POJMOVNO ODREĐENJE TROŠKOVA I UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA

TROŠKOVI- se mogu definirati kao resursi koje treba žrtvovati ili kojih se treba odreći radi postizanja specifičnog cilja.U računovodstvu se troškovi izražavaju i mjere u monetarnim jedinicama koje su bile ili trebaju biti plaćene za dobra ili usluge.Troškovima bliske kategorije su utrošci, izdatci i rashodi.

UTOŠCI- se mogu definirati kao fizičko ulaganje materijalnih vrijednosti i dobara u stvaranju učinakaIZDACI- se mogu definirati kao smanjenje novčanih sredstava u blagajni i na računima u banci-samo smanjenja nastala na normalan način-(smanjenja kao posljedica provale ne spadaju u tu kategoriju)RASHODI- su negativna stavka računa dobitka/gubitka-mogu se definirati kao žrtvovani resursi u stvaranju prihoda kojem pripadaju i koji se odnosi na određeno obračunsko razdoblje.-To znači da nisu svi troškovi istodobno i rashodi-Troškovi proizvodnje postaju rashodi tek kad se proivodi prodaju i kad se na temelju te prodaje prizna prihod tj.priznavanje prihoda po pravilu povlači za sobom i priznavanje pripadajućih mu rashoda.

UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA (Cost Management) može se definirati kao postizanje menadžerskih ciljeva na temelju optimalnog angažiranja troškova.Osnovni cilj upravljanja troškovima jest postići što veću dugoročnu korist od učinjenog troška ili postići određeni menadžerski cilj uz što niže troškove bez dugoročnih negativnih posljedica na rezultat poslovanja i konkurentsku poziciju.Ovakva definicija se temelji na pristupu promatranja odnosa između koštanja i koristi tzv.COST BENEFIT filozofiji koja predstavlja temeljni pristup u području upravljanja troškovima.

.-SVAKI TROŠAK SE ISPLATI AKO DONOSI VEĆU DUGOROČNU KORIST OD VRIJEDNOSTI ŽRTVOVANIH RESURSA.

-Prema tome cilj upravljanja troškovima nije apsolutna redukcija troškova «bez kojih se ne može», nego postići što veću dugoročnu korist od učinjenog troška.-To bi značilo podvrgavanje troškova sustavu controllinga tj: Upravljanje troškovima obuhvaća predviđanje, planiranje, budžetiranje i kontrolu troškova te analize koje pokazuju ponašanja troškova ovisno o promjeni okolnosti i uzroke odstupanja od predviđenih troškova s ciljem njihova zadržavanja u prihvatljivim granicama te osiguranja informacija menadžerima za izbor između alternativa koje omogućuju promjene smjerova aktivnosti radi postizanja optimalnih ekonomskih rezultata.

Menadžeri često svoju pozornost usredotočuju na prodajni potencijal s pretpostavkom da će ga profit pratiti. Međutim bez upravljanja troškovima profit može izostati i kod velikih prodajnih kvota- žrtvovanje resursa u svezi određenih učinaka nije neograničeno- u tržišnoj ekonomiji troškovi se moraju kretati u ograničenim okvirima.Značaj upravljanja troškovima može se vidjeti i u činjenici da nakon odgovora na pitanje «Može li se nešto proizvesti?», redovito slijedi pitanje «Uz kakve troškove je to moguće?»

1

U proizvodnji učinaka sve manje je tehničkih ograničenja ali ograničenja su u činjenici da je žrtvovanje resursa za određene učinke ograničeno prodajnom cijenom koja se u konkurenciji s drugima može postići na tržištu. Mogućnost pokrivanja troškova za određene tržišne proizvode redovito se kreće unutar odnosa između slijedećih ključnih ekonomskih kategorija:

PRODAJNA CIJENA - TROŠKOVI = DOBITAK Ili PRIHODI – RASHODI = DIBITAK

Pretpostavimo li da su prodajne cijene i prihod tržišne kategorije koje se formiraju u uvjetima konkurencije proizlazi da će dobitak (profit) bitno ovisiti o veličini troškova za određene učinke.

RAZVOJ UPRAVLJANJA TROŠKOVIMA- može se povezati s razvojem dviju računovodstvenih disciplina:

1. troškovno računovodstvo2. menadžersko računovodstvo

Za upravljanje troškovima koriste se podaci koje osigurava financijsko računovodstvo, ali i podaci i informacije koje daje troškovno računovodstvo. Sa stanovišta upravljanja troškovima:

Financijsko računovodstvo – osigurava povijesne podatke o troškovima i informacije o ulozi troškova u računu dobitka gubitka i bilanci .Troškovno računovodstvo- je usmjereno na detaljno određenje strukture troškova i njihove klasifikacije prilagođene potrebama menadžera, na planiranje i kontrolu troškova te donošenje specifičnih menadžerskih odluka u području upravljanja troškovima.Planiranje (u ovom kontekstu) odnosi se na postavljanje ciljeva i rezultata istraženih u budućim performancama.Kontrola (u ovom kontekstu) odnosi se na promatranje opsega prema kojemu su planirani i budžetirani ciljevi usmjereni i poduzimanje korektivnih radnji kad stvarni rezultati odstupaju od budžetiranih.Donošenje specifičnih menadžerskih odluka znači izbor smjerova aktivnosti koje donose optimalne koristi.

