InternacionalniUniverzitetU Novom Pazaru

Seminarski rad

Predmet: MenadmentTema: Planiranje

Mentor:Kandidat:Doc. Prof. Elma Elfi ZukorliSemir eli

Novi Pazar, 2015

Sadrzaj:

UVOD2POJAM I ANALIZA FUNKCIJE PLANIRANJA42. VANOST PROCESA PLANIRANJA73. NIVOI PLANIRANJA84. VRSTE PLANIRANJA I VRSTE PLANOVA94.1. Vrste planiranja94.1.1. Planiranje prema prirodi odluka94.1.2. Planiranje prema vremenskom kriteriju104.1.3. Planiranje prema funkcionalnom podruju114.1.4. Planiranje prema pristupima114.2. Vrste planova115. PROCES PLANIRANJA14ZAKLJUAK17LITERATURA18

UVOD

Planiranje jeste osnovna i polazna funkcija menadmenta i kao takva predstavlja osnovu za obavljanje drugih menaderskih aktivnosti: organiziranja, voenja i kontroliranja koje zavise od izraenih planova. Planiranje postavlja standarde i predstavlja standarde za ostale faze procesa menadmenta.Uticaj planiranja na ostale faze menadmenta moemo poistovjetiti sa uticajem jedinice na tri nule, koje bez jedinice na poetku nemaju vrijednosti. Tako i ostale funkcije menadmenta, bez prethodno definisanog plana, cilja i strategije koju preduzee treba slijediti, nemogu funkcionisati korektno.Planiranjem se dobije poeljna slika buduih okolnosti, uzimajui u obzir trenutno raspoloiva sredstava, prola iskustva i druge faktore. Bez vrhunskog predvianja, nema ni vrhunskih rezultata jeste glasilo mnogih menadera, i navedeno pravilo je u mnogim sluajevima potvrdila i praksa.Planiranjem se kao openitim procesom obezbjeuje osnova za sve organizacione aktivnosti, poevi od sasvim uobiajenih svakodnevnih aktivnosti do sloenijih stratekih.

POJAM I ANALIZA FUNKCIJE PLANIRANJA

Planiranje je temeljna i polazna funkcija menadmenta. Planiranjeje proces koji ukljuuje izbor zadataka i ciljeva te akcija za njihovo ostvarivanje i zahtjeva odluivanje, odnosno izbor izmeu alternativnih buduih smjerova djelovanja. U osnovi, planiranje sadri dijagnozu poslovnog poloaja preduzea, odreivanje pravca djelovanja, ciljeve koje na tom putu treba ostvariti, strategiju koju treba izabrati za ostvarenje tih ciljeva te menadersko odluivanje u svim tim fazama. Planiranje predstavlja most izmeu sadanjeg i eljenog poloaja preduzea. Bez planiranja poslovanje je preputeno sluaju.Planiranje je intelektualno zahtjevan proces jer trai da svjesno odredimo smjerove djelovanja i temeljimo nae odluke na svrsi,znanju i preciznim procjenama.Planiranje je svojevrsno razmiljanje unaprijed o budunosti odnosno manifestiranje razliitih prilika i razliitih naina kako ostvariti eljenu budunost.[footnoteRef:1] Drugim rijeima, planiranje je odluivanje o budunosti, oblikovanje boljeg svijeta ime se utvruje put poslovnog procesa u cjelini i u njegovim dijelovima. Planirati u organizaciji znai da se na osnovu prethodno definisane filozofije i koncepcije menadmenta, stvaraju pretpostavke o buduim zadacima organizacije, tj. planiranje je takvo odluivanje koje ne poiva na improvizaciji.[footnoteRef:2] [1: Fayol, A. 2006. Opti i industrijski menadment. Novi Sad: Adies.] [2: Whe, G. 1973. Einfhrung in die Allgemeine Betriebswirtschaftslehre. Mnchen: Vahlen]

Uspjeno planiranje predpostavlja postavljanje ciljeva, realno sagledavanje vlastitih znaajki u odnosu na postavljene ciljeve te, konano, definiranjeaktivnosti i mjera potrebnih za ostvarivanje ciljeva odnosno prevladavanje utvrenih problema.

