde
da
,zasnivaju etiku na evoluciJL Ah moram.o
pozuriti
da
dodamo da
je
glediste koje g. Spenser drugde n.aJ
izricitije preporucuje sasvim drukcije. Biee korisno da se
ukratko pozabavimo njime da se ne bi _ u c i n i l ~ nikak: 'a.
pravda g. Spenseru. Ovo pretresanje bice p o u c ~ o dehnncno
zbog nedostataka
jasn.osti,
koji
g.
Spenser yokazuJe,
u
p o g : e d ~
odnosa ovog gledista prema malopre
op1sanom
e v o l u c w ~ -
stickom gledistu,
a delimicn.o
zato
sto ima
r a z l ~ g ~
} sum_nJu
da
je
on
i u
ovom
glediStu
pod
uticajem
naturahshcke
greske.
Videli smo da, na kraju svoje druge
glave,
g.
S p e n s ~ r
izgleda izjavljuje
da
je vee dokazao da su izves_ne kar_akten
stike
pona5anja
merilo njegove eticke
v r ~ d n o s h . or: 1zgleda
da misli da je to
dokazao
samo
razmatranJern
evoluciJe pona-
sanja· on zaista
nije
pru:lio nikakav takav dokaz,
sem ako
uzme;no da je ,razvijenije
sarno sinonim
za ,eticki bolje'·.
On
sada obeeava da samo potvrdi
taj
nesumnjivi zakljucak
po -
kazivanjem
da se
on ,slaze sa
vodeeim
moralnim idejama do
kojih su ljudi
dosli
drugim putevima . Ali,
kad se o k r e n ~ r _ n ~
njegovoj
treeoj glavi, nalazimo
da
je <;mo sto
on
s t v a r ~ o cnu
nesto sasvim drugo. On sada tvrdi da
Je
potreban
sasV1m
nov
san ako
izvestan
stew, 0 k:ome do sada nismo
culi
nista, nije
istinit - aka nije istina da
je
zivot uglavnom prijatan I eticki
stav
za koji
on
tvrdi d< i ima podr5ku ,vodeeih moralnih
ideja
covecanstva
glasi
,zivot
je dobar
iii rdav prema tome da li
donosi iii
ne
donosi visak
prijatnog oseeanja ( § 10). Ovde se,
dakle,
g.
Spenser pojavljuje ne
kao
evolucionist, vee kao he-
donist
u etici.
Nikakvo ponasanje
nije
bolje zato sto
je
razvi-
jenije.
Stepen
evolucije
maze,
u
najboljem slucaju,
da bude
kriterijum eticke vrednosti; ali ee to biti samo
aka
mozemo
da
dokazemo vrlo tesko
uopstenje
da je ono sto je
razvijenije
uvek, uglavnom, prijah1ije.
Jasno je
da
g. Spenser
ovde
od
bacuje
naturalisticku identifikaciju ,.boljeg
sa
.,razvijenijim ;
ali
je
moguee da
je
on pod uticajem jedne
druge
naturalisticke
identifikacije identifikacije ,dobrog'· sa ,prija.tn»m . Mo-
guee
je
da
je g.
Spenser
naturalisticki
hedonist. \/;_
33. Razmotrimo
g.
Spenserove vlastite
reei. On
pocinje
tu treeu
glavu
pokusajem da poka:le da mi zovemo
,dobrim
radnje povoljne po zivot, u nama iii u drugima, a rdavim one
koj
e
neposredno
l
posredno
teze ka
srnrti,
posebnoj l op
stoj §
9). A zatim
pita: ,Da 1i
je ucinjena ikakva
pretpo-
stavka time sto ih taka
nazivamo?
,Da ,
odgovara
on,
,uci-
njena
je
pretpostavka
od
najveee va:Znosti - pretpostavka na
kojoj se
temelje sve moraine ocene. Pitanje
koje
treba odre-
deno postaviti
i na
njega odgovoriti
pre
nego
sto se upustimo
u ikakvo
eticko pretresanje je pitanje koje se
u posledn.je
vreme
cesto
pokreee
Je
l zivot vredan zivljenja?
Hoeemo
l
uzeti pesimisticko glediste?
l
eemo
uzeti
optimisticko gle-
diste?
...
Od odgovora
na
ovo
pitanje
zavisi
svaka odluka o do
broti
l
rdavosti ponasanja. Ali
g.
Spenser
ne
prelazi odmah
na davanje
ddgovora.
Umesto toga, on
postavlja
jedno drugo
pitanje: ,Ali
sad,
imaju l ova nepornirljiva rnisljenja [pesi
rnisticko
i optimisticko] icega zajednickog? Na
ovo
pitanje
on
odrnah odgovara sledecim tvrdenjern:
,Da,
ima
jedan postulat
u
kome se pesimisti
i
optimisti
sla:lu.
Oba
njihova argumenta
pretpostavljaju da
je
sarnoocevidno
da je Zivot dobar l rd:av
p r e ~ n tome
da
l
donosi
l
ne donosi
viSak prijatnog ose
eanJa (§ 10).
Odbrani ovog tvrdenja
posveeen je ostatak po-
glavlja;
i
na kraju
g. Spenser
formulise
svoj zakljucak
slede-
eim reCima: ,Nijedna skola ne moze izbeCi
da
ne uzme za
krajnji moralni cilj
pozeljno stanje osecanja ma kako se
ono
zvalo - zadovoljenje, u.Zivanje,
sreca.
Zadovoljstvo negde, u
neko vreme, nekom
bieu
l
biCima,
jeste
bitan
element ovog
shvatanja
(§
16.
d
fin. .
48
U
svemu
ovom
imaju
dve tacke na koje zelim da skre-
nem pa2nju.
Prva je ta sto
nam
g.
Spenser, ipak,
ne ka2e jasnC?
49
on
pripisuje? On
nam ka2e, h.ao sto smo videli,
da
,argu-
menti'· i pesimista i
optimista
,.pretpostavljaju da je samoo
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 49/122
sta
on smatra
da
je
odnos zadovoljstva i evolucije u etickoJ
teoriji. lzgleda ocito da on misli da je
zadovoljstvo jedina
in -
trinsicno pozeljna
stvar;
da
su
ostale stvari ,dobre samo
tom
smislu sto
su one
sredstva
za
postojanje
zadovoljstva.
Nl
sta
sem ovoga ne moze se logicno podrazumevati
pod
t v r a e ~
njem
da
je zadovoljstvo ,krajnji moralni cilj , i:i:.kao sto
docnije ka2e (§ 62.
d fin. ,
,konacno vrhovni c11r·. A ako
tako.
onda
sleduje
da je razvijenije ponasanje
bolje
od
manJe
razvfjenog samo zato sto, i u srazmeri u kojoj, ono daje vise
zadovoljstva. Ali g. Spenser nam ka2e da su dva uslova, u z e ~ a
zajedno,
dovoljna
da se dokaze da je
razvijenije ponasanJ.e
bolje: 1) da ono tezi da
proizvede
vise zivota; (2) da ono osl
aurava da zivot bude vredan
zivljenja
ili
da
sadr2i
visak
zado
~ o l j s t v a Tacka koju zelim da naglasim je da zadovoljstvo r:e
moze biti jedino dobro ako su ti uslovi dovoljni. Jer, mada Je
proizvoaenje viSe zivota, ako
je
drugi g. S p e n s e r ~ y s ~ a v .
t ~ c a n
jedan nacin
proizvoaenja
vise zadovoljstva, to m)e Jedml na-
cin. Sasvim je moguce da mala
kolicina
zivota koja je
jace
i
ravnomernije prisutna moze da pru:Zi vebi
kolicinu
zadovolj-
stva
nego
najveca
moguca kolicina zivota
koji
je
samo
v r e d ~ n
zivljenja . tom slucaju,
po
hedonistickoj
pretpostavci da Je
zadovoljstvo jedina stvar koju vredi
imati,
morali bismo i z ~ -
brati
manju
kolicinu zivota i stoga, po g. Spenseru, manJe
razvijeno ponasanje. Prema tome,
ako je
g. Spenser pravi he-
donist, Cinjenica da zivot daje visak Zadovoljstva nije kao sto
on, izgleda, misli,
dovoljna
da
se
doka2e da je razvijenije po-
nasanje bolje. Ako g. Spenser zeli
da
mi
razumemo da
ona
jeste dovoljna. onda njegovo glediste o zadovoljstvu. n;o.ze
samo
biti
ne da
je
ono jedino
dobro ili
,konacno vrhovm
ell]' ,
vee da
je
viSak zadovoljstva nu:Zan sastojak vrhovnog cilja
Kratko
receno, g. Spenser izgleda da tvrdi da je viSe
zivota
nesumnjivo
bolje nego manje zivota
s mo
aka to pru2a viSak
zadovoljstva;
a
to
tvraenje je
nedosledno
sa
gledistern
da
je za:..
dovoljstvo
,krajnji
moralni cilj' . G. Spenser podrazurneva da
bi od dve kolicine
zivota
koje daju podjednaku
kolicinu
zado
voljstva veca ipak bila izbirljivija od manje. Ako je tako, onda
on mora
zastupati
glediSte da je krajriji
uslov
vrednosti san;a
kolicina
zivota
i l i sam stepen evolucije. On nas, dakle, ostavlJa
u
sumnji da
li on
jos
u-v ek ne zadrzava evolucioriisticki
stav
da
je razvijenije bolje prosto zato sto
je
razvijenije, zajedno
sa
hedonistickim stavom
da je prijatnije
bolje prosto zato sto
je
prijatnije. '
Ali drugo pitanje
koje ima
da
postavimo je: kakve
raz-
loge g. Spenser ima sto pripisuje zadovoljstvu polozaj koji mu
cevidno da je zivot
dobar
ili raav prema tome da li donosi ili
ne
donosi visak prijatnog osecanja ; i on docnije
pojacava
ovo time sto
nam ka2e ,posto znani i
neznani pesimisti
i op
timisti raznih nijansa, uzeti zajedno, sacinjavaju
sve
ljude,
to proizlazi
da
je ovaj postulat univerzalno prihvacen C§l? ·
Da
su ova tvraenja
sasvim netacna. to je,
naravno, sasvun
ocito;
ali zasto g. Spenser
misli da
su ona tacna?
i,
sto je
jos
vaznije
(a ovo je
pitanje
koje
g. Spenser
ne
razlikuje jasno
od
poslednjeg),
zasto on misli da je i sam postulat tacan? .G.
Spenser nam i sam ka2e
da
je njegov ,dokaz u tome sto
.,preokretanje primene reci dobro i raavo - primenjujuci
rec
.dobro' na ponasanje ciji su ukupni
rezultati
bolni, a rec
:raavo'
na
pona5anje ciji
su ukupni
rezultati
prijatni -
stvara
besmislenosti (§16). On ne ka2e da l i je ovo zato sto je be
smisleno rnisliti da
osobina
na koj t mislimo
pod
Tecju ,.dobra
stvarno pripada onome sto je bolno Cak i ako bismo
pretpo-
stavili
da on misli to, i ako bismo pretpostavili da
se
talw
stvaraju besmislenostL
jasno je
da
bi
i u tom slucaju
samo
dokazao da je logicno
misliti
za ono sto je bolno da je utoliko
Jdavo, a za 0110
sto
je
prijatno
da
je
utoliko dobro; ali
to ne
bi
niukoliko dokazalo
da je
zadovoljstvo ,.vrhovni
cilj .
Ali
postoji razlog za misljenje da je deo onoga
st?
g. S r ? ~ n s e r n ; i ~
sli naturalisticka greska: da on smatra da Je ,.pnJatno·· 1h
ono
sto proizvodi zadovoljstvo
sustina znacenja
reci
,do-
bro , i da ,besmislenost potice otuda. U svakom slucaju, iz
vesno
je da on ne razlikuje ovo moguce znacenje
od
onoga
koje
je
ravno
stavu
da dobro oznacava jedinstvenu neo
dredljivu osobinu. Doktrina naturalistickog hedonizma je,
stvarno, sasvim
jasno sadrzana u
njegovom
tvrdenju da se
vrlina
ne moze
,definisati
drukcije sem u terminima srece
(§13); i
mada,
kao
sto sam
vee rekao,
ne
mozemo smatrati
g. Spenserove
reci
sigurnom indikacijom
nekog odredenog
znacenja. to je
samo
zato sto on obicno izrazava njima neko-
liko nedoslednih alternativa
- u
ovom slucaju, naturalisticka
greska je jedna od takvih alternativa. U g.
Spenserovom
delu
zaista je nemoguce
naci
ikakve dalje razloge za njegovo uve-
renje i da je zadovoljstvo vrhovni cilj i da
je univerzalno
pri-
hvaceno
da je tako. Kroz
celo
njegovo
delo
provlaci se pret-
postavka da pod dobrirn ponasanjern
moramo
podrazurnevati
ono pona5anje koje proizvodi
zadovoljstvo, a
pod rdavim ono
koje proizvodi bol. Pa
prema
tome,, ukoliko je
on
hedonist,
izgleda da
je
naturalisticki hedonist. W
Toliko o g. Spenseru. Sasvim je moguce da
njegova
obrada
etike sadr2i rrmoge zanimljive i
poucne
opaske.
Zaista
4 Piincipi etike
50
izgleda
da
je g Spenserovo glavno glediste - g lediste
koga
je
on najjasnije
i
najcesce svestan
-
da
je
zadovoljstvo jedino
dobro i
da je uzimanje
u obzir
pravca
evolucije daleko
naj
51
sudova od
kojih
logicki zavlSl njegova potvrda,
ipak ga
za
celo
ne
mozemo
upotrebiti kao
cinjenicu iz koje se
mogu
iz
vesti pojedinosti. Neosporno je da je
ovo bio
jedini
odnos
za
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 50/122
bolji
kriterijum nacina na
koji
da
dobijemo najvise
zadovolj
stva; a
ova teorija,
ako
bi on mogao
da
dokaie da je velicina
zadovoljstva
uvek
u pravoj
srazmeri
prema velicini evolucije,
a
takoae
i da je jasno koje
je
ponasanje razvijenije,
bila bi
vTlo koristan
doprinos sociologiji;
ona bi
cak,
kad
bi
zadovolj
stvo bilo jedino dobro, bila
koristan doprinos
etici.
Ali
ono
sto smo vee izlozili jasno
pokazuje
sledece:
ako
od etickog
filozofa zelimo
naucnu
i
sistematsku
etiku,
a
ne samo etiku
toboz ,zasnovanu
na
nauci"; ako zelimo
jasno
razmatranje
osnovnih
principa
etike, i
utvrdivanje konacnih razloga zasto
da
se jedan nacin delanja
smatra
bolJ im od drucrocr -
onda
. b b
Je
g Spenserovo
delo
odaci etike neizmerno daleko od toga
da
zadovolji te zelje.
v
34
Ostaje
samo da
se jasno izlozi
sta
je
nesumnjivo
pogresno u
glavnim
gledistima o odnosu evolucije prema etici
u onirn glediStima za
koja izgleda tako neizvesno
koliko
g
Spenser zeli da
ih
podupre. Predlazern da
ogranicim
termin
.,e_volucionisticka etika"
na
glediste
da
narn ie
potrebno
sarno
da razrnotrirno
tendEil iju:-:eVOiucije''aa bismo
otkrili
pravac·
~ : s o r : w
treb
da
idemcJt
Ovo
gledlste rnoramo
pailJlVO
I aZl1
3
ovatl od izvesnih drugih koja se obicno brkaju s njim. 1)
Moze se,
na primer, srnatrati da je pravac
u kome
su
se ziva
bica dosad razvijala stvarno pravac napretka. Moze se srna
trati da je ,razvijenije" stvarno
i bolje. U
takvom
glediStu
nikakva gre§ka
nije
obuhvacena. Ali, da bi nam ono dalo
ika
kav uput
kako treba
da delamo u buducnosti, bilo bi potrebno
dugo i trudno
ispitivanje
tacnih
tacaka
u
kojima
se sastoji
superiornost
razvijenijeg. Ne mozemo
usvojiti kao
tacno, zato
sto je evolucija uglavnom napredak,
da je
zato svaka tacka
u kojoj se
razvijenije
razlikuje od nerazvijenijeg tacka u ko
joj je
ono bolje od nerazvijenijeg.
Iz ovoga
proistice
da prosto
razmatranje toka evolucije nije nikako dovoljno da nas oba
vesti
o
toku kojim
treba da
ifiemo.
Moracemo
upotrebiti
sva
sredstva
strogo
etickog
pretresanja.
da bismo
postigli
taenu
ocenu razlicitih rezultata evolucije
da
bismo razlikovali
one
?d
vece
vrednosti od
onih od
manje
vrednosti,
a
takode
i
Jedne i
druge od onih
koji nisu nista bolji od svojih
uzroka
l
su cak.vi gori od njih.
Stvarno
tesko
je
videti,
na
osnovu
ovog
~ l _ e d s t a
- ako se
sve na; sta
se misli svodi na
to da je
evoluCIJa uglavnom bila napredak -
kako
teorija evolucije
moze da
~ r u Z i ikakvu
pomoe etici.
Sud
da
je
evoJucija bila
napredak
Je i
sam
nezavisan eticki
sud: pa
cak i ako uzmemo
da
je
on
jasniji i ocigledniji nego rna koji od pojedinacnih
koji se smatralo da postoji izmedu evolucije i etike, da se
onda
evoluciji u
njenom
odnosu
prema
etici ne
bi pripisivala
ona velika vainost koja
joj
je
pripisivana. (2) GlediSte
koje,
kao
sto sam rekao, izgleda da
je
g Spenserovo glavno gledi
ste
moze
se takode zastupati
bez greske. Moze
se smatrati
da je
razvijenije,
mada
ne samo po sebi bolje, ipak
kriteri
jum boljega zato sto je njegov pratilac. Ali i ovo glediste ta
kode
oCito
iziskuje
iscrpno
prethodno pretresanje
osnovnog
etickog pitanja sta
je,
na koncu
konca, bolje.
Da
g.
Spenser
sasvim izostavlja
takvo
pretresanje i prosto prelazi
na tvr
denje da
je
zadovoljstvo jedino dobro, vee sam pokazao; a
sada cu pokusati da
pokazem
da necemo postici nikakav
takav
prost rezultat
ako se
upustimo
u
takvo pretresanje.
Ali, ako
dobro nije prosto,
nije
nimalo verovatno
da
cemo biti u
stanju
da otkrijemo
da
je
evolucija
njegov kriterijum. Imacemo da
utvTdimo odnos
izmedu
dve vrlo slozene
grupe
podataka; i,
staviSe,
ako
bismo
jednom
resili
sta su dobre
stvari, i
sta su
njihove relativne vrednosti,
vrlo je neverovatno
da bi
nam
bila
potrebna pomoe evolucije kao
kriterijuma
kako da
dobi
jemo najvise
od
njih.
Takode
je
jasno, ako
bi
se zamisljalo
da
je
to jedini
odnos
koji postoji izmedu evolucije
i
etike,
da bi
se
onda
jedva
smatralo da to opravdava pripisivanje
ikakve
vainosti
u
etici teoriji
evolucije. Najzad, (3)
moze se
sma
trati,
rnada
nam
evolucija
ne
pru2a nikakvu pomoc u
otkri
vanju koji
ce
rezultati nasih napora biti najbolji, da narn ona
daje izvesnu
pomoc u
otkrivanju sta je moguce
postiCi i koja
su
sredstva
za postizanje toga.
Da
ta teorija moze
stvarno
biti
od
pomoci
etici
na taj nacin, ne
moze se poreCi. Ali
to
zaista
nije cesto
da
se
njoj
jasno
pripisuje
samo
ova
skromna, pod
redena
uloga. Cak i u sarnoj cinjenici, dakle, da bi
ta
ne
po
gresna
glediSta o
odnosu evolucije prema
etici dala tako
malu
vaznost
tome
odnosu, irnamo dokaz
da
ono
sto je
tipieno u
spajanju
ta
dva
terrnina
je
pogresno
glediSte
za
koje predla
zem da na
njega
ogranicim
izraz ,evolucionisticka
etika".
Po ovom
glediStu
mi treba
da
se
krecemo
u
pravcu evolucije
prosto
zato
sto je to
pravac evolucije. To sto sile
prirode
rade
na toj
strani
uzima se za opravdanje pretpostavke
da
je ta
strana
ispravna. Da je takvo
glediSte, odvojeno od
metafizic
kih
pretpostavki koje cu sada razmotriti, pogresno, pokusao
sam da pokaiem.
Ono samo moze
da
pociva
na
pogresnom ve
rovanju da
dobro nekako znaci prasto
stranu
na kojoj
dela
priroda. I ono tako obuhvata jedno drugo pogresno vero
vanje koje je
vrlo
upadljivo
u
g
Spenserovom
celom
izlaga-
52
nju
evolucije.
Jer, na kraju krajeva,
je
li evolucija strana na
kojoj
priroda
dela? U
smislu
koji g.
Spenser
daje tome
ter
minu, i
ma
u korn smislu u kome
se
rnoze srnatrati cinjenicom
53
uvidelo
da
su
oba ova pogresna
gledista
zaista
pogresna, onda
bi tukocte bilo
jasno
da evolucija stvarno ima vrlo malo sta
da kaze etici.
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 51/122
da je razvijenije
samim
tim vise, evolucija oznacava
samo
privremen
istorijski proces. Da ee stvari trajno
produziti
da
se
razvijaju
u buduenosti, ili da su se
uvek
razvijale u pro
slosti, nemamo
ni
najmanje razloga da
verujerno.
Jer evolu
cija, u ovom srnislu,
ne
oznacava
prirodan zakon kao
zakon
gravitacije. Darvinova teorija prirodnog odabiranja stvarno
iskazuje prirodan zakon; ona tvrdi da se pod izvesnim okol
nostima izvesni rezultati
uvek desavaju.
Ali evolucija,
kao sto
je
g.
Spenser
razurne i
kao sto je
obicno shvaeena, oznacava
nesto sasvim drukcije. Ona oznacava samo proces koji se
stvarno dogodio u
jedno
dato vrerne, jer se desilo da su
uslovi
u pocetku toga
vremena
bili izvesne prirode. Da ee takvi
uslovi
uvek
biti
dati, ili da su uvek bili dati, ne moze se
uzeti
za gotovo; i samo proces koji, shodno
prirodnom
zakonu,
mora
da
usledi
iz tih uslova i nijednih drugih, izgleda da uglavnorr'l
predstavlja napredal( Tacno isti prirodni zakoni - Darvi-
novi, na
primer
pod drugirn
uslovima
ucinili bi
neminov-
nom
ne
evoluciju
ne
razvitak od nizeg
ka
viSem -
vee
suprotan }Jl·oces
nazvan
involucijom. A ipak
g.
Spenser stalno
govori o
procesu lwji
se
dogodio u
razvitku
coveka kao
da
on
irna svu velicansh·enost 'Lilliverzalnog zakona plirode, dok
mectutirn mi nemarno
razloga
da
ga smatramo
icim
drugirn
do
privremenim dogactajem,
koji iziskuje
ne samo izvesne
uni
verzalne prirodne zakone
vee
i
postojanje izvesnog
stanja
stvari
u izvesno vreme. Jedini zakoni obuhvaeeni u tome za
celo
su takvi
da bi nam, pod
drugim
uslovima, dopustili da
zakljuCimo da ee uslediti ne razvitak, vee iScezavanje coveka.
A
da
ee
okolnosti
uvek
biti povoljne za dalji razvitak,
da ee
priroda uvek
delati
na
strani evolucije, nemamo bas nikakvog
razloga
da verujemo. tako, ideja da evolucija baca va:lnu
svetlost na
etiku
izgleda
da
potic.e iz dvostruke
zabune. Nase
poStovanje prema tom procesu
je
osigurano
time
sto
je
on
predstavljen kao
zakon prirode.
Ali, s
druge
strane,
na5e
po
stovanje prema zakonima prirode brzo bi splaslo kad
ne
bi
smo
mislili da
je
taj
pozeljni proces
jedan od njih.
Pretpo
staviti da
je
zakon prirode stoga
za
postovanje,
znaci
uciniti
naturalisticku gresku; ali
niko,
verovatno,
ne
bi
bio u isku
senju da
je
ucini da nesto sto
je
za postovanje nije
predstav
ljeno
kao zakon
prirode.
Kad
bi se jasno shvatilo
da
nema
dokaza
za
pretpostavku da
je
priroda na strani dobra,
onda
bi verovatno bilo
manje sklonosti
da se zastupa glediste, za
koje
se
na osnovu drugih razloga moze dokazati da je pogre
snb,
da
nikakav takav dokaz nije ni
potreban.
Ako
.bi se
jasno
35. U ovoj glavi poceo sam klitiku izvesnih
etickih
glediSta
koja izgleda da
poglavito
duguju
za svoj uticaj
natu
~ l i s t i c l s g j
gr esci - g re sci k o ~ a a«
sastoji
u
i d e n t i f i k o ~ a i i f j i : :
prostog pojma oznacenog recju -
..
dobro
sa neki .
p · a g IS a tvr e a nam kazuju sta j e dobro samo
po se 1, a moja kritika tih glediSl:a uglavnom je usmerena na
to (1) da istakne negativni rezultat da
nemarno razloga
da
pretpostavimo da
ono
za
sta
ona
izjavljuju
da
je jedino
dobro
zaista
i jeste to, i 2) da jos vise
potkrepi pozitivni
rezultat,
uspostavljen
vee u
prvoj
glavi, da osnovni
principi
etike mo
raju
biti sinteticni stavovi o tome koje stvari i do lwg ste
pena irnaju prosto i nerasclanljivo svojstvo koje
se
rnoze naz
vati
,,intlinsicnorn vrednoseu'· i l i ,dobrotom·'. Ova glava je
pocela deljenjern glediSta radi kritike na (a) ona koja, pret
postavljajuCi
da ,dobro treba definisati u vezi
sa
nekom
nat
prirodnom stvarnoseu, zakljucuju da se jedino dobro nalazi
u takvoj stvarnosti, i stoga se mogu nazvati ,metafizickirn ,
i (b) ona koja plipisuju
s l i ~ a n
polozaj nekom
prirodnom pred
metu,
i stoga se mogu nazvati naturalistickim . Od
naturali
stickih
glediSta,
ono
koje srnatra
zadovoljstvo
jedinirn
do
brorn najpotpunije je i
najozbiljnije obradeno,
pa srno ga
stoga ostavili za idueu glavu; svi ostali oblici naturalizrna od
baceni su u ovoj glavi razmatranjem tipicnih primera 24-26).
Kao tipicno
naturalisticko
glediste od onih
koja
nisu
hedoni
zam, prvo
je
nzeto
cesto preporucivanje
onoga
sto je ,pri
I:odno ; i istaknuto je
da se
pod ..
prirodnim
podrazumeva i1i
..nor rnalno ili ,nu:Zno , ali
da se
ni
za
,.norrnalno ni
za ,nu
zno
ne
moze ozbiljno
pretpostaviti
ni da su uvek ono sto je
dobro ni da
su
jedine
dobre
stvari
(27-28). (3) Ali jedan va
zniji tip, jer
je
t
tip
za koji se
tvrdi
da bi se
mogao pretvoriti
u sistern, nalazi se u ,evolucionistickoj etici .
Uticaj
pogresnog
misljenja
da biti ,.bolje
zna i
biti
..
razvijenije'' pokazan je
ispitivanjem
etike
g.
Herberta
Spensera;
i
istaknuto
je,
da
bi
se za
evoluciju, da
nije
uticaja
toga misljenja, jedva moglo
pretpostaviti da je od ikakve va.Znosti
po
etiku 29-34).
GLAVA III
55
lazi
svald
koji
pocne da razrnislja
o etici. Vrlo
je lako opaziti
cinjenicu da
smo rni zadovoljni stvarima. Stvari u
kojima
uzivamo i stvali u kojima ne uzivamo obrazuju dve
sasvim
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 52/122
HEDONIZ M
36. U
ovo
lavi
razmotrieemo
na slavniji i koji ·e
na·o
sti"e r· vacen o SVl e 1c
prin
.£. :2§. pnnc1p a
msta ni
e o
ro
sem za ovo JStva oj
g a\rni raz og za razmatranje ovog princ1pa
na
ovom mestu
je,
kao sto sam
vee rekao,
taj
sto
je hedonizam uglavnom je
dan
od oblika naturalisticke etike; drugim reCima, sto
je
za
dovoljstvo tako
cesto
smatrano jedinim dobrom, ima
se gotovo
jedino pripisati cinjenici da je
izgledalo
da je
ono
nekako
obuhvaeeno definicijom
,dobroga
-
da na
njega
ukazuje
i
samo znacenje
te
reci. Ako
je
tako, onda
je
rasprostranjenost
hedonizma uglai1110m
prouzrokovana onim sto
sam nazvao
naturalistickom
greskom
neuspehom da
se jasno uoci
ona
jedinstvena neodredljiva
osobina
koju
podrazumevamo pod
recju ,dobro .
A
da je tako, imamo vrlo jako dokazno
sred
stvo u cinjenici
da
je, od
svih hedonistickih
pisaca, profesor
Sidzvik
jedini
jasno zapazio
da pod ,dobrim
rnislimo
na
ne
sto nerasclanljivo, i sarno· je on bio naveden
time
da
istakne
cinjenicu,
ako je
hedonizam
istinit, da dokaz da je tako mora
pocivati
jedino na
njegovoj samoocevidnosti -
da
moramo
zastupati glediste da je
stav ,zadovoljstvo
je
jedino
dobro
prosto naprosto intuicijcl J;Profesor Sidzvik je
smatrao
novim
otkrieem da
se
to
sto
on naziva ,metodom
intuicionizma
mora
zadr2ati kao valjano zajedno sa ,metodima utilitarizma
i ego
izma, pa cak i
kao
njihova osnova. A
da je
to bilo jedno novo
otkriee, tesko je da
se moze
sumnjati.
Kod
prethodnih
hedo
nista
ne nalazimo jasno i dosledno priznanje cinjenice da
njihov osnovni stav obuhvata pretpostavku da
se moze ne
posredno videti da izvestan jedinstven
predikat
pripada za
dovoljstvu i nijednoj drugoj postojeeoj stvari; oni
ne
nagla·
savaju, a to bi sigurno ucinili
da
su to opazili, kako bi
potpnno
nezavisna
od
svih
ostalih
istina ova istina morala biti ako bi
ona stvarno
to bila.
stavise, lako
je
shvatiti kako
je taj jedinstveni
polo
Z ~ J mogao biti pripisan
zadoVoljstvu bez
ikakve jasne svesno
sh pretpostavke koja
je
time obuhvaeena. Hedonizam je, iz
dovoljno ocitog razloga,
prvi zakljucak
do
koga prirodno do-
razliCite Vl'ste na koje
je
na5a paznja
stalno upravljena.
Ali
,je
relativno tesko razlikovati
cin"enicu da odobravamo n ku
stvar
od
cinjenice
da
smo
zadovol"ni
n·ome Mada, ako
po-
edamo u a
dva
du8evna stanja,
moramo videti da su
razli
cita, cak
iako obicno
idu zajedno,
ipak
je
vrlo
tesko
opaziti
u kom pogledu
su
ona razlicita, a i
to da
ta
razlika
moze u
nekoj
vezi
da
bude od veee vaznosti
nego rrmoge
druge
raz
like,
koje su tako
ocite
a
ipak tako tesko
ra5clanljive, izmectu
neke
L rste
uzivanja
i
neke
druge. Vrlo
je
tesko opaziti
da
,odobravanje izvesne
stvari
ukljucuje osecanje da ona
im
izvest n predik t
-
predikat koji
definise
osobenu oblast
etike; dok uzivanje
u
nekoj stvari ne obuhvata
nikakav
takav
jedinstven
predmet misli. NiSta nije
prirodnije od
obicne gre
ske koju naJazimo
izraZellU i U nedavnoj
knjizi 0
eticilS;
,,Osnovna eticka cin enica ·e. kao sto smo rekli. da ·e nesto
o o
reno
i1i
neodobreno; ti. da
· e
mentalno
redstavl· an· e
1zvesm
oga aJa ao oseea a. o a2an a l ide· raeeno ose
canJem zadovolJstva pi ola." U obicnom goV0ru , ja zelim
ovo , ,.Ja
volim
ovo", , ja marim za ovo;; stalno se
upotreb
ljavaju
kao ekvivalenti
za
, ja
rnislim
da je
ovo dobro".
Sa
svim je prirodno
sto smo
na
taj
nacin navedeni
da
pretposta
vimo da ne postoji posebna
klasa
etickih sudova,
vee
samo
~ l s e ,.stvari
kojirr:a se uziva",
uprkos
Cinjenici,
koja je
vrlo
Jasna, ako ne 1 vrlo cesta,
dane
odobravamo uvek ono u cemu
~ l . Z i v ~ m o .
To
je, naravno,
vrlo ocito da
se iz
pretpostavke da
]e ,Ja mislim da je
ovo dobro"
identicno
sa .,ja
sam
zadovo
ljan ovim ne moze logicki izvesti
da
je samo zadovoljstvo
dobro.
Ali. s
druge strane,
vrlo
je
te5ko videti
sta
bi se rnoglo
logicki
izvesti
iz
takve
pretpostavke; a izgleda sasvim
pri-
rodno da se
takav zakljucak
izvede. Neznatno
ispitivanje
on?ga sto. se
o ~ ~ c n o
piSe o
tome
predmetu dovoljno
je da
po
kaze
da
]e log1cka zbrka ove prirode vrlo rasprostranjena.
Stavise,
i
samo pravljenje naturalisticke
greske znaci
da
oni
koji je
prave
ne
shvataju jasno
znacenje stava ,ovo
je
dobro
da oni nisu
u
stanju
da razlikuju ovaj
stav
od ostalih
sta
;rova kC:ji m':l i z g ~ d . a j u s l i ~ r l i a g ~ e je ovo slucaj, nemoguee
Je
da
n]egoVl log1ekl odnost budu Jasno opazeni.
37. Stoga ima dovoljno razloga
da
se
pretpostavi
da
je
h e d o n i ~ a r r 1 ,
uopste uzev, oblik
naturalizma da
njegovo
pri
hvatanJe treba
uglavnom
pripisati naturalistickoj
gresci.
Stvarno,
tek posto
otkrijemo
tu gresku,
kad
postanemo jasno
13
A. E. Tejlor, Problem ponasanja str. 120.
56
svesni
jedinstvenog
predmeta na
koji se odnosi rec
,dobro ,
u stanju smo da clarno hedonizmu onu odrectenu definiciju
koju
smo vee
upotrebili: ,Nista nije
dobra
sem
zadovolj Otva";
57
se mogu preduzeti da bi se postiglo
zadovoljstvo
ili rna koji
drugi cilj. Hedonisti
obicno
preporucuju
vrstu
ponasanja
vrlo
slicnu
onoj
koju bih ja preporuCio. N1sam u neslozi s 11jima
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 53/122
mazda mi se moze zameriti da napadanjem ove doktrine pod
imenom hedonizma
napadam doktrinu
koja
nikad nije stvarno
podr:Zavana. Ali se
vrlo
cesto desava da covek podrzava neku
doktrinu iako nije jasno svestan sta je to sto on podrzava;
mada
hedonisti. kad
dokazuju u prilog onome sto nazivaju
hedonizam,
da
bi rnogli
pretpostaviti da
su njihovi
dokazi
va
Jjani, moraju da imaju u
svojim
mislima nesto drugo · a ne
doktlinu kbju
sqm
ja
definisao,
ipak, da bi
mogli
da
izvedu
zakljucke koje izvode, potrebno
je
da
takoc e
imaju u
svojim
mislima i ovu doktrinu.
Stvarno,
moje opravdanje
za
pret
postavku
da eu
pobiti
istorijski hedonizam
ako pobijem
stav
.,nista nije dobro
sem
zadovoljstva e to sto kod hedonista,
mada
su retko kad izrazili svoj
princip
u tom
obliku
i
mada
njegova istinitost, u
tom obliku,
zacelo ne
sleduje
iz njihovih
argumenata,
ipak
njihov eticki
metocl
sleduje logicki samo iz
njega i nicega
drugog.
Tvraenje da nam hedonisticki metod
otkriva prakticne
istine lwje inace ne
bismo znali je zasno
vano
na principu
da je
ispravan
onaj tok radnje koji
donosi
najveeu
kolicinu zadovoljstva; i u nedostatku apsolutnog do
kaza da se najveea kolicina zadovoljstva uvck
podudara sa
najveeom kolicinom ostalih dobara - a obicno
se
i ne polm
sava
da se
pruzi
takav dokaz
- ovaj
princip
moze
se
oprav
dati samo
ako
je
zadovoljstvo jedino dobro. Stvarno, nema
sumnje
da se hedonisti odlikuju
time
sto dokazuju, u vezi sa
spornim
prakticnim
pitanjima,
tall o kao cl je
zadovoljstvo
jedino dobra;
da
je, pored ostalih i iz ovog razloga, opravdano
smatrati
da
je
ovo eticki princip
hedonizma, nadam
se da
postati jos
ociglednije
u toku raspravljanja u celoj ovoj glavi.
Pod
hedonizmom, dakle,
podrazumevam
ucenje je
samo zadovoljstvo dobra kao cilj
--
dobro
u srnislu za o j i
sam
pokusao da
dokaiem
da se
ne
moze definisati. Ucenje
Cla
je i
zadovoljstvo, rnedtt
ostalim stvarima dobro
kao
cilj nije
hedonizam;
i
istinitost toga neeu osporavati.
Fa
i
ucenje da
su i druge stvari, a ne
samo
zadovoljstvo,
dobre kao sredstv•o
nije nimalo nedosledno hedonizmu; hedonizam
nije
obavezan
da tvrdi da je .,samo zadovoljstvo dobro'' ako pod onim sto
je
dobro on ukljucuje, kao
sto
mi to
obicno
cinimo, 0110
sto
je
d'obro kao sredstvo
za
neki cilj;
vee
je samo obavezan da
smatra da je
ono
to samo kao cilj.
Napadanjem
hedonizma,
stoga, ja prosto i jedino napadam ucenje
da je
,samo zado
voljstvo
dobro
kao cilj l samo
po
sebi";
ja
ne napadam uce
nje da
je
,zadovoljstvo dobro kao cilj l samo po sebi", niti
napadam
ijedno ucenje o tome koja
su najbolja
sredstva
koja
I
u
pogledu vecine
njihov111 prakticnih zakljucaka, sarno se ne
slaiem
sa
1·azlozima kojima o11i m.isle da mogu da podupru
svoje zakljucke, i odlucno p01icem da je tacnost 11jihovih za
kljucaka il\:akav
dokaz
tacnosti njihov1h pri11cipa. Taca11 za
kljucak moze
se postici
i pogresnim
rasuaivanjem; dobar
zivot
ili moralne maksime hedonista ne pruzaju ·nikakvo jemstvo
da je i njegova filozofija takocte dobra. A mene se ovde tice
samo njegova eticka
filozofija;
0110
sto
osporavam
je
izvrsnost
njegovog rasuctivanja, a
ne
izvrsnost njegovog karaktera kao
coveka, pa ne
cak
ni kao moralnog ucitelja. Mazda ce neko
pomisliti da moje tvrctenje nije
ni
od
kakve
vaznosti,
ali to
nije razlog za misljenje da
ja
nisam u pravu. Me11e
ovde
in
teresuje samo znanje -
stalo mi
je
do
toga
da
m.islimo pra
vilno
i
da
na
taj
naCin doznamo 11eku istinu, rna kako
nevazna
ona bila; ne
kazem da
ce nas
takvo znanje
uciniti korisnijim
clanovirna
drustva. Ako neko
ne mari
za znanje radi znanja,
onda nemam nista da mu
kazem;
ali ne treba m.isliti da je
nedostatak interesovanja
za 0110
sto imam
da kazem
ikakav
dokaz
da
je 0110
neisti11ito.
38 Hedonisti,
dakle,
srnahaju da
su
sve ostale stvari
sem
zadovoljstva, pa bilo to ponasanje ili
vrlina
i i znanje,
bilo zivot l
p1iroda
ili lepota, dobre
samo
kao
sredstva za
zadovoljstvo
l zbog zadovoljstva, a
nikad
zbog
samih sebe l
kao ciljevi sam.i po sebi. Ovo glediste su zastupali Aristip,
Sokratov ucenik, i kirenska skola koju je on osnovao; ono je
asocirano
sa
Epikurom i
epikurejcima;
a u moderno doba za
stupali
su
ga filozofi
koji
sebe
nazivaju
,utilitaristima -
na
primer
Bentarn
i Mil. Herbert Spenser, kao sto
smo
\rideli,
takode
kaze da
zastupa to
glediSte; i p;:.sfesor Sidz\rik, kao sto
cemo victeti, takocte
je
toga
glectiSta. v
A ipak
se
svi ti filozofi, kao sto je vee receno, razlikuju
vise l manje jedan od
drugog
i
po
onome sto podrazumevaju
pod hedonizrnom
i
po
razlozima
zbog
kojih
ga
smatraju
tac
nom
teorijom. Prema
tome,
stvar oCito nije
tako
prosta kao
sto
bi moglo izgledati na prvi pogled. Moj cilj
je da
pokaiem
sasvim jasno
sta ta
teorija mora da
znaci
u su5tini, kad je
sasvirn odrec ena,
kad
se
sve
zbrke i
nedoslednosti uklone
iz
na5eg shvatanja o njoj; a kad se to uradi, mislim da ce
se
pokazati
da su svi
razni
razlozi zbog kojih se rnisli da je treba
smatrati
tacnom
stvarno sasvim nedovoljni; da oni
nisu raz
lozi u prilog hedonizmu, vee samo u prilog
nekoj
drugoj dok
tlini koja
je
pobrkana s njim. Da bih
postigao
ovaj cilj, na
meravam da prvo uzmem Milovu
doktrinu,
onakvu
kao
sto je
58
izlozena u njegovom delu nazvanom Utilitarizam. Kod Mila
eemo
naei shvatanje hedonizma
i dokaze u
njegov prilog koji
prilicno
dobro
predstavljaju
gledista
velike
klase hedonistic
59
Mil. dakle, sma ra
da
· e ..sreca oz l'
na
i a e ona
jedin stv r o;a je pozeljna
kao cil'; sve ostale
stvari su
o-.
ze )ne
samo
ao
sr
s
V<O
za a
c1
.,, (str.
52).
?reeu je vee
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 54/122
kih
pisaca. Tim shvatanjima i
dokazima
ozbiljne zamerke,
zamerke koje meni
izgledaju konacno
ubedljive, ucinio je pro
fesor Sidzvik. Poku5aeu da
ih
izlozim
svojim
recima; a
zatim
eu razmotriti
i
opovrgnuti
mnogo
odredenija shvatanja
i do
kaze profesora Sidzvika.
Na
taj nacin cemo, mislim,
preei
celu
oblast hedonisticke doktrine.
Videee se, u
toku pretresanja,
da zadatak odlucivanja sta je i l i sta nije dobro samo po sebi
nije
nimalo
lak;
i
tako
ce
na5e
pretresanje
pruziti dobar pri
mer metoda koji je potrebno slediti
u
pokusaju da
se dade do
istine
u pogledu ove osnovne
klase etickih principa.
Narocito
ce se pokazati da se dva principa toga metoda
moraju
stalno
imati u vidu:
1)
da
se
naturalisticka greska ne sme ciniti;
2)
da
se razlika izmedu sredstava
i
ciljeva ne sme prenebregnuti.
39. Predlazem, dakle,
da pocnem sa ispitivanjem
Mi
lovog
Utilitarizma_
Ta
knjiga sadrzi vrlo jasno
i
nepristrasno
razmatranje
mnogih etickih
principa i metoda. Mil izla:le ne
mali broj prostih gresaka koje cesto
cine
oni koji prilaze
etickim problemima
bez dovoljnog
prethodnog razmisljanja.
Ali, sta mene
interesuje,
to su greske koje je i sam Mil uci
nio,
pa
i
one
me
interesuju
samo utoliko ukoliko se
odnose
na
hedonisticki
princip. Da ponovim sta je taj princip.
Taj
princip
je,
kao sto kam
rekao,
Q a
je zadovoljstvo jedina
stvar
kojoj
treba
da stremimo.
jedina stvar koja je dobra kao ciU
i
dobra sa rna po sebi.l A sad da se okrenemo
Milu
i da vidimo
da
i
on prihvata
ovaj opis
pitanja
o
kame je
rec. ,.Zadovolj
stvo , ka:le
on
u
samom
p'ocetku,
..
i
odsutnost
bola... · · e
van oze
]ne
ao ci je\'l.'' s r. ; 1 opet , na kraju svoga
dokazivanja, ..Misliti o ne
om predmetu
kao pozeljnom (aka
to nije radi njegovih
posledica) i misliti o
njemu
kao
prijat
rmm
je jedna i ista stvar
(str. 58),
Ova
tvraenja,
uzeta
za·-
jedno, i odvojeno od izvesnih brkanja koja
su
ocigledna u
njima,
izgleda da sadr:le u sebi
princip
koji sam istakao; i
ako
uspem da pokazem da
ih
Milovi razlozi
za
njih
ne
dokazuju.
onda
se u
najmanju ruku mora priznati da
se
nisam borio
protiv senki niti da sam
obarao coveka
od slame.1.;V
Treba
zapaziti
da
Mil
dodaje ,odsutnost
bola
,zado
voljstvu u svom prvom tvrdenju, mada ne i u drugom. U tome
ima
izvesnog
brkanja kojim se ne moramo
baviti.
Radi
sa:le
tosti, govoreei samo o
..
zadovoljstvu ; ali svi rnoji dokazi
od-
nosiee se
nista
manje i
na odsutnost
bola ;
sasvim
je
lako
uciniti potrebne zamene
u
tom
smislu.
'
9
Trinaesto
izdanje,
1897,
e inisao
mo
,za ovo JS vo 1 o sutnost bol (str. 10); on ne
vrdi da je ovo ista v1se nego proizvoljna verbalna definicija;
i ja
nemam nista
da
kazem protiv nje kao takve_ Njegov
prin-
cip je, dakle, ovo, ,zadovoljst:;o je jedina r : ~ o z e l ~ ? a stvar'> ~
mi se
moze dopustiti,
kad kazem
,zadovOl]StVO , da uklJUClrrl
u
tu rec (ukoliko je
to
potrebno) odsutnost
bola. A
koji su
njegovi razlozi
sto smatra
da je
taj princip
istinit?
On nam
je vee
rekao
(str. 6)
da
,Pitanja
krajnjih ciljeva ne
podlezu
neposrednom dokazu_
Dokazati
da je nesto dobro znaci
poka
zati da fe ono
dobro ka:o
sredstvo za nesto sto se srnatra do-
CJiillt bez dokaza
2«
Sa
oVIm se slazem savrseno;
stvarno.
gTavni cilj
mog prvog poglavlja
bio
je da pokazem da
je
taka.
Ma sta
sto
je dobra
kao
cilj mora se
smatrati
dobrim bez d o ~
Kaza. U tome
se slazemo. lvhl
cak upotrebl]ava iste pnmere
1f0jesam
ja upotreblo
u
svom
drugom poglavlju:. ,Kalw je. ,
ka:le on, ,moguee
dokazati da
je
zdravlje dobra?
,Kakav Je
dokaz
rnoguee
pnlziti
da
je
zadovoljstvo dobro? Pa eto, u
glavi
IV, u kojoj
on
dokazuje svoj utilitaristicki princip, Mil po
navlja avo tvrdenje
sledeeim recima:
,Vee
je . ka:le on e
ceno
da za
itan·a
kra'n'ih
cil eva
nema
dokaza
u
uobica·e
nom
sm1s u
te
reci (str.
52).
,Pitanje o ciljevima . nastavlja
on U OVOm lStom
pasusu, ,jesu,
'ifrugirn recima, itanja 0 tome
KO)e su s van po':e
JTl);
a v ~ 1m
ova
p o n ~ v ~ a n a J ~ r ona
~ n e
jasmm
ono u
sta
61 se
mace
rnoglo
sumnJatl, da M1l upo
trebljava reci ,pozeljno l ,pozeljno kao
cilj
kao
apsolutno
i tacna ravne recima ,dobra kao cilj . Sada cerno
cuti
razloge
koje iznosi
za ovu doktrinu
da je samo zadovoljstvo dobra
kao cilj. .
40. ,.Pitanja o ciljevima , ka:le
on
(str. 52-53),
,Jesu,
drugim
recima,
pitanja
o
tome koje su
stvari pozeljne. Utili
taristicka doktrina je da je sreea pozeljna
i
da
ona
t e d ~ n a
stvar koja je pozeljna kao
cilj; sve ostale
stvan su
pozelJne
samo kao sredstvo za
taj cilj.
sta bi trebalo traziti
od ove dok-
trine koje
je uslove
potrebno
da ova
doktrina
ispuni - da
bi
se dokazalo
da njeno tvrdenje treba prihvatiti?
Jedini
dokaz da je
neka
stvar vidljiva je da je ljudi
stvarno
vide.
Jedini
dokaz da je zvuk cujan je da ga ljudi
cuju; isti je
slucaj
~ s t a l i m
i z v ~ : i r n a
n ~ e g i s k y s ~ v a ~ l i c n o
tome
smatram
da
)ednu
dokaz koJI
se
moze pruz1tl da Je ne
sto
p'ozeljno je
taj da
to ljudi stvarno zele. Da cilj koji. u t i l ~ -
taristicka doktrina
predlaze
sebi nije, u
teoriji
i praks1,
pn-
Kurziv je moj
60
znat za cilj, nikad
nista
ne bi moglo
uveriti
nikoga
da je
tako.
Nikakav
se
razlog ne moze dati zasto je opsta sreea
pozeljna,
izuzev
da
svaka
osoba,
ukoliko je smatra
postizljivom, zeli
Gl
upotrebe
naturalisticke
greske;
nadam
se
da sad nije
potrebno
da
kazem
iSta vise o tome.
41. Prvi
korak dakle, kojim
j Mil pokusao da uspo
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 55/122
svoju sreeu. Posto
je
ovo
cinjenica,
mi imamo ne samo sav
dokaz k'Oji je
mogue
u ovom slucaju vee i
sav
dokaz
koji
je
moguee
traziti
da je sreea dobro, da je
sreea svake
osobe
dobro
te
osobe, i da je, stoga, opsta
sreea dobro skupu svih
osoba. Sreea je dokazala svoje
pravo
da
bude
jedan od ciljeva
ponasanja, pa prema tome i jedan od kriterijuma moralnosti.
Eto, to
je
dovoljno. To je moja prva tacka. Mil
je
tako
naivno
i
nevesto upotrebio
naturalisticku gresku
kako
se
sarno
moze pozeleti.
,Dobro·', kaze
on, znaCi ,pozeljno , i rnozete
pronaCi
sta je
pozeljno Sarno trazenjern da pronad:ete sta
se
stvamo zeli. Ovo je,
naravno,
sarno jedan korak ka
dokazu
hedonizrna; jer rnoze biti, kao
stJo Mil
dalje kaze, da se
zele
i
druge
stvari
sern zadovoljstva.
Da
li
je zadovoljstvo jedina
stvar koja se zeli iii
nije,
kao sto Mil priznaje
(str.
58), psi
holosko
je pitanje na
koje eemo
sada
preei. Vazan korak za·
etiku
je
ovaj koji
je
bas sad ucinjen, korak
koji
toboz doka
zuje da
.,dobro znaCi ,pozeljno·'y(l
Pa, greska u ovorn koraku
je
tako ocita da je di\.'110
cudo kako
to
Mil
nije
video. Cinjenica
je
da .,pozeljno ne
znaci
,ono
sto
se
rnoze
zeleti
kao sto
vidlj i vo znaci
,ono
sto se rnoze videti . Pozeljno prosto znaci ono sto
treba
zeleti
sto zasiuzuje da
se
zeli; ~ t o kao sto nepozeljno ne znaci
sto se rnoze ne zeleti, vee
sto ne treba
zeleti i
osudljivo sto za
sluzuje da bude osud:eno. Mil
je,
dakle, prokrijurncario, poc:P
plastorn reci
,.pozeljno , bas
onaj
pojam u pogledu koga bi
trebalo da je sasvim jasan
Pozeljno zaista
znaCi ,ono sto
je
dobro
zeleti ; ali. kad
se
ovo shvati, onda viSe
nije razlozno
reei
da
nas
jedini ogled toga je
0110
sto
se
stvarno. zeli. Je li
to sarno tautologija kad Molitvenik
govori
o dobrim zeljarna?
Zar i
rctave
zelje nisu takod:e rnoguee? Eto, cak
i
Mil govori
0 ,.boljem i
plemenitijem
predmetu
zelje (str.
10 , kao da,
ipak,
ono sto se zeli nije
samim tim dobro niti je dobro
u
srazmeri prerna
stepenu
u korne
se ono
zeli.
stavise,
ako
je
zeljeno
samim
tim
dobro
onda je dobro sarnirn
tim
rnotiv
na
sih radnji,
pa
prerna tome nerna potrebe da se nalaze motivi
da bi se ono cinilo, rnada se Mil rnnogo trudi da
ih
pronad:e.
Kad
bi Milovo objasnjenje ,pozeljnog bilo tacna, onda bi
bilo netacno
njegovo
tvrd:enje
str.
26) da
pravilo
radnje maze
da se
pobrka
sa
njenim motivorn; jer je, prema njegovom
glediStu,
rnotiv
radnje sarnim
tim
i njeno pravilo; ne rnoze biti
razlike izmed:u toga dvoga, pa stoga ni
brkanja,
i tako
on
pot
puno
protivreci
sarnorn sebi. Ovo su uzroci protivrecenja
koji,
kao sto
sam
pokusao da poka2em, rnoraju
uvek
da sleduju iz
stavi svoj hedonizam
je
prosto naprosto pogresan. Poku:3ao
je
da
doka2e identicnost
dobroga
sa zeljenim, brkanjem
pravog
smisla ,pozeljnog·' u kome ono oznacava ono sto
je
dobro
ze
leti
sa
srnislom koji bi ono imalo kad bi bilo analogno takvim
recima kao sto je
vidljivo .
Da bi
pozeljno
bilo identicno
sa
,dobrim ,
ono bi moralo da ima
jedan
srnisao; a
da
bi bilo
identicno sa
zeljenim , ono bi
moralo
imati
sasvim drugi
smisao. A
ipak
za
Milovo tvrd:enje
da
je
zeljeno neminovno
dobro bitno je da ova
dva
smisla .,pozeljnog budu ista. Alm
smatra da su ista, onda
je
protivrecio sebi dmgde; a ako sma
tra
da
nisu
ista, onda
je
prvi
korak
u njegovom dokazu
hedo
nizam
bez ikakve vrednosti.
Ali
sada
moramo razmotriti njegov drugi
korak.
Posto
je.
po njegovom miSljenju, dokazao da dobro
znaci
ze
ljeno, Mil
priznaje,
da bi dr2ao glediSte
da
je samo
zadovolj
stvo dobro,
da mora
dokazati da se
stvarno
zeli samo zado
voljstvo. Ova
doktrina
.,da
je samo
zadovoljstvo predrnet
svih
nasih zelja
je
doktrina koju profesor Sidzvik naziva psiho
loskim hedonizmorn; a to je
doktrina
koju najistaknutiji psi
holozi
sada odbacuju.
Ali
ona
je
nuzan
korak
u
dokazu svakog
takvog
naturalistickog
hedonizma
kao
sto
je
Milov; i
nju
je
prihvatio tako ve.liki
broj nestrucnjaka
u psihologiji i filozo
fiji da zelim da je razrnotrim malo podrobnije. Videeemo da
je Mil
ne
usvaja u ovom golom obliku. On
priznaje da se zele
i druge stvari
sem
zadovoljstva; a ovo
priznanje je
oCita pro
tivrecnost njegovog
hedonizma.
Jedan od nacina
na koji
on
pokusava
da izbegne
tu
protivrecnost
razmotrieerno
docnije.
Ali
neki
ee rnozda pomisliti
da
nikakvi
nacini da
se
ona iz ·
begne nisu potrebni; oni rnozda reCi o Milu, ono sto je
Kalikl rekao o Polu u orgiji
21
, da je
ucinio
to kobno pri
znanje iz najnedostojnijeg straha da ne
izgleda
paradoksalan;
a da
se
oni,
sa
svoje
strane, smelo
i otvoreno drze
svojih
uve
renja
i
da
se
ne
stide
da idu
do
krajnjih
granica
paradoksa
u
odbrani
onoga sto smatraju
istinom.
W
42. Pretpostavieerno,
dakle, da
se smatra da
je
zado
voljstvo
predmet sve zelje, da
je ono
univerzalni cilj sve
ljudske
delatnosti. Mislirn da niko
neee poreci
da
se
cesto kaze
da
ljudi
zele druge stvari;
na priiner, obicno govorirno o
tome
da zelimo hranu i pice, da zelimo novae, pohvalu, slavu. Mora
se,
dakle,
postavit( pitanje
sta
se podrazumeva pod zeljom, a
sta pod predrnetom zelje. Tvrdi se da postoji neka vrsta nu-
21 481
c -
487 b. V\
62
znog
ili
univerzalnog
odnosa izmedu necega zvanog zelja i ne
cega
drugog
zvanog zadovoljstvo.
Pitanje je
od kakve
je
vrste
taj
odnos;
da
li
on zajedno sa
vee
pomenutom naturalistickom
greskom opravdava hedonizam. Nisam sklon da poreknem da
63
orije: to
brkanje
je, kao sto
Bradli kaze-22 izmedu
,prijatne
misli i
,misli
o zadovoljstvu '.
Stvarno,
samo kad je ova
druga,
,misao
o zadovoljstvu·',
prisutna,
moze
se
reCi da
je
zadovoljstvo
predmet
zelje ili
motiv
radnje. S druge strane,
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 56/122
posfuji
neki univerzalni
odnos
izmedu zadovoljstva
i zelje;
ali
nadam
se
da eu
pokazati, i
ako
postoji,
da je takve vrste
da je
pre
protiv hedonizma
nego za njega. Istice se
da je
za
dovoljstvo
uvek
predmet zelje, i gotov
sam da
priznam
da
je
zadovoljstvo
uvek,
bar delimicno, uzrok zelje. Ali ova razlika
je vrlo
vazna.
Oba
gledista mogla bi
se
izraziti
istim jezikom;
za
oba
bi
se
moglo reei
da smatraN, kad
god zelimo,
da uvek
zelimo
zboq nekog
zadovoljstva; a l ~ o bih pitao mog
pretpo
postavljenog
hedonista
,ZaSto
zelite
to? , on bi mogao odgo
voriti
sasvim
dosledno svome tvrdenju: ,Zato sto postoji za
dovoljstvo
tamo .
A
ako
bi
on meni
postavio isto
pitanje,
mogao
bih mu
odgovoriti,
podjednako
dosledno
mome
tvrde
nju,
,Zato
sto
postoji zadovoljstvo ovde.
Ali
naSa
dva
odgo
vora ne bi znaCila
istu stvar.
Za
ovu
upotrebu
istog
jezika aa
se oznace
sasvim
razlicite Cinjenice
smatram
da je
glavni
uzrok
zbog
koga je psiholoski hedonizam tako
cesto
prihva
een a ona
je takode
i uzrok Milove naturalisticke gre5ke.
'
Pokusaeemo da analiziramo
psiholosko
stanje koje se
zove ,zelja. To ime je obicno
ograniceno
na duhovno s t n ~ e
u
kome nam
je prisutna
ideja nekog
predmeta
l
dogadaJa
koji jos ne postoji. Pretpostavimo, na primer, da zelim
casu
porto-vina.
Imam
u svesti ideju
pijenja takve
caSe mada
jos ne pijem. Pa kako zadovoljstvo ulazi u taj odnos? MoJa
teorija je
da
ono
ulazi na
ovaj naCin.
deja pijenja
i z ~ i v
oseeanje zadovoljstva u mojoj svesti,
koje pomaie da se prmzve
de ono stanje pocetne aktivnosti koje sezove ,zelja . I tako, zbog
zadovoljstva koje
vee imam - zadovoljstva izazvanog
samom
ide jom
ja
zelim vino koje
nemam.
Gotov sam da priznam da
je zadovoljstvo ove vrste, neko aktuelno zadovoljstvo,
uvek
medu uzrocima
svake zelje, i
ne samo
svake zelje, vee svake
psihicke aktivnosti, pa bila ona svesna i i podsvesna. Go
tov sam da
priznam
ovo,
kaiem; ne
mogu
da
jemCim
da
je
ovo
tacna
psiholoska
doktrina,
ali, u
svakom
slucaju,
ona nije
na prvi pogied sasvim
besmislena. A sad,
sta
je
ona
druga
dok
trina, doktrina za koju pretpostavljam da je usvojena i koja
je zacelo
bitna
za Milovu tezu? Ona je ovo:
kad
zelim vino,
nije vino
ono
sto
zelim, vee zadovoljstvo
koje
ocekujern
da
dobijem
od njega.
Drugirn
recima, ta
doktrina
je da ideja o
zadovoljstvu
koje
nije
aktuelno je uvek potrebna
da izazove
zelju; dok je
moja
doktrina da je aktuelno zadovoljstvo, i ~ a -
zvano idejom
neeega drugog, uvek
potrebno da
izazove zelJu.
Smatram da
psiholoski
hedonizam brka
ove
dve razlicite te-
kad je samo prijatna
misao
prisutna,
a dopu5tam
da to maze
uvek
biti
slucaj,
onda je predmet
rnisli - ono o cernu mislirno
stvarno
predmet
zelje i rnotiv radnje; a zadovoljstvo koje
ta
rnisao izaziva rnoze
zaista izazvati llaSU zelju l
podstaei
nas
na radnju,
ali to nije nas cilj, ni
nas
predrnet,
ni
nas motiv.
Nadam se
da je 'ova
razlika
dovoljno
jasna.
A sad
da
vidimo
kako se
ovo odnosi
na
eticki
hedonizam.
Pretpostav
ljam
da
je savrseno
ocito da
ideja predrneta
zelje nije uvek
i
samo
ideja
zadovoljstva. Pre svega.
jasno je
da mi nismo
uvek
svesni ocekivanja zadovo1jstva
kad
zelirno neku
stvar.
Moze da se desi da srno samo svesni
stvari
koju zelimo, i moze
mo
biti
podstaknuti
da je odmah
dobavimo, bez
ikakvog racu
nanja da
li ee
nam ona doneti
zadovoljstvo
ili
bol. A zatim,
cak
i
kad ocekujemo
zadovoljstvo,
zaista je
vrlo
retko da
je
ono sto zelimo samo
zadovoljstvo.
Na primer, kad zelim CaSU
porto-vina,
uzmimo
da
imam
i ideju o
zadovoljstvu
koje oce
kujem od toga,
ali
je jasno da to zadovoljstvo ne rnoze biti
jedini predmet
moje zelje; porto
vino
mora
biti
ukljuceno u
moj
predmet,
inace bi
me moja
zelja mogla
navesti da uzmem
pelen
umesto vina.
Kad
bi
zelja
bila upravljena
samo ka za
dovoljstvu, ona me ne
bi
mogla voditi da uzmem
vino;
da
bi
ona uzela odreden pravac, apsolutno
je
nu:lno da
ideja
o pred
metu
od koga
se ocekuje zadovoljstvo takode bude prisutna
i
da kontroliSe moju
aktivnost. Prema
tome, teorija da
je ono
sto se
zeli
uvek
i
samo zadovoljstvo je
neodr:Ziva;
tim nacinom
dokazivanja nemoguee je dokazati da je dobro samo zadovolj
stvo. Ali,
ako
tu
teoriju
zamenimo onom drugom, moguee
tacnom, teorijom da je zadovoljstvo uvek uzrok zelje,
onda
sva verovatnost naSe
eticke
doktrine da
je
samo zadovoljstvo
dobro odmah iScezava. Jer u tom slucaju, zadovoljstvo
nije
ono
sto
ja zelim, to
nije ono
sto bih hteo. jer
ga
vee
imam
pre
nego
sto mogu
da
pozelim
iSta. A moze li
iko
biti
sklon da
tvrdi da je uvek i jedino dobro
ono
sto
vee
imam
dok
ipak
zelim
nesto
drugo?
43. Ali vratimo
se sad
da
razmotrimo
druge Milove
dokaze
za njegov stav da je ,sreea jedini
cilj
ljudske radnje .
Mil priznaje, kao sto sam vee rekao, da zadovoljstvo nije je
dina stvar koju stvarno
zelimo
. .Zelja za vrlinom ,
kaze on,
.,nije
tako univerzalna,
ali je ona
isto
tako
stvarna
cinjenica
Eticke studije str. 232.
64
kao
zelja
za s r e c o m . · ~ = l I opet, ,Novae se, u
mnogim
slucaje
virna, zeli samo radi novea.'·2J Ova
tvrdenja
su, naravno, u
potpunoj
i upadljivoj protivrecnosti sa njegovim stavom da
65
cima, jesu ,misliti
0
predmetu kao pozeljnom (ako to nije zbog
njegovih
poslediea) i
misliti
o
njemu
kao
prijatnom
su jedna
i
ista
stvar; i zeleti rna
sta
izuzev u
srazmeri
u kojoj
je
ideja
o
tome
prijatna, jeste fizicka i metafizicka nemogucnost 26.
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 57/122
je zadovoljstvo jedina pozeljna stvar zato sto je 0110 jedina
stvar koja se zeli. Kako, onda, Mil
poku5ava
da izbegne
ovu
protivrecnost? Njegov glavni argument izgleda da je, kad se
,vrlina , ,.novae i drugi takvi predmeti zele zbog njih samih,
da se oni zele samo kao ,.deo srece 25.
Pa
sta ovo znaci? r ~ c u
je, kao sto srno videli,
Mil
definisao kao ,zadovoljstvo i od
sutnost bola··. Misli
l
Mil da kaze da je .,novae , da su ovi
konkretni novcici, za
koje
on priznaje da se zele zbog njih
samih, cleo ili zadovoljstva ili odsutnosti bola? Hoce
l on
da
tvrdi da su sami ovi novciCi u rnojoj svesti i da su
aktuelno
cleo mojih prijatnih osecanja? Ako bi se ovo reklo, onda bi
sve reCi bile uzaludne; niSta se
ne bi
moglo razlikovati
ni
od
cega drugog; ako ove clve stvari nisu razlicite, onda
sta
je
uopste
razliCito? Onda cemo
uskoro cuti cla
je ovaj
sto
stvarno
i uistini ista stvar sto i
ova
soba;
da
je konja za vucu stvarno
nemoguce razlikovati od
Saborne erkve
sv.
Pavla; cla
je ova
Milova lmjiga koju clriim u ruci, zato sto je za njega bilo za-
dovoljstvo cla je napise, sacla i u
ovom
trenutku
cleo
srece koju
je
osecao pre nmogo goclina i
koja
je tako davno prestala
da
postoji.
Molim vas
razmotrite
za
trenutak sta
ova
beclna
be
smisliea stvarno znaci. Novae je . ka:le Mil, ,pozeljan samo
kao sreclstvo za
srecu, Mozda je
tako;
ali sta
oncla?
Pa ,
kaze
Mil, novae se
nesumnjivo
zeli zbog njega samog. , s ta jos? ,
pitamo mi. Pa eto'·. odgovara Mil, .,ako se novae zeli zbog
njega samog.
onda
on mora biti
pozeljan
kao eilj sam po sebi;
to
sam
vee i rekao:' O'·, kazemo mi. ali
rnalopre ste rekli
da je on pozeljan samo kao sreclstvo Priznajem da
sam
to
rekao , odgovara Mil, ali cu
pokusati
cla
zabasurim
stvar
time sto
cu
reCi da je ono sto je sarno
sredstvo
za cilj ista
stvar
sto i
cleo
toga eilja. Mozda publika nece to primetiti. I pu
blika
nije
to ni primetila. A ipak, ovo
je
zaista ono
sto je
Mil
ucinio. Odbaeio je razliku izmedu sredstava i ciljeva, iako
njegov hedonizam pociva
na
tacnom opazanju te
razlike. A bio
je
plinuden da to ucini jer nije uspeo da razlikuje ,eilj u
smislu
onoga sto je pozeljno od .,eilja u smislu onoga sto se
zeli, dok,
medutim, tu
razliku pretpostavlja i sadasnji argu
ment i eela njegova knjiga. Ovo je, eto, poslediea naturali
sticke greske.
44. Mil. dakle, nerna niSta bolje od
toga
da ka:le za
sebe.
Njegova
dva
osnovna stava, u
njegovim
vlastitirn
re -
23
Str. fi3
24
Str. 55.
;
Str. 56-57.
