MUSA AZIM ATI (1878-1915) ivot Rodio se u Odaku, gdje je pohaao mekteb i osnovnu kolu. Nakon oeve smrti s majkom seli u Teanj. Upisuje se u medresu i ui arapski, turski i perzijski jezik. U dva navrata putuje u Carigrad i usavrava svoje znanje turskog jezika i poznavanje turske knjievnosti. U Sarajevu upisuje erijatsku sudaku kolu, ali zbog boemskog ivota biva iskljuen. Godine 1907. preuzima urednitvo asopisa Behar. U Zagrebu upisuje pravo i upoznaje se sa vodeim hrvatskim piscima Matoem i Ujeviem. Po povratku u Bosnu ivi teko i esto mijenja mjesto boravka. Od 1912. ivi u Mostaru, gdje intenzivno pie i prevodi sa turskog jezika. Ujedno preuzima i urednitvo u asopisu Biser. Sa izbijanjem Prvog svjetskog rata biva mobiliziran, da bi ve sljedee godine, zbog bolesti, bio otputen iz vojske. Umire 1915. u Tenju. Iz ivota Mostar A onda ga mostarski izdava Kalajdi poziva za urednika Bisera, gdje e raditi sa Bjelevcom. To je poetak najplodnijeg razdoblja u Musinom ivotu. na jugu, u Mostaru, njegov somnambulni, a poetiki ipak tako racionalni duh se potpuno otpeauje i iz noi u no on zapisuje stihove, prevodi poeziju, prozu i raznovrsnu esejistiku, najee sa turskog, ali poneto i sa arapskog i perzijskog; pie eseje o pjesnicima koje prevodi ili koje namjerava prevoditi, ispisujui u njima, na nedvosmislen nain i svoju poetiku. Za te dvije godine Musa azim ati je, po vlastitoj izjavi, osim prevoda objavljenih u Biseru i drugim asopisima, preveo i dvanaest knjiga, od kojih je sedam objavljeno u Muslimanskoj biblioteci. (Irfan Horozovi) Djela Za ivota je objavio samo jednu zbirku pjesama pod naslovom Pjesme 1914. Inae je ureivao dva najznaajnija bonjaka asopisa Behar i Biser. Dao je do danas neprevaziene prepjeve orijentalnih pjesnika. Pisao je i kritike i eseje. Tri faze Enver Kazaz je ukazao na tri faze u hronolokom razvoju atieve poezije: 1. Romantiarska faza od prvih stihova pa do 1906: pod uticajem sevdalinke (Aiklije).

2. Romantiarsko-modernistika od 1906-1908: nepotpuno usvajanje modernistikih elemenata (Randezvous, U tiini). 3. Modernistika od 1908-1914: potpuno usvajanje poetike moderne (Ja njesam sanjar, Teubei-nesuh, Zambak, Kurbanbajramski kandilji). Velika sinteza ati dolazi na kraju jedne prosvjetiteljske tenje da se bonjaka knjievnost aktivno ukljui u savremene evropske tokove. Dok je susret poetskog Orijenta i modernistikog Okcidenta kod Baagia isuvie vidljiv i naglaen, dotle se to kod atia vie odvija na unutranjem planu. Na unutranjem planu dolazi do ukrtanja i oploenja simbolistikih iskustava sa osnovama islamske religioznosti. Nije, meutim, njegovo djelo samo mjesto stvaralakog susretanja dviju razliitih knjievnih tradicija, ve i znak uvanja i njegovanja domae usmeno-lirske tradicije (sevdalinke). ta je to znailo za pisce koji e poslije njega doi pie Enes Durakovi: Musa azim ati je, zapravo, zapoeo onaj put evolutivnog preobraaja koji e kasnije omoguiti poeziju i Hamze Hume i Skendera Kulenovia i Maka Dizdara poeziju jedne nove generacije muslimanskih pjesnika u ijim pjesmama vie nee biti te unutarnje napetosti i grevitog napora da se poetski samu i uzajamno promu dotad razliiti oblici pjesnikog izraza. Teubei-nesuh Bez obzira na podnaslov Pokajanje jednog grijenog pjesnika, ovo nije ispovjedna pjesma, niti bi se smjelo na osnovu ove pjesme govoriti o pjesnikovu ivotu. S obzirom na naslov i rije tevba pokajanje, ovo jest pjesma vjere i s obzirom na izgled pjesme i neke poetike stavove u njoj, ovo je, takoer i pjesma o ljepoti. Te dvije stvari vjera i ljepota se prepliu: Boiji oprost izjednaen je sa davanjem smisla za ljepotom. Pjesniki subjekt se vraa pod okrilje Tvoje i Tvog Kurana, Tvoje vjene rijei ali on ne moli da mu Bog vrati ve da mu da novi smisao za ljepotom. Pjesnik, ako se tako moe rei, estetizira tevbu, njegova molitva se ne rasplinjuje u sitnom iaru grijesi su golemi, ali je golemo i potraivanje novo umijee stvaranja ljepote. (Vedad Spahi) TEUBEI-NESUH (Pokajanje jednog grijenog pjesnika)