Plan osigurava racionalni pristup ostvarivanju prethodno odabranih ciljeva i ima zadatak da organizaciji osigura sljedee :- da zna zato postoji i to joj je temeljno podruje djelovanja;- da zna koje su mu dobre, a koje loe strane;- da zna koje prilike i prijetnje dolaze iz eksterne okoline;- da moe prepoznati i uspostaviti odgovarajue standarde poslovanja;- da ima definirana pravila ponaanja i politiku koje e se pridravati svi zaposlenici u izvravanju ciljeva preduzea.U skladu sa prethodno navedenim stavkama nuno je odgovoriti na sljedea pitanja:1. gdje se preduzee sada nalazi?2. gdje se eli nai u budunosti?3. kako tamo stii?Bez planova menadment bi se naao u ulozi kapetana broda bez kormila, to bi ga onemoguilo da vodi akcije u eljenom smjeru.[footnoteRef:3] Planiranje obuhvata predvianje o moguoj konstalaciji okruenja i ostvarivom nainu djelovanja u buduem razdoblju i utvrivanje naina djelovanja za ostvarenje zadanih planiranih ciljeva u skladu s odnosnom filozofijom menadmenta.[footnoteRef:4] Planiranje je uslovljeno sa dva konceptualna razloga: [3: Buble, M.: op. cit. str. 13.] [4: Louis Perridon, Manfred Steiner, Andreas Rathgeber 2009: Finanzwirtschaft der Unternehmung]

1. Ogranienost resursa;2. Neizvjesnost okruenja.Ogranienost resursa uslovljava uinkovitiju upotrebu tih resursa kako ne bi dolo do njihovog iznenadnog iscrpljivanja i posljedica koje iz tog proizilaze, pa se planiraju eventualni modaliteti njihove supstitucije. Neizvjesnost okruenja uvjetuje potrebu planiranja, pri emu se plan moe tretirati kao jedan od instrumenata ovladavanja tim okruenjem.Fayol kao jedan od predstavnika naunog upravljanja navodi da je glavna karika u procesu planiranja plan akcije. Plan akcije predstavlja projekciju budunosti kroz dogaaje koji se mogu desiti, te poiva na tri nezaobilazna elementa:1. Resursima organizacije (zgrade, oprema, materijali, ljudi itd.);2. Prirodi i znaaju radnog procesa;3. Buduim trendovima (tehnoloki, komercijalni, finansijski itd.).Obzirom da menaderi u planiranju anticipiraju smjer akcija, tada su rezultati planiranja planske odluke. To znai da planiranje nije iskljuivo donoenje planova ve i donoenje drugih odluka (ciljeva, strategija, politika, programa, projekata, budeta i sl.) Ackoff dalje istie da planiranje utemeljuje tri veoma vane dimenzije:1. Planiranje kao proces anticipiranog odluivanja bez donoenja odluka organizacije u cilju preduzetih akcija u budunosti;2. Planiranje je sistem odluka koje su neophodne za budunost koju organizacija eli;3. Planiranje je proces koji je projeciran prema poduzimanju jednog ili vie koraka koje vode ostvarivanju ciljeva u budunosti.Planiranje obuhvata dva vana momenta:- zahtijeva odreeni nivo formalizacije;- podrazumjeva donoenje veeg broja odluka.Moemo zakljuiti da je planiranje proces donoenja upravljakih i planskih odluka. Meutim, ne moemo smatrati da je sutina planiranja donoenje odluka. Donesene odluke predstavljaju put ka poduzimanju akcije.Plan je jedan od proizvoda procesa planiranja i mnogi autori ga smatraju najvanijim. Fayol je planiranje smatrao poetnom fazom procesa menadmenta zajedno uz predvianje. Izmeu ova dva pojma postoje odreene slinosti, pa je menaderima jako bitno da identificiraju kako e neki od faktora imati uticaja na budunost. Neposredni rezultati predvianja su planske pretpostavke i one koriste menaderima kao polazna taka za donoenje odluka. Iz svega navedenog moemo zaljuiti da je planiranje kontinuirani proces integralnog donoenja planskih odluka, kako bi se ostvarila eljena budunost koju su zamislili menaderi organizacije.[footnoteRef:5] [5: Eri, D.,D. 2000. Uvod u menadment]