Qba
ova
tvrdenja,
kao
sto smo videli, poduprta su samo gre
skarna. Prvo, izgleda, pociva
na
naturalistickoj gresei; a drugo
pociva delirnicno
na
njoj, delirnicno
na
gresei
brkanja
eiljeva
i sredstava i delirnicno
na
gresci
brkanja
prijatne rnisli sa
miSiju o zadovoljstvu. I sam njegov jezik
pokazuje
ovo. Kad
na jednom mestu kaie da je ideja o nekoj stvari prijatna, on
oCigledno
smatra
da time
oznacava
istu
cinjenieu kao
kad
na
drugom mestu kaze da ,,mislimo o njoj kao prijatnoj';.
Prerna tome, Milovi argumenti za stav da je zadovolj
stvo jedino
dobra i
nase opovrgavanje tih
argurnenata
mogu
se
sazeti kao sto sleduje:
Mil
smatra
da pozeljno , koje on upotrebljava kao
sinonirn
za
.,dobro , zn ci ono sto
maze
da se zelL Ogled, opet,
sta
se moze zeleti je, po njemu, ono sto se
aktuelno
zeli; ako,
dakle.
kaze
on, rnozemo da nademo neku stvar koja se uvek
i jedina zeli. ta ce stvar nerninovno biti
jedina
stvar koja je
pozeljna. jedina
stvar koja
je
dobra
kao cilj. U ovom argu
mentu
naturalisticka greska je jasno obuhvacena. Ta se gre
ska, objasnio
sam,
sastoji
u
tvrdenju da
dobro
ne
znaCi
nista
do neki prost ili slozen pojam koji se moze definisati termi
nirna plirodnih osobina. U Milovorn slucaju, pretpostavljeno
je
da
dobro znaCi prosto
0110
sto se zeli; a
0110
sto se zeli je
nesto
sto
se moze definisati plirodnirn terminima. Mil nam
kaze da
treba
da zelimo nesto (ovo
je
eticki stav) zato sto
stvarno to zelimo; ali, ako je tacno njegovo tvrdenje da , ja
treba da zelim znaci sarno .,ja zelim , onda on sarno ima pravo
da kaze, Mi zelimo
to
to
zato
sto to zelirno ; a ovo
uopste
nije eticki stav, vee prosta tautologija. Ceo cilj Milove lmjige
je
da nam
pomogne da
pronademo sta
treba
da cinimo;
ali, u
stvali, pri
poku§aju
da
definiSe znacenje toga treba , on je
potpuno
onemoguCio
sebi
da
ikad ostvari taj
eilj; on se
ogra
nicio
na
to
da
narn
kaie sta
mi
stvarno
Cinimo.
Milov prvi argument, dakle, glasi: zato sto dobra znaCi
zeljeno, stoga zeljeno je dobro; ali, posto je tako izveo jedan
eticki zakljueak poricanjem cla je ikakav eticki
zakljucak
mo-
guc, potreban rnu je neki drugi argument da bi svoj zaklju
cak pretvolio u osnovu
za
hedonizam.
On
mora
da
dokaze
da
mi uvek zelimo zadovoljstvo l odsutnost bola, i da nikad ne
zelimo niSta
drugo.
vu dmgu doktrinu.
koju
je
profesor
Sidzvik nazvao
psiholo5kirn hedonizmom,
takode
sam razmo-
26
Str. 58.
5
Principi
etike
G
trio. Istakao
sam
kako je ocito netacno da nikad ne zelimo
nista
sem
zadovoJjstva; i
da nema ni senke
od opravdanja cak
ni za tvraenje
da
uvek, kad god zelimo neku stvar, zelimo
isto t k i
zadovoljstvo
kao
i tu
stvar. Pripisao sam ovo tvr-
67
moze biti tacan uprkos tome; ni moja ni njegova
intuicija
ne
mogu dokazati da
je
on tacan
ili
da nije
tacan;
moracu biti
zadovoljan ako uspem
da
,uka.Zem na obzire koji su u stanjU:
da opredele urn
da
ga odbaci.
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 58/122
doglavo verovanje u te neistine delimicno
mesanju
uzroka
zelje sa predmetom zelje. Rekao
sam da
je mozda
istina
da
zelja nikad ne moze
da
se desi ako joj ne prethodi neko k-
tue no
zadovoljstvo; ali cak i
ako je
to tacno, to ocito
ne
pru:la
nikakav
razlog
za tvraenje
da je
predmet
zelje
uvek neko bu-
duce zadovoljstvo. Predmet zelje je ono cija
ideja
izaziva zelju
u
nama; neko
zadovoljstvo
koje
naslucujemo,
neko
zadovolj
stvo koje nemamo,
predmet
je zelje
kad
god zelimo zadovolj
stvo. Nijedno aktuelno zadovoljstvo, koje moze da izazove
ideja
tog naslucenog zadovoljstva, ocito nije isto zadovoljstvo
kao ono nasluceno zadovoljstvo
cija
je
samo ideja aktuelna.
Ovo aktuelno zadovoljstvo
nije
ono sto mi potrebujemo; ono
sto
mi potrebujemo
je
uvek
ne5to
sto
nemamo; i
reCi da nas
zadovoljstvo
uvek
podstice da potrebujemo je sasvim
druga
stvar
nego reCi
da
ono
sto
potrebujemo
je uvek
zadovoljstvo.
Najzad, kao
sto
smo videli, Mil
priznaje
sve ovo. On
istice
da mi aktue no
zelimo i
druge stvari sem
zadovoljstva,
a
ipak
kaze
da
mi
stvarno
ne zelimo niSta drugo. On poku5ava
da objashl ovu
protivrecnost mesanjem
dva
pojma
koje
je
ra-
nije pazljivo razlik ovao -
pojam
o
sredstvu
i
pojam
o cilju.
On sada
ka.Ze
da
je sredstvo za neki cilj ista
stvar
sto i deo
toga cilja. Ovoj poslednjoj gresci moramo posvetiti narocitu
paznju, jer ce naSa krajnja odluka u pogledu
hedonizma
umnogome zavisiti od nje.
45. Do te krajnje odluke u pogledu hedonizma sada
moramo pokusati da doctemo. Do sada sam bio zauzet samo
obaranjem
Milovih
naturalistickih argumenata za
hedonizam;
ali
doktrina
da je samo zadovoljstvo pozeljno moze
ipak
biti
tacna,
mada
Milo;ve
greske ne mogu
da doka.Zu njenu tacnost.
Na
ovo
pitanje sada se
moramo
usredsrediti.
Ovaj
stav ,samo
je zadovoljstvo dobro i i pozeljno nesumnjivo
pripada
onoj
klasi
stavova za
koju
je
i Mil
isprva taeno
mislio
da
joj
pri-
pada, klasi
prvih principa koji nisu
podlozni
neposrednom
do
kazu. Ali u ovom slucaju,
kao sto on
tak:oae
tacno ka.Ze, ,moze
se ukazati na obzire koji
su
u stanju da opredele urn
da da
ili
da odrekne
svoj
pristanak na
doktrinu (str. 7).
Na
obzire
u prilog tome gledistu
ukazuje
profesor Sidzvik, a ja cu
po-
ku8ati
da
izloZim one za suprotno glediste. Ovaj stav ,samo
je zadovoljstvo dobro kao cilj , osnovni stav etickog hedo-
nizma, prikazan je, u delirna
profesora
Sidzvika, kao
predmet
intillcije. Pokusacu da varn poka.Zem zasto ga
moja intuicija
porice isto kao sto
ga njegova intuicija potvrauje. Taj stav
Mozda ce se reci da je ovo vrlo nepovoljno stanje stvari.
Zacelo i
jeste;
ali je
vazno
istaci razliku izmeau
dva
razlicita
razloga
koji
se mogu navesti
kao
obrazlozenje zasto ga nazi
varna nepovoljnim. Je li ono nepovoljno zato sto na5 princip
ne
moze
da se
doka.Ze? l i je nepovoljno
prosto
zato sto se
mi
ne
sla.Zemo o tome?
Sklon sam da mislim
da je ovaj
drugi
raz
log glavni. J
er
sama cinjenica
da
je
u izvesnirn
slucajevima
dokaz nemoguc obicno nam ne pricinjava nikakvu nelagodnost.
Na primer,
niko
ne moze dokazati
da
je ovo pored mene sto
lica; a
ipak
ne
pretpostavljam da je
iko mnogo
nezadovoljan
zbog toga. Svi se sla.Zemo
da
je ovo stolica, i to je dovoljno
da nas zadovolji, mada je sasvim moguce da gresimo. Neki
ludak
bi mogao doCi i reCi
da
ovo
nije
stolica, vee slon. Ne
bismo mogli
dokazati
da
je
pogresio, i
onda
bi
cinjenica da
se on ne slaze s
nama
mogla poeeti da izaziva u
nama
izvesnu
nelagodnost. Ali cemo osecati mnogo
vecu
nelagodnost ako se
neko, koga ne
smatramo
ludim, ne slaze s nama. Pokusacemo
da
argumentiSerno s
njim,
i
verovatno
cemo biti zadovoljni
ako
ga navedemo da se slozi s nama, cak i ako ne dokazerno
svoje
glediste. Mozemo
ga uveriti samo
ako
mu
poka.Zemo da
je
na5e glediSte
dosledno necemu drugom
sto
on smatra
isti
nitim, dok
je njegovo
prvobitno glediSte u protivrecnosti s tim.
Ali ce biti nemoguce dokazati
da
je to nesto drugo - za koje
smo
se
sloZili da
je
istinito - zaista istinito; zadovoljicemo se
sto
smo
re5ili
spornu stvar
pomocu
toga
prosto zato sto se sla
zemo o tome.
Kratko
receno, na5e nezadovoljstvo u ovim slu
cajevima gotovo je uvek one vrste koju oseca siroti ludak u
priCi.
~ ~ e k a o . ~ - da
je svet lud . reCe n
..
a syet
je
rekaQ...da
sam ja'lud;
i do vraga,
on me
je nadglasao. To je, kaZem, go
io Vo
uvek takvo
neslaganje, a
ne
nemogucnost dokaza,
koje nas
navodi da
nazovemo
stanje
stvari nepovoljnim. Jer, zaista, ko
moze
dokazati
da je
i
sam
dokaz
jemstvo
istine?
Svi
se sla
zemo
da
su zakoni logike istiniti i stoga prihvatarno rezultat
koji je dokazan pomocu
njih; ali
takav
dokaz
je
zadovoljava
juci za nas samo zato sto se tako potpuno slazemo
da je
on
jemstvo istine. A
ipak ne
mozemo,
po
prirodi datog slueaja,
dokazati
da
smo u pravu sto se tako sla.Zemo.
Prema
tome,
ne mislim da treba da
smo
potisteni
zbog
na5eg
priznanja
dane mozemo
da
dokazemo
da li
je samo za
dovoljstvo dobro
i l i
ne.
Ali
cemo
ipak
mozda biti u
stanju
da
postignemo· sporazum; pa akb
to
ucinimo, mislim da ce to biti
zadovoljavajuce. A
ja nisam
veliki
optimist
u pogledu izgleda
s•
68
na
takvo
zadovoljenje. Etika i filozofija uopste
uvek su
bile
u osobito nepovoljnom stanju. Nikad nije bilo slaganja o njima
kao
sto postoji slaganje 0 postojanju stolica, svetiljki i klupa.
Sto()'a bih bio budala ako bih se
nadao
da
cu sad
zauvek
resiti
69
0110 vece koliCine, moguc je samo jedan odgovor. Od dva zado
voljstva, ako jedno svi l gotovo svi koji su iskusili
oba
luc11o pretpostavljaju drugom, nezavis11o od
ikakvog
osecanJa
moraine obaveze za to pretpostavljanje, onda je
0110
p o z l j n i j ~
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 59/122
j e ~ u veliku spornu
tacku. Vrlo je
verovatno da
cu vas uve
riti. Bilo bi odvec smelo cak i nadati se da ce se, recimo pdsle
dva-tri
veka, postiCi saglasnost
da
zadovoljstvo nije jedino
dobro. Filozofska pitanja su tako teska, problerni koje ona
pokrecu su tako slozeni, da niko
ne
moze
pouzdano ~ c e k i : ~ t i
ni sad,
kao
sto se to nije moglo ni u proslosti, da poshgne lsta
viSe
od vrlo
ogranicene saglasnosti.
A
ipak
priznajem da
ob
ziri,
koje cu
vam sad izneti, meni izgledaju
apsolutno
uver
ljivi.
Smatram
da bi oni trebalo
da
uvere, ako ih samo budem
mogao dobro izloziti. U svakom slucaju, mogu bar da poku5am.
Sada cu
se potruditi da
ucinim kraj
tom nepovoljnom
stanju
stvari o
kojem sam
govorio.
Pokusacu da
postignem saglas
nost da
je
osnovni princip hedonizma vrlo
s l i C ~ a n
besrnislici.
time sto
cu pokazati
sta on mora da znaci
ako se jasno
shvati,
i
kako
je to
jasno
znacenje u SLLkobu sa ostalim verovanjima
koja se, nadam se, nece
tako lako
napustiti.
46. Sada cemo razmotriti
intuicionisticki
hedonizam.
Treba zapaziti
da
pocetak ovog
razmatranja
obelezava pre
kretnicu u
mom
etickom metodu. Glediste
koje
sam dosad
obradivao, glediste
da
se ..dobro ne moze definisati i da po
reci ovo znaci uCiniti gresku.
jeste
glediSte
koje se
moze
jasno
dokazati,
jer
njegovo poricanje sadrzi protivrecnost. Ali sada
dolazimo na pitanje. radi
odgovora
na koje postoji etika, pi
tanje koje
su
stvari
l
osobine
dobre.
Ni za jedan odgovor
na
ovo pitanje nije moguc neposredan dokaz, i to ba5 zato sto je
za nas predasnji odgovor 0 znacenju dobrog neposredan dokaz
bio moguc. Sada smo ograniceni
na nadu
u ono sto je
~ i l
nazvao ,posrednim dokazom , na
nadu da
opredelimo urn ]e
da-q drugome; a
sada smo
tako ograniceni bas zato sto u po
O ]edu preda5njeo· pitanja nismo tako ograniceni. Ovde, dakle.
fmamo intuiciju 'koju treba potci11iti nasoj
presudi
- i11tuiciju
koja
glasi
samo je zadovoljstvo dobro kao
cilj -
dobro samo
po
sebi .
47. U ovoj vezi
mozda
je pozeljno da se prvo
osvrnemo
na jednu drugu Milovu doktrinu doktrinu koju je. u
inte
resu hedonizma,
profesor Sidzvik
mudro odbacio. Ovo d o l ~ -
trina o ..razlici kakvoce kod zadovoljstva''. ,.Ako me p1tate··.
kaze
Mi12•. .,sta
mislim
pod
razlikom kakvoce kod
zadovolj
stava, ili
sta
cini da je jedno zadovoljstvo od vece vrednosti
nego drugo, prosto
kao
zadovoljstvo, odvojeno od toga sto je
Str.
12.
zadovoljstvo. Ako jedno od tP,
dva, oni koji su
dobra upoznah
sa oba, stavljaju tako visoko
iz11ad drugog da ga pretpostm:
ljaju, cak iako znaju da je praceno vecom kolicinom nezado
voijstva, i ne bi ga dali ni za najvecu kolicinu d r u ~ o g zado
voljstva za koju je njihova priroda sposob11a,
onda
Je oprav
dano da pripisemo pretpostavljenom uZivanju superiornost .u
kakvoCi
koja
toliko· nadma5a kolicinu
da je
ona, u poreden]u
s
njom.
od male vaznosti.
Poznato
je
da je
Bentam
zasnivao
svoju
tezu za he
do11izam samo 11a ,.kolicini zadovoljstva'·. Njegova
maksima je
bila ,ako je jed11aka kolici11a zadovoljstva, igranje klikerima
je isto tako
dobro
kao
i citanje poezije . Ali Mil oeito
smatra
da
je Be11tam
dokazao
da je
pesnistvo
ipak b?lje od
~ l i ~ e r a ;
da pesniStvo proizvodi vecu kolicinu zadovolJstva. Ah 1pak.
ka:le Mil. utilitaristi ,.su mogli uzeti drugo i, kao sto bi se moglo
nazvati. vise
stanoviste,
i
to
sa potpunom doslednoscu (str.
11 .
Sad
vidimo iz ovoga da Mil priznaje
da
je .,kakvoca z a d ~ -
voljstva
jed11o drugo l drukcije
merilo
od Bentamove koh
cine za
ocenu
zadovoljstva;
i stavise,
tim
svojim
,vise , koje
sadr:li u sebi
petitio principi
i koje
on
docnije zamenjuje
recju
.,superiornije , on izgleda odaje nelagod11o osecanje
da
ipak,
ako
uzrnete
koliCinu zadovoljstva
za svoje
jedino rnerilo,
ne
sto 11ije kako treba i da
time
mozete da zasluzite
da
vas nazovu
svi11jom; pa to cete, u tom slucaju, i z a s l u z i ~ i . Ali, . u m ~ d u -
vremenu.
zelim samo da
pokazem
da su M1lova pnz11an]a u
pogledu kakvoce zadovoljstva ili u protivrecnosti sa h e d ~ m i -
zmom ili, pak, da ne pruiaju nikakav drugi razlog za n]ega
od onoD'a koji pruza sama kolici11a zadovoljstva.
Milovo
merilo
za superiornost
po
kakvoCi jed11og zado
voljstva nad
drugim je pretpostavljanje
jed11og d r u g ~ m e od
strane veCine onih koji su iskusili oba. On
smatra
da Je tako
pretpostavljeno zadovoljstvo pozeljnije. Ali. kao
sto
vi
deli, on smatra da je ,.misliti o nekom predmetu
kao
pozel]nom
i misliti o
njemu
kao prijatnom jedna i ista stvar (str. 58).
On, stoga,
smatra
da pretpostavljanje je?nog ~ a d o v o l j s t v a
drugom od strane struc11jaka samo d o k a z ~ ] e da Je ]edna
dovoljstvo
prijatnije nego
drugo. Ali,
ako
Je tako, kako moze
on
da
razlikuje ovo merilo od
merila
kolicine zadovol_jstva?
Moze li jed11o zadovoljstvo
biti
prijatnije 11ego drugo 1zuzev
po tome
sto
ono
daje vise zadovoljstva ,Prijatno
.mora, :ako
reci imaju ikakvo znacenje,
oznacavati
neku osobmu za]ed
nicku svim stvarima koje
su
prijatne; i, ako je tako,
onda
jedna
70
stvar
moze
biti samo
prijatnija
nego
druga prema tome da l
ima vise l manje
od te
jedne
osobine. Ali,
probajmo
i drugu
alternativu
i pretpostavimo
da
Mil
ne misli
ozbiljno
da
to
pretpostavljanje strucnjaka samo dokazuje
da je jedno
zado-
71
i proizvedeno zadovoljstvo; ako pretpostavirno
da on
misli da
postoje
razne
vrste zadovoljstva, u srnislu u korne postoje
razne
vrste
boje
plavo, crveno,
zeleno itd.;
cak
i u torn
slucaju,
da bisrno rnogli reCi
da je
nas cilj sarno boja,
onda, mada je
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 60/122
voljstvo prijatnije
nego drugo.
Pa,
u
ovom slucaju,
sta
znaci
,pretpostavljeno ? Ono ne moze znaciti ,viSe zeljeno" jer, kao
sto
znamo,
stepen zelje je
uvek, po Milu, u
tacnoj srazmeri
prema
stepenu
prijatnosti.
Ali, u tom slucaju osnova Milovog
hedonizma pada, jer on
priznaje da
se jedna
stvar
moze pret-
postaviti
drugoj,
i
da
se
tako
moze
dokazati da je pozeljnija
iaklo se
ne
zeli
vise od druge.
U
ovom
slucaju
Milov
sud
o
pretpostavljanju jednog zadovoljstva drugom je upravo sud
one intuicijske vrste za koju sam
tvrdio
da
je
potrebna da bi
se
uspostavio hedonisticki
rna koji
drugi princip. To je ne-
posredan sud da je
jedna
stvar
pozeljnija
bolja
nego druga;
sud sasvim
nezavisan od
svih obzira da l
se
jedna
stvar
vise
zeli
iii je prijatnija
nego druga. Ovo znaci priznati
da
je dobro
dobro i da se ono
ne
moze definisati..
48 Zapazite jednu drugu
tacku istaknutu
ovom disku-
sijom.
Milov sud
o
pretpostavljanju jednog
zadovoJjstva
dru-
gom ne samo da je daleko od uspostavljanja principa
da
je
samo zadovoljstvo dobro, vee
je
u ociglednoj protivreenosti
s
njim.
On
ka:Ze
da struenjaci mogu
da
sude da
li
je
jedno
zadovoljstvo
pozeljnije nego
drugo jer
se zadovoljstva razli-
kuju po
kakvoci. Ali
sta
ovo znaci? Ako se
jedno
zadovolj-
stvo
moze
razlikovati od drugog po
kakvoci,
to
znaCi
da
je
pojedinacno zadovoljstvo nesto slozeno, nesto sto
je
u stvari
sastavljeno od zadovoljstva
pored
jos necega
sto proizvodi
zadovoljstvo. Na
primer,
Mil govori o
,culnim
u:Zivanjima"
kao
o
,niZim zadovoljstvima . Ali sta je culno
uZivanje?
To je ne-
sumnjivo izvesno uzbuaenje
nekog cula z jedno
sa zadovolj-
stvom
izazvanim takvim uzbuaenjem. Mil, dakle, priznavanjem
da
se za culno u:Zivanje moze neposredno zakljuCiti d je nize
nego neko
drugo
zadovoljstvo koje moze da sadrZi
isti stepen
zadovoljstva,
priznaje da druge stvari
mogu
biti dobre l rdave
sasvim
nezavisno od zadovoljstva
koje ih prati.
Zadovoljstvo
je, u stvari,
samo izraz koji zavodi
jer
skriva
cinjenicu
da je
posredi ne zadovoljstvo, ves
nesto drugo
sto mozda neminovno
proizvodi zadovoljstvo, ali
je
ipak
sasvim
razlicito od njega.
Milovo misljenje, dakle, da
je
ocenjivanje kakvoee za-
dovoljstva
sasvim
dosledno
njegovom
hedonistickom
principu
da su
samo
zadovoljstvo i odsutnost bola pozeljni kao ciljevi,
takode sadrli
u sebi
gresku brkanja
ciljeva i sredstava. Jer,
cak
i
ako uzmemo najpovoljnije tumacenje njegovog znacenja;
ako
pretpostavimo da pod
zado'l oljstvom
on ne
misli.
kao
sto
njegove
reci podrazumevaju, ono sto proizvodi
zadovoljstvo
nemoguce da imamo boju ako nernamo neku
konkretnu
boju,
ipak
ta
konkretna
boja
koju
morarno
imati je
samo sredstvo
da bismo imali boju
ako
je
boja
stvarno nas
cilj. A
ako je
boj a na5 j edini moguci cilj, kao sto Mil
ka:Ze
za zadovoljstvo,
onda
ne
rnoze biti nikakvog moguceg razloga za pretpostav-
ljanje
jedne boje drugoj, crvene, na primer, plavoj sem ako
je
jedna
vise
boja
nego
druga. Ali ono sto
Mil
pokusava da
do-
kaze
u
pogledu
zadovoljstva
je suprotno
tome. Prerna tome,
razmatranje
Milovog
gledista da su
neka
zadovoljstva supe-
Iiornija nad drugima po kakvoCi istice jednu tacku koja moze
,pornoci
da
opredeli urn'' u pogledu
intuicije:
,zadovoljstvo
je
jedino dobro . Jer ono isti.ce cinjenicu, ako
kazete
,zadovolj-
stvo", da rnorate i podrazurnevati ,zadovoljstvo ; rnorate pod-
razurnevati nesto zajednicko svima
razlicitirn ,zadovolj-
stvirna", ne5to
sto
moze postojati u razlicitirn stepenima, ali
sto se ne rnoze
razlikovati
po vrsti Istalzao sam, ako kazete.
kao sto Mil kaze,
da
se kakvoca zadovoljstva mora uzeti u ob-
zir,
da onda
vise
ne
smatrate
da je
samo
zadovoljstvo dobro
kao
cilj,
jer podrazumevate da je
nesto
drugo,
nesto
sto
nije
prisutno
u
svim zadovoljstvima,
takod:e
dobro
kao cilj.
Primer
koji sam dao u vezi s
bojom
izra:Zava
ovu
tacku u njenom naj-
ocitijern
vidu. Jasno
je,
ako
kaZete ,sarno
je
boja dobra
kao
cilj",
da onda ne
rnozete dati nikakav moguc razlog za pretpo··
stavljanje
jedne boje
drugoj.
Onda
ce vase
jedino
merilo do-
brog i rdavog biti
,boja ;
a posto i crveno i plavo
podjednako
odgovaraju tome jedinoin
rnerilu,
ne
rnozete irnati
nikakvo
drugo
rnerilo pornocu
koga biste sudili da
li
je
crveno
bolje
od plavog. Istina
je dane
mozete
imati boju
ako
nemate
jednu
sve
od
poj
edinacnih
boj a; one ce, dakle,
ako
j e boj a cilj.
sve biti dobre kao sredstva,
ali
nijedna
od
njih ne
rnoze
biti
bolja
od druge cak
ni
kao sredstvo, a jos manje se moze rna
na koju
od
njih
gledati
kao
na
cilj
sam
po sebi.
Isto
je
to
i
sa
zadovoljstvorn; ako zaista mislirno
da
je ,samo zadovoljstvo
dobro
kao
cilj",
onda se
rnorarno sloziti
sa Bentamovom mak-
simom
,ako
je
jednaka kolicina zadovoljstva, igranje klike-
rima
je
isto tako dobro kao
i Citanje poezije".
Time sto smo
pokazali
da
Mil protivreci svojoj osnovnoj teoriji svojim gle-
diStern o
kakvoci zadovoljstva,
ucinili smo
jedan korak napred
u zeljenom
pravcu. Ideja da je
hedonisticki.
princip ,samo
je
zadovoljstvo dobro kao cilj
sagla§ljiv
sa gledistem da jedno
zadovoljstvo rnoze
biti
bolje kakvoce od drugog vise
ne
srneta
Citaocu
da
se slozi
sa
mnorn.
Ova dva gledista
su,
kao sto smo
videli, u
protivrecnosti
jedno s
drugim. Moramo
izabrati
i l i
jedno
i l i
drugo;
ako
izaberemo drugo,
onda moramo
odbaciti
princip
hedonizma.
49. Kao sto sam vee rekao, profesor Sidzvik je video
73
pojedinacnom
umu;
i moze
uzeti
prvo za krajnj:i cilj bez
ika
kvog obzira na drugo.
,Ipak, Cim
se altemative jasno shvate,
biCe,
mislim,
opste prihvaceno da lepotu, znanje i druga idealna dobra, a
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 61/122
da
su
ona
protivrecna.
Video je da mora
da izabere i1i jedno
i l i drugo. I izabrao je. Odbacio je merilo po kakvoci zado-
voljstva i prihvatio hedonistick:i nrincip. On tvrdi da je
,samo
zadovoljstvo dobro kao
cilj·'. Stoga predla:Zem
da
razmotrim
argumente
koje je on upotrebio da
bi nas uverio. Nadam se
da cu ovim
razmatranjem
otkloniti jos
neke predrasude
i po-
gresna shvatanja koja
bi
mogla
da vam smetaju da
se
slozite
sa mnom. Ako
uspem
da
pokazem
da su neki od argumenata
koje
ist:ice
profesor Sidzvik takvi da se ne
moramo
sloziti
s
njima,
i da ostali pre idu u prilog meni nego
njemu,
time
cemo uciniti jos nekoliko koraka u pravcu jednoglasnosti
koju
zelimo.
50
Mesta
u
etodima
tik na koja cu se
sada
osvrnuti
nalaze se u I. IX. 4 i u III. XIV. 4-5.
Prvi
od tih
pasusa
glasi:
,Ako pa:lljivo razmotrimo one trajne rezultate
koji
se
obicno smatraju dobrim
isldjucujuci
iz tog razmatranja oso-
bine ljudskih bica
mislim
da
ne mozemo naci
nista.
ako
do-
bro razrnislimo, sto bi nam izgledalo da ima ovu osobi:nu do-
brote van odnosa
sa ljudskim postojanjem ili bar sa nekom
svescu ili osecanjem.
,.Na primer. obicno smatrarno da su neki rnrtvi pred
meti,
prizori
itd.
dobri jer
imaju lepotu, a drugi rc avi zbog
svoje ruznoce; a ipak niko ne bi smatrao
racionalnim
da
cilja
da proizvede
lepotu
u spoljnoj prirodi odvojenu od
svake
mo-
gucnosti da je posmatraju ljudska bica. Stvarno, kada se
tvrdi
da
je lepota objektivna,
obicno se ne
misli
da ona
postoji
kao
lepota
van odnosa
sa
svakom svescu, vee
samo
da postoji neko
merilo lepote koje vazi za sve svesti.
,Ali se moze reci da su
lepota
i ostali rezultati
koji
se
obicno
smatraju
dobrim,
mada
ne
m:islimo
da
postoje
van od
nosa sa ljudskim
bicima
(ili bar
sa
svestima
neke
vrste),
ipak,
kao ciljevi, toliko odvojljivi od ljudskih bica od kojih zavisi
njihovo
postojanje da
njihovo
ostvarenje moze da stupi u
utakmicu sa usavrsavanjem i l i sreeom tih bica. Tako, mada se
lepi predmeti ne
mogu
smatrati vrednim
proizvodnje
izuzev
kao moguCi predmeti posmatranja, ipak se covek moze posve
titi
njihovoj proizvodnji
bez ikakvog
obzira
na osobe
koje ce
ih posmatrati. Slicno tome, znanje je dobro koje ne moze
da
postoji sem
u
umovima;
a ipak
se
covek moze vise
intereso
vati za razvitak znanja nego za njegovo pripadanje rna kom
takoc e i
sve spoljne materijalne stvari, mogu
ljudi razurrmo
traziti samo ukoliko ti objekti doprinose (
1
sreCi ili (2) savr
senstvu l
izvrsnosti ljudskog postojanja.
Kazem
,ljudskog'
jer, mada vecina utilitarista smatra da je zadovoljstvo
(a
i
odsutnost bola)
nizih
zivotinja
ukljuceno
u sreeu
koju
sma
traju ispravnim
i
v.iljanim ciljern pona5anja, niko izgleda ne
tvrdi da
treba
da stremimo
usavrsa"\·anju
zivotinja izuzev
sarno
kao sredstva za nase ciljeve
i l i
bar kao predmeta
naseg
na
ucnog
l
estetskog posrnatranja.
Niti,
pak,
mozemo ukljuciti,
kao
praktican cilj, postojanje bica
iznad
ljudskih bica. Mi
za
celo
pridajerno ideju dobrog bozanskom postojanju, isto kao
i
bozjem
delu, to
na
prevashoda:n nacin; i kad se kaze da ,treba
da
cinimo sve
stvari u slavu boga', rnoze
izgledati
da se pod
tim
podrazumeva da
je
postojanje boga poboljsano time sto ga
mi
slavimo. Ali ipak, ovaj
zakljucak,
kad se izriCito izvede, iz-
gleda prilicno nepobozan, i teolozi se obicno ustrucavaju od
takvog zakljucka i
uzdr:lavaju
se da upotrebe ideju o
mogu
cem dodavanju dobrote bozanskom postojanju kao razlog za
ljudsku
duznost.
Niti
moze
uticaj
nasih radnji na
d1:uge
van
ljudske umove osim bozanskog biti za sada predmet naucnog
razmatranja.
,Stoga tvrdim sa
uverenjem.
ako ima ikakvo dobro
osim srece
koje
covek treba da
trazi,
kao
krajnji
praktican
cilj, da to samo moze biti dobrota, ili sa\TSenstvo i i i izvrsnost
ljudskog postojanja.
Ukoliko ova ideja ukljucuje
vise nego
vrlinu,
sta
je njeri tacan
odnos
prema zadovoljstvu,
i
kakvom
ce nas rnetodu to log:icno odvesti
ako
je prihvatimo kao osnovno
glediste,.
pitanja
su za koja
je
zgodnije da ih pretreserno posle
podrobnog ispitivanja ove dve
druge
ideje, zadovoljstva i
vr
line, koje cemo
izvrsiti
u sledecirn dvema
knjigama.
Treba zapaziti da
u
ovom pasusu profesor Sidzvik
po-
kusava
da
ogranici
vrstu
predmeta
mec u
kojima
se
rnoze
naci
krajnji cilj. On jos ne kaze sta je taj cilj. ali on iskljucuje iz
njega
sve
sem izvesnih osobina ljudskog postojanja. On doc-
nije ne razmatra rnoguce ciljeve koje je na taj
nacin
iskljucio.
Jskljucio
ih je jednom
zasvagda
ovirn
pasusom.
i to
samo
ovirn
pasusom Je
i
to iskljucenje opravdano?
Ne rnislim
da
jes:te Niko". kaze profesor Sidzvik.
ne
bi smatrao racionalnim da stremi
proizvodnji
lepote u spoljnoj
prirodi, odvojenoj
od
ikakve mogucnosti
da
je posmatraju
ljudska bica."
Pa
eto, mogu
odmah
reCi da ja to
smatram
ra
cionalnim; a sad da vidirno da l mogu pridobiti ikoga da se
74
slozi
sa
mnom. Razrnotrite
sta
ovo tvrd:enje
stvarno
znaci.
Ono
nam
pruza
opravdanje da izlozimo sledeci
slucaj.
Zami
slimo
izvanredno
lep svet.
Zamislite ga najlepsim
sto mo
zete, stavite u njega sve cemu se divite na ovoj zemlji, pia
75
Priznajern, naravno, da
bi na5 lepi svet bio jos bolji
kad
bi
bilo ljudskih bica u njernu da posrnatraju njegov'U lepotu i
uZivaju u njoj. Ali
to
priznanje
ne
ide na
stetu
rnoga glediSta.
Ako se
jednorn prizna
da je lep svet sam
po
sebi bolji od ru
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 62/122
nine, reke. more; drvece, smiraj sunca, zvezde i mesec. Za
mislite
je
sve
to
zdru.Zeno u
najboljim srazmerama,
tako da
nijedna stvar nije
u neskladu
ni sa j e ~ n o m
dru
gom, vee svaka doprinosi. da se poveca l ~ p ? t a celme. A sad
zamislite najruzniji svet sto mozete. Zarmshte ga presto kao
a·omilu
nubreta,
koja sadrii sve
sto nam
je najodvratnije rna
fz
kakvog
razloga, i
da
ta
celina
nema
nijed le
p ~ i j a t n e
oso
bine. Takva
dva
sveta
imamo pravo da
poreduno, Jer
su
obu
hvaceni onim sto je profesor Sidzvik rekao, i to porenenje je
sasvim
u vezi
sa njegovim
tvrd:enjem.
J
edino sto
nemamo
pravo
da zarnislirno je da je ikakvo l ~ ~ d s k o .bice ik<:d z ~ v e l ~
l
da ikad moze ziveti rna u korn od nJih, da 1kad moze v1detl
lepotu
prvoga i u:livati u njoj
l
mrzeti g a d n o s ~ dru%oga. Pa
eto,
pod pretpostavkom
da
su van svake m o g u ~ n o s t l
posma
tranja
od
strane
ljudskih bica, ipak,
je
1i neracwnalno
s m a ~
trati da je
bolje
da postoji
lep
svet
nego ru:lan?
Z ~ r ne
b1
svakako bilo dobra da
cinimo
sto mozemo da
prOizvederno
prvi,
a
ne
drugi?
Zaista ne mogu dane mislim da bi;
i. nadaJ:?
se da
ee
se neki
sloziti
sa
rrmom u
pogledu
ovog
kraJnJeg
pn
mera. Ovaj
primer
ide u krajnost. Vrlo je
neverovatno,
da
ne
ka:lem nernoguce, da cemo ikad
imati takav izbor
p r e ~ sobom.
U svakorn aktuelnom
izboru
irnali bismo da
razmotnmo
mo
guca dejstva
na5e
radnje na svesna
biea, a
menu tim m o g u C i ~
d:ejstvima
uvek
irna
nekih,
mislim,
koja treba p r e t p o ~ t a _ v 1 h
postojanju
lepote. Ali ovo
samo znaci da
u
n ~ V S ~ ? J s a d ~ n J e J ?
stanju, u kome je samo mali deo
dobrog_::: J ? O S h ~ l J I V
J?Osh.zanJe
lepote radi nje same
mora
se
uvek odloz1h rad1 P ? s h z a n ] ~ r : e ~
kog veceg dobra koje je isto toliko postizljivo. Ah za moJ .cilJ
je
dovoljno ako
se
prizna da se, pod
p r e t p o s t a v k ~ m
da nika
kvo veee dobra nije postizljivo,
lepota
sama po seb1 mora sma
trati
vecirn
dobrorn
od ru:lnoce;
ako se prizna da
mi, u torn
slucaju,
ne
bisrno
bili
ostavljeni
bez
ikakvog
:azloga_
pret
postavljarno jednu
vrstu radnje
drugoj,
ne
b;-smo
~ 1 ~ 1
ostav
ljeni
bez
ikakve
du:lnosti, vee da
bi
onda
nasa
poz1t:vna
du
fuost bila da
ucinirno
svet
lepsim,
ukoliko
mozemo,
Jer onda
nista bolje od lepote ne bi moglo da proistekne iz ~ ~ i h n ~ ~
pora. Ako se ovo jednom
prizna, ako
rna .u o ~ slucaJ.u
k o ~ 1
se
moze zamisliti priznajete da je postojanJe lepse stvan bolJe
sarno
po
sebi od
postojanja
ru:lnije
stvari, s ~ v i m
od:rojeno od
njenog dejstva ma na kakvo ljudsko o s e c ~ ] e
•
onda Je
?b?:ren
princip profesora
Sidzvika. Onda cerno
1 ~ a h da u k l J ~ C l i ~ o
u svoj krajnji cilj
nesto sto
je van granica l]udskog posto]anJa.
znog, onda sleduje, bez obzira koliko bica u:livaju u njernu
i do kog
mu stepena
to
uzivanje poveeava
vrednost,
da
i samo
njegovo postojanje
dodaje neito dobroti
celine: da lep
svet
nije
sarno
sredstvo
za
nas
cilj, vee da
je
i on sam deo
na5eg cilj a.
51 U drugom pasusu
na
koji sam se osvrnuo napred,
profesor Sidzvik
se
vraca sa
diskusije o
vrlini
i zadovoljstvu,
kojorn
se
bavio u med:uvrernenu, da razmotri koji se menu
delovirna
ljudskog postojanja,
na koje je, kao sto smo videli,
ogranicio
krajnji
cilj, rnoze
stvarno srnatrati takvim
ciljem.
Ono
sto
~
malopre rekao
izgleda
mi da
nisti
snagu
i ovog
njegovog argumenta. Ako, kao sto ja mislim, i druge
stvari
sem ikakvog dela ljudskog postojanja
mogu
biti ciljevi sami
po
sebi,
onda profesor
Sidzvik
ne moze
tvrditi
da je otkrio
Summum
Bonum2s time sto je samo odredio koji
su
delovi
ljudskog postojanja pozeljni sami
po
sebi. Ali za ovu gresku
moze
se
reCi
da je
sasvirn
beznacajna
u
porenenju sa
onorn koju
eerno
sad razrnotriti.
,Moze
se reCi , ka:le
profesor
Sidzvik
(III.
XIV:
§§ 4-5), ,da mozerno
srnatrati
saznavanje istine, posrnatra
nje
lepote,
slobodnu l vrlu radnju
kao
da su
do izvesne
mere
pretpostavljive alternative zadovoljstvu l sreei - cak i ako
priznajemo da
se
sreea mora
ukljuciti kao deo
krajnjeg
do
bra
ali
ja
srnatrarn
da
ovorn glediStu ne
treba
da je
sklono
trezveno rasud:ivanje rnisaonih ljudi.
Da bih pokazao da je
tako,
moram
tra:liti
od
citaoca da upotrebi isti
dvojni
postupak
koji sam ranije trazio
od njega
da
upotrebi
pri
razrnatranju
apsolutne i nezavisne vrednosti uobicajenih moralnih pravila,
Pozivam se
prvo
na njegov intuitivni sud posle dovoljnog raz
matranja jasno
izlozenog
pitanja,
i drugo, na opsezno poa:ene
nje
uobicajenih sudova
covecanstva.
sto
se
tice
prvog argu
rnenta,
meni bar
izgleda jasno, posle
razmisljanja,
da
ovi
ob
jektivni odnosi svesnog subjekta, kad
se razlikuju
od svesnosti
koja
ih
prati
i proistice iz njih, nisu
krajnje i intrinsicno po
zeljni;
oni to nisu
nista
vise nego sto su to materijalni
i
drugi
objekti kad
se
razmatraju odvojeno
od
ikakvog
odnosa sa sve
snim postojanjern. ako
priznajerno
da stvarno dozivljavamo
takva
p:retpostavljanja
kao sto
srno
malopre
opisali, a ciji
je
krajnji objekat
nesto
sto nije prosto svesnost,
ipak
rni izgleda
(da
upotrebim Batlerovu
frazu)
da, u casu
hladnog rasudi-
S NajviSe dobro. - Prim prev
76
vanJa rnozerno da opravdarno sebi vaznost koju pripisujerno
rna korn od tih predrneta
samo
uzirnanjern u
obzir
njegovog
doprinosenja, na jedan l drugi nacin,
sreei
svesnih biea.
,Drugi argument,
koji
se
poziva
na
zdrav razurn
cove
77
u takvim slucajevirna, doprinosenje opstoj sreci rnerilo za od
lucivanje clokle da
se ide
sa
negovanjern
vrline.'·
Eto, to
je argument profesora Sidzvika.
On
srnatra da
na§ cilj ne
treba
da je
saznanje
istine, ni p o s r n t ~ n j e Iepote:
izuzev ukoliko takvo znanje iii takvo
posmatranJe
dopnnos1
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 63/122
canstva, ocigledno nije konacno ubedljiv; jer, kao sto smo vee
rekli, rnnoge obrazovane licnosti obicno srnatraju
da
su znanje,
umetnost itd. a da i ne pominjerno vrlinu - ciljevi nezavi-
sni
od
zadovoljstva koje se
dobija
od
njih.
Ali mi
isticerno da
svi
ti
elementi
,idealnog
dobra'
ne
samo proizvode
zadovolj-
stvo
na
razne
nacine
vee i da ih zdrav razum preporucuje
uglavnorn
u
srazrneri
prema stepenu te njihove
proizvodnosti.
Ovo je ocito tacno sto se tice lepote, a i tesko bi se moglo jpo
reCi u
pogledu
rna
koje
vrste drustvenog ideala; paradoksalno
je
tvrditi da bi ikakav
stepen slobode, l
ikakav oblik dru5tve-
nog poretka, bili obicno smatrani
pozeljnim
cak i kad bismo
bili sigurni
da nemaju
teznju
da unaprede opstu srecu. Slu-
caj znanja je
prilicno
slozeniji; ali zacelo zdrav razum najvise
uva:Zava
vrednost znanja kad je njegova
,plodnost'
dokazana.
Mada
je zdrav
razurn svestan
da je iskustvo cesto pokazalo
da
znanje,
dugo neplodno, rnoze
neocekivano da
postane
plodno
i da svetlost
na
jedan deo oblasti znanja rnoze da dade od
drugog
na izgled
udaljenog
dela; pa cak i
ako bi
se
pokazalo
da
neka
posebna
grana
naucnog
izucavanja nema cak
n
tu
posrednu
korisnost, ipak bi zasluzila izvesno
postovanje iz
uti-
litaristickih razloga, kako zbog toga sto pruza istra:Zivacu lepa
i
nevina zadovoljstva radoznalosti,
tako i
zato
sto
bi
intelek-
tualna sklonost
kOiju
ona iziskuje i odr:Zava verovatno p;ro
izvela
plodno
znanje.
Ali
ipak u slucajevima slicnim ovom
poslednjern, zdrav razum je donekle sklon da zamera pogre-
snorn usmeravanju korisnog
napora;
i tako
izgleda
da je ve-
licina casti koja se obicno ukazuje
nauci
odrnerena, mada mo
zda nesvesno,
prilicno
tacnom utilitaristickom skalom. I za
ista
cim se opravdanost
neke grane
naucnog
istra:Zivanja oz
biljno
ospori, kao u nedavnom
slucaju vivisekcije,
spor se
sa
obe strane obicno vodi na otvoreno
utilitaristickoj
bazi.
,Slucaj vrline
iziskuje narocito
razmatranje,
jer
je
uza-
jamno
podsticanje
meau ljudima moralnih impulsa i
sklono-
sti glavni cilj ljudskih
uobicajenih
razgovora o moralu; te
stoga cak
i
samo
pokretanje pitanja da li to
podsticanje
moze
da
ode suviSe
daleko
lici na
paradoks. Ali ipak, nase iskustvo
zna za retke i izuzetne slucajeve u kojima je usredsredenost
napora
na
negovanje
vrline
izgleda imala posledice nepovoljne
po opstu
srecu zato
sto
je bila pojacana do tacke mmalnog
fanatizma
i tako zanemarila
ostale uslove
srece. Ako,
dakle,
priznamo
da su
takve ,nesrecne'
posledice negovanja vrline
stvarne i1i moguce, onda cemo se, mislim.
takode
sloziti da je,
poveeanju
zadovoljstva iii smanjenju
bola svesnih biea. Sarno
je zadovoljstvo dobra sarno po sebi;
saznanje
istine
je
dobro
samo
kao
sredstvo za
zadovoljstvo.
52 Razmotrirno
sta ovo znaci.
sta je zadovoljstvo? To
je
zacelo nesto cega srno u stanju da budemo svesni i
sto
se.
stoga, rnoze
razlikovati
od
nase svesnosti
o tome.
Ono
s;to ze
lirn
prvo
da pitarn
je
ovo: rnoze l
se
stvarno reci rni c e i ~ r n o
zadovoljstvo nezavisno
od
toga
da li srno
ga svesm? Da
h bl
srno rnislili da je
postignuce zadovoljstva
koga nikada nisrno
bili i nikada necerno biti
svesni
11esto cernu treba da strernirno
radi 11jega sarnoga? Mozda je nernoguce da bi takvo z d o ~ o l j -
stvo ikad postojalo, da je zadovoljstvo
ikad
sasvirn odvoJeno
od svesti: rnacla stvar11o irna rnnogo razloga
za
rniSljenje da je
0110 11e samo
rnoguee
vee
i
vrlo
cesto. Ali,
cak
i
ako pretpo-
stavirno cla
je
0110 nernoguce. to
je
bez ikakve vaznosti.
Nase
pitanje je: li zadovoljstvo. srnatrano kao nesto
o d v o j e n ~
svesti o njernu. ono cernu pridajerno vrednost? Srnatrarno h rm
da je
zadovoljstvo
od
vrednosti
sarno
po
sebi, i1i rnorarno
istaci
da
je
potrebno da
srno i
svesni zadovoljstva
da
bismo ga
smatrali
dobrirn?
Ovu okolnost
istakao
je vrlo
dobra Sokrat u
Platono-
vorn
dijalogu
Filebu 21
a).
,.Da li bi pristao, Protarse , pita Sokrat. ,.da provodiS
ceo svoj zivot u uzivanju najvecih zadovoljstava? Naravno
da bih . cdgovara Protarh.
Sokrat
Da li bi o11da rnislio da
ti
je
potrebno ista drugo
ako
bi irnao ovo jed11o bla:Zenstvo u potpu11osti?
Protarh
Zaista
ne.
Sokrat
Razrnotri to sto kaZes. Zar
ti ne
bi bilo po
trebno da budes rnudar. i11teligentan,
razurnan
i slic11o tome?
Zar
cak
ne
bi
mario ni da
zadr:Zis svoj ocni vid?
Protarh Za Sto bih? Pretpostavljarn da bih irnao sve
sto
rni ie potrebno kad bih bio zadovoljan.
Sokrat
Pa,
pretpostavirno
da ziviS tako. da l
bi
ti onda
uzivao uv k celog svog zivota najvece zadovoljstvo?
Protarh
Naravno.
Sokrat Ali. s druge
strane. posto
ne bi
imao
in..teli
genciju. 11i parncenje. i znanje, ni tacno rnisljenje. onda bi ti.
pre
svega. 11erninovno bio bez znanja da li si. z a d o _ v o l } ~
nisi. Jer b bio lisen svake vrste rnudrosh. Pnz11aJes h
da
je tako?
78
Protarh. Ta
posledica je
apsolutno
neminov11a.
Sokrat.
A sem toga, nemajuCi pamcenje,
ne
bi ni bio
u
stanju cak ni
da se
setii§
da si
ikad
bio zadovoljan; od zado-
voljstva
koje bi
te trenutno
obuzelo ne bi docnije ostalo
ni
najmanjeg traga. A opet, posto bi bio bez
tacnog misljenja,
79
cilj,
da
bar i
nesto svesti mora b iti ukljucen o
kao
stvarni
deo cilja.
Jer
na5e
pitanje sada je samo sta je
cilj; a
sasvim je
drugo pitanje ukoliko je taj
cilj
postilljiv sam ili iziskuje
isto
\ITemeno
postizanje
i drugih stvari.
Sasvim
je moguce da
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 64/122
ne
bi mogao
misliti da si zadovoljan onda
kad
jesi; a
buduci
lisen moei
rasuaivanja,
ne bi
cak imao ni
moe
da
proracunas
da ces biti zadovoljan u buducnosti. Morao bi ziveti zivotom
ostrige ili nekog
drugog
od tih
zivih
stvorova cije
je obitava-
liSte u
moru
i Cija
je dusa skrivena
u
lju5turnom
telu.
Je i
sve
ovo
tako
i i mozemo
misliti
i
drukcije
o tome?
Protarh.
Kako bismo mogli?
Sokrat. Pa
mozemo li,
onda, smatrati takav zivot
po-
zeljnim? I
Protarh. Sokrate, tvoje
rasudivanje me je zanemilo.
Sokrat
je, kao sto vidimo, uverio Protarha da je hedo-
nizam
besmislen.
Aka stvarno nameravamo da tvrdimo da
je
samo
zadovoljstvo dobro kao cilj, moramo
zastupati
glediSte
da
je ono
dobra pa
bili mi svesni njega
l
ne. Onda
moramo
izjaviti da je razumno da uzmemo za svoj ideal (mozda nepo-
stizljiv ideal)
da treba da budemo srecni
koliko god je mo-
guce, cak i pod uslovom da nikad
ne znamo
i
da
nikad ne mo-
zemo
znati da smo
srecni.
Moramo biti voljni da prodamo
u
zamenu za samu srecu svaki
trag
znanja i same srece i
svega
drugog kako
u
sebi taka·
i u
drugima.
Mozemo 1i se
zaista
jos
uvek ne
slagati? Zar moze iko i sad izjaviti da je oCigledno
da
je ovo razurnno?
Da je samo
zadovoljstvo dobro kao cilj?
Jasno
je da
je slucaj
sasvim
slican
slucaju
sa bojama29,
samo ipak nije
ni
blizu tako jal{. Mnogo je
mogucnije
da cemo
jednoga
dana
biti
u
stanju da proizvedemo najjace
zadovolj-
stvo bez ikakve svesti
da
je ono tu nego da cemo
biti
u
stanju
da proizvedemo
cistu
boju a da to ne bude nijedna
pojedi-
nacna
boja. Zadovoljstvo i svest
mogu
se
mnogo
lakse razliko-
vati jedno od drugog nego boja od
posebnih
boja. Pa cak i
kad
ne
bi bilo
tako,
morali
bismo
praviti
razliku izmeau
zadovolj-
stva i svesti ako
stvarno
zelimo
da
tvrdimo da je
samo
zado
voljstvo na5
krajnji
cilj.
Cak
i da
je svest nedeljiv pratilac za-
dovoljstva,
sine qua
non njegovog postojanja, ipak, ako je
zadovoljstvo
jedini
cilj,
onda
bismo
morali nazvati svest samo
sredstvom
za zadovoljstvo ako
reci sredstvo
pridajemo
ika-
kav
razumljiv
smisao. A
ako
je,
kao
sto
se
nadam
da je sada
jasno, zadovoljstvo bez
svesti relativno
bez ikakve vrednooti,
onda smo
prinuaeni
da kaZ:emo da zadovoljstvo nije
jedini
29
§
48.
pr kticni zakljucci koje utilitaristi izvode, pa cak i oni
koje
bi oni logichl
trebalo da
izvedu,
nisu
daleko od istine. Ali,
ukoliko
je
stav ,zadovoljstvo je jedino dobro kao cilj njihov
razlog
zbog
koga smatraju te zakljucke
istinitim,
oni
apso
lutno
grese; a razlozi
su
ono cime se poglavito bavirno u sva-
koj
naucnoj
etici.
\1
53
Jasno
· e, dakle, da hedonizarn gresi ukoliko
tvrdi
da je
sarno zadovo
JS
vo, a
ne
svesnost zadovol stva. ·edina
o ro. ova gres a 1zg
e
a a poglavi to potice iz greske
koju
S'a'Iilistakao u vezi
sa Milom
-
greske brkanja sredstava sa
ciljem.
Pogresno se pretpostavlja,
posto zadovoljstvo mora
uvek da bude praceno svesnoscu (ovo je, u stvari, sasvim sum-
njivo),
da je
stoga svejedno da fi kazemo
da
je
zadovoljstvo
jedino dobro ili kaZ:emo da je
svesnost
zadovoljstva jedino
dobro.
U praksi naravno, ne
bi bilo od vaZ:nosti
cemu
stremimo
od ovoga
dvoga
ako bismo bili sigurni dane mozemo da irnamo
jedno
bez dn1g0ga; ali, kad je
posredi
pitanje Sta
je 1 dobr0
samo
po
sebi kad pitarno: zbog cega je pozeljno da dobi
jemo ono cemu
stremimo?
ta
razlika svakako nije
bez va
znosti. Ovde smo stavljeni
pred jednu iskljucivu
a l t e ~ t i v u
I l i je
zadovoljstvo
samo po
sebi
(cak
i
ako ga ne
mozemo do
biti)
sve sto
je pozeljno, ili je
svesnost
zadovoljstva jos po-
zeljnija. Oba ova stava ne mogu biti
istinita;
smatram
da je
jasno da
je
ovaj
drugi
istinit; a
otuda
sleduje
da
zadovoljstvo
nije jedino dobro. ¥;
Ali
se moze reCi, cak i
ako je
svesnost zadovoljstva, a
ne
samo zadovoljstvo,
jedino
dobro.
da
ovaj
zakljucak ne skodi
mnogo hedonizmu. Moze se reci da su hedonisti uvek pod za
dovoljstvom podrazumevali
svesnost zadovoljstva,
mada
se
nisu
rrmogo
trudili da
to
kaZ:u;
ovo je, rnislim,
uglavnorn
tacno.
Popraviti njihovu
forrnulu
u
ovom pogledu
bila
bi,
stoga, samo
stvar od prakticne vrednosti ako je moguce proizvesti zado
voljstvo bez
proizvodenja
svesno::;ti zadovoljstva. Ali
cak
i ta
vaZ:nost,
za koju
rnis1im da je na5 zakljucak stvarno ima, re-
lativno
je
mala. Ono sto zelim da
tvrdim
je
da cak ni svesnost
zadovoljstva nije jedino
dobro;
da je
stvarno besmisleno
tvr-
diti da je tako. I glav:na vaznost
onoga sto je
dosad receno lezi
u cinjenici da isti metod koji pokazuje da je svesnost zado
voljstva
od vece
vrednosti
nego
iadovoljstvo
izgleda da
ta -
kode pokazuje da je i sarna sves:nost zadovoljstva od mnogo
manje vrednosti nego
sto
su druge
stvari.
Pretpostavka
da
80
je svesnost zadovoljstva jedino
dobro proistice
iz
prenebrega
vanja onih istih
razlika cije je
prenebregavanje
podstaklo
ne
oprezno tvraenje da je zadovoljstvo jedino dobro.
Metod koji sam upotrebio da bih pokazao
da
samo za
dovoljstvo nije jedino dobro sastojao
se
u razmatranju kakvu
81
a
ne da
je stepen odobravanja u srazmet·i
prema kolicini
za
dovoljstva:
55.
Odluka, dakle, mora se temeljiti na prvom argumentu
profesora Sidzvika
- ,pozivanju na nas
,intuitivni sud
posle
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 65/122
bismo mu vTednost
pripisali
aka
bi ono
postojalo u apsolut
noj izolaciji, liseno svih svojih uobicajenih pratilaca. A ovo
je,
stvarno, jedini metod
koji
se
moze
sa sigurnoscu upotre
biti
kad
zelimo da pronaaemo koji stepen vrednosti neka stvar
ima sama po
sebL
Potrebu
upotrebe ovog
metoda najbolje
cemo
pokazati pretresanjern
argumenata
koje
je
profesor
Sidz
vik upotrebio u poslednjem navedenom pasusu i otkrivanjem
naCina na
koji nas
oni zavode.
54.
sto
se
tice njegovog drugog
argumenta,
u njemu se
sarno
tvrdi
da druge stvari. za koje bi se moglo p\retpostaviti
da
dele
sa zadovoljstvom svojstvo dobrote zdrav razum pre
porucuje uglavnorn u srazrneri prema
stepenu njihove proiz
vodnosti
zadovoljstva.
Da li bar i
ta
priblizna razmera postoji
izmedu
preporuke od strane
zdravog
razuma i
srecnih
posle
dica onoga sto on
preporucuje
je pitanje na koje
je
vrlo tesko
dati odreden
odgovor, i nema
potrebe da
ulazimo u njega ovde.
Ali,
cak
i ako pretpostavimo da
je
to tacno, i ako pretposta
vimo
da su
sudovi
zdravog razuma uglavnom
tacni, sta
bi
to
pokazalo? To bi zacelo
pokazalo da
je
zadovoljstvo dobar kri
terijum ispravne
radnje -
da
is.to pona:Sanje
koje proizvodi
najvise zadovoljstva
takoae
proizvodi uglavnorn najvise do
bra. Ali to nam ne bi dalo pravo na zakljucak da najvece za
dovoljstvo
sacinjava
0110
sto
je uglavnom
najbolje;
to ipak ne
bi iskljucilo alternativu da najvecu kolicinu zadovoljstva
obicno pratL pod postojeCim uslovim
najveca
kolicina
ostaiih clobara.
i da stoga ono
nije
jedino dobro. To bi
zaista bila
cudna
podudarnost kad bi to dvoje uvek. cak i u
ovorn svetu, bilo u
srazmeri jedno
prema
drugom. Ali cudnost
te podudarnosti ne pruza nam opravdanje da odmah doka
zujemo da
ona
ne postoji - da je ona
iluzija
koju treba
pri
pisati cinjenici da je zadovoljstvo
stvarno
jedino
dobro.
Ta
podudarnost
moze
biti
podlozna i drugim objasnjenjima; i cak
bi bila nasa
duznost
da je usvojimo
i neobja:Snjenu
ako bi nam
izgledalo da
neposredna
intuicija kazuje
da zadovoljstvo niie
jedino
dobro. stavise.
mora se
imati na umu da prihvatanje
ptetpostavke da postoji takva podudarnost poCiva na vrlo
sum
njivom stavu da su srecne pc.sledice
uglavnom
u srazmeri sa
o d o b r v n ~ e m
od
strane zdravog razuma.
I
treba
zapaziti.
mada
profesor Sidzvik
tvrdi da je ovo slucaj. da
njegovi kon
kretni primeri samo teze da
pokazu
sas'.ri.m razliCit stav da'
se
ne
smatra da je stvar dobra
ako
ne daje visak zadovoljstva;
dovoljnog razmatranja
jasno
izlozenog
pitanja .
Izgleda m
jasno da profesor
Sidzvik nije
uspeo, u
dva
bitna pogleda, da
jasno izlozi pitanje ni sebi ni citaocu.
(1) Ono sto
on
ima
da
pokaze, kao sto i sam ka:le, nije
samo to
da
,.se sreca
mora
ukljuciti kao deo krajnjeg dobra
.
Ovom
gled istu, ka:le on,
,ne
treba da
je
sklono
trezveno ra
sudivanje
misaonih ljudi .
A zasto?
Zato
sto ,.ovi
objektivni
odnosi, kad se razlikuju od svesnosti koja ih prati i proistice
iz njih, nisu
krajnje
i
intrinsicno
pozeljniW'
Ali
ovaj razlog.
koji nam on daje da bi pokazao da se smatranje srece samo
delom krajnjeg
dobra
ne sla:le
sa cinjenicama
intuicije,
napro
tiv, samo je dovoljan
da
pokaze da ona
jeste
deo krajnj,eg
do-
bra.
Jer na osnovu cinjenice da
se
nikakva
vrednost
ne nalazi
u jednom
delu
celine, razmatranom posebno,
ne mozemo
za
kljuciti da
se
sva
vrednost koja pripada celini
nalazi
u dru
gom delu, razrnatranom posebno. cak i ako priznamo da ima
mnogo vrednosti u uzivanju lepote, i da nema nikakve u ;t:;a
mom posmatranju lepot.e, koje
je jedno
od
sastojaka te
slo
zene cinjenice,
iz
toga
ne
slcrluje
da sva
vrednost
pripada dru
gom sastojku,
naime,
zadovoljstvu koje imamo
kad
je
p o s m ~
tramo.
Sasvim je
moguce da i ovaj
sastojak takode
nema
ni
kakve
vrednosti
sam
po
sebi; da
vrednost
pripada celom
sta
nju, i samo njemu; tako da su oboje i zadovoljstvo posma
tranje,
samo
delovi
dobra,
oboje podjednako
nu:lni delovi.
Kratko receno. argument
profesora Sidzvika ovde
zavisi od
prenebregavanja principa koji sam poku:Sao da objasnim u mo
joj
prvoj glavi
i
za koji
sam
rekao
da cu ga nazvati
principom
,organskih odnosa =lo-:-
Ovaj
argument
je takav
da
zavodi jer
pretpostavlja, ako vidimo daje celo stanje od vrednosti i takocte
vidimo da jedan element toga
stanja
nema vrednosti sam po·
sebi
da onda drugi
element,
s m
po
sebi
mora imati svu
vred
nost koja
pripada celom stanju. Bail suprotno tome. zato sto
celina ima
organsku
vrednost, Cinjenica je
da
drugi
element
ne
mora
imati
uopste
nikakvu
vrednost.
pa
cak
i
ako
ima
neku.
vrednost celine rnoze biti mnogo veca. Iz ovog razloga. a i da
bi
se
izbeglo
brkanje
sredstava i cilja, apsolutno je
bitno
da
se razmotri u izol ciji svaka razlicljiva osobina da bi
se odre
dilo kakvu vrednost ona
ima.
Profesor Sidzvik. medutim, pri
menjuje ovaj metod izolovanja
sarno na jed n
element
u ce
Jinama koje
razmatra.
On ne
postavlja
pitanje: kad bi sve-
30
Str. 27-30. 36.
6
Principi etike
82
snost zadovoljstva postojala
apsolutno
sama, da
li
bi trezveno
rasudivanje
moglo da
mu pripise neku
veliku vrednost?
Stvar
no,
to uvek
zavodi
ako se uzme celina
koja
je
od
vrednosti
(bilo pozitivne l
negativne),
i onda prosto pita: kome od
svo
jih sastojaka ova
celina
duguje
svoju
vrednost l svoju rda
83
jatna stanja
boljirn od
mnogih
daleko
prijatnijih stanja,
da
on smatra, kao i Mil, da postoje viSa zadovoljstva
koja
su od
vece
vrednosti mada su manje prijatna
nego niZa zadovolj
stva.
Profesor Sidzvik
bi,
naravno,
mogao
tvrditi da
u ovom
slucaju zdrav razum prosto brka sredstva sa
ciljevima;
da
oe
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 66/122
vost? Sasvim je moguce
da je ne
duguje nijednom; i, ako se
poka.Ze
da jedan od njih ima neku vrednost sam po
sebi,
za
pascemo u
ozbiljnu
gre8ku ako
pretpostavimo
da
sva vrednost
celine
pripada
samo
njemu.
Izgleda
mi da je ova
gre8ka obicno
Cinjena u vezi
sa
zadovoljstvom.
Zadovoljstvo zaista izgleda da
je
nuzan sastojak
celina
koje su od najvece
vrednosti;
i po8to
ostali sastojci,
na
koje mozemo
da
ih ra8clanimo, mogu lako
izgledati
da nernaju nikakvu vrednost,
prirodno
je pretposta
viti da sva vrednost pripada zadovoljstvu.
Da
ova
prirodna
pretpootavka ne sleduje
iz premisa
je
izvesno; i da
je
ona,
na
pro tiv, besmisle no
daleko od istine izgleda
ocito rnome
,zre
lom rasudivanju .\
Ako primenimo
na zadovoljstvo
l na sve
snost zadovoljstva jedini siguran metod,
metod
izolovanja, i
pitamo
se
da 1i bismo
rnogli
prihvatiti,
kao
vrlo dobru stvar,
da ne postoji apsolutno nista drugo
sern zadovoljstva,
pa ma
kar ono bilo u
najvecim
kolicinama,
mislim
da
se
necemo
ni
malo dvourniti
da
odgovorimo ne. A jos
daleko
manje bismo
mogli prihvatiti
to kao jedino
dobro. Cak i ako prihvatirno
miSljenje
profesora Sidzvika (koje
mi
ipak
izgleda
vrlo sum
njivo)
da svesnost zadovoljstva
ima vecu vrednost sama po
sebi
nego poomatranje
lepote,
rneni izgleda da prijatno po
srnatranje lepote nesurnnjivo
ima
neizmerno
vecu
vrednost
nego
sto je
irna svesnost zadovoljstva. U
prilog ovom zakljucku
mogu
se pouzdano
pozvati
na
,trezveno
rasudivanje
misa-
onih ljudi . r
56. (2)
Da vrednbst prijatne
celine
ne
pripada sarno
za
dovoljstvu koje ona
sadrli, mislirn
da
ce
postati
jo8
jasnije ako
razmotrimo jednu drugu tacku
u kojoj
je argument profesora
Sidzvika
pogresan.
Profesor
Sidzvik, kao
sto
smo· videli, za
stupa sunmjiv stav da zdrav razum preporucuje neku stvar
uglavnom srazmerno
steperm do
koga ona
doprinosi zado
voljstvu. Ali
on
ne zastupa·,
sto bi uostalom
bilo nesurnnjivo
pogresno,
da je prijatnost svakog stanja
u
srazmeri sa prepo
rucivanjem
toga stanja
od
strane zdravog
razurna. Drugim
recima, samo
kad
uzmete u
obzir celokupne
posledice izves
nog stanja, on je
u
stanju da tvrdi da
postoji
podudarnost
izmedu kolicine zadovo,ljstva i
objekata
koje preporucuje
zdrav
razum.
Ako
razmatramo
svako stanje pasebno
i
pitamo
sta je
sud zdravog razuma
u
pogledu njegove
dobrote
kao cilja
sa
svim
odvojeno od njegove
dobrote
kao
sredstva,
onda ne moze
biti sumnje
da
zdrav razum srnatra
rnnoga daleko rnanje
pri-
ono sto u ovom slucaju
zdrav
razurn
srnatra
boljim
kao
cilj
u
stvari samo bolje kao
sredstvo.
Ali
ja
mislim da je njegov
argument pogresan
jer on, izgleda,
ne
vidi dovoljno
jasno da
je njegovo rasudivanje sasvim protivno
zdravorn
razumu
uko
liko
se
tice intuicija
o
dobroti kao cilju; on ne naglasava
do
voljno
razliku
izmedu
neposredne
prijatnosti
i
pogodnosti
z
proizvodenje zadovoljstva. Da bismo
pravilno
razmotrili 'pi
tanje sta je dobro
kao: cilj,
moramo uzeti stanja koja su ne
posredno
prijatna i
pitati da
l su
prijatnija
uvek i bolja; i
da 1i neka koja su
manje
prijatna izgledaju bolja samo :z.a,to
sto rnislimo
da
ce
ona verovatno
povecati broj
prijatnijih
stanja.
Da bi
zdrav
razum
odrekao
obe ove
pretpostavke,
i
to
sasvim opravdano,
meni izgleda nesumnjivo.
Na
primer, obicno
se
smatra da su
izvesni
najnizi
oblici seksualnog u:Zivanja- po
zitivno
rdavi, rnada nije nimalo jasno
da oni
nisu najprijatnija
stanja koja
ikad
dozivljavamo.
Zdrav razum zaista ne bi sma
trao
dovoljnim opravdanjem- za
tra.Zenje, ovde i sad, onoga
sto
profesorr Sidzvik naziva ,Cistijim zadovoljstvom - to
sto
bi
takva zadovoljstva bila
najbolja
sredstva
za
buduce sticanje
raja
u
kome ne bi
viSe bilo
cistih
zadovoljstava-
ni posma
tranja
lepote,
ni osecanja
ljubavi - vee u korne
bi se najvece
moguce zadovoljstvo
dobijalo
stalnim odavanjem
zivotinjstvu.
