Embed Size (px)
Citation preview
H R V A T S K O G K U L T U R N O G D R U [ T V A U M A R I B O R U
S V I B A N J 2 0 0 8 . - B r o j 2 3 - G O D I N A I X
Bilateralni odnosi granica koja spaja i razdvaja
Poznati Hrvati u Mariboru
Marko Novosel
Povijest hrvatskih gradova
^akovec
Hrvatska domovina kravate
2
Drage ~itateljice i ~itatelji, dragi prijatelji Hrvatskog kulturnog dru{tva!
Pro{la su ve} dva mjeseca i pred nama je novi broj Gla-sila. Uz aktualne obavijesti o radu Dru{tva, trudimo se pronalaziti zanimljive teme koje biste rado ~itali. Pi{emo
o Hrvatskoj, njezinoj burnoj povijesti te prirodnim ljepotama, jednako kao i o drugim zanimljivostima koje su njoj i nama na ~ast i ponos.U `elji da se prilagodimo va{im interesima, voljeli bismo znati jeste li zadovoljni s temama o koji-ma pi{emo. Ujedno se veselimo va{im budu}im prijedlozima, odnosno sugestijama, kako bismo zajedno sudjelovali u stvaranju ~asopisa koji bi odgovarao {irem krugu ~italaca.U sljede}im brojevima namjeravamo sadr`aj Glasila upotpuniti kratkim crticama o vama, dra-ge na{e ~lanice i ~lanovi, zatim o va{em `ivotu, zanimanju, hobiju, uspjehu u sportu, studiju i radu...ukratko, svim zanimljivostima koje se ti~u vas i va{ih najbli`ih. Kako bismo se me|usobno upoznali i zbli`ili, htjeli bismo da se pi{e upravo o vama. Me|utim, postavlja se pitanje: kako do}i do tih informacija? Jedini je na~in preko vas sa-mih, dakle da nam te informacije proslijedite tele-fonom, {aljete e-mailom ili po{tom. Jedan od na{ih temeljnih problema le`i upravo u neprepoznatljivosti Dru{tva. Mnogi od na{ih ljudi nisu ~ak ni upoznati s ~injenicom da u Maribo-ru postoji Hrvatsko kulturno dru{tvo u koje bi se mogli u~laniti. Iz tog bismo razloga trebali prona}i na~in ve}eg prisustva u javnosti, da se o nama vi{e govori i vi{e ~uje, a to }emo posti}i organizi-ranjem raznih koncerata, tj. prisutno{}u u javnim glasilima. Ve}oj prepoznatljivosti mo`ete i vi, dra-ge ~lanice i ~lanovi, puno doprinijeti razgovorom s prijateljima, znancima, susjedima te isticanjem pozitivnih na~ela i aktivnosti na{ega Dru{tva. Unato~ svim problemima, u radu Dru{tva opa`amo pozitivne pomake koji se reflektiraju pove}anom aktivno{}u sada{njih te pridobivanjem novih ~la-nova, odnosno ve}im zanimanjem za Glasilo.U ovome broju mo`ete na pretposljednjoj stranici vidjeti uzorak nove ~lanske iskaznice koju bi do kraja teku}e godine trebali dobiti svi novi i stari ~lanovi te simpatizeri. Pla}ena ~lanarina nije uvjet za pridobivanje izkaznice. Za ~lansku izkaznicu
potrebno je donijeti fotografiju i uplatiti 1,50 Eur za tro{kove tiskanja. Za uplatu ~lanarine mo`ete koristiti uplatnicu prilo`enu u Glasilu. Ako ~lanari-nu upla}ujete jednom uplatnicom za vi{e ~lanova obitelji, upi{ite sva imena. Bez dodatnih tro{kova ~lanarinu mo`ete uplatiti i na sjedi{tu Dru{tva svaki utorak od 19 do 21 sati. U Glasilu }ete pro-na}i i nagradnu igru s pitanjem iz povijesti o hr-vatskim kraljevima, koja je predvi|ena za mlade ~lane. Pravo sudjelovanja u nagradnoj igri imaju samo aktivni ~lanovi s pla}enom ~lanarinom za ovu godinu.Kako bi {to vi{e ljudi imalo mogu}nost pro~itati na{e Glasilo, i ovom prilikom predla`em da ga – nakon {to ga pro~ita cijela obitelj – proslijedite prijateljima, susjedima ili znancima, dakle svim zainteresiranima, a nama javite njihovu adresu na koju im ubudu}e mo`emo slati sljede}e brojeve. Na kraju bih volio iskoristiti priliku da se zahvalim svim autorima ~lanaka te Uredni~kom odboru na njihovom trudu i doprinosu pri nastajanju Glasila.