2. VANOST PROCESA PLANIRANJA

Vanost planiranja slijedi iz njegova etiri najvanija aspekta:- doprinosi ostvarivanju svrhe i ciljeva poslovanja,- primat meu menaderskim funkcijama,- sveprisutnost planiranja i- efikasnost planiranja.Svaki plan i svi njegovi pratei planovi trebali bi doprinijeti ostvarenju svrhe i ciljeva preduzea. To proizlazi iz prirode organiziranog preduzea koje postoji zbog ispunjenja zajednike svrhe vlasnika, menadera i zaposlenika smiljenom suradnjom. Planiranje logino prethodi izvoenju svih ostalih menaderskih funkcija, jer menader mora planirati da bi znao koje su vrste organizacijskih odnosa i osobnih kvalifikacija potrebne, kojim putem treba voditi podreene i koju vrstu kontrole treba primijeniti, dakle sve ostale funkcije menadmenta je potrebno najprije isplanirati.Planiranje je funkcija svih menadera ali neki menaderi se bave vanijim planiranjem (temeljitijim i primjenjivim na vei dio preduzea) dok se drugi bave jednostavnijim planiranjem (ogranienim na manji opseg poslovanja). Uinkovitost plana podrazumijeva stepen do kojeg on ostvaruje svrhu ili ciljeve poslovanja.Efikasnost plana podrazumijeva njegov doprinos svrsi i ciljevima u usporedbi s trokovima i drugim faktorima potrebnim za njegovo formuliranje i izvoenje. Drugi autori istiu vanost planiranja zbog utjecaja ogranienih resursa i neizvjesne okoline. Menaderi planiraju upotrebljavanje resursa kako ne bi dolo do njihovog iscrpljenja ili unitavanja, te posljedica koje iz toga slijede. Menaderi planiraju i rjeavanje spomenutih problema definiranjem zamjena, odnosno supstituta kritinog resursa, dakle nuno je isplanirati kako s jednog resursa prei na drugi. Planiranje ini menadera u svakom trenutku svjesnim svih moguih buduih promjena i mogunosti kako u njima efikasnije upotrijebiti resurse.

3. NIVOI PLANIRANJA

Planiranje ima svoju hijerarhiju koju karakteriziraju tri osnovna nivoa.Hijerarhija planiranja izvodi se na osnovu poznate hijerarhije menadmenta u preduzeu:- vrhovni menadment koji se bavi strategijskim planiranjem;- menadment srednjeg nivoa koji donosi taktike planove;- prvi i najnii nivo menadmenta koji se bavi operativnim planiranjem.Sam proces planiranja zapoinje sa vrha i kree se prema niim nivoima.Vrhovni menadment definira kljune pretpostavke planiranja, viziju, ciljeve, strategiju koje se na narednim, niim nivoima, adekvatno operacionaliziraju.Strategijsko planiranje se bavi opstankom i razvojem preduzea na dugi rok u skladu snaelima efektivnosti i efikasnosti. Ovaj nivo menadmenta definira viziju,misiju,ciljeve i strategije. Strategijama se definira skup akcija i potrebnih resursa za ostvarivanje stratekih ciljeva.Njihova svrha je u maksimalnom iskoritavanju prednosti koje preduzee ima u odnosu na konkurenciju kao i povoljnih prilika koje mu se pruaju u vanjskom okruenju. Na taktikoj razini se strategijski ciljevi pretvaraju u specifine ciljeve pojedinih organizacijskih dijelova preduzea (marketinki, financijski, proizvodni i drugi planovi).Tim se postupkom definiraju glavne aktivnosti koje svaka od ovih funkcijskih jedinica treba izvriti kako bi se ostvarili strategijski ciljevi. Operativna razina planiranja je zaduena je za izradu specifinih procedura i procesa, odnosno zadataka koje treba izvriti u radnom vremenu uz raspoloive resurse. Vrijeme na koje se pojedini oblik planiranja odnosi se skrauje od vrha prema dnu piramide menadmenta. Svi navedeni nivoi planiranja kljuni za uspjeh svake organizacije i svaka zasebno ne moe uspjeno funkcionirati. Njihovom sinergijom ostvaruju se definirani ciljevi.