A ipak,
ako bi
se
najveee
moguce zadovoljstvo moglo postiCi
na taj naCin,
ako bi ono
bilo postizljivo,
profesor Sidzvik
bi
morao da zastupa
glediSte
da
bi takvo
stanje stvari
bilo pravo
nebo
-
pravi raj,
i
da bi sva
ljudska
stremljenja trebalo da
budu posvecena ostvarenju
toga.
Usudujem
se da
mislim
da
je
ovo glediSte
isto toliko
pogresno
koliko
i paradoksal;no.
57.
Izgleda
mi,
dakle,
ako
dobro
razmotrimo
pitanje:
je 1i svesnost zadovoljstva jedino
dobro?
da
odgovor moca biti:
nije.
Sa
ovim
je pala
poslednja odbrana
hedonizma.
Da
bismo
dobro razmotrili to pitanje, moramo
izdvojiti svesnost zado
voljstva. Moramo
pitati:
pretpostavimo da
smo
svesni
samo
za
dovoljstva
i
nicega
drugog,
cak
ni
toga da
srno svesni,
da l
bi
to stanje
stvari, rna
koliko da je
velika njegova kolicina,
bilo
vrlo
pozeljno? Niko, mislim,
ne
moze pretpostaviti da
bi
ono
to
bilOJ. S druge
strane,
izgleda sasvim jasno da
mi
sma
tramo vrlo pozeljnim
mnoga slozena
duhovna stanja
u
kojima je
svesnost zadovoJjstva spojena
sa
svesno8cu drugih stvari - sta
nja
koja
nazivamo ,uiivanjem te i te
stvari .
Ako je
ovo
tacno,
onda sleduje da svesnost zadovoljstva
nije
jedino dobro
i
da
6
84
su rnnoga druga stanja, u kojima
je
ono
ukljuceno kao deo,.
mnogo
bolja
od njega.
Kad jednom shvatimo prindp
orgai'l
skih
jedinstava, svaka
zamerka
ovom zakljucku, zasnovana na
pretpostavljenoj cinjenici da o s t ~ l elementi takvih stanja ne-
maju'
vrednosti sami po sebi, mora iSeeznuti. Smatram da ni:je
S5
sredstva ukoliko mi pomazu da je zadobijem. Ovo je doktrina
koju ne zastupaju mnogo sadasnji pisci. Ovu doktrinu su po-
glavito
zastupali
engleski
hedonisti
u s ~ d r n n e s t o m i osamna-
estom veku; ona je. na primer, u temelju
Hobsove
etike. Ali
cak je i engleska skola
ucinila
jedan kora:k napred u sada-
snjem veku; njeni sledbenici su sada vecinom utilitaristi. Oni
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 67/122
potrebno da ka.Zem ista vise radi pobijanja hedonizma.
58
Sarno ostaje da
se
kaze nesto o
dvama
uobicajenim
oblicima hedonisticke doktrine - egoizmu i
utilitarizmu.
Egoizam, kao oblik hedonizma,
jeste
doktrina koja sma-
tra da
mi,
svaki
od nas, treba
da
t r ~ i m o svoju vlastitu naj-
vecu srecu kao
svoj
krajnji
cilj.
Ova doktrina, naravno, pri-
znaje
da je
ponekad najbolje sredstvo za ovaj cilj da
pru:lamo
zadovoljstvo i drugima; mi cemo, na primer, takvim p o s t u ~
panjem osigurati za sebe razna zadovoljstva
kao
sto su naklo-
nost drugih prema nama, nemesanje drugih i samopostovanje;
ova zadovoljstva, koja
postizemo time
sto
ponekad
nepo-
sredno
stremimo
sreCi drugih osoba, mogu biti veca
nego
rna
koja druga koja bismo mogli dobiti nekim drugim
nacinom.
Egoizam
u ovom smislu mora se pa.Zljivo razlikovati od ego
izma u
jednom drugom
srnislu, u srnislu u kome
je altruizam
njegova prava
suprotnost.
Egoizam,
onakav
kakav se obicno
suprotstavlja
altruizmu. stvarno oznacava samo
sebicnost.
U
ovom
srnislu,
covek
je
egoist
ako
su
sve njegove
radnjc;
stvarno upravljene
ka
postizanju
zadovoljstva za njega,
pa
smatrao on ili ne da treba da radi tako jer ce time uglavnom
postiCi za sebe
naivecu
mogucu
srecu. Egoizam
se,
prema
tome.
inoze
upotrebiti
cla oznaci teoriju da uvek treba
da
stremimo
postizanju zadovoljstva za sebe,
jer je to najbolje
sredstvo za
krajnji cilj.
pa
bilo
da
je
krajnji
cilj nase vlastito najvece za
dovoljstvo
ili ne. Altruizam. pak, moze da oznacava teoriju da
treba
uvek da stremirrv: sreCi drugih, zato sto
je to najbolje
sredstvo da osiguramo
kako
srecu drugih
tako
i svoju.
Prema
tome, egoist u smislu u kome cu
ia
sada govoriti o egoizmu,
egoist koji smatra da je njegova vlastita najveca sreea krajnji_
cilj, moze u isto vreme da
bude
i altruist; on moze da smatra··
da
treba
da
.
ljubi
svog
bliznjeg zato sto je to
najbolje
sred-
stvo da
bude
srecan.
I obrnuto.
egoist
u drugom srnislu moze
u
isto
vreme
da
bude i utilitarist
On
maze
da
smatra da
treba
uvek da upravi svoje napore ka zadobijanju zadovoljstva
za
sebe
jer je najverovatnije da ce time povecati opsti
zbir
srece,
59
Docnije cu reCi vise o ovoj drugoj vrsti egoizma. <
ovom
antialtruistickom
egoizmu, ovom egoizmu
kao
doktrini
o sredstvima. Sada cu se pozabaviti onom sasvim razlicitom
vrstom egoizma
koja
smatra
da
je
racionalno da
se
svaki covek
drzi
ovog gledista: moja
vlastita
najveca sreca
je
jedina dopra
stvar
koja postoji;
moje
radnje rnogu
samo biti
dobre ka:o
shvataju ako je
moja vlastita
sreca dobra, da bi bilo
cudno
da
sreca ostalih ne
bude
takocie
dobra.
Da
bismo potpuno
otkrili
besmislenost ove vrste ego
izma,
potrebno je
ispitati
izvesne
zabune od kojih zavisi
nje-
gova povrsna verovatnost.
Glavna
od
ovih
je
zabuna. obuhvacena shvatanjem
,moga vlastitog dobra kao
razlicitog
od .,dobra ostalih . Ovo
shvatanje svi mi upotrebljavamo svakog dana; ono je
jedno
od prvih na koje je prost
covek
sklon da se pozove pri pre-
tresanju
rna kog
pitanja etike;
i egoizam se
obicno
zastupa po
glavito zato sto njegovo znacenje
nije
jasno shvaceno. Stvarno
je
jasno da je pravilnije primeniti
termin egoizam
na
teo-
riju da je moje vlastito dobro jedino dobro
nego
na teoriju
da
je
moje
vlastito
zadovoljstvo jedino dobro.
Covek
moze biti
egoist
cak
i ako nije hedonist. Shvatanje koje
je,
mozda, naj-
blize asocirano
sa egoizmom je
ono oznaceno recima .,moj
vlastiti interes . Egoist je covek koji smatra da je teznja da una-
predi
svoj
vlastiti interes jedino moguce
i
dovoljno
opravdanje
svih
njegovih radnji.
Ali ovo shvatanje .,moga vlastitog
inte-
resa jasno ukljucuje, uopste gO\:oreci. rnnogo viSe nego moje
vlastito
zadovoljstvo.
Zaista, sarno zato sto se i ukoliko se
smatralo da se ,.moj vlastiti interes sastoji od moga vlastitog
zadovoljstva,
egoisti su dosli na glediSte
da je moje
vlastito
zadovoljstvo jedino dobro. Njihov tok rasuciivanja
je
sledeCi:
jedinu stvar koju treba
da
osiguram je moj vlastiti
interes;
ali moj vlastiti interes se sastoji u mom najvecem mogucem
zadovoljstvu; pa stoga jedina stvar koju treba da zadobijem
je
moje vlastito zadovoljstvo.
Priznajemo da
je vrlo prirodno
da
se; pos[e
razminjanja
ovako identifikuje moje vlastito zado
voljstvo
sa mojim
vlastitirn interesorn; takocie
priznajemo
da
to obicno
cine
i
moderni
moralisti
Ali.
kad je profesor Sidzvik
istakao ovo (III. XIV. §5, odeljak III), trebalo je da takocie
istakne da
se
ova identifikacija ne Cini pri obicnom razrni
sljanju. Kad prost
covek
kaze .,moj vlastiti interes ,
on
ne
podrazumeva da
je
to isto sto i izraz .,moje vlastito
zadovolj-
stvo
-
on obicno cak
i
ne
ukljucuje ovo
drugo
on pod
recima ,rnoj vlastiti
interes
podrazumeva svoje vlastito
na-
predovanje,
svoj vlastiti
ugled,
sticanje
boljeg prihoda itd To
sto.
profesor
Sidzvik
nij
e opazio ovo sto j e on dao
onaj
raz-
log' koji je dao
za
Cinjenicu da anticki moralisti nisu ;identifi-
86
kovali
,rnoj
vlastiti
interes sa mojirn vlastitirn zadovoljstvorn,
izgleda da treba pripisati tome
sto on
nije opazio
baS onu
za
bunu u
shvatanju
izraza ,moje vlastito dobro koju cu ja
istaci.
Tu zabunu
je, mozda,
Platon
jasnije opazio nego ijedan
drugi
moralist,
a sarno ukazivanje na nju dovoljno je da se
87
recnost. Potpunije i
terneljnije
opoVTgavanje rna koje teorije
ne bi se moglo pozeleti.
60. A ipak
profesor Sidzvik smatra da
je egoizam
ra-
cionalan, te ce biti korisno da ukratko razrnotrirno razloge
koje daje za ovaj besrnislen
zakljucak. ,Egoist ,
ka2e
on
(po
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 68/122
opovrgne
glediste profesora S1dzvika da
je
egoizarn
ra -
cionalan.
sta se, dakle, podrazurneva pod izrazorn ,moje
vlastito
dobro ? U korn srnislu rnoze stvar biti dobra za mene? OCi-
gledno je, ako razrnislimo, da jedina stvar koja rnoze pripa-
dati
meni,
koja
rnoze
biti
moja
jeste nesto sto je
chobro
a
ne
cinjenica da je to nesto dobro. Kad, stoga, ka2ern rna za sta
sto
sam
dobio
da je ono
,rnoje vlastito dobro , rnorarn podra-
zumevati ili da je stvar koju sam
dobio
dobra, l da je rnoje
posedovanje
te stvari dobro. U oba slucaja
moja
je sarno stvar
iii
je moje samo
posedovanje te stvari, a ne dobrota
te stvari
l toga posedovanja. Nema vise nikakvog znacenja u prida-
vanju reci ,rnoje
nasern
predikatu
i tvrdenju: posedovanje
ovoga od
moje
strane je
moje
dobro.
cak
i ako ovo
proturna-
cirno recenicorn ,rnoje
posedovanje
ovoga je ono sto ja rnislirn
da je dobro , i
tada
VaZi isto: jer OllO
StO
ja rnislim jeste da
je
moje posedovanje toga prosto dobra; i,
ako
rnislirn pravilno,
onda je istina da je rnoje posedovanje toga prosto dobro -
a
ne
da
je,
ni
u
kakvom
srnislu,
moje
dobro; a
ako
rnislim po
gresno, ono
nije dobro
uopste.
Kratko
receno, kad
govorim
o
nekoj stvari kao 0 ,morn vlastitorn dobru , sve sto pod
tim
mogu da
rnislim jeste da
je
nesto sto ce biti iskljucivo moje.
kao sto je rnoje
vlastito
zadovoljstvo rnoje (rna kako bio raz
licit srnisao ovog odnosa oznacenog recju ,posedovanje ), ta-
kode i dobra apsolutno; ili tacnije, da je moje posedovanje
te stvari dobro apsolutno. Dobro
te
stvari ne
moze
ni u kom
mogucern srnislu biti ,privatno l pripadati meni; nista vise
nego sto neka stvar rnoze postojati privatno samo za
jednu
osobu.
Jedini
razlog koji rnogu irnati
da
strernim
,morn vla-
stitorn dobru jeste da je to dobra apsolutno da ono sto tako
nazivam pripada
rneni -
dobro apsolutno
da
ja treba
da
imam
nesto, koje. ako ga
imam,
drugi ne rnogu irnati. Ali, ako je
dobra apsolutno da ja to imam, onda svi drugi
imaju
isto to
liko
razloga koliko
i
ja
da strerne da ja to
imam.
Ako je,
da-
kle, istina
za ,interes
(iii ,.srecu ) rna
kog
pojedinog coveka
da to
treba
da bude njegov jedini krajnji cilj, to samo rnoze
da znaci da je ,interes (iii
,sreca )
toga
coveka
jedino dobro.
univerzalno
dobro
i
jedina
stvar kojoj svaki treba da strerni.
Egoizarn, dakle, srnatra da je sreca svakog coveka jedino do
bro - da irna izvestan broj razlicitih stvari od kojih je
svaka
jedina dobra stvar koja postoji - ovo je apsolutna proti.v-
slednja glava,
§1),
,moze izbeCi dokaz
utilitarizrna
odbijanjem
da tVTdi , b ilo ,precutno i l i izrici:to, da njegova vlastita
naj-
veca sreca
nije
samo kra.jnji racionalni cilj za njega vee da
je i
deo univerzalong
dobra . I u
pasusu na
koji nas
on ovde
upucuje,
jer
je tarno ,video ovo,
on
ka2e: ,Ne moze 5e do
kazati da razlika
izmedu
njegove vlastite
srece
i
srece
drugoga
nije za njega bitna
(IV.II.§1).
sta profesor Sidzvik podrazu-
meva
pod
ovirn
f r z ~ r n
,krajnji racionalni cilj
za
njega , i
za
njega bitna ?
On
i ne pokusava da
ih
definiSe; a
poglavito
upotreba
takvih
nedefinisanih
fraza
prouzrokuje besrnisleno
sti koje se
cine
u filozofiji.
Irna l ikakvog srnisla u korne
neka
stvar rnoze da bude
krajnji racionalni cilj za jednu
osobu
a ne za drugu? Pod
krajnjirn mora
se
bar
podrazurnevati
da
je
cilj dobar sam po
sebi
-
dobar
u na:sern neodredljivom srnislu; a pod ,racional-
nim
da
je bar isti..nski dobar. Da je neka
stvar
krajnji racio
nalni cilj; znaci, dakle, da je
zaista
dobra sama po sebi; a da
je
zaista
dobra sarna
po
sebi, znaCi da je ona deo univerzalnog
dobra.
Mozemo
l pripisati ikakvo znacenje
torn
ogranicenju
,za
njega ,
koje bi ucinilo da
stvar
dobra sarna po sebi pre-
stane
da bude univerzalno dobra? To je nernoguce;
jer
sreca
egoista mora l
biti
dobra sarna po sebi, a time biti i deo uni-
verzalnog
dobra,
l inace
uopste ne moze biti dobra
sarna
po
sebi: nema izlaza iz ove dileme. A ako uopste nije dobra, ka
kav
razlog moze on
imati
da strerni njoj? Kako ona moze biti
racionalan cilj za
njega?
To
ogranicenje
,za njega nema
ni-
kakvog
znacenja ako
ne
podrazurneva
ne
za
druge ;
a
ako
podrazurneva ,ne
za
druge , onda ona ne rnoze biti racionalan
cilj
za njega,
jer
ne moze biti istinski dobra
sama
po sebi;
fraza
,krajnji
racionalni
cilj
za
njega
protivreci
sarnoj sebi.
Tvrdenje da je neka stvar cilj za nekog pojedinca ili da je
dobra za njega,
moze
samo
da znaci jednu od
cetiri
sledece
stvari.
Ili
(1) to moze
da
znaCi
da
je cilj o kome
je
rec nesto
sto ce pripadati iskljucivo njemu; ali u tom slucaju,
da
bi bilo
racionalno za njega da mu strerni, njegovo
iskljucivo
posedo
vanje toga cilja: moralo bi biti deo univerzalnog
dobra. I l i
(2)
to moze
da znaCi da
je taj
cilj jedini kome treba
da
strerni;
ali
ovo
moze da
bude zato
sto ce on,
radeci
tako, uciniti
naj-
vise sto
moze
za ostvarivanje urriverzalnog
dobra
1
; a
OVO
ce,
U
na5em
slucaju,
dati egoizmu sarno vid doktrine o sredstvima.
II i (3)
to
moze da znaci da stvar kdjoj je rec je ono sto on
88
zeli ili
ono sto
on misli
da
je
dobro;
ali, u tom slucaju,
ako
on
misli pogresno, onda ta stvar
uopste
nije racionalan
cilj, a
ako
misli tacno, onda je ona deo univerzalnog
dobra.
IIi (4) to
.moze da
znaci
da je narocito
pogodno
da on odobri i l i uzme
za
svoj cilj
stvar koja
ce pripadati
iskljucivo njemu;
ali, u
ovom slucaju, to
sto ce
ona
pripasti
njemu i to
sto ce
on stre
v1se, a u tom
slucaju on samo
smatra
egoizam
doktrinom o
sredstvima; ili zato sto je njegova vlastita sreca
najveCi iznos
univerzalnog
dobra koji
se uopste moze
ostvariti,
a u ovom
slucaju
imamo
pravi
egoizam
i ocitu
protivrecnost
da je
sreca
svake osobe
ponaosob
najveci iznos univerzalnog dobra
koji
se uopste moze ostvariti.
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 69/122
initi
njoj, moraju
biti
delo:vi
univerzalnog
dobra; tvrdenjem
,da
je izvestan
odnos
izmedu dve
stva.ri
podesan
i l i
pogodan,
.mozemo samo podrazumevati da .je postojanje toga odnosa
apsolutno
dobro
samo
po sebi
(sem ako je ono takvo
kao
sred
stvo, a
onda bi
to
potpalo pod slucaj
(2) ).
Dakle,
nikakvim
mogucim znacenjem koje
se moze
dati frazi da je njegova
vlastita sreca krajnji racionalni
cilj za njega ne
moze egoist
iskljuciti obuhvatanje tvrdenja da je njegova vlastita sreca
apsolutno dobro; a tvrdenjem
da
je
ona krajnji
racionalni
cilj,
on
mora
podrazumevati
da
je ona
jedina
dobra stvar
-
,da
je ona jedino univerzalno dobro; i
ako
on takode
smatra da
je sreca svakog coveka krajnji racionalni cilj za njega (tj.
za
toga coveka), onda
ovde
imamo osnovnu protivrecnost ego
izma
da postoji
ogroman
broj
razlicitih stvari
od kojih je
sv k
jeclino clobro.
-
A lako je
videti
da isti
obziri vaze
i za
frazu
da
je ,razlika izmedu njegove vlastite srece
i
srece dru
goga od bitne
vaznosti za
njega ·.
Ovo
samo moze da
znaci
ili
1)
da
je
njegova vlastita sreca
jedini
cilj
koji
je
od
znacaja
po njega,
i l i (2) da je
jedina
va:Zna
stvar
za njega
(kao
sred
stvo)
da se stara za
svoju vlastitu srecu, ili
(3)
da on
samo
mari za svoju vlastitu srecu, ili
(4) da
je dobro da sreca
sva
kog pojedinog coveka bude jedina briga toga coveka.
Ali ni
jedan
od ovih
stavova,
pa bili istina i l i
ne,
nemaju ni naj
manju
teznju
da
pokazu, ako je njegova vlastita
sreca
iole
pozeljna,
da ana nije deo univerzalnog
dobra.
l i je njegova
vlastita sreca dobra stvar ili nije; i, bez obzira u kom smislu
ona
moze biti od bitne vaznosti
za njega, mora biti istina da
on,
ako ona nije dobra,
nema opravdanja
da je
stice, a da,
ako je
dobra,
i
svi
drugi imaju podjednak razlog
kao
i on
aa
je sticu
ukoliko
su u
stanju da
to Cine i
ukoliko
to
ne isklju
cuje
njihova
postizanje
drugih vrednosnijih
delova univerzal
nog dobra.
Kratko
reeeno, jasno je
da
dodavanje
,za
njega .
,za mene recima kao
sto
su ,krajnji racionalni cilj ,
dobro .
,bitno
samo
pravi zabunu i nista viSe. Jedini
moguci
razlog
koji moze da opravda rna koju
radnju
je taj da se njome ostva
ruje najveci
moguci iznos
onoga sto je apsolutno
dobra.
A ako
neko kaze da postizanje
njegove
vlastite srece opravdava nje
gove
radnje,
on
mora
pod tim
podrazumevati
da je to najveCi
moguci
iznos
univerzalnog
dobra
koji on moze da
ostvari. A
ovo samo
moze biti
istina
i l i
zato
sto on nema moei da
06tvari
.
61
Treba
zapaziti,
posto je
ovo tako, da
se odnos ra
cionalnog egoizma
prema racionalnom
covekoljublju
,
koji
profesor Sidzvik smatra najdubljim problemom etike (III.
XIII. §5 n. 1), pojavljuje u sasvim drukcijoj svetlosti
od
one
u
kojoj ga on
predstavlja
Cak
i lw covek ·,
kaze on.
,pri
znaje samoocevidnost
principa
racionalnog covekoljublja,
on
jos uvek
maze
da
smatra
da
je njegova vlastita
sreca cilj
koji
bi za njega bilo neracionalno da zrtvuje rna kom
drugorn
cilju;
i da se stoga
sklad
izmedu
maksime
razboritosti i
mak
sime racionalnog covekoljublja mora nekako dokazati
da
bi
moralnost
bila potpuno
racionalna. Ovo
poslednje
glediste
za
stupam i ja
(poslednja
glava. §1).
Profesor Sidzvik zatim
istice .,da se nerazdvojna
veza
izmedu utilitaristicke duznosti
i
najvece srece pojedinca
koji se
povinuje
toj duznosti
ne
moze
dokazati
na
zado-:oljavajuci nacin empirijskim dokazima
(poslednja
glava.
§3). I poslednji pasus
njegove knjige
kaze
nam, posto se .,uskladenje duznosti
i licnog
interesa
mora
sma
trati
hipotezom
logicki
nuznom da
bi
se
izbegla
osnovna
p r o ~
tivrecnost 3l
u jednoj
od glavnih oblasti nase
misli,
to ostaje
da se pitamo ukoliko ta nuznost sacinjava dovoljan
razlog za
usvajanje ave
hipoteze··
(poslednja glava,
§5)
Pretpostaviti
postojanje takvog bica kakvo
je bog.
po opstoj s gl snosti te
ologa , osiguralo bi. po misljenju profesora
Sidzvika,
potrebno
usklactenje; jer
bi bozanske sankcije takvog
boga
naravno
bile
dovoljne da ucine to uvek interesorn
svakog
pojedinca da
unapreduje univerzalnu srecu
po
svorn najboljem znanju
(poslednja glava,
§5).
Ali, sta je ovo uskladenje duznosti i licnog interesa ,
lmje
bi bozanske sankcije mogle da osiguraju?
Ono
bi se sa
stojalo
samo
u
cinjenici
da
bi
isto
ponasanje
koje
proizvodi
najvecu mogucu srecu najveceg broja takode
uvek
proizvelo
i
najvecu
mogucu srecu vrsioca. Kad bi ovo bio
slucaj
(nase
empirijsko znanje pokazuje
da to nije
slucaj
u
ovom svetu),
.,moralnost
bi. smatra profesor
Sidzvik.
bila potpuno racio
nalna ;
i izbegli
bismo ,konacnu
i
osnovnu protivrecnost
u
na8im
oCitim intuicijama sta je razumno u ponasanju . To ce
reci,
izbegli
bisrno nuznost da mislimo da je obaveza da osi
guramo svoju vlastitu najvecli srecu (maksima razboritosti)
1
Kurziy
je
moj.
90
isto toliko ocita kao i obaveza da osiguramo najvecu srecu
uapste (maksimaJ covekoljublja). Ali je sasvim ocigledno da
ne
bismo
to
izbegli.
Profesor Sidzvik
cini
karakteristicnu
gre
sku
ernpirizma - gre§ku koja se sastoji u rniSljenju
da
izmena
u
cinjenicama
moze
da
ucini
da protivrecnost prestane da bude
protivrecnoot. Da je sreea pojedinca jedino dobro i
da
je sreea
91
62 Jasno je, dakle, da doktrina egoizma protivreci sa-
moj sebi; a jedan razlog za§to ovo
nije
opa:leno je zabuna u
pogledu
znacenja
fraze ,moje
vlastito dobro".
Treba
zapaziti
da su ova zabluda i prenebregavanje ove protivrecnosti ne-
minovno obuhvaceni u prelazu od naturalistickog hedonizrna,
u njegovom uobicajenom obliku, na utilitarizam. Mil, na
pri-
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 70/122
svih
takode jedino dobro
protivrecnost
je koja se ne
moze
re-
siti
pretpostavkom da isto pona§anje osigurava oboje; to bi
bilo
isto
toliko protivrecno
pa
rna koliko
da smo
sigurni
da
je ta pretpostavka: opravdana. Profesor SidZvik bi da sacuva
uze iako
gubi
june. On smatra
da
dejstvo
bozanske svemoCi
osigurava da ono sto daje zadovoljstvo ostalima takode pru:la
zadovoljstvo i
njemu
-
da
sa:mo
to dejstvo
moze da ucini
etiku
racionalnom; ali
on
ispu5ta iz
vida Cinj enicu da
bi
eak
i
to
delovanje
bozanske svemoei ostavilo
etiku
u protivrecnosti,
u
poredenju
sa kojom njegova teskoca je sitnica - i
to
u p,ro
tivrecnosti
koja bi
svela svu etiku
na
prostu
besmislenost
pred
kojom bi
i bozanska svemoc
morala
biti
nemoena za svu
vee
nest.
Princip
egozima
da
je sreca svakog coveka jedino dobro
je sam po sebi protivrecnost; a princip univerzalnog hedo
nizma da
je i
s r e ~ svih jedino dobro
je jos
jedna protivrec-
nost. Kako dokazati da su svi ti stavovi tacni. zaista bi se rno
glo nazvati ,najdubljim problemom etike", to bi
stvarno
bio
problem koji
bi bio nu:lno nereilljiv. Ali oni
svi
ne
mogu biti
tacni; pretpostavka
da
su oni ta.cni ne potice ni iz kakvog raz
loga, vee iz zabune. Profesor Sidzvik brka ovu protivrecnost
sa
prostom cinjenicom
(u koj<?j nema nikakve protivrecnosti)
da
na5a
vlastita najveea
sreca i naijveca
sreca svih nisu
uvek
postizljive istim sredstvima. Ova bi cinjenica,
da
je sreca je
dino dobro, bila zaista od izvesne vaznosti; i, rna sa kog gle
diSta, slicne Cinjenice
jesu od
vaznosti. Ali one
nisu
ni.Sta
drugo sem primeri va:lne cinjenice da je u ovom svetu koli
cina dobrog koja se moze postici vrlo malena u poredenju sa
onom
koja
se
moze zarnisliti. To sto
ne
mogu
da dobijem naj-
vece moguce zadovoljstvo za sebe ako uglavnom proizvedem
najvece rnoguce zadovoljstvo,
nije nista
viSe dublji problem
etike
nego
sto je
to
sto ni
u
kom
slucaju ne
mogu
dobiti ono
liko zadovoljstva koliko bi bilo pozeljno. To samo znaci, ako
dobijemo onoliko dobroga koliko
je
moguce na jednom me
stu,
da
mozemo dobiti rnanje uopste uzev jer je kolicina po
stizljivog dobra ogranicena. Reei
da moram da biram
izmedu
svog
vlastitog dobra
i
dobra svi
je la:lna
antiteza; jedino ra-
cionalno pitanje
je kako da
izaberem izmedu svog vlastitog
dobra i dobra drugih a princip po kome se
na
ovo mora od
govoriti je
sasvim isti kao princip po
kome
moram izabrati da
l da pru:lim zadovoljstvo ovoj
i i
onoj drugoj osobi.
mer,
kao
sto smo videli,
izjavljuje:
,Svaka osoba,
ukoliko to
smatra postizljivim, zeli svoju vla stitu sreeu" (str. 53). I
on
nudi to kao
razlog za§to je opsta
sreca
pozeljna. Videli smo
da
to miSljenje obuhvata, na
prvom
mestu, naturalisticku gre
sku. Ali, stavise, cak i kad ta greska ne bi hila greska, ona bi
mogla samo
da bude
razlog za egoizam, a ne za utilitarizarn.
Milov
argument je
kao
sto
sleduje: covek zeli
svoju
vlastitu
srecu, stoga je njegova: vlastita
sreca
pozeljna. Dalje, covek
ne
zeli
nista sem svoje vlastite
srece,
stoga je jedino njegova
vla
stita sreca pozeljna. Zatim
treba da
pamtimo
da
svaki,
po
mi
sljenju Mila,
tako
zeli svoju
vlastitu
srecu, a iz toga sleduje
da je
sreca
svakoga jedino
pozeljna. Ovo
prosto
protivreci
samom sebi. Sarno razmotrite
sta to
znaci.
Sreca
svakog co
veka je jedina
pozeljna stv.ar: mnoge razlicite
stvari
su
svaka
od njih jedina pozeljna stvar. Ovo je osnovna protivrecnost
egoizma. Da bi mislio
da njegovi
argumenti teze da doka:lu
ne egoizam vee utilitarizam, Mil
mora
da misli da iz njegovog
stava ,sreca
svakog
coveka
je
njegovo vlastito
dobro" moze
da izvede stav ,sreca svih je dobro svih"; dok, u stvari, ako
razumemo
sta
,njegovo vlastito dobro
znaci,
onda je jasno
da se
poslednji stav
moze
samo
izvesti iz stava ,sreca svih
je
dobro svakoga".
Naturalisticki
hedonizarn, dakle, logicno vodi
sarno egoizmu. Naravno,
naturalist
moze da smatra da ono
cemu stremimo
je
,zadovoljstvo
a
ne nase vlastito
zadovolj
stvo a to bi, uvek pretpostavljajuci
naturalisticku
gre5ku,
dalo utilitarizmu jedan nezamerljiv razlog. Ali on obicno
srnatra da on zeli svoje vlastito zadovoljstvo, l ga bar brka
sa onirn drugirn, a
tada ga
logika
mora
navesti
da usvoji
ego
izarn a ne utilitarizam.
63 Drugi razlog za5to se egoizarn
smatra
obrazlozlji
vim potice iz njegovog brkanja: sa onom drugom vrstom ego
izma
- egoizma
kao
doktrine o
sredstvima.
Ovaj
drugi
ego
izam ima
pravo
da ka:le: vi treba da sticete
svoju vlastitu
srecu, bar
ponekad;
a moze
cak
i
da
ka:le:
uvek.
Ali,
k:a d on
to ka:le, skloni smo
da
zaboravimo njegov uslov: ali
samo
kao
sredstvo za
nesto
drugo.
Cinjenica je
da· smo rni u nesavr-
senom
staniu;
rni ne mozemo
da
postignemo ideal odjednom.
I
stoga je
cesto na5a du:lnost, cesto
apsolutno ,treba , da -
nimo
stvari
koje
su
dobre samo i i poglavito kao sredstvo;
moramo da
Cinimo
najbolje sto
rnozemo, sto
je
apsolutno
92
,ispravno",
ali
ne 0110
sto
je
apsolutno dobro" 0 ovome reCi
vise
.docnije. Ovde to samo
pominjem jer
smatram da Je
na
izgled mnocro obrazlozenije reci da treba da sticemo svoje vla
stito z a d o v ~ l j s t v o
ne ],<ao sredstvo, nego
kao
cilj, i zato sto m i ~
slim da ova doktrina, usled zabune, daje nesto od svoje povl'Sne
verovatnoce sasvim razlicitoj
doktrini pravog
egoizma: moje
po njegovim posledicarna; a one opet, naravno kad su ostva
rene, n e r n a j ~ _ n i k ~ v u vre_dnost same
po
sebi,'
vee
su samo
sredstva
za
JOS
d_alJu
buducnost, i tako dalje
ad
infinitum
_ . . Dru_ga tacka u v ~ z . i sa utilitarizmom koja zaslu2uje pa
z n J ~ Je ta sto, ~ a d se taJ 1zraz upotrebljava u vezi sa izvesnim
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 71/122
vlastito najveee zadovolj5tvo je jedina
dobra
stvar.
64. Toliko sto se tice egoizma. 0 utilitarizmu
nema
po
trebe da se
ka2e
mnogo; ali dve tacke zasluzuju paznju.
Prva
je da ovaj termin,
kao
i
termin
egoizam,
ne
su
gerise
prirodno
da
o
svima
nasim radnjama
treba
s ~ d i t i
preffi:a
stepenu
u kome su one sredstva
zaclovoljstvu.
NJegovo pn
rodno znacenje je da je merilo ispravnog i neispravnog u p o ~
nasanju
tendencija
ponasanja
da
unapreduje interes svakoga.
A pod
interesom se
obicno
podrazumeva velika
raznolikost
razlicitih
dobara,
svrstanih zajedno samo zato sto
su
ona
ono
sto
covek
obicno zeli
za
sebe, ukoliko njegove
zelje
nemaju
onu psiholosku osobinu koja se naziva
,.moralnom"
Kori
sno". dakle, znaci. i u antickoi filozofiji sistematski je upo
trebljavano
da znaci,
ono
sto ]e
sredstvo za
postignuce
onih
dobara koja nisu rnoralna dobra.
Sasvim
je
neopravdana
pret
postavka
da
su
ta
dobra
samo
dobra kao
sredstva zadovoljstvu
ili da
se
ona obicno smatraju takvim. Glavni razlog za usva
janje termina ,utilitarizam" bila je stvarno namera
da
se
na
glasi
cinjenica da
se
ispravno
i
neispravno ponasanje mora
ceniti
po svojim
rezultatima
- kao
sredstvo. nasuprot
strogo
intuicionistickom gledistu da
su izvesni
nacini delanja ispravni
a druo·i neispravni bez obzira sta su niihovi rezultati. u isti
canju 'da ono sto je ispravno mora znaciti 0110 sto proizvodi n a j ~
bolie moguee rezultate utilitarizam je potpuno opravdan. Ah
sa
ovim
tacnim
tvrdenjem
bila je
asocirana istorijski. a i sa
svim prirodno, dvostruka
greska.
(1)
Pretpostavljalo
se da se
najbolji
moguei
rezultati sastoje samo od ogranicene vrste do
bara,
koja se
uglavnom
podudaraju
sa onim
koja su obicno
smatrana
rezultatima
..korisnih" ili ,.zainteresovanih" radnji;
a
za
ove
se
prenaglo pretpostavilo da
su
dobre samo kao
s r e ~ -
stva zadovoljstvu. (2)
Utilitaristi su skloni
da sve
smatraJU
sredstvom,
zanemarujuci
cinjenicu da su neke stvari
koje
su
dobre kao
sredstva
takode dobre i kao ciljevi. Tako, na
primer,
pretpostavljajuci
da je zadovoljstvo dobro, postoji teznja da
se
sadasnje
zadovoljstvo ceni samo kao
sredstvo
za buduee
zad?
voljstvo, a ne da se ono. kao sto je stvamo potrebno
ako
Je
zadovoljstvo dobro kao cilj. takode meri u poredenju sa mo
gueim buduCim zadovoljstvima. Mnogi
utilitaristicki
argumenti
sadl'Ze u
sebi
logicku besrnislicu
da
ono sto
je
ovde i sad,
nikad
nerna nikakvu
vrednost
sarno po sebi,
vee
ga treba ceniti samo
o ~ h k o r n h e ~ < ? m z r n ~ ~
njegove
pristalice, cak i u svom opisivanju
n } ~ g o v o . g ctl;a. o ~ n c n ? ne razlikuju tacno izmedu sredstva
cllJa. N J e ~ ~ v a naJb?lJe poznata
formula je
da
rezultat
p korne
~ r e ? a sud1h o
.radnJarna
_je , n < ; j v ~ c a sreca najveeeg broja".
Ali
]e
Jasno,. ako
J_e
_ zadovol_Jstvo Jedmo dobro, da ce se, pod uslo.:.'
~ o f l
da
Je
kohcma
podJednako velika,
postiei
podjednako
po
z e l ] ~ n .
~ e z u l t a t
b1lo
da _
ga u2ivaju mnogi, l nekolicina,
pa
pa ; ~ k _
ak<? ga
m ~ o
n_e
u z 1 v ~ .
Ako
treba
da stremimo najveeoj
s7ec1 n a J ~ l e c e _ g _ broJa, Jasno Je da ovo, p hedonistickiom prin
c:pu
r n o z ~ b1h sarr:o zato sto postojanje zadovoljstva kod ve
h k o ~ br?Ja o s o ~ a 1_zgleda da je najbolje rnoguee sredstvo
za
pos IZanJe pastoJar.;,:Ja. n a j _ v ~ c e kolicine zadovoljstva. Ovo je
r n ? ~ d a _stvamo. s l ~ ~ a ] ; all Je opravdano podozrevati da je na
u t ~ h t a n s t e :
pn I1J1hovo_m usvajanju hedonistickog
principa.
uhcao o;:aJ neusp_eh da_ J a ~ n o razlikuju izrnedu zadovoljstva ili
svesnosti
zadov_ol]stva 1 nJegovog posedovanja od strane
neke
osobe. ~ n o o Je lakse srnatrati posedovanje zadovoljstva od
strane
1 z v e ~ n o ~
b r o j ~
lica
jedinim
dobrom
nego
srnatrati
da
je
s ~ m o
pastoJanJe
p a d J e d n a ~ o velike koliCine zadovoljstva je
c t : n ~ dobra. S t v ~ r n o ako b1srno strogo uzeli
utilitaristicki
prin
C1p _ pretpostav1li da
utilitaristi
misle da je posedovanje zado
v o ~ J s ~ v a od
~ t r c : n e
r n n o ~ i ~ _
~ o b a
_do?ro samo p sebi. onda taj
pnr:-c1p ne
_b_
bw
hedomshcb,
vee b1 abuhvatio, kao nuzan deo
kraJnJeg
.911Ja,
p o t o j ~ n j e
izvesnog
broja lica, a ovo ukljucuje
rnnogo
VIse
nego sta Je sarno zadovoljstva
. _ Ali
mora shvatiti
da utilitarizam, u obliku u kome
je
ob1cno
usvo)en, zastupa
glediSte da
je jedino dobro l
sarna
s : r e s n o ~ t
zadovoljstva, i l ~ svesnost zadovoljstva zajedno sa
mi
mrnalmr? dodatko_rn koJ1 se
podrazumeva postojanjem
takve
svesn?sh ~ a r ~ o d Jedne osobe. Ovo
je
njegov
znacaj kao eticke
dok rme;
1 rm srno . ga,
kao takvog,
vee
opovrgli
pri
opovrc:ra
vanJu
hedon zrna:
~ a j v i S e
st?
maze
da se ka2e za
njega
jestebda
on
ne_ zavoch ozb1l]no u svOJ1m prakticnim zakljuccirna iz rat-'
l o ~ a
.:to. kao
ernpirijska cinjenica,
metod delanja kojl danosi
naF1se. ? b r ~ uglavnorn takode donosi najvise zadovoljstva.
Uhhtansh zarsta
posveeuju veeinu
svojih
arcrurnenata
tome da
p o ~ _ a z u
da
je
nacin
delanja koji donosi
nafvise
zadovoljstva
ob1cno takav da ga 7.clrav razurn odobrava. Videli
smo
da se
p r ~ f e s o r . Sidzvik
p_ozi
va na tu cinj enicu
kao
da ona tezi da po
kaze
d_a
Je zadovol]stvo jedino dobra; i takode
smo
videli da ona
ne teZ da to pakaze. Videli smo kako su
vrla
labavi ostali ar-
94
gumenti isticani u prilog ovom stavu; i da taj stav, ako se dobro
razmotri sam za sebe, izgleda sasvim besmislen. I, uostalom, sa
svim je
sumnjivo
da
radnje
koje, uopste uzev, proizvode naj
viSe
dobra takode
proizvode i najviSe zadovoljstva. Argumenti
koji
bi trebalo da
to dokaiu svi su vise l
manje
upropa5ceni
pretpostavkom da ce nu.Zni uslovi za postizanje najvise zado
95
E ~ ? i z a m izgleda da duguje svoju povr5nu verovatnost deli
micno n e u s p ~ h ' se
o p a z ~
ta protivreenost - taj neuspeh je
pokazan
n a S 1 d z ' : l ~ o v o m pr;meru;
a delimicno brkanju egoizma
kao ~ o k t n n e o CllJU
sa
eg01zmom kao doktrinom o sredstvima.
Ako Je hedonizam istinit, onda egoizam to ne moze biti· a on
moze biti je lazan. Cilj
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 72/122
voljstva u bliskoj buducnosti, i dq.lje uvek biti isti.
Pa
cak i uz
pornoc ove pogresne
pretpostavke
oni nam pruzaju
sasvim
sumnjiv
dokaz. Te,
prema
tome, nerna potrebe
da
ulazirno u to
kako
da
se objasni ta cinjenica, alw je ona zaista cinjenica. Do
voljno
je sto
srno pokazali
da su
mnoga
slozena
duhovna stanja
od rnnogo vece vreclnosti nego sto
je
zadovoljstvo koje ona sa
dr:le.
Ako je
tako,
onda
nijed n oblik
hedonizma ne
moze
biti
istinit A posto je
prakticno
vodstvo koje nam zadovoljstvo pru
za kao kriterijum sasvirn neznatno
kada
se zeli da prOTaeun
bude
tacan,
najbolje
je da sacekamo dalje
ispitivanje
pre
negOi sto
primirno
vodu
cija je korisnost vrlo
sumnjiva
i u
ciju
pouzda
nost irnarno ozbiljnog razloga
da
sumnjamo.
65 Najvainije
tacke za
koje
sam
se
trudio
da ih uspo
stavim u ovoj glavi su sledeee. 1) Hedonizarn se mora strogo
definisati
kao doktrina da je
,zadovoljstvo
jedina
stvar
koja
je
dobra sama po sebi ; ovo glediste
duguje za svoju
rasprostra
njenost poglarvito naturalistickoj gresci, i Milovi
argumenti
mo
gu
se
uzeti
kao
tip argumenata koji su
pogresni u
tom
pogledu;
samo je Sidzvik
branio
hedonizam
ne
praveCi tu gresku, stoga
konacno pobijanje hedonizma mora
ukazati
na
greske u Sidz
vikovirn
argumentima (36-38).
(2)
Kritikovan
je Milov ,uti
litarizam , i pri tome
je pokazano a)
da
on pravi naturalisticku
gresku time
sto
identifikuje
,pozeljno sa ,zeljenim ;
b)
da
zadovoljstvo nije jedini predmet zelje. Uobicajeni argumenti
za hedonizam izgleda da
poeivaju
na tim
dvema greskama
39-44). 3) Razmotren je hedonizam
kao ,intuicija ,
istak
nuto
je
a) da Milovo priznanje da su neka zadovoljstva po kva
litetu niza
od
drugih
sadrzi u sebi oboje: da je hedonizam
intu
icija
i da je hedonizam pogre8na
intuicija (45-48); b) da
Sidz
vik
ne razlikuje
,zadovoljstvo od ,svesnosti
zadovoljstva ,
id
je
svakako besmisleno
smatrati
zadovoljstvo
jedinim dobrom
(49-52); c) da izgleda isto toliko besmisleno
smatrati ,sves
nost zadovoljstva jedinirn dobrom jer, kad bi tako bilo, svet
u kome ne bi postojalo nista drugo mogao bi
biti
apsolutno sa
vr5en;
Sidzvik
ne
postavlja
sebi ovo pitanje,
koje je jedino ja
sno i presudno (53-57). (4) Dva glavna tipa hedonizma, na
ime, egoizam i
utilitarizam, ne samo
da
su
razliciti
jedan od
drugog vee i protivrece jedan drugorn, jer tvrdenje prvoga
je
,mo3e vlastito najvece zadovoljstvo je
jedino
dobro , dok
tvrde
nje drugoga glasi ,najvece zadovoljstvo
svih
je jedino dobro .
to jos manje ako hedonizam utilitari
zma, pak, kad bi hedonizam bio
istinit
rnada zacelo
ne
bi bio
naj,bolji koji_
se
~ o z e . z a m i s ~ t i
bio bi n'ajbolji koji
nam je
mo
~ e ostvanvatl;
ah on Je
opovrgnut
opovrgnucem hedo
mzma (58-64).
GLAVA IV
METAFIZICKA ETIKA
97
su
nazvane
,univerzalnim - i njihove
bitne
neslicnosti onome
stov_m?zemo da dodirnemo, vidimo i oseeamo,
prava
metafizika
pocmJe. Takve ,univerzalne istine uvek su igra1e veliku uloou
u
rasudivanju metafizicara od
Platonovocr
vremena
do
dan:s·
i
to sto su oni skrenuli
paznju na
razliku 'izmedu ovih
istina i
onoga
st<? san: 1 ~ a z v a o . , p ~ i r o d n i m objektima je glavni dopri
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 73/122
66.
U
ovoj
glavi
nameravam da razmotrim vrstu
eticke
teorije ciji
se
primeri nalaze
u glediStima stoika, Spinoze,
Kanta
i narocito jednog
broja
rnodernih pisaca cija su gledista u ovorn
pogledu poglavito prouzrokovana uticajem
Hegela. Te
eticke
teorije imaju zajednicko to
da
one upotrebljavaju
neki
meta-
fizicki stav kao
osnov za
izvodenje nekog
osnovnog etickog
stava. Sve one podrazurnevaju, a neke od njih i izricito tvrde,
da eticke istine sleduju
logicki iz
metafizickih istina
-
da etika
treba
da
je zasnovana
na
metafizici. A rezultat toga je
da
one
sve opisuju
najvise dobro
metafizickim
terrninirna.
sta
treba
razumeti pod recju
,.metafizicko ? Ja upotreb
ljavam taj termin, kao
sto
sam objasnio
u
glavi
II, u
suprotno
sti
prema terminu ,prirodno
..
Nazivam one
filozofe
prvenstveno
,.metafizickim·· koji
su najjasnije shvatili da
ono
sto
jeste
nije
sve ,prirodan
objekat . lVIetafizicarima,
prema
tome.
pripada
velika zasluga sto uporno
tvrde da
nase
znanje nije ograniceno
na
stvari
koje
mozemo
da
pipamo. vidimo i oseeamo. Oni
su
se
uvek
mnogo
bavili ne
samo
onom
drugom vrstom prirodnih obje
kata
koji se sastoje iz
duhovnih
cinjenica vee takode klasom
objekata l
svojstava
objekata
koji zaista
ne postoje
u vremenu.
pa
stoga
nisu
delovi prirode, i koji, stvarno, uopste i ne postoje.
Ovoj klasi, kao sto sam rekao, pripada ono sto podrazumevamo
pod
pridevom
.,dobar . Ne clobrota vee
samo stvari l
osobine
koje su dobre mogu
postojati
u vremenu- mogu imati
trajnost,
i poceti i
prestati da postoje
-
mogu biti objekti opaianja. Ali
najuocljiviji
c1anovi
ove
k1ase
su
brojevi.
Sasvim je
izvesno
da
dva prirodna objekta mogu
da
postoje;
ali
je podjednako
izve
sno
da
samo dva ne postoji i
ne
moze
nikad
postojati.
Dva
i
dva Sli
cetiri. Ali
to
ne znaCi
da dva l
cetiri postoje. A
ipak
to
zaista znaci nesto.
Dva
jeste nekako, mada
ne
postoji. A ovoj
klasi
pripadaju
ne
samo prosti termini stavova
-
objekti
o
kojima
znamo istine. Istine
koje
znamo o
njima
obrazuju,
ma
zda, jos vazniji odsek. Nijedna istina, stvarno, ne postoji; ali
ovo je narocito ocito u pog1edu istina kao ,dva i dva su cetiri ,
u k,ojima
objekti na koje
se
takve
istine
odnose
takode
ne
po
stoje. Sa priznanjem takvih
istina kao
sto
su
te -
istina koje
nos znanJU koJl 1h
razhkuJe
od one drucre vrste
filozofa-
. em-
pirijskih
f ilozofa - kojoj je pripada1a 'veeina Eng1eza.
·
~ l i ; mada
m o r a ? ~ · pri d e ~ i n i s a n j u
vmetafizike doprino
som.
kOJl
Je stvarno uc1m1a znanJU,
da
kazemo
da je
ona na
~ 1 ~ 1 1 ~
vaznost.
o b j ~ k a t a
koji uopste
ne
postoje,
sami
metafizi
can
111su
to
pnznah. Oni
su
stvarno
uvidali i isticali da ima
i i
da
moz_e da
_ima, obtekata znanja koji
ne
postoje u
vremenu
l
bar
k ~ J e n:1
ne m o ~ m o
da opazimo; i u priznavanju njihove
m o g 1 ~ ? ~ o ~ t 2 ~ a o o b J e k a t ~ ispitivanja,
oni su, moze se priznati.
~ a d u z 1 h
c o v ~ c a n s t v o . Ah su
oni obicno pretpostav1jali
da
ono
sto ne
p ~ s t o J I . u
vremenu, mora bar postojati
negde
drugde da
bi
?n<?
uopste ?I1o -::
da _ono
sto
ne
postoji u prirodi, mora posto
Jah
u nekoJ natcu1noJ stvarnosti,
bila ona bezvremena l
ne.
Shodno tome, oni su smatrali da su
istine
kojima se oni bave
- istine
iznad
i
van
objekata opa:Zanja -
na neki nacin
istine
o takvoj natcu1noj stvarnosti. Stoga,
ako
definiSerno ,.rnetafi
z i l ~ ; : t
ne onim sto je postigla, vee
onim
sto je pokusala, moramo
rec1
se
ona
sastoji
u
pokusaju da
se, ra:sudivanjem,
stekne
znanJe
o
onome
sto
postoji
ali
sto nije
deo
prirode. Metafizicari
su stvarno smatrali
da bi
mogli
da nam
daju takvo znanje o
vanprirodnom postojanju. Oni
su
smatrali
da
se njihova nauka
s a s t o j ~ u
d v a v a n ~ u ljudima
takvog znanja,
poduprtog
raz1ozima,
o
onOJ
natculnoJ
stvarnosti
o kojoj
nam
relicrija, po
svom tvrde
nju, daje punije znanje bez ikakvih raz1oga. Kad sam, dak1e, ma-
1opre govorio o
,metafizickim stavovima.
mislio sam
na
stavove
P?St?j3lnju necega
n a ~ c u l n ~ g
- necega sto nije
objekat
opa
~ a ~ I J a
1 sto se ne moze 1zvesh iz onoga sto je objekat opa:Zanja
1stun
pravilima
o
izvodenju
zak1jucaka po
kojima
zak1jucujemo
o pro51osti i buduenosti
onoga sto nazivamo ,prirodom .
I
kad
sam
govorio o
,metafizickim terminima,
mislio
sam
na
ter
mine
koji se odnose na osobine takve natculne stvarnosti koje
ne
pripadaju nicemu ,prirodnom . Priznajem da ,metafizika
treba da
ispituje
kakvih
razloga moze
da
ima za verovanje u
takvu natcu1nu
stvarnost, jer sm,atram
da je njena osobena
oblast istina
o
svim objektima koji nisu prirodni objekti.
I mi
slim da je, u istoriji, najupad1jivija karakteristika rnetafizike
bila
njeno
strem1jenje da clokaze istinu o vanprirodnim
stva
rima
koje
postoje.
Stoga
definisem
,metafizicko
u vezi
sa nat
prirodnom stvarnoscu mada smatram da su jedini vanprirodni
7
Principi etike
98
objekti o kojima je ona uspeia da postigne istinu objekti koji
uopste
ne
postoje.
Toliko je,
nadam
se, dovoljno
da objasnim sta
mislim
pod
terminom
,metafizicko
i da
pokazem
da se
taj
termin od
nosi na jednu
jasnu
i va:Znu razliku. Nije bilo potrebno za moju
svrhu da
dam
iscrpnu
definiciju,
niti da pokazem da ona
od
trati da rna iz kog stava koji tvrdi: ,Stvarnost je ove prirode
mozemo
da
izvederno rna
koji stav
-
l
dobijemo
potvrdu za
njega
-
koji tvrdi ,Ovo je
dobro
samo po
sebi ,
znaci
uCiniti
naturalisticku
gresku.
A svi oni
koji
definiSu najvise dobro me
tafizickim
terrninirna,
l
podrazumevaju
ili
izricito
tvrde
da
znanje
o onome
sto je
stvarno pru:Za razloge za
smatranje da
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 74/122
govara
u bitnosti uspostavljenoj
upotrebi. Razlika izmedu
,pri
rode i
natculne
stvarnosti je
dobro
poznata i vrlo
je
va:Zna; a
posto se metafizicar trudi
ta
dokaze stvari u vezi sa natculnom
stvarnoscu, i posto se
on
poglavito
bavi
istinama koje
nisu pri
rodne
cinjenice,
jasno
je da
ce
njegovi argumenti,
i
greske (ako
ih bude
cinio),
biti suptilnije vrste
od
gresaka koje sam
razmo
trio pod terminom ,naturalizam .
Iz
ova dva
razloga izgleda
podesno da
razmotrimo posebno metafizicku
etiku.
67 Rekao
sam
da
su
oni sisterni etike za koje predlazern
da
ih
zovem
,metafizickim okarak terisani tom
Cinjenicom sto
opisuju najviSe dobro ,metafizickim terrninima; a ovo
smo
sada objasnili da
znaci
da
ga
metafizicari opisuju terrninima
necega
sto (oni
smatraju)
p o s t o j ~ ali ne postoji u prirodi -
terminima
natculne stvarnosti.
Metafizicka
etika je
obelezena
cinjenicom
da
ona tvrdi: ono
sto
bi bilo savr5eno
dobro
je
ne
sto sto
postoji
ali sto nije
prirodno; ono
sto
ima
neke kara:kte
ristike koje pripadaju natculnoj stvarnosti. Takvo tvrdenje su
cinili stoici
kad
su tvrdili
da je zivot shodan prirodi
savrsen.
Jer oni nisu podrazumevali pod ,prirodorn ono sto sam
ja
de
finisao
kao
takvo, vee ne5to
natculno za koje su
zakljucili 'da
postoji i koje
su
srnatrali
da je savrseno
dobra.
Takvo tvrdenje
cini i Spinoza
kad narn
ka:Ze
da
srno rni vise
l rnanje savrseni
ukoliko srno vise
l
manje
blisko
sjedinjeni sa apsolutnorn sup
stancijom
,intelektuaJnom ljuba111lju boga.
Takvo
tvrd:enje cini
i Kant
kad nam
ka:Ze da je njegovo
,carstvo svrha
ideal. I takvo
tvrdenje,
najzad, cine i moderni pisci
koji
narn kazu da
je kraj
nji
i savrsen cilj
ostvariti
nase
pravo bice
- bice razlici to i od
celine i od svakog dela onoga sto postoji ovde i sada u
prirodi.
Jasno
je
da takvi eticki principi
imaju
tu zaslugu,
koju
naturalizam
nema,
da
priznaju
da se za
savr5enu
dobrotu trazi
mnogo viSe nego
sto je
rna
koja
kolicina onoga sto postoji ovde
i
sad
l
za koju se rnoze zakljuCiti da ce postojati u buducnosti.
I, stavise, sasvim je moguce da
su
njihova tvTdenja istinita ako
razumerno
da
ona
samo tvrde
da nesto sto je
stvarno ima sve
karakteristike potrebne za savrsenu dobrotu. Ali ovo nije sve
sto oni tvrde. Oni
takod:e
podrazumevaju,
kao
sto
s,:un vee
re
kao,
da taj
eticki
stav sleduje
iz
nekog stava koji je
metafizicki:
da
pitanje sta
je
stvarno?
ima
neku
logicku
vezu sa pitanjem
sta je
dobro? Zbog ovog sam
r a z l o g ~
u glavi II, rekaOl
da
je
,metafizicka etika zasnovana na naturalistickoj
gresci.
Sma-
su
izvesne stvari dobre same
po
sebi. Ovo tvrdenje je deo onoga
na
sta
se
misli kad
se
kaze
da
etika
treba da bude
zasnovana
na
rnetafizici.
Podrazurneva se da je neko znanje natprirod
noj stvarnooti
nuzno kao premisa
za
tacne
zakljucke 0
tome sta
treba
da postoji. Ovo tvrd:enje je,
na
primer, jasno izrazeno u
sledeCirn
iskazhna:
,Istina je
da
izgleda
da
je
najbolja
ona eticka
teorija koja ima
rnetafizicku osnovu Ako
nase eticko
glediste
zasnivamo na
ideji razvitka idealnog biCa l
racionalne
vasione,
znacaj ovoga ne
moze se
potpuno
uociti bez
metafizickog
ispi
tivanja
prirode
bica,
niti
s
njegova valjanost
moz
uspostaviti
bez
pretresanja
stvarnosti racionalne vasione. 32 Valjanost etic
kog
zakljucka
o
prirodi
ideala,
tvrdi se
ovde,
ne
moze
se
uspo
staviti
izuzev
sarno razrnatranjem pitanja da li
je
ta'j
ideal
stvaran Takvo tvrdenje obuhvata n a t u r a l i s t i ~ k u
gresku. Ono
pociva na neuspehu da
se
opazi
da
je svaka
istina koja tvrdi
,Ovo je dobro samo po sebi'' sasvim jedinstvene vrste -
da
se
ona ne
moze
svesti nina kakvo tvrdenje
o
stvarnosti,
i da
stoga
mora ostati
van
uticaja ikakvog zakljucka
do
koga
mo:Zemo
doCi
o
prirod i stvarnosti. Ova zabun a
u pogledu
jedinstvene
prirode etickih istina nalazi se, kao
sto
sam rekao, u svima onim
etickirn
teorijama koje sam n z v ~ o metafizickim. Jasno
je,
da
nije bilo
neke
zabune
ove vrste,
da
niko
ne
bi
smatrao vrednirn
da opisuje
najvise
dobro metafizickirn terrninima. Ako
nam
se,
na
primer, ka:Ze da
se ideal
sastoji u
ostvarenju
,,istinskog bica ,
same te
reci
sugerisu da se
piretpostavlja
da cinjenica da je
biCe 0
kome
je
rec istinsko
ima izvesnu
vezu sa cinjenicom
da
je ono dobro.
Sva eticka istina koja se
maze saopstiti
takvim
tvrd:enjem bila bi isto tako dobro saopstena izjavom da se
ideal
sastoji u ostvarenju osobene
vrste
bica,
koje
moze da
bude l
stvarno l
cisto ma5teno Metafizicke
etike dakle
sadde u
sebi
pretpostavku da
se
etika
moze
zasnovati na
m ~ t a f i z i c i
i
nas
prvi
posoo s njima
je da
ucinimo jasnim
da
ta pretpostavka
mora da je
pogresna. ·
68
Na
koji nacin
moze
priroda
natculne stvarnosti da
bude od uticaja na etiku?
Razlikovao sam
dve vrste etickih
pitanja
koje se suvise
cesto brkaju
jedna
s
drugom.
Etika,
kao
sto je obicno shvacena,
32
Prof.
Dz S. Makenzi, Prirucnik etike cetvrto
izdanje,
str. 431. -
Kurziv je
moj.
7•
100
ima
da
odgovori i na pitanje ,sta
treba da
bude? i na pitanje
,sta treba mi da cinirno? . Na
drugo
od ova dva pitanja rno2e
se sarno odgovoriti razmatranjem
kakva
ee
dejstva na.Se radnje
imati.
Potpun
odgovor na njega dao bi
nam
onu oblast etike
koja
se rnoze nazvati doktrinorn o
sredstvim l prakticnorn
etikom. A na ovu oblast etickog istra:Zivanja jasno je
da
pri
roda natculne stvarnosti moze da ima
uticaja. Ako
bi, na pri
101
Jedan
od
njih je 1) da istinita vecna
stvarnost,
koja treba da
je na.S voda,
ne
moze,
kao
sto se
podrazumeva
time sto je na
zvana istinitom,
biti jedin
istinita stvarnost. Jer rnoralno pra
vilo koje nam nareduje da ostvarirno izvestan cilj moze biti
opravdano samo
ako
je
rnoguee
da
se
taj cilj_ bar
delimicno,
ostvari. Ako nasi napori ne rnogu
da
prouzrokuJu stv nw posto
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 75/122
mer, rnetafizika mogla da narn ka:Ze ne samo
da
smo besrnrtni
vee takode, i to sasvirn odredeno, kakve ee posledice nase
rad
nje
u ovom zivotu imati za nase stanje u budueern zivotu, takvo
obavestenje
bilo bi od nesurnnjivog
znacaja
za
pitanje sta treba
mi da
Cinimo.
Hriseanska ucenja
o
raju
i
paklu
su
u
ovom po
gledu od velike va:Znosti za prakticnu etiku. Ali vredi zapaziti
da
su najkarakteristicnije doktrine rnetafizike takve da
i l i
ne
maju
nikakvog znacaja za prakticnu etiku ili irnaju cisto nega
tivan
uticaj
na
nju - jer sadr:Ze u sebi
zakljucak da
uopste
nema nicega sto
bi trebalo
da
cinimo.
One tvrde da nam otkri
vaju
prirodu ne buduee
stvarnosti vee stvarnosti koja je
vecita
i
koju
stoga
nikakve nase radnje nernaju rnoei da
promene. Takvo
obavestenje m ze
zaista irnati uticaja za
prakticnu
etiku, ali on
je od cisto negativne vrste. Jer, ako se smatra
ne
samo da
takva
vecita
stvarnost postoji
vee takode,
kao
sto
je
obicno slucaj,
da
nista drugo nije
s tv rno
da u
vrernenu
niSta nije bilo
stvarno,
da
niSta
nije
stvarno,
niti
ee biti
s tv rno
onda
zaista sleduje
da
nista sto
rni mozerno da ucinirno
ne
rnoze nikad
ostvariti ni
kakvo dobro. Jer je izvesno da nase radnje
mogu
samo da uticu
na buduenost; a ako nista ne rnoze biti stvarno u buduenosti.
zaista
se ne mozemo nadati da ikakvu dobru stvar ucinimo
stvarnom.
Iz
toga
bi sledovalo da
ne
moze biti nicega sto
bi
tre
balo da rni Cinimo. Mi ne rnozerno da cinimo nikakvo dobra;
jer ni na.Si napori, ni rezultati koje bi oni na izgled proizveli ne
maju
nikakvo stvarno postojanje. Ali
ova
posledica, mada ona
strogo sleduje iz mnogih metafizickih doktrina, retko kad
je
jasno istaknuta. Mada
metafizicar
moze da kaze da nista nije
stvarno sern ono sto je vecno,
on
obicno priznaje da postoji
izvesna
stvarnost
i u onom sto
je
vremensko: i njegovo
ucenje
o vecnoj stvarnosti ne smeta prakticnoj etici ako on priznaje,
rna kako
da je dobra vecna
stvarnost,
da
ipak
neke
stvari po
stoje u vremenu i
da
je
postojanje
nekih bolje nego
postojanje
nekih drugih. Vredi isticati ovu tacku jer
je ona
retko kad pot
puna shvaeena.
Ako
se tvrdi
da
ima ikakve
vrednosti
u
prakticnoj
etic1
-
da
rna koji stav
koji
tvrdi
,mi treba da radimo tako
i
tako
mo2e da ima
neke istine
u s eb i ovo tvrdenje moze sarno
biti
closledno
sa
metafizikom o veenoj
stvarnosti
pod
dva
uslova.
janje nekog dobra, ma kako
malog, onda
zaista n ~ m ~ m o nika
kvog razloga da ih cinirno. Ako je vecna
stvarnost Jedma stvar
nost, onda niSta dobra
ne
moze
postojati
u vremenu, onda nam
se samo maze reci da pokusamo
da
nesto postane za sta una
pred znamo
da ne
moze
da
posto j i.
Ako se kaze
da
ono
sto
po
stoji u vremenu rnoze sarno
da
bude manifestacija prave stvar
nosti, onda
se
bar mora priznati da je
ta
manifestacija druga
prava stvarnost-
dobro cije
postojanje
zaista mozemo
da pro
uzrokujerno; jer proizvodenje necega sasvim
nestvarnog,
cak i
kad bi
bilo moguee,
ne
moze biti
razuman
cilj
radnje.
Ali,
~
je manifestacija onoga sto vecito postoji stvarna,
onda
ono sto
vecno postoji nije jedina stvarnost.
I drugi uslov koji sleduje iz takvog metafizickog prin
cipa etike je (2) da vecna stvarnost ne moze
biti s ~ e n
-
ne
moze
biti jedino
dobra. Jer, kao
sto
razumno pravda
pona
sanja iziskuje da ono sto nam je receno da ostvarimo moze da
bude istinski
stvarno, ono
takode iziskuje
da
ostvarenje toga
ideala bude istinski
dobra. Bas ono
sto m ze da
bude ostvareno
nasim napor ima- pojava vecnog u vremenu, i l i
ma
sta drugo
sto se smatra
postizljivim
- mora biti istinsko dobro da bi
vre
delo na.Seg truda. To sto
je vecna
stvarnost dobra, nimalo nas
ne
opravdava
da
stremimo njenoj manifestaciji ako i sama ta rna
nifestacija n:ije takode dobra. Jer manifestacija
je
razlicita od
stvarnosti;
njena razlika
se
priznaje kad
nam se kaze da moze
da
se ucini
da manifestacija postoji, dok sarna stvarnost postoji
neizmenljivo. I
postojanje ove
manifestacije
je
jedina
stvar za
koju
se
mozerno nadati da je ostvarimo; i ovo se tak.ode pri
znaje. Prema tome, da bi moralna maksima bila opravdana, po
stojanje
ove manifestacije, za
razliku
od
postojanja
njene
od
govarajuee stvarnosti, mora biti
uistini
dobra. Stvarnost moze
takode biti dobra, ali,
da
bi se opravdalo tvrdenje da
treba
da
proizvederno
neku
stvar, mora se tvrditi da je bas sarna ta stvar
istinski
dobra, a
ne
neka
druga stvar
koja moze da joj
bude
slicna.
Ako
nije istina
da
ee
postojanje
manifestacije dodati
nesto
zbiru dobroga u vasioni, onda nernarno razloga strernni
da ucinimo da ona
postoji; a ako
je istina da
ee ono
dodati
ne
sto zbiru dobroga,
onda postojanje
onoga sto je vecno ne moze
biti savrseno
samo po sebi -
ne
mo:le ukljuciti
celinu mogu
eih
dobara.
102
Metafizika ee,
dakle,
imati
uticaja na
prakticnu e t iku -
na pitanje sta treba mi da
in imo
ako mo le da
nam ka Ze
iSta
o budueim
posledicama
na5ih radnji
van
onoga sto moze da se
ustanovi obicnim induktivnim
rasud:ivanjem.
Ali najkarakte-
risticnije metafizicke doktrine, one koje
tvrde
da nam govore
ne
0
buduenosti,
vee 0
prircidi
vecne stvarnosti,
i l i
ne mogu
da
103
bilo da
su
one stvarne i l i ne, treba da budu stvarne? A
sto se
tice
ova
dva
pitanja, jasno
je, da bi se
odgovorilo
na
prvo,
da rnoramo
znati
oboje: i odgovor na drugo i odgovor
na
pi -
tanje: sta
je
stvarno? Ono nas pita za listu svih dobrih
stvari
u vasioni; a da odgovorimo na to, moramo znati i koje stvari
postoje
u vasioini i takod:e
koje
su od
njih dobre.
Za ovo
pi -
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 76/122
imaju nikakvog uticaja na ovo prakticno pitanje
i l i
je njihov
uticaj neminovno rusilacki. Jer je jasno
da na
ono sto veeno
postoji
nase
radnje ne mogu da
dejstvuju;
samo ono na sta nase
radnje
mogu da
dejstvuju
moze
biti od
vaznosti u vezi sa pi -
tanjem
njihove vrednosti kao sredstava. Ali
priroda
vecne
stvar-
nosti
l ne
dopusta
nikakav
zakljucak
o
rezultatima na5ih rad-
nji,
izuzev ukoliko
ona moze
da nam takoae da i obavestenje
o buduenosti (a kako ona to moze da Cini, nije jasno), l nam
ona pokazuje - ako se, kaci sto je
obicno
slucaj, tvrdi da je
vecna
stvarnost jedina stvarnost
jedino dobra
- da nikp.kvi
rezultati na§ih
radnji ne
mogu
uopste imati
nikakvu
vrednost.