predsjednik HKDMJosip Kelemen
^asopisHrvatskog kulturnog dru{tva u Mariboru
Partizanska cesta 12, 2000 Maribor, SlovenijaTel.: +386 (0)41/ 355 431
E-mail: [email protected]
TRR:10100-0044564123 (novi!)Pri: Banka Koper d.o.o.
Glavni i odgovorni urednik: Josip Kelemen
Uredni~ki odbor: Dubravka Lovrec Jaj~evi~,
Petar Lisjak, Patricija Tkal~ec, Zlatan Tur~in, Davor Zduni}
Fotografija na naslovnoj stranici: “Srda{ca”, Zlatan Tur~in
Prelom: Grafi~na forma HutterTisak: Ma-tisk, Maribor
Glasilo je sufinancirano i od strane Ministarstva Republike Slovenije
za kulturu.
Uvodna rije~
GLASILO
3
Broj 23, svibanj 2008
Kazalo:Uvodna rije~ 2Granica koja nas spaja i razdvaja 3Intervju s Markom Novoselom 4Srda{ca - cvije}e iz vrtova na{ih baka 6Povijesni razvoj starog grada u ^akovcu 7Nacionalni park Mljet 9Neka bude Tesla - i bi svjetlo! 10Rodu o jeziku 11Nostalgija 12Bleiburg i Maribor povezuju grobovi Hrvata 13Hrvatska - domovina kravate 14Hum - najmanji grad na svijetu 14Susret s utemeljiteljima HKDM 15Hrvatice su izlagale fotografije u Mariboru 15Torta Frankopan 16Dje~ja stranica 17Aktualne informacije 18
Nakon {to je Slovenija 2004. godine postala ~lanicom Eu-ropske unije u jednim hrvatskim novinama pro~itala sam ovu vijest: “Polaganjem kamena temeljca otpo~eli su radovi na rekonstrukciji me|unarodnog grani~nog prijelaza Bregana. Rije~ je o dijelu projekta “Inte-gralno upravljanje granicama”
koji se odnosi na modernizaciju grani~nog prijelaza s ciljem unapre|enja protoka ljudi, roba i usluga”. Tom prigodom istaknuta je va`nost ovog prijelaza za Hrvatsku i Sloveniju budu}i da on treba pospje{iti zapo{ljavanje i razvoj pograni~nog podru~ja i oja~ati veze izme|u pograni~nih mjesta Hrvatske i Slovenije.Vijest je sama po sebi bila dobra vijest i iz nje se is~itavalo da dva naroda, dva najbli`a susjeda, Hrvati i Slovenci, `ele u~initi ne{to dobro za svoju zajedni~ku budu~nost. Ali u toj vijesti ostala je neka nedore~enost, jer narod s obje strane granice zajedno `ivi i radi ve} stolje}ima i unato~ raznim dr`avnim ure|enjima i ad-ministrativnim zaprekama uvijek je nalazio na~ina za suradnju. I Hrvati i Slovenci uz granicu nagla{avaju da granice me|u ljudima nikada nije bilo, premda se suo~avaju sa ~injenicom da ona trenutno zaista posto-ji. Nadaju se da ne}e jo{ dugo i da }e ulaskom Hrvat-ske u EU i ta ~injenica nestati.U ovome trenutku treba se potruditi prona~i i izradi-ti zajedni~ke projekte kojima bi oplemenili i obogatili `ivot s obje strane granice a financijska sredstva osi-gurali iz fondova EU. Na`alost, EU nam zamjera na ne-