U svrhu planiranja i kontrole poslovnih aktivnosti menadžment mora imati informacije o troškovima koji sudjeluju u različitim poslovnim operacijama. Prilikom oblikovanja sustava upravljanja troškovima ključna poluga funkcioniranja tog sustava je povezivanje odgovornosti za troškove s menadžerima koji ih nadziru.-Ta informacija o troškovima pomaže menadžmentu odrediti uklapaju li se pojedine aktivnosti u prihvatljive troškovne okvire.

Kako bi odgovorili na temeljna pitanja o troškovima:

1. Koliki su stvarni ukupni troškovi?2. Što uzrokuje troškove i moraju li biti tako visoki?3. Što uraditi da se troškovi smanje ili održe u prihvatljivim granicama?4. Kakve efekte izazivaju troškovi na ukupan rezultat poduzeća?5. Koji menadžeri su odgovorni za troškove i kako ih motivirati na upravljanje

troškovima?

2

Menadžment treba sve veći broj složenih i preciznih informacija o troškovima, a u tu svrhu razvijeni su brojni modeli koji bi trebali osigurati efikasnije upravljanje troškovima. Modeli se mogu uvjetno svrstati u pet kategorija:

1. Modeli tradicionalnog upravljanja proizvodnim troškovima(Traditional Product Costing-TPC)

2. Modeli upravljanja troškovima utemeljenim na procesu(Proces Based Costing-PBC)3. Modeli upravljanja troškovima utemeljeni na aktivnostima(Activity Based Costing-

ABC)4. Modeli utemeljeni na integraciji upravljanja troškovima proces/aktivnosti(PBC/ABC)

i modeli upravljanja ukupnim troškovima5. Modeli koji pored kvantitativnih uključuju i kvalitativne elemente kontrole troškova

1.Modeli tradicionalnog upravljanja proizvodnim troškovima(Traditional Product Costing-TPC)-najstariji ,a temelji se na podjeli proizvodnih troškova u tri glavne grupe:

Troškovi izravnog materijala, Troškovi izravnog rada, Troškovi proizvodne režije

Glavno obilježje tradicionalnog modela je da se troškovi izravnog materijala i rada prate i kontroliraju po svakoj vrsti proizvoda odnosno po jedinici proizvoda(usluge), a troškovi proizvodne režije se pridružuju izravnim troškovima proizvoda na temelju udjela troškova izravnog rada. Jedan od većih nedostataka ove metode Tradicionalan pristup ne pravi razliku između različitih troškova aktivnosti proizvodne režije koji se pojavljuju kod svake vrste proizvoda što stvara iskrivljenu sliku o troškovima proizvoda naročito kad je udjel troškova izravnog rada u ukupnim troškovima malen, a troškovi proizvodne režije veliki.Osnovna prednost modela je u jednostavnosti njegove primjene pa se i danas ponekad koristi kod jednostavnih radno intenzivnih proizvodnji u manjim tvrtkama, kada se ne zahtjeva značajnija točnost rasporeda troškova proizvodne režije.

2.Modeli upravljanja troškovima utemeljeni na procesu (Proces Based Costing) – oblikovani su tako da prate i vrednuju troškove proizvodnje slijedeći tok procesa proizvodnje po fazama.Glavno obilježje PBC modela je da se izravni troškovi materijala i rada terete i prate po fazama procesa proizvodnje, a troškovi proizvodne režije dodaju se izravnim troškovima na razini svake faze uz primjenu određenih ključeva rasporeda utemeljenih na troškovnim indikatorima(Cost Drivers).PBC modeli bi trebali pokazati uzroke troškova proizvodne režije i stupanj njihovog pridruživanja izravnim troškovima svake faze u procesu proizvodnje. Usmjereni su prvenstveno na reduciranje proizvodnih troškova i unapređenje procesa proizvodnje.

Troškovi procesa se nastoje reducirati primjenom sljedećih metoda: Pojednostavljenje procesa, Reducirajući promjene u angažiranju resursa, Unapređenje tijekova procesa, Oblikovanje bolje kompaktnosti, Sinhronizacija procesa

3

Prednost PBC modela-mogu osigurati osnovicu za razumjevanje obrasca ponašanja troškova i analizu vremenskog ciklusa proizvodnje.