Mom pobri S. Bakamoviu Gospode, evo na seddu Ti padam, Pred vjenom Tvojom klanjam se dobrotom I molitve Ti u stihove skladam, Prose, Oh, daj mi smisao za ljepotom! Gospode, evo, na seddu Ti padam. Ti zna, da bijah nevin poput rose I poput lijera u proljeu ranom; Al ljudi, med to pod jezikom nose, Otrov mi dadoe u bokalu pjanom, Mada sam bio nevin poput rose. I tada s Tvoga skrenuo sam puta I zatrtao kroz pusto i tamu Ah, strast mi razum u okove sputa, Da ropski dvori njenu crnom plamu I s Tvoga ja sam zabasao puta. Vjeru i nadu iz srca izgubih, I moju ljubav pomro je grijeh Postadoh sarho oholi i grubi, Sav ideal mu to je vinski mijeh Ah, svoju vjeru i nadu izgubih! I slavih Bakha kao sveto bie, Veneri pete jezikom sam lizo Vlastitim zubom ja sam svoje ie Komad po komad kao zvijer grizo, Slavei Bakha kao sveto bie. Svaiji prezir pratio je mene, Od sjene moje druzi mi bjeahu I sve me iste klonule se ene Vaj! teko mi je bilo siromahu, Jer ljudski prezir pratio je mene. Ja sada bjeim pod okrilje Tvoje I Tvog Kurana, tvoje vjene rijei, Gospode, grijehe odrijei moje I bolesnu mi duu izlijei Ta ja se sklanjam pod okrilje Tvoje.

Gospode, razum prosvijetli mi sada I daj mi snage, daj mi volju jaku Demone sve to moe da savlada Nek Tvoja milost svijetli mi u mraku Gospode, razum prosvijetli mi sada! Raspiri moje stare vjere plamen, Vrati mi ljubav i sve stare dare, Da tresnem aom o ledeni kamen I noktom zgrebem Venerine are O raspiri mi stare vjere plamen! Gospode, evo na seddu Ti padam, I kajem grijehe pred Tvojom dobrotom I molitvu Ti u stihove skladam, Prose: Ah, daj mi smisao za ljepotom! Gospode, evo na seddu Ti padam! Artizam/estetizam ati je modernistiki (impresionistiko-simbolistiki) pjesnik, koji dosta svoje stvaralake energije troi na dotjerivanje stihova. Pokai ta je sa tim dotjerivanjem u krajnjem efektu postigao (pravilna strofa, duina stiha, cezura, rima itd.). Koji je vjerski cilj sebi postavio lirski subjekat? (tevba!) Koji estetski cilj? (smisao za ljepotom!) U kakvom su odnosu jedan prema drugom ta dva cilja? Da li se iskljuuju ili slivaju u jedno? Ispovjedna pjesma? Pjesma kao da je zastala negdje na putu od ispovijesti do modernistikog estetizma, od biografskog iskaza do simbolistike pjesme. Ako je jedan od modernistikih ideala bio zvuanjem postignuti znaenje, onda je jasno da se znaenje pojedinih iskaza ne postie referencijalnom vezanou za stvarnost, nego zvuanjem ili usmjerenou iskaza na samog sebe. Teubei-nesuh je u stvari vrhunac i kraj atievog ispovijedanja stihom, u asu kada je ve uveliko pisao pjesme ije znaenje postoji prije svega zahvaljujui jeziku a ne odslikavanju svijeta ili nekom izricanju osjeanja. (Vedad Spahi)Knjievnoteorijski pojam

Referencija svojstvo knjievnog djela da donosi izvjetaj o neemu ili da se odnosi na neto, najee na razliite vidove stvarnosti; moderna je, u skladu sa svojim zahtjevima, raskinula takvu vezu sa stvarnou, elei itaoevu panju skrenuti na samu sebe, na jezik, na oblik tj. formu.