GRANICA KOJA NAS SPAJA I RAZDVAJA
dostatku znanja i prakse u programima prekograni~ne suradnje te nepoznavanje financijskih mehanizama za regionalni razvoj. Zbog toga je potrebno mobilizirati i maksimalno iskoristiti tradicionalnu povezanost i mul-tikulturalne veze, obiteljske, gospodarske, kulturne, turisti~ke i sl. Gledaju}i nedjeljni dnevnik, iskreno me obradovala jedna vijest. Na jednom od mostova preko rijeke Su-tle, Hrvati i Slovenci odr`ali su svoju staru tradiciju zajedni~kog pjevanja. U svojim ma{tovitim narodnim
no{njama krenuli su do sre-dine mosta gdje su prvo zapjevali jedni, pa drugi, a zatim su nastavili pjevati za-jedno! I pri tome su se ~udi-li za{to neki “tamo gore” ne `ele ili ne znaju rije{iti pro-
bleme koji postoje me|u dr`avama. Jer, svi ovi ljudi uz Sutlu sigurni su “da se svi problemi mogu rije{iti na lijep na~in”. Priznaju da su se i oni ponekad znali posvaditi, no ne zbog politike, ve} zbog lijepe djevoj-ke. Ovo iskreno priznanje me razveselilo i u mislima sam hrvatskim i slovenskim momcima po`eljela da se ~e{}e “posvade” zbog neke lijepe Hrvatice ili Sloven-ke. Kako stara dalmatinska podoknica ka`e: “Da nije ljubavi niti svijeta nebi bilo”.S obzirom da ve} stolje}ima `ivimo jedni kraj drugih i jedni s drugima, sve vi{e za~u|uje slovensko mi{ljenje da Hrvati nisu autohtona/tradicionalna nacionalna ma-njina. Zar nema ve}e tradicionalnosti od vjekovnog mije{anja gena i mobilnosti naroda uz granicu!? EU danas od Hrvatske i Slovenije o~ekuje pobolj{anje ra-zvoja obrazovnog i socijalnog sustava za nacionalne manjine kao i kulturnu razmjenu me|u njima. Sloven-ci u Hrvatskoj imaju priznat status manjine od samog po~etka stvaranja hrvatske dr`ave, dakle ve} Usta-vom 1990. godine. Premda se Slovenci od 1997. godi-ne taksativno ne navode u Ustavu RH kao nacionalna manjina, ve} se nalaze u kategoriji „i drugi“, zadr`ali su sva prava koja proizlaze iz tog statusa. Na`alost, slovenska Vlada za sada nema sluha za priznanje statusa manjine Hrvatima, premda se danas spona izme|u dr`avljanstva, nacionalnog identiteta i migra-cija pojavljuje kao va`no politi~ko pitanje u Zapadnoj Europi a o ~emu govori i Okvirna konvencija Vije}a Eu-rope o za{titi nacionalnih manjina. Sve to ukazuje da se osnovna ljudska prava ne mogu po{tovati dok se u potpunosti ne rije{e manjinska prava.