4. VRSTE PLANIRANJA I VRSTE PLANOVA4.1. Vrste planiranjaU literaturi novijeg datuma istiu se etiri osnovna kriterija za podjelu planiranja:- prema prirodi odluka;- prema vremenskom kriteriju;- prema funkcionalnom podruju;- prema pristupima.4.1.1. Planiranje prema prirodi odlukaPodjela na strategijsko, operativno i taktiko planiranje je izvrena prema prirodi problema koji se rjeava i planskih odluka koje proizilaze iz toga. Strategijsko planiranje se provodi na najviem nivou upravljanja i njime se utvruju strategije za organizacije i odreena poslovna polja. Obuhvata faktore, izvore i aktivnosti koje rezultiraju ishodom. Zbog ireg planskog horizonta i time prisutne nesigurnosti u okviru strategijskog planiranja, planiraju se samo relativno pribline vrijednosti koje se operativnim planiranjem detaljiziraju. Operativno planiranje se izvodi iz strategijskog planiranja.Karakteristika operativnog planiranja je da je ono kratkorono orijentirano ka rjeavanju konkretnih i praktinih problema koji se javljaju operativnom funkcioniranju organizacije. Taktiko planiranje je takvo planiranje gdje se zadane vrijednosti diferenciraju na pojedina funkcionalna podruja i mjesta trokova i provodi se na najniem nivou planiranja. Najee obuhvata period do 30 dana. 4.1.2. Planiranje prema vremenskom kriterijuPlaniranjem se determinira budue stanje koje treba ostvariti u odreenom vremenskom intervalu, a vjerovatnoa da e biti ostvareno proporcionalna je sa vremenskim horizontom planiranja, tj. to je on krai vjerovatnost je vea, i obrnuto.U zavisnosti od vremena razlikuju se tri tipa planiranja:1. Dugorono;2. Srednjorono i3. Kratkorono planiranje.Dugorono planiranje se odnosi na period dui od 5 godina.S obzirom na veliku mogunost rizika, neizvjesnosti i mogunosti promjena u duem vremenskom roku, ovo planiranje ima irok horizont u sagledavanju moguih trendova koji e uticati na poslovanje organizacije. Zbog toga se od ovog planiranja oekuje izuzetna preciznost. Srednjorono planiranje obuhvata vremenski period od 2 do 5 godina. Ovaj period se u menadmentu smatra srednjim rokom u kome se mogu donijeti odreene odluke, poduzeti akcije i sagledavati njihovi efekti. Kratkorono planiranje omoguava parcijalno prilagoavanje dosadanje generacije ishoda tako da podruje njegovog djelovanja ovisi o vrsti i strukturi programa uinaka i obino se odnosi na jednu godinu ili krae.4.1.3. Planiranje prema funkcionalnom podrujuPodjela planiranja po poslovnim funkcijama obuhvata vie vrsta planiranja: planiranje marketinga, finansija, kadrova, proizvodnje, trokova, kvalitete, investicija, meunarodne poslovne aktivnosti itd.4.1.4. Planiranje prema pristupimaPlaniranje prema pristupu predstavlja odnos ljudi prema planiranju i cjelokupnom procesu planiranja.[footnoteRef:6] Razlikujemo tri alternativna pristupa planiranju: [6: Russel L. Ackoff, 1970 : A concept of Corporate Planning ]

- Zadovoljavajui planirani ciljevi koje menaderi postavljaju nisu previe ambiciozni jer su definirani dosta jednostavno. U planiranju ne postoji puno alternativa i orijentacija je ka projekciji prolosti. Menaderi koji preferiraju ovaj pristup se uglavnom zadovoljni postojeim stanjem i nerado neto mjenjaju.- Optimizirajui karakteristian pristup za menadere koji posjeduju elju za maksimalnim i optimalnim rjeenjima. Menaderi koji koriste optimizirajui pristup planiranju nastoje da maksimiziraju outpute uz minimiziranje inputa.- Adaptivni (inovativni) pristup vezan za veliki stepen promjena i stalnu potrebu prilagoavanja i inoviranja. Predstavnici ovog pristupa vei znaaj daju samom procesu planiranja nego planovima.