3.Modeli upravljanja troškovima utemeljeni na aktivnostima(Activity Based Costing-ABC)-popularni u području upravljanja troškovima.Funkcioniraju na način da se resursi priključuju aktivnostima, dok se aktivnosti priključuju troškovnim objektima na temelju opsega korištenja pri realizaciji troškovnih objekata.ABC modeli uzimaju u obzir uzročnu vezu između troškovnih indikatora(Cost Drivers) i aktivnosti.Resurs- je ekonomski element primijenjen ili upotrijebljen za realizaciju performance aktivnsti ( npr.plaće i materijal su resursi upotrjebljeni u realizaciji perform.akt.)Aktivnost:-Rad(djelovanje)unutar neke organizacije ili organiz.jedinice-Skup akcija koje se koriste za ciljeve ABC unutar organizacije ili org. Jed.Troškovni objekt (Cost Object) može biti proizvod, usluga, mušterija, ugovor, projekt ili druga jedinica proizvoda za koju je posebno oblikovano mjerenje troškova.Troškovni indikator (Cost Driver) je neki faktor koji uzrokuje promjene u troškovima neke aktivnostiSustav troškova utemeljen na aktivnostima(Activity-Based Cost System)-je sustav koji odražava i procesira financijske i operativne podatke o resursima tvrtke, aktivnostima, troškovnim objektima i mjerama performance aktivosti.Menadžment utemeljen na aktivnostima(Activity- Based Management-ABM) je disciplina koja je fokusirana na menadžment aktivnosti kao izvor za unapređenje vrijednosti dobivene od kupca i profit postignut od osiguranja te vrijednosti. Uklučuje analozu troškovnih indikatora, analizu aktivnosti i mjerenje performance. Za ABM je ABC model glavni izvor informacija.ABC modeli su bazirani na glavnoj knjizi i troškovi se dekompaniraju ovisno o konfiguraciji sustava. U okviru glavne knjige troškovi se liciraju na centre aktivnosti (troškovne centre) temeljem konzumacije aktivnosti uz pomoć prve razine troškovnih indikatora.U okviru centara aktivnosti (tr.cent.),troškovi se alociraju na troškovne objekte primjenom druge razine troškovnih indikatora.Na temelju takvog rasporeda troškova formuliraju se menadžerska izvješća. U oblikovanju ABC modela može se uočiti slijedećih pet koraka:

1. skupljanje akcija u aktivnosti2. definiranje troškova aktivnosti, 3. identificiranje centara aktivnosti, 4. selektiranje prve razine troškovnih indikatora, 5. selektiranje druge razine troškovnih indikatora.

Ovi modeli su izvorno razvijeni u cilju unapređenja informacija za upravljanje proizvodnim troškovima.U novije vrijeme uključuju i kontrolu troškova i unapredjenje procesa.Prednost-puno bolji za upravljanje troškovima u decentraliziranim organizacijama utemeljenim na centrima odgovornosti.

4

4.Modeli utemeljeni na integraciji upravljanja troškovima proces/aktivnosti(PBC/ABC)

Ovaj model temelji se na procesu koji bi trebao olakšati upravljanje troškovima kroz primjenu fleksibilnog budžetiranja koje prihvaća promjene u aktivnostima, uzima u obzir efekte promjena u fizičkom procesu ili u aktivnostima, kontrolu opravdanosti investiranja, identificiranje aktivnosti i troškove na dodane vrijednosti te mjerenje performanci.Kod svih novijih modela PBC i njihovih kombinacija opaža se orijentacija na upravljanje ukupnim troškovima a ne samo troškovima proizvodnje.

5.Modeli koji pored kvantitativnih uključuju i kvalitativne elemente kontrole trošnkova

Ovaj model se zasniva na posebnoj disciplini tzv.»Total Quality Management».Takvi modeli u upravljanje troškovima unose novu dimenziju- temelje se na upravljanju ukupnim a ne samo proizvodnim troškovima i to u kontekstu ostvarivanja profita uključivo i dimenziju korištenja kapitala. Oni uključuju i statističku kontrolu kvalitete, dobrobit kupca, održavanje ukupne proizvodnosti i sl.

Svaki od navedenih modela ili pristupa se razvija za određene uvjete i u okviru tih uvjeta može dati izuzetne rezultate, dok u drugačijim uvjetima može dati loše rezultate: -Složeniji modeli s više mogućnosti su značajno skuplji za izradu i uvođenje pa ih se uvodi kada će rezultati upravljanja troškovima opravdati takvo ulaganje.-Jednostavni modeli i modeli skromnijih mogućnosti u praksi mogu biti jednako zanimljivi ali za kupce s manjim zahtjevima ili za one koji žele manje novca žrtvovati u tu svrhu.

Upravljanje troškovima u praksi

Menadžeri u praksi intuitivno osjećaju koliko je važno upravljanje troškovima i koliko je velik njihov utjecaj na dobitak. POKUŠAJI da se utječe na troškove su različiti –od onihrespektabilnih (s puno znanja o ekonomiji i računovodstvu) do onih sasvim skromnih.Neki menadžeri izbjegavaju svaki trošak uključujući i one neophodne dok drugi dopuštaju rastrošnost .Najčešće se kontrola troškova svodi na umirivanje savjesti kroz štednju na nebitnim stvarima dok istodobno glavne stavke troškova teku u rijeci i izmiču nadzoru. Problem troškova i upravljanje troškovima dobiva na važnosti tek kad se pojave loši rezultati i kad je već kasno za prave poteze. Tad timovi stručnjaka «režu troškove» pa se pojavljuje i neizbježno otpuštanje radnika.