Dubravka Bari{a Bo{njak,Veleposlanstvo RH u RS
Razmi{ljanja
Sve je dosti`no! “Nemogu}e“ postoji samo kod lu|aka. (Napoleon Bonaparte)
4
U nedilju Ane, Ma{kare, Autobus calipso, San-dolina, Malena, Zagreb, Zagreb, Zbog ~ega te volim,…samo su neke od mno{tva nezaboravnih pjesama iz bogatog repertoara hrvatske legen-de zabavne glazbe, a danas na{eg sugra|anina Marka Novosela, kojeg smo zamolili za razgovor kako bi ga jo{ vi{e pribli`ili na{im ~itateljima. Pro-slavljeni pjeva~ ljubazno se odazvao na{oj molbi, te smo se predsjednik HKDM i ja ubrzo na{li u div-noj obiteljskoj ku}i bra~nog para Novosel. Ovdje na Pobre`ju u predgra|u Maribora okru`eni zele-nilom prirode, supru`nici Marko i Ervina, zasi}eni dugogodi{njom velegradskom vrevom i napornim turnejama provode miran obiteljski `ivot.Zahvaljuju}i dugoj glazbenoj karijeri, Marko je proputovao velik dio na{e planete i proveo dulja `ivotna razdoblja izvan mati~ne domovine Hrvat-ske daleko od rodne Slavonije.Rodiv{i se 1936. u Novoj Gradi{ci, gdje provodi djetinjstvo i najraniju mladost, Marko se s rodite-ljima zbog o~eve slu`be seli u Zagreb. Naime, Markov otac nakon rata kao vrstan kirurg, u~esnik NOB biva premje{ten u Zagreb gdje je jedno vri-jeme bio i ministar zdravstva RH. Upisom u 5. ra-zred gimnazije Marko nastavlja {kolovanje u na-mjeri, da kasnije upi{e studij i postane agronom.Me|utim muzi~ki dar promijenio mu je zacrtani `ivotni put. Naime, Marko je uz redovno {kolova-nje uzimao i satove klavira i time sticao muzi~ko znanje, koje mu je omogu}ilo, da po sluhu „skida“ pjesme sa radia i plo~a prenose}i ih na papir.Zna~i li to po~etak muzi~kog djelovanja?-Na neki na~in, da. U to vrijeme jako su bile popular-ne talijanske pjesme. Mene je posebno fascinirao Luciano Tajoli. Njegov na~in interpretacije poseb-no me dojmio, pa sam zbog toga njegove pjesme najradije pjevao. On je bio i ostao moj pjeva~ki idol. To moje pjevanje uz gitaru u dru`enju s vr{njacima po parkovima i pod prozorima pro~ulo se i {ire, pa me jednog dana , na moje veliko iznena|enje, pozvao poznati skladatelj zabavnih melodija Nikica Kalo|era, da do|em u studio Radija Za-greb na probno snimanje. S velikim veseljem sam se odazvao i sa sobom ponio svoje note koje sam prethodno skinuo po sluhu, {to je g. Kalo|eru ugodno iznenadilo, uvidjev{i da sam „notalan“, tako smo u `argonu nazivali muzi~ko pismenost. To mi je bila velika prednost, jer je samnom bilo puno lak{e raditi. Nije pro{lo ni mjesec dana, a ja sam ve} dobio ponudu za nastupe sa orkestrom Radija Zagreb na tada{njim nedjeljnim glazbenim ve~erima u Glazbenom zavodu, {to je za mene bila velika ~ast.
Gospodine Novosel, Vi dakle niste svoju pjeva~ku karijeru zapo~eli sa „prvim pljeskom“ ili nastu-pima na tada vrlo poznatim „plesnja-cima“ kao mnogi drugi pjeva~i?-Upravo zahvalju-ju}i Nikici Kalo|eri, koji me je zbog mog muzi~kog obrazova-nja ste~enog na sato-vima klavira uklju~io u nastupe sa orkestrom Radia Zagreb direktno sam u{ao u svijet zabavne glazbe. Ubrzo su uslijedile i moje prve snimke. Mislim da su to bile skladbe Vatreni poljubac i Nije li la`an tvoj mir.Mo`emo li to razdoblje 1957./58. ozna~iti kao Va{u ̀ ivotnu prekretnicu kad ste se definitivno oprostili od namjere da postanete agronom?-Da, jer od tada sam se gotovo posve predao mu-zici i pjevanju. Slijedili su muzi~ki festivali, snima-nja plo~a, koncerti po gradovima diljem Jugoslavi-je, nastupi na TV….