69 Ali ovaj
odnos
metafizike prema
prakticnoj etici,
takav kakav je, nije ono
na sta
se obicno misli
kada
se tvrdi
da
etika
mora biti zasnovana na metafizicL Tvrd:enje o posto-
janju
ovog odnosa
nije ono
sto smatram
karakteristicnim
za
me-
tafizicku
etiku. Ono sto metafizicki
pisci obicno tvrde
nije
da
metafizika moze samo da nam pomogne da odlucimo
kakvi
ee
biti rezultati na5ih
radnji
vee
da ona
moze
i
da nam kaze koji
ee med:u mogueim rezultatima biti dobri, a koji rdavi. Oni tvrde
da je metafizika nuzna
osnova
za
odgovor na ono
drugo i
glavno
eticko pitanje: sta treba da
bude?
sta
je dobra samo
po
sebi?
Da nikakva istina o tome sta je stvarno ne
moze
imati nikakvu
logicku
vezu sa
odgovorom
na
ovo pitanje,
dokazano je u
glavi
I Pretpostaviti da ima, sadrzi u sebi naturalisticku
gresku.
Prema
tome, sve
sto ostaje
za
nas da
ucinirno
je da izlozimo
glavne greske
koje su dale
izgled verovatnosti
ovoj
gresci
u
nje-
nom
metafizickom
obliku. Ako
pitamo: kakve vaznosti
moze
metafizika imati za pitanje
sta je
dobra?, jedini moguCi odgo-
vor
je: oCito i apsolutno nikakve. Nadamo se
da
eemo pojacati
uverenje
da
je
ovaj odgovor
jedini
tacan
odgovor odgovaranjern
na
pitanje: zasto se pretpostavljalo da ona
ima neku takvu
va -
znost? Naei
eemo
da metafizicki
pisci izgleda
nisu uspeli da
raz-
likuju
ovo osnovno eticko pitanje: sta je dobra? od raznih dru-
gih pitanja; a isticanje tih razlika posluiiee da potvrdi
glediste
da njihova tvrd:enje da su
zasnovali
etiku
na
rnetafizici treba
samo pripisati
zabuni.
70
I, pre svega, postoji dvosmislenost i u samorn pi-
tanju:
sta je dobro?,
kojuj se
izgleda mora pripisati izvestan
uticaj.
To
pitanje rnoze znaCiti ili:
koje
su
medu
postojeeim
stvarirna dobre? iii: koje su vrst stvari ddbre, koje stvari,
tanje,
dakle,
rnetafizika bi bila od va.Znosti ako bi narn rnogla
odgovoriti sta je stvarno.
Ona
bi
narn
pomogla da
upotpunimo
listu stvari koje su i stvarne i deibre. Ali pravljenje takve li
ste nije
posao
etike. Ukoliko
ona
pita sta je dobra?, njen
po-
sao
je zavrsen
kad
zavrsi listu stvari koje treba da postoje, pa
bilo da
one
postoje
l ne. A
da
bi
na§a metafizika bila od
ikakve vatnosti za
ovaj
deo etickog problema, to bi moralo
biti
zato sto
Cinjenica
da je
nesto
stvarno pruza razlog
za
mi-
sljenje da
je to i l i
nesto drugo dobro,
pa
bilo ono stvarno ili
ne. Da ikakva takva cinjenica
moze
da pruzi ikalmv takav
razlog je
nemoguce; ali
se rnoze
podozrevati
da je suprotna
pretpostavka podstaknuta neuspehorn da
se
razlikuje izrnedu
tvrd:enja ,OVO je dobra kad
QilO
znaci . ova vrsta stvari
je
dobra ,
ili
,ovo
bi bilo dobra ako
bi
postojalo ,
i
tvrd:enja
,ova
postojeea
stvar je dobra .
Ovaj drugi stav oCito ne moze biti
istinit alw
stvar
ne postoji; i otuda je
dokaz
o
postojanju
te stvari
nuzan
korak
za njegov
dokaz.
Oba stava,
rnedutim,
uprl;:os ovloj
ogrornnoj
razlici
izmed:u
njih,
obicno
su
izra-
zeni istim terminima. Mi upotrebljavamo
iste reci
kad tvrdirno
eticki stav o nekom predrnetu koji
je
aktuelno stvaran i kad
ga tvrdirno o nekom predmetu
za
koji samo smatramo da
je mogue.
U ovoj
dvosmislenosti jezika, dakle,
irnarno
rnogue(
iz
vor
greske u pogledu odnosa izmed:u istina koje sadrze tvrdenja
o stvarnosti i istina
koje
sadrze tvrd:enja o
dobroti.
A da ovu
dvosrnislenost
stvarno prenebregavaju ani metafizicki
pisci
koji tvrde
da se najvi.Se
dobra
sastoji u
vecnoj stvarnosti, moze
se
pokazati
na sledeCi
nacin. Videli smo,
pri
razrnatranju mo -
gueeg uticaja metafizike
na
prakticnu
etiku,
da nijedna
prak-
ticna
maksirna,
posto
nase
radnje ne mogu da dejstvuju na
ono
sto
postoji vecno,
ne
moze
biti istinita
ako je jedina stvar-
nost vecna stvarnost. Ovu
cinjenicu, kao
sto sam
vee
rekao,
rnetafizicki pisci obicno zanernaruju;
oni
usvajaju oba pro-
tivreC:na stava:
d
je jedina stvarnost vecna i da
je njeno
ostvarivanje
u buduenosti dobro.
Profesor
Makenzi, kao sto
smo videli, tvrdi da mi treba da stremimo ostvarenju ,pravog
biea
ili
,.racionalne
vasione ; a ipak profesor Makenzi sma-
tra,
kao sto
rec
,pravi
jasno
podrazumeva, da
su oboje
i
,pravo bice i
,racionalna
vasiona vecno stvarni. Ovde vee
irnamo protivrecnost
u pretpostavci da se ono sto je
vecito
104
stvarno
maze
ostvariti u buducnosti; i relativno je bez va2-
nosti da
li
tome dodamo
ili
ne jos .jednu protivreenost
obu
hvacenu
u pretpostavci
da je
ono
sto je vecno
jedina.
stvar
nost.
Da
se za
takvu protivrecnost
moglo
pretpostaviti
da je
ona
neprotivrecna
istina, maze se sam,o
objasniti
prenebre
gavanjem razlike izmedu stvarnog predmeta
i
karaktera
koji
105
bra, rnozerno
da vidimo podjednaka
lako,
kad narn je vee jed
nom ideja
ta.kve stvari sugerisana, da bi
ona
bila dobra. Meta
fizicka
slika stvarnosti
bila bi,
prema
tome, isto
taka korisna
za ciljeve etike i da
je
sarno slika
imaginarne
utopije; pod
lislovom da
je
sugerisana vrsta stvari ista, ono sto je izmi-
sljeno isto je tako korisno kao
i
istina
u pogledu davanja rna
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 77/122
taj
stvarni
predmet ima.
no sto je
vecno stvarno, moze se,
zaista, ostvariti u buducnosti ako se pod
tim
samo podrazu
meva
vrsta stvari koja je vecno
stvarna.
Ali,
kad
tvrdimo da
je
neka stvar dobra, sta
mislima,
to je da je njeno
postojanje
dobro
ili
da je njena stvarnost
dobra;
a
vecno
postojanje neke
stvari
ne
moze biti isto dobro kao postojanje u vremenu onoga
sto je, u
nuznom
smislu, ipak ista
stvar. Kad nam
se, stoga,
ka2e
da je
buduee
ostvarenje pravog biea dobra,
ovo, u
naj
boljem slucaju, moze
samo
da znaci da je dobra buduce ostva
renje biea sasvim slicnog
bieu
koje je pravo
i
postoji
vecno.
Da su
ovu
cinjenicu jasno izrazili,
umesta
sto
su je
dosledno
zanemarivali, oni koji zastupaju glediSte da se
najvise
dobra
moze definisati tim metafizickim terrninima, izgleda vero
vatno da bi
glediSte
da je znanje
o
stvarnosti nuzno znanju
o
najviSem
dobru
izgubilo jedan deo od svoje verovatnosti.
To
sto ono cemu treba da stremimo ne
rnoze
biti
ono sto
je
ve
cito stvarno, cak
i
ako mu
je sasvim
slicno; to sto vecna
stvar
nost
ne rnoze biti jedino dobra - to dvoje,
ta
dva stava, osetno
smanjuju
verovatnast
da
se etika mora zasnivati
na
metafi
zici. Nije vrlo
uverljivo
glediSte
da
ce, zato
sto
je jedna
stvar
stvarna,
nei§to slicno njoj
koje nije stvarno
biti
dobra. Stoga
izgleda da se nesto
ad
povrsne uverljivQsti metafizicke etike
moze
opravdano pripisati neuspehu da
se
zapa>zi
ta
verbalna
dvosmislenost zbog
koje ,ovo
je dobro maze znaciti l ,ova
stvarna stvar je
dobra
iii .,postojanje
ove.
stvari (pa
bilo
da
ona postoji ili ne) bilo bi dobro .
71 Iznosenje ove dvosmislenosti, dakle, omogucuJe
nam
da
jasnije vidimo sta mora da se misli pod pitanjern: rnoze
l
se
etika zasno:vati
na
rnetafizici? i stoga je
verovatnije da
eerno naCi
tacan
odgovor.
Sad
je
jasno da
rnetafizicki
princip
etike
koji
kaze ,ova
vecna
stvarr10st
je najvise
dobra rnoze
sarna
da znaci ,nesto
slicno ovoj
vecnoj stvarnosti bilo bi
naj
viSe
dobra . Sad treba da
razurnerno
takve principe kao da
imaju
jedino
znacenje
koje mogu
dosledno imati, nairne, da oni
opisuju vrstu stvari koja treba da
postoji u buduenosti i
za
koju treba da
se trudimo
da
je ostvarimo. A
kad
se
ova
jasno
shvatl,
onda
izgleda
ociglednije
da nam
znanje da
je
takva
vrsta stvari
takode
i vecno
stvarna ne
rnoze
nimalo
pomaci da
resimo Cisto
etlcko
pitanje:.
je
li
postojanje te vrste stvari do
bro? Ako rnozerno
da
vidirno
da
je neka vecna stvarnost do-
t
telijalaj o Cijoj
vrednosti treba da
donesemo svoj sud. Prerna
tome,
mada priznajemo da metafizika maze da
slu2i
etickorn
cilju sugerisanjem stvari
kojih
se mi inace
ne
bismo setili,
a
za koje, kad su
vee
sugerisane, vidimo da su
dobre,
ipak ona
nam pruza
tu
korist ne
kao metafizika, tj.
ne
time sto
nam
kazuje sta
je
stvarno. I, zaista, traganje za istinom mora ogra
niCiti korisnost
metafizike
u ovom pogledu.
Tvrdenja metafi
zicara o stvarnosti cesto su
neobuzdana
i preterana, a ona bi
mazda
bila i
preteranija
da ih
delimicno
ne
uzdr2ava ideja
da
je njihov pasao da
ne
kazuju nista sem istine. Ali, sto su
ona
preteranija
i
manje
korisna za metafiziku, utoliko
ee
koris
nija
biti za
etik'u;
jer, da
bismo bili
sigurni da
nisrno
zanerna
rili nista u opisu na8eg ideala, potrebno nam je da smo imali
pred soborn sto
je
rnoguee
sire
polje
sugerisanih dobara.
Ve
rovatno je da je ova korisnost metafizike,
u
sugerisanju mo
gueih ideala, ono
na:
sta se ponekad misli tvrdenjem
da
etil{.a
treba
da
je
zasnovana
na metafizici. Cesto se desi da se ono
sto
sugerise istinu brka sa onim od cega
ona
logicki zavisi;
i
ja sam vee
istakao
da metafizicki sistemi. uopste uzev, imaju
to preimuestvo nad naturalistickim
sistemima
sto
oni
shvataju
najvise
dobra kao
nesto
sto se mnogo vise razlikujeod onoga
sto postoji ovde i sad nego sto to tvrde naturalisti. Ali, ako se
prizna da, u ovorn smislu, etika
treba
da je
pre
zasnovana na
tvorevinama
mai§te, metafizicari ee, mislim,
biti lnisljenja da
veza ove vrste
izmedu
metafizike
i etike
ne bi nimalo oprav
dala va2nost koju ani
pridaju
uticaju rnetafizike
na
etiku.
72 Upornu predrarsudu da
je
znanje o natprirodnoj
stvarnosti
nU Zan
korak
ka znanju
tome sta je dobro samo
po sebi rnozemo,
dakle, delimicno pripisati neuspehu da
se
opazi
da predmet
tog
drugog
suda
nije nista
stvarno
kao
takvo,
a delimicno
neuspehu da se razlikuje uzrok naseg
opazanja
istine od razloga zaSto
je
ona istinita. Ali ova dva uzroka neee
nas odvesti
vrlo daleko
na
putu
nai§eg
objasnjenja
zasto se
pretpostavljalo
da je
metafizika
od uticaja
na
etiku.
Prvo
obja
snjenje koje sam dao samo bi objasnilo pretpostavku da
je
stvarnost neke
stvari nuz n
uslov za dobrotu te stvari.
Ova
pretpostavka se, stvarno, cesto cini; obicno se pretpostavlja,
ako se ne
moze pokazati za neku
stwir da je obuhvaeena
u
sastavu stvamosti, da ana ne maze biti
dobra.
Pa,
stoga, vredi
istaei
da
ovo
nije
s1ucaj; vredi istaCi
da metafizika nije po -
106
trebna cak
ni da
pru.Zi
leo
osnove za
e t ~ k ~
Ali,.
k a ~ - metafi-
zicari
aovore
o zasnivanju
etike
na metaflZlCl,
om
ob1cno
pod-
r a z u m ~ v a j u
mnogo
viSe
od
toga. Oni
obicno
misle
da
je
meta-
fizika jedina osnova etike
-
da
ona pruza
samo j e ~ a n nu-
zan
USlOV, vee
Ve uslove
IluZile
da
Se
dokaze da SU
lZVesne
stva1i dobre.
A ovo glediSte izgleda, na
prvi pogled, da se za-
107
tipa kao
ostali stavovi. Cinjenica je da postoji jedan tip stava
~ o j i je tako poznat
svakome da
je
osvojio ma5tu ljudi,
te su
f1lozofi
uvek
pretpostavljali da se svi ostali
tipovi
moraju
svo-
diti
na njega. Ovaj
tip
se
odnosi
na
objekte
iskustva -
na
sve
or1e
istine
koje
zauzimaju
nase
misli u toku
daleko najveeeg
dela
naileg
budnog zivota;
to
su
istine takve kao sto su ove:
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 78/122
stupa u dva
razlicita oblika.
Moze
se tvrditi
je
samo d o k ~ -
zati da
je neka stvar
natculno
stvarna dovolJnO da
se
dokaze
i da je ona
dobra: da istinski
stvarnd mora, samo zbog toga,
biti i istinski dobro.
Ali
izgleda da
se
cesee smatra da ono
sto je
stvarno
mo;ra
biti
i
dobro
jer
poseduje izvesne
k.arak
teristike. I mislim da
mozemo svesti ovu
vrstu tvrd:en]a na
nista viSe od toga. Kada se tvrdi da stvarno mora biti dobro
zato sto je stvarno,
obicno se
takod:e srnatra
da je to tako samo
zato
sto.
da bi
bilo
stvarno, ono mora biti izvesne vrste. Ra-
sud:ivan]e na osnovu koga
se
smatra
da
meta?zicko .istrazi-
vanje
moze da
pru:Zi
eticki
zakljucak je sledeceg
obhka.
osnovu razmatranja sta
je
to biti stvarno, mozemo da z a k l J ~
cimo da
ono sto
je stvarno mora
irnati izvesna
natculna svo.J
stva;
ali imati ta svojstva je identicno
sa
b i t ~ do?ar -
to
J.e
pravo
znacenje te
reCi; stoga sleduje ?a . sto 1 ~ ~
ta
svoJ
stva
je
dobro;
a na
osnovu
razmatranJa
sta
Je
to
b 1 t ~
stvarno,
mozemo
opet
da
zakljucimo
sta
je
to
sto
ima
ta
SVO]S:va.
J ~ ~
sno je, kad bi takvo
rasud:ivanje
bilo
t a ~ n o v da
.bi se rna kb]1
odgovor koji
bi se mogao
dati
na
pi:tanJe
s t ~
Je ~ ? b r o s.amo
po sebi?
mogao
postiCi cisto metafizickom .d1skus1J?I?-, 1 .
samo njom.
Kao sto
se, kad je
Mil
pretpostavH?
da
,b1t -
dobro
znaci
,biti
zeljeno",
na pitanje .. ~ ~ _ j e dob7o? vl?-ogl? 1 : r r : o r a ~ o
odgovoriti samo na
oonovu
e m p H 1 J ~ ~ o g 1 s t r a z 1 V ~ n ~ a ~ 1 t a n ] a
sta·
je
zeljeno,
tako
se
i ovde, ako b1tl dobar znac1 1mah n e ~ ~
natculno svojstvo,
na
eticko pitanje moze
i
mora
o d g o v o n ~ 1
na osnovu metafizickog
istrazivanja pitanja sta ima
to. ~ O J -
stvo? Prema
tome
da
bi se uniStila
uverljivost metafizicke
etike,
potrebno
je
'jos
da
se
izloze
glavne
g r e ~ k . e koje su
i ~ :
gleda navele metafizicare da pretwstave da
b1h
dobro zn ct
posedovati neko
natculno
svojstvo.
. . . . .
73.
Sta SU, dakle, glavni razlOZl kO]l SU dah 1zgled Ve-
rovatnosti gledista da biti dobro mora zn citi posedova i neko
natculno
svojstvo l
biti
u
odnosu
sa nekom natculnom
stvarnoseu?
Prvo eemo
razmotriti
jedan razlog koji je
izgleda imao
izvesnog
uticaja u prouzrokovanju gledista da
se
d o b r ~ v m o r a
definisati nekim takvim svojstvom, mada on ne sugense rn
kakvo
posebno
svojstvo
kao potrebr.w
za tu
~ v r : h : u .
Ovaj
~ a z l ? g
lezi u pretpostavci da stav ,ovo Je dobro ·, ih
,ovo.
b1lo
dobro
kad
bi postojalo" mora,
u
izvesnom pogledu,
b1h 1stog
da je
neko u s(jbi,
da ja pisem, l jedem,
l
govorim. Sve
te
istine, rna koliko se
razlikovale, irnaju
zajednicko
to da u
njima
i
gramaticki
podrnet i gramaticki predikat predstavljaju nesto
sto postoji. Daleko najobicniji
tip
istine
je, dakle, onaj koji
tvrdi
nesto
o
odnosu
izrned:u
dve postojeee stvari. Za eticke
istine se odmah
oseti
da nisu
saobrazne
ovorn tipu, i natura-
listicka
greska
potice iz poku5aja da
se
doka:Ze, na neki zaobi
lazan naCin, da su one saobrazne njemu. Odmah je ocito, kad
vidimo da je neka
stvar
dobra, da
njena
dobrota nije svoj-
stvo
koje
mozerno da
uzmemo
u
ruke,
l
da
ga
odvojirno cak
i najtananijirn naucnirn instrumentima, i
prenesemo
na ne5to
drugo. Ta
dobrota, stvarno,
nije
kao
veeina
predikata koje
pripisujemo
stvarima, nije
deo
stvari
kojoj
je pripisujemo.
Ali filozofi pretpostavljaju
da
razlog zailto
ne
mozerno da
uzmemo dobrotu
i
da
je
kreeemo unaokolo
nije
taj sto
je
ona
razlicita vrst predmeta
od svih
koje
mozemo
da kreeemo
unaokolo, vee samo sto: ona nuzno postoji zajedno rna sa cim
sa
Cirne
postoji.
Oni objailnjavaju
tip
etickih
istina
pretpo-
~ t a v k o r n
da
je
on
identican
sa
tiporn naucnih
zakona.
I tek
po-
sto urade ovo, pravi naturalisticki filozofi - oni koji
su
ernpi
risti - i
oni koje sam nazvao ,rnetafizickim" razilaze
se.
Ove
dve vrste
filozofa
zaista se razlikuju u pogledu prirode na-
ucnih
zakona.
Prvi su naklonjeni
da pretpostave,
kad ka:Zu
,ovo uvek
prati
to , da time samo
ka:Zu
,ovo je pratilo, sad
prati i pratiee to u
ovim
pojedinim slucajevima"; oni svode
naucni z ~ ~ n s ~ v m
prosto
i neposredno na
dobro poznati
tip
stava kOJl sam IStakao.
Ali
ovo ne
zadovoljava metafizicare.
Oni ~ d ~ kad ka:Zete ,ovo bi pratilo to k d bi to postojalo", da
ne rrushte samo da
su
ovo i to postojali i da ee postojati za-
jedno toliko puta. Ali
je
cak
i
van
njihove
moci
da veruju
da
ono sto stvarno mislite je prosto ono sto ka:Zete. Oni
ipak
nri-
~ l e da vi
nekako morate
podrazurnevati da nesto
postoji, posto
Je to sto obicno mislite kad iSta ka:Zete. Oni su isto tako nespo-
sobni kao empiristi da
zamisle
da vi
ikad
mislite da
je 2 2
= 4.
E:npiristi kazu:
OVO
znaci da
je
toliko
parova
parova
stvari
b1lo u svakom slucaju cetiri stvari; pa otuda 2 i 2 ne bi cinili
4
da tacna te stvari nisu
postojale.
Metafizicari osecaju da je
ovo
pogresno;
ali i
sami
nemaju
da
pru:Ze bolje obja.Snjenje o
znacenju
toga
od
Lajbnicovog objasnjenja da
je
bozja svest u
izvesnom
stanju,
l od Kantovog da je vasa svest u izvesnom
108
stanju, i1i od Bradlijevog da je nesto u izvesnom stanju. O v d ~
dakle imamo koren naturalisticke greske. Metafizicarima pn-
pada 'zasluga sto vide, kad ka:zete
,ovo bi
bilo dobro kad
bi
postodalo",
da
ne mozete misliti da to samo znaci ,ovo je po-
stojalo i bilo je zeljeno", rna koliko puta da
je
to mogao biti
slucaj. Oni priznaju da neke
dobre
stvari nisu postojale u ovom
109
prirodni zakon tvrdi
,.ovo se
desava u
svim
slucajevima ·
zakon, u pravnom smislu, kaze ,nareduje se da se ovo ucini
'ili
da se ne ucini, svim
s [ u _ ~ a j e v i m a " .
Ali, posto je vrlo pri-
rodr_w pretp?staVItr da
se
shenost prostire i dalje, i da je tvr-
denJe, ,ovo ]e
~ o b r o
' ~ v i l l
s l u ~ a j e v i m a
ra-v'Tio
tvrdenju ,ovo
se desa:ra u s:'nn
s l ' e ~ J e : ' l m ( l · ·
1li tvrdenju
,nareduje se
da se
ovo rad1 u SVlm slueaJeVIma
.
, moze
biti
od koristi da ukratko
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 79/122
svetu, pa cak
da
je moglo
biti da
neke nisu zeljene. Ali
sta
mozete
misliti, izuzev
da nesto
postoji, oni zaista
ne
mogu
da
'ride. Tacno ista greska koja
ih
vodi
da pretpostave
da mora
postojati natculna stvarnost, vodi
ih
i da cine naturalisticku
gresku
u
pogledu
znacenja ,dobrog". Svaka
istina,
oni
misle,
mora
nekako
znaciti
da
nesto pastoji; a posto, za
razliku
od
empirista, oni priznaju neke
istine
koje ne znace da iSta
postoji
ovde i sad, one, po njihovom misljenju, moraju znaciti da ne-
sto postoji ne ovde i sad. Po
istom
prineipu, posto
je ,dobra"
predikat
koji
niti
postoji niti moze da postoji, oni
moraju da
pretpostave
l
da
,biti dobra" znaci ili
biti
u odnosu sa
nekom
drugom
pojedinom
stvari koja moze da postoji i postoji
u
stvarnosti"; l
da
to
prosto
znaci ,da
to pripada
stvarnom
svetu" -
da je
dobrota u
transcendentnoj stvarnosti l da
je
potpuno obuhvacena
njome.
74.
Da je
pogresno
takvo
svodenje
svih stavova na tip
onih koji
tvrde
l
da
nesto postoji
l
da nesto
sto postoji
ima
izvestan
atribut (sto znaci da oboje postoji u izvesnom odnosu
jedno
prema
drugom), moze se lako
videti
u vezi sa narocitom
vrstom etickih stavova.
Jer, rna
sta da
smo
dokazali da
postoji
i rna za kakve dve postojece stvari da smo dokazali da
su
nu-
zno povezane
jedna
s drugom, ipak jos uvek ostaje odvojeno
i razlicito pitanje da li je to sto
tako
postoji dobro; da l je
jedna
od postojecih stvari
dobra
ili
su obe
dobre; i
da l je
dobro sto postoje zajedno.
Jasno je
i ocigledno
da tvrditi jedno
nije
isto sto
i tvrditi drugo. Mi razumemo sta mislimo
pod pi-
tanjem: je l ovo, sto postoji ili sto nuzno postoji, ipak, dobro?
i
mi shvatamo da
postavljamo pitanje
na koje nije
odgovo
reno. Zbog ovog neposrednog opazanja da
su
ova
dva pitanja
razlicita,
nikakav
dokaz
da ona moraju biti identicna ne
moze
imati
ni
najmanju
vrednost.
Da je stav ,ovo je
dobro" razli
cit od svakog drugog stava, dokazano
je
u glavi I; a sada cu
ilustrovati tu
cinjenieu
pokazivanjem kako se taj stav razlikuje
od dva pojedinacna stava sa kojima je obicno bio
identifiko-
van.
Da tako
i
tako treba ciniti,
obicno se
naziva moralnim
zakonom; i ova fraza prirodno sugerise da je ovaj stav na n e ~ i
nacin slican ili prirodnorn zakonu, l zakonu u pravnorn srru
slu, l
oboma.
Sva tri su stvarno slicni
u
jednorn
pogledu, i
to
samo u jednorn pogledu: da oni ukljucuju stav koji je univer-
zalan. Moralni zakon tvrdi ,ovo
je
dobro u
svim
slucajevima ;
p o k ~ z e r ~ o ona
n isu
ravna jedno
drugom, tj. da njihova zna
eenJa
msu
1sta, vee
su
razlicita.
.
75. Greska pretpostavljanja da je moralni zakon
slican
pnrodnorn z ~ k o n ' . \l pogl:du t v _ : r d e n j ~ o nekoj
radnji
da se
ona
u v ~ k n u z n ~
em1,.
sadrzana
Je u Jednoj od
najslavnijih
KantoVIh doktrma. Kant identifikuje 0110 sto treba ciniti sa
z a k ? n ~ m
shodno kome slobodna ili cista volja mora da dela -
J e ~ ~ 1 1 o m v.rstom radnje
koja je
moguc11a za
nju.
A
ovim
1 d e ~ t l f 1 k o v a n J e m on 11e misli
samo da
tvrdi da
je
i slobodna
VO}Ja
takod;e
pod
nuznOSCU da
cini 0110 sto
ona treba da
cini·
:nisli da, sto ona
treba
da cini, ne znaci niSta sern njen v l a ~
s h ~ 1 z ~ k o ~
-
zakon
po
kame ona mora da
dela.
Ona se
razli
~ u J e
od l ] u d ~ k e volje bas po tome sto
je
ono
sto
mi
treba
da
elrurr:o.
or::o sto
ana
nu2no
cini.
Ona
je
,autonornna";
a time
se m1sh (1zmedu ostalih
stvari) da ne
postoji odvojeno merilo
po k o r n ~ se. n o ~ e sl;lditi o njoj: da je u njenom slucaju besmi
sleno
_ P i t a n J ~
,Je
h
zakon
po
kome ova volja
dela
dobar?".
SleduJe Je onC? sto nuz11o hoce ova cista
volja
dobra, ne
z a ~ o
sto ]e ta
' : _ O l J ~ dobra, niti zbog ikakvog drugog razloga,
vee prosto zato sto Je to ono sto cista
volja
m1Zno hoce.
. K ~ n t o v o tvrdenje,. dakle, o ,autonomiji prakticnog
uma"
: ~ 1 ~ s ~ s v n n suprotno
de]stvo od onoga koje
je on
zeleo; ono
em nJegoVL:
etiku k ~ n a c n o
i ?ez11adezno ,heteronornnorn". Nje
go: rno;alru zak_on Je nezaVIsan od rnetafizike
samo
u tom
s m 1 s l ~ sto, po BJegovom rnisljenju, rni mozeD o da ga zn mo
nezav1sno; on smatra dav.rn?ze:no da ~ a k l j u c i r n o da postoji slo
boda ~ a r n o
na
osnovu em]eruee da Je rnoralni zakon istinit.
I
uk?hko
se
on
.strogo drzi ovog gledista, 11 izbegava gresku,
u ~ o ~ u pada v e e 1 ~ a
~ e t a f i z i c k i h
pisaea, da dopusti da njegova
:XUSl_JenJa
o
tome
sta
Je
stvarno uticu
na
njegove sudove
0
tome
sta _Je
dobro
.
Ali
on n i j ~ video da
iz njegovog glediSta sleduje
da Je n_w:aln: z a k o ~ zav1san od slobode u rnnogo vaznijern srni
slu
ne?o s ~ o Je o:laJ u korne sloboda zavisi od
moralnog
zakona
9n P.nznaJe da Je s l o ~ o d a ratio essendi rnoralnog zakona,
dok
Je taJ zakon samo r tw eognoseendi slobode. A ovo znaci ako
s t v ~ r n o s t n ~ j e t a k v ~ kao
sto on
kaie da je,
da
nikakvo' tvT
? e n J ~ ,.?vo Je dobro . ne rnoze
biti
istinito; ono
zaista
ne
rnoze
1rnahv r::rkakvo znacenje.
On
je. stoga, snabdeo svoje
protivnike
konaemrn rnetodorn
napadanja
valjanosti
rnoralnog zakona.
110
Ako
oni
samo mogu da
poka.Zu
na
neki drugi n a c ~ n
(koji
-
porice
da je
mogue, ali
ga teorijski
ostavlj_a otvo;remm)
da
pn
roda
stvarnosti nije takva
ka.o
sto
on kaze da Je,
on
vor:da _ne
moze
poreei da su oni time
dokazali
da je njegov etlckl prm
cip netacan. Ako ,ovo
treba
ciniti'' zn ci . ovo hoee s l o ~ o d n a
volja ,
onda, ako
se bude moglo
pokazah da
post?JI slo
bodna volja koja ista hoee, iz toga ee sledovah
da
msta ne
ll
pretpostavci
da pripisati
izvesne
predikate
nekoj
stvari
je
isto
sto
i reCi
da je
ta
stvar objekat
izvesne
vrste
psihickog
sta
nja.
Pretpostavlja
se
da
reei
da je neka stvar stvarna
i l i isti
nita je isto
kao
reei da je
ona
znana
na
izvestan
n a c i n ~
i
da
se
razlika
izmedu tvrdenja da
je neka
stvar dobra i tvrdenja da
je ona stvarna
-
izmedu
etickog, dakle, i rnetafizickog stava
-
s stoji
u
cinjenici da drugo tvrdenje
iskazuje svoj odnos
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 80/122
treba
Ciniti.
76 I
Kant takode
cini
gresku pretpostavljanja da o v ~
treba ciniti
znaci
,ovo je naredeno . On smatra da je .moralm
zakon zapovest. Ovo je vrlo cesta greska. Pretpos_tavlJa
s ~ v da
ovo
treba da
bude mora znaciti
,ovo
je
naredeno
; msta,
prema tome, ne bi bilo dobro ako nije narede:w; avposto su
na
redbe
u ovom
svetu
sklone
da
budu pogresne, sta
treba da
bude
u svom konacnom smislu
znaci ,sto je naredio neki stvar
ni natculni autoritet . A u pogledu ovog autoriteta nije, onda,
moguee pitati: je li
to
pravedno? Njegova n ~ ~ e d ~ r : j a ne vmogu
a
da
ne
budu ispravna,
j
er biti ispravno
znac1
b1h.
ono
sto on
nareduje. Ovde se. dakle, za
zakon
u
moralnom
snnslu
pretpo
stavlja da je
slican
zakonu
u
pravnom
smislu,
pre
nego,
kao u
poslednjem
primeru, zakonu
u prirodnom
s m i s l ~ .
PretpostavlJa
se
da je moralna obaveza slicna pravnoj o b a v ~ z l . s a m ? sa ovom
razlikom sto je izvor pravne obaveze zemalJskl, a 1zvor. mo
raine
obaveze
nebeski. Ali
je ipak
oCigledno,
ako
se
pod
. 1 z v ? ~
rom obaveze podrazumeva samo moe ~ ? j a vasv
obavezu]ev•ll:
prinudava
da
cinite
neku stvar, da
to lllJe zato sto
ona
to CIDl
da vi
treba da
je poslusate. Sarno ako
je
i
sama ona tako dobra
da
nareduje i nameee samo ono sto je dobro, samo u ~ o ~ n slu
caju ona
moze
biti
izvor
moraine
obaveze. A u
t ~ m
slucaJU
on<?
sto
ona nareduj
e i nameee bilo
bi
dobro,
pa b1lo n a r e d ~ n o
1
nametnuto i l i ne. Ba5 ono
sto
cini
neku
obavezu zakorutom,
naime, cinjenica
da
nju
nareduje neka vrsta
autoriteta,
r : e ~ a
nikakve vaznosti za moralnu
o ~ a v e z u .
Ma kako da se defm1se
autoritet njegova naredenja
biee
mor lno obavezna samo ako
su moralno obavezna; samo ako
nam
ona kazu
sta treba
'da
bude i l i
sta je
sredstvo za
ono sto
treba ·da bude.
77 U ovoj
poslednjoj
gresci, u
pretpostavci, kad ka
zem vi treba da
cinite ovo ,
da moram misliti ,naredeno
vam
je da cinite ovo , imamo jedan
od
razloga koji
_je
doveo
pretpootavke da
je volja
posebno natculr:?
. s v o J s ~ v ~ u
vez1
s kojirn mora se definisati dobro.
I
da se ehck1 zaklJUCCl o ~
dobiti
istra.Zivanjem
prirode fundamentalno
st:ra:::pe
v ~ l ] e .
izgleda
da
je danas najce5ea
p r e t p ~ t a v k a
m . e ~ a f l z i c k e ebke.
Ali ova
pretpostavka
izgleda da dugu]e
za sVOJ
1zgled v ~ r < ? v a t -
nosti ne
toliko
pretpostavci
da ,treba
izra.Zava
, n a r e d e n ~ . e ·
ko
liko jednoj mnogo osnovnijoj gresci.
Ova greska
sastOJI se u
prerna saznanju,
a prvo svoj odnos
prema
volji.
Da je ovo
greska, vee
je pokazano
u glavi
I. Da tvrde
nje ,ovo je dobro
nij
identicno sa
tvrdenjern
,ovo se
hoee
i l i od
strane
natculne volje ili inace,
niti
sa
ikakvim drugim
stavom,
vee
je dokazano,
i
ne mogu dodati
nista
tome
dokazu.
Ali protiv ovog dokaza moze se naslutiti
da
bi se rnogle pre
duzeti
dve linije
odbrane. 1)
Moze se
tvrditi da su ona ipak
stvarno identicna
i
mogu
se
izneti cinjenice
kode
izgleda da
do
kazuju taj
identitet. l i (2) m0Ze
se
reei
da se
ne
zastupa p-
solut n identitet; da
se
samo
zeli
da
se
tvrdi da
postoji
neka
narocita
veza izrnedu volje i dobrote, takva
da
cini
da je
istra
zivanje stvarne
prirode
volje
bitan korak
u dokazivanju
etickih
zakljucaka. Da bih opovrgao ove dve moguee zamerke, name
ravam da prvo pokazem kakvih
moguCih veza
ima i l i
moze
da
bude izmedu
dobrote i volje; ida
nam nijedna od njih ne pruza
opravdanje
za tvrdenje
da
je ,.ovo je dobro identicno sa ,ovo
se
hoee . 8
druge strane,
videee se
da
se
neke
od
tih
veza
mogu lako pobrkati sa ovirn tvrdenjem o
identitetu;
i da je
stoga i verovatno·
da je to brkanje
i cinjeno.
Ovaj
deo moga
argurnenta,
prema
tome. urnnogome ce odgovoriti i
na
drugu
zamerku. Ali konacno
protiv
ovoga: biee to sto eemo pokazati
da
nikakva moguea veza izmedu volje i dobrote,
izuz v
pso-
lutnog identiteta
0
kome
je rec, ne bi
bila
dovoljna
da
da is
tra.Zivanju volje i
najrnanju vaznost
za dokaz ikakvog
etickog
zakljucka.
78. Uobicajeno je, od Kantovog vremena,
tvrditi da
su
saznanje,
htenje
i osecanje
tri
u osnovi razlicita stava
duha
prema stvarnosti. Oni su
tri
razliCita naCina dozivljavanja, i
svaki od njih nas
obavestava o razliCitom vidu pod
kojim
se
stvarnost
moze
razrnatrati. ,Epistemoloski metod
prila.Zenja
metafizici
poCiva
na pretpostavci
da
razmatranjem sta je
sadr
zano
u saznanju-
sta je
njegov ideal - mozerno otkriti
kakva
svojstva svet
mora
imati da
bi bio
istinit. I
slicno
tome
se sma
tra
da
razmatranjem
sta je
sadrzano u cinjenici
htenja
i l i ose
ean j a
sta je
ideal koji ona pretpostavljaju
-
mozemo otkriti
kakva svojstva svet mora imati da bi bio dobar i i lep. Orto
doksni
idealisticki
epistemolog razlikuje
se od sensualista i l i
empiricara
time
sto
smatra da
ono sto
neposredno
saznajemo
niti je sve istinito
niti je, pak. ce1a istina: da hismo odbacili
112
la.Zno
i
otkrili
dalje istine, kaze on,
ne
smemo uzeti
saznanje
samo onakvo kakvo nam
se ono
pojavljuje,
vee
moramo
ot
kriti
sta je sadrzano
u
njemu.
n a
slican n a c ~ n o ~ o o ~ n i me
tafizicki eticar
razlikuje
se od Cistog naturahsta time sto. sma
tra da nije
sve sto
aktualno
hocemo dobro, n i t ~ je,
ako
J e
d?
bro, potpuno dobro: ono sto je stvarno d o b ~ o Jeste. ono ~ t o
.Je
sadr:lano u bitnoj
prirodi
volje. Drugi
opet
rrusle
da
Je
o ~ e ~ a n J e ,
113
80. Ove Cinjenice mogu izgledati
kao
da
daju
potvrdu
opstem tvrdenju da misliti da
je
neka stvar dobra je pretpo
stavljati
je
i1i odobravati
je, u
smislu
u
kome pretpostavljanje
i
odobravanje oznacavaju
izvesnu
vrstu
volje
l
osecanja. Iz
gleda da
je
uvek istina, kad
tako
pretpostavljamo ili odobra
vamo nesto, da
je
u tu cinjenicu ukljucena cinjenica da
sma
tramo nesto dobrim, tj. da
rnislimo
da je nesto
dobro; i zacelo
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 81/122
a
ne
volja, osnovni
podatak
za etiku. Ali se, .u.
?ba
s ~ u c ~ J a , 1 ~ :
javljuje da
etika ima
neki odnos prema
volJl 1h o ~ e ~ a r : _ J u
kop
ona nema prema saznanju,
a koji
drugi predmeh
1zucav.an]a
imaju prema
saznanju.
Volja
i
osecanje
s
j e d n ~ strane
1
s a ~
znanje
s
druge strane
sl?atraju u.izves_nol?
srmslu.?aporedm
izvori filozofskog znanJa - volJa 1 osecanJe
prakhcne,
a
sa-
znanje teorijske filozofije. . .
Sta bi se, sto je istina, moglo podrazumevah pod OV1rrl
glediStem? . .
79.
Pre
svega, rnoze se
podrazumevah,
kao
s ~ o
razrru-
sljanjem 0 nasem opazajnorn i culnom iskustvu
p o s ~ ' J . e i i l ?
sve
sni razlike izrnedu istine i neistine,
da tako r a z r r u s l J . a i l J ~ : U .
o
nasirn
iskustvirna osecanja
i
htenja
postajem.o svesm.
e ~ 1 c k l h
razlika. Ne bismo znali sta se misli smatranJem
da
_Je ]edna
stvar
bolja
nego druga
kad
stav na5e volje l o ~ e c ~ r ; J a
p ; e ~ a
jednoj stvari ne
bi bio
d r u k ~ i j i od s ~ a v a r ; ~ s e v<;>lJe
.1h os.ecan]a
prema
drugoj.
Sve
ovo moze se
pnhvahh: Ah
r u
tu
.1:namo
samo psiholosku cinjenicu
da
samo
z w
sto
h o c ~ m o
1h ose
camo stvari na
izvestan nacin, dolazirno na
to da
1h
s m a t E a ~ o
dobrim· isto kao sto samo zato
sto imamo
izvesna
opazaJr;a
i s k u s t v ~ .
dolazimo
na to da smatrarno stvari istinitim.
<?vde Je,
dakle. n'arocita veza izmedu
htenja
i dobrote; ali to Je samo
iZrocna
veza -
da
je
htenje
nu:lan uslov za saznava-
nje dobrote.
Ali se rnoze dalje reci
da htenje
i osecanje
n i ~ : ~ a m ~
poreklo
saznanja
dobrote.
v e ~ da je.
h.teti
neku s t v a ~
1h
1 r n a t ~
izvesno osecanje
prema
nekoJ stvan
tsta
stv r
k ~ ?
1
~ m . a t r a h
je dobrom. Moze se
p r i z n ~ t i .
da
je c a ~
ovo
?btcno
1Shna u
izvesnom smislu. Izgleda
1shna
da rru Jedva 1kad srnatramo
stvar
dobrom, i
nikad vrlo
odlucno,
ako
u
isto vreme
nemar;:o
narocit
stav osecanja
l
volje prerna njoj, mada
t o s i ~ ~ ?
r:lJe
slucaj
da je
ovo istina univerzalno. I obr:;ut<;> moze b1h 1sh.na
univerzalno; moze biti slucaj da je opazan]e ~ o b r o ~ e ukl]u
ceno u slozene Cinjenice
koje oznacavamo htenJem
1
p o s e ~ o -
vanjem izvesnih vrsta
osecanja.
Priznajmo,
dakle,
da su
J?lS-
liti
da je
neka
stvar dobra
i
hteti
je
ista stv r
u ovom
s ~ 1 s l u .
da,
crde
god se desava
drugo. prvo
se
takode
desava
ka?
nJegov
d e o ~
i da
su
to dvoje
obicno
ist
stv r
i u obrnutom sm1slu:
kad
se prvo desava. ono je obicno deo drugog.
je
istina, u ogromnoj vecini slucajeva,
kad
smatramo nesto
dobrim, da
takode
pretpostavljamo l odobravamo to. Sasvim
je
onda prirodno reci
da je
smatrati
dobrim
isto
sto
i
pretpo
staviti l odobriti. Pa sta je onda prirodnije nego
dodati:
kad
ka.Zem
da
je neka stvar
dobra,
ja
mislim
da je
pretpostavljam?
A ipak ovaj
pridodat dodatak je velika
zabuna.
Cak
i
da je
istina
da je
smatrati dobrim isto sto i pretpostaviti (sto,
kao
sto smo
videli,
nik d nije istina
u smislu
da su to dvoje
apso
lutno identicni; a nije
ni
uvek istina,
cak
ni u smislu da se
to
dvoje desava zajedno), ipak nije
istina da ono
sto mislite,
kad
mislite da je neka stvar dobra, jeste da je vi pretpostavljate
necemu
drugom.
Cak
i
ako je
vaSe smatranje
neke stvari
do
brom ista stvar sto
i va5e
pretpostavljanje te stvari nekoj dru
goj, ipak dobrota
te
stvari - onoga o
cemu rnis l i te-
bas zbog
toga
razloga,
oCito nije ista stvar kao vase pretpostavljanje te
stvari
nekoj dmgod.
Da l vi imate
izvesnu
misao l
ne,
jeste
jedno pitanje;
a
da
li
je
ono sto
vi rnislite istinito,
sasvim
je
dmgo pitanje,
za koje odgovor
na
prvo
nije
ni od kakve va
znosti.
Cinjenica da vi pretpostavljate ne ku stvar nekoj
drugoj
ne
tezi
da
pokaze da
je
ta
stvar
dobra,
cak
i ako ona
pokazuje
da vi
mislite
da
je dobra.
Izgleda
da
se zbog
ove zabune
smatra da
je
pitanje
,sta je dobro?
identicno
sa pitanjem ,sta
se
pretpostavlja
ne
cemu
drugom
l sta se
vise voli? . Kaze se, dovoljno istinito.
da nikad ne biste znali da je neka stvar
dobra
kad je
ne biste
pretpostavljali necemu dmgom, upravo
kao sto
nikad ne biste
znali
da neka stvar
postoji
kad je ne
biste opazili. Ali se .do-
daje, a
ovo je neistinito, da nikad ne biste
znali
da je neka
stvar
dobra kad
ne
biste
z n a l ~ da
je
pretpostavljate,
niti biste
znali
da ona
postoji
ako
ne
biste zn li
da
je
opa.Zate. I
najzad
se dodaje, a ovo
je
sasvim pogresno, da
ne
mozete da razliku
jete cinjenicu da je
neka stvar
dobra od
Cinjenice da
je pret
postavljate,
niti
cinjenicu
da ona postoji
od
cinjenice da je
opa.Zate.
cesto
se istice da ne mogu rna u korn datom
trenutku
da razlikujem ono sto je istina ad onoga sto
smatram
istini
tim; i ovo
je
tacno. Ali, mada
ne
rnogu
da
razlikujem ono
sto
je istina
od
onaga sto smatrarri
istinitim,
uvek
mogu
da raz
likujem
sta
mislim kad ka.Zem
da je
nesto istinito
od
onoga
sta
mislirn
kad
kazem
da mislim da je nesto
istinito. Jer
ra-
8 Principi etike
114
zumem znacenje pretpostavke da
ono sto
mislim da
je
i ~ t i n i t o
moze
ipak da bude
neistinito.
K a ~ a p r ~ m a t o ~ - ~ ' t v r d 1 ~ 1
je nesto istinito, onda stvarno tvTdlm nesto ~ a z h _ c 1 t 0 . o ~ Clilje
nice da ja rnislim da
je to
ne5to.
istinit?. Ono
~ ~ ? Ja r r u ~ ~ n ~ 1 ,
:r:a-
ime
da
je nesto
istinito, uvek Je sasVIm razhc1to od c m ~ e : n ~ e
da ja to mislim. Tvrcienje da je nesto
istinito
cak i ne ukl ucu e
tvrcienje da ja rnislim
da
je to istinito;
mada, naravno, kad
115
njenica, koja izgleda da podupire zakljucak da je bl.ti istinit
identicno
sa biti saznat, takocie potvrciuje i
odgovarajuei
za
kljucak da je biti dobro
identicno
sa biti predmet
volje.
Stoga
je
urnesno istaei jos
jednu
zabunu
koja
je, izgleda,
imala
veliki
uticaj
na
prihvatanje gledista da
je
biti istinit
isto sto i biti
saznat.
Ova zabuna
potice iz
neuspeha
da se opazi,
kad kazemo
da
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 82/122
crod
rnislim
da je neka stvar istinita, onda
je, stvarno,
takode
~ t i n a da
ja
to
rnislim.
Ovaj tautoloski stav da je P ? t ~ e b n c \ da
bi
se
za
neku stvar
rnislilo
da
je istinita, da
se
rrush, ob1cno
se identifikuje sa stavom
da
je
potrebno,
da
bi neka
stvar ~ i l a
istinita,
da
se
to
i rnisli.
Vrlo malo razrnisljanja
dovolJnO
da
uveri
svakoga
da
je
ovo identifikovanje pogres_no; a
ako
je tako, onda je samo malo vise razrnisljanja d :>VolJ_no po
kaze da pod ,istinitim'· moramo p o d r a ~ u m e v a t ~ r ~ e s ~ o . sto ne
ukljucuje
nikakav odnos
prema
onome
sta
se ~ s h _
mh p r e m ~
ikakvoj drugoj psiholoskoj cinjenici. Moze b1h
t e s ~ o
p::onacr
tacno
sta podrazumevamo
- drzati objekat.0 k ~ ) I l l e Je
_rec pred
sobom, da bismo ga poredili sa
o s t < ; t l ~ m
_obJektima;__ah, da
ista
podrazurnevamo
nesto
osobeno 1 Jedinstveno, :?-se
ne m o _ z ~
biti
nikakve sumnje. Prema
tome,
zaista je
netacno da ?.1tl
istinito
znaCi biti nesto
0 cemu se misli
na
izvestan nacm.
A
ipak,
ovo tvrcienje igra najbitniju ulogu u_ K ~ : r : t o v o j ,ko-
pernickoj
revoluciji
filozofije i Cini
bezvredmm
C l t ~ \ ' U .
f f i ~ U
moderne
literature
koja je nastala usled te r e v ~ l u C l J e _ k o ~ a
se
naziva
epistemologijom. Kant je
smatrao da _ e o
sto.
objedinjeno
na
izvestan
naCin
sintetickom _ a k t 1 v n ~ ~ u
rrush
ipso facto
istinito:
da
je
to
su5tinsko
z ~ a c e n J e
te reCI.
¥ed:u-
tim, jasno je da
je
jedina moguea veza 1:;:meciu toga Je r:e
sto
istini o
i
toga da se
o
tome misli
na 1zvestan na<;m,
ta. sto
ovo drugo
treba da je
kriterijum
l
ogled prvoga.
d a b ~
se
uspostavilo da je tako, bilo bi nuzno da
se
u s p o s t ~ V l
m ~ t o d u n a
indukcije da se o onorne sto je istinito uvek rnish. na_ 1 z v ~ t a n
nacin.
Moderna
episternologija
je
izbegla
OVO
dugo 1
tesko
1Stra
zivanje po
cenu
pretpostavke, koja protivreci
sarnoj sebi,
da su
.
istina
i
kriterijum istine jedna
ista
stvar.
81.
To
je, dakle,
vrlo prirodna,
rnada sasvim pogresna,
pretpostavka da je za neku stvar biti istinita isto sto
i
biti opa-
zena l da se
o
njoj
rnisli
na izvestan nacin.
A posto,
iz razloga
koje smo
vee izneli,
cinjenica pretpostavljanja izgleda
uglavnorn stoji u istom odnosu prema miSljenju da su
stvan
dobre
kao sto
Cinjenica opa.Zanja
stoji prema
miSljenju
da su
one istinite l da postoje,
sasvim
je prirodno p r e t p o s t a v i t ~
da
je
za
neku stvar biti dobra identicno sa biti p r e t _ I ? o s t a v l ] ~ n ~
na izvestan
nacin. A
kada se jednom ova
koordmaCIJa
hten]a
1
saznanja
prihvati,
onda je
opet sasvim
prirodno da svaka ci-
imamo
oset l opazaj l da znamo neku stvar, da time podra-
zumevamo da
tvTdimo
ne samo
da
je
na5 urn saznajan vee
takode
da je ono sto on saznaje istinito. Nije opazeno da je
upotreba
tih
reci
takva
da je, ako je
neka stvar neistinita,
sama
ta
cinjenica
dovoljna
da
nam
pruzi opravdanje da
ka.Zemo
da
je ta osoba, koja
ka.Ze
da je opa.Za ili zna, ne opaia i ne zna a
da ne istra.Zujemo da li se l ne njeno duhovno stanje razli
kuje
rna u kom pogledu od onoga sto bi ono bilo da
je ona
opazila ili saznala tu stvar. Ovim poricanjem rni
ne
okrivlja-
vamo
tu osobu
za gre5ku
u introspekciji,
cak
i
da je postojala
takva
greska: mi
ne poricemo
da
je
ona bila svesna izvesnog
objekta, pa eak
ni
to da je njeno duhovno
stanje
bilo tacno
onakvo kakvo
je
ona
mislila
da
je; rni samo poricemo
da je
ob
jekat koga je ona bila
svesna
imao
izvesno svodstvo. Ali
.se
obicno
pretpostavlja, kad
tvrdimo da je neka
stvar
opa.Zena l
saznata,
da
time tvrdimo
samo jednu
cinjenicu; a po5to je, od
dve
cinjenice koje
stvarno
tvrdimo, postojanje
psiholoskog
stanja daleko
lakSe razlikovati,
pretpostavlja se da je
ono je-
dino
koje
mi
tvrdimo. tako se
do5l:o nato
da
se
na
opa.Zanje
i oset
gleda tako kao da oni oznacavaju izvesna duhovna stanja
i nista viSe; ovu gresku je
bilo utoliko lakse uciniti
jer se za
najcesee
duhbvno stanje
kome
dajemo ime koje ne podrazu-
meva da je njegov objeka:t istinit, naime za ma5tu, moze,
sa
izvesnom
verovatnocom,
pretpostaviti da se razlikuje
od
oseta
i opa.Zaja
ne samo svojstvom
svoga
objekta vee takode
i svo
jim
karakterom
kao duhovno stanje.
tako se
doslo n to da
se
pretpostavi
da
jedina razlika
izmeciu
opaianja i
ma8te,
kojom
se oni
rnogu
definisati, mora biti
cisto
psihicka razlika;
a kad bi ovo
zaista
bio slucaj, onda bi iz toga odmah sledovalo
da je
biti
istinit identicno
sa
biti
saznat
na izvestan
nacin;
po5to tVI·denje da
je
neka stvar
opazena izvesno
ukljucuje
i tvrcienje
da je ona
istinita, i ako, ipak, to
sto je ona
opa-
zena
znaci
samo
da duh
ima izvestan stav
prema njoj, onda
njena istina mora
biti
identicna sa
cinjenicom
da se na nju
gleda na
taj
nacin. Mo:Zemo, dakle,
pripisati
glediste
da biti
istinit
znaci
biti saznat na izvestan nacin
delirnicno
neuspehu
da
se opazi
da se
izvesne reCi,
za koje
se obicno
pretpostavlja
da ne oznacavaju nista
vise
sem
izvesnu
vrstu saznajnog sta-
nja,
u
stvari
takode odnose na
istinu predmeta takvih stanja.
a•
116
82. Sada cu
sa.Zeti
moje razmatranje prividnih
veza iz
meau volje i etickih stavova,
koje
na
izgled podupiru neodre-
aeno uverenje
da je ,ovo
je dobro
nekako identicno sa ,ovo
se hoce na izvestan nacin .
1)
Moze
se
tvrditi,
sa
priliCnim
izgledom istinitosti,
da
je,
samo
zato
sto
su
se
izvesne
stvari
prvobitno
htele,
ikad
doolo do
toga da uopste imamo eticka
uverenja. I
odvec
se
cesto
pretpostavljalo da je pokazati sta
7
vanje
onoga
sto
se hoce moglo biti
identicno sa etickim istra-
zivar_Ijem
o n o ~ ~ ~ t o
ddbro?
D ~ v o l j n o je jasno da to
dvoje
ne b1
moglo b1ti 1denticno,
mada
Je takoae
jasno
zasto
se sma-
t:aju
identicnim. Pi_tanj_e
,s ta je dobro?
brka
se
sa pitanjem
~ t a se
smatra
~ o ~ r - ~ 1 ? " } pitanje ,sta je istina? sa pitanjern
,sta se smatra
1stimtnn? 1z
dva glavna
razloga.
1) Jedan
od
~ j i h _je opsta
teSkoca
na
koju se nailazi
pri razlikovanju
onoga
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 83/122
je uzrok neke
stvari
isto sto
i
pokazati sta je
ta
stvar. Meau-
tim,
jedva
da je potrebno istaci
da to
nije
slucaj.
_ 2) ~ a k o a
se
moze tvrditi,
sa
izvesnim izgledom verovatnooh da
]e,
nn-
sliti
da
je
neka
stvar dobra i hteti
je na izvestan
nacin, sada
stvarno jedno
isto. Moramo,
meautim, razlikovati
izvesna mo
guca
znacenja
ovog tvraenja. Moze se priznati
da obicno, kad
mislimo
da je
neka
stvar
dobra,
imamo naroeit
stav
volje i l i
osecanja prema njoj;
i da mazda, kad je hocemo na
izvestan
naCin, uvek mislimo
da je ona
dobra.
Ali
i sama Cinjenica
da
mozemo
tako
da
razlikujemo pitanje da
li,
mada
jed.no
uvek
prati
drugo,
ipak to drugo ne prati uvek ono
prvo,
pokazuje da
te
dve
stvari
nisu, u
strogom
smislu, identicne.
Stvarno,
rna
sta
da
mislimo
pod voljom l
rna
kojim oblikom
volje,
cinjenica
koju podrazumevamo time
zasigurno
uvek ukljucuje
i
nesto
drugo
pored misljenja da je neka stvar
dobra; i stoga,
kada se
tvrdi
da
su
htenje
necega i
smatranje
toga necega
dobrim
identicni,
najvise sto se
moze
podrazumevati time
je da
ovaj
drugi element
u
volji
uvek
prati smatranje dobrim
i
uvek
je
pracen
time; a ovo je,
kao
sto
smo vee rekli, vrlo sumnjive
istinitosti. Ali
cak
i
da je to
strogo istinito,
cinjenica da se
te
dve stvari
mogu
razlikovati je kobna za pretpostavljenu
ko
ordinaciju
izmeau
volje
i saznavanja u onom smislu u
kome
se ta
pretpostavka
obicno cini. Jer
to
je samo u pogledu ovog
drugog elementa u volji, da se
htenje
razlikuje od saznavanj_a;
meautim samo
zbog
cinjenice da htenje, i l i neki
oblik htenJa,
ukljucuje saznanje
dobrote,
volja
moze da
ima
isti odnos
pre-
rna
etickim stavovima koji saznavanje
ima prema
metafizic
kim
stavovima. Prema tome,
cinjenica
htenja, kao celine.
tjo
ako
ukljucimo
u
njega element koji ga
cini
htenjem
i razli
kuje
ga
od
saznanja, nem
isti
odnos
prema etickim stavovima
koji saznanje ima prema
metafizickim.
Htenje
i
saznavanje
nisu naporedni nacini dozivljavanja, jer, samo ukoliko htenje
oznacava
slozenu cinjenicu
koja ukljucuje u sebe
jedinu iden-
ticnu prostu
cinjenicu
koja se podrazumeva
saznavanjem,
samo je
utoliko
htenje
naC:in
dozivljavanja.
.
Ali, (3) ako i
dopustimo
da
termini ,htenje
i
,volja
zamenjuju izraze
,smatranje
dobrim ,
mada je
izvesno
da
oni
to obicno
ne
Cine, jos uvek
ostaje
pitanje:
kakvu
bi
vezu
ta
cinjenica
uspostavila
izmeau htenja i etike?
Da l
bi istrazi-
sto
]e saznato od saznavanja
toga. Opa.Zeno
je da zaista ne
mogu_
s ~ n a t i nista
sto
je istinito
bez
saznavanja
toga.
I
tako,
z a t ~ sto Je,
kad
god
znam neku stvar
koja
je
istinita, izvesno
da ]e
ta stvar
saznata,
pretpostavlja
se
da
je
za
neku stvar
da bude uopste istinita
isto sto
je
za
nju
i
da bude saznata.
I
2)_
n i j ~
opa.Zeno da izvesne
reci za koje se
pretpostavlja da
oznacavaJu
samo
osobenu
vrstu
saznanja stvarno
t ko e ozna
cavaju da je objekat saznat kao istinit.
Tako,
ako se uzme da
.,opazanje
oznacava samo izvesnu
vrstu
duhovne cinjenice
onda_ j_e _ p_os_to je
::jen
o b j e ~ ~ t
u;rek istinit,
lako pretpostavitl
da
b1h
Ishmt
znac1
samo
b1h obJekat
duhovnog stanja te vr-
ste. I,
na slican
naCin,
lako je pretpostaviti da
se
biti uistini
~ ? ~ r o
_ r a z l i k u j ~ _od biti_lazno
srnatra
takvirn sarno u pogledu
CmJeruce
da
b1h
prvo
Jeste biti objekat
htenja koje
se razli
kuje od
htenja ciji
je
objekc:rt prividno dobro na isti nacin
na
koji se
o p ~ ~ n j e
(po ovoj
pretpostavci)
razlikuje od iluzije.
83. B1h dobro, dakle,
nije
identicno
sa biti objekat hte-
nja i i i osecanja na neki
nacin, niSta viSe nego
sto je biti istinit
~ d e n t i c n o
sa
biti
smatran
na
neki
nacin. Ali,
pretpostavimo
da
Je
_ov?.
u s v ~ j e ~ o : je
li ir:ak moguce
da
istra.Zivanje
prirode
volJe 1h osecanJa bude nuzan korak za
dokazivanje etickih
za
kljucaka?
Ako biti dobro i biti
objekat volje
nisu
identicni
onda
najvise
sto se
rnoze
tvrditi
u
pogledu
veze
dobrote sa
vO.:
ljom
je da
se ono
sto je dobra uvek takoae
i
hoce na izvestan
naCin, i
da je
ono
sto se
hoce
na izvestan
nacin
uvek
takoae
i
dobro.
I
moze
se reci da je
OVO
sve sto podrazumevaju
oni
metafizicki
pisci
koji tvrde da zasnivaju etiku na
rnetafizici
volje.
sta
bi sledovalo iz ove pretpostavke?
Jasno
je,
kad
bi 0110
sto
se
hoce na izvestan naein
bilo
takoae
uvek
i dobra,
da
bi
onda
cinjenica da
se
neka stvar
t a k ~
htela _bila k_riteri_jun:
njene
dobrote. Ali, da
bi se
uspo-
stavilo
da
]e
volJa kntenJurn dobrote, rnorarno biti u
stanju
da_poka.Zemo.
prv?
i odvOijeno
da
u velikorn
broju primera
u
koJima nalazuno IZvesnu
vrstu
volje
takode nalazimo i
da su
o b } e ~ t i te v o ~ j e dobri. <?nda bisrno, rnozda, bili u
pravu
da za
~ l J U C m l o
da Je, u
nekohko slucajeva
u
kojima nije
ocito da l
]e neka stvar dobra
l
ne
ali
je
ocito
da se ona
htela na tra-
zeni nacin,
ta
stvar
stvarno dobra, jer ima svojstvo
za
koje
smo
nasli
u
svim
ostalim
slucajevirna
da
je praceno
dobrotom.
118
Pozivanje na volju mozda bi, onda,
bilo
korisno
kraju
na-
sih etickih
istraZivanja,
poStO
smo vee
bili U StailJU
da PO:ka
zemo,
nezavisno,
za ogrornan broj raznih
predrneta
da su z r u . s ~ a
dobri i u kom stepenu su dobri. Ali
cak
i protiv ove moguce
korisnosti
moze
se
istaci 12 da je
nernoguce videti
zasto to
ne bi bilo
isto
tako
lako (a
to bi
zaista
bio i sigurniji
nacin)
dokazati da
je
stvar 0 kojoj
je
rec
dobra
istirn
m ~ t o d i m
koje
119
da su oni pod
uticajem ideje
da je ,dobrota identicna sa ,biti
predrnet volje .
Oni ne priznaju da je pitanje ,sta je dobro'?"
razliCito od pitanja ,sta se hoce na izvestan nacin? . Tako, na
primer, Grin ka:Ze ,opsta
karakteristika
dobrog
je da
ono za
dovoljava
neku
zelju
33
•
Akd
uzmemo ovaj iskaz strogo,
bn
oCigledno
tvrdi da dobre
stvari
nernaju
zajednicki
nikakvu
ka-
rakteristiku, izuzev da one zadovoljavaju neku zelju - dakle,
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 84/122
srno upotrebili u dokazivanju da
su
ostale stvan
dobre,
kao
i pozivanjem na taj na5
kriterijum;
i (2) da cemo, ako _? Z:
biljno zalozimo da
pronaaemo
koje
su
stvari dob:e, zaklJ_l Cltl
da
irnamo razloga
da
mislimo
(kao sto
ce
se
. v i ~ e t r .
u g.laVl.
yl)
da
one nemaju
nik kvo
drugo svojstvo, koJe Je zaJedmck?
i svojstveno njirna, izuzev njihove
dobrote
- da, u stvan,
nerna
kriterijurna dobrote. . . . . . .
84.
Ali razrnatrati da li ikakav oblik volJe Jeste ih mJe
kriterijurn dobrote
je
sasvirn
nepotrebno
za nasu ~ v r ~ l U o v ~ e ,
jer nijedan od onih
pisaca
koji su tvrdili. da zasmvaJU SVOJU
etiku na
istrazivanju
volje nije
nikad pnznavao
p o ~ e b ~ da
doka:Ze neposredno i nezavisno da
su
dobre sve stvan k _ ? J ~ se
hoce na izvestan
nacin.
Ti pisci ne cine nikakav pokusaJ da
pokazu
da je
volja
kriterijurn dobrote;
i
nikakav j a ~
d o ~ a z
ne
bi se rnogao dati
da
oni ne uviaaju
d
je ~ v o , u naJbOlJem
s1ucaju,
sve
sto bi ona rnogla da bude. ~ a o s t ~ srno ma.Iopre
istakli.
da
bisrno rnogli
da
tvrdirno da
Je
sve sto
se
hoce
r ; ~
i z v e s t ~ n naCin takode i dobro, rnorarno
na
prvom rnestu. b1t1
u stanju
da
doka:Zerno da izvesne stvari irnaju
jedno
s v o ~ s t v o
..
dobrotu i
date
iste stvari takode irnaju i ono drugo svo.]stvo
da se one
hoce
na izvestan naCin. I drugo,
moramo
biti u
stanju
da poka:Zemo to u vrlo velikom broju primera, da bismo i.mali
pravo da tra:Zimo
ikakav
pristanak na stav
da
ova
dva
s v o ~ s t : v < :
uvek prate jedno drugo; ali, cak i posto bismo .to__P?kazah, ]OS
uvek bi
bilo
surrmjivo da li
je
opravdano zaklJUClti da se ne:
sto
desava
..
uvek zato
sto
se ono ,obicno desava, i bilo bl
gotovo izvesno
da
bi
taj
sUIIlnjivi princip bio
b e s ~ o ~ s t a n .
upravo pitanje na
koje
je p_osao etike
da o d g ~ w o n
Je
ovo pl-
tanje: koje su
stvari
dobre;
1
dokle
god
h e d C ? n l Z ~
b u ~ e
zadr:
zao svoju sadasnju popularnost, mora se pnznab
da
ce or:-o
dalje ostati
pitanje
o kome
jedva
da irna ikakvog
slaganJa
1
koje
stoga iziskuje najpa:Zljivije i s p i t i v a ~ j e . Prerna.
o r r : ~ .
naJ-
veci i najtezi deo etickog posla rnorao
b1.
se prvc: 1 ~ ~ s 1 h pre
nerro sto bisrno irnaH opravdanje da
tvrd1mo da
Je 1sta knte-
r i j ~ m
dobrote.
Ako bi,
pak, biti
predmet volje .na
i ~ v e s a n
na -
cin
bilo
identicno sa biti dobro, onda bisrno zrusta 1rnah pravo
da pocnerno svoja eticka istraZivanja istra:Zivanjer;.: sta se. ~ { : ~
na trazeni nacin. Cinjenica da
je
ovo nacin
na
kOJl m e t a f J Z l C ~ l
pisci poCinju svoja
istrazivanja
izgleda da konaeno pokazuJe
cak ni tu da su
dobre.
A ovo sarno
moze
biti slucaj ako
je
biti
dobro identicno sa zadovoljavati zelju, ako je ,dobro samo
drugi
izraz
za
,zadovoljava zelju". Jasniji
primer
naturali-
sticke gre8ke
ne bi bio moguc. A
taj
iskaz ne mozemo srnatrati
slucajnom
verbalnorn
greskorn
koja:
ne
utice na
valjanost
Gri-
novog glavnog argumenta. Jer on nigde ne daje nikakav raz-
log, niti se trudi da da ikakav razlog,
za
verovanje da
je
iSta
dobro
rna u korn
srnislu
izuzev sto je to ono sto bi
zadovoljilo
posebnu vrstu zelje - vrstu zelje
za
koju on pokusava: da do
ka:Ze
da je
zelja rnoralnog vr5ioca. Jedna nesrecna
alternativa
je
pred nama. Takvo
rasuaivanje dalo bi
dobre ·razloge za
nje-
gove
zakljucke
ako, i sarno ako,
jeste
identicno biti dobro
i
biti zeljen
na
izvestan
naCin; a u torn slucaju, kao sto srno
videli u glavi I, njegorvi zakljucci
ne
bi bili eticki. 8 druge
strane, ako to dvoje nije
identicno,
njegovi zakljucci rnogu biti
eticki, pa
rnogu
cak biti i ispravni, ali
narn
on onda nije dao
ni jedan jedini
razlog
da
verujerno
u
njih.