Kampanje kojima je cilj oštra redukcija troškova nisu upravljanje troškovima.-One su posljedica lošeg upravljanja troškovima u prijašnjem razdoblju.-Upravljanje troškovima je ozbiljan, konstantan i dugotrajan proces pozitivnog odnosa menadžera prema troškovima te stalnog procjenjivanja odnosa troškova prema koristi od tih troškova.Da bi menadžeri mogli upravljati troškovima na optimalan način, trebaju stalno proširivati i razvijati svoja znanja i biti nagrađivani za uspjehe.U nastojanju da se od učinjenih troškova ostvari maksimalna korist, ek .znanost i praksa razvile su neka opća pravila upravljanja troškovima koje menadžeri trebaju uvažavati.

5

Praktične koristi od upravljanja troškovima i velike pogreške

Praktične koristi od upravljanja troškovima ne dolaze preko noći, ali dugoročni rad na tome može dati impozantne rezultate. U svijetu se prednosti ostvarene upravljanjem troškovima koriste u promidžbi proizvoda i reklamnim spotovima, dok kod nas tome se ne pridaje zaslužena pažnja.Neki rezultati empirijskih istraživanja(Marn i Rosiello) ukazuju na veliki utjecaj upravljanja troškovima i prihodima na razinu ostvarenog dobitka:-Najveći utjecaj na ostvareni operativni dobitak ima povećanje cijene i to od 11.1% za svako povećanje cijene od 1%-Međutim, za 1% sniženja u ukupnim troškovima ostvaruje se impozantnih 10.1% operativnog dobitkaVažno je također znati da povećanje prodajne cijene može biti vrlo opasno jer izaziva reakciju konkurenata i pad vlastite prodaje pa se smatra veoma rizičnim potezom.Nasuprot navedenom, smanjenje ukupnih troškova ostaje zaštićeno i izvan domašaja konkurencije jer se teško uočava. Osim toga konkurenti i kupci na povećanje cijena reagiraju kao na negativan potez, dok uštede na troškovima svi priznaju kao nešto pozitivno u što je uložen trud i znanje i na što svakom pripada nagrada u obliku povećanog dobitka.U strukturi ukupnih troškova najveću korist daje smanjenje varijabilnih troškovna.Veći dobitak na smanjivanju varijabilnih troškova u odnosu na fiksne ostvaruje se zbog njihovog (obično) većeg udjela u strukturi ukupnih troškova, ali ni ušteda na fiksnim tr. nije zanemariva.Iz navedenog je razvidno da se upravljanje troškovima ISPLATI.( Strategija obrane od novih konkurenata)

Strategija obrane od novog konkurenta:

Novoulazeći konkurent koji nema upravljanje troškovima ima dobitak prije oporezivanja 10% i time je zadovoljan. Međutim, tvrtka koja vlada na tržištu suprotstavlja se ulasku novog konkurenta spuštanjem prodajne cijene za svotu za koju pretpostavlja da je novoulazeći konkurent ne može izdržati. Ako novoulazeći konkurent nije tvrtka sa upravlnanim troškovima ili ne može izdržati gubitak za vrijeme dok ne smanji svoje troškove, mora se povući. U strategiji upravljanja troškovima ima i loših primjera:Američka kompanija za proizvodnju piva je išla na podizanje cijena svojih dionica ali s troškom od konkurentskog položaja-na štetu kakvoće piva je drastično smanjila troškove, što je dovelo do kraha kompanije i nepovratne štete dioničarima.

VAŽNA PRAVILA U UPRAVLJANJU TROŠKOVIMA

1. Na dugi rok apsolutno je važno biti jeftiniji od konkurencije za istu razinu ponude ili nuditi više za istu cijenu

2. Da bi ostali konkurentni, troškovi poslovanja u relativnoj svoti moraju kontinuirano padati

3. Stvarni troškovi, prihodi i profit za svaki segment(centar odgovornosti),stvarne cijene i dobitak za svaku uslugu i sve ključne kupce moraju uvijek biti poznati. Tradicionalni računovodstveni sustav ili skraćivanje informacija od menadžera centara odgovornosti ne smiju ih prikrivati

6

4. Menadžerska kontrola općenito i controlling funkcija posebno, moraju se koncentrirati na:

-dobitak(profit) -novčani tijek i snagu održavanja izvora novca

***Bilo koja tvrtka, industrijska, visoko-tehnološka ili uslužna, može uspjeti na dugi rok samo ako nije skuplja , ili ako je jeftiniji ponuđač od konkurencije ali za istu kvalitetu.Biti jeftiniji ponuđač ne znači nužno imati najniže troškove među konkurentima. Može se voditi strategija proizvodnje s višim troškovima i prodaje po većim cijenama ali uz veću kvalitetu.- U tom slučaju treba biti jeftiniji ponuđač u toj klasi kupaca i proizvođača ili nuditi više od drugih za istu cijenu.