Borba za o~uvanje hrvatskog jezika
Na zabavno glazbenom nebu biv{e dr`ave za-sjala je nova zvijezda, koja je svojim punim sja-jem blistala niz godina. Na svakom koraku ~ule su se Va{e pjesme. Festivali zabavne glazbe diljem dr`ave 60-tih godina pro{log stolje}a, na kojima su se promovirali svi najve}i hito-vi, bili su nezamislivi bez Marka Novosela. A onda, odjednom, na vrhuncu slave „nestali“ ste sa `ive scene, preostala nam je Va{a „au-dio-prisutnost“- radio, plo~e. Parafraziraju}i tekst iz Va{e pjesme Malena zapitao bih se u {ali – „dali nas vi{e niste voljeli ili ste samo htjeli, da Vas toliko tra`imo?“-Nestao? Ne, na poziv na{ih iseljenika Hrvata ot-putovao sam u Ameriku u Cleveland, da bi odr`ao dva koncerta. Nakon odr`ana dva koncerta brat, koji tamo `ivi nagovorio me, da ostanem jo{ malo kod njega, da se odmorim. Me|utim, kad su na{i iseljenici ~uli, da sam jo{ u Clevelandu uslijedile su ponude i molbe sa svih strana, da do|em na-stupiti i u njihove gradove, koje jednostavno nisam mogao odbiti. Pristao sam i ostao {est godina. Ti koncerti po gotovo svim ve}im gradovima SAD i Kanade ostati }e neizbrisivo u mom sje}anju. Ne mogu vam opisati s kakvim zadovoljstvom i
AKO PO[TUJE[ DRUGE, I ONI ]E TEBE PO[TOVATI
Intervju s Markom Novoselom
GLASILO
5
Broj 23, svibanj 2008
sre}om je bila obuzeta moja du{a i srce me|u na{im razdraganim iseljenicima, kojima sam u te daleke krajeve kroz pjesmu i doma}u rije~ donio dio Hrvatske - njihove otad`bine iz koje su ponikli njihovi korijeni. Nisam se mogao na~uditi, da u svim tim gradovima na{i iseljenici imaju tambura{ke sa-stave, koji gaje hrvatski jezik i melos, koji su me pratili na koncertima.Osim nastupa na koncertima imao sam stalan anga`man u New Yorku u uglednom restoranu na{eg iseljenika na Madison aveniji, koji je 10 min udaljen od Empire State Buildinga. Vlasnik resto-rana mi je omogu}io, da povremeno izostanem zbog koncerata u drugim mjestima.Ostala su mi fantasti~na iskustva i uspomene i ni-kad mi nije bilo `ao {to sam se tako dugo zadr`ao u Americi, a {to je imalo za posljedicu, osjetan pad moje popularnosti u domovini zbog nepojavljiva-nja u `ivo na doma}oj sceni. To je bilo neminovno, jer kako ka`e na{ Slavonac – Koga nema ni tala mu nema.Povratak je ipak do{ao.-Nakon pet godina izbivanja i mnogih nastupa za`elio sam si odmora u domovini {to sam i ostva-rio. Bilo je to 1970. Odmah po dolasku nastupio sam na Splitskom festivalu. Ponudu sam dobio ~im su saznali, da dolazim na odmor. Te se go-dine desila jo{ jedna prekretnica u mom `ivotu, a za koju glavnu „ krivnju“ snosi moja `ena Ervina. Naime, te je godine dugogodi{nja simpatija pre-rasla u ljubav. Ja sam, dodu{e, ponovo otputo-vao u Ameriku , ali sam se ve} idu}e godine vratio natrag u domovinu. Ljubav se pretopila u brak s Ervinom.
Nakon tog definitivnog povratka u domovinu Mar-ko Novosel ponovo je punim jedrima uplovio u zabavnomuzi~ke vode nastupaju}i po festivalima i koncertima po svim republikama biv{e dr`ave.
Posebno su zapa`eni njegovi nastupi na festivali-ma kajkavske popevke u Krapini.U to vrijeme za na{e pjeva~e posebno su bile pri-mamljive turneje po zemljama SSSR na kojima je i Marko ~esto nastupao, a priklju~ila mu se i supruga Ervina. Te turneje bi trajale po nekoliko mjeseci u vi{egodi{njem razdoblju, a na{i pjeva~i su bilje`ili odli~an uspjeh.