4.2. Vrste planovaPlanove je mogue podijeliti na sljedei nain:svrhe ili misije;ciljevi;strategije;politike;procedure;Misija ili svrha definira osnovnu funkciju ili zadatak preduzea. Svaka vrsta organiziranog djelovanja bi trebala imati svrhu ili misiju. Svrha planiranja je prvenstveno u iskljuivanju, odnosno smanjivanju vjerovatnoe nastupanja neoekivanih dogaaja kako bi se rizik odabranih mjera sveo na minimum.[footnoteRef:7] Openito, svrha privrednog preduzea je proizvodnja i distribucija dobara i usluga. Misija podrazumjeva svrhu rada i funkciju postojanja oraganizacije, povjereni zadatak organizaciji od vlasnika kao i smjer u kojem se organizacija razvija. Kvalitetna misija je kratka i koncizna i obuhvata sve dimenzije interesa. Ciljevi su krajnje take prema kojima su usmjerene aktivnosti. Ne predstavljaju samo krajnju taku planiranja ve i zavretak kojem je usmjereno organiziranje, kadrovsko popunjavanje, voenje i kontroliranje. [7: Louis Perridon, Manfred Steiner, Andreas Rathgeber 2009: Finanzwirtschaft der Unternehmung]

Svaki pojedini odjel moe imati vlastite ciljeve koji pridonose ostvarivanju ciljeva preduzea. Ovi ciljevi su konzistentni, ali razliiti utoliko to odjel proizvodnje ne moe sam osigurati ostvarenje cilja preduzea. Sam proces menadmenta poinje sa definisanjem cilja i svrhe organizacije. Cilj mora imati svoje poetno odredite ili postojee stanje, zatim mora utvrditi konano odredite te definisati vrijeme u kojem e se prijei put od poetne do konane take.Uspjenost ostvarivanja ciljeva organizacije je proporcionalna uspjenosti odnosa sa okruenjem. Strategija se definira kao osnovni pravac razvoja neke organizacije i nain ostvarivanja ciljeva u odreenom planskom roku.[footnoteRef:8] Strategiju moemo definisati i kao utvrivanje osnovnih dugoronih ciljeva preduzea, usvajanje pravaca djelovanja i alokaciju resursa nunih za njihovo ostvarenje. Svrha strategije je utvrditi i dati na znanje, pomou sustava glavnih ciljeva i politika, zamiljenu sliku preduzea. [8: Thompson, A., A., Jr. I Strickland, A. J. III. 1987. Strategic management Concepts and Cases, 4th Edition]