Stalno smanjivanje troškova u relativnoj svoti može biti rezultat smanjena rasipanja, povećane proizvodnosti, optimalnog odnosa između rasta kapaciteta i njihovog korištenja, a posebno sposobnost brzog prestrukturiranja kapaciteta. (Životni ciklus proizvoda –kraći, pa i ciklus povrata na angažirani kapital mora biti kraći, zbog čega tvrtke moraju napuštati manje profitabilne proizvode ili dijelove poduzeća, jer kad troškovi postanu nekonkurentni teško je popraviti.

Važan razlog zbog kojeg tvrtke prekoračuju prihvatljive troškove je taj da one obično ne znaju stvarnu strukturu svojih troškova kao ni mjesta ni razloge prekoračenja.Da bi pristupili pravilnom upravljanju troškovima menadžeri moraju znati odgovore na slijedeća pitanja:

A. Koji su troškovi vezani za koje proizvode i centre odgovornosti i to od nabave materijala do dostave robe kupcima, uključivši i naknadne usluge i doznake?

B. Koja je sadašnja točka ravnoteže između opsega proizvodnje i kapaciteta te koliko se može povećati instalirani kapacitet?

C. Koliki je povećani trošak i profit po svakoj jedinici koja bi se proizvodila i prodavala iznad sadašnje točke ravnoteže?

D. Koliko se mijenjaju troškovi promjenom opsega proizvodne i koji su troškovi neizbježni ako opseg opada?

E. Kako uskladiti tekuću strukturu troškova i koji je optimalan stupanj korištenja kapaciteta?

F. Koji su trendovi kretanja cijena u usporedbi s cijenama konkurencije?G. Koje su prednosti i nedostatci sadašnjih troškova u odnosu na troškove kod

konkurenata?

Većina se menadžera slaže da je bitno razumjeti troškove i profite njihova poslovanja iako često ni sami ne znaju što to zapravo znači.-Oni koji znaju često su frustrirani kad uvide da njihov informacijski sustav daje loše i nedostatne informacije i podatke na temelju kojih ne mogu razviti sigurnije upravljanje.Problem je u tome da menadžeri dobivaju informacije i podatke iz računovodstvenih sustava namjenjenih zadovoljenju potreba vanjskih korisnika, najčešće za državne kontrolne organe.

Da bi točno znali kakvi su troškovi i kako s njima upravljati menadžeri ih moraju pažljivo odrediti po vrstama, te ih pridružiti određenim centrima odgovornosti, proizvodima i uslugama kao i tržištima( u praksi često izostaje).

7

Spoznaje o troškovima i profitabilnosti po centrima odgovornosti i proizvodima pomažu menadžerima da zadrže velike dijelove općih režijskih troškova u prihvatljivim granicama.Kad tvrtke alociraju opće režijske troškove na određene proizvode i usluge to se očituje kao odnos troškova prema zaradi što je jedini pravi argument menadžerima u suzbijanju općih režijskih troškova koji bi se bez toga vrlo teško kontrolirali.Uz to menadžeri moraju stalno radi ti selekciju prema profitabilnijim proizvodima, a ne isključivo prema onima koji imaju veću prodaju (a donose manji profit).Osobito je važno da s odnosima između troškova i profita budu upoznati menadžeri koji na njih utječu-radi optimizacije troškova i profita.

Da bi se realizirao proces upravljanja troškovima potrebno je prethodno organizirano prikupljanje i obrada podataka.

Neki od ciljeva upravljanja troškovima:Planiranje i budžetiranje troškova, procjena budućih rezultata, zadržavanje troškova u prihvatljivim granicama, racionalizacija troškova, izbor optimalnih poslovnih alternativa i korektivnih postupaka, distribucija odgovornosti za troškove.

Zbog različitih aspekata promatranja potrebno je podatke o troškovima razvrstati i klasificirati, posljedica čega su brojne podjele troškova-motivirane svrhom kojoj služe:

PODJELE TROŠKOVA

1.podjela troškova prema prirodnim svojstvima – temelji se na porjeklu njihova nastanka, a smatra se temeljnom podjelom troškova.Omogućava utvrđivanje svrhe zbog koje su određeni troškovi nastali,ali i jednoobrazno evidentiranje i praćenje troškova te njihovo oblikovanje u bilanci i računu dobitka /gubitka. Formalizirana je kontnim planom svake tvrtke u okviru financijskog računovodstva

2.podjela troškova prema njihovoj ulozi u bilanci stanja: a) uskladištivi b) neuskladištivi. Iako je ova podjela ključna u financijskom računovodstvu, ona se koristi i u troškovnom i menadžerskom računovodstvu za planiranje i budžetiranje troškova.Važno je procijeniti koja će količina neuskladištivih troškova opteretiti proizvod kako ne bi došlo do nemogućnosti njihovog pokrića.

