HRVATSKO DRUŠTVO ZA SUSTAVE CROSS – CROATIAN SYSTEMS SOCIETY SUSTAVSKO PROMIŠLJANJE ODRŽIVE BUDUĆNOSTI Zagreb, 27. siječnja 2016.

Prof. dr. Tihomir Domazet

NOVI EKONOMSKI SUSTAV

Indeks rasta BDP Hrvatske 1987 – 2015 (1986 =100)

BDP 2015/1986= 95,5

Godišnje promjene (%) BDP-a Hrvatske 1986 - 2015

Broj zaposlenih Hrvatske 1986 - 2015

Broj zaposlenih 2015/1986 = 78,8 = minus 422.000 zaposlenih

Neuspjeh konvergencije (a)

Uzroci krize kao condicio sine qua non rješavanja krize

Opći uzrok globalne krize i njen utjecaj: (1)  neuspjeh ekonomike kao znanosti, (2)  neuspjeh tržišta i (3)  neuspjeh politike. Kolaps Bretton Woods sustava i napuštanje dotada uspješne kejnezijanske politike doveo je do stagnacije na kraju 1970-tih koje je potom dovelo do novih pristupa, kao što su racionalna očekivanja (Rational Expectations), teorija realnih poslovnih ciklusa (Real Business Cycle theory), hipoteza o efikasnom tržištu (the Efficient Markets

Hypothesis) i potom Dinamička stohastička opća ravnoteža (DSGE, Dynamic stochastic general equilibrium) s reprezentativnim agentom za cijelu ekonomiju.

Premda te politike, koje se najčešće nazivaju ortodoksna politika, neoliberalna politika, financijalizacija, u povijesnom vremenskom nizu nisu dugo trajale, završile su u najvećoj krizi od 1930-tih, a koja zapravo još nije riješena.

Hrvatska: uzroci ekonomske krize Uzroci ekonomske krize 1. pogrešan prijelaz na novi društveno ekonomski sustav (tajkunska privatizacija), 2. neodgovarajuća ekonomska politika temeljena na neoliberalizmu, 3. prelijevanje svjetske krize, 4. korupcija i 5. neuvažavanje znanja u ekonomskoj politici,. Poseban je uzrok krize nejednakost u raspodjeli dohotka i imovine (o tome piše i Piketty)

Pokazatelji neuspjeha sadašnjeg ekonomskog sustava Ekonomski sustav i ekonomske politike nemaju odgovora na pitanja, poput: 1. Hrvatska (i još 4 zemlje svijeta) nema ekonomski rast od 1986. godine. 2. Nikada se nije desilo u posljednjih 200 godina hrvatske ekonomske povijesti da nije bilo rasta u razdoblju 25 godina. 3. Hrvatska i gotovo sve zemlje regije SEE imaju 2015. manje zaposlenih od 1986. godine. 4. Nije uspjela konvergencija EU novih članica EU

Nema odgovora o učincima financijalizacije, ortodoskne (neoliberalne) politike, neuspjehu konvergencije. Ekonomska politika od nastanka (2008) krize do danas nema analizu uzroka krize i neuspjeha ekonomskih politika.

.

EKONOMIKA U EKONOMIJI (?)

Tržište rada ne djeluje Tržište rada (radne snage) ne djeluje - labour market is not working

Tržište je kolabriralo: primjer - cijene nafte

Sayov zakon ne djeluje Jean Baptist Say je govorio da, zbog toga što je ukupna kupovna moć upravo jednaka ukupnim dohocima i ukupnoj proizvodnji, suvišak potražnje ili ponude nije moguć. Sayov zakon više ne važi odnosno Keynes i Post-Keynesijanci naglašavaju da se dodatni iznos dohotka ne mora u cijelosti potrošiti (tj. da granična sklonost potrošnji ne mora nužno biti jednaka nuli).

Modigliani–Miller teorem ne vrijedi The Modigliani–Miller theorem (of Franco Modigliani, Merton Miller) is a theorem on capital structure, arguably forming the basis for modern thinking on capital structure. The basic theorem states that under a certain market price process (the classical random walk), in the absence of taxes, bankruptcy costs, agency costs, and asymmetric information, and in an efficient market, the value of a firm is unaffected by how that firm is financed. Since the value of the firm depends neither on its dividend policy nor its decision to raise capital by issuing stock or selling debt, the Modigliani–Miller theorem is often called the capital structure irrelevance principle.