@ivotni put zagrep~anina Marka Novosela stalno ga je odvajao od nje-govog Zagreba o kojem pjeva u nekoliko vrlo poznatih nezaboravnih pjesama, pa tako na
prijedlog supruge Ervine 1981. god. bra~ni par Novosel sa sedmogodi{njom k}erkom Ma-rinom seli u Be~ gdje ostaje 20 godina. Mar-ko uz stalne anga`mane u elitnim hotelima kao „solounterhalter“pjevaju}i uz klavir, ~esto vrlo uspje{no nastupa na koncertima po Austriji, Njema~koj, [vicarskoj i susjednim zemljama. Na{oj javnosti manje je poznato, da se Marko u tim zemljama s pjesmom Blumenfest in Taormina nalazio na vrhu top ljestvice.Valja naglasiti, da su mu njegove glasovne kva-litete omogu}avale izvo|enje razli~itih `anrova pjevanja od zabavne, narodne i country glazbe do opernih arija, {to potvr|uje i zajedni~ki na-stup na koncertu sa glasovitim hrvatskim opernim pjeva~em Krunoslavom Cigojem.Iako se u razgovoru s nama nije mogao opredi-jeliti za najdra`u mu pjesmu ili stil, navode}i da je to ovisno od trenutnog raspolo`enja ~ini mi se da mu je ipak najdra`i po~etak.Talijanski belcanto i Luciano Tajoli ostavili su trajan, neizbrisivi trag, koji ga prati ~itav `ivot i koji ga je „isprovocirao“, da postane pjeva~. Nije tajna, da je pjesmom Nije li la`an tvoj mir, osvojio i srce supruge Ervine.
Kako proslavljeni pjeva~ s tako bogatim iskustvom gleda na sada{nje stanje odnosno tren-dove u zabavnoj glazbi?-Svako doba donosi svoje zna~ajke, koje obilje`avaju tre-nutno vrijeme. Meni je to jasno, ali jednu stvar nikako ne mogu prihvatiti, a to je da se premalo pa`nje posve}uje tekstu odnosno jeziku u pjesmama. Ne pazi se do-voljno na izgovor, akcent…. Svo-jevremeno smo na Radiu Zagreb imali na snimanju prisutnu jezi~ku urednicu, koja je strogo pazila na izgovor i stalno nas korigirala. Po-nekad se ~ak i glazba dora|ivala, da bi se postigla jezi~ka isprav-
Veseo ~ovijek je kao sunce: kud god ide, osvjetljava. (Turska poslovica)
6
nost. ^ak i u vremenima u kojima nije bilo uputno posebno isticanje hrvatskog jezika, mi smo se bo-rili za njegovo o~uvanje.
Maribor - grad po mojoj mjeri
Volite hrvatski jezik, a sudbina Vas je stalno vo-dila na druga jezi~na podru~ja. Eto sada `ivite u Mariboru, a imam osje}aj, da ovu prekrasno ure|enu ku}u okru`enu prirodom ne bi olako napustili.-U pravu ste. Maribor mi se svidio jo{ prilikom mo-jih prvih nastupa u Velikoj kavarni, koje je tada or-ganizirao pokojni Bo`o Podkraj{ek. Ovamo sam uvijek rado dolazio. U `ivom sje}anju su mi osta-li nastupi u Unionskoj dvorani, pa Pajkov ples…. Ovo nije nikakvo ulizivanje, vjerujte mi , jer sam Maribor zavolio jo{ prije nego {to sam s Ervinom stupio u prisniji odnos. Eto, a sudbina je ipak htje-la, da ovdje sagradimo svoj novi dom, na lokaciji stare obiteljske ku}e, koju je naslijedila supruga.Maribor je grad po mojoj mjeri, okru`en divnom prirodom u koju ~esto odlazim i zbog “ ribi~ije“ , koja me tako|er vrlo privla~i. Dobro smo se uklo-pili u ovu sredinu, koju po{tujemo i cijenimo, jer ako po{tuje{ druge i oni }e tebe po{tovati i pri-hvatiti bez obzira na nacionalnost, jezik, profesiju ili slavu.Imate li jo{ koji hobi osim ribolova?Dosta vremena prosjedim uz kompjuter rade}i neku vrstu sa`etka mojih pjesama koriste}i
mogu}nosti, koje nudi suvremena elektronika, jer bi htio da i u tom obliku ne{to ostane iza mene. Po{to vi{e ne `elim prihva}ati nikakve stalne pjeva~ke obaveze, nastupam tek povremeno u nekim specifi~nim prigodama, ostaje mi vi{e vre-mena za moju du{u.Ovdje u Mariboru stekli ste nove prijatelje s kojima se ~esto dru`ite, a kako je sa prijatelji-ma iz mati~ne domovine?Sa starim prijateljima i kolegama iz Hrvat-ske ostao sam u dobrim odnosima. ^esto nas posje}uju i dragi su nam gosti. Uz dobru kapljicu malo popri~amo, zapjevamo koju i vrijeme brzo pro|e.