3.podjela troškova prema mjestima i nositeljima- usmjereno je na utvrđivanje stvarnih ili budućih performanci centara odgovornosti. Računovodstvo usmjereno na planiranje i kontrolu performanci centara odgovornosti naziva se još i računovodstvo odgovornosti.S aspekta podjele troškova prema mjestima nastanka u menadžerskom računovodstvu uobičajena je podjela troškova na one koji nastaju u proizvodnim centrima odgovornosti i na one koji nastaju u neproizvodnim centrima odgovornosti. tj.: a) troškove proizvodnje b) neproizvodni troškovivrijedi obrazac: PROIZVODNI TROŠKOVI + NEPROIZVODNI TROŠKOVI =UKOPNI TROŠKOVI

8

Ukupni troškovi se u menadžerskom računovodstvu najčešće svrstavaju u tri temeljne skupine:

a) troškovi materijalab)troškovi radac) troškovi režije: - troškovi proizvodne režije - troškovi opće režije

Vrijedi obrazac:

TROŠKOVI MATERIJALA + TROŠKOVI RADA + TROŠKOVI REŽIJE = UKUPNI TROŠKOVI

Proizvodni troškovi obuhvaćaju :a) troškove materijalab) troškove radac) troškove proizvodne režije

Proizvodni troškovi se dijele na: a) primarne troškove proizvodnje i b) troškove proizvodne režije

a) primarni troškovi proizvodnje sastoje se od troškova koji nastaju kao posljedica aktivnosti proizvodnog centra odgovornosti. To su troškovi materijala izravno utrošenog u proizvodnji, troškovi proizvodnog rada i drugi specifični poslovi vezani izravno za proizvodnju.

b) troškove proizvodne režije su troškovi koji su posljedica pratećih aktivnosti vezanih za proizvodnju ili troškovi koji se ne mogu izravno povezati s određenim proizvodom ili uslugom.

Prema tome, primarni su troškovi po pravilu direktni troškovi, a troškovi režije su indirektni troškovi.Direktni(izravni) troškovi-nastaju u određenom centru odgovornostiIndirektni(neizravni) troškovi – su troškovi koji se na njega prenose dodjeljivanjem po određenom ključu

Neproizvodni troškovi (troškovi opće režije) su raznovrsni i brojni a u terminima troškovnog i menadžerskog računovodstva se iskazuju u okviru osnovnih skupina:

1. troškovi uprave i opći administrativni troškovi2. administrativni troškovi nabave troškovi administracije (1.,2.)

troškovi uprave i prodaje (1.,2,3,4) 3. troškovi prodaje4. distribucije troškovi prodaje (3.,4.)5. troškovi istraživanja i razvoja R&D

9

Raspored troškova po nositeljima prelazi zahtjeve financijskog računovodstva i spada u područje troškovnog računovodstva. Nositelji troškova su proizvodi i usluge koji trebaju troškove apsorbirati kroz prodajnu cijenu .Bez lociranja troškova po nositeljima nije moguće planirati niti pratiti profitabilnost svake pojedine vrste proizvoda ili usluge.Za raspored troškova na nositelje ključna je njihova podjela na izravne (direktne) troškove proizvoda ili usluge i neizravne (indirektne) troškove koji se raspoređuju na proizvod ili uslugu.

1.Izravni (direktni) troškovi proizvoda ili usluge su troškovi koji nastaju u neposrednoj proizvodnji, odnosno oni troškovi koji se mogu izravno povezati s nekim proizvodom ili uslugom.(izravni materijali izrade proizvoda, plaće proizvodnih radnika, usluge drugih na izradi proizvoda itd.)

2.Neizravni (indirektni) troškovi koji se raspoređuju na proizvode mogu biti-koji se uobičajeno nazivaju režijski troškovi imaju osobinu zajedničkih troškova za više proizvoda na koje se raspoređuje.

-neizravni proizvodni troškovi(nastaju u neposrednoj proizvodnji ali se ne mogu izravno povezati s određenim proizvodom ili uslugom nego se moraju dodati izravnim troškovima po određenom ključu) ili

-neizravni neproizvodni troškovi

Metoda rasporeda neizravnih troškova na proizvode ili usluge uglavnom ovisi o ciljevima koje se želi postići. Ističu se dva načela koja je moguće koristiti za raspoređivanje :

1. Načelo korisnosti-za koji se prtpostavlja da svaki pojedinačni proizvod dobiva od stavke neizravnih troškova

2. Načelo sposobnosti proizvoda za nošenje tereta neizravnih troškova

U postupku raspoređivanja neizravnih troškova na proizvode logično je poći od primjene načela korisnosti, a tek ako to načelo ne zadovoljava s aspekta ukupnog poslovnog rezultata primjenjuje se načelo sposobnosti. U svakom slučaju pokazatelj koji služi za raspored neizravnih troškova mora predstavljati neko zajedničko obilježje svih proizvoda koje omogućava usporedbu.