Philipsova krivulja više ne važi Često postoj i izbor: inf laci ja i l i nezaposlenost (kratkoročno). Ako se ekonomska politika opredijeeli za povećanje agregatne potražnje, smanjit će se nezaposlenost, ali će se povećati inflacija. Ako se, pak, opredijeli za smanjenje agregatne potražnje, smanjit će se inflacija, ali povećati nezaposlenost Navedeno je pod nazivom - Philipsova krivulja Philipsova krivulja više ne važi

S (nacionalna štednja) više ne određuje I (Investicije) The IS/LM model was born (Oxford, 1936.  Roy Harrod,  John R. Hicks, and  James Meade)  all presented papers d e s c r i b i n g   m a t h e m a t i c a l models  attempting to summarize  John Maynard Keynes'  General Theory of Employment, Interest, and Money. Hicks, who had seen a draft of Harrod's paper, invented the IS/LM model. Dosadašnji model IS – LM da štednja određuje investicije više ne važi, nego obrnuto da investicije određuju štednju

Novac je funkcionirao 4000 godina i takvog više nema. Sada funkcionira fiat novac

Kolapsom svjetskog monetarnog sustava odnosno Bretton – Woodsa dakle slomom zlatnog standarda (1971) podlogu za emisiju dodatne količine valutarnog novca čini sam fiat novac pa se emisija novca od tada temelji isključivo na povjerenju, odnosno na zakonu. Suvremeni novac počiva na povjerenju u snagu, potencijal i efikasnost funkcioniranja određene nacionalne ekonomije. Fiat novac postaje podloga za emisiju kreditnog novca banaka. Emisija primarnog novca u suvremenim uvjetima postaje ključno iskušenje središnjih banaka i ekonomskih politika koje se na njih naslanjaju.

Državna potrošnja nije ograničena prihodima od poreza ili zaduživanjem

Državna potrošnja ni u kojem slučaju operativno nije ograničena prihodima, što znači da ne postoji "rizik solventnosti." Drugim riječima, država uvijek može napraviti bilo koja i sva plaćanja u vlastitoj valutu, bez obzira koliki bio veliki deficit, ili kako malo oporezuje se skuplja. Teza da državna potrošnja nije ograničena prihodima od poreza ili zaduživanjem postavlja fiskalnu politiku na potpuno drugačijoj osnovi.

Državni deficit ne znači da se dug ostavlja našoj djeci. Veći deficit danas ne znači veći porez sutra Collectively, in real terms, there is no such burden possible. Debt or no debt, our children get to consume whatever they can produce. This deadly innocent fraud is often the first answer most people give to what they perceive to be the main problem associated with government deficit spending. Borrowing now means paying for today’s spending later. Or, as commonly seen and heard in the media:   “Higher deficits today mean higher taxes tomorrow.” And paying later means that somehow our children’s real standard of living and general well-being will be lowered in the future because of our deficit spending now. Professional economists call this the “intergenerational” debt issue. It is thought that if the federal government deficit spends, it is somehow leaving the real burden of today’s expenditures to be paid for by future generations. And the numbers are staggering! But, fortunately, like all of the seven deadly innocent frauds, it is all readily dismissed in a way that can be easily understood. In fact, the idea of our children being somehow necessarily deprived of real goods and services in the future because of what’s called the national debt is nothing less than ridiculous.

Moderna moneterna teorija nije u primjeni

Moderna monetarna teorija (MMT) temelji se na ranijim istraživanjima, koja je također bila usredotočena na odnos između države i njenog novca, s time da su prve ideje bile pod nazivom Čartalizam, Chartalism. MMT također ostaje čvrsto u kejnezijanskoj makroekonomskoj teoriji, a prepoznaje veliku povezanost s krugom ekonomske škole mišljenja koja se naziva post-kejnezijanizam. Neki od poznatih akademskim rodonačelnika MMT jesu Hyman Minskog, Abba Lerner a kasnije i engleski ekonomist Wynne Godley.