Stvar
za
koju
se
od naucne etike trazi da
je
doka:Ze, nairne,
da
su izvesne stvari
zaista dobre, on
je
pretposta·vio u samom pocetku svojorn
pretpostavkom da
su
stvari koje se hoce na izvestan nacin uvek
dobre. Stoga mozerno osecati
isto toliko
postovanja prema
Grinovirn zakljuccirna koliko i prema
zakljuccima
rna
kog
drugog coveka koji narn iznosi svoja
eticka
uverenja; ali, da su
Grinovi argurnenti takvi da nam daju ikakav razlog da sma-
trarno da su Glinova uverenja verovatno tacnija od uverenja
rna kog drugog coveka, mora se jasno poreci. Grinov Uvod U
etiku isto j e toliko daleko
od
toga
kao
i g. Spenserovi odaci
etike da pruzi
i
najrnanji doprinos resenju
etickih problema.
85.
Glavni
cilj
ove glave
bio
je da
pokaze da
rnetafi
zika,
shvacena kao
izucavanje pretpostavljene
natculne stvar-
nosti, ne rnoze irnati
nikakve
logicke veze
sa odgovorom na
osnovno eticko pitanje ,s ta je dobro sarno
po
sebi?". Da je ovo
tako, sleduje jasno iz
zakljucaka
glave I
da
,.dobro" oznacava
krajnji, nerasclanljiv predikat;
ali ova istina
je tako siste-
matski
zanernarivana
da je
izgledalo vredno
pr'etresti
i raz·
likovati u pojedinostirna glavne odnose koji postoje, se
pretpostavljalo da
postoje,
izrnedu
metafizike i
etike.
U
-tu
33 Uvod etiku, str. 178.
12
svrhu
sam
istakao: (1) da metafizika moze da bude od
uticaja
na pr kticnu
t i ku na pitanje ,sta
treba da
cinimo? utoliko
ukoliko je
ona
u stanju da nam ka:le
kakva
ce biti buduca dej
stva nase radnje:
ali ono
sto ona ne
moze da
nam
ka:le
je da
i
su
ta
dejstva dobra l rdava sama po sebi. Jedna posebna
vrsta metafizicke doktrine,
koja
je cesto usvojena,
nesumnjivo
ima
takav
uticaj
na
pr kticnu etiku; jer, ako je istina da je
121
sluca;ju
ne
maze
pitanje
da l
je objekat istinit biti identicno
sa
pitanjem
kako se on saznaje da l je uopste saznat;' z
ovoga sleduje da,
cak
i da
je
stav
,avo je
dobro uvek objeE:at
izvesne vrste
volje
l osecanja, istinitost tooa stava ni u
kom
se slucaju
ne
bi
mogla uspastaviti
d o k a z i v a ~ j e m
da je on
nji
hov
objekat;
jos
daleko
manje moze i
sam
taj stav biti iden
tican sa stavom da je njegov predmet objekat
htenja
l volje
(77-84).
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 85/122
jedina stvarnost vecno,
nemenljivo
apsolutno, onda
sleduje
da
nikakve nase radnje ne mogu imati nikakvo stvarno
dejstvo,
i
da stoga nikakav pr ktic n stav ne
moze biti i s t i n ~ t
Isti
zakljucak sleduje i iz
etickog stava,
koji se obicno zdru:luje
sa tim rnetafizickim stavorn - naime, da je ta vecna stvarnost
takode
i jedino dobro (68). (2)
Da
metafizicki pisci
koji ne
opazaju
malopre pomenutu protivrecnost izmedu
svakog
pr k-
ticnog
stava
i
tvrdenja
da je
vecna
stvarnost
jedino
dobro, ce
sto brkaju
stav
da je
jedna
pojedinacna postojeca stvar dobra
sa
stavorn
da
bi
postojanje
te
vrste stvari bilo
dobro
gde god
se desilo. Za dokaz prvog stava metafizika bi mogla biti od
va:lnosti time sto
bi
pokazala da ta stvar postoji ali za
dokaz
drugog
stava
ona je bez ikakve va:lnosti: ona
samo
mo:le
da
vrsi
psihoLosku funk.ciju da
sugerise
stvari koje bi mogle
biti
od vrednosti - ali tu
funkciju
bi bolje izvrsilo cisto ma5tanje
(69-71).
Ali
najvazniji izvor pretpostavke da
je
metafizika
od
vaznosti za etiku izgleda da je pretpostavka da ,dobro mor
oznacavati neko stvarno svojstvo stvari - pretpostavka koja
je
uglavnom
prouzrokovana dvema pogresnim
doktrinama od
kojih je prva Logicka
a druga
epistemoLoska. Stoga
sam (3)
pretresao Logicku
doktrinu da svi stavovi tvrde
postojanje od
nosa
izmedu
postojeeih
stvari; i istakao sam da
su
izjednaca
vanja
etickih stavova sa
prirodnim
zakonima l sa narede
njima
primeri te logicke greske (72-76).
I najzad
sam pre
tresao
epistemolosku doktrinu da je biti dobra ravno biti
predmet volje ili osecanja
na
neki osoben
nacin;
doktrinu koja
crpe podrsku iz slicne
greske koju
je Kant
smatrao glavnom
tackom svoga sistema i
koja
je naisla
na
ogromno
sirok pri
jern
-
pogresno
glediste
da
je
biti
,istinit
ili ,stvaran
isto
sto i biti smatran
na
osoben nacin, tj. biti predmet misli na
QSOben
nacin. U
OVOj diskusiji glavne
tacke na
koje
zelim
da
skrenem pa:lnju su ave: a) htenje i osecanje nisu slicni sazna
nju
na
nacin koji
je
pretpostavljen; jer, ukoliko te reci ozna
cavaju stav duha prema objektu, oni su sami
samo
primeri
saznanja; oni se samo razlikuju u pogledu vrste objekta koji
saznaju
i u
pogledu ostalih duhovnih
pratilaca takvih sazna
vanja;
b) objekat saznanja rnoramo univerzalno razlikovati
od
saznanja
ciji je on
objekat;
otuda proizlazi
da
ni u kom
GLAVA V
ETIKA U ODNOSU NA PONASANJE
123
tvrdenjem
da osno·vni plincipi
etike
moraju biti samooeevidni.
Ali rni je
stalo
do toga da
se
ovaj
izraz
ne shvati pogre5no.
Izraz
,samoocevidan
znaci
stvarno da je stav koji je tako
nazvan ocevidan l
istinit prosto
sam po sebi, da on
nije
za
kljucak
izveden ni
iz
kakvog drugog
stava. Taj izraz ne znaci
da je
takav
stav
istinit
zato sto
je ocevidan varna, meni l ce
lom covecanstvu,
zato
sto, drugim recima,
nama
izgleda da
je
istinit. To sto neki stav izgleda da je istinit, ne moze
nikad
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 86/122
86
U ovoj
glavi
opet
imamo
da
preduzmemo velik
ko-
rak u etickom metodu. Moja diskusija dosad imala je dva
glavna
dela.
u prvom delu
poku.Sao sam da poka.Zem
sta ,do-
bro
·
pridev ,dobro - znaci
Ovo je
prva
tacka koja
se
mora
resiti
u svakom
izlaganju
etike ciji je cilj
da bude
si
stematsko. Potrebno je da znamo ovo, da znamo sta znaci do
bro,
pre
nego sto• mozemo
da se upustimo
u razmatranje
sta
je dobro -
koje su stvari l
osobine dohre. Potrebno
je
da to
znamo
iz
dva
razloga. Prvi razlog je taj
sto
je
,dobro
pojam
od koga
zavisi cela etika.
Ne
mozemo
se nadati da razumemo
sta podrazumevamo
kad
kazemo ovo
je
dobro l to
je dobro
dok
ne shvatimo sasvim jasno ne samo sta je ,ovo
ili
,to ·
(a
to nam
prirodne
nauke
i filozofija mogu reei) vee takode
i
sta podrazumevamo time
sto
ih
nazivamo
dobrim,
a
ta stvar
je ostavljena sarno za etiku. Ako u pogledu ove tacke nismo
sasvim
jasni,
nase
eticko rasudivanje
uvek
ee biti sklono
da
bude
pogre5no. Mislieemo
da dokazujemo da je neka stvar
,dobra
kad u stvari samo
dokazujemo da je ona
nesto drugo;
jer,
ako
ne
znamo sta
,dobro znaci, ako
ne znamo sta
se
podra-
zumeva tim samim pojmom, za razliku od onoga sta se podra-
zumeva
rna
kojim drugim
pojmom, neeemo biti u
stanju
da
znamo kada se
bavimo
tim
a
kada
necirn
drugim,
koje mozda
lici na to, ali ipak nije isto. A drugi razlog zasto treba da re-
simo
pre
svega pitanje ,sta
dobro
znaci?
je taj
sto je
to stvar
metoda. Taj razlog lezi u
tome
sto nikad ne mozemo znati na
kakvom dokaznom sredstvu
pociva
neki
eticki stav ako
ne
znamo·
prirodu pojma koji cini taj
stav
etickim. Ne
mozemo
reei
sta
je moguee u pogledu dokaza u prilog jednog suda da
je ovo
l
to dobro
l protiv nekog drugog suda da
je
,ovo
l to
rdavo
dok
ne
shvatimo
sta
mora uvek da bude priroda
takvih sudova.
Stvarno,
iz znacenja
dobrog
i
rdavog sleduje
da
su
svi takvi stavovi, da se izrazimo Kantovim terrninom,
.,sinteticni : svi oni
na kraju moraju
pocivati
na nekom stavu
koji
se prosto
mora
usvojiti l
odbaciti,
koji
se
ne
moze lo
gicki izvesti
ni
iz
kakvog drugog
stava.
Ovaj rezultat, koji
sleduje
iz na5eg
prvog
istrazivarija, moze
se
drukCije izraziti
biti
valjan argument
da
je
on
zaista
istinit. Tvrdenjem da je
neki stav
sa:moocevidan, rni hoeemo
da
ka.Zem6
da
to, sto
on
izgleda takav nama, nije razlog
zbog
koga je on istinit:
jer rni
tvrdimo da on apsolutno nema
razloga.
On
ne
bi
bio
samooee
vidan stav ako bismo mogli reei za njega: ne mogu da m.islim
drukcije,
i
zato je
on istinit. Jer onda njegova ociglednos.t
l
njegov
dokaz
ne bi
lezao u sarnom
njemu,
vee u
necemu
dru-
gom, naime u na5em uverenju u njega. To sto on izgleda isti
nit nama, mo2:e
zaista biti uzrok
da
ga tvrd.imo,
l razlog
za
sto rn.islimo l kazemo da je on istinit; ali razlog u ovom smi-
slu
je
nesto sasvirn drukcije od logickog razloga,
l
razloga
za5to
je
nei3to
istinito.
StaviSe,
to nije razlog za istu stvar.
OCiglednost nekog stava za nas je samo razlog za nase smatra-
nje
da je on istinit;
dok
logicki razlog,
l razlog
u srnislu u
kome
samoocevidni
stavovi nemaju
razloga, jeste razlog za5to
sam
st v
mora
biti
istinit,
a
ne
za5to
ga
rni
smatramo istini-
tim.
Dalje,
to
sto je
neki
stav ocigledan
nama, moze
da
bude
ne
samo
razlog za5to
ga
mi
smatramo takvim l
ga tvrdimo.
vee to moze da bude i razlog zasto
treba
da ga srnatramo tak-
vim l da ga
tvrdimo. Ali razlog, i u ovom srn.islu,
nije
logicki
razlog za istinu
stava,
mada je on
logicki
razlog za ispravnost
naseg usvajanja
toga
stava.
Ali u nasem
obicnom
jeziku o.va
tri znacenja
,.razloga
stalno
se
brkaju kad
god ka.Zemo ,imam
razloga
za rnisljenje
da je
to
istinito . Ali je
apsolutno
bitno,
da bismo
imali
jasne pojmove o etici ili, stvamo, rna o kojoj
drugoj, a narocito filozofskoj nauci, da razlikujemo izmedu
njih.
Kada,
prema
tome, govorim o
intuicionistickom
hedo-
nizmu,
ne
sme se shvatiti da podrazumevarn da je moje pori-
canje
da je
,zadovoljstvo
jedino dobro
zasnovano
na
mojoj
intuiciji
o pogresnosti to:ga stava. Moja intuicija o njegovoj
pogresnosti
je zaista moj razlog sto smatram i izjavljujem da
je neistinit; ona
je
zaista jedini
valjan razlog
za takav
moj
postupak.
Ali tako
je
ba5 zato
sto
nem logickog razloga za
njega, jer nerna pravog dokaza
ni
razloga
koji
pokazuju
nje-
govu pogre5nost, vee on to sam sobom cini. On je neistinit zato
sto je neistinit, a drugog razloga nema; ali
ja izj vljujem
da
je on neistinit jer je njegova neistinitost
ocigledna
meni,
smatram
da je
to dovoljan
razlog
za to
rnoje tvrdenje. Stoga
124
ne smemo gledati na
intuiciju
kao
da je
ona
alternativa rasu
divanju. NiSta uopste
ne
moze da zauzme mesto
razloga
za
istinu ma kog stava; intuicija samo moze da pl1lZi razlog za
smatranje da je neki stav istinit; ali ona ovo mora ciniti kad
je neki
stav
samoocevidan, kada, u
stvari, nema
razloga
koji
dokazuju njegovu istinu.
87
Toliko, dakle, za prvi
korak
u
nasem
etickom me
todu, korak
koji
je uspostavio da
je
dobro dobro i nista drugo,
125
5 7 = 25 Pa tako i u etici, ako nademo, kao sto sino i na8li,
da je
,pozeljno
pobrkano sa ,zeljeno , l da je ,cilj pobrkan
sa
,sredstvom , onda
nas ne
mora brinuti sto se oni koji
su
ucinili te greske ne sla:Zu s nama. Jedina razlika je ta sto je u
etici, zbog slozenosti
njenog
predmeta, rnnogo teze
uveriti
ikoga da
je
ucinio gresku l da ta greska utice na
njegov
rezultat.
U
ovom drugom delu
moga
predmeta
-
delu
koji
se
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 87/122
i da je naturalizarn gre8ka. Drugi korak je uzet kad smo po
celi da
razmatramo
predlozene samoocevidne principe etike.
U ovom drugom delu.
oslanjajuci
se
na
nas
rezultat
da
dobro
znaci dobro, poceli
smo pretresanje stavova koji tvrde da je
takva
i takva stvar ili osobina
dobra l
da
je
takav i takav
pojam dobar.
Takve
vrste je bio
i
princip intuicionistickog l
etickog
hedonizma
- princip
da
je ,zadovoljstvo jedino
do
bro . Sledujuci metodu
koji je uspostavljen nasom prvom
di
skusijom,
tvrdio sam da
je
neistina
toga
stava
samoocevidna.
Nisam mogao da uCinim nista da dokazem da je on neistinit;
samo
sam
mogao
da
poka:Zem, onoliko jasno koliko je moguce,
sta on
znaci i
kako on
protivreci
ostalim stavovima koji
izgle
daju podjednako istiniti. Moja jedina svrha u svemu tome bila
je, naravno, da ubedim. Ali, cak
i
ako
sam
ubedio, to ne do
kazuje
da smo mi u pravu.
To
opravdava nase misljenje da
smo u
pravu;
ali
je ipak
moguce
da
gresimo. Medutim,
jednom
stvari
mo:Zemo se opravdano ponositi. Mozemo se ponositi time
sto smo bili u boljoj mogucnosti da odgovorimo tacno na na8e
pitanje nego sto su bili Bentam, Mil, SidZvik i ostali koji su
narn protivrecili. Jer rni smo dokazali da oni cak
nisu
ni po
stavili sebi pitanje
za koje
su smatrali
da su na
njega
odgovo
rili. Oni su ga pobrkali sa jednim
drugim
pitanjem; stoga nije
nikakvo
cudo sto je
njihov
odgovor drukciji od naseg. Moramo
biti sasvim sigurni da
je
postavljeno
isto pitanje pre nego
sto
se trudimo
oko razlicitih odgovora
datih
na njega. Ukoliko
znarno, ceo svet
bi
se slozio s nama
kad bi
jasno shvatio pi
tanje o korne trazimo njegove glasove. Izvesno je da srno, u
svima onim slucajevima u
kojima smo
na8li razliku u miSlje
nju,
takode
nasli i
da pitanje nije
bilo
jasno
shvaceno. Mada,
dakle,
ne
mozemo dokazati da smo u pravu,
ipak imamo raz
loga
da verujemo dace
svako, ako
ne
gresi 0
tome
sta
stvarno
rnisli, misliti isto
kao
mi. To je kao sa zbirom u matematici.
Ako nademo ocitu gre8ku u
sabiranju, onda
nas
ne iznenaduje
niti
uznemirava da je
onaj koji je uCinio tu gresku dobio
drukciji rezultat
od naseg. Mi mislimo da ce on
priznati
da je
njegov rezultat pogresan ako mu se
uka:Ze
na njegovu gresku.
Na
primer,
ako
covek
ima da
sabere 5 7
9,
necemo se
cu
diti sto
je
njegov zbir
34
ako
je
poceo time sto
je
zakljucio
d
bavi pitanjem ,sta je dobro samo
po
sebi? - do sada sam
samo pokusao da uspostavim jedan odreden rezultat,
i to
ne
gativan:
da
zadovoljstvo
nije
jedino dobro. Ovaj rezultat, ako
je
tacan, opovrgava
polovinu,
l
i vise od polovine,
etickih
teorija koje
su
ikad
zastupane, pa je, stoga, ne bez va:Znosti.
Ali ce uskoro
biti potrebno da se
pozabavimo
pozitivno pita
njem:
koje
su
stvari
dobre i do kog stepena?
88
Ali pre nego sto se upustimo u tu diskusiju, predla
zem da se prvo pozabavimo trecom
vrstom
etickog pitanja
pitanjem:
sta
treba da
cinimo?
Odgovaranje na ovo
pitanje sacinjava treci
veliki deo etic
kog istra:Zivanja; njegovu
prirodu
smo ukratko objasnili u
glavi I (§§ 15-17).
On
unosi u etiku, kao
sto
smo u toj glavi
istakli, sasvim novo pitanje - pitanje koje su stvari povezane
kao
uzroci
Sa onim
sto
je
dobro samo po
sebi;
n
ovo
pitanje
mo2e se
samo
odgovoriti
sasvim
novim
metodom
-
metodom
empirijskog istrazivanja, pomocu koga se iznalaze uzrocii u
ostalim naukama. Pitati kakvu vrstu radnji treba da vrsimo,
l koja
je vrsta
ponasanja
ispravna,
jeste pitati
kakvu ce
vr
stu
posledica
takva radnj
a i ponasan j e proizvesti . Ni na j edno
pitanje
u
prakticnoj
etici
ne
moze
se
odgovoriti izuzev uzroc:
nim uopstenjem. Sva takva pitanja takoae obuhvataju pravi
eticki
sud
- sud da su izvesne posledice bolje, po sebi,
nego
druge.
Ali ti sudovi tvr e da
su
te bolje stvari
posledice -
da
su uzrocno povezane
sa
radnjama o kojirna je rec. Svaki sud
u prakticnoj etici moze
se
svesti na oblik: ovo je
uzrok
te do
bre stvari.
89 Da
pitanja:
sta
je ispravno?
sta
je moja du2nost?
sta
treba da
cinim?
pripadaju
iskljuCivo ovoj trecoj
grani
etickog
istra:Zivanja prva je tacka na koju zelirn
da
skrenem pa:Znju.
Zelim da
poka:Zem da
su
svi moralni
zakoni samo tvrdenja
da
ce izvesne vrste radnji imati dobre posledice. Upravo glediSte
·suprotno ovom obicno
je
preovladivalo u etici. Za
,ispravno
i
,korisno
obicno
se
pretpostavljalo
da
bar mogu
da budu
u
opreci
jedno
s drugim, i
da
su, u svakorn slucaju, bitno razli
citi.. Bilo je
karakteristicno za
izvesnu skolu moralista, kao i
za rnoralni zdrav razum, da izjavljuju da cilj nikad ne moze
da opravda
sredstva. Ono
sto
zelim
prvo
da
istaknem jeste da
126
,,ispravno" ne moze znaciti niSta
d r u ~ o s e ~ -
,uzrok d o b : o ~ r ; ~
zultata , i da je
ono,
prema tome, 1 d ~ n h c n o sa. k o n ~ ~ u m
,
otuda sleduje da ce cilj uvek opravdati s r e ~ s t v a 1 da
n } J e d ~ ~
radnja koja nije
opravdana
svojim r e z u l t a ~ . 1 m a
ne
: n ~ e
b1:
1
ispravna.
Da
moze
da
postoji
istinit stav kOJl se s a ? p s t ~ v a .tvr:
denjem ,cilj nece opravdati sre.dstva·· potpuno p n ~ n a J e m .
all
moramo prvo
pokazati da
je
u
]ednom. drugom
sr::uslu, srn:slu
daleko
osnovnijem za eticku
teoriju, taJ
stav
sasv1r:n
P ~ ~ e s a n
127
Nasa
,du.Znost", stoga, moze se
samo
definisati
kao ona
radnja
koja
ce prouzrokovati da
postoji
vise dobra u vasioni
nego
sto
ce
to uraditi
rna
koja
moguca
alternativa.
A
ono sto
je
,ispravno
ili
,moralno dopustljivo samo
se
razlikuje od
:p je
kao
ono
sto
nece
prouzrokovati manje dobra
nego rna
koja
moguca
alternativa. Kada,
prema
tome, etika
tvrdi da su
izve
sni
naCini
delanja ,duinosti , ona time hTdi
da ce
delanje
na
te nacine
uvek proizvesti najveci
moguCi zbir dobra. Akio
narn
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 88/122
Da je tvrdenje
,moralno
sam
o b a v ~ z a : 1
da 1 ~ v r s n ~ o v ~
radnju identicno
sa tvrdenjem ,ova radn]a ce prmzvesh naJ
ve6i mo uci iznos
dobra
u vasioni", vee
je ukratko
pokazano
u glavi (§17); ali
je vaino
istaci
da
je i ~ v e s ~ o s t v ? v ~ . o s r _ : o v . n e
tacke dokailjiva.
Ovo se, mozda, moze naJl;>ol]e ucm;th ?ceV1d
nim
na
sledeCi naCin. Jasno je, kad tvrd1m? da J ~ 1 ~ v e s 3 1 a
radnja
nasa apsolutna duznost,
da
time
tvrdnno
da Je l Z V r S ~ -
nje te radnje,
u
to vreme, jedinstveno u_ P ? g l e ~ u .
v.:ednostl.
Ali
nijedna radnja s h ~ d n a d ~ n ? s t i ne
moze 1mah
J e ? m s t v e n ~
vrednost u smislu da Je ona Jedma stvar
v r e ? n _ o s t ~
u svetu,
jer u
tom
slueaju,
svaka takva radnja
b1la
b1 Jed.ma dobra
stv'ar.
sto je
oCita protivrecnost. I iz istog razloga.
] e n ~ v v r ~ d
nost 'ne moze
biti
jedinstvena u
smislu
da
?na ~ r n a
V1Se
trinsicne vrednosti nego ista drugo
u sve u;
J er b1 onda s v ~ k t
Cin
duznosti
bid najbolja stvar
u svetu,
sto ]e takode prohv-
recnost. Ona, stoga, rnoze
biti jedinstvena
samo
u sm1slu
da
ce ceo svet biti
bolji ako
ona bude iz\:rsena ne.go ~ k o se
: p r ~ -
duzme
ikakva druga moguca alternatlva. p 1 t a 1 J ~
vda h Je
to
tako,
ne
zavisi
samo
od
pitanja njene
vlashte
n ~ t n n s 1 c ~ ~ . vred-
nosti. Jer
svaka radnja
ce takode imati p o ~ l e d 1 c e .razhc1te
_od
posledica
svake druge radnje,
i
ako
rna
k o ~ a ?d hh
posled}ca
ima intrinsicnu
vrednost,
njena vrednost
Je 1sto
tako vazna
za
ukupnu dobrotu
vasione
kao
i
ona njenog u z r o ~ a .
Stvarno
je
ocevidno,
rna kolika da je v r e ? n ~ s t n e ~ e radnJe
same. PC?
sebi,
da
ipak, zbog
njenog p o : > t o ~ a n J a , .
z ~ 1 r
~ o b r a
u vaswm
moze da
bude
manji nego sto
b1 blO
da Je lZVrsena ~ e k a druga
radnja
od manje intlinsicne vrednosti. Ali r e ~ i
d ~ .
Je ~ ; o . s l u ~
caj
je
isto
sto
i
reci
da
bi
bilo
bo1je
da
.ta r a d n ~ ~
m]e ucm]ena,
a ovo je, opet, ocigledno ravno tvrdenJU .da m ~ e t r e ~ a ~ o ?a
se
ona uradi
_
da ona nije bila
ono sto Je ?':lznost lZlSkiVala.
Fiat iustitia ruat caelum"3
4
moze
s ~ C ?
b1t 1_ o p r a v d ~ n o raz:
iogom
da
vr5enjem
pravde
vasiona dob1Ja.
V1Se n ~ g ?
sto ~ u b 1
padanjem neba. Moguce je, naravno, da e ovo IShna; ah,. u
svakom slucaju,
tvrditi
da je
pravda
duznost, uprkos takv1m
posledicama, jeste
tvrditi
da je ovo istina.
; ; ;
Neka
pobedi
pravda,
rna nebo palo. -
Prim prev
se kaie da je
,ne
ubij duinost, time nam je
recerw
da
delo,
rna sta ono bilo, koje se naziva ubistvom, neee ni pod
kakvim
okolnostirna
prouzrokovati
da u vasioni postoji onoliko do
bra
koliko
ga
ima kad
se
ono
izbegava.
90
Ali,
ako
se ovo
plizna,
nekoliko vrlo
vainih
posle
dica sleduje u
pogledu
odnosa
etike
prema
ponasanju.
(1)
Jasno
je da nijedan
moralni zakon nije
samooce
vidan, kao sto je obieno
smatrala
intuicionisticka skola mo-
ralista.
Intuicijsko
glediste
etike
sastoji se u
pretpostavci
da
se
izvesna
pravila, koja
kazu da izvesne radnje
uvek
treba
ciniti
izostaviti, mogu
uzeti
kao samoocevidne
premise.
Ja
sam pokazao u pogledu sudova o onome sto je dobro samo po
sebi da
je
to
slucaj;
nikakav
razlog
ne
moze da se da
za njih.
Ali sustina intuicionizma je u tome
sto
pretpostavlja da su i
pravila 0
de lanju
tvrdenja ne 0 tome sta treba da bude
vee
0
tome sta treba
da
cinimo
- u istom smislu intuitivno izve
sna.
Izgled
verovatnosti dala
je
ovom
glediStu
cinjenica da mi
nesumnjivo
donosimo
neposredne sudove da
su izvesne
radnje
obavezne i1i
neispravne: i tako
smo cesto
intuitivno
sigurni u
to sta
narn
je duznost, u psiholoskom smislu. Ali, ipak, ti su-
dovi
nisu
samoocevidni i
ne mogu se
uzeti
kao
eticke
premise
jer, kao sto je sada pokazano, oni se
mogu
potvrditi l o.po
vrgnuti istraiivanjem uzroka
i posledica.
Zaista je
moguce
da
su neke
od na5ih neposrednih intuicija: istinite; ali, posto ono
sto saznajemo
intuicijom,
ono sto
nam
savest
ka:le, jeste da ce
izvesne
radnje
uvek proizvesti
najveci
moguci
zbir
dobroga
pod
datim
okolnostima,
to je
jasno da se
mogu dati
razlozi koji
ce pokazati
da
li su iskazi
~ a v e s t i
tacni l pogresni.
91 (2)
Da
bi
se pokazalo da
je
neka
radnja
duznost,
potrebno je znati
koji
su
ostali uslovi
koji
ce,
zdruzeno sa
njom,
odrediti njene
posledice;
znati
tacna sta ce
biti
posle
dica
tih
uslova; i
znati sve
dogadaje
na koje
ce
na neki nacin
dejstvovati na5a radnja tokom beskonacne buducnosti. Morarno
irnati sve ovo
uzrocno znanje,
i dalje,
moramo znati
tacno
ste-
pen vrednosti kako same te radnje
tako
i
svih tih
posledica;
i
moramo biti
u
stanju da
odredimo
kako
ce one,
zajedno sa
ostalim stvarirna u vasioni, uticati na vrednost vasione kao or-
ganske
celine. I
ne samo
to, vee
moramo takode
irnati i sve to
128
znanje
u pogledu posledica
svake
moguce ~ l t e r n a t i v _ e ; i
zatim
moramo biti
u
stanju da
ocenimo
p o r e d ~ n J e m ~ a . u k _ n p : l ~
vrednost
koja
proistice iz
postojanja
radnJe. o
koJOJ _Je rec
b1h
veca od vrednosti koju bi proizvela rna
kop
od ov1h_ a l t e r r ; ~
tiva. Ali
je
ocigledno
da je samo nase
uzrocno zna:nJe suv1se
nepotpuno da
bismo
ikad
mogli
biti sigurni
.u taJ rezultat.
Sledstveno tome
sleduje da
nikad nemamo n:_kakvog. razloga
da
pretpostavimo da
je neka radnja n ~ a
duz:nost: m k ~ t;e
129
o najboljoj
mogucoj radnji
kao na5oj du.Znosti,
mi mislimo
pod
tim terrninom
rna
na
koju
radnju koju
nikakva
druga
znana okolnost
ne
bi
sprecila
pod uslovom da smo imali ideju
o njoj. Ova upotreba toga termina
je
u saglasnosti
sa
uobi-
eajenom
upotreborn. Jer priznajerno
da
covek rnoze
da ne
uradi svoju
duznost
zato sto je
propustio
da
rnisli
0 tome
sta
bi
mogao da uradi.
Posto, dakle, ka:Zemo
da
bi
on mo-
g o da uradi
ono
sto
rnu,
ipak, nije
bilo
palo
na
pamet,
jasno
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 89/122
mozemo
biti sigurni da
ce
ikakva radnJa
pr01zvesh
na]VeCU
mogucu vrednost. . • .
Etika
je, stoga,
sasvim nemocna
da
n a n : ~ da ~ 1 s t u . ~ u z n o s h ;
ali
ipak ostaje jedan skromniji
z a d ~ t a k
koJI
m?ze
b1h ~ ? g u c
za
prakticnu
etiku. Mada se
ne mozem? nadah
,?a
otknJei??
koja
je, u datoj situaciji,
najbolja
od ~ v 1 h
~ n o g u c 1 h
a l t e . r n a h ~
nih
radnji, moze ipak biti neke mogucnosh da se p o k a z ~ _koJa
ce od
alternativa za koje je verov tno da m o ~ u desttt
kome
proizvesti najveci
zbir
dobroga. \)vaJ . dr:ugi z _ a d ~ t a k Je
izvesno
sve
sto
je etika ikad mogla da 1 2 v r s ~ ~
1 o_n Je
_1zves?.o
sve
za
sto
je ona ikad
skupila
dokazni m a t e ~ I J a l ; Jer ~ 1 k o
ruJe
nikad
ni pokusao
da
iscrpe moguce
alternatlvne
radnJe u
. ~ . e :
kom
posebnom
slucaju.
Eticki filozofi
su
st:r:"-rno. ograruc1h
svoju
pa:Znju
na
vrlo ogra nicenu
vrstu
radnJI, koJe
su
oda
brane
zato sto se one najcesce
desavaju c o v e c a n s ~ v u kao
mo:
guce
alternative. sto se tice
tih
radnji, o ?i su m o z ~ a pokazah
da je
jedna
alternativa
bolja,
tj.
_da prou:vod1 :recu
ukupnu
vrednost
necro druo·e. Mada
su
om
smatrah da
taJ rezultat
-
kazuje koje su radnje
dttznosti
vredi istaci
da
to
n ~ k a d
mJe
moglo
biti tako.
Jer se
termin duznost
zaista upo_treblJaV:a
tako
da
priznajemo, ako docnije dociemo do
uverenJa _da
b1
neka
moguca
radnja
proizvela vise dobra
n e g ~
ona .koJU sm_o J?re
duzeli,
da
smo propustili
da
izvrsimo
SVOJU
duzno_st. ~ h
_b to
bio koristan
zadatak ako
bi
etika
mogla da odred1
~ o J a
<:d
alternativa
koie
ce se verovatno desiti proizvesh
naJvecu
ukupnu
v r ~ d n o . s t . Jer,
m ~ d a
_se za
tu.alte:nativu ne
m o z ~
d o ~ a -
zati
da
je najbolja moguca, 1pak
ona
moze
da b ~ d e
bolJa nego
rna
koja druga radnja koju
bismo inace
preduzeh.
. .. . .
92.
Teskota
u
razlikovanju
ovog
zadatka,
kOJl
b1
ehka
mozda
rnocrla
preduzeti sa
izvesnom
nadom
u
uspeh,
bez
nadeznocr ;adatka iznala:Zenja du:Znosti potice iz ~ v o s n n s l e r : o -
sti
u
up
0
otrebi termina
,m?guce . j e ~ n u
radnJU moze,
u
potpuno
dopu§tenom sm1slu, rec1
da
_ n e m o ~ u c a
s ~ m o
zato sto nam se nije desilo da dociemo na _ld<:JU
da
Je uradm1o.
U
ovorn srnislu, dakle, alternative na
kO:Je
~ o v ~ k s t v a ~ ? - o
:r:o-
misli bile bi
jedine
moguce
a l t e r n a t ~ v e ;
i n a J b O ~ J a od. nJlh b 1 l ~
bi
najbolja moguca
radnja
pod datlrn o ~ o l n a : : t u n a 1
s t o g ~
b1
bila saobrazna na5oj definiciji ,duznosti··. Ah, kad govonmo
je da mine
ogranicavamo njegove
moguce radnje na one
o ko
jima
je on
rnislio. Moglo bi se reCi, sa vecirn izgledom verovat-
nosti,
da
pod duznoscu
nekog
coveka
podrazumevamo samo
najbolje
od
onih
radnji
o
kojima je on mogao
misliti.
istina
je
da ne krivimo nijednog
coveka
vrlo
ostro sto
je
izostavio
neku
radnju
za koju,
kao
sto kazemo, .,nije se moglo oceki
vati od njega
da
na
nju
misli". Ali je jasno
da
cak i
tu
pri-
znajemo razliku izmeau
onoga sto je
on
mogao uciniti i onoga
sto je on mogao misliti da uradi:
i
smatramo da je steta da
nije uradio
drukcije. A
..
du.Znost" se zaista
upotrebljava
u tak-
vom srnislu,
da
bi to bila
protivrecnost
reCi
da je
steta sto je
neki
covek uradio svoju
duznost.
Moramo, stoga, razlikovati mogucu
radnju
od radnje o
kojoj
je moguce
misliti.
Pod prvom podrazumevamo
radnju
koju nikakav znan
uzrok ne
bi sprecio
pod uslovom
da narn je
dosla
misao
o
njoj;
a
meau takvim
radnjama,
onu
koja
ce
proizvesti
najvece
ukupno
dobro
smatrarno
duznoscu.
Etika
se
zaista ne moze nadati da
otkrije koja je vrsta
radnje
uvek nasa
duznost u ovom smislu. Ali se ipak rnoze nadati
da
odluci koja
je
od nekoliko takvih rnogucih
radnji
najbolja; a one
koje je
izabrala da razrnotri
su, stvarno, najva:Znije od
onih
o
kojima
ljudi
razrnisljaju
da 1i
da
ih rade l
ne. Odluka u pogledu
tih
rnoze se, stoga,
lako pobrkati sa
odlukorn o
tome koja je
najbolja
rnoguca
radnja. Ali treba
zapaziti,
iako
ogranicavarno
sebe
na
razrnatranje koja
je
bolja mean
alternativarna
za
koje
je verovatno da ce
se o
njima
rnisliti.
da
cinjenica
da bi
se
moglo pornisliti
na
te
alternative nije ukljucena u ono sto pod
razumevamo time
sto
ih
nazivarno
mogucim alternativarna.
Cak i aka je u nekom pojedinacnom
slucaju
bilo nemoguce
da
rnisao o njirna padne
na
urn coveku, pitanje kO(je se nas tice
je koja
bi.
da
rnu
je
pala
na
urn,
bila najbolja
alternativa?
Aka
ka:Zerno
da
je ubistvo uvek gora alternativa, time hocemo
da
tvrdirno
da
je
to tako
cak i
ako je slucaj
bio takaiv
da je
za
ubicu bilo nernoguce
da
pornisli
da uradi ista drugo.
Najvise,
dakle,
sto prakticna etika
rnoze uciniti
to je
da
se
trudi
da otkrije koja ce, od nekoliko
alternativa
rnoguCih
pod izvesnirn okolnostirna.
uglavnorn proizvesti najbolji
re
zultat. Ona narn moze reci koja je, u ovorn smislu,
najbolja
od
9 Principi et ike
130
izvesnih
alternativa za koje je verovatno da
cemo o
njima
raz
miSljati; i posto takod:e
mazemo
znati, cak i ~ n e _ ~ ~ ~ e r e m o
nijednu
od
njih, da ono
sto
cemo u tom s l ~ c a ] u
uc1mh
ver?
vatno
nece
biti tako dobra kao jedna od n]lh, ona nam moze
r ~ i koju
je
alternativu n a j b o l ~ e izabrati .onih med':l
jima
mozemo
da biramo. Ak:o
b1 mogla
da
Clll1
OVO, to
b1 b1l0
dovoljno za prakticno vodstvo. •
93
Ali
(3) jasno je da je
cak
i ovo
og:omno
tezak z a ~
131
cenag
verovatnom
procenom. Mi,
dakle, pretpostavljama da
je
neverovatno da ce posledice, posle izvesnag vremena, biti takve
da
preokrenu
relativnu vrednost alternativnih posledica u toku
toga
vrernena. Ali maramo dokazati da
je ova
pretpostavka
opravdana pre
nego sto
mozerno tvrditi da
smo uopste
pru:Zili
ikakav razlog
za
delanje
na
izvestan
nacin radije nego
na
neki
drugi
nacin.
To
se, mazda, moze
opravdati nekim
takvim ob-
zirima kao
sta
su
sledeci.
Kaka
idemo sve dalje i
dalje
od vre
mena u alternativne radnje moguce za nas, dogadaji,
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 90/122
datak.
Tesko je
videti
kako mozemo dokazah. J ? a k a . ~
samo 7
verovatnocu da cemo, radeci jednu stvar, poshCI bol]1
ukupm
rezultat nego sto bismo ga postigli radeCi
neku
d ~ g u
stvar:
Sarno cu pokusati da
pokazem koliko
pret:postavl]amo • pn
pretpostavljanju da postoji
takva
verovatnost, 1 o ~ ? o v u c e ~ a
bi se
takva pretpostavka mazda rnagla p ~ a v d a t i
..
c 1 ~ l e d n a Je
da
jo5
nikada nije bilo
opravdano-
da mkada.
m Je b10 I _ I ~ d ~ ~
dovaljan
razlog za smatranje da je jedna radn]a 1spravrn]a 1h
pogresnij a nego neka druga.
a)
Prva
teskoca
na
putu da se daka:Ze
verovatnost da
ce jedna
radnja dati balji ukupan
rezultat :1ego
n e ~ a
d r u ~ a
lezi u
cinjenici
da rnoramo da uzrnemo u obz1r posled1ce
obe]u
tokom
beskonacne buducnosti. Mi sma samo
sigurni
u to, ako
uradimo jednu radnju sada,
da
ce
se
v a s i a n ~ t a ~ o r n
s v e ~
vre
mena razlikovati
na
neki nacin od anoga
sto b1
ana b1la da
smo
{rradili
neku
drugu radnju;
a
aka
postoji
takva
.
trajna
razlika, onda je zaista od va:Znosti
da je
uzmemo u s:voJu
p ~ o -
cenu. Ali je sasvim izvesno
da
je na5e uzracno znanJe sasv1m
nedavoljno da nam
ka:Ze
kakve ce p o s l e d ~ c e verovatno p r ~ -
izaci od dve razlicite radnje, izuzev u
relahvno
kratkom pen
odu
vremena·
rni zaista mo2:emo poku§ati
da
procenirno posle::
dice radnji s'ama
za
ano sto rnozema n a z v ~ t i ,neposrednom
buducnoocu. Niko se, kad se upusti u ona
sta smatra
razum
nim
razrnatranjem
posledica,
ne bi
opredelio
u
s:vom
izboru
na osnavu procene koja bi zahvatila vise ad
nekahk?
;rekava;
obicno smatrama da smo
postupili
razumno
aka
rrnshmo
da
srno osigurali prevagu dobroga u
toku
od
n e k o l i k ~
godir:a,
seci
l
dana.
Ali
ipak,
da bi
izbor
na
osnovu
takvrh ~ b z 1 r a b1 o
razuman, moramo imati nekag razloga
za
v e r o v a r : J ~
da
-
kakve posledice na5e radnje
nece biti
takve da u dalJOJ b ~ d u ?
nosti
preokrenu
prevagu zloga prevagu d o b ~ o g a koJa J e
verovatna blizoj budueno:Sti kaju SIDO v :l ~ t . a n ] U p r ~ d V 1 -
dirno.
Ova
velika pretpostavka mora
se
c1mti. da . b ~ s m o i k a ~
mogli da tvrdimo da
ce
posledice
jedne
radn]e
.b1h rr:akar 1
verovatno
bolje nego
posledice neke druge radrt]e.
Nase pot
puna
neznanje daleke
buducnosti ne
d a j ~
nam
n i k ~ v o
oprav
danje za tvrdenje
da
je bar verovatno
15pravr1o ~ a b r a h ono
dobro koje nam izgleda da ce
biti
vece u toku penoda
zahva-
kome su
ciji
bi
delimican
uzrok
bio jedna
i1i
druga od tih alternativnih
radnji,
postaju sve
zavisniji
od onih ostalih okolnosti koje
iste bez obzira
koju radnju
mi
izvrsimo.
Posledice rna
koJe
pojedinacne radnje
izgleda
da
se, posle dovoljnog razmaka vre
mena.
nalaze samo
u sitnim promenama rasprostrtim preko
vrlo siroke oblasti,
dok
se njene neposredne posledice sastoje
u
nekoj upadljivoj prorneni
relativno
uske oblasti. Ali,
pasta
su stvari
koje
irnaju neku veliku va:Znost za
dobra
l zl ve
Cinom stvari ove upadljive vrste,
postaji verovatnost
da,
pasle
izvesnog vremena, sve posledice rna koje pojedine radnje pO-
stanu
do tog stepena
neutralne
da
je
vrlo neverovatna da raz
lika
izmedu njihove vrednosti
i
vrednosti
posledica neke druge
radnje moze da prevagne u poredenju sa ocitom razlikom u
vrednosti neposrednih pasledica:. Stvarno izgleda da je istina
da, u
vecini
slucajeva, rna
kakvu radrlju sada
izvrsili,
, to
ce
biti svejedno kraz sto
godina ,
ukoliko se
to
tice postojanja
u
to
vreme rna cega
znatno
dobrog
ili
rdavog; mazda se moze
pokazati
da
je ovo
istina istra:Zivanjern
nacina na koji se
po
sledice rna kog pojedinog dogadaja neutralisu proJaskom vre
mena. nedostatku takvog dokaza, zaista ne mozemo imati
nikakvocr
razumnog
razloga za
tvrdenje
da je
jedna
od
dve
a l t e r n a t i ~ e
bar verovatno ispravna. a druga pogresna.
Da
bi
ikoji od
na5ih
sudova
o ispravnorn i
neispravnom mogli izgle
dati
verovatni,
moramo imati
razloga
za misljenje da poole-
dice na5ih radnji nece, u dalekoj buducnosti, imati dovoljno
vrednosti da prevagnu svako preimuestvo jednih posledica nad
drugima
u
neposrednoj buducnosti.
94
b)
Morama,
dakle,
pretpostaviti, ako
su
posledice
jedne radnje obicno bolje od posledica druge radnje onoliko
daleko u
buducnosti
koliko
sma
u stanju
da predvidimo rna
koju verovatnu
razliku u njihovim
dejstvima,
da je onda
ukupno dejstvo
prve
radnje na vasionu takod:e u g l a ~ o m
bolje. Ali se za:ista
ne
mozemo nadati
da neposredno
poredirno
njihove
posledice
izuzev
u gra:nicama ogra:nicene buducnosti;
i svi
argurnenti
koji
su
ikad upotrebljavani u etici i na osnovu
kojih obicno delama u sva:kida:Snjem zivotu i
koji su
uprav
ljeni na to d ~ k g u da je jedrla radnja
bolja nego druga su
132
(izuzev
teoloskih dogmi) ograniceni na ukazivanje
ltakvih
verovatnih neposrednih ili skorih
preimuestava. Ostaje,
dakle,
pitanje: mozemo l
odrediti
ikakva
opsta
pravila o tor:1e
jedna od malog broja alternativnih radnji obicno pro1zvodi
veee
ukupno
dobro u
neposrednoj buduenosti?
Vazno je istaei
da
ovo
pitanje, iako
ovako ograniceno.
predstavlja najvise
na
sta, na osnovu sveg znanja koje
imam?
i koje eemo verovatno
imati
u blizoj
l daljoj
buduenost1,
prakticna
etika
moze se
nadati da
da odgovor. sam.
i s t ~ -
133
svakim
etickim
zakonom
slucaj
je
isti; on ne moze
biti
nista
vise
do
uopstenja; a u
etickoj
oblasti, zbog relativne odsut-
nosti
tacnog hipoteticnog znanja,
na kome predskazivanje
treba
da
je
zasnovano, verovatnost
je relativ11o
mala.
I najzad,
radi etickog uopstenja, potrebno
je
da znamo ne samo
koje
ee
posledice biti
proizvedene
vee takode
i sta
su
relativne vred-
nosti tih
posledica;
a u odgovoru na
ovo
pitanje takode, rna
ramo
priznati,
s obzirom na dosadasnju rasprostranjenost he-
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 91/122
kao
da
se ne mozemo nadati da pronademo koJa Je naJbolJa
moguea alternativa rna u kojim datim okolnostima, vee se samo
mozemo
nadati da
otkrijemo
koja
je,
medu malim brojem
alternativa, bolja od drugih. I takode sam vee istakao
da
nema
nikakve
veee sigurnosti
sem
verovatnosti, ako i toliko mozemo
da tvrdimo, da
ee ono sto je
bolje
u pogledu svojih neposred-
nih
posledica biti takode bolje uopste uzev.
Sada
ostaje da
istaknemo da se, cak i u pogledu ovih neposrednih posledica.
samo
mozemo
nadati da otkrijemo koja ee, od malog broja al
ternativa,
obicno proizvesti najvecu prevagu dobroga u n ~ p o -
srednoj buduenosti. Ne mozemo da osiguramo
pravo
da tvrduno
da
je poslu§nost takvim zapovestima kao sto
su ,ne
~ a Z ~ ·
p_a
cak i ne
ubij ,
univerzalno bolja od
alternativa laganJa
l
ubl-
stva. Razlozi za5to
nista
vise od opsteg znanja nije moguee
vee su
dati u
glavi
I (§16); ali
eemo
ih ponoviti ovde. Prvo.
sto se tice
posledica,
koje nas poglavito interesuju
u
etickim
diskusijama zato sto
imaju intrinsicnu
vrednost.
tako
malo
znamo njihove uzroke da jedva mozemo tvrditi da smo u po
gledu
ijedne
od
njih
otkrili makar i hipotetican
univerzalan
zakon. takav kakav se cesto otkriva u egzaktnim naukama.
Cak ne mozemo reei: ako se ova radnja izvr5i, pod
tacno ovim
okolnostima. i ako se ne
umesaju nikakve druge, ova
va:Zna
posledica, bar, uvek ee biti proizvedena.
Drugo,
ali e t i c ~ i . z k ~ n
nije samo hipotetican Da bismo znali da ee
uv k
b1h bolJe
raditi na
izvestan nacin, pod izvesnim okolnostima, moramo
znati ne samo kakve ee
posledice
takve radnje proizvesti._ pod
uslovom da se nikakve druge okolnosti ne umesaju, vee takode
i
da
se nikakve
druge okolnosti nece umesati.
A ovo
je
ocito
nemoguee znati sa veeom sigurnoseu od verovatnosti.
Eticki
zakon
nema prirodu
naucnog
zakona,
vee naucnog
predska-
zivanja; a
ovo
drugo je
uvek samo verovatno, mada v e r o v ~ -
nost moze biti vrlo velika. In:Zenjer ima pravo da kaze, ako Je
most sarrraden
na
izvestan nacin,
da
ce verovatno izdriati iz-
vestan t ~ r t za
izvesno
vreme; ali on nikad ne moze biti -
solutno
siguran da je
most
sagraden na taj nacin; pa
cak i da
jeste
tako sagraden,
on
ne moze
biti
siguran da se neee desiti
nikakav slucaj
koji
ee
opovrgnuti
njegovo predskazivanje. Sa
donistickog
gledista,
vrlo smo skloni da gresimo. J
asno
je.
dakle,
da
nije
verovatno
da eemo uskoro znati ista vise
sem
to sto
znamo:
da jedna vrsta radnji obicno proizvodi bolje po
sledice
nego druga; vise od
ovoga
stvarno nikad nije
bilo do
kazano Ni u izvesna
dva
slucaja
neee
sv
posledice
rna koje
vrste radnje biti tacno iste,
jer
ee se u svakom
slucaju neke
okol
nosti razlikovati; i mada posledice, koje
su
vazne
za
dobro l
zlo, mogu biti uglavnom iste,
vrlo je
neverovatno
da
ee one
uvek biti
iste.
95 (c) Ako se
sada
ogranicimo
na
tra:Zenje radnji
koje
su
obicno bolje kao sredstva rna od koje
verovatne
alterna-
tive, izgleda moguee da
se
toliko moze reei u
odbranu vecine
pravila koja zdrav razum najuniverzalnije
priznaje.
Ne
name-
ravam da podrobno razmotrim tu odbranu, vee samo da istak-
nem ono sto izgleda da su glavni posebni
principi cijom se
upotrebom
ona
moze uciniti.
Prvo,
mozemo
samo pokazati
da je jedna radnja
obicno
bolja nego druga kao sredstvo pod uslovom da
su
date i -
vesne druge olrolnosti. Mi stvarno zapazamo njene dobre po
sledice
samo
pod izvesnim
okolnostima,
i
lako
je
videti da bi
dovoljna
promena
u njima ucinila surrmjivim ona opsta pra-
vila koja izgledaju univerzalno najsigurnija. Tako, na primer,
opsta nekorisnost ubistva moze se samo dokazati pod uslovom
da ce veCina
ljudske
rase zasigurno
produiiti da
postoji. Da
bismo dokaza:li da ubistvo, ako bi se tako
uni
verzalno
prime-
njivalo da prouzrokuje brzo istrebljenje ljudske rase, ne bi
bilo dobro
kao sredstvo,
morali
bismo
opovrgnuti
glavno tvr-
denje
pesimizma
naime da
je
postojanje
ljudskog zivota
uglavnom
zlo. A glediSte pesimizrna, rna
koliko duboko mi
bili
uvereni
u
njegovu istinu i1i neistinu,
jeste glediSte
koje
nikaa
nije bilo konacno ni dokazano ni opovrgnuto.
Prema
tome,
ne
more se dokazati da
univerzalno
ubistvo
ne
bi bilo dobro u
ovom trenutku. Ali,
stvarno,
mi mozemo pretpostaviti i pret-
postavljarilo
sa sigurnoseu, cak iako
je
nekolicina voljna da
ubija, da veeina ljudi nece biti voljna da to Cini.
Kad,
stoga,
k ~ e m o da
ubistvo
treba uopste izbegavati,
mi samo podrazu-
mevamo da to vazi dokle god je
sigurno
da veCina covecanstva
nece pristati na
ubijanje, vee ce
se
starati da i dalje zivi. Iz-
134
gleda da je moguce dokazati da je pod tim_ okolnostima rdavo
da
ikoji pojedinac
izvr8i ubistvo. Jer, posto
svakak?
n e r ~ a
nade
da ce se covecanstvo istrebiti, to jedine posledlce koJe
imamo
da
razmotrimo
su one
koje
ce ta
radnja imati za
pove-
canje
dobara
i smanjenje
zala l)udskog
zivota. C?de
n _ a j b ~ l j e
nije
postizljivo
(pretpostavljajuci da je istrebljenJe
naJbOlJe),
jedna alternativa Iloze_ipak
b i ~ ~
bolja
~ e g o
_ d ~ g < : . I; sem
n ~
posrednih
zala koJe ubiStvo ob1cno prmzv?di, ci_nJemca _da
b1,
135
dobra.
I
(2)
ova
pravila,
posto se
mogu preporuciti kao sred-
stvo za
ono sto je
samo
nu:Zan uslov za
postojanje
rna kog ve
likog dobra,
mogu se
braniti nezavisno od
pravilnih gledista
o
osnovnom etickom pitanju: sta je dobro samo po
sebi.
Na
os
novu rna kog uobicajenog gledista, izgleda izvesno da je odcia-
vanje civilizo;vanog drustva, za
koje
su ova pravila nu:Zna, po
trebno za postojanje,
do iole velikog stepena,
svega sto se
moze
smatrati dobrim samo po
sebi.
96. Ali,
daleko
od toga da
sva uobicajena
pravila spa-
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 92/122
ako bi ono bilo uobicajena praksa, osecanJe n e ~ 1 g u ~ o s h pro-
uzrokovano time, zauzelo rnnogo
vremena
koJe b1
se m o g ~ o
upotrebiti u bolju svrhu, mozda prliZa
ko?acan d o ~ a z pr?tiv
njega.
Dokle
god
ljudi
zele
da
zive
t ~ k o
JC:k_o
kao
s_t:>
om
to
zele sada, i dok1e god je izveSilO da Oill 1 p r O ~ U Z l ~ l
da
t_o
cine, SVe sto im smeta da posvete SVOJU
ffiOC
poshzanJll:.
O ~ l
tivnih dobara je rdavo kao sredstvo.
A
opsta praksa
ubiJanJa,
koja
daleko
podbacuje
ispod
univerzalnosti
sigur_no
to
i
dalje
ciniti pod
svim poznatim uslovima drustva, blla
bl zasl-
gurno smetnja te
vrste.
, .. . .
Slicna odbrana
izgleda
moguca za vecmu p r a V I l ~ .
koJa
su
najuniverzalnije stavljena
na
snagu p r ~ v n i m s a n k C l J ~ n a
kao
na primer
ona
koja se
odnose na svoJmu; a takode l
za
ona pravila koja zdrav razurn najse5ce prepor:ucuje, _ka?, na
primer,
vrednocu, umerenost i odrzavanJ_e datrh. o b e c ~ J _ a . U
svakom
stanju
drustva
u
kame
ljudi
imaJU
onu
a ~
zelJU
za
imovinom neke vrste, koja izgleda univerzalna, o p ~ t p ~ a v n _ a
pravila za za5titu
imovine rnoraju
urnnogome olak:S;:'v':ti
na]-
bolji moguci utrosak energije. A slicno t ~ r n e _ v r e d ~ o c a Je_ s r e ~
stvo za postizanie onih
potreba
bez
ko]Ih
b1
dal]e postizanJe
velikih pozitivnih dobara bilo n e r n o g ~ c e ; _
u r ? - e ; e n o s ~ .
prosto
propisuje
izbegavanje
onih preteranosh koJe skodec,l z d ~ a v
lju, sprecile coveka
da d o p ~ e s e
_koliko,
go_d
Je moguce shca-
nju
tih potreba;
a odrzavanJe dat1h obecanJa urnnogome olak-
sava saradnju
u takvom
sticanju.
Sva
ova pravila izgleda da
imaju
dve k ~ r a k t e r ~ s t i k e na
koje
je
pozeljno
skrenuti paznju. 1)
Ona sva 1zgleda]U da
su
takva
da bi, u svakom poznatom
stanju
drustva, _ r : j i h o v ~ ; : t P r . ~ -
znjavanje
bilo
d o b ~ o
kao
s r ~ d s t v o . Uslc:_vi
od_
kO]lh
~ ~ v : ~ l
I l ] l ~
hova
korisnost, nm e teznp da
se
sacuva 1
u m ? ~ z 1
z i V ~ t :
zelja za imovinom, izgleda da su
tako
univerzalm 1 tako)akl
da bi bilo
nemoguce
otkloniti
ih; pa, po5to
je
tako, mozern?
reci da bi,
pod
svirna
uslovima
koji bi
se
mogli
aktuelno
dah.
opste upraznjavanje tih
pravila bilo dobro
kao
s r e ~ t : r o .
Je_r,
izgleda da nerna razloga za rnisljenje da njihovo u p r a z n ] a ~ ~ J e
ikad
Cini dru5tvo
gorim
od
onoga
u
kome
se
ona ne upraznJa-
vaju,
a to upra:Znjavanje
zaista
je potrebn.0:. kao. s r ~ d s t v o n;a
za
koje stanje stvari u
kome
se
mogu
postlc1 naJveca moguca
jaju ove
dve
karakteristike.
Argurnenti koji se
prliZaju u od
branu morala
zasnovanog
na
zdravom razumu vrlo cesto pret-
postavljaju
postojanje
uslova
za
koje se ne
moze
opravdano
tvrditi da su
tako
univerzalno potrebni kao teznja da se odr:Zi
zivot id se zeli imovina. Takvi argumenti, prerna tome, samo
dokazuju
korisnost pravila
sve dok izvesni uslovi,
koji
se
mogu
izmeniti, ostaju isti;
za
tako
branjena
pravila ne moze se
tvr-
diti
da
bi ona
bila
obicno
dobra
kao
sredstva
u svakom
stanju
dru5tva; da bi
se dokazala
ta
univerz ln
korisnost, bilo
bi
potrebno da se stekne pravilno glediSte 0 tome sta je dobra
i i
zlo sarno
po
sebi. Ovo,
na primer,
izgleda
da je
slucaj
sa
ve
Cinom
pravila koja
su obuhvacena
pod
terrninom
cednosti.
Ta
pravila obicno
brane utilitaristicki
pisci, i l i pisci
koji smatraju
da je oddavanje dru5tva najvise dobro, argumentima koji pret-
postavljaju nuZno postojanje takvih osecanja kao sto su bracna
ljubornora
i
roditeljska ljubav. Ta
osecanja
su, bez
sumnje,
dovoljno
jaka
i
opsta datu odbranu cine opravdanom za
rnnoga
dru5tvena stanja. Ali
nije tesko
zamisliti civilizovano drustvo
koje postoji
bez njih; a, u takvorn slucaju, ako
bi se
cednost
i
tada branila, bilo bi potrebno
dokazati
da njeno oskvrnjenje
proizvodi i druge zle posledice, a ne
samo
one za
koje
se pret-
postavlja da teze
razjedinjenju dru5tva.
Takva odbrana,
bez
surnnje,
maze se
uciniti; ali bi
ona
iziskivala rrmogo temeljnije
ispitivanje
nego
sto je
ijedan
eticki pisac do sada ucinio osnov
nog
etickog pitanja sta
je
dobro l
rdavo
samo po
sebi.
Da l
je
to
tako l ne
u
ovom posebnom
slucaju, izvesno
je
da
treba
praviti razliku,
iako ona obicno nije uocena, izmedu onih pra-
vila
Cija
dru5tvena korisnost
zavisi od postojanja okolnosti za
koje je
viSe-manje
verovatno da
ce
se
izmeniti
i
onih pravila
cija korisnost izgleda izvesna pod
svim
moguCim okolnostima.
97. Ocigledno je da se sva pravila
koja
smo pornenuli
kao
ona za
koja
je verovatno
da
bi bila korisna gotovo m u
kom stanju dru5tva, mogu t ko e braniti
zbog
rezultata koje
ona proizvode pod uslovima koji postoje samo u pojedinirn sta-
njima drustva.
A
treba
zapaziti
da
je
opravdano
da u
te
uslove
racunamo
i
sankcije zakonskih
kazni, dru5tvenog
neodobra-
vanja i licne grize savesti,
gde
ovi postoje. Ove sankcije
etika,
136
stvarno
obicno
smatra samo mativima za radenje
radnji
Cija
se
korisnast maze
dokazati nezavisno od
postojanja tih
sank-
cija.
Treba priznati da sankcije ne
bi
trebala spajati sa rad-
njama kaje
ne bi bile ispravne
nezavisno ad njih.
Ali ipak je
jasno
da su one,
tamo
gde postaje ne
samo motivi
vee i
oprav-
danja
za
radnje
o
kojima
je rec.
Jedan
od
glavnih razlaga
za-
sta neku radnju ne
treba
ciniti rna u korn
pajedinorn
stanju
drustva je
taj
sto ce
ana biti
ka:Znjena, jer
je
i sama kazna
obicno vece zlo Qd
onaga koje
bi bila
prouzrokovano nerade-
137
mogu
ni
steCi. Moze, /naravno biti korisno da oni koji imaju
potrebnu sklonost
upra:Znjavaju ta
pravila;
i bilo bi, u rnnogim
slucajevima pozeljno da svi
imaju
tu sklonost. Ali
treba
pri-
znati,
kad
smatramo nesto
moralnim pravilom l
zakonom,
da
podrazumevamo da je to pravilo
takvo
koje gotovo sv ki m ze
da upra:Znjava
naporom svoje
volje u onom
stanju
drU S:tva
za
koje se pretpostavlja da se
na
njega
to
pravilo
adnosi.
Drugo, cesto se
preporucuju radnje lmje su
same
po
sebi rno
guce, ali cije dobre pasledice nisu moguce jer uslovi za nji-
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 93/122
njem
radnje
podlozne kazni. Prerna tome, postojanje kazne
maze
biti dovaljan
razlog da
se
neka
radnja smatra
uglavnam
neispravnam cak
i
ako ona nema drugih rdavih
posledica,
vee cak ima neznatne dobre posledice.
cinjenica
da ce
neka
radnja biti
kaznjena je
uslav sasvim
iste
vrste kaa
i
astali
od
manje i i
vece
trajnosti kaji se rnoraju
uzeti u obzir
pri disku-
tovanju
apste
korisnosti ili
nekarisnosti
neke radnje u paje-
dinorn
stanju
drustva.
98 Jasno je, dakle, da
su
vrlo razliCitih ·vrsta
pravila
koja obicno priznaje zdrav
razum
i
kaja
se obicno preporu-
cuju
kao da
su
sva
podjednako
i
univerzalno
ispravna i dobra.
Cak i za ona koja izgledaju najuniverzalnija dobra kao sred-
stva
moze
se
samo
pokazati
da
su takva
zbog
postojanja
us-
lava
koji
se,
mada
su
oni
mozda zla,
mogu smatrati
i nu:Znim;
pa
cak i ta pravila duguju za
svoje acitije
korisnosti postojanju
i
drugih
uslova,
koji
se ne mogu
smatrati
nu:Znirn izuzev
za
duze. l
krace
periode istorije. i od
kojih su
mnogi zla. Druga
pravrla
izgleda da
su
opravdljiva jedino pastojanjem
takvih
viSe-manj e
privremenih
uslova,
ako napustimo
pokusaj
da po-
ka:Zemo da su ona sredstva za odrlavanje dru5tva, koje je i
samo
samo
sredstvo, i
aka nismo
u stanju da
uspostavimo
da
su ona neposredna sredstva za stvari dobre
zle
same po
sebi,
ali koje nisu obicno priznate kao takve.
Ako
nam
se, dakle, postavi
pitanje koja
je pravila kori-
sno, l koja bi pravila bilo korisno upra:Znjavati u dru5tvu u
kame zivimo, izgleda moguce dokazati korisnost veCine onih
pravila koja
se
obicno
i
priznaju
i
upraznjavaju.
Ali veliki
deo uobicajenih moralnih pridika
i drU.Stvenih
diskusija sa-
stoji se
u
preporucivanju
pravila koja
se
obicno
ne upraznja-
vaju; a izgleda vrlo sumnjiva
da se
opsta
korisnast takvih pra-
vila rnoze ikad konacno dokazati.
Takva predlozena
pravila
obicno
imaju tri
nedostatka.
Prvo radnje koje ona preporucuju·
vrlo cesto
su
takve da je za vecinu pojedinaca nernaguce da ih
izvrsi
prosto
na osnovu odluke svoje volje. Suvise
se
cesto de-
sava da
se svrstaju
zajedno radnje koje
se rnogu izvrsiti, samo
aka se
hoce,
sa radnjarna
cija
mogucnost
zavisi od
posedovanja
osobene sklonosti koja. je data nekolicini. a koju ostali cak ne
I
hova
postojanje
nisu
dovoljno opsti.
Pravilo
cije bi upra:Znja
vanje proizvelo
dobre
posledice da
je ljudska priroda
u izve
snom pogledu
drukcija nego sto
je
sad, preporucuje se
kao
da
bi
njegovo opste
upra:Znjavanje proizvelo iste posledice
sad
i odjednorn. Stvarno kad dade vreme da
nastanu
uslavi po
trebni
da
bi njegovo upra:Znjavanje bilo korisno, sasvirn
je
verovatna da se
tada
mogu pojaviti i neki drugi uslovi zbog
kojih njegavo upraznjavanje moze da bude
nepotrebno pa
cak
i pozitivno stetno; a
ipak
to
stanje drustva maze da bud e boije
ad onoga u
kome
bi
pravilo
o
kome
je rec bilo korisno. Treee,
takode se desava
slucaj u
kome korisnost pravila
zavisi od
uslova za
koje
je verovatno
da
ce
se
promeniti l
cija bi
promena bila isto taka laka kao
upra:Znjavanje predlozenog
pravila a por.\:eljnija od njega. cak se maze desiti da bi opste
u p r a Z n j a ~ a n j e predlozenog
pravila uniStilo uslove
od kojih
zavisi
njegova
korisnost.
Jedna ili druga od ovih
zamerki
obicno je
prirnenljiva
na predlozene prornene u drU.Stvenom obicaju, koje se prepo-
rucuju
kaa bolja
pravila
od onih
koja
se sada aktuelno prirne
njuju;
i zbog
toga
izgleda
sumnjivo
da
l etika maze
da dokaze
korisnast rna kog pravila sem onih
koja
se obicno upra:Znja
vaju. Ali
njena
nesposobnost
da
to ucini je
srecom od
male
prakticne va:Znosti. Pitanje da i bi opste upra:Znjavanje
pra-
vila koje
se
obicno ne upraznjava bilo pozeljno i i ne
ne
maze
mnago uticati na
pitanje
kako ma koji
pojedinac treba
da
radi
posto, s
jedne
strane pastoji velika verovatnost da
on
nikako
nece biti u
stanju
da dovede do njegovog opsteg upra:Znjav;a
nja a s
druge strane
Cinjenica
da
bi njegovo opste upra:Znja
vanje bilo korisno
ne
bi mu
i
onako
mogla
pru:Ziti
razlog da
on licno
treba
da ga upra:Znjava u odsutnosti takvog opsteg
upraznjavanja.
U pogledu dakle,
radnji
obicno
klasifikovanih
u etici kao
duznosti, zlocini grehovi sledece
tacke izgleda da
zaslu
zuju paznju.
1) Tiine
sto ih tako
klasifikujerno,
mi podrazu-
mevarno da
su
to
radnje
za
koje je svakom pojedincu
moguce
da ih izvrsi iii izbegne ako on sama hoce da
tako
uCini; i da
su
to
radnje koje sv ko treba
da izvrsi ili
izbegne kad se
ukaze
138
prilika. (2) Zaista ne mozemo dokazati
ni
za
~ a k v u takvu
.rad
nju
da je treba v TSiti l
izbegavati pod
svtm
o k o l n o s t ~ ~ a ;
mozemo
samo
dokazati
da njeno vrsenje i1i
izbegavanje
oblcno
proizvodi
bolje
rezultate od alternative.
3_) Ako d l j ~
pitar:10
o kojim se radnjama moze toliko dokazah, o.dgovor
lZ-
crleda mo Tllce dokazati to samo u
pogledu
omh radnJl ko)e se
~ k t u e l n o ~ b i c n o praktikuju medu nama. A od tih
radnji
samo
su neke takve da
bi
njihova
opste
vrlenje
bilo korisno .rna u
kom stanju dru.Stva
koje
izgleda moguee;
korisnost
ostahh za
139
slucajeva u kojima
treba
prekrsiti pravilo,
mi
nikad
ne
mo
zemo
znati koji
su ti slucajevi, i zato
ne treba nikad
da ga
pre-
krsimo.