Podjela troškova u odnosu na promjene razine (opsega) aktivnosti U odnosu na promjene razine aktivnosti, tj. U odnosu na promjene opsega (količine) proizvodnje, značajna je podjela troškova na:

1. fiksne troškove 2. varijabilne troškove3. miješane troškove(koji se sastoje od fiksnih i varijabilnih komponenata4. diskrecijske troškove

Podjela na fiksne i varijabilne troškove jedna je od najvažnijih i najviše korištenih podjela u troškovnom i menadžerskom računovodstvu.Fiksni troškovi su troškovi koji se ne mijenjaju prilikom promjene razine(opsega) proizvodnih aktivnosti.Varijabilni troškovi su oni troškovi koji se mijenjaju ovisno o promjenama razine aktivnosti

10

(količine proizvodnje ili usluga npr.)

Ovakva klasifikacija je valjana samo pod uvjetom da: -Vremensko razdoblje promatranja mora biti relativno kratko (1 god.)-0dstupanja u količini proizvodnje tj. proizv. aktivnosti mora biti u granicama koje ne zahtjevaju promjenu stupnja pripravnosti-Za cijelo vrijeme razmatranja troškova - tehnologija, menadžerska politika i upotrijebljene metode ostaju nepromijenjene.

Fiksni troškovi posljedica su posjedovanja fizičkog kapaciteta i ne mogu se izbjeći ako samo društvo ili njegovi dijelovi nisu prodani i ispisani iz knjiga ili ako tvrtka nije ugašena. Kao tipičan primjer navode se pristojbe na isticanje tvrtke, amortizacija i deprecijacija, troškovi investicijskog održavanja, najamnine, zakupnine i sl.U praksi fiksni troškovi se mogu mijenjati pod određenim pretpostavkama npr. povećanjem stupnja automatizacije. U slučaju znatnog povećanja opsega proizvodnje koji zahtjeva veći stupanj pripravnosti povećava se i dio fiksnih troškova iz čega proizlazi podjela na apsolutno fiksne troškove (ne mijenjaju se promjenom opsega proizvodnje) relativno fiksne troškove (mijenjaju se promjenom opsega proizvodnje, skokovito nakon toga opet kao fiksni neovisno o povećanju proizvodnje)-najamnine, zakupnine i sl.

Fiksni troškovi ako se promatraju kao tr. po jedinici proizvoda, oni padaju s porastom količine outputa, s tom razlikom da relativno fiksni padaju skokovito.

Varijabilni troškovi definirani su kao troškovi koji se mijenjaju ovisno o promjeni razine aktivnosti društva. Smatra se da su oni proporcionalni s promjenama količine proizvodnje ili usluga. Medjutim mogu se ponašati i neproporcionalno pa se zbog toga dijele na

proporcionalne (linearne) varijabilne troškove –po jedinici outputa su konstanta neproporcionalne (nelinearne) varijabilne troškove-mogu rasti/padati brže ili sporije u odnosu na razinu aktivnosti što ih dijeli na: -progresivno neproporcionalne varijabilne troškove-degresivno neproporcionalne varijabilne troškove

Miješani troškovi nisu strogo fiksni niti varijabilni, nego posjeduju obje komponente-do određenog stupnja pripravnosti se ponašaju kao fiksni a zatim kao varijabilni ili obrnuto(troškovi telefona, troškovi el. energije kod kojih račun sadrži fiksnu mjesečnu svotu).

Diskrecijski troškovi nastaju kao posljedica diskrecijskih menadžerskih odluka. Kad su jednom određeni promatraju se uglavnom kao fiksni, ali između njih postoje razlike- na povećanje ili smanjenje diskrecijskih troškova menadžeri mogu lakše utjecati nego na čiste fiksne troškove.(diskr.tr.-troškovi za oglase, reklamu, propagandu, troškovi učenja i sl.Zbog tog što ne moraju biti konstantni a ni dugoročni menadžeri ih mogu povećavati ili smanjivati ili isključiti u potpunosti neovisno o razini proizvodnih aktivnosti.Kako ovi troškovi često imaju veoma velik neizravni utjecaj na dobitak, menadžeri trebaju biti vrlo oprezni pri donošenju odluka o njihovoj potpunoj eliminaciji.

11

PODJELA TROŠKOVA S GLEDIŠTA NJIHOVE USPOREDBE I PREDVIĐANJA

Zbog velikog utjecaja troškova na financijski rezultat stvara se potreba njihovog predviđanja i planiranja te njihove usporedbe. U tu svrhu dijelimo ih na:

1) stvarni troškovi, -povijesni -tekući

2) planski troškovi,3) standardni troškovi,4) marginalni troškovi,5) prosječni troškovi.

1.Stvarni troškovi su odraz stvarno nastalih trošenja u određenom razdoblju.- Ako su nastali u prošlom razdoblju nazivaju se povijesni troškovi.- Ako su nastali u tekućem razdoblju nazivaju se tekući troškovi.

Evidentiranje i obračun su važni za sastavljanje međuobračuna i i godišnjih obračuna radi utvrđivanja stvarnih financijskih rezultata koji su temelj za obračun poreza, ostvarenog dobitka i donošenju odluka o isplati dividende.