Nema odgovora djeluju li u Hrvatskoj poslovni ciklusi. Hyman Minsky je davno definirao nastanak i uzroke ove krize – Velike recesije. To je osnov Post-keynesijanske ekonomske škole mišljenja. Pro-cyclical behaviour amplifies the business cycle, increasing the thrust toward instability. Minsky’s   theory can be summarized as “an investment theory of the cycle and a financial theory of investment”; the first is the usual Keynesian view, and the second stresses that modern investment is expensive and must be financed—and it is the financing that generates structural fragility. Post kejnezijanski modeli rasta imaju široki spektar analize i kreću se od fokusiranja isključivo na fenomen rasta i izbjegavana analize poslovnih ciklusa do analiziranja i oblikovanja modela u kojima se poslovni ciklus i rast uzimaju zajedno. Međutim, najvažnija je spoznaja da se svi ili gotovo svi post kejnezijanski modeli rasta mogu razlikovati od neoklasičnih modela, barem u dva čimbenika rasta, i to (1) cikličnost i (2) distribucija, gdje se čimbenik distribucije odnosi na društvene klase ili različite sektore industrije ili oboje.

NOVI EKONOMSKI SUSTAV KAO DIO EKONOMIKE 21. STOLJEĆA

1. Ekonomika rasta - dio novog ekonomskog sustava

Ekonomika rasta sadrži sljedeće glavne elemente i to: (i) tretman inovacija u tržišnoj ekonomiji, gdje je konkurencija

primarno razlika u proizvodu, a ne razlika u cijeni, (ii) višestrukost sektora industrije, a ne zahvaćanje homogene

proizvodnje, tako da je nesrazmjeran rast realne ekonomije odraz odnosno ogledalo modela i nemogućnosti proizvodnje, a zbrojne mjere kapitala se eksplicitno priznaju,

(iii) odnos između stope tehnološkog progresa i raspodjele dohotka i efektivne potražnje ograničava sam ekonomski sustav temeljen na kapitalističkom načinu privređivanju,

(iv) ključna ulogu za ne - neutralne monetarne faktore, uz mogućnost da dinamika akumulacije duga može povremeno usporavati pa čak i preokrenuti proces rasta u negativnom smjeru,

(v) uz prethodno navedeno oblikuje se ekonomski model koji generira endogene cikluse i endogeni rast.

Efektivna potražnja Efektivnu potražnju određuju tri nezavisne varijable: (1)  PC (public consumption, javna potrošnja), (2)  MEK (marginal efficiency of capital, marginalna efikasnost

kapitala) i (3)  kamatna stopa (LP).

Na ovaj način tvrtke zapošljavaju rad u količini koji im je potreban za proizvodnju koju mogu prodati, a to znači očekivanja i odluke poslovnih poduzetenika o zapošljavanju određuju točku efektivne potražnje.

Novi model investicija kao osnova rasta

Investicije određuju (nacionalnu) štednju. Dosadašnji model IS – LM više ne važi. 1995-2014: ∑ Bruto investicije (kumulativ, t. cijene) 1.135,4 mlrd kn Δ BDP (povećanje , t. cijene) 212,7 mlrd kn The IS/LM model was born (Oxford, 1936. Roy Harrod,  John R. Hicks, and  James

Meade)  all presented papers describing  mathematical models  attempting to summarize John Maynard Keynes' General Theory of Employment, Interest, and Money. Hicks, who had seen a draft of Harrod's paper, invented the IS/LM model.

Znanje - faktor rasta Nova ekonomska paradigma odnosno ekonomika rasta i pune

zaposlenosti, a s time u vezi i investicijska politika, temelji se na kompanijama i institucijama u kojima dominiraju stručnjaci sa znanjem, inteligencijom, inventivnošću, motivacijom i kreativnošću, odnosno to su kompjuteraši, analitičari, softveraši, projektanti, dizajneri, istraživači, laboranti i drugi, koji predstavljaju ono što se naziva intelektualni kapital, a to su također konzultantske tvrtke, investicijski fondovi, laboratoriji i slične organizacije.

Teorijski, investicije određuju nacionalnu štednju te se time napušta IS – LM model.

Novi model rasta na mikrorazini Tri izvora agregatne potražnje (dohodak plus

promjena duga): (1) potražnja iz prihoda od prodaje roba i usluga, koja prvenstveno

financira potrošnju roba i usluga, (2) potražnja iz povećanja poduzetničkog duga, koja prvenstveno

financira investicije i (3) potražnja od povećanja Ponzi duga, koja prvenstveno financira

kupnju postojeće imovine.

2. Puna zaposlenost - dio novog ekonomskog sustava

Ekonomski pristup pune zaposlenosti zasniva se na upravljanju agregatnom potražnjom, koju prvenstveno čini država putem javnih investicija i djelovanjem fiskalnih multiplikatora na ekonomski rast i zaposlenost.

Otvaraju se dvije opcije izlaska iz ekonomske krize i to: (a)  javne investicije i veća uloge države u ostvarivanju pune

zaposlenosti ili (b)  poticanje privatnih investicija.