I nama je u prijatnom razgovoru u dru`enju sa simpati~nim doma}inima vrijeme zaista brzo pro-letjelo. Puno smo saznali o proslavljenom intre-nacionalcu Marku Novoselu, ~ije ime je zlatnim slovima zapisano u povijest hrvatske zabavne glazbe. Kao zaslu`ni hrvatski umjetnik odlikovan je od predsjednika Tu|mana plaketom – Redom Danice hrvatske s likom Marka Maruli}a. Unato~ velikim uspjesima slava mu nikad nije udarila u glavu. Ostao je nevjerojatno skroman, {to ga u sr-cima generacija koje su `ivjele i rasle s njegovim pjesmama ~ini jo{ ve}im.Zahvaliv{i se na prijatnom razgovoru i srda~nom gostoprimstvu, oprostili smo se uz - dovi|enja do slijede}eg dru`enja u na{em Hrvatskom kultur-nom dru{tvu.
Petar Lisjak
Dicentra je rod iz porodice mako-va, koji obuhva}a ve}inom trajni-ce. Oko 20 vrsta rasprostranjeno je u Sjevernoj Americi i isto~noj Aziji. Najpoznatija je Dicentra spectabilis, kod nas poznata kao srda{ca. U nekim je na{im krajevi-ma zovu i min|u{e jer je u vrijeme na{ih baka srda{ce bilo vrlo ~est oblik nau{nica. Paralelno stan-dardnome nazivu spomenutoga cvijeta, dakle srda{ca, u hrvat-skome jeziku nerijetko nailazimo i
na kajkavizirani termin sr~eki, odnosno varijantu koja svoju etimologiju zahvaljuje narodnoj predaji - djevoja~ko srce. Njema~ke su ina~ice vidno ma{tovitije, odnosno analogne metafori~nim aluzijama koje nedvojbeno asociraju svojim izgledom: tränendes Herz (“srce koje pla~e”), hängendes Herz (“srce koje visi”), jednako kao i Herzblume (“cvijet u obliku srca”).Spomenutu je romanti~nu trajnicu jo{ 1847. godine u Europu donio engleski botani~ar i istra`iva~ Robert Fortune s ekspe-dicije iz Kine. Ve}ina biljaka, koju i danas vidimo u na{im vrtovima, potje~e od tada donesenih primjeraka.Od tog doba srda{ca su postala jedno od najomiljenijega vrtnog cvije}a, koja su se ~esto mogla vidjeti u seoskim dvori{tima. Jedno su vrijeme bila nepravedno zapostavlje-na kao staromodna, a danas ih sve ~e{}e susre}emo. U
SRDA[CA – cvije}e iz vrtova na{ih bakana{im krajevima srda{ca su se dobro akomodirala. Rije~ je o elegantnoj, busenastoj i dugovje~noj biljci kojoj najbolje odgovaraju polusjenovita mjesta. Visoka je oko 80 cm, a s vremenom razvija ve}e busene.Nakon duge zime njezini izbojci po~inju ve} u o`ujku pro-virivati iz zemlje. Kako je vrijeme toplije, stapke sve br`e rastu. U travnju su na dugim svinutim stabljikama nanizani neobi~ni ru`i~astocrveni cvjetovi. Iz njih izviru bijele unutar-nje latice nalik na suze. Zbog rane cvatnje mraz mo`e o{tetiti cvjetne pupove. To samoj biljci ni{ta ne smeta, ali te godine ne mo`emo u`ivati u mnogobrojnim predivnim cvjetovima. Zbog toga je, ako se o~ekuje mraz, po`eljno biljku za{tititi.Poznata je i lijepa sorta Dicentra spectabilis ’Alba’ s potpu-no bijelim cvjetovima. Ona je ne{to slabijeg rasta, a stablji-ke i listovi su svjetlije zelene boje. Cvate i tijekom svibnja, a pojedina~no i u lipnju. Budu}i da odrezani cvjetovi relativno dugo traju, primjereni su kao dekoracija u vazi.Srda{ca su ukras svakog proljetnog vrta. Idealno je stani{te u polusjeni, no uz dovoljno vlage uspijeva i na suncu. Ako je polo`aj jako sun~an, nje`ni zagasitozeleni listovi ubrzo na-kon cvatnje po~nu `utjeti i biljka se povla~i. Stoga je, naime, prikladniji lagano sjenovit polo`aj. Kako ne bi ostalo golo mjesto, sadi se pojedina~no ili u malim skupinama izme|u trajnica sa sli~nim prohtjevima: pakujac (Aquilegia), kavka-ska poto~nica, visoka zvon~ika, plu}njak, bergenije, astilbe, mali zimzelen kao i uz razne vrste paprati.