KURBAN-BAJRAMSKI KANDILJ U tiinu tamnu, u prazninu mraka Ognjene mu oi bojaljivo zure I plamne im suze pobono drhture Ko tanana parca osmjehnutog maka. O to li to gleda krvava mu traka U toj masnoj tmini, kud vjetrovi jure? I zato li plae, dok sve stvari mure I dok cjela zemlja duboka je raka? uj! crveni jezik nijemo mu zbori: - Pjesnie, i u mom srcu noas gori ivotvorna ljubav vjeitoga Boga! I ja rtvu njemu svojom krvlju palim I ja mu dobrotu munadatom hvalim, Osvjetljuju tminu suzom bola svoga Munadat oda Bogu, pohvalna pjesma boanstvu. Sonet Sonet, omiljena forma modernista, nije zaobiao ni atia. U prihvaanju obrazaca modernistikih poetika najzahtjevnije je bilo uhvatiti se u kotac ba sa sonetom. Za poetak, prisjeti se osnovnih karakteristika soneta. Odgovori: zato je ba sonet bio omiljenom formom modernista? Opii formalno-poetika svojstva ovog atievog soneta (strofa, duina stiha, cezura, rima itd.). Forma Sve je dovedeno do forme, sadrina je izbaena iz razmatranja. U pjesmi vie nema nieg ispovjednog, biografskog niti prirodnog. Sve je isti artizam umijee oblikovanja u jeziku.

U jeziku Kurban-bajramskog kandilja zbiva se semantizacija formalnih (od foneme do jezike sintakse) i formalizacija semantikih elemenata kao neodvojivost efekta znaenja i smisla pojedinih rijei, stihova i cijelog soneta od njegove formalne strukture. Zbliavanja i repeticije na fonemskom nivou tvore melodijsku (zvukovnu) liniju korelativnu semantikoj liniji teksta. Mistino-jezovitom dojmu posvemanje nokturalne skruenosti pred veliinom svemogueg Tvorca pridonosi uveliko akumulacija zadnjih vokala u i o te konsonanata r (Vedad Spahi) Gdje, u kojoj strofi? Probaj dokuiti simboliku kandilja. Zato je po pjesniku smisao i svrha svega skoncentrisana u plamicima kandilja dok cjela zemlja duboka je raka? Interkulturalno proimanje ati je bolje od svojih prethodnika uspio kreativno ujediniti kulture Istoka i Zapada. U ovom sonetu ini se kao da je evropska knjievna kultura pravljenja soneta zasjenila ili potpuno dokusurila tragove orijantalne kulture. Ipak nije. Pokuaj pronai te tragove orijentalnog svijeta u ovom sonetu. Kao to smo do sada vidjeli, modernisti su esto posezali i za muzikim i za likovnim efektima teei ka sinesteziji, jednoj od kljunih figura moderne. Za kojim efektima je posegnuo ati u ovom sonetu? Pokuaj odgonetnuti smisao i znaenje takvih efekata. Kurban-bajramski kandilj dokazuje da visok stupanj formalne organizovanosti stihova, koji stvara osjeaj muzikalnosti, istovremeno je i visok stupanj smisaone sloenosti. Iza ovoga soneta potpisuje se pjesnik koji napokon shvata da ekspresivno-mistini oreol pjesme, do koga mu je od ranije napose stalo, nije plod samo temeljnog znaenja rijei ve, nekad i znatnije, plod zvukovnih potencija jezika. u simbolistikoj lirici, gdje ta spoznaja bitno odreuje karakter pjesnike produkcije, pjesnik i jeste prije svega magiar zvuka. (Vedad Spahi)

ZambakU kineskoj maloj vazi Na prozoru sobe moje Cvjeta zambak ist i bijel Nevinosti poput tvoje. Vrh zelene stabljike mu Mekano se perje iri, A oko njeg lepraju Sanje moje ko leptiri. Mistinijem svojim krilom Vjetrii mu pelud trune, Pa mirisom opojnijem Moju malu sobu pune. Ja taj miris edno gutam, Dua mi ga strasno pije Ah u perju zambakovu Tvoja dua sanke snije!...

Smrt"Ejne tek'jun, judrik'jel - mevt" - Hadis Sam sam u sobi - u mrkoj samoi; Preda mnom stala jedna sablast nijema, Upiru u me od kristala oi, to vatren led im u zjenici drijema. Ironijom joj usna prelivena uti ko peat mutnijeh nebesa Tek panda lako podie se njena I po pleima griva joj se stresa. Ja trnem, drem bez glasa i daha, Tu stranu sfingu gledaju pred sobom I grudi moje lede se od straha uj, tupa usna tiho joj se mie: - Ja vjeito sam zagonetno bie. Ruka mi ravna beikom i grobom..

Pred smrtAgonija kao zlatni prah se vije, Vrh mene lepra jedan uti cv'jet. Jo nikad nije ljepe mirisala Moja mala izba - moj veliki svijet. Slaba moja ruka k utom cv'jetu tei, Hvataju ga tako lijep i ut. Ali zalud napor, cvijet od mene bjei, I opet mi pada na prsa i skut. I ja sam opijen s njegova daha Dok Velike Gospe iz utoga praha Pojavi se lik.......