Ova
cinjenica izgleda da opravdava strogost
kojom
se
moralna pravila obicno namecu i sankcioniSu, a ona
daje
i
smisao u kome mozemo
usvojiti
kao tacne maksime da ,cilj
nikad
ne opravdava sredstva
i ,da nikad
ne treba
da cinimo
zlo
da
bi
dobro
proiza.Slo iz toga". ,Sredstva i
,zlo
na
koje
se ove maksime odnose su, stvarno, krSenja moralnih pravila
koja
su
opste priznata i
upraznjavana,
i za koja, stoga, mozemo
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 94/122
visi
od
uslova koji postoje sada, ali koji izgledaju vise
l
manje
promenljivi. .
99.
(d)
Toliko, dakle,
za moralna
prav1la 1h zakone, u
obicnom smislu - za pravila koja tvrde da je uglavnom ko
risno, pod vise
l
manje obicnim o k o l n o s ~ i m a za. svakoga da
vrsi ili izostavi neku
odredenu vrstu
radn]e. OstaJe
da se
ka-
ze nesto o
principima
na osnovu
kojih pojedinac treba da
od
luci
sta treba
da Cini (a) u pogledu onih radnji kojima je
neko
op8te
pravilo
zasigurno tacno, i
(b)
u pogledu
onih
gde
nema takvog sigurnog
pravila.
(a) Po8to je, kao sto sam pokusao
da
doka.Zem, nemo
guee uspostaviti da ee ikakva
vrsta radnje
proizvesti bolji uku-
pan
rezultat
od svoje
alternative u svim sLucajevima
to sle
duje da ee, u nekirn slucajevima, zanemarivanje nekog usta-
novljenog
pravila v e r o v ~ t n o biti najbolji moiguei postupak.
I zato
je
sasvim
prirodno postaviti pitanje:
moze li
pojedinac
ikada opravdati svoju pretpostavku da je
njegov slucaj jedan
od
tih izuzetnih
slucajeva? Izgleda da
se
na
ovo pitanje rnoze
dati
odreden
negativan
odgovor. Jer,
ako je
izvesno da je u
velikoj vecini
slucajeva
upra.Znjavanje
nekog pravila
korisno,
iz toga sleduje da postoji velika verovatnost
da
bi bilo pogre-
sno prekrSiti to
pravilo
rna u kom
p o j ~ d i n a c n o t n s ~ u c j ~ i
i
ne:
izvesnost na.Seg znanja kako o posled1carna tako
1
o IlJlhOVOJ
vrednosti, u
pojedinim
slucajevima, talm je
velika
da
i z g l e ~ ~
surrmjivo
da
se pojedincev
sud da
ee posledice
verovatno b:t:
dobre
u
njegovom
slucaju moie
ikad
opravdano suprotstaVltl
opstoj verovatnosti
da je
ta
vrsta radnje
n e i s p r a v n ~ . P ~ r e d ovyg
opsteg
neznanja
postoji
i
cinjenica,
ako se
to
pltanJe
uopste
pojavi, da ce na na.S
sud
obieno pristrasno uticati cinjenica da
jako zelimo jedan od rezultata
za
koji se nadamo
da
ga po-
stignemo
kr8enjem pravila.
Izgleda, dakle, da u
pogledu
rna
kog
pravila koje je obicno
korisno mozemo
tvrditi
da ~ r e b a
uvek
upra.Znjavati
ne zato sto ee ono
u
sv kom
po]edinom
slucaju biti korisnd, vee zato sto
je
m
u kom
pojedinom
slu-
caju verovatnost da
je ono
korisno
veea od
verovatnosti da je
na8a odluka ispravna da pred sobom imamo
primer
njegove
nekorisnosti.
Kratko
receno, mada mozemo
biti sigurni da ima
pretpostaviti da su obicno korisna. Ako
se
tako
shvate,
te
rnaksime
samo ukazuju na
to
da
pravilo
treba
upra.Znjavati u
svakom
pojedinorn
slucaju
rnada
ne
vidirno
jasno
nikakvu
pre-
vagu dobroga proizvedenog odrlavanjem
toga
pravila i rnada
nam
se cini
da bi u konkretnorn slucaju bilo neke prevage do
broga u slucaju da se ono prekrSi.
Jedva da
je potrebno reei
da je
ovo
tako samo
zato sto
je
izvesno da,
uopste
uzev, cilj
opravdava svoja
sredstva,
i da
stoga
postoji verovatnost da ee
biti
tako
i u ovom slucaju, rnada mi nismo u
stanju
da vidirno
da
ee tako bi i.
Osim toga, univerzalno upra.Znjavanje pravila koje je
obicno korisno
irna, u
rnnogim
slucajevima,
narocitu
korisnost,
koja izgleda
zasluiuje da
bude zapa.Zena. Ovo potice
iz
cinje-
nice da ee, cak i ako
smo
u stanju da
jasno
vidirno da je llaS
slucaj takav da je korisno prekrSiti pravilo, na.S
primer
vero-
vatno
podstaCi
ne samo
slican prekrsaj vee
i
ona
k:rSenja
toga
pravila koja nisu
korisna.
Mozerno pouzdano pretpostaviti da
ono sto
ee uticati
na
rna.Stu ostalih neee biti okolnosti po ko
jirna se nas slucaj
razlikuje
od obicnih slucajeva i
koje
oprav-
davaju na.Su izuzetnu radnju, vee taCke u kojima on lici
na
ostale
radnje
koje
su stvarno
kriminalne. U slucajevirna, dakle,
u kojirna primer irna iole
nekog
uticaja, dejstvo
izuzetne
is
pravne
radnje
obieno ee
biti
takvo
da
podstice neispravne
radnje.
I
to dejstvo verovatno
ee se
vriiti ne samo
na ostale
osobe vee ina
samog
izvrlitelja. Jer je nernoguee ma za koga
da odrzi svoj urn i
osecanja tako
jasne dane
bude naklonjeniji,
posto
je
vee jednorn odobrio
radnju
koja je obicno neispravna,
da
je odobri
i
pod okolnostima
drukcijim od onih koje
su je
opravdale
u
prvorn primenL
Ova
nesposobnost da se
razlikuju
izuzetni slucajevi
pruia,
naravno,
jos
jaci razlog za
univer-
zalno
nametanje,
pravnim l drustvenim
sankcijama, radnji
koje su obicno korisne. Nesurnnjivo je korisno kazniti coveka
koji
je
izvrsio radnju ispravnu u njegovom slucaju ali obieno
neispravnu cak i
ako
nije
verovatno
da ce njegov primer imati
opasno dejstvo. Jer sankcije obicno imaju viSe uticaja
na
po-
nasanje
nego
prime_r, tako
da slabljenje sankcija
u
izuzetnom
140
slucaju
gotovo neizostavno podstice slicnu
radnju
u slucaje
vima koji nisu izuzetni.
Pojedincu se, stoga, maze pouzdano preporuciti da se
uvek povinuje pravilima koja su
i
obicno korisna
i
obicno se
upra:lnjavaju.
U
slucaju pravila koja s e obicno
ne upra:lnjavaju
a
cije bi opste
upra:lnjavanje
ilo korisno ili
pravila koja se
obicno
upra:lnjavaju
ali nisu korisna, ne mogu se dati takve
univerzalne preporuke. U mnogim slucajevima
usvojene
sank
cije
rnogu
biti
presudne
u
korist povinovanju
postojeeern obi
141
proizvedu ono sto je dobra. sarno po sebi ili da sprece ono
sto
je rdavo
sarno po sebi.
lika n e v e _ r o v a n o s ~ da je ikakvo pravilo u pogledu ko-
r ~ s n o s t ~ .
neke
r a d n ~
tacno 1zgleda, stvarno,
da
je glavni prin
Clp
kOJl treba
_uzet: obzir pri razrnatranju kako pojedinac
treba
da odred1 SVOJ 1zbor. Ako izuzrnerno
ona
pravila
koja
su
kod_ nas. i u o:pstoj praksi sna:lno sankcionisana, izgleda da jed
va 1rna 1kakVIh takve vrste da se
podjednako
dobri argurnenti
ne rnogu
naei
i
za
njih i protiv njih. Najvise
sto
se rnoze reCi
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 95/122
caju. Ali izgleda vredno istaei da, cak i nezavisno od sankcija,
opsta
korisnost
neke
radnje
najce5ee zavisi od
cinjenice
da se
ona
obicno
upraznjava;
u
diu5tvu
u korne
su
izvesne
vrste
krade
opste pravilo, korisnost uzddavanja od takve krade od
strane jednog pojedinca postaje vrlo surnnjiva, cak i ako je op
ste
pravilo rdavo. Stoga postoji jaka verovatnost u korist pri
vrienosti postojeeern obicaju, cak i
ako
je on
rdav.
Ali, u tak
vorn slucaju, ne rnozerno tvrditi ni sa
kakvorn
pouzdanoseu da
je ta
verovatnost
uvek veea od
verovatnosti da je
u rnoei po
jedinca da
zakljuci
da bi neki
izuzetak
bio koristan; jer ovde
pretpostavljarno
izvesnu
vaznu
cinjenicu
- nairne, da
i
pra
vilo koje on predlaze da sleduje
ilo
bolje od onaga koje on
predla:le
da
prekr5i, ako bi se obicno upra:lnjavalo. Sledstveno
tome, uticaj njegovog prirnera, ukoliko bi tezio
da ukine
po
stojeei
obicaj,
bio
bi dobar.
Slucajevi
gde bi
drugo pravilo
izvesno bilo bolje od pravila
koje
se obicno upra:lnjava su,
rnedutirn,
prerna
onorne sto srno vee rekli,
vrlo retki;
a surnnjivi
slucajevi, koji su stvamo najcesCi, vode nas u iduei deo
na
seg predmeta.
100. b) Ovaj deo sastoji
se
u razrnatranju metoda
ko
jirn
pojedinac treba
da odluci
sta da radi
u pogledu rnogueih
radnji cija se opsta korisnost
ne
rnoze dokazati. Treba zapaziti
da_
ee, shodno na§irn ranijirn zakljuccima, ovo razrnatranje po
kriti gotovo sve radnje, izuzev onih koje su, u na§ern sada
snjern
stanju dru§tva,
u opstoj praksi.
Jer
srno
istakli
da j e
dokaz opste korisnosti tako tezak da je konacan sarno u vrlo
rnalorn broju slucajeva. On zaista nije rnogue za sve radnje koje
su
u
opstoj praksi; rnada
ovde,
ako
su
sankcije
dovoljno jake,
one su i same dovoljne
da
doka.Zu
opstu
korisnost toga da se
pojedinac
povinuje obicaju.
I ako
je
rnoguee dokazati
opstu
korisnost u slucaju nekih
radnji koje
nisu u opstoj praksi, to
zaista
nije
rnoguee uCiniti obicnirn rnetodorn
koji
pokusava
da
pokaze u
njirna
teznju
onorn od:rZavanju
dru§tva
koje j i
Sarno Sarno sredstvo, vee Sarno rnetodorn kojim,
kao
sto eerno
videti. u svakorn slucaju pojedinac treba da dode
do svog
suda nairne, pokazivanjern njihove
neposredne
teznje
da
za protivrecne principe koje rnoralisti raznih skola isticu kao
u n ~ v e r ~ a l n e _ d u ~ n o s t i je, u g l ~ v n o r n ,
da
oni ukazuju na radnje
~ . o J e
b1
vod1le 1
vode
prevazi
dobroga
u
slucaju osoba naro
C l t ~ g
karaktera
i u
narocitim
okolnostirna. Bez sumnje
je
rno
~ u c e da se, do 1zvesnog stepena, formuliSu pojedine sklonosti
l
~ k ? I r o s t i
koje
obicno
cine izvesne
vrste
radnji savetnim.
Ah 1zvesno da ovo nikad nije bilo uCinjeno,; i va:lno je za
pazlh
da to, ~ ~ k . i kad bi.
se
uc_inilo, ne
bi
narn dalo moraJ;ne
z ~ k o n e
l
~ o b i c a e n o r n
snnslu, tJ. pravila cije bi
upra:lnjavanje
b1lo pozelJno za svakoga, i l i bar za veeinu. Moralisti oibicno
p r e t ~ ? s ~ a v l j a ~ u da je
p o z e l ~ n o
da
svi budu slicni u pogledu
radnJI 1 nav 1ka
delanJa
koJe se obicno
smatraju duznostima
i l ~ vrlinama.
Medutirn, izvesno je
da
bi pod postojeeim okolno
shma, a mozda i u mnogo
idealnijim uslovima,
princip
podele
rada_ prem_a na:ocitoj sposobnosti, koji je priznat u pogledu
razmh
zanimanJa,
takooe dao
bolji
rezultat
i u
pogledu vrlina.
Izgleda, stoga,
da
bi u slucajevima surnnje, umesto da
~ l e ~ u j e pra:n-la ~ j ~
dobre
rezultate nije u
stanju
da vidi, po
Jedmac bolJe
ucmw da
opredeli svoj izbor
neposrednim
raz
n:atranjem
i : r : s t r i n ~ i c n e v r ~ d n o s t i
i l i
rdavosti posledica
koje
nJeg? : a r ~ d n a m o ~ e prmzvede. Sudovi o instrinsicnoj vred
nosh ImaJu to pre1mucstvo nad sudovima o
sredstvima
da su
oni, ako su jednom istiniti, uvek istiniti; dok ono
sto
je sred
stvo za
neku
dobru posledicu u jednom slucaju, nece biti tako
u nekom
drugom
slucaju. Iz ovog razloga, oblast etike koju
bi .bilo
n a j k o r i s n ~ j e obraditi radi
prakticnog vodstva je ona
koJa razmatra koJe stvari imaju intrinsicnu
vrednost
i do
koo·
s t e p ~ n a ;
a ba§
ta
oblast
je
najvise zanemarivana
u
prilog
p o ~
kusaJU da se odrede pravila pona§anja.
Ali mi
imarno da
uzmemo
u
obzir ne
samo relativnu do
brotu raznih posledica vee takode i verovatnost da ee se
one
postiei. Manje dobro za
koje
je verovatnije da ee se postiei
t;eba pretpostaviti veeem
koje
je
manje verovatno ako
je
raz
hka u verovatnosti dovoljno velika da prevagne nad
razlikom
dobroti. Ovva
c i _ n j ~ n i c a
~ ~ g l e d a da
nam
pru:la opravdanje da
1staknemo opstu 1stmu
tnJu
principa
koje
uobicajena moralna
pravila obicno zanemaruju.
1)
Manje
dobra koje se nekom po-
142
jedincu mnogo dopada (ako
je
ono
zaista
dobra, a zlo)
rovatno je
podesniji cilj za njega od veeeg dobra koJe ruJe
u
stanju da
ceni. J
er
prirodna
sklonost
cini mnogo laruhm
da
se postigne ono
prema
cemu se
takva
sklonost oseea. (2) Po
sta gotovo svaki pojedinac mnogo vise voli stvari koje ga se
blisko ticu, to je, uopste uzev,
ispravno
za coveka
da r ~ d i j e
stremi onim
dobrima
koja se ticu njega i onih osoba za koJe
se
on licno mnogo interesuje nego
da
pokusa
neku siru
dobro
tvornoot. Egoizam nesumnjivo ima· preimuestvo nad
altruiz
43
ovo drugo podrazumeva ono prvo. vee smo pokazali da raz
lika izmedu ,du2nosti ,probitacnosti
ne
odgovara toj razlici:
oboje
se
moraju definisati
kao sredstva
za dobro, mada
oboje
mo u biti ciljevi sami po sebi. Ostaje, dakle,
pitanje:
sta je
razlika izmedu
du2nosti i probitacnosti?
Jedna razlika
na
koju se ove razlicite
reci
odnose je
dovoljno
jasna.
Izvesne vrste radnji izazivaju specificno• mo
ralna
oseeanja,
dok druge vrste
to
ne
cine. Rec
,du2nost
obicno se
primenjuje samo
na vrstu
radnji
koje
izazivaju
mo
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 96/122
mom kao
doktrina o sredstvima: u ogrorrmoj vecini slucajeva,
najbolja stvar kojoj mozemo da stremimo
je
da o s i ~ m o n e ~ o
dobra koje se
nas
tice,
jer
bai3
zbog
toga razloga
naJVerovatruJe
je
da eemo ga osigurati. (3) Dobra koja se mogu osigurati u
buducnosti tako bliskqj da se maze
nazvati
,sadai3njom ,_ obic
no
treba pretpostaviti
anima za
koja
je,
zato sto p r i p a ~ ~ ~ u
da
ljoj buduenosti, mnogo manje izvesno da
se
mogu P?shcL Ak?
na sve sto cinimo
gledamo sa
glediSta njegove svrs1shodnostl,
tj. kao na
sred.Stva za dobra,
skloni smo da z a n e r r a r ~ m o _bar
jednu
Cinjenicu koja je izvesna, naime, da
stvar
koJa Je za1sta
dobra sama po sebi, ako postoji sada, ima tacna istu
vrednost
kao stvar iste vrste Cije se buduce postojanje moze prouzroko
vati. A i
moralna
pravila,
kao sto je
vee receno,
obicno nisu
neposredno sredstva za
pozitivna
dobra, vee za ono sto
je
zno
za postojanje
pozitivnih dobara;
i
taka mnogo od n ~ e g
truda mora se u svakom slucaju posvetiti osiguravanju dalJeg
trajanja
onaga sto
je samo sredstvo
- potreba za
radom
i za
staranjem o zdravlju uzimaju tako velik deo nai3eg vremena
da u
slucajevima
u
kojima
je
izbor
mogue
sigurno
postizanje
sadai3njeg
dobra
dolazi
na
prvo mesto. Kad ne. bi bilo tak?, c_eo
zivot
bi
bio proveden samo u osiguravanju nJegovog tra]an]a;
i ukoliko bi se produ2ilo
sa
istim pravilom u buducnosti, ono
radi cecra ga
vredi
imati nikad ne bi
ni
postojalo.
lOl. (4) cetvrti zakljucak koji
sleduje
iz cinjenice
da
se ono sto je ,ispravno
ili
sto
je
naSa
,du2nost
mora u sv_a-
kom slucaju definisati kao ono
sto
je
sredstvo dobra J_e
kao sto smo vee rekli (§ 89), taj sto nema one razhke za k o ~
se obicno
pretpostavlja da
pootoji
izmedu toga
i :,probitacnog··
i i i ,korisnog . Nai3a ,du2nost je prosto
ono sto Je sredst:vo za
ono sto
je
najbolje moguee, a ono
sto jev
probitacr:o:
ako.Je
ista
probitacno, mora biti to isto. Ne mozemo prav1t,;. ~ h k u l -
medu njih
tvrdenjem da
je prvo nesto
sto
treba da
cunmo, ada
se na drucro rec .treba
ne
moze odnositi. Kratko receno,
ta
dva
pojma ni;'u, kao' sto obicno pretpostavljaju svi
_ i ~ u ~ e v
u t i l i t a r ~ :
stickih
moralista, prosti pojmovi
konacno
razhc1h.
Ne
postOJl
takva razlika
u etici. Jedina osnovna razlika je izmedu onaga
sto
je dobra
samo po· sebi i
onaga sto je dobra
kao
sredstvo,
a
ralno odobravanje i l i ciji propust izaziva moralno neodobra
vanje - narocito na ovu drugu
vrstu.
Kako je doslo do toga
da
se
to moral
no
osecanj
e
odnosi
na
neke
vrste
radnj
a
ne
na
druge
je pitanje
na koje se zaista ne moze jos odgovoriti;
ali se moze zapaziti
da nemamo
razloga
da mislimo da su rad
nje
na
koje
se
to oseeanje odnosi bile i l i
da
su sada, u
svim
slucajevima,
takve
da
pomazu l su
pomagale
oddavanje
zi
vota rase; verovatno je
da
se to oseeanje prvobitno odnosilo
na mnoge
verske
ceremonije i obrede koji
nisu
imali ni
naj
manju
korisnost u
ovom
pogledu. Ali, kod nas,
vrste
radnji
na koje se
to
oseeanje odnosi imaju
takode
i dve druge karak
teristike u
dovoljnom
broju
slucajeva da uticu na
znacenje
reci ,du2nost i ,probitacnost .
Jedna
od
njih
je da su ,du
znosti obicno radnje
koje je
znatan broj
pojedinaca vrlo sklon
da
izbegne.
Druga karakteristika je
da
propustanje du2nosti
obicno po:vlaci za sobom posledice znatno neprijatne za ne-
koga drugog Prva karakteristika
je
univerzalnija od druge:
jer
nep1ijatne posledice
po druge ljude ,samoljubivih
du2no
sti , razboritosti i umerenosti
nisu
tako
upadljive
kao sto
su
po buducnost samog vrsioca; dok su iskuSenja koja
vode
n:e
razboritosti
i neumerenosti vrlo jaka. Ipak, uglavnom, vrsta
radnji
nazvanih
du2nostima
ima
obe
karakteristike: one
su
ne samo
radnje
protiv cijeg vrsenja postoje
jake
prirodne sklo
nosti vee takode radnje cija su najociglednija dejstva, obicno
smatrana dobrim,
dejstva
na
druge
lienosti.
Probitacne radnje,
pak, jesu radnje na koje nas gotovo univerzalno podsticu jake
prirodne sklonosti i cija
su
najociglednija dejstva, obieno
smatrana
dobrim,
dejstva
na
vr§ioca. Mozemo,
dakle, uglav
nom
razlikovati ,du2nosti od probitacnih
radnji
kao
radnje
sa kojima je asocirano moralno oseeanje, u
pogledu
koga smo
cesto u iskusenju
da
ga izostavimo, a
~ i j a su
najociglednija
dejstva
dejstva na druge, a
ne na
vciioca.
Ali treba zapaziti da nam nijedna od ovih karakteri
stika kojima
se ,du2nost razlikuje
od
probitacne radnje ne
daje nikakav razlog da zakljucimo da su radnje prve vrste ko
risnij
e od drugih -
da
one teZe
da proizvedu veeu
prevagu
dobroga. Niti, pak, kad pitamo , je i ovo
moja
duznost? , mi-
144
slimo da pitamo da li radnja o
kojoj
je rec
ima te
karakteri-
stike:
mi
prosto
pitamo
da li ce
ona
uglavnom proizvesti
naj-
bolji moguCi rezultat. I ako bismo postavili to pitanje u po-
gledu probitacnih radnji, odgovorili bismo na njega potvrdno
isto
tako
cesto kao
i kad bismo ga
postavili
u
pogledu
radnji
koje
imaju tri
karakteristike ,duznosti . Istina je, kad postav-
ljamo pitanje ,je li ovo probitacno? ,
da
pitamo
drukcije
pi -
tanje - nairne, da l ce to imati izvesne vrste posledica, u po
gledu
kojih
ne pitamo
da: i su dobre
i l i
ne. Ipak, ako bi se
145
vlastito dobro samo oznacava neki dogadaj koji utice na mene
koji
je dobar
apsolutno i objektivno;
moj je
stvar, a
ne n j e n ~
dobrota; sve mora biti
ili
,deo
univerzalnog
dobra ili to
inace
nije
u o p ~ t e
~ o b r o ;
postoji treci altemativni pojarn
,dobro
za rnene . Ah, ,rnoJ mteres··, rnada mora biti nesto uistini do
bra, jeste samo jedna
od mogucih dobrih stvari;
pa
stocra ra -
deci na njegovom
ostvarivanju,
rnada cemo
ciniti n ko
d ~ b r o
moze se desiti da cinirno manje
dobra
nego
kad
bisrno
delali
na neki drugi nacin.
Samopozrtvovanje
moze
biti
stvarna du-
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 97/122
posurnnjalo rna u
kom posebnom
slucaju
da
li
su te posledice
dobre, onda
bi se
podrazumevalo da
se
ta sumnja odnosi na
probitacnost radnje; ako
bi
se
od
nas trazilo da
dok zemo
pro-
bitacnost neke radnje, mi bismo to
mogli
uciniti sarno postav-
ljanjem sasvim
istog pitanja. kojim bismo dokazali da je to
du:Znost - naime, ,,irna i ona. uglavnom,
najbolje
moguce
posledice? .
Prema
tome,
pitanje da li je neka radnja duznost ili
je
samo
probitacna
je pitanje koje nije ni o kakve va:Znosti
po eticko
pitanje
da
l
mi
treba da je cinimo. u smislu u
kome
se l du:Znost
i l i
probitacnost uzimaju kao krajnji
r zlozi
za
vrsenje neke
radnje,
one
se uzimaju tacno u istom smislu: ako
pitam
da
li
je
neka radnja z ist rnoja
duznost
l da l je z ist
probitacna. predikat za Ciju
primenljivost na radnju
o
kojoj
je
rec postavljam
pitanje je
sasvim
isti. U
oba
slucaja,
ja
pitam
,je li ovaj dogadaj
uglavnom
najbolji koji mogu da
ostva-
rim? ; pa bilo
da je
dogadaj o kome
je rec neko dejstvo na
ono sto je moj (kao sto obicno i jeste kad
govorimo
0 probi-
tacnosti) i l i
je
to
neki
drugi dogadaj (kao sto obicno i jeste
kad govorimo o duznosti). ova
razlika nema nikakve
vece veze
sa mojim odgovorom nego sto
ga
ima razlika izmedu
dva
raz
liCita
dejstva
na mene ili dva
razlicita
dejstva na druge. Prava
razlika izrnedu duznosti i
probitacnosti
radnji
nije
u tome sto
su duznosti korisnije ili obaveznije l sto
je
bolje vr8iti njih.
vee u tome
sto su
one
radnje koje
je korisnije hvaliti i
na-
metati sankcijama. jer su one radnje u pogledu kojih smo u
iskusenju
da ih izostavimo.
102. U
pogledu
..
zainteres01.-anih
radnji
slucaj
je
nesto
razlicit. Kad postavljamo pitanje ..
je
l
ovo
stvamo
u mom in-
teresu? , mi pitamo iskljucivo da l su clejstv toga na m n
najbolja moguca; i moze se lako desiti da ono sto ce dejstvo-
vati
na mene na naCin koji je stvarno najbolji moguci nece
proizvesti najbolje moguce rezultate uopste. Prema tome, moj
pr vi interes
moze se razlikovati od
delanja
koje je shodno
duznosti
i l i
je
probitacno
uopste. Tvrditi da je neka radnja
,.u morn
interesu
je. zaista.
kao
sto je- istaknuto u ·glavi III
§§59_.:_61
). hrrditi da su
njene
posledice
stvarno
dobre. ,.Moje
znost, bas kao sto zrtvovanje rna kog pojedinog dobra, pa bilo
se ono . ice nas ili drugih, moze biti potrebno da bi se po
shgao
bolJI
ukupan
rezultat.
Otuda
cinjenica
da
je
neka radnja
stvarno u
mom
interesu ne rnoze
nikad
biti dovoljan razlog
za njeno
izvr8enje;
dokazivanjern
da ona
nije sredstvo za on6
~ t o je najbolje
rnoguce,
mi ne dokazujemo da ona nije
u
mom
mteresu,
kao sto time dokazujerno da ona nije
probitacna.
Ali,
ipak, ne postoji
nikakav nuzan sukob
izmedu du:Znosti i in
teresa:
ono
sto
je
u mome interesu rnoze takode
biti
i sredstvo
za ono sto
je
najbolje moguce. I glavna razlika, saopstena raz-
licitirn recima ,du:Znost'· i .,interes , izgleda da
je
ne ovaj izvor
moguceg sukoba, vee ona ista koja se saopstava kontrastom
izrnedu ..du:Znosti i ,probitacnosti .
Pod
,zainteresovanirn
radnjama pogl vito rnislimo na
one
radnje, bilo
da
su one
sredstva za
ono sto
je
najbolje moguce ili ne,
koje su takve
da se
njihove najociglednije
posledice ticu vr8ioca; u
pogledu
kojih on obicno
nije
u
iskusenju
da
ih
izostavi; i u pogled-ll
kojih
mi
nemamo nikakvo moralno osecanje. To ce reci da
razlika nije prvenstveno eticka. A .,duznosti
nisu,
uopste
uzev, korisnije
ni
obaveznije nego
sto su
zainteresovane rad-
nje;
one
su
samo radnje
koje je
korisnije
hvaliti.
103.
(5) Peti zakljucak, od izvesne va:Znosti, u odnosu
~ 1 a prakticnu etiku tice se
nacina
na
koji
se sudi o ,
vrlinarna .
st
se
podrazumeva kad se nesto
naziva
,.vrlinom ?
Nema
surnnje
da je Aristotelova · definicija
uglavnom
tacna
ukoliko
on ka:Ze da je
ona
,naviknuta sklonost da se
vrse izvesne radnje: ovo je jedno od obelezja po kojima treba
da razlikujemo vrlinu
od ostalih stvari.
Ali
.,vrlina
i
,porok
su takode i eticki termini; to ce reci, kad ih
upotrebljavamo
ozbiljno,
mi
narneravamo da
prvim
terrninom izrazimo hvalu.
a drugirn pokudu. A
hvaliti
neku
stvar
znaci tvrditi
i l i
da
je
ona
dobra sama po sebi l
da
je
ona sredstvo
za
dobro.
Treba
li. onda da ukljucimo u na8u
definiciju
vrline da ona mora
biti nesto dobro samo po
sebi?
Izvesno
je da se vrline obicno smatraju
dobrim
same
po sebi. Osecanje
moralnog
odobravanja,
sa
kojirn obicno mi-
slimo o njima, delirnicno se sastoji u tome sto
im
pripisujemo
10
Principi
etike
46
intrinsicnu vrednost. cak i hedonist, kad
oseea moralni
sen
t iment prema njima, smatra ih dobrim samim
po
sebi; i vrlina
je bila glavni takmac zadc:voljstvu
za
~ o l o f u j
j e d i ~ o q
. ~ o b r a .
Ali
ipak ne mislim
da
mozemo
sm.atratl d e : o ~ l
def.mlCIJe rr-
line da je ona
dobra
sama po seb1.
J
er taJ 1zraz 1ma toliko
nezavisno znacenje dane
bismo, ako
bi
se dokazalo rna
u
kom
pojedinom
slucaju
da sklonost
koja
se obicno smatra vrlom
nije dobra sama po sebi,
smatrali
to dovoljnim razlogorn za
tvrd:enje
da ona nije vrlina,
vee
se
sarno mis ilo
da
jeste. Ogled
47
u odeljku (3) ove
glave. Neeemo
imati
opravdanja
da
tvrdimo
da je ikakva sklonost ili radnja
stvarno
vrlina duznost izu
zev na osnovu takvog
ispitivanja kakvo
smo
tamo
opisali.
Me
ramo biti
u stanju da doka:Zemo da je
sklonost,
l radnja o
kojoj je rec, obicno bolja kao sredstvo nego rna koja alterna
tiva koja je moguca
ili
za koju
je
verovatno da
ce
se desiti;
a ovo cemo biti u stanju da doka:Zemo samo za pojedina stanja
dru5tva:
ono sto je
wlina
l du:Znost u jednom
stanju
drostva
moze
ne biti to u nekom drugom stanju drustva.
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 98/122
etickog znacenja vrline
je
isti kao i za duinost: sta
? i s m ~
t ~ a -
zili
da
se dokaze o pojedinom
slucaju
da bismo
rekh
da Je IZ
raz
vrlina
pogresno
primenjen na
njega? Ogled
koji se
tako
primenjuje i na vTline i
na
duinosti, i .smatra
konacnim,
jeste
pitanje: je li to sredstvo za dobro? Ako bi
se d o k a z ~ l o
za
koju pojedinu sklonost,
dbicno
smatranu
vrlom,
da Je ob1cno
stetna, odmah bismo rekli: onda ona stvarno nije vrla. Prema
tome vTlina se
moze
definisati kao naviknuta sklonost da se
wse lzvesne radnje
koje obicno proizvode
najbolje
moguce
zultate. Niti ima
ikakve sumnje o vrsti radnji Cije je
vr5enJe
iz navike ,vrlina . One su,
uopste uzev, one
radnje kode su
du:Znosti sa ovom izmenom da u njih takooe ukljucujemo i
one.
o j ~
bi bi e du:Znosti samo
kad
bi za ljude UOJ:Ste bil?.
r ~ :
guce
da ih
vrse. Sledstveno tome,
u
pogledu vrlma
vaz1 .1sti
zakljucak kao i u pogledu duinosti. Ako su one stva:no v : h ~ e
one moraju biti, uopste uzev, dobre kao sredstva; ne z e ~ 1 m
da
sporim
da je vecina vrlina, koje se
obicno
smatraJ.u. takvm1,
kao
i
vecina duznosti,
stvarno
sredstvo
za
dobro.
Ah z
ovoga
ne
sleduje
da
su
wline iSta korisnije
od
onih sklono:>ti i n a k ~ o -
nosti
koje
nas vode da vr5imo zainteresovane radn]e. Kao sto
se du:Znosti razlikuju od probitacnih radnji, tako se vrline raz
likuju
od drugih
korisnih sklonosti
ne n e k ~ k v o ~
.vecom
risnoseu, vee cinjenicom
da
su one sklonostl koJe
Je
n a r _ o c l ~
korisno
hvaliti
i sankcionisati jer postoje jaka
op5ta iskuSen]a
da se zanemare radnje kojima one vode.
Vrline
su, dakle,
naviknute sklonosti da se _vrle radnje
koje su duinosti,
l koje
bi bile
dl1Znosti
kad
bi vol.Ja <>?
s ~ r a n e
vecine
ljudi bila
dorvoljna
da
se
osigura
njihova
IZvrsenJe. A
du2nosti su posebna
vrsta
onih radnji cije izvr5enje ima,
bar
uopste uzev, bolje
ukupne
rezultate nego
njihova n e ~ ~ a -
vanje.
One su, dakle,
radnje obieno
dobre
kao sredstva; ah
msu
sve takve
radnje
duinosti;
taj
izraz
je
ogranicen
na
P?Se:bnu
vrstu
onih
radnji
koje
je
cesto
teSko
izvciiti,
jer
postoJe
]aka
isku5enja protiv njihovog
vr5enja.
Iz ovoga sleduje da se m.?:
ramo, da bismo odlucili da l je neka pojedina sklono:>t
_Ih
radnja
wlina i l i
du:Znost, suociti sa svim teSkoeama
n a b r o ~ a m m
104.
Ali, postoji
jedno
drugo pitanje u pogledu
wlina
i du:Znosti koje semora
resiti samo
intuicijom-
opreznim me
todom
objasnjenim
u
pretresanju
hedonizrna.
To
pitanje je
da
l
su
sklonosti i
radnje, obicno
smatrane (tacno l ne) vrli
nama l
duinostima, dobre same po sebi;
da li one• imaju in
trinsicnu
vrednost.
Za
vrlinu l vr5enje wline rnoralisti su
obicno
tvrdili da je ili jedino dobro ili, ba:r, najbolje dobro.
Stvarno, ukoliko su moralisti uopste pretresali
pitanje sta
je
dobro samo po sebi, obicno su pretpostavljali da to mora biti
i i i vrlina ili
zadovoljstvo.
Jedva da bi bilo moguce da
postoji
takva velika
razlika u
misljenju,
a ne bi
se ni pretpostavljalo
da se
to
pretresanje
mor
ograniciti na dve takve alternative
da je znacenje toga pitanja bilo jasno
shvaceno.
I mi
smo vee
videli
da je znacenje
toga
pitanja jedva ikad bilo jasno shva
ceno.
Gotovo
su svi eticki pisci cirlili
naturalisticku
gresku -
nisu
uspeli da opaze
da
je
pojam intrinsicne vrednosti prost
i
jedinstven; i
stoga, gotovo
niko od njih nije uspeo da;
jasno
razlikuje izmed:u sredstva i c i l j oni su pretresali,
kao da
je
ono prosto i nedvosrrlisleno, pitanje ,sta treba da Cinimo?" i i
,sta
treba da
postoji
sad?
ne
razlikujuci
da i
je razlog
sto
neka stvar treba da bude
uCinjena i i
treba da pootoji sad taj
sto ona ima
intrinsicnu
vrednost, i i taj sto je ona sredstvo za
ono
sto ima intrinsicnu wednost. i cemo, stoga, oeekivati da
nad:emo da
wlina
ima
isto tako
malo
prava da
bude smatrana
jedirum l glavnim dobrom kao i zadovoljstvo; utoliko
pre
posto smo videli da, ukoliko
se
tice definicije, zvati ne5to
vr
linom
prosto
znaCi izjaviti da je to sredstvo za dobro. Zastup
nici
wline
imaju, kao sto
cemo videti,
tu
superiornost
nad
he
donistima da su,
ukoliko su
wline wlo
slozene du5evne
ci
njenice, u
njih
ukljucene mnoge
stvari
koje su dobre same po
sebi i dobre u rrmogo visem
stepenu
nego sto
je
zadovoljstvo.
Zastupnici hedonizma, pak, imaju tu superiornost da njihov
metod nagla5ava razliku izmed:u sredstva i cilja, mada oni tu
razliku
nisu
shvatili
dovoljno
jasno
da bi
opazili
da
se
osoberu
eticki predikat koji oni
pripisuju
zadovoljstvu zato sto ono
nije samo sredstvo mora ta:kod:e odnositi i na mnoge d ru
·
· ge stvari.
10*
148
105.
0
intrinsicnoj vrednosti vrline maze
se, dakle, uop-
steno reCi ovo:
1)
vecina sklonosti koje nazivamo vrlinama i
koje su stvarno
saobrazne
definiciji vrline,. u k o l i k ~ su one
sklonosti
od
vrednosti kao sredstva, bar u nasem
drustvu,
uop-
ste
nemaju nikak vu intrinsicnu vrednost; i (2), nijedan
elernen
sadrzan u manjini tih
sklonosti,
pa cak ni svi razr:i
element:
uzeti zajedno, .ne
mogu se,
bEiZ
ocite
besrnislenostl,
s m ~ ~ r a t 1
jedinim dobrorn.
sto se
tice druge tacke, mozemo zapazlh .da
cak
i
oni koji zastupaju glediste da se jedino
doh::-_o nalaz1. u
149
karakteristike koja
se sastoji
u cinjenici da
ono sto
se rnoze
nazvati dobrim rnotivima obicno pomaze da
se
prouzrokuje
vrsenje
dU.Znosti. Au
drugoj podeli mozemo razlikovati izrnedu
naviknute teznje
da
se
bude
podstaknut jednim rnotivorn, na -
ime,
zeljorn
da se duznost vrsi radi duznosti, i svih ostalih
motiva, kao sto su
ljubav, dobrodusnost
itd. Taka
dobijamo
tri vrste vrline, Ciju cerno intrinsicnu
vrednost
sada razmotriti.
(a) Nema
sumnje
da covecji karakter
moze
biti takav
da on
iz navike vr5i izvesne du:Znosti a da mu nikad ne padne
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 99/122
vrlini crotovo neizostavno zastupaju i druga gled1sta prohv-
recna' ~ m e
gledistu,
i to uglavnorn
zbog
t<:ga st<:. r : i ~ u u: peli
da
rasclane znacenje etickih pojmova.
Na]upadl]lVl]l
pnmer
ove nedoslednosti nalazi
se
u
uobicajenom
hriscanskom
shva-
tanju da vrlina, mada jedino
dobro,
ipak moze
biti
nagradena
necim
drugim
sto
nije
vrlina. Raj
se obicno ~ m a t r a . nc:gradom
vrline; a ipak
se
takode obicno smatra da raJ, da _b1 bw kva
nagrada,
mora sadr:Zati neki
element,
naz:van s r ~ c o r n .ko]l
ista
nije
sasvim istovetan sa
samim vrs_en]:m
o ~ 1 h v r ~ m a ko]e
on
nagraduje. Ali,
ako je tako, onda
nesto
sto
n:Je
:rrlma ~ ~ a
biti i l i
dobra samo
po sebi
i l i element u
onome
sto 1ma naJVISe
intrinsicne
vrednosti. Obicno nije zapazeno
da
neka stvar,
d.a
bi stvarno bila
nagrada,
mora biti nesto
dobro
sarr:o
seb;
besrnisleno J·e crovoriti o nacrradivanju neke
osobe hrne sto
]OJ
t
se
daje nesto sto je
od rnanje vrednosti od onoga
s o
ona ve
irna i l i sto joj
se
daje nesto sto uopste nerna I _ l i k a ~ . v ~ v r e d r : o ~ t L
Taka,
na
primer, Kantovo
glediSte
da nas vrlma.
cllll
dostoJmm
srece je
u ocitoj
protivrecnosti sa gledistem
koJe on
podrazu-
rneva
i koje
je
asocirano
sa
njegovirn irnenorn, da Je dobra
volja jedina stvar koja
irna
i n t r ~ s i c n u
vr,;dnost. To
narn,
ravno,
ne
pruza razlog da tvrd1rno,
kao
sto
se
~ o n e k a d cm1,
da je
Kant, nedosledno,
eudernonist ili h ~ d o n i s t : Jer to ne
po-
drazumeva da
j e sreca jedino do bro.
All to
~ o d r a z u r n ~ v a
da
dobra
volja nije
jedino dobra: da je
stanje
stvan
u korne 1rnarno
i vrlinu i
srecu
bolje od stanja u kame je sreca odsutna.
106. Ali, da bisrno pravedno r a z m o t ~ l i pravo v:rHne na
intrinsicnu srecu, potrebno je da razlikL:Jemo nek_?hko _:: rl.o
razlicitih
du.Sevnih
stanja
koja
sva
spadaJU
~ o d
o ~ s t u
~ e n m -
ciju
da su ona naviknute sklonosti
da se
:rrse duznosh.
ramo razlikovati tri vrlo razlicita stanja, koJa
su
sva
podlozna
da
se
pobrkaju jedno s drugirn, od kojih su svako r a z l i c i ~ i rno
ralni sisterni narocito
isticali
i
od
kojih se za svako tvrdllo
sa:mo
ono sacinjava vrlinu,
a time
se
i
podrazurnevalo da
Je
ono
jedino
dobro. Mozerno pre
svega
pra: :iti r _ ~ z l ~ k ~ i ~ r n e ~ u
(a)
trajne karakteristike
duha
koja
se sasto]l
u
c r : _ 1 ~ e m c ~ da
Je.
_yr
senje duznosti postalo u strogorn
srnislu
rec1 n a ~ J . k a
s h ~ n o
rrmogim radnjarna
koje se
vr5e pri oblacen]U odela, 1 (b) traJne
na um
rnisao,
kad
odlucuje
da
ih
vrsi, ni
da
su one
dU.Znosti,
ni da
ce
ikakvo dobro proizaci iz njih. 0 takvorn coveku ne
mozerno
da odbijemo
i
ne
odbijamo
da
kazemo
da
on
irna
vr-
linu
koja se
sastoji iz sklonosti da vr5i te duznosti. Ja sam, na
primer, posten
u
srnislu da se
iz navike uzdr:Zavarn
od
svake
radnje
koja
je
pravno okarakterisana
kao krada,
cak i u slu-
cajevirna u kojirna bi neke druge osobe osetile jako iskusenje
da
ih
izvrse. Bilo bi sasvirn suprotno uobicajenoj
upotrebi
reci
kad
bi se, zbo;g toga,
poreklo
da
ja
zaista imam vrlinu poste
nja: sasvirn
je izvesno da ja
imam naviknutu sklonost da
vr-
sim tu
duznost.
I
nema sumnje da je
od
velike koristi da sto
je moguce veci broj osoba ima slicnu sklonost: to je dobro kao
sredstvo. A ipak
rnogu
da
tvrdirn pouzdano da
ni rnoja
razna
izvr5enja te duznosti, ni
moja
sklonost
da
ih
vr5irn, nemaju ni
najmanju
intrinsicnu
vrednost. Zato
sto vecina primera vrline
izgleda
da
je takve
prirode, usudujerno
se da
tvrdimo da
vr-
line,
uopste uzev, nernaju
nikakve intrinsicne
vrednostL
I
imamo
dobar razlog da smatrarno da su one
korisnije
ukoliko
su one cesce takve prirode,
jer
se
ostvaruje velika stednja u
trudu kad korisna radnja
postane
navika i l i postane instink-
tivna. Ali tvrditi da je vrlina, koja ne ukljucuje niSta vise od
toga,
dobra
sama po sebi je
oeita
besmislica.
Tu besrnislicu
ucinila je i
Aristotelova
etika. Jer njegova definicija vrline ne
iskljucuje
sklonost
da
se radnje
vr5e na
taj
nacin, i
njegovi
opisi pojedinih
vrlina
jasno
ukljucuju takve radnje; da jedna
radnja, da bi pokazala vrlinu,
mora
biti
ucinjena
TOi: KUAOU
i veKa35 je kvalifikacija ko ju
on cesto
gubi iz
vida.
A, s druge
strane, izgleda izvesno da on srnatra vrsenje
svih vrlina
kao
cilj sam po sebi. Njegova obrada etike zaista je, u najva:Znijirn
tackama, vrlo nesisternaticna
i
nejasna, zbog njegovog poku-
saja da je zasnuje na
naturalistickoj
gresci; jer,
strogo
govo
reci,
njegove
reei nam kazuju
da
smatramo
9Ecupicr.36
kao je-
dinu
stvar dobru
sarnu
po
sebi.
a u torn
slucaju
dobwta koju
on pripisuje
prakticnirn
vrlinarna ne moze
biti
intrinsicna
ss
Radi lepote. -
Prim prev
36
Posmatranje. - Prim
prev
150
vrednost; dok, s
druge
strane, izgleda
da
je on
ne
smatra sarno
kao korisnost, jer
ne
cini
nikakav
poku.Saj da dokaze da su
vr
line
sarno sredstva
za
6ewp[u, Ali izgleda da nema
sumnje
da
on uglavnorn smatra vr5enje praktienih vrlina kao dobro iste
vrste (tj.
kao
dobro
koje ima intrinsicnu
vrednost)
kao
i
eswp[u ali samo u
manjem stepenu
od nje; i tako
on
ne rnoze
izbeci kritiku
da
on smatra
da
imaju
intrinsicnu vrednost
takvi
primeri vr5enja vrline kakve
rni
sada razrnatramo - primeri
sklonosti da
se
vr5e radnje koje, receno rnodernim jezikom,
imaju SalllO ,spoljnu
ispravnost".
Da je on
u pravu sto
prime
151
naglasi va:Znost motiva, ,unutra5nje sklonosti
sa
kojom se
vrsi
ispravna radnja,
mozemo reci
da
je ono uCinilo uslugu
etici. Ali
treba
zapaziti da oni
koji
zbog toga
hvale
hriScansku
etiku, kao
sto
je
predstavljena
u Novom zavetu, obicno ne
shvataju da je ta etika potpuno zanemarila dve razlike
od
naj
vece vaznosti.
Na
prvom rnestu, Novi
zavet je
poglavito zauzet
p r o d ~ v n j e m tradicije jevrejskih proroka, preporucivanjem
takVlh vrlina kao sto su ,pravda i
,milost
nasuprot cisto
obrednoj saobraznosti; i ukoliko on to Cini,
on preporucuje
vrline koje mogu biti dobre prosto kao sredstva, sasvim slicno
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 100/122
njuje ree ,vrlinu na takvu sklonost, ne moze
biti
sunmje. Ali
protest protiv
gledista
da je ,spoljna
ispravnost dovoljna
da
sacinjava bilo ,duznost
l
,vrlinu -
protest
koji se obicno,
i sa izvesnjm opravdanjem,
pripisuje
u zaslugu hriScanskorn
moralu
- izgleda da je, uglavnom, pogrei§an
nacin
isticanja
jed.ne vazne istine: naime, da, tamo gde je sarno ,spoljna
ispravnost ,
zaista
ne
moze biti
intrinsicne
vrednosti. Obicno
se pretpostavlja (mada pogresno) da
nazvati neku
stvar vrli
nom
znaci
da
ta stvar
ima intrinsicnu
vrednost; glediste, zasno
vano na toj pretpostavci, da se vrlina ne sastoji sarno u sklo
nosti da se vr5e spoljne
ispravne
radnje stvarno
predstavlja
napredak
u etickoj istini u
poredenju sa
Aristotelovom etikom.
Zakljucak,
ako
vrlina ukljucuje
u
svoje znacenje ,ono sto je
dobro samo
po
sebi", da
onda
Ari ;ltotelova definicija
vrline
nije dovoljna
i izra:Zava pogrei§an eticki sud,
savrseno
je
tacan;
pogresna
je
samo
premisa da
vrlina
ukljueuje
to u svoje
znacenje.
107.
(b) Covecji karakter ma:Ze biti takav da
mu je
u
pameti, kad god iz
navike vrsi
neku du:Znost, njegova
ljubav
za
nekom instrinsicno dobrom posledicom koju ocekuje da
pro
izvede svojom radnjom
i l l njegova
mr:Znja prema nekoj in -
trinsicno: zloj posledici za koju se
on
nada da je spreCi svojom
radnjom. U
takvom slucaju
ta
ljubav l
mr:Znja obieno je deo
uzroka
njegove radnje, i
mi
taj
uzrok
mozemo nazvati
jednim
od njegovih motiva. Gde je osecanje
kao
ovo uvek
prisutno
u
vr5enju du:Znosti, ne moze se poreci da duhovno stanje vr5ioca,
pri vrsenju
du:Znosti, sadr:Zi
nesto sto je
dobro
samo po
sebi.
Niti se
moze poreci
da
nil, gde
se sklonost da
se vr5e du:Znosti
sastoji u sklonosti da se
bude
podstaknut
na
njih takvim ose
canjem, nazivamo
tu
sklonost vrlinom. Ovde, dakle, imamo
primere vrline cije vr5enje stvarno sadr:Zi nesto
sto
je dobro
samo
po
sebi. I, uop5te uzev, mo:Zerno reci,
kad
god
se
V;rlina
sastoji u sklonosti
da
se
imaju
izvesni motivi,
da vrsenje te
du:Znosti moze
biti
intrinsicno dobro,
mada stepen
te dobrote
moze nmogo da
se razlikuje
prema taenoj
prirodi
motiva i
;njihovih
objekata.
Utoliko, dakle, ukdliko hriScanstvo
tezi da
aristotelskim vrlina)ma. Ova karakteristika, njegovog ucenja
mora
se, stoga,
strogo razlikovati
od
one
koja
se sastoji
u
nje
govom
isticanju takvog gledista kao sto je
glediste
da
je biti
gr1evan bez
uzroka
isto tako rdavo kao
stvarno
izvrsiti ubistvo.
I
na
drugom mestu, mada Novi
zavet
hvali neke stvari koje
su dobre samo kao sredstva i druge koje su dobre
same po
~ e b i on nikako ne
zapa:Za tu razliku. Mada
stanje
coveka
koji
Je gnevan moze stvarno biti isto
tako
rdavo samo po sebi kao
stanje
ubice, i utoliko Isus
rno:Ze
biti u
pravu,
Isusov jezik vodi
nas da pretpostavimo da je
ono t kode
isto toliko
rdavo
u sva
kom pogledu, da ono t kode prouzrokuje isto toliko zla: a
ovo je
sasvim
pogresno.
Kratko
receno,
kad hriscanska etika
~ o b r a v a ona ne razlikuje
da
li njeno odobravanje tvrdi ,ovo
Je sredst:vo za ?obro iii ,ovo je
dobro
samo po sebi"; i
stoga
ona
hvah stvan
koae
su dobre
samo kao sredstva kao da
su
one
dobre
same'
po
sebi, i
stvari koje
su
samo dobre same po sebi
kao da su
one
takode
dobre i
kao
sredstva. A treba i zapaziti
da
hriscanska
etika nije jedina koja skrece pa:Znju da
one
ele
mente
u
vrlinama koji
su dobri
sami po
sebi. Platonova
etika
odlikuje time sto zastupa, daleko
jasnije
i doslednije nego
lJedan drugi sistem, glediSte da intrinsicna vrednost pripada
iskljucivo
onim
dusevnim stanjima
koja
se sastoje u
ljubavi
prema onome
sto
je dobro i mrlnji
prema
onome
sto
je zlo.
108. Ali (c) hriScanska etika se
razlikuje
od Platonove
time sto
naglasava vrednost
jednog posebnog mot iva- rnotiva
koji se sastoji u osecanju izazvanom
idejom
ne
nekakvih
in
trinsicno
dobrih
posledica
radnje
o kojoj
je
rec,
pa
cak
ni
same
radnje, vee
idejom
njene moraine ispravnosti. Ova ideja ap
straktne ,ispravnosti
i razni stepeni specificnog
osecanja iza
zvanog
njome
su
ono sto
sacinjava specificno
moralno
oseea
nje
i l i
.,savest". Izgleda da je najpravilnije
nazvati
neku
radnju ,unutraSnje ispravnom"37 sa:mo na osnovu
toga
sto ju
31
Ovaj
smisao toga
izraza
morarno pazljivo razlikovati od smi
sla za
koji
se maze reci da je
namera
vr8ioca
, ispravna
samo u slu
caju
kada
bi
nameravani
rezultati
bili
najbolji moguci.
1 52
je vr-Silac prede
smatrao
ispravnom: ideja o ,ispravnosti" mo
rala
je biti prisutna u
njegovoj svesti, ali
nije
morala
biti je
dan od
njegovih
motiva. A pod ,savesnim" covekom
podrazu
mevamo coveka koji,
kad
odlucuje, uvek ima
tu
ideju
na umu
i nikad ne dela dok se
ne
uveri
da
je
njegova
radnja ispravna.
. Prisustvo ove
ideje
i njeno
dejstvo
kao motiva zaista
IZgleda
da
su postali uobicajeniji predmeti paznje i preporuke
zbog uticaja
hriSeanstva;
ali je va:Zno zapaziti da nema
osnova
za
glediSte, koje
Kant
podrazumeva,
da je
to jedini
motiv koji
Novi zavet smatra motivom od
intrinsicne
vrednosti.
Nema
153
dobri sami po sebi i u pogledu njihovog relativnog stepena iz
vrsnosti, a
takode eemo
odloziti i
dokaz
da svi oni zajedno
ne
mo u
biti
jedino dobro.
109. Glavne tacke u ovoj glavi, na koje zelim da skre
nem pa:Znju, mogu
se
sa:Zeti
kao
sto sleduje: -
1)
Prvo
sam
istakao da predmet kojim se ona
bavi.
naime. eticki
sudovi
o
ponasanju,
obuhvata pitanje sasvim razlicite
vrste
od dva pret
hodno razmotrena pitanja, naime: (a) sta je priroda predikata
osobenog etici?, i (b)
koje
vTste
stvari
imaju
taj predikat?
Prakticna etika ne pita
,sta
treba
da bude?". vee sta treba mi
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 101/122
mnogo razloga za surrmju da Isus,
kad nam je
rekao
,Ljubite
bliznje svoje kao
sebe
same",
nije
mislio
samo
na
ono sto
Kant
naziva ,prakticnom ljubavlju'· - na dobrotvorstvo ciji
je
jedini
motiv
ideja o
njegovoj
ispravnosti, ili oseeanje izazvano
tom
idejom.
Medu
,unutrasnje
sklonosti"
kojima
Novi zavet
pripisuje vrednost. nesumnjivo je
ukljuceno ono
sto Kant na
ziva
,prirodnim
sklonostima", kao, na
primer,
sa:Zaljenje itd.
Ali sta da kazemo o vrlini, kad se ona sastoji od sklo
nosti
da
ovom
idejom buderno
podstaknuti
na vTsenje du:Zno
sti? Izgleda tesko poreei da oseeanje izazvano ispravnoseu kao
takvom ima
neku
intrinsicnu vrednost; a jos teze poreCi da
njegovo prisustvo moze da poveea
vrednost
nekih celina u
koje ono ulazi. Ali, s
druge
strane, ono zaista
nema
veeu vred
nost nego sto je imaju mnogi motivi razmatrani u nasem po
s l ~ d n j e m
odeljku -
oseeanja
ljubavi
prema stvarima
koje
su
zmsta dobre same po sebi. A sto se tice
Kantovog
podrazume
vanja da
je
ono
jedino dobro3s,
to
je nedosledno njegovim
ostalim gledistima. J er on zaista smatra da
je bolje
vrsiti
rad
nje ,materijalne duznosti" -
na koje
nas,
kako
on tvrdi,
ono
podstice nego izostaviti ih. Ali,
ako su
uopste bolje, ove
radnje moraju biti bolje
i l i same
po sebi
i l i
kao sredstva. Prva
h poteza neposredno bi opovrgla tvrdenje
da je
taj motiv
je-
dmo dobro, a drugu i sam Kant iskljucuje
jer
tvrdi da nikakve
radnje ne
mogu prouzrokovati postojanje
toga rnotiva.
Takode
treba zapaziti da
se
ne moze braniti ni Kantovo tvrdenje da
je
taj
motiv
uvek
ddbar kao sredstvo. Sasvim
je
sigurno
da
se mogu
raditi
vrlo
stetne radnje
iz
savesnih motiva,
i
da
nam
sa_vest
ne kazuje uvek
istinu o
tome
koje su radnje
ispravne.
N1ti se moze tvrditi
da
je
ona
korisnija nego sto
su
rnnogi drugi
motivi.
Sve sto se rnoze reei, to je da je ona jedna od stvari
koje
su
obicno
korisne.
Mozemo odloziti za iduee poglavlje ono sto jos imam
da
kazem u pogledu
onih elemenata
u nekim
vrlinama
koji su
38
Kant.
ukoliko
znarn.
nikad
iz1·icito ne iskazuje ovo glediste.
ali
ga podrazumeva, na primer u svom
argumentu
protiv heteronomije.
da
cinimo?"; ona pita
koje
su radnje d u z n o ~ t i
koje
su radnje
ispravne
i
koje
su
neispravne
a
na
sva
ta
pitanja
moze se
samo
odgovoriti pokazivanjern
odnosa
radnji o kojima
je rec
kao
uzroka
i l i
nuznih
uslova
onoga sto
je
dobro sarno po sebi. Istra
zivanja prakticne etike,
prema tome, potpuno
potpadaju
pod
treCi
deo
etickih
pitanja pitanja
koja pitaju ,koje su stvari
dobre kao sredstva?", a
to
je isto sto i
pitati
.,sta je sredstvo
za dobro - sta
je
uzrok ili nu:Zan uslov stvari
koje
su dobre
same po sebi?" (86-88). Ali 2) ona postavlja ovo pitanje go
tovo iskljuCivo samo u
podledu
radnji cije je
izvrsenje
moguce
za veCinu ljudi. samo ako ih oni hoce; a u pogledu
tih
radnji
ona ne pita samo koja od njih
imati neki dobar
ili rdav
re
zultat. vee
koja
ee. od svih
tih
radnji mogueih za volju rna u
korn trenutku, proizvesti najbolji
ukupan
rezultat.
Tvrditi da
je neka
radnja
duznost
znaci
tvrditi da je
ona
takva
moguca
radnja koja ee
uvek
u izvesnim poznatirn okolnostima, proiz
vesti bolji rezultat nego rna koja druga radnja.
Sleduje
da
uni
verzalni stavovi ciji
je predikat
duznost ne sarno da
su
daleko
?d toga da budu
samoocevidni.
vee uvek iziskuju
dokaz
koji
Je van rnoguenosti na5eg sadasnjeg znanja da
ga
pru:Zi (89-92).
Ali
3)
sve
sto je etika pokusala, ili moze pokusati. jeste
da
poka:Ze da izvesne
radnje,
moguee za volju,
obicno
proizvode
bolje ili gore ukupne
rezultate
nego
rna koja verovatna alter
nativa:
a
ocigledno
je da je vrlo
tesko da
se ovo
pokaze
u po
gledu ukupnih rezultata cak i u relativno bliskoj buduendsti;
a
da ono
sto ima najbolje rezultate u takvoj bliskoj budueno
sti, takode irna i najbolje rezultate celinski. tacka je koja izi
skuje istrazivanje koje joj do
sada
nije
posveCivano.
Ako je
to istina, i ako, shodno tome, darno naziv ,duznost" radnjama
koje obicno proizvode
bolje
ukupne rezultate u bliskoj budue
nosti nego rna
koja
rnoguea alternativa, moze biti moguee do
~ z t i da
je
nekoliko od najuobicajenijih pravila du:Znosti
1stinito, ali
samo
u izvesnim uslovima drustva, koja mogu biti
vise ili manje univerzalno prisutna u istoriii· a
takav
dokaz
je sarno
moguc
u nekim slucajevima bez p r a _ ; i l ~ o g suda o
tome
koje
su
stvari
dobre
ili
r d ~ v e
same
po
sebi -
sud
koji eticki
154
pisci nisu joo nikad pru:Zili. U pogledu radnji Cija je opsta ko-
risnost tako
dOikazana,
pojedinac
treba uvek da ih v:rSi;
ali
u
drugim slucajevima, gde
se
pravila obicno nude, on treba ra
dije da sudi
o verovatnim rezultatima u svom posebnom
slu
caju, voden tacnim
shvatanjem
o
tome
koje
su stvari intrin
sicno dobre l rdave
(93-100).
(4)
Da
bi se rna za koju radnju
dokazalo da
je ona
du.Znost, mora
se
pokazati da ona ispunjava
izlozene uslove; ali ra.dnje obicno nazivane
,duznostima
ne
ispunjavaju ih ni do kakvdg veceg stepena nego sto to cine
,probitacne l
,zainteresovane radnje;
time sto ih nazivamo
GLAVA
VI
IDEAL
110. Naslo v ove glave
je
nejasan. Kad
neko
stanje
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 102/122
,du.Znostima , samo pOidrazwnevamo da one, pored toga, imaju
i izvesne
neeticke predikate.
Slicno tome,
pod
,vrlinom
se
uglavnom podrazumeva trajna sklonost da se vr8e ,du.Znosti
u ovom
ogranicenom
smislu; i sledstveno,
vrlina, ako
je
zaista
vrlina, mora biti dobra kao sredstvo u srnislu da
ona ispunjava
izlozene uslove; ali
ona nije bo ja kao
sredstvo od
sklonosti
koje se ne smatraju vrlinama; ona obicno nema nikakve vred
nosti sama
po sebi; a, gde ih ima,
ona
je daleko od toga
dal
bude jedino dobro l
najbolje
dobro. Prema tome, ,vrlina
nije, kao sto se obicno podrazwneva,
jedinstven
eticki predi
kat
(101-108).
stvari
nazivamo ,idealnim , time mozerno da podrazumevarno
tri
razlicite
stvari koje imaju
zajednicko samo
ovo:
da uvek
time
tvrdimo
o stanju
stvari
o korne je rec
da je
ono ne sarno
dobro sarno
po
sebi, vee
da je ono dobro samo
po sebi u mnogo
visem stepenu nego mnoge druge stvari. Prvo od tih znacenja
,ideaJnog je (1) ono na koje je
izraz ,ideal
najpodesnije
ogranicen.
Pod
tim se podrazwneva najboLje shvat jivo stanje
stvari, najviSe dobro l
apsolutno
dobro. U ovom smislu pravo
shvatanje
raja
bilo bi
pravo
shvatanje ideala: pod idealom
podrazumevamo stanje
stvari
koje
bi
bilo
apsolutno
savrseno.
Ali ovo shvatanje rnoze se sasvim jasno razlikovati od drugog,
naime (2) shvatanja o najboljem mogucem stanju stvari u
ovorn
svetu.
Ovo drugo
shvatanje
moze se
identifikovati
sa
onirn
koje
je cesto igralo ulogu u filozofiji
kao
,ljudsko do-
bro ,
l kr jnji
cilj
kome
na8a
radnja treba da je
upravljena.
U ovorn srnislu kaze se i za utopije da
su
ideali. Tvorac utopije
moze pretpostaviti
da su nmoge stvari
moguce
koje su stvarno
nernoguce; ali on uvek priznaje da su bar neke
stvari
ucinjene
nemogucirn prirodnirn zakonima, i zato se njegova
tvorevina
bitno
razlikuje
o one koja zanernaruje sve prirodne zakone
rna kako sigurno oni bili uspostavljeni. U svakorn
slucaju
pi-
tanje ,sta
je
najbolje
stanje
stvari koje bismo rni mogli ostva-
riti? je sasvirn razlicito od pitanja ,sta bi bilo
najbolje shvat
ljivo stanje stvari? . Ali, trece, nazivanjem nekog stanja stvari
,idealnim
mozerno samo podrazwnevati (3)
da
je ono dobro
samo po sebi u velikom stepenu. I ocigledno je da se prvo
mora
odgovoriti na pitanje koje su
stvari ,idealne
u
tom
smislu pre nego sto se upustirno u pitanja sta
je
apsolutno do-
bro
i sta je ljudsko dobro. Idealom, u ovom trecem smislu, ova
glava
ce
se poglavito baviti.
Njen
glavni
cilj je
da
nade
neki
odreden
odgovor na osnovno pitanje t ik na pitanje ,koje
su
stvari dobre
same
po sebi l
koje
su
stvari
ciljevi
sami
po
sebi? . Na to pitanje dosad smo postigli sarno negativan odgo-
vor: · odgovor
da
zadovoljstvo
zaista nije
jedino dobro.
111
Malopre sam
rekao
da od ta:cnog odgovora na
to
pitanje
zavise odgovori na dva
druga
pitanja: sta je apsolutno
156
dobro? i sta je
ljudsko
dobro? I zato, pre
nego
sto pocnerno da
ga razrnatrarno bice dobro da istaknerno odnos u korne je ono
sa ta
dva
pitanja.
1) Moguce je da se apsolutno dobro sastoji potpuno
od osobina koje cak ne rnozerno
ni da
zarnislirno. Ovo
je
rno
guce jer, rnada izvesno znarno rnnoge
stvari koje
su
dobre
same
po sebi, i dobre u visokorn
stepenu,
ipak
ono sto
je najbolje
ne saddi
nuzno
sve dobre stvari koje
postoje.
Da je
ovo tako,
sleduje iz principa obja5njenog u
glavi
I §§ 18-22), na koji,
kako je tamo predlozeno,
treba
ograniciti
naziv
,princip or -
157
da oni
izostavljaju
mnoge
stvari
od vrlo velike pozitivne
vred-
nosti,
mada
je jasno
da
to izostavljanje
ne
povecava vrednost
celine.
Gde
je
OVO
slucaj, moze
se pouzdano tvrditi
da
predlo-
zeni ideal nije ideal. I razmatranje
pozitivnih
dobara, koje cu
sada
preduzeti, nadam
se da ce pokazati da nijedan od dosad
predlozenih ideala nije zadovoljavajuci. Velika
pozitivna
do
bra, kao sto cemo videti, tako su
mnogobrojna
da bi rna koja
celina
koja
bi
ih sve sad:rZala morala biti
ogromno
slozena.
I mada
ova cinjenica
cini to teskim ili,
tacnije
receno, nemo-
gucim da odlucimo
sta
je ideal,
koje je
apsolutno
najbolje
za
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 103/122
ganskih
jedinstava .
Ovaj princip je da
intrinsicna
vrednost
celine
nije ni
identicna
ni
srazrnerna
zbiru
vrednosti
njenih
delova. Iz ovoga sleduje, rnada bi ideal, da bi irnao najveci rno
guci zbir
vrednosti
u svojirn delovirna, nuzno
sadrzao
sve
stvari koje irnaju intrinsicnu
vrednost
rna u kom stepenu, da
bi ipak celina koja bi sadrzala sve te delove rnogla
ne
biti od
tolike vrednosti od kolike
je
neka druga celina iz koje bi neka
pozitivna
dobra
bila izostavljena. Ali, ako celina, koja
ne
sa -
ddi sva pozitivna dobra, rnoze ipak biti bolja od celine koja ih
sadrii, iz
toga
sleduje da najbolja celina m ze biti ona koja ne
sadrii
n ijedno
pozitivno dobro poznato nama.
Stoga
je moguce da ne rnozerno da otkrijerno
sta je
ideaL Ali, rnada se ova rnogucnost ne moze poreCi, niko nerna
pravo da tvrdi da je ona ostvarena - da ideal jeste nesto ne-
zamisljivo. Ne rnozerno
suditi
o
relativnoj vrednosti
stvari
ako
stvari o kojirna sudirno nisu u nasoj svesti. Mi, stoga. nernarno
pravo da
tvrdirno
da
bi iSta sto
ne
rnozerno da zarnislirno bilo
bolje od nekih stvari
koje
rnozerno da zamislirno, rnada nemarno
pravo ni da poricerno rnogucnost da to moze
da
bude slucaj.