2.Planski troškovi su troškovi koji se definiraju za neko buduće razdoblje. Oni su temelj dugoročnih, srednjoročnih i kratkoročnih planova.Razlika između planskih i stvarnih troškova je u tom što planski troškovi uzimaju u obzir i predviđanja o ponašanju troškova s obzirom na promjene uvjeta.

3.Standardni troškovi su troškovi proračunati za realizaciju određenog učinka pod normalnim odnosno prosječnim uvjetima.Oni pokazuju koliki bi trebali biti stvarni troškovi izravnog materijala, izravnog rada i režijski troškovi u normalnim uvjetima proizvodnje i poslovanja.(izravni, neizravni)

PODJELA TROŠKOVA OVISNO O MOGUĆNOSTI NJIHOVE KONTROLE

Ovisno o mogućnostima kontrole mogu biti:1) kontrolabilne2) nekontrolabilne

Podjela se temelji na mogućnostima menadžera da ih kontroliraju.-Ako menadžeri mogu utjecati na visinu troškova onda su to kontrolabilni troškovi.-Ako menadžeri nemaju utjecaj na visinu troškova onda su to nekontrolabilni troškovi.Ako to promatramo s aspekta različitih menadžera onda isti troškovi za neke mogu biti kontrolabilni a za druge nekontrolabilni(prevaljuju se na centar odgovornosti p ključu, te su za menadžera tog centra kontrolabilni).Sa stajališta tvrtke kao cjeline fiksni troškovi se smatraju nekontrolabilni tijekom godine jer se ne mijenjaju u tom razdoblju, dok su varijabilni troškovi većinom kontrolabilni.

12

PODJELA TROŠKOVA S OBZIROM NA NJIHOV KALKULATIVNI OBUHVAT

Uobičajena podjela je na:

1) apsorbirani,2) preapsorbirani,3) neapsorbirani troškovi.

-Kad je svota stvarnih neizravnih troškova manja od kalkulativne svote, razlika se tretira kao preapsorbirani režijski troškovi tj. Kao više naplaćeni neizravni troškovi.-Kad je svota stvarnih neizravnih troškova veća od kalkulativne svote, ta se razlika tretira kao podapsorbirana (neapsorbirana) režija, odnosno kao nenaplaćeni neizravni troškovi.

PODJELA TROŠKOVA SA STANOVIŠTA DONOŠENJA SPECIFIČNIH MENADŽERSKIH ODLUKA

-Ova podjela se temelji na različitim pogledima menadžera na troškove.Ti pristupi variraju o situacijama u kojim menadžeri donose odluke i svrsi za koju se određeni pristup koristi:

1) opravdani i neopravdani troškovi,2) izbježivi i neizbježivi troškovi,3) oportunentni troškovi,4) transakcijski troškovi,5) interne cijene u ulozi troškova,6) troškovi konkurentnosti.

Opravdani troškovi su troškovi nastali kao posljedica povećanja proizvodnje iznad planirane, ili kao posljedica objektivnih okolnosti na koje menadžer nije mogao utjecati. Mogu nastati i kao posljedica namjerne aktivnosti kojom se poboljšava poslovni rezultat.

Neopravdani troškovi su troškovi nastali kao posljedica pogrešnih poslovnih odluka ili propuštanja potrebnih zahvata u svezi sa prethodnom kontrolom troškova.

Podjela troškova na izbježive i neizbježive temelji se na mogućnosti menadžera da poduzmu aktivnosti s ciljem redukcije troškova.Izbježivi troškovi su svi troškovi koji prekoračuju minimalne troškove za održavanje određenog opsega proizvodnje.Neizbježivi troškovi su troškovi nužni za održanje određenog opsega proizvodnje.

Oportunentni troškovi se pojavljuju u terminima menadžerskog računovodstva ali ne i u financijskom računovodstvu jer ih se tu ne smatra pravim troškovima.Oportunentni troškovi predstavljaju usporednu mjeru pokrića fiksnih troškova i ostvarenja eventualnog dobitka (nakon pokrića varijabilnih troškova) u slučaju alternativne mogućnosti zarade.

Transakcijski troškovi su troškovi tržišne razmjene koji obuhvaćaju:-informacijske troškove nalaženja potencijalnih partnera,

13

-troškove pregovaranja i izrade ugovora,-troškove kontrole provedbe ugovora-troškove koji nastaju eventualnim raskidom ugovora.Interne cijene u ulozi troškova predstavljaju u biti specifične troškove određenog centra odgovornosti kojim ga se tereti za interno nabavljene inpute. Specifičnost je u tome da su istodobno interni prihodi i interni troškovi iste tvrtke, ali različitih podjedinica te tvrtke.

Troškovi konkurentnosti su troškovi održanja konkurentnog položaja tvrtke: troškovi proizvodnje na temelju kojih se određuje prodajna cijena prema kupcima, troškovi nužni za održanje kvalitete i dizajna proizvoda na konkurentnoj razini, troškovi reklame i propagande i sl.Smanjenje troškova konkurentnosti ispod optimalne razine može dovesti do pada konkurentske sposobnosti a time i do pada dobiti.

14