Na ovaj način tvrtke zapošljavaju rad u količini koji im je potreban za proizvodnju koju mogu prodati, a to znači očekivanja i odluke poslovnih poduzetenika o zapošljavanju određuju točku efektivne potražnje.

3. Moderna monetarna teorija - dio novog ekonomskog sustava

. Moderna monetarna teorija (MMT) oživljava državnu teoriju novca (ili Chartalizam) te MMT integrira različite heterodoksne pristupe makroekonomike, uključujući kreditne, kružne (circuitiste9 i endogene pristupe novcu, funkcionalne financija pristup proračunu, hipoteze financijske nestabilnosti i sektoriski pristup. MMT (post-kejnzijanska škola): zajmovi banaka ‘kreiraju' depozite, koje onda vode do stvaranja rezervi budući da središnja banka prilagođava potražnju, a Chartalisti smatraju da država troši prije nego što može naplatiti poreze.

Endogeni novac Endogeni novac: Fokus je na privatnim odlukama banaka i njihovih klijenata. Oni

određuju ponudu kredita i depozita; ponuda kreditnog novca se širi "endogeno" i povećava se zbog potrebe trgovanja. Centralna banka samo "egzogeno" postavlja kratkoročne kamatne stope (federalna stopa financiranja u SAD-u, repo stopa u Velikoj Britaniji), po kojoj se nude rezerve "horizontalno" na zahtjev banaka. Pristup endogenog novca odbacuje čak dugoročnu neutralnost novca. Kreiranje novca vezano na temeljne procese kapitalističke ekonomije, nije neutralno (ne baca se iz helikoptera). Novac je uvijek važan.

Postoji kreditni novac, državni novac i endogeni novac. Prema teoriji državnog novca, država (vlast) je u stanju nametnuti obvezu u obliku opće

obračunske jedinice odnosno novca koji se koristi se za mjerenje i podmirenje obveza državi . To ne zahtijeva unaprijed postojanje tržišta. Obveze državi se denominiraju u obračunsko jedinici, a to je, drugim riječima određivanje cijena tih obveza.

Prema kreditnoj teoriji novca, tržište se ne razmatra kao na mjesto gdje se razmjenjuje robu, već kao mjesto prijeboja/kliringa dugova i kredita, odnosno u fokusu su potraživanja i obveze, a ne razmjena na tržištu.

Prema teoriji endogenog novca, pojednostavljeno, kredit se smatra "novac". Banke daju zajam/kredit kreirajući depozite koje zajmoprimci mogu povući. Budući da depoziti predstavljaju dio realnog novčanog salda, banka, može "kreirati" novac.

Novi fiskalni sustav/politika Prvo načelo se odnosi na cilj fiskalne politike – koja kreira proračun (budžet)

da bi se postigla puna zaposlenost i bez obzira na mogući proračunski manjak (deficit)i. Drugo, cilj je monetarne politike osigurati rezerve banaka da su u skladu s ciljanom kamatnom stopom. No, novi sustav integrira fiskalnu i monetarnu politiku, jer drugi princip će zahtijevati da se proračunski deficiti 'financiraju novcem‘, a ne da se 'financiraju obveznicama' ako portfelj nedržavnog sektora preferira držati 'novac'.

Monetarna politika – rast i puna zaposlenost U modernim zemljama, funkcije monetarne i fiskalne politike podijeljene su između središnje

banke i ministarstva financija. Često se tvrdi da je potrebna neovisnost središnje banke (tvrdnja je da je ova poboljšava sposobnost središnje banke u borbi protiv inflacije, jer navodno može odbiti dopustiti riznice 'novac financijski, potrošnje), zapravo središnja banka i Mfin moraju usko koordinirati svoje aktivnosti. Moderna središnja banka daje i prima uplate za Mfin (državnu riznicu), obavljajući prijeboj (kliring) između riznice i privatnih banaka i između banaka (istovremeno djeluje kao zajmodavac u krajnjoj nuždi). Budući da središnja banka djeluje s prekonoćnom kamatnom stopom te da su dnevna plaćanja golema, središnja banka uvijek prilagođava platnog sustava potrebama rezervi. Pri razmatranju monetarne politike uopće, polazi se od poznate trileme za otvorene ekonomije. Neka država s otvorenom (i malom ekonomijom) može izabrati dvije od tri raspoložive politike: (1) održavanje tečaja u odnosu na neku valutu (engl. exchange rate peg), (2) održavanje kamatne stope (engl. interest rate peg) i (3) omogućivanje mobilnosti kapitala. Međutim, ako neka država izabere ciljani tečaj, neće biti u mogućnosti svojom ekonomskom politikom postizati punu zaposlenosti i znatan ekonomski rast. Hrvatska primjenjuje puzajući (engl. Crowl) tečaj, što znači da ekonomska politika nema za cilj rast i zaposlenost. To je glavna prepreka što ekonomske politike i šestu godinu zaredom ne uspijevaju u iznalaženju rješenja za oporavak gospodarstva.