Sledstveno tome, na5e traganje za idealorn mora biti ograni-
ceno na traganje za
onom jednorn
celinorn, medu svim celi
nama
sastavljenim
od
elemenata poznatih
nama, koja izgleda
da
je
bolja
od
svih
ostalih. Nikad necemo
imati pravo
da
tvr-
dimo da
je
ta celina savrsenstvo, ali cemo irnati pravo da
tvr-
dimo da je
bolja
rna od
koje
druge koja
bi
se
mogla
pruziti
kao suparnica.
Ali, posto se ono za
sta
imamo ikakav razlog da smatra-
rno idealorn
mora sastojati
od nama
poznatih
stvari, jasno
je da
uporedna procena tih stvari mora biti nas
glavni
instrument za
odlucivanje sta je idealno. Najbolji ideal
koji
mozemo
da
smi-
slimo bice ono stanje stvari koje saddi
najveci
broj stvari od
pozitivne vrednosti. a koje ne
sadrii
niSta zlo ni neutralno
pod uslovom da prisustvo nijednog od tih dobara. ni
odsutnost
zlih ili neutralnih stvari ne smanjuje vrednost celine. I. stvarno,
glavni nedostatak u poamsajima filozofa da konstruisu ideal
-
da
opiSu carstvo nebesko - izgleda
da
se sastoji u cinjenici
misljivo stanje stvari, ona je dovoljna da osudi one ideale koji
su
oblikovani izostavljanjem,
bez
ikakvog
vidljivog
dobitka
usled tog
izostavljanja.
Filozofi su, izgleda,
obicno
tragali
za
n ajboljom od
pojedinih
stvari, a zanemarivali
cinjenicu
da ce
lina sastavljena
od
dva velika dobra, cak iako je jedno od njih
ocigledno nize vrednosti od drugog, moze ipak cesto biti bolja
nego rna koje od
ta
dva
uzeto
posebno.
2) 8
druge
strane, utopije pokusaji
da
se opiSe raj
na zemlji - obicno
pate ne
samo zbog ovoga vee i zbog
suprot-
nog
nedostatka. One su obicno oblikovane na principu izo
stavljanja
velikih pozitivnih zala
koja sada
postoje, sa sasvim
nedovoljnim
obzirom
na
dobrotu koju
zad:rZavaju: takozvana
dobra koja one uzimaju u obzir vecinom
su
stvari koje su, u
najbolju
ruku, samo sredstva
za dobro - stvari, kao sto
je
sloboda,
bez
kojih verovatno
niSta
vrlo dobro
ne
moze posto-
jati u
ovom svetu,
ali koje nisu
ni od
kakve vrednosti same
po sebi, za koje
nije nimalo sigurno
da ce i proizvesti
ista
od vrednosti.
To
je,
naravno, potrebno
za
smer
njihovih autora
ciji je cilj samo
da
oblikuju ono najbolje sto bi moglo biti
moguce u ovom svetu - da ukljuce u stanje
stvari
koje opi
suju
mnoge
stvari
koje su
same po sebi
neutralne, ali koje,
po zakonima
prirode, izgleda
da su apsolutno nu.ine
za
posto-
janje
rna cega sto je dobro. Ali, stvarno, oni su skloni da
ukljuce mnoge
stvari
cija nuznost nije nirnalo ocigledna, jer
pogresno
smatraju
da su
te
stvari dobra sama po sebi, a
ne
samo; ovde i sad.
sredstva
za dobro: dok, s druge
strane,
oni
takod:e izostavljaju iz svoga opisa velika pozitivna dobra Cije
postignuce izgleda isto toliko rnoguce koliko i rnnoge promene
koje oni
preporucuju. Ovo znaci da shvatanja o
ljudskorn
do
bru obicno grese
ne
samo,
kao
ona o
apsolutnom dobru,
u
tome
sto
izostavljaju
neka
velika dobra vee takdde
u
tome
sto
ukljucuju neutralne
stvari;
a ona
izostavljaju
i uklju-
cuju u slucajevirna gde
ogranicenja
prirodne nuznosti, cijirn
uzirnanjern u
obzir
ona
se
opravdano ralzlikuju od shvatanja
o apso1utnorn dobru, ne opravdavaju ta izostavljanja i uklju-
civanja.
Ocigledno je, da bisrno pravilno odlucili kakvom
sta..
158
nju
stvari
treba da strernimo,
da
moramo razmotriti ne
samo
koje na.rn je rezultate moguee postiei vee takode i koji ee, od
podjednako moguCih rezultata, iniati najveeu vrednost. Za ovo
drugo istraiivanje
uporedna procena
znanih dobara nije ni
rnalo
od manje vainosti
nego
sto
je
za istraiivanje
apsolut
nog dobra.
112. Metod koji se mora upotrebiti
da
bi se resilo pi
tanje ,koje
stvari
irnaju
intrinsicnu
vrednost i do kog stepe
na?
vee je opisan u
glavi III (§§
55 57).
Da
bi
se postigla
tacna odluka o
prvom
delu toga pitanja, potrebno je razmo
159
nam se uCinilo
da bez zadovoljstva
oni ne bi irnali
nikakve
vredno;;ti.
Sada
je,
n a ~ r o t i v c;>Cito
da celo ,uiivanje duguje
za SVOJU
vrednost sasvun
podJednako
prisustvu
ostalih
sasto
jaka,. cak i a ~ o .
to
~ o z e biti cinjenica da
je zadovoljstvo jedirli
sastoJak kOJl una
1kakvu vrednost kad
je sam. Slicno tome,
ako n ~ m
se
kaie da
sve stvari
duguju
za svoju vrednost jedino
ton::e sto su or:e
,?stv.arenje pravog ja ,
mozerno lako opovrg
~ u h to tvrdenJe pltanJern da l i bi predikat koji je
predstavljen
1zrazom ,ostvaruje
pravo
ja , pod pnitpostavkom da bi mogao
da postoji
sam, irnao uop5te
ikakve
vrednosti.
l i stvar koja
,ost':'ar:uje
pravo ja
iT.? a
intrinsicnu vrednost i l i je
nerna; a
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 104/122
triti
koje
su stvari takve da
bismo,
ako
bi
postojale
same u
apsolutnoj izolaciji,
ipak
zakljucili
da je njihovo postojanje
dobro; a
da
bismo odlucili o
relativnim
stepenima vrednosti
raznih
stvari, takode
morarno razrnotriti
kakva
uporedna vnii
nost izgleda da
pripada
izolovanom
postojanju
svake od njih.
Upotrebom ovog metoda cuvaeemo se
dveju
gresaka koje su
izgleda bile glavni uzroci prectasnjih pogresnih zakljucaka o
tom predmetu. Prva
od tih
gresaka je 1) ona
koja se sastoji
u
pretpostavci
da je
ono
sto izgleda
apsolutno nuino,
ovde i
sad, za postojanje icega
dobrog-
ono bez cega
mine
mozemo
-
stoga dobro
samo
po
sebi. Ako izolujemo
takve stvari, koje
su samo sredstvo za dobro, i pretpostavimo svet u kome samo
one
postoje
i niSta drugd, onda
njihova
intrinsicna
bezvred
nost postaje
oeigledna. I, drugo, postoji
tananija greska
(2)
koja
se
sastoji u
zanemarivanju
principa
organskih jedin
stava. Ova greska se cini kada se pretpostavlja, ako jedan deo
celine
nema
intrinsicne vrednosti, da se vrednost celine
mora
nalaziti
potpuno
u
njenim ostalim
delovima. Na
taj
nacin
obicno se pretpostavljalo, ako bi se naslo da sve celine od vred
nosti imaju jedno i to samo
jedno
zajednicko svojstvo,
da
bi
onda te celine morale biti od vrednosti samo zato st imaju
to svojstvo; a ta obmana je
znatno
pojacana
ako
izgleda da
to
zajednicko svojstvo, razmotreno posebno,
ima
vise vrednosti
od ostalih delova takvih celina, razmotrenih posebno. Ali, ako
razmotrimo u izolaciji svojstvo o kome je ree, a zatim ga po
redimo sa
celinom ciji je ono deo, onda moze
postati sasvim
uoeljivo
da to
svojstvo,
kad
postoji
odvojeno,
nema
ni
blizu
toliku vrednost
koliku ima celina
kojoj ono
pripada.
Tako, na
primer, ako
poredirno vrednost izvesne kolicine zadovoljstva
koje postoji apsolutno samo sa vredno5cu izvesnog ,uiivanja
koje sadrli podjednaku koliCinu zadovoljstva,
moZ:e
postati
jasno da je ,uZ:ivanje rnnogo bolje od zadovoljstva, a, u izve
snim slucajevima, i da je rnnogo gore. Jasno je da u tak:vom
slucaju ,uiivanje n duguje za
svoju vrednost
jedino zado
voljstvu koje ono sadrli, mada
nam je
lako
moglo izgledati
da
ono to Cini kada smo raz:tnatrali o s t a l ~ sastojke uzivanja, pa
~ ~ ~ Je.lr;na,
onda
ona
z r u ~ t a
ne
duguje za
svoju
vrednost jedino
cmJemcl
da ona ostvaruJe pravo
ja.
. . 1 ~ 3 .
Ako
sad u ~ o t r e b i m o
taj
metod apsolutnog izolo
v a ~ J ~
1 cuvamo
se
od
t ih
gresaka, videeemo da je
pitanje na
koJe rmarno da odgovorimo mnogo
ma.r1je
te5ko nego sto bi nas
eticki
sporovi
mogli
navesti da
oeekujemo.
Stvarno, kad
se
j e d n o ~ znacenje
t o g ~ pitanja jasno shvati, odgovor
na njega,
u
g l ~ m k < . : m ~ u r a . r n a , . Z g l : ? a ~ a k o oc:vidan da postoji opasnost
da
hc1 na lStmu SUVlSe OCltU 1 beznacajnu
da
bi je trebalo reci.
Stvari
od
daleko najveee
vrednosti,
koje znamo i l i
mozemo
da
z a J ? i s ~ i m o ,
jesu
izv?sna s ~ a n j a
svesti
koja se uopsteno mogu
op1sah
~ a o
zadovolJstva l]udskog
opstenja
i uZ:ivanje u
lepim
p ~ e d m e h m
..
Verovatno niko ko je sebi postavio to pita.rlje nije
mkad
surrmJao
da su
licna
ljubav
i
uiivanje
u
onome
sto je
lepo u m e t ~ o s t i i
prirodi
dobri sa.rni
po
sebi; i ako dobro raz
motnmo koJe
stvari vredi imati cisto radi
njih
samih,
izgleda
nam neverovatno da
ce iko misliti
da
iSta
drugo ima
i
blizu
tako veliku vrednost
kao
stvari
koje su ukljucene u to dvoje.
Istakao
sam u glavi III
(§
50) da
izgleda
da samo postojanje
onoga
sto
je lepo ima n ku
intrinsicnu
vrednost; ali smaham
nesumnjivim
da
je
profesor Sidzvik u
pravu ukoliko
se
tice
g l e ? i s ~ a , koje
s:rn
r a z m o t ~ o
u
pomenutoj
glavi, da
samo
po
stoJanJe
onoga
sto Je
lepo
1rna vrednost
tako malu
da je sasvim
neznatna: u
poredenju
sa vrednoou
koja pripada svesnosti
le
pote. Stvarno, mozemo reci
da
je
ta prosta
istina
univerzalno
priznata. Ali ono sto nij priznato,
to
je da je ona krajnja
osnovna istina moraine
filozofije.
Da
samo
na
osnovu
tih
stvari
-
da
bi vremenom postojalo onoliko od njih koliko je moguce
- iko moze opravdati svoje vri:\enje rna koje
javne i l i pri-
vatne
duZ:nooti;
da
su one raison d etre vrline; da one - te
same
slozene celine, a ne
ikakav njihov
sastojak
niti ikakva
njihova karakteristika - obrazuju racionalan krajnji cilj ljud
ske
delatnosti
i jedini
kriterijum
dru5tvenog napretka: to su.
dakle,
istine koje su
obicno
prenebregnute.
- ·
160
Da su one
istine
- da
licna
ljubavna osecanja i
estetska
u.Zivanja ukljucuju
sva
najveca, i
to daleko najveca dobra
koja
mozemo da zamislimo, postace, nadam se, jasnije, u toku nji
hove analize, u koju cu se sada upustiti. Sve
stvari
koje
potpa
daju pod ove opise su
vrlo slozena
arganska jedinstva; i pri
pretresanju posledica koje sleduju iz te cinjenice, i elemenata
od
kojih
su
one
sastavljene,
nadam
se
da
cu u isto
vreme
i
potvrditi i definisati svoj stav.
114.
I
Predla:Zem
da
pocnem ispitivanjem onoga sto
sam
nazvao
estetskim
uzivanjima,
jer slucaj
licnih
ljubavnih
osecanja predstavlja izvesne nove komplikacije.
Smatram da
161
pozitivno ruzan, onda
je
celo stanje svesti cesto pozitivno rdavo
do visokog stepena.
115. (2)
u poslednjem
pasusu istakao sam
dve
cinje
nice, da je prisustvo emocije potrebno da bi stanju estetskoO
u:Zi
vanj
a dalo visoku vrednost, a da ta ista emocij a, sama
sebi, ~ o z biti od male, pa i ni od kakve vrednosti; iz ovoga
sleduJe da
te
emocije
daju
celinama ciji deo obrazuju rnnogo
vecu
vrednost nego
sto
je same imaju. OCito je da
isto
va:Zi i
za
saznajni
element
koji
se mora zdruziti sa
tim emocijama
da
hi se
obrazovale
te celine od visoke vrednosti; a ovaj pasus
pokusava da
definiSe
sta
se
podrazumeva
pod tim
saznajnim
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 105/122
je
opste
priznato da je pravo u.Zivanje u
lepom predmetu
do
bra stvar
sama po
sebi; i
moje
pitanje je: koji su
glavni
ele
menti ukljuceni
u
takvo
u.Zivanje?
(1) Jasnq je da su u one primere estetskog u.Zivanja
koje smatramo
od
najvece vrednosti
uk.ljuceni
ne
samo sazna
nje
onoga
sto je lepo u predmetu vee takode i neka
vrsta
ose
canja ili emocije. Nije dovoljno
da
covek samo vidi lepe oso
bine
u slici i da
zna da su
one lepe
da
bismo njegovorn du5ev
nom stanju odali najvecu pohvalu. Mi tra:Zimo da on takode
i razumno
uziv
u lepoti onoga
sto
vidi i
za
koje
zna
da je
lepo
da oseca i vidi
lepotu toga.
On
treba
da
ima
prikladnu emo
ciju prema
lepim
osobinama koje saznaje. Mozda je slucaj da
sve estetske emocije
imaju
neku zajednicku osobinu; ali je iz
vesno
da
razlike
u
emociji izgleda
da su prikladne
prema
raz
likama u opazenoj vrsti lepote; a
tvrdenjem
da su razliCite
emocije prikladne razlicitim vrstama lepote mi kazujemo da
je
celina
koja je
obrazovana svesnoscu
te vrste lepote zajedno
sa
emocijom prikladnom njoj bolja nego sto bi bila da se, pri
;posmatranju toga posebnog lepog
predmeta, imala
rna
koja
druga emocija. Prema tome, imamo veliku
raznolikost
raznih
emocija, od kojih
je
svaka nuzan
sastojak
u nekom
stanju
sve
sti
za koje
smatramo
da
je
dobro.
Sve te
emocije su
bitni
ele
menti u velikim pozitivnim dobrima; one su
delovi
organskih
celina
koje
imaju
veliku intrinsicnu
vrednost. Ali je
va:Zno
za
paziti da su te celine organske i da, stoga, ne sleduje da bi
emocija, sama za sebe, imala
ikakvu
vrednost, niti da, ako bi
ona
bila
upravljena na neki drukciji predmet,
celina tako
obrazovana ne bi mogla biti pozitivno rdava. I, stvarno, ako
razlikujemo emotivni element rna u kom estetskom uzivanju
od
saznajnog
elementa koji ga prati i za koji
se
obicno
smatra
da
je deo emocije; i
ako razmotrimo kakvu bi
VI'ednost
taj
emotivni
element imao
ako bi postojao
posebno
onda
bismo
jedva
mogli smatrati
da
on
ima ikakvu veliku
vrednost pa cak
i ikakvu. Medutim,
ako
je i Sta erhocija upravljena na
drukciji
predmet, ako
se ona, na primer, oseca prema predmetu koji je
elementom, da bi se, u tom pogledu, izbeglo svako pogre5no
shvatanje. Kad
govorimo
o
gledanju
lepog
predmeta,
i1i
jos
uobicajenije,
o
svesnom
saznavanju lepog
predmeta,
pod tim
izrazima mozemo
podrazumevati
nesto stone
obrazuje
nikakav
deo neke celine od vrednosti.
Postoji
dvosrnislenost u upotrebi
termina ,predmet ,
koja je verovatno
prouzrokovala onoliko
ogromnih
gresaka u filozofiji i psihologiji koliko i mcu koji
drugi pojedinacan uzrok. Ta dvosmislenost moze se lako otkriti
razmatranjem stava
koji jt:>
mada
protivreci
samorn sebi, oei
gledno istinit: kad covek vidi lepu sliku, moze se desiti da ne
vidi niSta lepo. Ta dvosrnislenost se sastoji u tome sto se
pod
.,predrnetom'' videnja (ili saznanja)
mogu
podrazumevati
ili
osobine aktuelno videne iii sve osobine
koje
ima
videni
pred
met.
Tako,
u
nasem
slucaju,
kad
se kaze da
je
slika
lepa,
pod
razumeva
se da
ona sadr:Z:i
osobine koje su lepe;
kad
se kaze
da covek vidi sliku, podrazumeva se da on vidi
veliki
broj
osobina
sadrzanih
u slici; i
kad
se
ka:Ze
da ipak
on ne
vidi
ni
sta
lepo, podrazumeva se
da
on ne vidi one osobine slike koje
su lepe. Kad, stoga,
govorim
o saznanju lepog predmeta, kao
bitnorn elernentu u
estetskom
u.Zivanju koje je od vrednosti,
mora se
razumeti da
mislirn samo na
saznanje lepih osobina
koje predmet
ima, a ne na saznanje drugih
osobina
koje
taj
predmet ima. A ovu razliku
moramo
i samu razlikovati od one
druge razlike
malopre
izra:Zene frazama
videnje lepe
stvari
i
,videnje
njenih
lepih
osobina . Pod frazom ,videti lepu
stvar
obicno
razumemo
imati osecanje
za njene
lepe osobine,
dok
u
,videti
njene
lepe
osobine
ne
ukljucujemo
nikakvu
emociju. Pod saznajnim elementom koji je podjednako
potre
ban zajedno sa emocijom za
postojanje
u:Zivanja od vrednosti,
podrazurnevam samo
aktuelno saznavanje i i
svesnost rna
koje
Iepe osobine
nekog predmeta
i i
svih tih osobina - tj. rna kog
l svih
od
onih elemenata u
predmetu koji
imaju neku pozi
tivnu
lepotu. Da je takav
saznajni element
bitan za celinu od
vrednosti,
moze se lako
videti
ako se
postavi
pitanje: kakvu bi
smo
vrednost
pripisali
prikladnoj
emociji izazvanoj
Betoveno-
rincipi
etike
162
vorn
Petom
sirnfonijom ako tu emociju
ne
bi
pratila nikakva
svesnost ni nota, ni melodijskih, ni harmonijskih odnosa rnedu
njirna? A
da
sarno slusanje Sirnfonije, cak i ako je praceno
odgovarajucorn
ernocijorn,
nije
dovoljno, rnoze se lako
videti
ako razrnotrirno
sta
bi bilo stanje coveka koji
bi
cuo ove note
a n
bi
bio
svestan nijednog
od
onih rnelodijskih
i harrnonij-
skih odnosa koji su potrebni
da
bi se uspostavili i najrnanji
lepi elernenti u Sirnfoniji.
116
(3)
Povezana
sa razlikorn
koju
srno
istakli izrnedu
,predrneta
u srnislu
osobina koje su aktuelno pred svescu
i
.,predrneta u
smislu
cele
stvari koja poseduje
osobine Jwje
su
163
I mozemo
pitati,
u pogledu
tako
obrazovane celine, da
l pri-
sutnost verovanja,
i
cinjenica da
ono u sta se veruje je 1a2no,
cine
ikakvu
razliku u pogledu njene vrednosti?
Tako
dobijarno
tri
razna slucaja cije je
relatiVIJ,e
vrednosti vrlo vazno odre-
diti. Gde su i
saznanje
lepih osobina i
prikladna
emocija pri-
sutni, mozemo takode imati i l i 1) verovanje u postojanje tih
osobina ciji je predmet,
tj.
da one
postoje,
istinit; l
(2)
samo
saznanje, bez verovanja, kada
je
(a) istinito,
(b) neistinito
da
predmet saznanja,
tj. lepe osobine, postoji;
i i
(3)
verovanje
u
postojanje lepih
osobina
kad
one
ne
postoje. Va2nost ovih
slucajeva potice
iz Cinjenice
da drugi
slucaj definiSe zadovolj
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 106/122
aktuelno pred
svescu,
jedna je druga razlika
od najvece
va -
znosti
za tacnu analizu sastojaka potrebnih
za celinu
od
vred-
nosti. Obicno se i
opravdano
rnisli
da je
videti
lepotu
u
nekoj
stvari koja nema lepote bezvrednije
nego
videti lepotu
u
ne-
cernu sto
je stvarno
ima. Ali u ovaj jedan opis
,videti lepotu
u necernu sto nema lepote mogu se ukljuciti dve vrlo razli-
cite Cinjenice, i
to cinjenice
od
vrlu
razlicite
vrednosti.
Pod
tim opisom mozerno
podrazumevati
ili pridavanje
predrnetu
stvarno lepih
osobina
koje on
nerna
ili
osecanje za osobine
koje predmet irna ali koje stvarno nisu lepe, emociju koja
je
prikladna sarno osobinarna
stvarno
lepirn. Ali ove cinjenice
se vrlo cesto desavaju; i u veCini
slucajeva
ernocije, obe se,
bez
sumnje,
cesto zajedno desavaju; ali
one su
ocito
sasvirn
razlicite, i
ta
razlika je
od
najvece
va2nosti za
tacnu procenu
vrednosti.
Prva
se rnoze
nazvati
greskom
rasudivanja,
a
druga
greskom ukusa; ali
je
va2no zapaziti
da ,greska ukusa obicno
obuhvata
pogre5an
sud
o
vrednosti; dok je ,greska rasudiva-
nja sarno
pogresan sud
0 cinjenici.
Slucaj koji sam nazvao
greskom
ukusa, nairne, gde
su
aktuelne
osobine
kojima se divimo (bilo da ih predmet
pose
duje i i ne) ruzne,
ne moze ni u
kom slucaju imati
nikakvu
vTednost,
izuzev one koja moze pripadati samoj
ernociji; i u
veCini slucajeva,
ako
ne u svima,
takav
slucaj je znatno po-
zitivno zlo. U ovom smislu, dakle,
nesumnjivo
je opravdano
misliti da
je
videnje lepote u nekoj stvari koja nema lepote
od nize vrednosti nego
sto
je videnje
lepote tarno gde lepota
zaista
postoji. Ali
drugi
slucaj ·
je
mnogo
tezi. U ovom
slucaju
prisutno je sve sto
sam
dosad pomenuo kao
nuzno
za obrazo
vanje velikog pozitivnog dobra: tu
je saznanje osobina
stvarno
lepih, zajedno
sa
emocijom prikladnom za
te
osobine.
Stoga
ne
moze
biti
surrmje
da
tu imamo veliko pozitivno
dobra.
Ali
tu je prisutno takode i nesto drugo; naime,
verovanje
da
te
lepe
osobine postoje, i
da one postoje
u
izvesnom odnosu
prema
drugim stvarima
- naime. prema svojstvima predmeta
kome
pripisujemo
te
osobine; a
predmet
toga
verovanja je
neistinit.
stva maste,
ukljucujuci
velik deo liZivanja u
onim
tvorevi-
nama umetnosti koje
su
predstavne;
dok
drugi
slucaj
stavlja
u kontrast
njima uzivanje
u onome sto je lepo u prirodi i ljud-
skim ljubavnim osecanjima. Treci
slucaj se,
pak, stavlja
u
kon-
trast sa oba
po
tome sto
se
on
poglavito
pojavljuje
u onom
sto
se zove pogresno upravljenim ljubavnim osecanjern; takode je
rnoguce
da ljubav prema
bogu, u
slucaju
vernika,
potpada
pod
ovu
tacku.
117 Sva ova tri
slucaja,
kao sto sam
rekao,
imaju
nesto
zajednicko: u svima
njima
imarno
saznanje stvarno
lepih oso
bina
zajedno
sa emocijom prikladnorn
za
te
osobine. Mislirn,
stoga,
da
se ne moze
surnnjati
(a obicno se i ne sumnja)
da
sva
tri ukljucuju velika
pozitivna dobra;
sve su to stvari
za
koje
srno
uvereni da
ih
vredi imati radi
njih
samih.
I rnislim
da je vTednost drugoga, rna u kojoj od njegovih dveju potpo
dela, tacna
ista
kao
vrednost
elernenta zajednickog svirna
trima. Drugirn recima, u slucaju cisto irnaginativnih liZivanja
irnarno sarno
saznanje stvarno
lepih
osobina
zajedno
sa prik-
ladnom
emocijorn; i
pitanje,
da li saznati predmet postoji ili
ne, izgleda ovde,
gde nema verovanja ni
u njegovo
postojanje,
ni
u njegovo nepostoj:mje,
da ne
cini
apsolutno nikakvu ra-
zliku u pogledu vrednosti ukupnog stanja. Ali, izgleda rni
da
se dva druga slucaja razlikuju po
intrinsicnoj
vrednosti
i od
ovoga i
jedan
od drugoga,
cak iako
su saznati
predrnet
i pri-
kladna
emocija identicni u
sva tri slucaja. Srnatrarn da pri-
sustvo verovanja u stvarnost predrneta cini ukupno stanje
mnogo
boljim
ako
je
to verovanje
tacno; a gorirn
ako
je
to
verovanje netacno. Kratko
receno, tarno gde postoji verova-
nje u srnislu u kome v ruj mo u
postojanje
prirode i konja
a n v ruj mo u
postojanje
idealnog pregleda i jednoroga,
is-
tinitost onaga
u
sta se veruje
cini
veliku razliku
u
pogledu
vrednosti
organske
celine. Ako
je
ovo tacna,
onda
smo oprav-
dali verovanje
da
znanje u obicnom smislu, tj, shvaceno kao
razlicito
od verovanja
u ono sto
je
neistinito, a
takode
i od
proste svesnosti onoga sto
je
istinito, doprinosi intrinsicnoj
u•
164
vrednosti
- da,
bar
u nekim slucajevima, njegovo
prisustvo
kao
dela
cini da celina bude od vece vrednosti nego sto bi ona
mogla biti
bez njega.
Mislim da sada ne moze biti sumnje da smatramo da
postoji razlika
u
vrednosti, onakva
na
kakvu sam
ukazao, iz
medu
tri
slucaja o kojima je rec. Misljenja sam da
je
emotivno
posmatranje prirodnog
prizora,
pod pretpostavkom
da
su nje
gove osobine
podjednako
lepe, na neki nacin
bolje
stanje stvari
od onoga
koje
postoji u
slucaju
emotivnog
posmatranja nasli
kanog prirodnog
prizora; mislimo
da
bi
svet
bio
p o ~ o l j s n k ~ ~
bismo najbolja dela predstavne umetnosti mogh zamemtl
165
kakvog dokaza da on postoji. A takode bi se moglo
misliti
da
je jedini razlog
zasto
lepotu prirode treba srnatrati superiorni
jom
od podjednako
lepe
slike predela
l
rnaste taj
sto
bi njeno
postojanje osiguralo vecu trajnost
i
ucestalost
naseg emotiv
nog posrnatranja te lepote. Zaista je izvesno da se glavna va
znost veCine
znan ja istinitosti
vecine stvari u
koje verujemo
- sastoji, u ovom svetu, u njegovim ekstrinsicnim preimuc
stvima: ono
je
od ogrornne
vrednosti kao sredstvo.
I drugo, b) moze
biti
slucaj da
je postojanje
onoga sto
posmatramo
i
samo
veliko
pozitivno
dobro,
tako da
bi, samo
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 107/122
stvarnim
predmetima podjednako lepim.
Takode smatramo
na neki
nacin
nesrecnorn
pogresno
upravljenu ljubav
l
div
ljenje, cak i gde
je obuhvacena
greska samo gre5ka
rasudiva
nja
a ne gre5ka ukusa. I dalje, oni, koji
mnogo
cene istinu
skloni su
da
misle
da bi poetsko zamisljanje
carstva nebeskog
bilo superiomije od zamisljanja poboznog vemika ako je tacno
da carstvo
nebesko
ne postoji
i nece stvarno postojati. Vecina
ljudi, posle
trezvenog
rasudivanja,
ustezala
bi
se
da p r e t ~ o s t v i
srecu ludaka uverenog da je svet idealan kako
stanJU pe
snika koji zamislja
neki
idealan
svet, tako i sopstvenom
stanju
u korne bi bila
kad
bi liZivala u
manjim
dobrima koja postoje
l
ce postojati. Ali, da bismo bili sigurni da
su
ti sudovi stvarno
sudovi
intrinsicne vrednosti
u pogledu
pitanja koje je pred
nama,
i
da bismo
se
uverili da
su
taeni,
potrebno je da
jasno
razlikujemo
na5e
pitanje
od dva druga
pitanja koja su
od ve
like vaznosti za na5 ukupni sud o slucajevima o kojima je rec.
118
Prvo,
a)
jasno
je, gde verujemo,
da
ce
pitanje da
l je
ono u
sta verujemo istinito l
neistinito,
biti
obicno
ad
najvece
vaznosti u
pogledu vrednosti
na5eg verovanja
kao
sredstva.
Gde ven1jemo,
skloni
smo
da
delamo
po svom vero
vanju
na
nacin na koji
ne delamo po nasem
saznanju
doga
daja
u
romanu. lstinitost onoga
u
sta verujemo
je, stoga, vrlo
vazna jer sprecava
bolove
razoracanja
a
takode
i
nmogo
oz
biljnije posledice. I moglo bi se misliti
da je
pogresno uprav-.
ljena odanost nesrecna samo zbog ovog razloga: sto nas navod1
da racunamo na rezultate koje
stvarna priroda
predmeta nase
odanosti nimalo
ne
osigurava.
I
ljubav prema
bogu
takode,
gde
ona,
kao
obicno,
ukljucuje verovanje da
ce
on izvesnim
njama dodati
posledice, ili u
ovom l
u
onom
zivotu,
za
ko]e
nam
tok
prirode ne daje
razloga da ih ocekujemo, moze
nave
sti vernika da
izvrsi
radnje
cije
aktuelne
posledice,
pretpostav
ljajuCi
da takav bog ne
postoji,
mogu biti mnogo gore
od
onih
koje
bi
taj vernik
inace prouzrokovao; i
moglo
bi se misliti
da je
ovo
jedini
razlog a
on je
i
dovoljan)
za5to
treba da
se
uste:lemo da podsticemo ljubav prerna bogu, u nedostatku ika-
zbog toga razloga, stanje stvari opisano iskazorn da
predmet
nase
emocije
stvarno postoji
bilo
instrinsicno
superiornije
od
onoga u cijern slucaju on ne postoji. Ovaj razlog za
superior
nost
je nesumnjivo
od
velike
va:lnosti u
slucaju ljudskih lju
bavllih osecanja, gde
su
predmet naseg divljenja duhovne oso
bine neke divne
osobe; jer
je mnogo bolje da dve
takve
divne
osobe
postoje
nego
samo
jedna: i to bi takode
pravilo razliku
izmedu divljenja mrtvoj prirodi i divljenja
njenim
prikazima
u
umetnosti,
utoliko
ukoliko
mozemo
da
pripiSerno
neku
rnalu
intrinsicnu vrednost postojanju lepog predrneta
odvojeno od
ikakvog
posmatranja
toga
predrneta.
Ali treba
zapaziti
da
taj
razlog ne bi objasnio
nikakvu
razliku u vrednosti izmedu slu
cajeva
u
kojima se veruje
u
istinu
i
slucajeva
u
kojima
je ona
sarno
saznata
i
bez
verovanja
i
bez
neverovanja. Drugirn re
cima, u
odnosu
na
taj
razlog,
razlika
izmedu
dve
potpodele
na5e
druge
klase one o
imaginativnorn posmatranju)
bila bi
isto tako
velika kao izmedu
na5e
prve
klase i druge potpo
dele na§e dn1ge klase.
Superiornost samog saznanja
lepog
predrneta ako
se
desi da taj
predmet
postoji nad
istim
sazna
njem kada taj predrnet ne postoji bila
bi,
na osnovu tog
raz
loga, isto tako
velika
kao
superiornost znanja
lepog predmeta
nad samim mastanjem 0 njernu.
119.
Ova dva
razloga,
za razlikovanje vrednosti
izrnedu
tri slucaja
koja
sada
razmatramo,
rnoraju se, ka:lem, pa:lljivo
razlikovati od onog
ciju
valjanost
osporavam
da bismo
dosli
do tacnog odgovora na sledece pitanje.
Pitanje
koje postavljam
je
ovo:
da
li
ce ina koju
sacinjava
cinjenica
da
postoji
emo
tivno
posmatranje
lepog
predrneta
za koji se i
veruje
da
je
stvaran jeste
stvamn
dobija
nesto u
vrednosti
od cinjenice
da je predmet stvaran? Pitam da li vrednost
te celine,
kao
ce
Iine
nije
veca
od
vrednosti onih
celina.
koje se razlikuju
od
nje l
odsustvom verovanja, l prisustvom verovanja koj.e je
pogre5no ?
Ne pitam ni da
li
je ona superiornija od njih
kao
sredstvo sto
ona
stvamo jeste),
ni
da
li
ona sadrli deo
od
vece vrednosti, naime,
postojanje
predmeta o
kome je
rec. Moje
pitanje
je
samo
da l postojanje njenog predmeta saCinjava de-
166
datak
vrednosti celine, sasvim odvojeno od dodatka s.:tcinje
nog
cinjenicom da ta celina sadrzi deo
od vrednosti.
Ako, sada,
postavimo
to pitanje, ne mogu a da ne
slim da
na
njega treba dati
potvrdan
odgovor. Mi ga mozemo
postaviti jasno metodom izolovanja. A
kad
se ono jednom
ja
sno postavi,
odluka
o
njemu
zavisi
samo
od
naseg razumnog
rasudivanja. Mo:Zemo
se
cuvati predrasude, proizvedene raz
matranjem vrednosti kao
sredstva,
time sto eemo pretpostaviti
slucaj iluzije potpunije i
trajnije nego sto
iluzije ikad
mogu
biti
u
ovom
svetu. Mozemo zamisliti slucaj
pojedinca koji
u:Ziva
167
: . e r ~ j e .
_da postoji; ali da u
t aj
slucaj
~ d e
ova greska u
pogledu
~ m e m c n o g stanJa: da volJene osobme, mada sasvim slicne.
:pak
nisu iste kao one koje stvamo postoje. Ovo stanje stvari
]e lako zamisliti, i
mislim da
ne mozemo izbeCi zakljucak,
mada u ovom slucaju
obe
osobe postoje, da ipak
to
nije taka
zadovoljavajuee kao
u slucaju u kome voljena osoba, za koju
se veruje
da postoji, stvarno
postoji onakva kakva
se voli.
120. Ako je sve taka, onda smo, u nasem treeem odelj
ku,
dodali nasim dvama predasnjim rezultatima i treei rezul
tat
da istinito
verovanje u stvarnost nekocr predmeta
umno-
b
gome
povecava vrednost mnogih
celina od vrednosti. Ba§
kao
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 108/122
tokom vecnosti u posmatranju
prizora tako
lepog i u
opstenju
sa osobama
taka
divnim kako
se
samo
maze
zamisliti dok
su
svi
objekti njegovog saznanja
apsolutno
nestvarni. Mislim da
bisrno odlucno
zakljucili
da je postojanje vasione koja se sa--
stoji
samo od
takvog pojedinca mnogo nize po vrednosti
od
postojanja vasione u kojoj bi predmeti u cije postojanje on
veruje
zaista postojali bas kao sto on
veruje da
oni postoje;
i da bi
takva
vasiona bila
niza
ne samo zbog
nemanja
dobata
koja se
sastoje
u postojanju predmeta 0 kojima je
rec
vee ta-
koc e
prosto zato sto
je njegovo verovanje lazno.
Da
bi
ona
bila
niza samo
iz
tog razloga sleduje ako priznarno - a meni
to
izgleda
nesumnjivo
da
je
tako - da
bi
slucaj
pojedinca koji
samo zamiSlja lepe predmete o kojima
je rec
a
ne veruje
u
nji
hova
postojanje,
mcuia
ti
predmeti
stvarno postoje
bio
ipak
nizi od slucaja pojedinca koji i veruje u njihova
postojanje.
Jer ovde sve dodato dobra koje se sastoji u postojanju pred
meta
je
prisutno,
a ipak izgleda
da postoji velika razlika
u
vrednosti
izmedu
tog slucaja i onog u korne se u njihova po
stojanje
veruje.
Ali.
mislim
da
bi
se moj zakljucak mazda rna
gao pokazati u uverljivijoj svetlosti
sledeeim
razmatranjima.
1) Ne izgleda mi da je
mali
stepen
vrednosti
koji mo:Zemo
pripisati postojanju lepih mrtvih
predmeta i
blizu ravan
raz
lici
za
koju osecarn da postoji izmedu u:Zivanja praeenog ve
rovanjem)
u
takvim
predmetima
kad oni
stvamo postoje i
cisto imaginativnog u:Zivanja u njima kad oni ne postoje. Ovu
nejednakost
je teze
proveriti
gde
je
predmet
neka divna
osoba,
jer
se
njenom postojanju mora pripisati velika
vrednost. Ali
ipak mislim
da
nije
paradoksalno
tvrditi
da
superiornost
uza
jamne
ljubavi,
gde su
oba
predmeta od vrednosti i
oba
po
stoje,
nad neuzvraeenom ljubavlju,
gde
su oba
od
vrednosti
ali
jedan ne
postoji, ne lezi samo u cinjenici da. u
prvom
slu
caju, imamo dve
dobre
stvari umesto jedne vee
takode
i u
cinjenici da je svaka osoba takva kao sto ona druga
veruje
da
je. (2) Izgleda mi
da se
vazan doprinos
vrednosti koji
potice
iz istinskog verovanja moze jasno videti u sledeeem slucaju.
Pretpostavimo da
predmet
vredan ljubavi
zaista postoji
i da se
sto
SJ?O
ll
~ e l j c i m a
1)
i (2)
tvrdili da
estetske
i
ljubavne
emoclJe 1ma]u maLu
vrednost
ili
nemaju nikakvu
odvojeno od
~ a z n a n j a
odgovarajuCih
predmeta,
i da
saznanje
tih
predmeta
1ma
J?alu
vrednost l nema nikakvu odvojeno od prikladne
en:oclJe,
tako da
celina, u kojoj
je
spojeno oboje,
ima
vrednost
koJa
znatn?
prema5a zbir vrednosti njenih delova; taka, prema
ovom odelJkU, ako se tim celinama dada istinito verovanje u
stvarnost
predrneta, nova celina
taka
obrazovana
irna vrednost
koja
znatno
prernasa
zbir
vrednosti koji
se dobija dodavanjem
vrednosti istinitog verovanja,
uzetog odvojeno,
vrednosti nasih
prvobitnih celina. Ovaj novi slucaj razlikuje se od predasnjeg
samo
po tome
sto,
mada istinito
verovanje, odvojeno,
ima isto
taka
malo
vrednosti
kao
i rna koji od druga dva sastojka izu
zeta
posebno,
oni
uzeti
zajE;dno izgleda
da obrazuju
celinu
od
vrlo velike vrednosti, dok to nije slucaj sa dve celine koje bi
se
mogle
obrazovati dodavanjem istinitog
verovanja rna
kome
o ~ ~ ~ .
. V a:Znost rezult_ata u ovorn
odeljku
izgleda
da
lezi po
glavlto u d v e ~ n a od nJegovih posledica. 1) sto on
pruza
izve
sno opravdanJe
za
ogromnu
intrinsicnu
vrednost
koja
se
obicno
pripisuje samom
zn nju
izvesnih
istina i koju
su Platon
i
Ari
stotel
izricito pridavali izvesnim vrstama znanja. Savr§eno
~ n a n j e zaista
se takrnicilo sa
savrsenom ljubavlju
za polozaj
1deala. Aka su rezultati ovog odeljka tacni, onda je znanje.
mada samo po sebi ima malo vrednosti i l i
je
uopste
nerna, ap
s o l ~ t n ~
b i t ~ sastojak_ u
.najvisim dobrirna
i ogrornno dopri
nosl nJihovoJ vrednosti. I 1zgleda
da ovu funkciju
rnoze da
vrsi
ne sarno
onaj
slucaj
znanja
koji srno poglavito razrnatrali, na
irne. znanje stvarnosti
saznatog
lepog
predrneta
vee takode i
znanje brojnog identiteta toga predrneta
sa
predrnetom
koji
~ t v a m o
postoji, a i
znanje
da
je postojanje
toga predmeta za
Ista dobra. Zaista
sve znanje koje se
neposredno
odnosi na
prirodu
sastojaka lepog
predmeta
izgleda da
je
u
stanju
da
z n ~ t n o
dada vrednosti posmatranja toga predmeta, mada, sa
svim odvojeno, takvo
znanje ne
bi imalo nikakve vrednosti.
68
I 2) druga vazna posledica koja
sleduje
iz ovog
odeljka
je
da
prisustvo istinitog verovanja
moze, uprkos velikoj
inferiorno-
sti u
vrednosti
emocije i lepote njenog
predmeta, sacinjavati
sa
njima celinu po vrednosti
ravnu pa i
bolju od celina
u
ko-
jima
su emocija i lepota superiorniji, ali u kojirna nedostaje
istinito verovanje l
je prisutno
pogresno verovanje.
Na ovaj
nacin
mozemo
opravdati pridavanje jednake ili
superiornije
vrednosti uzivanju
u inferiornijem stvarnom predrnetu u
po-
redenju sa uzivanjem
u
mnogo superiornijem predmetu
koji
je
samo tvorevina maste.
I tako
opravdano uzivanje
u prirodi
i
stvarnim osobama moze oddati
svoju
jednakost
sa
podjed-
69
se
ce5ce
pretpostavljalo da
se
lepo
rnoze
definisati
kao
ono sto
proizvodi
izvesna
dejstva na nasa osecanja; i
cesto
je izvlacen
zakljucak koji sleduje iz
toga
- naime
da
su
sudovi ukusa
samo subjektivni
-
da potpuno
ista stvar moze, prema okol-
hostima,
biti lepa i ne biti
lepa.
Zakljucci
ove
glave sugerisu
definiciju lepote koja
moze delimicno
objasniti
i
sasvim ot-
kloniti teskoce koje
su
dovele
do
te greske. Izgleda verovatno
da
lepo
treba definisati
kao
predmet na8eg zadivljenog posma-
tranja koje
je
dobra samo po sebi.
To ce
reCi,
tvrditi
da
je
nesto lepo
je
tvrditi da
je
saznanje toga
bitan element u jednoj
od celina
od
intrinsicne
vrednosti koje
smo razrnatrali; tako da
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 109/122
nako
opravdanim
uZivanjem
u
proizvodima umetnicke rnaste
uprkos mnogo vecoj lepoti oyih
drugih.
Slicno
tome,
mada
se
moze
reci da
je bog
savrseniji
predmet rna
od kog
stvarnog
ljudskog
bica,
ljubav prema bogu moze
ipak
biti inferiornija
od ljudske
ljubavi
ko bog ne
postoji.
121. 4) Da bismo
upotpunili diskusiju
ove prve
klase
dobara - dobara
koja su
u bitnoj
vezi
sa lepim predmetom-
bilo
bi potrebno izvrsiti klasifikovanje
i uporednu
procenu
svih
razlicitih oblika lepote; taj zadatak stvarno pripada nauci
zvanoj
estetika.
Ali
ne
narneravam
da poku5am
da
izvrsim
taj zadatak
makar i
delimicno. Sarno
se
mora razurneti da
nameravarn da
ukljucim meau bitne
sastojke
dobara, koje
sam diskutovao, sve oblike i raznolikosti
lepog
predmeta ako
je
samo uistini
lep;
ako
se
ovo
razume,
smatram da ce se
pri-
znati da
je
opsta saglasnost
javnog
mnenja
u
pogledu toga
sta je pozitivno
lepo i sta je
pozitivno
ruZnO, pa
cak
i
U po-
gledu velikih razlika u stepenu lepote, sasvim dovoljna da nam
dopusti da
se
nadamo
da necemo
mnogo pogresiti
u
na8im
sudovima
o dobru i zlu. Ma u cemu sto
se
smatra lepim od
strane
znatnog
broja osoba,
postoji
verovatno
nek
lepa oso
bina;
i
razlike
u misljenju
mnogo su
cesce
prouzrokovane
is
kljucivim
usredsred:enjem
pa2nje raznih
osoba
na razne osobine
u
istom
predmetu nego p o z ~ v n o m
greskom
pretpostavljanja
da
je neka rliZna osobina stvarno
lepa. Kad
za neki predmet za
koji
neki
misle da
je lep, drugi poricu da je lep, istina je
obic-
no
u
tome da
njemu
nedostaje
neka lepa
osobina
l
da
je
on
deformisan nekom ruznom
osobinom,
sto privlaci
iskljucivu
paznju
kriticara.
Ipak cu istaci dva
opsta
principa,
blisko
povezana sa
rezultatima
ove glave, Cije bi
priznanje,
izgleda,
bilo
od velike
vaznosti za ispitivanje koje su stvari uistini
lepe.
Prvi od ovih
j e 1)
definicij
a lepote. tj. onoga sta
se
misli kad
se ka2e da
je neka
stvar zaista
lepa.
Naturalisticka
greska Cinjena je
isto
tako cesto u pogledu lepote kao i u pogledu dobra; njena upo-
treba
uvela
je isto
toliko gresaka
u
estetiku kao
i u
etiku.
cak
I
pitanje da
li
je
to zaista
lepo
i i ne,
zavisi od
objektivnog
pi -
tanja
da i
je
celina
o
kojoj
je rec
zaista
dobra
nije,
a ne
zavisi
od
pitanja
da
li
bi to ili
ne
izazvalo
narocita
osecanja
kad
narocitih osoba.
Ova definicija irna dve
dobre
strane
jer
objasnjava i ociglednu vezu izmed:u dobrote i lepote, a i ne
rnanje ociglednu razliku izmed:u ta
dva
pojma.
Izgleda, na
prvi
pogled,
cudna
slucajnost sto postoje dva razlicita objektivna
predikata vrednosti,
,dobro i
,lepo ,
koja
su ipak
u
takvorn
odnosu jedan prema
drugom
da sve sto
je
lepo
je takod:e i
dobro. Ali, ako
je
nasa definicija tacna, ta cudnost
iscezava,
jer ona
ostavlja
samo jedan
nera fclanljiv
predikat vrednosti,
naime
,dobro ,
dok ,lepo ,
mada nije identicno s dobrirn,
treba definisati
u
odnosu na dobro, jer je lepo
u
isto
vreme i
razlicito od dobrog
i ntiZno
povezano
s
dobrim. Kratko
receno,
po ovom gledistu, reci da je neka stvar lepa znaCi reci ne i
da je i s m dobra, vee
da
je
ona
nuzan element u necemu
sto je dobra; dokazati da
je
neka
stvar
zaista
lepa
znaci
do
kazati
da je celina prema
kojoj
je ona u
narocitom
odnosu kao
deo, zaista dobra. Na ovaj naCin mozerno objasniti ogrornnu
preteznost, rneau
predmetima obicno srnatranirn
lepim,
mate-
rijalnih predmeta
-
predrneta spoljnih
cula;
jer su ti pred-
meti, kao
sto
smo vee rekli,
mada
sarni irnaju malu intrinsicnu
vrednost
i i je
uopste
nemaju, ipak bitni sastojci u najvecoj
grupi celina koje
imaju
intrinsicnu VTednost. Te celine
rnogu
biti, i
jesu,
takoae i
lepe;
ali cinjenica da ih rni
relativno retko
smatrarno
predmetim posmatranja
izgleda dovoljna
da obja-
sni
asocijaciju lepote sa spoljnim predrnetima.
I
drugo
2) treba
opaziti da su lepi predrneti
i
sami,
vecinom, organska
jedinstva u tom
smislu sto
su
oni celine
velike slozenosti, takve da
posmatranje
rna kog dela, posebno,
moze nemati nikakve vrednosti, a ipak, ako posmatranje ce
line ne
ukljuci i
posmatranje toga
dela, celina
gubi
u
vred-
nosti.
Iz ovoga
sleduje da ne postoji jedan
jedini
kriterijurn
lepote. Nikad
nece biti
istina reci: ovaj
predrnet
duguje
svoju
lepotu jedino prisustvu
ove
karakteristike; ni ovo:
gde
god je
170
ova
karakteristika
prisutna,
predmet rnora
biti
lepo Sve sto
rnoze
biti
istina ~ e . da SU i z v e s n ~ p r e ~ m e t i _lepi Z? to. ~ t o i:uaju
izvesne
karaktenst1ke
u tom sm1slu sto
om
ne b1 b1h lep1 ko
ih
ne bi imali. I rnoguee je
da
su izvesne karakteristi_ke viSe
ili manje
univerzalno
prisutne u svim lepi:U p r e d m e t ~ r r : a , pa
su u tom smislu, vise l manje vazni usloVI lepote. Ah Je va
z n ~
opaziti
da su bas one osobine
po
kojima
se
jed_an lep p ~ e d
met
razlikuje
od svih drugih,
ako
je predmet za:sta lep, ~ s t o
tako
bitne
za njegovu
lepotu
kao
i one koje on 1ma u _ z a J . ~ d -
nici
sa
mnogim
drugim
predmetima. Taj predmet
ne b1
m s t ~
imao lepotu svojih nego b1
171
strakciju, celina bi o
kojoj
je rec predstavljala
manju
vred
nost. Stoga _zakljucujem
da
va:Znost
divljenja
divnim
duhov
nirn
osobinarna lezi
poglavito
u
ogromnoj superiornosti celine
u kojoj ono obrazuje deo nad celinom u kojoj je ono odsutno,
a ne ni u kakvoj
intrinsicnoj
vrednosti koju ono irna sarno
po
sebi.
Cak
izgleda
surnnjivo da l ono
sarno irna onoliko
vred
nosti koliko
u:livanje
u samoj
telesnoj
lepoti nesurnnjivo ima,
tj.
da li
divljenje onorne
sto irna
veliku intrinsicnu
vrednost
]rna
istu vrednost kao
divljenje
onorne sto je sarno lepo.
Ako razrnotrirno prirodu divnih duhovnih
osobina, nala
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 110/122
vise tu bez specificnih osobina sto
je
imao
bez
onih koje
su
opste; a
same
opste
osobine
~ s t o
tako
ne bi
mogle dati lepotu kao sto
i
same specificne osobme to ne
bi mogle. . .
122. II. Setieete se da sam
poceo
ovo razmatranJe vel_I-
kih nepomesanih dobara deljenjem svih najveeih dobara koJe
znamo u dve klase: estetska uzivanja i za:dovoljstva ljudskog
opstenja ili licnu ljubav. Odlozio sam razmatran_j_e d r u g ~ klase
iz
razloga sto
je
ona
slozenija.
U cemu se
sastOJl
ta
s l o z ~ n o s t ,
sada
ee
biti
ocito;
vee sam morao da
je uzmem u
obzlr pn r:o:z
matranju
kakav doprinos
vred,;10sti
p n ~ z ~
i s ~ ~ n i t o .
vero :an)e.
Ta
slozenost se sastoji u
tome
sto u s l u c a ] l . ~ hcne l_Juba:'l ~ ? I n
predmet nije s mo lep, a bez velike
l
bez 1kak:re
1 ~ s t r ~ n s ~ s n e
vrednosti,
vee
je
i
sam,
bar
delimicno, od
vehke
1 r : - t n ~ 1 c n e
vrednosti. Svi sastojci koji
su potrebni
za
estetska ru:1van]a od
najveee vrednosti, naime, prikladna
emocija,
saznanJe
s t v a r ; n ~
lepih
osobina
i
istinito verovanje, podjednako
su yotrebm 1
ovde· ali ovde imamo i Cinjenicu da predmet mora b1h ne samo
stva;no lep vee takod:e i stvarno dobar u
v e ~ i k o m
stepenu.
Ocigledno je
da se
ova
nova slozenost desava samo
uk?
liko
su u predmet licne ljubavi ukljucene neke od
duho vnth
osobina osobe
prema kojoj se
oseea
ljubav. Misli;n da m o ~ e r r : o
tvrditi,
kad god je ljubav od najveee vredno.sti, ~ a . osecan_Je
za
vrednost
duhovnih osobina mora obrazovah vehkl
deo
nJe,
i
da prisustvo
ovog
dela
daje
celini
rnnogo veeu
v r e ~ ~ w s t nego
sto bi
je
ona
imala
bez toga. Ali izgleda vrlo surnnpvo to
oseeanje
za
vrednost
duhovnih
osobina,
samo
po
_seb1
m o z ~
da
ima
istu
vrednost
kao
celina
u kojoj je ono spoJeno
sa
uziVa-
njem u prikladnom telesnom izrazu duhovnih
~ o ? i n . a
o
jima je rec. Izvesno je da u
svim
aktuelnim s l u ~ a J e V I m a l]U-
bavi od
vrednosti
telesni izrazi karaktera, b1lo 1zgledom,
re
cima
l radnjama, obrazuju
deo
predmeta prema
kome se
o ~ e c a
ljubav,
i
cinjenica
da u k ~ u c e n i ~ g : ~ d ~ da.
o v e c a ~ a
vrednost celog stanja. Zarsta Je tesko zarmshti
sta
b1
~ a z n ~ ] e
s mo duhovnih
osobina
bilo
kad
ne
bi bilo
praeeno nikakvim
telesnim
izrazom; i ukoliko
bismo
uspeli
da
zamislimo
tu ap-
zirno da pravilno
divljenje
njima obuhvata, na jos jedan na
cin,
izvestan
odnos
prema
cisto
rnaterijalnoj
lepoti.
Divne du
hovne
osobine,
ako
su
nasi
pred:a:Snji zakljucci tacni,
sastoje
se
urnnogorne z ernotivnog posmatranja lepih
predmeta;
i
otuda
divljenje
njima sastojaee se bitno u
posrnatranju
talwog
posmatranja. Istina
je
da
je
najvrednosnije cenjenje osoba
ono
koje se sastoji
u cenjenju njihovog cenjenja drugih osoba; ali
cak i ovde
izgleda
da
je
obuhvaeen i odnos prema
materijalnoj
lepoti, k ko u
pogledu cinjenice da
ono sto
se ceni
rnoze
da
bude,
u krajnjoj
liniji,
posmatranje onoga sto
je
sarno lepo.
t ko
i u
pogledu cinjenice da
najvrednosnije
cenjenje
osobe
izgleda
da ukijucuje i
cenjenje njenog
telesnog izra:za. Mada,
stoga, rnozerno prihvatiti da je cenjenje stava neke
osobe prema
drugirn
osobarna, ili, uzrnirno
jedan
primer, da
je
ljubav
ljubavi,
dobro
od
daleko
najveee
vrednosti,
i
od daleko veee vrednosti
nego
sto je sama ljubav lepote, ipak sa ovim
se
rnozemo slo-
ziti
Sarno ako se
podrazumeva
da
prva
ukljucuje drugu U raz
nim stepenirna neposrednosti.
sto se tice pitanja koje su duho:vne osobine
cije
je sa-
znanje bitno
za
vrednost ljudskog opstenja, jasno je
da
one
ukljucuju,
na
prvom rnestu,
sve
one
raznovrsnosti estetskog.
u:livanja koje
su
obrazovale
nasu prvu klasu
dobara. One,
prema tome, ukljl :Cu.ju veliku
raznovrsnost
raznih
emocija,
od kojih
je svaka prikladna nekoj razlicitoj
vrsti lepote.
Ali
ovim
sada moramo
dodati citavu skalu
ernocija
koje
su
pri
kladne
osobama,
a koje su razlicite od onih koje su prikladne
samo
telesnoj
lepoti. Bas
kao
sto ove
ernocije
imaju
malu
vred
nost u sebi, i kao sto
duhovno
stanje u kome ome postoje moze
imati
svoju vrednost
znatno
uvecanu,
l je moze
sasvim
iz-
gubiti i postati pozitivno zlo u velikorn stepenu, vee prema
tome da li su saznanja koja prate emocije prikladna
i i
nepri
kladna; tako i
uzivanje
u tim ernocijama, mada moze imati
neku vrednost u sebi, moze ipak
obrazovati
deo
celine
koja ima
daleko vecu vrednost j e bez ikakve vrednosti,
vee
pre na
tome da l je i1i nije praeeno opazanjem prikladnosti emocija
pr.ema njihovim.predmetima.
Ocigledno
je, stoga,
da
je izu-
172
cavanje sta
je od nednosti u
ljudskom opstenju
stvarno
izvan-
redno
slozeno
izucavanje;
i
da
moze
biti mnogo
ljudskog op
stenja
koje
ima
malu vrednost l
nema
nikakvu, i l i koje je
pozitivno rdavo. Ali ipak i ovde, kao i kod
pitanja sta
je leJ>O,
razumno
rasudivanje ce
uglavnom pravilno
odluciti koja
su
pozitivna
dobra,
pa ce
cak odluciti
i o svima
velikim
razlika-
ma
u vrednosti izmedu
tih
dobara. Narocito
treba
istaci
da
one
emocije cije je
posmatranje
bitno za
najvece vrednosti
i
koje
su i same
takode
prikladno izazvane takvim posmatranjem
su
one koje
se obicno najviSe
cene
pod
imenom
ljubavi.
123. Sada
sam
zavr5io svoje ispitivanje prirode
onih
ve-
173
da
je
dobra,
a
ne
neka druga
stvar, onda
znarno
da su mate-
rija}ne ? S o b i n ~ :
cak
iako su bez ikakve vrednosti
same
po
sebi -
Ipak _ ntm s a s t ~ j c i
on.oga sto
je
daleko od toga
da bude
be:
v ~ e d n o s t ~ . Ono za
~ t a
znarno
da je
od vrednosti je opa:Zanje
tlh osobma,
a
ne Ikakvih
drugih; i
ako ih
oduzmemo od
nJega, o r ~ d a o?o s o
nam
ostaje nije ono za
koje znamo da
ima
v r ~ ? r : o s t i ;
vee nesto drugo. Treba zapaziti
da
ovaj zakljucak
vaz1
c a ~
I
~ k o
se osp?·rava
m ~ j e tvrdenje da istinito verovanje
u P?S OJanJe
hh os?bma
dodaJe vrednosti celine u koju je ono
u k l J u ~ e n ? Onda.
_lnsmo, zaista, imali
pravo da tvrdimo da
je
postoJanJe rnatenJalnog sveta
bez
ikakve vaznosti
za savrsen-
stvo; ci?jenica.
da
ono za
sta
znamo da je dobro je
saznanje
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 111/122
likih
pozitivnih
dobara koja ne ukljucuju medu svojim
sastoj-
cima nista pozitivno zlo ni ruzno, mada ukljucuju mnogo onoga
sto
je
samo po sebi neutralno. zelim
da istaknem
izvesne za
kljucke, koji iz toga sleduju, u pogledu prirode najviSeg dobra
onog stanja stvari koje bi
bilo
najsavrsenije
koje mi mo
zemo
da
zamislimo. Oni
idealisticki
filozofi cija
se
glediSta
naj-
blize slazu sa glediStima koja smo ovde zastupali, u tome sto
poricu da je
zadovoljstvo jedino dobro i
smatraju
da ono sto je
potpuno
dobro
ima
izvesnu slozenost, obicno
su predstavljali
cisto
duhovno stanje postojanja kao
ideal.
Smatrajuci mate-
riju
bitno
nesavrsenom, ako
ne
pozitivno zlom, oni
su zaklju-
cili
da je potpuna odsutnost svih materijalnih svojstava nuzna
za stanje SaVTsenstva.
Prema
onome sto je receno, OVO gle
diste bi
bilo tacno
ukoliko
bi
tvrdilo da svako
veliko dobro
mora
biti duhovno
i tikoliko
bi
tvrdilo
da
Cisto rnaterijalno
postodanje,
samo za sebe
moze
imati malu vrednost l biti
bez
nednosti. Superiornost
duhovnog
nad materijalnim,
u
izvesnom
smislu,
dovoljno je dokazana.
Ali,
na
osnovu
te su-
periornosti, ne sleduje da
savrseno
stanje stvari mora
biti
ono
iz koga
su sva materijalna svojstva
strogo iskljucena;
napro-
tiv, ako su nasi zakljucci
tacni,
onda
izgleda
da stanje stvari
u
koje su ona ukljucena mora
biti ogromno bolje rna od kog
zarniSljivog
stanja
u
kome su ona odsutna. Da bismo viqeli
da je tako,
glavna
stvar koju
je
potrebno
razmotriti je
sta je
tacna ono
za
koje izjavljujemo da je
dobro
kad
ka:Zemo
da je
uzivanje
u lepoti u
urnetnosti
i u
prirodi
dobro.
Da
to
uiivanje
jeste
dobro, filozofi o kojirna
je rec vecinom ne
poricu. Ali,
ako usvojirno to, onda
treba
da imarno na urnu
Batlerovu
rnak
simu: sve je
ono
sto
je, a
nije neka druga stvar. Pokusao sam
da
dokazem, i rnislim
da je
suvise ocevidno
da
bi se ospora-
valo,
da je
takvo
uiivanje
organsko jedinstvo, slozena celina;
i da je, u njegovim najnesumnjivijim primerima, deo onoga
sto je
ukljuceno u
tu
celinu
saznanje materijalnih osobina
i
narocito
ogromne razno.vrsnosti onoga sto nazivamo
sekun-
darnim
osobinama. Ako je, onda,
to t
celina,
za koju znamo
materzJalmh osobma
(mada
cisto
imaginativnih)
i
dalje
bi
os
tala. Mor:=t se, dakle,
priznati
c.ak i po
cenu
protinecenja sa
r n ~ m
s ~ b i - po cenu
s r ~ a t r a n J a da
stvari
nisu
ono sto jesu,
v ~ c n e s t ~ drugo -
da
bi svet iz koga bi materijalne osobine
bile sasvim .prognB:ne bio ~ v e t koji bi oskudevao u mnogim,
ako ne
u
svuna omm stvanrna
za
koje najsigurnije znamo da
su
velika .?obra."
Da
bi
to ipak mogao biti daleko bolji svet
od
onoga ~ O J I za?rzava
u
sebi ta dobra,
vee
sam priznao (§111).
1). Ah, da
bi se dokazaJo
da bi ikakav takav svet bio tako
bolji,
potrebno
je
da
se doka:Ze da bi zadr:Zavanje
tih
stvari, mada
su
dobre. s a m ~
po s ~ b ~ s ~ e t i l o
u vise nego
jednakom
stepenu,
v : e d n o s ~ I
cehr:e koJOJ
b1
mogle
pripadati;
ali
zaista
nije se
mkad
m
pokusalo
da
se
to
doka:Ze. A
dok se
takav
dokaz
ne
:pru2i,
i m ~ m o
pravo
da
tvrdimo da su materijalne osobine nu-
zan. sastoJak
I d e a l ~ ;
mada nesto sasvim neznano
moglo
biti
bolJe
nego rna kOJI
.svet koJI
sadrzi ili njih l
rna koje
drugo
n ~ ~
z ~ o do_bro,
Ipak
nemamo
razloga da pretpostavimo da
s ~ B : ~ n l o .
b9 Je
?d s t a n j ~ stvari
u koje
su oni
ukljuceni.
Po-
:ICah 1 IsklJUcivah mateiiJu, znaci poricati i iskljuciti najbolje
sto
znarno.
I?.a stvar. moze
s ~ d r : Z i svoju vrednost
dok gubi
~ e k e
od
SVOJl.h
osobma, sasv1m Je neistinito.
Sve sto
je
istina
J ~ '
da
prornenJena
stvar
moze
imati
ili vise vrednosti nego ono
~ l J e su osobine izgubljene
l
toliko isto vrednosti kao i ono.
Sto :'rdimo,. je
da
niSta za sta znamo da je dobro a sto ne
sadrz1 matenplne
osobine nema
tako veliku vrednost
da
bi
st?o
~ o g l i
izjaviti
da je
ono, samo.
superiornije
od celine
koja
b1
b 1 l ~ o ~ r a z o v a n ~ dodavanjem
tome
razumnog
uzivanja u
matenJalmrn osobmama. Da cisto duhovno dobro moze biti
najbolje
dobro od
pojedinacnih
stvari, nisam
mnogo
zaintere·
so:ran da.
_ ? s p o ~ a v a r r : rnada
u
onome
sto
sam rekao
u
pogledu
pnrode
hen: lJu]:aVI, dao
sam
razloge
za sumnjanje
u to. Ali,
da ? o d a v a n J e ~ c 1 s ~ o duhoynorn dobru izvesnog razumnog u:Zi-
v ~ n J B : .u
matenJalmm
osobmama - koje je, mada mo2da infe-
normJe
samo po sebi, zaista veliko pozitivno dobro - dobi-
174
jamo
veei
zbir
vrednosti koji nikakvo odgovaraj.uee.
smanjenje
u vrednosti celine,
kao
celine, ne moze
neutrahsah
- u ovo,
tvrdim
zaista nemamo
nikakvog
razloga
da
sumnjamo.
'124.
Da
bismo upotpunili ovu
diskusiju
glavnih principa
obuhvaeenih u
odrectivanju intrinsicnih
vrednosti, jos
nam
ostaju dva
va.Zna
problema kojima
se moramo P ? z ~ b : ; t v ~ ~ i Prvi
od
njih je priroda
velikih
intrinsicnih zala uklJUCUJUCl 1
~ n o
sto nazivam mesanim
zlima, tj. ukljucujuCi i
one
zle
celme
koje ipak sadde, kao bitne elemente, n e s ~ o p o z i t i ~ o .
dobro
ili lepo. A drugi
je priroda
o n ~ g a sto
n ~ z n : a ~ mesannn
do
brima, tj. priroda onih celina
koJe,
mada n : _ t r m s 1 c r : ~ dobre k ~ ~
celine. ipak
sadrze, kao
bitne elemente nesto
poz1t1vno zlo
7
175
jih se
ona
razlikuju cinjenicom da je ta
emocija
upravljena
prema neprikladnom predmetu.
Ukoliko
j
e
ta
emocij a ili
malo
dobro sarno
po
sebi
l
prilicno lep predrnet, ta zla bi, stocra.
?ila
slucajevi
onoga
sto sam nazvao
,rnesanim
zlirna'·; ali,
k 'ao
sto
s:;tm
vee rekao, izgleda vrlo surnnjivo
da
li emocija, sasvim
<;>dvoJena
od svog
predmeta,
ima vrednosti
i l i
lepote: izvesno
Je
da
nerna mnogo
ni
od jedne ni
od
druge. Ali,
va.Zno
je zapa
ziti da iste emocije
o
kojirna
se cesto olako govori
kao
o
naj
v e ~ i m ili jedinim dobrirna mogu
biti
bitni sastojci najgorih
c e l m ~
da,
prema
prirodi saznanja koje ih prati, one rnogu biti
uslov1
i l i najveeeg
dobra, ili najveeeg zla.
Da bih
pokazao
prirodu zala ove
klase, uzeeu
dva pri
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 112/122
ru:Zno:
To
ee urnnogome
olaksati
ovu diskusiju
ako
se
shvah
da
eu
ja stalno upotrebljavati izraze ,lepo
i ,ru:Zno
ne
u
odnosu na one stvari
koje
nam najprirodnije padaju ~ I ? . k a o
primeri onoga sto je lepo i ruZUO, vee shodno d e f i ~ C l J l le:-
pote
koju sam
ja predlozio.
Upotrebljavaeu,.
dakle, rec ,lepo··
da
oznaci
ono
cije
je zadivljeno
posmatranJe
dobro samo p_o
sebi; a ,ru:Zno
da oznacava ono cije je zadivljeno posmatran)e
zlo
samo po
sebi.
I U pogledu velikih
pozitivnih
zala, mislim
da
je ocl-
gledno
da
eemo, ako
preduzmemo
sve p ~ t r e b ~ ~ p r ~ d o s t r o z n o -
sti
da tacno pronactemo koje su one stvan z : c _ : : 1 ~ b1sn:o
p o s t ~ -
janje,
ako bi postojale apsolutno
~ a m e : z ~ k l J U C l h
vehk.o
zlo.
naei da
SU
veCina
njih
organska ]edmstva
tacno
lSte
pn
rode kao
ona
koj a su naj veea pozi
i
vna dobra. Ona su,
P ~ ~ m a
tome
saznanja
nekog
predmeta praeena nekom emOClJOm.