Strategijom se nastoji tano odrediti kako e preduzee ispuniti svoje ciljeve, a to je zadatak brojnih veih i manjih prateih programa. Njezina korisnost u praksi i vanost u usmjeravanju planiranja opravdava izdvajanje strategije kao posebnog tipa plana. Politike su planovi utoliko to predstavljaju openite izjave ili sporazume koji vode iliusmjeravaju razmiljanja u odluivanju. Politike definiraju podruje unutar kojeg treba donositi odluke, osiguravaju konzistentnost odluka s ciljevima i doprinos odluka u njihovom ostvarenju. Politike omoguavaju da se pitanja rijee prije nego postanu problemi, prema tome ine nepotrebnim analizu istih situacija svaki put kada se pojave.Politike postoje na svim razinama organizacije i proteu se od temeljnih politika preduzea preko politika glavnih odjela do malih politika primjenjivih na najmanje segmente organizacije. Postoje mnoge vrste politika, kao npr. politika zapoljavanja, politika motiviranja zaposlenika i sl. Politike su smjernice za odluivanje jer dozvoljavaju odreenu slobodu odluivanja, a u suprotnom bile bi pravila.Stvaranje integrirane politike kako bi se realizirali ciljevi preduzea teko je jer veliki broj menadera sudjeluje u stvaranju i tumaenju politike to nuno dovodi do razliitih varijacija u shvaanju istih, zatim, teko ju je kontrolirati jer je stvarnu politiku teko utvrditi, a eljena politika ne mora uvijek biti jasna i rijetko su pismeno definirane. Procedure predstavljaju planove koji utvruju neki nuni nain postupanja u buduim aktivnostima.To su hronoloki nizovi zahtijevanih postupaka, odnosno smjernice su za djelovanje, a ne za razmiljanje, preciziraju nain na koji odreeni posao mora biti obavljen. Pravila izriito nalau tano odreene akcije ili uzdravanje od njih i ne dozvoljavaju bilo kakvu slobodu odluivanja i ona su najjednostavniji tip plana. Razlikuju se od procedura utoliko to usmjeravaju djelovanje bez definiranja vremenskog redoslijeda. Procedure su niz pravila, ali pravilo ne mora biti dio procedure.Programi su skupovi ciljeva, politika, procedura, pravila, dodijeljenih zadataka, koraka koje treba poduzeti, resursa koje treba zaposliti i drugih elemenata nunih za poslovanje, a obino su poduprti proraunom.Osnovni program moe zahtijevati niz popratnih programa pri emu svi zahtijevaju koordinaciju i vremensko usklaivanje. Proraun je iskaz oekivanih rezultata izraenih brojano, odnosno brojkom izraeni programi.Proraun moe biti izraen financijski, u radnim satima, u jedinicama proizvoda ili strojnim satima ili u bilo kojem drugom brojanom oblik u.Osnovni je instrument planiranja u mnogim preduzeima jer prisiljava preduzee da naini numeriku kompilaciju oekivanog toka novca, trokova i prihoda, kapitalnih izdataka ili iskoritenosti kapaciteta. Nuan je za kontrolu, ali samo ukoliko odraava planove.

5. PROCES PLANIRANJA

Postoji pet osnovnih koraka u procesu planiranja koji su ilustrirani na slici ispod.

SVIJEST O PRILICIPOSTAVLJANJECILJEVAODREIVANJE I IZBOR ALTERNATIVNIH PRAVACA FORMULIRANJE DERIVATNIH PLANOVA BUDETIRANJE PLANA

Svijest o prilici predstvalja poetnu taku planiranja. To je i razlog zato organizacija mora provoditi kontinuiran nadzor okruenja da bi procijenila trine promjene i konkurenciju i na osnovu toga se odredila. Predstavljanje ciljeva poinje na nivou strategijskog planiranja i zavrava se na nivou operativnog planiranja. Strategijski ciljevi su projecirani prema efektivnosti i oni pomau organizaciji da se usporeuje sa konkurencijom.Efektivnost znai uiniti ono to je potrebno i mjeri se trinom potranjom. Operativni ciljevi su orijentirani prema efikasnosti i pomau organizaciji da kontrolira interne resurse. Efikasnost se odnosi na dobro uinjene stvari i mjeri se odnosom outputa i inputa. Kad postavi ciljeve organizacija mora identificirati alternativne pravce akcije za njhovu realizaciju. Nakon odabira pravca akcija, organizacija najee formulira alternativne planove koji pomau pri savladavanju jaza izmeu trenutne pozicije i one u kojoj organizacija eli biti. Kod strategijskih planova derivatni planovi imaju dizajn taktikih i operativnih planova. Zadnji korak u procesu planiranja predstavlja budetiranje plana u smislu postavljanja brojanih ciljeva koje organizacija treba ostvariti.