4. Tradable/non-tradable sektor - dio novog ekonomskog sustava

Brži rast produktivnosti u tradable sektoru u odnosu na non-tradable sektor u usporedbi s inozemstvom dovodi do većeg rasta domaćih cijena nontradable višoj inflaticiji i realnoj aprecijaciji domaće valute; rasta produktivnosti u tradable sektoru povećava plaće u tom sektoru te zbog mobilnosti rada između sektora, plaće u non-tradable sektoru će također rasti; proizvođači non-tradable sektora moraju povećati cijene svojih proizvoda da bi omoućili rast rast plaća, što dovodi do općeg povećanja cijena.

Cijene za tradable robe zadane su egzogeno (na međunarodnom tržištu), ekonomska

politika treba omogućiti rasta proizvodnje u tradable sektoru odnosno da se poveća udio svijeta i domaćih investicija koje otvoreni sektor nacionalne ekonomije može privući.

Briga države za privlaćenjem investicija u non-tradable sektoru, jer potonji u pravilu ima nižu proizvodnost (postizanje održive ravnoteže tradable i non-tradable sektora).

5. Regionalni razvoj - dio novog ekonomskog sustava

S obzirom na velike razlike u razini razvijenosti između regija u Hrvatskoj, nova je uloga obrta i SME sektora u politici regionalnog razvoja. Razvojem malog gospodarstva konkretne regije razvija se odnosna regija i hrvatskojgospodarstvo u cjelini putem:

1.  fiskalna – porezna politika, 2.  monetarna politika – poticanje razvoja povoljnim kreditiranjem, 3.  država - poslodavac kao posljednje utočište

6. Novi sustav javnih financija - dio novog ekonomskog sustava

Državni proračun: (1)  Trogodišnji, (2)  Accrual basis i (3)  Zero-based budgeting Održivi mirovinski sustav Ključni problem (dificit) fiskalnog sustava je – mirovinski sustav. Novi mirovinski sustav će biti održiv tako da će ostvarivati relativno visoke prinose

(returns) i moći će se samofinancirati.

TRANSFORMACIJOM - implementirati Ekonomiku 21. stoljeća

Jedini način o oblikovanja i i implementiranja Ekonomike 21. stoljeća je –transformacija i primjena znanosti o transformaciji. Znanost o transformaciji je sasvim nova znanost kako bi se postigla nova znanost, paradigma 21. stoljeća. Paralelno s tim, transformacija je vrlo zanimljiv kao same riječi: Definicije transformacije: temeljita ili dramatične promjene u obliku ili izgledu; njezin krajolik je doživjela radikalnu transformaciju; sinonimi su: promjena, promjena, promjena, obraćenje, metamorfoza, preobraženje, transmutacija. Valja podsjetiti da je znanost riječ dolazi od latinske riječi scientia, što znači 'znanje', znanost čovječanstva vozilo za obavljanje znanja, s krajnjim znanjem nam treba biti samospoznaja-izmirenje biološko objašnjenje naše 'dobro i -evil'-potlačeni, naizgled-visoko-nesavršeni, tzv ljudsko stanje. Transformacijski promjene, iako znanost transformacije je preduvjet za postizanje bilo kojeg cilja uspostavljen dvadeset prvom stoljeću ekonomije prethodno objašnjeno. Transformacija ovdje ima za cilj društvo, uključujući državu, gospodarstvo, vladu, biznis, kućanstvo i druge dijelove, ali transformacijske promjene u obje osobne i društvene razine često je nelinearan – t. se ponaša na neočekivane načine, često nas iznenadi svojom prividnom naglosti.

Umjesto zaključka Važnost oblikovanja

n o v o g e k o n o m s k o g sustava i održive e k o n o m s k e politike

N o v i e k o n o m s k i

sustav sistem je o n a j k o j i m s e rješava postojeća kriza i prevenira buduća kriza