Bas kao sto posebno ni saznanje, ni emocija
nisu i z g l ~ d a l i da
mogu biti znatno
dobri,
tako
(sa jednim
i z u z e t k ~ n :
m s a z n ~ -
nje,
ni
emocija posebno ne
izgledaju da mog': ~ 1 h
z n ~ ~ n o
zh.
bas kao sto je celina obrazovana od saz:nanp 1 emoc1]e, .<:ak
i bez dodatka
ikakvog
drugog elementa, 1zgledala nesurrm]lVO
u
stanju da bude veliko d o ~ r o , tako
i
sama ~ ~ k v a
c;lina
izgleda
da
je u stanju
da
bude vehko zlo. sto se hce treceg ;Iementa
- istinitog
verovanja-
za
koji smo
zakljucil_i
da
moze n:::o.go
da
doda vrednosti
nekog
dobra, videeemo
da
Je _on u r ~ _ h c 1 _ t l m
odnosima
prema
razlicitim vrstama zala. U n e ~ n n s l u c a ] e v n ~ . a
dodavanje
istinitog
verovanja pozitivnom
zlu
1zgleda
da
saCl
njava
daleko gore zlo; ali. u drugim slucajevima izgleda
da
to
ne cini nikakvu razliku.
Najveea pozitivna
zla mogu se
po
deliti u sledeee
tri
klase.
125. (1) Prva
klasa se sastoji
od
onih
zala koja,
izgleda,
uvek ukljucuju i l i
u:Zivanje u stvar.ima koj_e su z l ~
i i i
ru
zne. ili zadivljeno
posmatranje
takv1h
stvan.
To ce rec1
da su
ta
zla
okarakterisana cinjenicom da ukljucuju tacno istu emo
ciju koja
je tako<.te
bitna
i za
najveea nemesana
dobra, od
ko-
mera
-
svirepost
i
pohotljivost.
Da su
one
velika
intrinsicna
zla, rnislirn
da
se rnozerno
lako uveriti ako
zamislirno
stanje
coveka ciji je urn iskljucivo obuzet obema tim strastima u nji
hovom najgorem
obliku.
Ako
bisrno
zatim
razmotrili
kakav
bismo sud doneli o vasioni koja se sastoji samo od tako obuze
tih.
u m ~ v a
bez i
najmanje
nade da ce ikad postojati u njoj i
naJmanJa svesnost rna kog drugog predrneta sem onih koji
odgovaraju tim
strastima,
niti ikakvo
oseeanje
upravljeno
rna
korn drugom predmetu.
onda
mislirn
dane
mozemo izbeei za
kljucak da
bi
postojanje takve vasione
bilo rnnogo
gore
zlo
nego
nepostojanje
ikakve vasione. Ali, ako je tako,
onda
sle
duje da su ta dva porocna
stanja ne
sarno.
kao sto
se obicno
p r i ~ n a j e ,
rctava
kao sredstva
vee takocte i da
su
rctava
sarna
po
seb1. - A
da ona obuhvataju
u svojoj
prirodi onu
slozenost
elemenata koju sam
nazvao
ljubavlju
za
onim sto je
zlo
i i i
ruzno, to je, mislim, niSta manje jasno. sto
se tice
zadovolj
stava
pohote, prirodu saznanja cijim se
prisustvom ona
defi
nisu prilicno je tesko
ra5claniti. li
to saznanje izgleda da uklju
cuje i saznanja organskih oseta i opazanja
telesnih
stanja, u
kojima je
u:Zivanje zlo samo po sebi. Ukoliko
se tice
ovih·, po
hotljivost, dakle, ukljucuje u
svoju
sustinu zadivljeno posma
tranje onoga
sto
je
ru:Zno. Ali
jedan
od njenih najceseih sa
stojaka, u svojim najgorim oblicima. jeste uzivanie u istom
duhovnom stanju lwd
drugih osoba; u ovom
slucaju
ona, stoga,
takocte
ukljucuje
i
ljubav prema
onome
sto
je zlo. sto se
tice
svireposti,
lako je
videti
da
je
uzivahje
u
bolu
drugih
osoba
bitno za nju;
i,
kao sto
eerno videtL
kad budemo razmatrali
bol, ona
je
zaista ljubav
prerna
zlu; a ukoliko
ona ukljucuje
i
uzivanje
u
telesnim znacima
agonije,
ona
takocte
obuhvata
i
ljubav prema onome sto
je
ru:Zno. Treba zapaziti da je u oba
slucaja zlo
toga stanja pojacano
ne
samo
povecanjem u
zlu i i i
ruznoci predmeta vee tako<.te i poveeanjem u uzivanju.
Moglo bi nam se zameriti, u slucaju svireposti,
da
je
nase neodobravanje nje, cak i u
pretpostavljenom
izolovanom
176
slucaju, gde nikakva razmatranja njene raavosti kao sredstva
ne mogu
uticati na
nas, ipak stvarno upravljeno na bol osoba
u cijem posmatranju
ona
u Ziva Na ovu zamerku se moze
govoriti, na prvom mestu,
primedbom da
ta
zamerka
uopste
nije u stanju da objasni sud koji niko, posle razmisljanja,.
moze izbeci
da
donese: cak iako
je
iznos
posmatranog
bola ISh,
ipak, sto je vece uzivanje u njegovom
posrnatranju,
to je stanje
stvari
gore. A
na
tu se zarnerku rnoze, rnislirn, takoae odgovo
riti i isticanjern cinjenice koju nisrno bili u stanju da
nave
demo pri razrnatranju slicne rnogucnosti u pogledu dobara -
naime, rnogucnosti
da razlog za Sto
pridajerno vecu
vrednost
dostojnoj ljubavi prerna nekoj stvarnoj osobi
je taj
sto uzi
177
dobro
ili lepo ali upravljenu na neprikladan
predmet,
tako
Je za ovu drugu klasu bitno da zla ukljucuju saznanje onocra
sto
je
dobro
l
lepo ali
da
su pracena neprekidnom
r n o ~ -
jom. Kratko receno,
kao sto se poslednja klasa zala moze
opi
sati
kao slucajevi
ljubavi
prema onome
sto
je zlo
l
ruzno.
tako
se
ova klasa zala
moze opisati
kao
slucajevi rnrznje prerna
onome sto je dobro ili lepo.
U pogledu ovih
zala
treba istaci: prvo, poroci mrznje,
zavisti i preziranja - gde su ti poroci zli sarni
po
sebi - jesu
prirneri
ovih zala;
njih
cesto
prate
zla prve klase,
na primer,
gde se oseca
radost
zbog bola dobre osobe. Gde
su ona tako
pracena, celina
je
nesurnnjivo gora nego sto su
oba
zla kad
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 113/122
rnamo u
obzir dodatno dobro koje
se
sastoji
u
postojanju
te
osobe. Mozerno, rnislirn, tvrditi, u slucaju svireposti, da je
njena
intrinsicna
gadost
podjednako velika
bilo
da
posrnatrani bol
zaista postoji
i1i da
je Cisto irnaginativan. Ja, bar, nisarn u
stanju da vidirn da. u torn slucaju, prisutnost istinitog vero-
v nj cini ikakvu
razliku
u pogledu
intrinsicne
vrednosti raz
matrane celine, mada
to
nesurnnjivo moze ciniti
veliku razliku
u pogledu njene vrednosti kcao
sredstva Tako je
i u pogledu
ostalih zala ove klase: nisarn u stanju da vidirn
da
istinito ve
rovanje
u
postojanje njihovih predrneta
cini ikakvu
razliku
u stepenu njihove pozitivne raavosti.
s druge strane,
prisustvo
druge
klase
verovanja
izgleda
da
cini znatnu razliku.
Kad
uzi
vamo
u onorne
sto je
zlo
l
ru.Zno,
uprkos
svorn
znanju
da
je
to tako. stanje stvari izgleda znatno gore nego da uopste nismo
donosili
sud
o
vrednosti predmeta.
I,
mada
rnoze
izgledati
cudno. isti
je
slucaj kad donesemo
pogresan
sud o vrednosti.
Kad se divimo onorne
sto
je
ruzno
ili zlo, verujuci da je ono
lepo i dobra, to
verovanje
izgleda
da takoae
povecava in.trin
sicnu raavost naseg stanja. Ali, naravno,
treba
razurnetl da,
u
oba ova
slucaja. sud o korne
je
rec je sarno ono
sto sam naz
vao
sudom
ukusa; to ce reci
da
se
on
odnosi
na
vrednost aktu
elno
saznatih
osobina. a ne
na vrednost
predmeta kome se te
osobine mogu tacno ili netacno pripisati.
Najzad, treba pomenuti da
zla ove klase,
pored
emo
tivnog
elementa
naime u.Zivanja i divljenja) koji
ona
dele sa
velikim nepomesanirn dobrima.
takoae ukljueuju
i
neku
speci
ficnu emociju,
koja ne
ulazi
na
isti nacin u
sastav ikakvog
do
bra. Prisustvo
te
specificne emocije izgleda da zaista pojacava
raavost
celine.
mada nije
jasno
da
bi ona. odvojena, bila zla
i1i ruzna.
126 Druga klasa velikih zala su nesumnjivo rnesana
zla; razmotricu ih sada. jer su ona. u izvesnorn pogledth su
protna
klasi koju smo vee diskutovali: Kao sto je. za tu k l ~ s u
bitno
da
zla ukljucuju emociju prikladnu saznanJU onoga sto
postoje
odvojeno.
. . I drugo, u njihovorn
slucaju
istinito
verovanje
u posto
JanJe dobrog ili lepog predrneta koji se rnrzi izgleda
da pave
cava
raavost
celine u kojoj
je
prisutno. Takoae
je
nesumnjivo,
kao.
i u
slucaju
nase prve klase,
da
prisustvo istinitog vero
vanJa u pogledu
vrednosti posmatranih
predmeta povecava
zlo., Ali, suprotno onome sto je slucaj u nasoj prvoj klasi, po
gresan sud o
vrednosti
izgleda
da
ga
smanjuje.
127 3)
Treca klasa velikih
pozitivnih
zala izgleda da
je
klasa
boiova
U pogledu
ovih
treba prvo istaci da se nasi sudovi o
vrednosti, kao i u slucaju zadovQ_ljstva, odnose ne na sam bol,
vee
samo
na svesnost bola, tj. svest o bolu.
Kao sto je
u
glavi
III
receno
da zadovoljstvo, rna koliko jako,
koje
niko
ne
oseca.
nije uopste
nikakvo
dobro, tako i bol, rna koliko jak, o korne
nerna svesti, nije uopste nikakvo zlo.
Stoga
se samo za svesnost jakog bola moze tvrditi da
je veliko
zlo.
Ne
mogu
d ne
mislirn
da to
moze
da
bude ve
liko zlo samo po sebi Slucaj bola se, dakle, razlikuje od slu
caja zadovoljstva:
jer
sarna svesnost zadovoljstva, rna koliko
jaka,
nije,
sama
po sebi,
veiiko
dobro, rnada ona irna neku
rnalu intrinsicnu vrednost. Kratko receno, bol
ako pod
tim
terminorn
razurnerno svesnost bola) izgleda da
je
daleko gore
zlo nego
sto je za
zadovoljstvo dobro. Ali, ako
je
tako,
onda
se
za bol mora priznati
da je
izuzetak od pravila koje, izgleda,
vazi i
za sva
ostala
velika
zla
i
za
sva
velika
dobra:
naime da
su ona sva organska jedinstva za koja su bitni i saznanje
predrneta i
emocija upravljena
na
taj predrnet.
U
slucaju bola,
to
sarno bola, izgleda
da
je
istina da
samo
saznanje
moze
biti
veliko zlo. Bol je, zaista, organsko jedinstvo, jer obuhvata
i
saznanje
i
predrnet, od
kojih nijedno
odvojeno
nije ni
zlo, ni
dobro. Ali bol
je
manje slo:Zeno organsko
jedinstvo
nego sto
je
rna koje
drugo
veliko zlo i rna koje veliko dobro, kako zbog
cinjenice da bol ne obuhvata, pored saznanja, emociju uprav-
12 Principi etike
178
ljenu
prema
njegovom predmetu, tako i zbog cinjenice da ovde
predmet moze
biti
apsolutno
jednostavan, dok
u veeini ostalih
slucajeva, ako ne u svirna, sam predmet
je
vrlo slozen.
Ovo nepostojanje
analogije
izmeau odnosa bola prema
intrinsicnom zlu i odnosa zadovoljstva prema intrinsicnom do
bru, izgleda
da
se
pokazuje
u jos
jednom
pogledu. Ne samo
da
je
slucaj da
je sama
svesnost
jakog
bola veliko zlo, dok
sama
svesnost jakog zadovoljstva nije veliko dobro; vee
takode
su-
protna
razlika izgleda
da
vaZi u
pogledu
doprinosa koji one
cine
vrednosti celine kad je bol spojen sa nekim drugirn veli
kim
zlom, a zadovoljstvo sa
nekim velikim
dobrom. To znaci
179
prvih dveju klasa, da je tako obrazovana
celina
uvek gora
n e g o ~ ~ d zadovoljstva ne
bi
bilo tu.
pogledu bola
slucaj je
d r u ~ C l J L Ako se bol doda zlom stanju jedne od nasih prvih
dveJu klasa, tako o_brazovana celina je
uvek
bolja, kao celina
ne¥o k.ad bola ne
b1
bil.o tu; rnada ovde, ako
je
bol suviSe jak,
p o s ~ o
Je ta.J:av
??l
veliko zlo, stanje moze
uglavno-m ne
biti
bolJe.
Na
taJ nacm
osvetna
kazna rnoze se opravdati.
Zadava-
nje . ?ol<:- osobi cij·e· je du?ovno stanje rdavo rnoze, ako bol nije
~ u v 1 s ~ Jak,. s t v o n t ~ s ~ a n J e stvari koje je bolje uglavnom nego
sto b1 stanJe
stvan
b1lo ako bi se ostavilo da zlo duhovno sta-
nje postoji
nekaznjeno. Da
li
takvo
stanje
stvari rnoze ikad
sacinjavati pozitivno
dobro,
to je
drugo pitanje.
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 114/122
da prisustvo
zadovoljstva
(mada
ne
u
srazmeri
prema
~ v o j o j
velicini) izgleda
da
poveeava vrednost celine u kojoj je ono
spojeno sa nekim od
velikih nemesanih dobara koje
smo raz-
matrali; cak
bi se moglo
tvrditi da samo
celine u
koje
je uklju-
ceno i nesto zadovoljstva
imaju neku
veliku vrednost;
svakako
je izvesno da
prisustvo zadovoljstva
daje
doprinos
vrednosti
dobrih celina, koji mnogo prema5a intrinsicnu vrednost toga
zadovoljstva. Suprotno tome, ako je oseeanje bola
spojeno
rna
sa kojirn zlirn
duhovnirn
stanjem koje srno razmatrali, razlika
koju
njegovo
prisustvo
cini u pogledu
vrednosti
celine,
kao
celine izgleda da je pre za bolje
nego
za gore; u svakom slu-
caju, jedino dodatno zlo
koje ono
donosi je ono koje
to
ose
eanje, sarno po sebi, intlinsicno
sacinjava.
I
tako,
dok
je
bol
sam
po
sebi
veliko
zlo, ali
ne
dodaje
nista
rdavosti
celine
u
kojoj je
spojen
sa nekorn drugom rdavom stvari,
izuzev
ono
sto se sastoji u njegovoj vlastitoj rdavosti; zadovoljstvo,
na -
protiv, nije
samo po sebi veliko
dobro,
ali
donosi
veliki
doda
tak
dobroti
celine u kojoj je ono spojeno sa dobrom stvari,
sasvim
odvojeno od
svoje vlastite
intrinsicne vrednosti.
128.
Ali, najzad, mora se istaCi
da su
zadovoljstvo i bol
potpuno
analogni
u ovome: ne mozemo pretpostavi.ti ni da pri-
sustvo zadovoljstva
uvek cini
stanje
stvari boljim
ugiavnom
niti da ga
prisustvo
bola uvek cini gorim.
Ova
istina se
najce-
see
previaa
u vezi s njima; a baS
zato sto je
ovo istina, uobi
cajena
teorija
da
je zadovoljstvo
jedino
dobra, a bol
jedino
zlo
ima
svoje
najgrublje
posledice u
pogresnim
sudovirna
o
vrednosti.
Ne
sarno da
prijatnost stanja
nije u
srazmeri
sa nje-
govom intrinsicnorn vrednoseu, vee moze cak i da doda pozi
tivno raavosti
toga
stanja. Mi ne
smatrarno
uspelu mr:Znju nit-
kava rnanje raavom i odvratnom zato sto se on ushieuje njome;
pa i nema ni najmanjeg logicnog razloga za suprotno mislje-
nje; ono je stvarno poduprto samo nerazumnom predrasudom
u prilog zadovoljstvu.
Stvarno,
izgleda da je slucaj, gde god
je
zadovoljstvo dodato nekom rctavom
stanju
jedne od nasih
129
.
II. R a z r n a t r ~ n j e
ovog
drugog
pitanja stvarno
pri-
pada
~ r u g O J t ~ n n za
.koJ.U
~ I I l O V ~ e rekli da eemo
preei
na nju
- nrurne tern1 o ,rnesan1rn ·
dobnrna.
,Mesana dobra vee srno
definisali
kao
stvari
koje, rnada
pozitivno dobre kao celine
ipak sadr:Ze, kao bitne elernente, nesto intrinsicno zlo i l i ruzno:
I. zacelo izgleda
postoje takva
dobra. Ali,
radi njihovog va-
l ~ a n o g
posmatranJa,
potrebno je uzeti u obzir jednu novu raz-
k u rnalopre pornenutu razliku izmeau
vrednosti
koju
neka
stvar irna
,kao
celina i vrednosti koju ona irna
,uglavnom .
. Kad smo ,rne:3ana
dobra
definisali kao
stvari
pozi-
tivno dobre kao celine taj
izraz
je
bio nejasan. Podrazurnevali
SJ
da
su ona pozitivno d.obra uglavnom; ali sada treba
zapa-
zltl.
da
za yrednost
k ~ J u
neka stvar
poseduje
ugiavnom
rnoze rec1 da Je
ravna
zb1ru vrednosti koju
ona poseduje kao
ceii:z a
zajedno sa
~ n t ~ i n s i c n i m
vrednostima koje mogu priptt
dah rna kom od nJenih delova. Stvarno, pod
,vrednoscu
koju
neka stvar
poseduje kao
celina rnogu se podrazumevati
dve
sasvirn razlicite
stvari.
Moze se podrazumevati l 1) ona
vrednost
koja
potice
samo
iz spoja
dveju i l i
vise
stvari;
i l i (2)
ukupna vrednost obrazovana dodavanjem prvoj
1)
svih in
t r i n ~ i c n . i h vrednosti koje mogu pripadati spojenirn stvarima.
ZnacenJe
ove razlike rno:Zda se rnoze najlakse videti razmatra-
n j e ~ n
p r e t p o s ~ a v l } e n o g
.slucaja osvetne kazne. Ako
je
istina da
spo]eno postoJanJe dvaJU zala rnoze
ipak sacinjavati
rnanje zlo
nego sto bi se sacinilo njihovim posebnim
postojanjem,
jasno
je
da
to
rnoze
biti
sarno
zato sto
iz
tog
spoja
nastaje
pozitivno
dobra
koje je veee od razlike izmectu zbira dvaju zala i rctavo
vosti
i
jednog
i drugog
posebno; ovo
pozitivno dobra
bi
onda
bilo vrednost celine, kao celine u srnislu 1). Ali, ako
ta
vred-
nost nije tako
veliko
dobro kao sto
je veliko zlo
zbir
dvaju
zala, jasno je da ce vrednost celog stanja stvari biti
pozitivno
zlo; a ta
vrednost
je vrednost celine,
kao celine
u
smislu
(2).
Ma kakvo glediste da
se uzme
u pogledu posebnog
slucaja
osvetne kazne,
jasno je
da ovde
imamo dve razlicite stvari
od
12*
18
kojih o svakoj moze
se postaviti posebno pitanje
u slucaju
sva-
kocr
organskog jedinstva.
Prva od ovih dveju stvari moze se
i z r ~ i t i
kao
razlika izmectu vrednosti
ce e
stvari i
zbira
vred-
nosti njenih delova. I jasno je, gde delovi
imaju
malu intrin-
sicnu vrednost ili nemaju
nikakvu
(kao u nasoj pi·voj klasi
dobara. §§ 114, 115), da ce
ta
razlika
b i ~ i
gotovo ili
a p s ~ l u t n o
identicna sa vrednoscu cele stvari. Razhka, stoga, postaJe va-
zna samo u slucaju
celina
ciji jedan deo ili viSe delova imaju
veliku
intrinsicnu vrednost, pozitivnu
i l i
negativ11u. Prvi od
ovih slucajeva,
slucaj
celine
u kojoj jedan deo ima veliku po-
z i t i v n v ~ vrednos:t, ima
svoje
primere u nasoj drugoj i treeoj
klasi
velikih nemesanih dobara (§§ 120, 122); a najvise dobro
181
u
ovom svetu zla postoje, postojanje drugog
dela tih
celina
proizvesti
stvar pozeljnu
mdi
nje same -
to
ee reCi, ne
samo
sredstva
za
buduea dobra, vee jedan od
ciljeva koji
se
moraju
uzeti u
obzir
pri ocenjivanju
koje
je to najbolje
moguee stanje
stvari
za
koje svaka ispravna radnja mora biti sredstvo.
131. (2) Ali, stvarno, ne
mogu
a da
ne
mislim
da ima
celina koje sadde nesto pozitiv11o
zlo i
ru2no a koje
su,
ipak,
velika
pozitivna
dobra uglavnom. Zaista izgleda da
ovoj klasi
poglavito
pripadaju
oni
primeri vrline
koji
sadrze neku in-
trinsicnu vrednost.
Ne mora se,
naravno, poreei da sklonost
vrlini
ponekad ukljucuje vise
l
manje od onih neme8anih do
bara 0 kojima smo prvo dislzutovali - to
Ce
reCi, stvamu ljU··
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 115/122
je celina ciji
mnogi
delovi imaju veliku
pozitivnu vrednost.
Treba zapaziti da su takvi slucajevi takocte vrlo cesti i vrlo
vazni
predmeti
estetskog suda; posto se
bitna
razlika
izmectu
,klasicnog i
,romanticnog stila sastoji
u
cinjenici da
prvi
stil
cilja da
postigne
najveeu
mogueu
vrednost
za celinu,
kao
ceHnu u smislu 1), dok drugi stil zrtvuje to da bi postigao
najveeu
mogueu vrednost za neki
deo, ~ o j i i orga:::sko
jedinstvo. Iz ovoga
sleduje
da se ne moze
reel
b1lo
za
ko]l od
ova dva stila da
je
nuzno superiorniji od drugoga, jer se pod-
jednako dobar
rezultat
uglavnom l ,kao
celina
u
smislu
(2), moze postiei i jednim i drugim metodom; ali izrazito estet-
ski temperament
izgleda
da
karakteriSe teznja
da p r e ~ o s t v -
lja
dobar rezultat postignut
klasicnim
metodom
podJednako
dobrom
rezultatu postignutom romanticnim metodom.
130.
Ali
sada
imamo
da razmotrimo ::;lucajeve
celina
u
kojima
jedan
deo l vise
delova
imaju veliku
neg tivnu
':red-
os t
slucajeve
celina koje
su velika pozitivna zla. Prvo cemo
uzeti
najjace
slucajeve, kao sto je slucaj osvetne kazne,
u
ko-
joj
imamo celinu
iskljucivo sastavljenu od dva velika pozitivna
zla - zlost i bol. Moze li
takva
celina ikad biti pozitivno do-
bra uglavnom?
1)
Ne vidim
nikakvog
razloga za
misljenje
da
su
takve
celine ikad pozitivno dO,bre uglavnom. Ali iz Cinjenice da one,
ipak,
mogu biti
manja zla
nego
njihova
dva dela
uzeta posebno,
sleduje da one
imaju
karak:teristiku
koja
je od
najveee
va2no-
sti za pravilno
resavanje
prak:ticnih
pitanja. lz toga
s l e d u ~ e
da maze,
sasvim
odvojeno od posiedica i ikakve vrednosh ko]e
neko zlo moze imati kao
sredstvo,
a pod pretpostavkom da
jedno zlo vee postoji, biti vredno da se stvori
drugo
zlo, jer
samim stvaranjem tog
drugog zla maze
se saciniti celina manje
rctava
nego
sto
bi
bilo originalno zlo ako bi bilo
ostavljeno
da
postoji samo. A takocte i u
pogledu
svih celina koje eemo
sada
razrnotriti mora
se imati na umu,
cak
i
ako one
nisu doibra
uglavnom da ce
ipak, gde
neko zlo vee postoji,
kao
sto
vee
bav
prema
onome
sto je
dobro
l lepo. Ali
tipicne
i
karakteri-
sticne
vrle sklonosti, ukoliko one nisu samo sredstva, izgleda
da su pre primeri mesanih dobara. Mozemo uzeti
kao
primere
(a)
hrabrost
i samilost, koje izgleda pripadaju drugoj od
tri
klase vrlina koje smo razlikovali
u na8oj poslednjoj glavi (§
107); i
(b)
specificno ,moralni sentim( nt. u odnosu na koji
je definisana
treea
od
te tri klase §
108).
Hrabrost i samilost, uk oliko sadrze intrinsicno pozeljno
duhovno
stanje, izgleda
da
bitno obuhvataju
saznanje
neceg
zlog l
ruznog. U slucaju hrabrosti, predmet saznanja rnoze
biti zlo rna koje od
na'le
tri klase;
u
slucaju samilosti, pravi
predrnet
je bal.
Obe ove vrline,
prema tome, moraju sadrZati
tacna isti saznajni element
koji
je
takocte
bitan za zla
klase
1); a one se
razlikuju od
njih
cinjenicom
da emocija
uprav-
ljena na te
predmete je,
u njihovom
slucaju,
emocija iste
vr -
ste koja je bitna
za zla klase
(2).
Kratko
receno,
bas kao sto
zla
klase
(2)
izgleda da
se
sastoje u mrznji
prema
onome sto
je
dobro
l lepo, a
zla klase
1) u ljubavi
prema
onome sto je
zlo i i i ru2no, tako
ove
vrline obuhvataju
mrznju
prema
onome
sto
je
zlo
l ru2no. Obe
ove vrline, bez sumnje, sadde
takod:e
i druge elemente i, mectu
njima, svaka
sadrli i
svoju specificnu
emociju; ali, da njihova vrednost ne zavisi
samo
od tih drugih
elemenata, mozemo se
lako
uveriti razmatranjem sta bismo
mislili o stavu mucne
trpeljivosti
i i i prkosnog
preziranja
prema
nekom
predmetu
intrinsicno dobrom lepom, o duhovnom
stanju
coveka
ciji
je
duh
obuzet sazaljenjem
zbog sreee
do
stojne
divljenja.
A ipak
sa2aljenje
zbog
nezasluzene
patnje
drugih, trpeljivost
prema bolu
nanetom nama,
i
prkosna
mr -
znja zlih
sklonosti
u nama i i i u drugima, izgleda da
su
nesum-
njivo vredne divljenja
same
po sebi; a
ako
je
tako,
onda
ima
stvari
vrednih
divljenja koje
bi
se
morale izgubiti
kad ne bi
bilo nikakvog saznanja
zla.
Slicno
tome, specificno ,rnoralni
sentiment,
u svim
slueajevima u kojima on ima iole znatnu intrinsicnu vrednost,
182
ukljucuje mrznju zala
prve i
druge
klase. ~ s t i ~ a
je da
j_e ovd_e
emocija izazvana
idejom da je
neka_
r a ~ n J _ a 1 ~ p r a v n ~
Ill
n ~ ~
spravna;
pa
stoga
predmet i d ~ j e ~ o J a Je
1 z a z 1 v ~
_ob1cno n ~ ~ e
neko
intrinsicno
zlo. Ali
ukohko
Ja mogu
da
VIdun
emOCIJa
sa kojom savestan covek posmatra s t v a r ~ u l i r r ; ~ g i n a r n u
ispravnu
radnju
sadrli, kao bitan e ~ e m e n ~ , 1st:u emoclJU s_a
k o ~
jom on posmatra neispravnu radnJ_ ;l; z ~ 1 s t a 1 z ~ l ~ ~ a
da
Je taJ
element
nuzan da
bi njegova
emociJa b1la s p e c i f ~ c n o
moralna.
I specificno
moralna emocija
izazvana
idejom
ne1spravne
rad
nje
izgleda
mi
da bitno
sadrzi
v i ~ e
ili m ~ r ; j e neodredeno
sa
znanje
vrste
intrinsicnih
zala
ko]a su
ob1cno
p r o u z r o k o v a r : ~
o n ~ p r o ~ z r o k o v a n ~
183
liko zlo; veliko dobro apsolutno duguje za
svoju vrednost svom
ukljueenju
necega zlog
l ruinog, mada
ono
ne duguje za
svoju vrednost samo
tom
elementu
u sebi. I u
slucaju vrlina,
taj
zli
predmet
obicno
aktuelno
i postoji. Ali izgleda
da
nema
razloga za misljenje da je kad
on
postoji celo tako saCinjeno
starlje
stvari
stoga uglavnom bolje. Sarno je
nesumnjivo da
osecajno posmatranje predmeta cije i
postojanje
bi o veliko
zlo iii koji je
ruian,
moze
biti bitno
za celinu od vrednosti.
Imamo
jedan
drugi nesumnjiv primer
ovoga u
razunmom uii
vanju u tragediji. Ali u tragediji, patnje Lira i porok Jaga
mogu biti
cisto ma5teni. I izgleda izvesno
ako
bi
te patnje
i
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 116/122
neispravnim radnjama,
pa
bilo
da
budu
1h
ne radnjom
o
kojoj je
rec.
Stvarno msam stan_JU da ~ a z h k u -
jem, u njegovim glavnim
crtama,
moralm s e n ~ 1 m e n t :zazvan
idejom
ispravnosti i l i
n e i s p r a v n o s ~ i ,
gde
_god
_Je :m ak,
ukupnog stanja sacinjenog s a z n a n J ~ m necega
mtrms1cno,
zloo
zajedno sa emocijom mrlnje
upravlJe:r;e
prema ~ o r n e . A_ necemo
se iznenaditi sto
je
to
duhovno
stanJe
p o g l ~ V l t ? a s o c l r ~ n o ~ a
idejom
ispravnosti
ako
razmislimo o
pnrod1 omh r ~ d n ~ : k o J ~
se najcesce
smatraju
duznostima._ Jer _je daleko_ naJ_vecl b:oJ
radnji koje
obicno
smatramo
duznoshmav_negatwan . ono
s ~ o
osecamo
da je
nasa
duinost je da se uzdrztmo
od
neke
radnJ_e
na
koju nas podstrekava snaian p r i ~ o d a n n _ ~ g o n :
A
te ;:el
spravne
radnje, u cijem
se
izbegavanJU
sasto]l duzn<?St,
ob17no
su
takve
da
proizvedu, vrlo
brzo
neku
~ ~ ~ v u
p o ~ l e d i ~ u
u Vldu
bola drugima;
dok
je u
nmogim u p a d l ] I V l ~ pnmenma, ~ k ~ o
nost
koja
nas
podstice
na neispravne radn]e
sa:n.a P seb1 1 ~ :
trinsicno zlo koje sadrzi gde je impuls p o h o ~ a . 1h ~ V l r e p ? ~ t _1h
tome
slicno.
nasluceno uzivanje
necega zlog 1h ruznog.
Cm]e
nica
da ispravna radnja
vrlo cesto
s a d : Z ~
:r;oti_skivanje n e k o ~
zlog impulsa,
upotrebljava
se
za
o b ] a s ~ J e n J e ~ e r o v a t n o s h
crledista da se vrlina sastoji u obuzdavanJU strastl
?d
s t r ~ n e
~ a z u m a . Prema
tome
izgleda da je istina, kad
god Je snaz_r:a
moralna emocija izazvana idejom ispraynosti, tu
e r : r o c 1 ~ u
prati neodredeno saznanje vrste zala - ~ o ~ ~ se o b 1 ~ n o
p o h s ~ J U
i1i
izbegavaju
radnjama koje
nam
naJcesce _padaJU
na
ur:r; k a ~
primeri duinosti;
i
da
je ta
~ m ? c ~ j a
u p r a v : J ~ _ n a
prema
toJ zlo]
osobini. Mozemo dakle zakl]UClh
da
speclf1cna moral::a .en:o:
cija duguje
gotovo
za ~ svoju
ir:trinsicn_:u
_vred:r;ost
C l ~ J e m c l
da ona ukljucuje
saznanJe zala
praceno mr_z:r;Jom
tih
z a ~ a ,
s a r r : ~
ispravnost, pa bilo istinito i l i pogresno pnp1_sana neko] radnJ_l
izgleda
nemocna da obrazuje predmet emohvnog posmatranJa
koji
bi
bio
ikakvo veliko
dobro. . . .
132. Ako je tako,
onda
imamo,
u nmog1m upadlJIVlr:r
primerima
vrline, s l u c a j e v ~
c e l i ~ e z n : ~ o ~ o b r e ~ a n : e P
s e ~ 1 ,
ali
koja
ipak sadrzi saznanJe necega ClJe b1 postoJanJe b1lo ve-
porok stvarno
postojali
da
zlo
koje bi tako
postojalo
mada
bi
moralo
da
oduzme od dobroga
koje
se sastoji u
pravilnom
ose-
canju
prema njima,
ne bi dodalo nikakvu pozitivnu vrednost
tome dobru
koja bi bila dovoljno velika da naknadi
takav
gubitak. Zaista izgleda da
postojanje istinitog
verovanja
u
predmet tih mesanih
dobara dodaje
n ku vrednost
celini u
kojoj
je
ono spojeno s njima; svesno sazaljenje zbog stvarne
patnje
izgleda da
je
bolje kao celina od sazaljenja zbog samo
imaginarne patnje;
ovo moze
da
bude slucaj cak
iako
zlo
obu
hvaceno u aktuelnoj
patnji cini ukupno stanje stvari rdavim
uglavnom.
I zaista izgleda
da je istina da neistinito verovanje
u postojanje predmeta cirri da mesano dobro bude gore nego
sto bi
ono
bilo
da
je
nase
duhovno stanje ono u
kome
obicno
gledamo
na
cistu
mastariju. Prema
tome mozemo
zakljuciti
da
jedina
mesana
dobra koja
su
pozitivno
dobra uglavnom
jesu ona
u
kojima je predmet nesto sto bi bilo
veliko zlo
kad
bi postojao ili
nesto
sto je ruzno.
133.
Dakle u pogledu onih
mesanih
dobara
koja
se sa-
stoje u prikladnom
duhovnmn
stavu prema zlim i l i ruinim
stvarima, a u
koja spada
i veCi deo takvih
vrlina koje imaju
neku
intrinsicnu vrednost, sledeca tri zakljucka
mislim da
je
najvaznije istaci:
1) Izgleda da nema
nikakvog
razloga za miSljenje da
je
tamo gde je predmet
stvar
zla
sama po sebi koja aktuelno
postoji
ukupno
stanje stvari ikad
pazitivno
dobra uglavnom.
Prikladan
duhovni stav prema stvarno
postojecem zlu sadrzi
naravno, element koji je apsolutno
identican sa istim stavom
prema istom
zlu
tamo
gde je ono cisto
imaginarno.
A
taj
ele-
ment,
koji
je
zajednicki za oba slucaja, moze biti uglavnom
veliko pozitivno dobro. Ali izgleda
da nema razloga
za sumnju
da je gde je zlo stvarno velicina toga stvarnog zla uvek do
voljna
da
svede
ukupan
zbir
vrednosti
na
negativnu kolicinu.
Prema tome, nemamo razloga da usvojimo paradoks da bi ide
alan svet
bio onaj u
kome porok
i
patnja moraju da
postoje
da bi
on
sadrzao dobra koja se
sastoje
u
prikladnoj
emociji
184
prema
njima.
To nije nikakvo pozitivno dobro da pat.nja po
stoji zato
da
bismo
je
sa.Zaljevali;
l
: : e : r a l ~ a l s t v o b1smo ga
mrzeli.
Nema nikakvog razloga za nnslJen]e da
b1 1kakvo
ak-
tuelno
zlo bilo sadr:lano u
idealu.
Iz ovoga
sleduje
da
se ne
mozemo
sloziti ni sa jednim od argumenata koji se obicno
upotrebljavaju u teodicejama; nijedan
takav
arguill:ent ne
uspeva
da opravda postojanje
i najmanjeg od rnnog1h zala
sadr:lanih
u ovorn svetu>
Najvise sto
se moze reCi
za
tak:re
gumente
je,
kad
se oni
pozivaju na princip organsk?g J ~ d m -
stva,
da
je
to
pozivanje
pravilno u principu Mogao
bt
b 1 ~ 1
slu-
caj
da je postojanje
zla ntiZno,
ne
samo
kao sredstvo,
vee
ana-
185
se
o ~ o s ~ z a l j e v a
ili rnrzi
l trpi, shodno
njegovoj prirodi;
bas
ka_o
sto
Je
? - ? ~ r o da neka
zla
budu
ka.Znjena. Naravno.
kao
u
SVliil prakhcmm, ~ ~ u c a j e v i m a ,
cesto se desi
da je
pos.tignuce
t o ~ a . d o b r ~
n e ~ l o z l p v o sa
p o s t ~ g n u c e r n drugog i to veceg
dobra.
Ah
Je
v ~ n o
1stac1
da ~ v d e
nnarno
stvarnu intrinsicnu
vred-
nost,
~ o J a
mora u z ~ h
~ ~ z i r
pri izracunavanju
najveceg
moguceg.
b1lar_;sa
one ll:tnnsicne
vrednosti, u pogledu koje
je
uvek nasa
duznost
da
Je proizvodirno.
.. 134.
Sada ~ a m
~ a v r ~ i o .• no sto
sam smatrao
za
najpo-
trebmJe se kaze
o
mtnns1cnirn vrednostima.
OCigledno
je
da
za
: r a i J a ~ o d ~ o v m na
ovo
osnovno pitanje etike
ostaje
o b l a s ~ ~ s t r a z i : r a n J a
P.r<;>strana
i teska kao ona
koju
smo u po-
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 117/122
liticki,
za
postojanje
najveeeg
dobra. Ali
rni
nemarno razloga
da
rnislirno
da to jeste
slucaj u ikakvorn
primeru.
. .
Ali (2)
ima razloga za rnisljenje
da
je saznan]e
stvar1
zlih i1i rutnih koje
su
cisto imaginarne bitno
za
ideal. ovorn
slucaju nema potrebe ni
za
kakvirn
dokazorn.
Ne
moz.e.
se
surn
njati
da je razumno
tiZivanje u
tragediji v e l i k ~
poz1h.vn?
bm; i izgleda gotovo isto tako izvesno da
vrlme
s a z a l ] e n ~ . a ,
hrabrosti i sarnoobuzdanja sadr:le
takva
dobra. A za
sve n)Ih
saznanje stvari koje bi bile
zle
kad bi postojale je a n a l i t i c ~
ntiZno. Ovde dakle. imarno stvari cije postojanje mora dodah
vrednosti s v ~ k o j celini u kojoj
su
one s a d r ~ a n e ; i .nije m o ~ e e
uveriti
nas da bi ikakva
celina
iz koje b1 one 1zostale hme
dobila vise u svojoj
vrednosti
kao edina nego
st?
?i
i z g u b i l ~
njihovirn izostavljanjem.
Nemarno
razloga da nnslrmo da b1
ikakva celina koja ih ne
sadr:li
bila tako dobra uglavnor;: kao
sto bi
bila
neka
celina u
kojoj
bi
one
bile. Razlog za n]Ihovo
ukljucenje
u ideal
je
isto
tako jak kao s ~ o je r ~ z ~ o g . z a ~ l j u -
cenje
materijalnih osobina (§ 123). Protw
ukl]uceJ?-]a do
bara
nista se
ne
rnoze isticati izuzev pitan]a mogucnostl.
Najzad,
(3)
va.Zno je
istaCi
da te mesane vrline, k ~ o
sto
je
vee receno. irnaju veliku prakticnu vrednost,
pored
omh
koje one imaju
ili same
po sebi l kao sredstva. Gde zla po-
stoje,
kao sto postoje
u
ovom svetu, cinjenica su on_a znana
i
ocenjena
k ~ k o
t r e b a ~
s a c i n j ~ v a
.stanje st.:rari od
.:'ece. r e ~ -
nosti kao ceima nego sto b1 b1lo 1sto ocen]lvan]e
c 1 s ~ ?
u r ~ a g i -
narnih
zala. To
stanje
stv·ari,
kao
sto
je
vee receno, mJe.
mkad
pozitivno
dobro
uglavrwm;
ali,
gde
zlo,
koje
svodi
n ] e g o : ~
ulmpnu
vrednost
na negativnu kolicinu, vee. n e i z b e z 1 ~ o posto]I,
onda,
ako
se dobije
intrinsicna vrednost ko]a
mu
pnpada kao
celini to ce ocicrledno proizvesti bolje stanje stvari nego
ako
se
ostavi da
zl ; postoji posebno,
sasvim o d v o j e ~ o od dobrog
elernenta
u
tom stanju, koji
je
identican sa l ? ~ . a V l l n o m
. o c e n o ~ n
imacinarnih zala i odvojeno od ikakvih docm]Ih posled1ca ko)e
bi ~ e g o v o postoJanje
rnoglo
proizvesti.
C?vaj
s l ~ ~ a j je s t ~ kao
i slucaj osvetne
kazne.
Gde· neko zlo vee postOJI,
dobro
]e
da
s l e d n ~ o ~
glav1
o d r ~ ~ l l h za
prakticnu
etiku.
Ima
isto
toliko
da
se kaze o
~ o r n e koJ1 su rezultati
intrinsicno
dobri
i u korn
ste-
p.enu.
kao
1 ? t o ~ e . ~ o j e
_je
~ e z u l t a t e za nas rnoguce
da
ostva-
:1rno:. oba. p1tanJa ~ z 1 s k u ] u 1 nagradice
podjednako
strpljivo
1 s t r a z 1 v a n ~ e . , M.nog1 o ~ s u d ~ v a koje sam
doneo u ovoj glavi
bez
surnnJe.
. 1 z g l ~ d a ~ 1 s ~ V l ~ ~
proizvoljni;
mora
se
priznati da
neka pnpisivanJa ~ n t n n s 1 c n e vrednosti
koja
su
meni
izgle
d a l ~
tacna.
ne
p o k a z ~ J U onu simetriju
i
sistem koji
se obicno
t r ~ z e
od.
i . l o z o f a ~ Ah, ~ k o se to istice kao zamerka, onda, sa
sv1m
- ~ u z m m p o s t o v ~ n J e r n rnorarn reCi da to nije nika.'kva
zarnerka. Nemamo mkakvo pravo da ocekujemo
da
ce istina
rna o. ~ o m pre:J.r_netu pokazati takvu simetriju
kakvu
rni zelirno
da
';'ldnno
:
1 l ~
da
upotrebirn
uobicajenu
neodrec enu
frazu)
ce
o , ~ ~ m ~ a b 1 ~ a k a v . narocit oblik
.,jedinstva".
Traziti
..je-
d.mstv?. 1 ,s1sten;··
na s ~ e t u
istine nije,
srnatram,
pravi posao
filozofiJe,
kohko da
Je
to hila univerzalna praksa
filozofa
A
su sve 1 ~ t i n e
o :'.asioni
jedna prema
drugo] u
svima o n i ~
r a z m ~ o d n ~ s 1 ~ a
kOJl
se mogu
podrazumevati
pod
..
jedin-
~ t : r . o m , rn?c1 ce. se opravdano
tvrditi
samo posto bude;no' pa-
zlJIVo. razhkovah:,
te razne
odnose i
otkrili sta su te
istine. A
P ~ ~ e b 1 c ~
. .
ne r n ~ z e r ; : w . irnati nikakvo pravo da tvrdimo da su
et cke
l ~ t m e
.:·UJe?-mJene"
na
ikakav
narocit
nacin izuzev
na
osnov.u
1 s t a z 1 v a ~ J a
z.asnovanog rnetodu koji sam poku8ao
da p n m ~ m m E h k ~ b1 b e ~ v s': ?PJe, bila rnnogo prostija i njeni
re:;:ultah
d ~ l e k o
· · ~ , : ~ t e m a t ; c ~ J l ' ' ako bi.
na
primer, bol bio zlo
t a ~ n o one
1ste
.vehcme
koJe Je veliCine
zadovoljstvo kao
dobro;
ah nemamo
. t _ ; I k a ~ v ? g r a z l o g ~
da
pretpostavimo
da je vasiona
t ~ k v a da ehcke
1stme moraJu pokazivati
tu vrstu
simetrije·
mkakav
a r g ~ m e n t pr?tiv mog zakljucka
da zadovoljstvo i bol
r;.e
o d g o v a r ~ J ~ ~
tak?
J.e?-no
.drugom ne moze imati
ikakve
te-
~ m e bez
pa::lJ.IVOg
SpihvanJa prirnera koji su me
naveli
da ga
1zvedem.
Ah, 1 p ~ k , z a d ~ ' : ' o l j i c u
se
time da
se
rezultati
ove glave
pre uzmu .kao IlustraCIJa n;eto?-a k<;ji se mora primeniti
pri
odgovaran]u na
osnovno p1tanJe
ehke,
i
ilustracija
principa
186
koji se moraju uzeti u obzir,
nego
kao konacne istine koje
daju
tacan
odgovor
na
to pitanje. Da su intrinsicno dobre
l rdave
stvari
mnoge i
razne;
da su vecina njih ,organska jedinstva"
u osobenom i odredenom
srnislu
na koji sam ograniCio taj iz
raz;
i da je
nas
jedini
nacin
da
olucimo
o njihovoj intrinsicnoj
vrednosti i njenom
stepenu
pazljivo razlikovanje sta je tacna
ta
stvar
o
kojoj postavljamo pitanje,
a
zatim da treba
da
se
postaramo da
vidimo
da li
ona
ima l nema jedinstveni pre
dikat ,dobro"
rna
u kom od njegovih
raznih
stepena; to su
zakljucci
ciju
istinu
zelim
da istaknem.
Slicno tome,
u modoj
poslednjoj
glavi, u pogledu pitanja
,sta
treba da
cinimo?",
trudio
sam
se pre
da
tacno pokazem
sta je
znacenje
toga
pi
I
187
da
se
narocito istakne da
postoji ogromna raznovrsnost tak
vih stvari i da su i najprostije
od
njih, sa jednirn
izuzetkom,
vrlo
slozene
celine, sastavljene od
delova
koji sami po sebi
irnaju
malu
vrednost
ili
nernaju nikakvu.
Sve
one
obuhvataju
svesnast predmeta, koji
je sam obicno vrlo slozen, i
gotovo sve
ta.kode
obuhvataju
i
ernotivan
stav
prema tome predmetu;
ah, mada one taka imaju zajednicki
izvesne karakteristike,
mnogobrojne raznovrsne osobine u pogledu kojih
one se razli
kuju
jedne od drugih podjednako su bitne za njihovu vred
nost; ni
genericni karakter
svih,
ni
specificni karakter svake
od
njih
nije
ni
znatno dobar ni znatno
rdav sam
po
sebi;
one
duguju za svoju vrednost ili
rdavost.
u svakom
slucaju,
pri
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 118/122
tanja
i
koje
se teskoce
moraju
resiti
pri
odgovaranju
na
njega
nego da dokazem da su ikakvi pojedini odgovori tacni.
I da
su ova
dva
pitanja, posto imaju tacna prirodu
koju
sam im
pripisao, glavna pitanja
u
pogledu
kojih
je
cilj
etike
da
na
njih odgovori,
moze
se smatrati
kao glavni
rezultat prethod
nih glava. To su pitanja za koja su se eticki filozofi poglavito
trudili da
na njih odgovore, mada
nisu uvidali sta
je njihova
pitanje -
za
koji su predikat tvrdili da pripada etickim stva
rima. Praksa postavljanja pitanja koje su stvari vrline l du
znosti bez razlikovanja
sta
ti izrazi
znace;
praksa postavljanja
pitanja sta treba
da bude
ovde
i sada bez razlikovanja da li
kao
sredstvo ili kao cilj -
radi
sebe l
radi svojih
rezultata;
trazenje
jednog jedinog
kriterijum sta
je
ispravno
l
nei
spravno
bez priznavanja da moramo, da
bismo
pronasli krite
rijurn, prvo znati koje su stvari ispravne l neispravne; i
za
nemarivanje
principa ,organskih jedinstava"
-
0 li
izvori
greske
dosad
su
gotovo
univerzalno preovladivali u etici. Sve
stan napor da se izbegnu svi oni
i da
se na sve obicne pred
mete
etickog suda
primene samo
ova
dva
pitanja: ima
li to
intrinsicnu
vrednost? i je
l
to sredstvo za
ono
sto je najbolje
moguce? - ovaj poktiSaj, ukoliko znam,
sasvirn
je
nov;
i nje
govi rezultati, u poredenju sa uobicajenirn
rezultatima moral
nih filozofa, zaista su dovoljno iznenaduj11ci; da zdravom
ra
zumu
oni nece izgledati
tako
cudni,
usudujem
se da se nadam
i da
verujem. Mislirn
da
bi bilo
vrlo pozeljno da trud obicno
posvecen
odgovaranju
na
pitanja
kao sto
je
pitanje da
li
su
izvesni ,ciljevi" vise i i
manje ,obuhvatni" ili
vise
l manje
,dosledni" jedni
s
drugim
-
pitanja koja, cak
i
kad bi im se
dalo
sasvim odredeno
znacenje,
nemaju nikakve
veze
sa
do
kazorn rna kog etickog zakljucka - treba skrenuti
na
odvojeno
ispitivanje
ova dva jasna
problema.
135. Glavni cilj ove glave bio je da se u opstirn pote
zima
definiSu
klase stvari
medu
kojima mozemo ocekivati
da
nademo l velika
intrinsicna dobra
i i velika intrinsicna zla;
sustvu
i
zajednickih
i
posebnih
osobina.
Moja diskusija deli
se
na tri glavna
dela;
u
prvom su razmotrena
1) nernesana
dobra, u drugom 2) zla, i u
trecem
3) mesana
dobra.
1) Za
sva nemesana dobra moze se
reCi
da
se
sastoje
u
ljubavi
prema lepim stvarima ili dobrim osobama; ali broj raznih do
bara
ove
vrste je
isto tako
velik
kao braj lepih
predmeta, i
ona se
takode
razlikuju jedna od drugih razlicitim emocijama
prikladnim
razlicitirn predmetima. Ta dobra
su
nesumnjivo
dobra cak i tamo gde su voljene
stvari
i l i osobe imacrinarne;
je
naglaseno, gde
je
stvar i l i osoba
stvarna i
verufe se da
Je
takva,
da te
dve
cinjenice
zajedno, kad
su spodene sa
lju
bavlju prema osobinama 0
kojirna
je rec, sacinjavaju celinu
koja
je
rnnogo
bolja
od
te
same ljubavi.
jer
irna
dodatnu vred
nost sasvirn razlicitu od
one
koja
pripada
postojanju
predrneta
gde je taj predrnet dobra osoba. Najzad je istaknuto da ljubav
samo
prema
duhovnim
osobinama ne
izgleda
da je taka
veliko
dobro kao sto je ljubav
prema
duhovnirn
i
rnaterijalnim
oso
binarna zajedno; i da, u
svakom slucaju. ogroman
broj
najbo
lj h stvari ukljucuje l jeste ljubav prema materijalnim oso
bmarna (113-123).
2)
Moze
se
reci da se velika zla sastoje
iii
(a)
u
ljubavi prema
onome
sto je
zlo
ili
ru:lno,
l (b)
u
rnrznji prema onorne
sto
je dobro ili lepo. ili (c) u
svesnosti
bola. 'rako svesnost
bola,
ako
je to veliko
zlo,
jeste jedini izu
zetak od pravila da
sva
velika dobra i velika
zla
ukljueuju i
saznanje
i
ernociju
upravljenu
prerna
svorn objektu
(124-128).
3)
Me8ana
dobra su ona koja ukljueuju neki
element koji
je
zao
i l i ru:lan.
Moze se
reCi
da se ona
sastoje u rnr:Znji
prema
onorne sto
je
ruzno ili prema
zlima
klasa (a) i
(b)' l
u sa:Za-
ljenju zbog
bola. Ali,
gde ona ukl.iucuju
neka
zlo
koje
aktu
elno
postoji, njegova rdavost izgleda
da je uvek dovoljno
ve
lika da prevagne nad
pozitivnorn
vTednoscu koju ona irnaju
(129-133).
REGIS
TAR
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 119/122
Altruiza.m 84 85 142
AnalitiCki
sudovi
11
32-34,
35 184
Aristotel
9
definicija
vrline
145
vrednost
vrline 149 150
vrednost
znanja 167
Autonomija
109
Batler, episkop 75 172
Bentmn 124
kolicina zadovoljstva 39
naturalisticka gre5ka 2Q-22
Bol 58 59 175 177 178 181 185 187
Bradli,
F. H.
teorija o
sudu 108
zadovoljstvo
i
zelja
62. 63
Celina
organska
celina
v. organski
Cilj
dobro
samo po sebi
21. 25 57 58
64 65.
70-72,
73 75 82 83
155. 180
ci1j
..nikad ne opravdava sred
stvo
126. 139
,krajnji
cilj
48. 73. 75. 84. 86-89.
155 159
Cednost 135
C'ovelwljublje
Sidzvikov princip
racionalnog
co-
vekoljublja
39
Darvin
44
Dcfinicija
priroda definicije 11-14.
20-23
Dobra
dol.Jr·a volja 148. 152. 153
dobro sene moze
definisati
11-20.
39. 40. 70.
96.
97.
122-124
me5ana
i neme3ami. dobra 174.
175 179. 180 181 183 187
najviSe dobro
l
apsolutno do-
bro
155 156 157 158
sredstvo
za
dobro 23 25
univerzalno dobro
86-89
Duhovne osobine
njihova lepota
170 171 187
njihova vTednost 172-174
Dunovno
vrednost duhovnog
172 173
Duznost
duznost i interes
144 145 153
154
duznost i
ispravnost 126 127
dumost i k o r ~ s n o s t 125-127
duznost
i
mogucnost
128-130
duznosti su
poglavito negativne
182
duznost i volja
136 137
dumost
je ,samoljubiva
143 144
duznost
kao
predmet psiholosk
intuicije 127
duznost kao uzrok dobroga ili kao
sredstvo za dobro 25-27,
92
125-127. 142 152 153 184 185
nemoguce
je znati sta nam je du
Znost
127 128 153 154
odnosi
dumosti
prema probitac
nosti 142-144,
154
potpunije
definicije duznosti 127
137.
138. 153.
154.
185
Egoisticni hedonizam
20
Egoizam
k:lo
ucenje
cilju
21 84-92. 95
kao ucenje o sredstvima
84. 85.
91.
92. 142
odnos prema hedonizmu
84-86
odnos
prema naturalistickom
he··
donizmu 91
protivrecnost
egoizma 86 87-92,
94
190
Sid:Zi kov racionalni
hedonizam
85-87, 89, 90
Emocija
estetske
emocije
160
vrednost ernocija
160-162, 167,
168, 170-172, 174, 176, 177, 181,
186, 187
Empirizam
90, 107, 111, 112
Estetika
168
Estetska
u.Zivanja 160-169,
170
Estetski
sud
180
Estetski temperament
180
Etika
evolucionisticka etika 43, 46, 50,
53
rnetafizicka
98-100
Ideal,
idealno 155-157, 172, 173, 183,
184
Interes
89
illteres i duznost
144, 153, 154
znacenje interesa
85, 86, 92, 144,
145
Intrinsican
intrillsicna vrednost
20, 23,
26-30.
35, 126, 1 4 7 · ~ 1 5 0 158, 159, 174,
179·-181, 186, 187
Intuicija
nedokaZljiv stav
54, 68, 94
intuicija u psiholoskom smislu
66,
70, 75, 80, 94, 123, 127, 128, 147
Intuicionizam
nema kriterijurna lepote
169
telesna
lepota 170, 171
vred.nost
lepote
28, 72, 73, 74, 75,
76, 81, 82, 159, 160,
168-170,
175, 176, 186, 187
Logicka greska
120
Lukijan
42
Ljubav
Isus
Kant o
ljubavi
152
ljubav lepote
171, 172
ljubav
prema lepom
dobrom
150-152, 167, 179, 187
ljubav
prerna
zlom i ru.Znom 175-
177, 181, 187
191
mrmja zlog i rtiZnog 151, 181, 182,
183, 185, 187
NajviSe dobro
155, 172
Naturalisticki
naturalisticka
etika 37-39, 53, 54
naturalisticka greska 15-17,
20-
22, 36·-38, 45, 52, 53, 55, 58, 60,
61, 62, 64, 65, 66, 91, 94, 99, 108,
119, 147, 149, 169
naturalisticki hedonizam
43, 44, 47,
49, 61, 91
Naturalizam
22, 38, 53, 124
Navika 145, 149, 150
Neispravno
153, 186
svet
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 120/122
etika 37, 53,
naturalisticka etika 37-39,
53, 54
oblast etike 7-11,
23, 25, 27, 28,
35, 36, 68, 99, 100, 102,
122-125,
155, 185-187
praktiena
etika
100-102,
120, 125,
127, 129, 132, 153, 185, 186,
Eudernonist
148
Evolucija 43-46, 50-53
Evolucionisticki
43, 46, 48, 50, 53
Gijo, M.
43
Grehovi 137
Grin,
T.
H
119
Hedonizam
38, 48, 54-58, ·79, 84, 94,
95, 147
egoisticni hedonizarn
20
eticki hedonizarn
63, 124
intuicionisticki hedonizam 54, 66-
68, 124
naturalisticki
hedonizam
43, 44,
47, 49, 61, 91
psiholoski hedonizam
20, 61, 62,
univerzalni hedonizam
90
Hegel
30, 33, 96
Heteronoman 109
Hipotetieni zakoni
24, 132
Hobs
85
Hrabrost 181
Hriscanska etika
151
o
,spoljnoj
ispravnosti 150
o
,mrutrasnjoj
ispravnosti 150,
151
o vred:nosti motiva
150, 151
o \Tednosti vrline
145--147
Htenje, volja
htenje
i
etika
112, 116, 117, 120
1tenje i
saznanje
111, 112. 114, 116,
117, 120, 121
u
pravom smislu 92, 127
u
Sidzikovom
smislu 54, 68. 123
Ispravan
21, 25-27, 92, 125, 126, 142,
150, 151, 152, 181, 182, 186
Istina
75, 96, 97, 107, 112, 117, 120,
162-168, 174, 176, 177, 178
Isus
o
ljubavi
152
o
vrednosti motiva
150, 151
Jedinstvo
185
organsko v.
organski
Kant
96, 109, 111, :.48
,.carstvo svrha
98
dobrota
volja
108-110
,kopernicka revolucija
114
,.prakticna
ljubav
152
teorija
o sudu 107
vrednost dobre
volje
148, 152
vrednost
srece 148
Kazuistika 9, 10
Klasicni stil
180
Kliford, V. K
38
Koristan
92, 125, 142
Krajnji
cilj
47. 48, 73. 75. 84.
87-89,
155,
159.
. . .
Kriterijum
evolucija kao kriterijum 43, 44,
46, 47, 48,
50-52
kriterijum
dobrote 117. 118
kriterijurn ispravnog
i
neisprav-
nog
186
kriterijurn
istille 114
kriterijum
lepote
170
volja
kao kriterijum
117. 118
zadovoljstvo
kao
kriterijum
9
81, 82, 83, 94
Lajbnic
107
Lepota
definicija lepote 168, 169, 170. 174
duhovna
lepota 170-172
uzajam.na
ljubav 166
vrednost
ljubavi 159, 160, 170-172
Makenzi, Dz. s
99, 103
Materija
vrednost
materije 172, 173
Materijalne osobine
·njihova
vrednost 171, 172, 173, 183,
187,
Masta
vrednost maste 162, 163, 164, 165,
176,
182-185,
187
lVIetafizika 37, 53, 96-100, 120
Metod
pronalazenja
illtrinsicne vredno
sti
22, 35, 54, 55, 58, 79, 80, 81,
82, 83,
122-126,
147,
156-159,
164, 165, 166, 173, 174, 175, 186
pronalazenje
vrednosti kao
sred
stva
24, 25, 125,
127-131,
146,
147
Mil, DZ S
124
hedonizam
57-72
kakvoca zadovoljstva
68-72, 93,
94
naturalisticka gre8ka
38, 60, 61, 62,
65, 66, 91, 94
psiholoski hedonizam 61, 64, 65,
utilitarizarn 91, 92, 93
Milost 151
Moralni
moralna obaveza
110
moralno odobravanje
145
moralni sentiment
(ili
rnoralno
osecanje)
143, 146, 151, 181, 182
moralni zakon 108-110,
125, 126,
127, 137, 138, 141
Motiv
150-152
MI'Znja 177-179
mrinja lepog
i dobrog
145, 181,
187
Novj
151, 152
NuZilost
analiticka
24, 33, 34, 183
uzrocna iii
prirodna
29, 30 31, 32,
33, 34, 157, 158
Obaveza
moral.na
obaveza
89, 110, 125, 126,
127
Obavezan 26, 127, 144
Odgovarajuci,
neodgovarajuci 162
Odobravanje
113
Odobravati
55
OpaZanje
96, 115, 117
Organski ochws, jedinstvo, celina
moja upotreba
27-31, 32, 35, 81,
84, 128, 156, 158, 159, 169, 172,
174, 177, 254, 258
uobicajena
upotreba 30-35
Osecanje
osecanje i etika 111-113,
120
osecanje saznanje
111-113, 120.
121
Pesimizam 47, 48, 49, 133
Platon
o dobrirna 151
o egoizmu
85
o hedonizmu
77, 78
o univerzalnim istinama
97
o vrednosti znanja
167
Pohota
182
Pohotljivost
175
Pona8anje
odnos ponasanja prema etici
7--9.
125, 153.
Porok
145, 175, 177
Pozeljno
znacenje
pozeljnog
58-61.
65.
66.
Praktican
180. 184
prakticna etika
100-102. 120. 125.
128, 129. 132. 153. 185
prakticna
filozofija 8
192
ravda
151
Predmet
prixodan predmet 16, 17, 37-39,
53, 96
saznanja
120, 121, 161, 162, 177,
ielje
61-63
Prezrranje 177, 181
Prildadan.
nemikladan 161. 169. 171,
175.
176
1{7. 183
Prrroda 38, 39, · 96. 97, 98
vrednost prh·ode 159, 162, 163, 16- ,
172. 173,
zivot shodan prirodi 39, 40, 98
Prirodan
metDd'' intuicionizma 54, 81-82
o
Bentamu 20-22
on 7.anemaruje princip organskih
celina 81
racionalizam egoizma
87-90
vrednost lepote
72-74. 75-77
vTednost
nesvesnog 71-74
zadovoljstvo kao
kriterijum
79-
81, 82, 83
Sloboda
sloboda volje 109
vrednost slobode 75
Spenser,
Herbert
43, 45-53
Spinoza
96, 98
Verovanje
vrednost
verovanja
162-166, 167,
168, 174, 175, 176, 177, 183, 184,
186, 187
Volja
dobra volja 148, 152 (bele5ka). 153
volja
i duZ lost 136, 137, 153
volja i
etika
109, 110-112, 116-
119, 120
volja i saznanje 111, 112. 116, 117
volja kao
kriterijum
vrednosti 117
-119
Vrednost
intrinstcna 20, 23, 26-30, 35, 126,
147-150,
158, 159, 174,
179-181,
193
zadovoljstvo i
,zadovoljstva"
70
zadovoljstvo i Zelja 61-64, 65-67,
zadovoljstvo
kao kriterijum 80, 94
Zakon
eticki 132
hipotetican 24, 132
moralni
108-110,
125, 127, 137, 138
141 '
naucni 24, 25, 107, 132
pravni 108, 109, 110
prirodni 27, 29, 52, 108, 109, 155,
157
Zapovesti wbrkane
sa moralnim
za
konima 110, 111, 120
Zavist
177
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 121/122
prirodni predmeti i svojstva 16.
17, 37--39, 53, 96, 97
prrrodni zakoni
27, 29, 52, 108, 109,
155, 157
priTodno
odabiranje 44
Probttacnost 142-144, 154
Psiholoski
15, 112, 120, 127
psiholoski hedonizam 20, 61, 62,
65
Rasudivanje
gre5ka rasudivanja 162
Razboritost
143
maksima
razboritosti
89
Rdavo
10, 28, 83, 120,
22,
134, 151,
153, 176, 178, 180, 182
Ruso 39
Ru.Zno 174--176, 179,
181-183,
184,
Samilost
(i sa:laljenje) 181, 183, 184,
187
Savesnost
182
definicija savesnosti
1'51, 152
korisnost
savesnosti 152
Savest
definicija savesti
151
savest nije nepogresna 127, 152
Saznanje
Odnos
saznanja prema volji i ose
canju 111, 112, 114, 115--117,
120, 121
saznanje zla 181, 182
vrednost
saznanja
75.
159-162,
163, 166, 167, 174, 177, 178, 186.
187
Sazaljenje
181, 184
Sidzvi:k.
Henri
124
,dobro"
se
ne
moze
definisati
20
hedonizam 54, 58, 72-75, 79-83,
94, 95
kakvoea zadovoljstva
68, 69, 71,
72
Sredstvo
kao
uzTok ili nu?.an uslov 21. 3
25, 78, 152
Stavovi
Vl'ste stavova 107 -110
Stoici 39, · 96
Sud
dva tipa etiCkih sudova 23,
25-28,
100, 125, 127, 185, 186, 187
Svirepost 175, 182
Tejlor,
A.
E. 55
Telesna lepota
170, 171
Teodiceje
184
Tindal
33
Tragedija 183. 184
Treba 20. 26-28, 87. 91. 100, 101, 102,
103. 108. 109, 120, 125, 127. 147,
153, 186 .
Ulms
greska ukusa 162, 163
Umerenost 134, 143
Umetnost
vrednost predst vne umetnosti
163. 164 167. 168
vTednost umetnosti
159
univerzalan
univerzalne isth1e 23-25. 28, 52,
97, 108, 132. 133. 153
univerzalno
do'bro
86-89
univerzalni
hedonizarn 90
Utilitarizam
58. 84. 87, 91-94. 95
utopije
155, 157
Uzrocni
odnosi
30-35
Uzrocni sudovi
odnos
prema
etici 23-28, 35. 125-
128. 153
Uzivanje
69, 83, 158. 159, 174
estetsko u:livanje 158. 159. 170
seksualno uzivanje 83
uZivanje u zlom
l
ruznorn 174--
176, 182
185-187
kao sredstvo 23, 148, 149, 164, 165,
negativna 179, 180
Vrlina
definicija
127-129, 153, 154, 186
me5ane vrline
184
odnos
prema
,duznosti"
146
tri vrste vrlina
148
vrednost
vrlir1a 73, 75, 76, 77, 147,
-152,
153, 154, 181-182, 184,
185
Zadovoljstvo 16, 17, 19
,kakvoea" zadovoljstva 68-72
v:rednost zadovoljstva 37, 38, 43,
47-50,
54-60,
64, 66, 67, 70-72,
73,
75-B4,
123, 124, 125, 145,
147, 158, 172, 177, 178, 185, 186
zadovoljstvo svesnost iili svest
77-80, 94, 177,
13 Principi
etike
Zdrav razum
186
zdrav
razum
o du.Znostima
133-
136
zdrav
razum o vrednosti
zado
voljstva 76, 80, 82, 83
Zlo 131, 133, 135, 136, 157, 162, 172,
174--179, 186, 187
me5ano zlo 174, 175, 176
pozitivna vrednost zla 180-185,
187
Zloeini 137
Znanje
obuhvata
istinitost predmeta
113,
114. 115
obuhvata verovanje 163
vrednost znanja
72, 73, 76, 163,
164, 165, 166, 167, 176, 184, 185
Zelja
uzrok predmet
.:lelje 61-64, 65,
66
7/26/2019 Moore Principi Etike
http://slidepdf.com/reader/full/moore-principi-etike 122/122
DZ. E. MUR: PRINCIPI ETIKE TEHNICKI
UREDNIK: JOVAN NEDELJKOVIC STA.l VIPA:
KULTURA BEOGRAD MAKEDONSKA
4