Uporediti alternative u svjetlu ciljeva Izbor alternative Formuliranje prateih planova

Kvantifikacija planova Postavljanje ciljevaRazmatranje pretpostavki planiranja Identificirati alternative Biti svjestan prilika

Slika iznad ilustrira proces planiranja po Weihrichovom i Koontzovom modelu (1998).Poetni korak u planiranju je postojanje prilika u vanjskom okruenju organizacije, kao i unutar organizacije. Da bi se ocijenili kapaciteti menadmenta i voenja, ljudskih resursa, opreme, tehnologije, finansijskih sredstava i komunikacije, najpraktinije je koristiti SWOT analizu (strenghts - weaknesses - opportunities - threats). Pomou dobivene ocjene odreuje se cilj stratekog menadmenta. SWOT analiza predstavlja alat za procjenu mogunosti organizacije. Koristi se relativno brzo utvrivanje prednosti, nedostataka, mogunosti i rizika koji prijete organizaciji. Skup prednosti i nedostataka daje sliku postojee situacije, dok razmiljanje o mogunostima i rizicima vie usmjerava na budunost.Nakon analize se postavljaju ciljevi i to prvenstveno za cijelu organizaciju, a potom za pojedine cjeline. Ciljevi definiraju rezultate koje organizacija oekuje i oznaava krajnje take onoga to treba obaviti, ukazuju gdje treba staviti akcent i to treba ostvariti mreom strategija, politika, procedura, pravila, prorauna i programa. Trei korak je utvrivanje presudnih pretpostavki planiranja, odnosno prognoze, temeljnih politika organizacije i postojeih planova, upoznavanje svih koji uestvuju s tim pretpostavkama i postizanje saglasnosti. etvrti korak planiranja je traenje i dijagnosticiranje alternativnih rijeenja, odnosno pravaca djelovanja. Sljedei korak je uporeivanje alternativa u svrhu postavljenih ciljeva. esti korak je ustvari usvajanje plana i to je stvarna takaodluivanja. Sedmi korak je sainjavanje izvedbenih planova koji su nuni da bi podrali temeljni plan organizacije. Nakon donoenja odluka i postavljanja planova zavrni korak je u njihovom osmiljavanju, a to je kvantifikacija u obliku prorauna.ZAKLJUAK

Iz svega navedenog moemo potvrditi da je planiranje polazna i osnovna funkcija menadmenta. Kvalitetni odabir strategije koje e preduzee koristiti u svom poslovanju zasigurno e olakati izvrenje zadanih ciljeva, kao i ostvarenje istih.Sama primjena planirane strategije, ukoliko je pogreno definirana ili nepravilno primjenjena, voditi e neminovno ka poveanju trokova, smanjenju produktivnosti u radu, neefikasnosti u izvrenju ciljeva, a time moe dovesti u pitanje i buduu dobit preduzea. Prema tome stepen ostvarivanja planiranih ciljeva ima indirektan uticaj i na ukupne prihode preduzea te na taj nain predstavlja svojevrsno i pokazatelj uspjenosti poslovanja, jer se ciljevima izraava standard za kontrolu efikasnosti funkcionisanja preduzea. Openito moemo zakljuiti da je planiranje kreativni proces kojim se unaprijed utvruuje smjer akcija preduzea u buduem periodu.

LITERATURA

Doc.dr.sc. Enes Huseinagi. 2013. Osnove menadmenta. Tuzla, 2013Ackoff, R., L. 1970. A Concept of Corporate Planning. New York: John Wiley & Sons.Eri, D.,D. 2000. Uvod u menadment. Beograd: Ekonomski fakultet Beograd, Visa kola za sportske trenere Beograd, igoja tampa.Fayol, A. 2006. Opti i industrijski menadment. Novi Sad: Adies.Perridon, I. I Steiner, M. 2009. Finanzwirtschaft der Unternehmung, 15. Ausgabe in Mnchen.Whe, G. 1973. Einfhrung in die Allgemeine Betriebswirtschaftslehre. Mnchen: Vahlen.Weihrauch, H. & Koontz, H. 1998. Menadment. Zagreb: MATEThompson, A., A., Jr. I Strickland, A. J. III. 1987. Strategic management Concepts and Cases, 4th Edition

17