Pripremila: Patricija Tkal~ec
GLASILO
7
Broj 23, svibanj 2008
POVIJESNI RAZVOJ STAROG GRADA U ^AKOVCU
Stari grad u ̂ akovcu najpo-znatiji je spomenik profanog graditeljstva u Me|imurju i jedan od najzna~ajnijih pri-mjera feudalno-fortifikacij-skog kompleksa sjeveroza-padne Hrvatske.Budu}i da se nakon lo{eg iskustva s tatarskim prodo-rom na podru~ju Slavoni-
je i Ugarske gradi niz utvrda, smatra se kako je nastao na mjestu na kojem je krajem 13. stolje}a grof Dimitrije ^ak, vrhovni dvorski sudac kralja Bele IV., kao tada{nji gospodar Me|imurja po-digao drvenu obrambenu kulu koja je u povijest u{la pod nazivom Chaktornya (^akov toranj). Nekada{nja utvrda bila je smje{tena na ravnici u mo~varnom i {umovitom, ali tijekom povijesti strate{ki vrlo va`nom polo`aju. ^akove~ku utvrdu tijekom 14. i 15. stolje}a gra-de i pro{iruju vojvode Lackovi}i, grofovi Celjski te obitelj Ernu{t.
^akove~ki castrum – rasko{na renesansna tvr|avaGodine 1546. mo}na hrvatska obitelj Nikole [ubi}a Zrinskog Sigetskog dobiva posjede u Me|imurju, jednako kao i sam grad ^akovec. Kako je to vrijeme izrazite neposredne opasnosti od Turaka, Nikola [ubi} Zrinski je oko novopodi-gnutog jednokatnog dvora izgradio i ~vrsti sustav obrane: grad je opasan visokim zidinama te su, uz postoje}e, izgra|eni i renesansni bastioni s polukru`nim kulama, a oko njih iskopani {iroki jar-kovi koji su koristili vodu iz obli`nje rje~ice Trna-ve. Grad je spojen s kopnom duga~kim drvenim
mostom, {to nam lijepo prikazuje grafi~ki prikaz Martina Stiera iz 1667. g., ~iji se original – bakro-
rez ~uva u ratnom arhivu u Be~u .Ban Nikola Zrinski rekonstruirao je, dakle, ~akove~ki castrum u sna`nu renesansnu tvr|avu. Iako postoje}i opisi o njoj nisu vjerodostojni, govore nam o va`nosti i mo}i obitelji Zrinski te ~akove~kog dvora i utvrde.Tako nizozemski putopisac Jakob Tollius posjetiv{i ^akovec 1661. g. u pismu govori svojem prijate-lju o rasko{i dvora, opisuju}i veli~anstven sjaj i ~isto}u, divno poku}stvo, knji`nicu s rukopisima, oru`arnicu, zaplijenjeno tursko oru`je i zastave, ri-znicu i zbirku starog novca, ljepotu vrtova te obra-zovanu obitelj Zrinski. Sli~an, ali pone{to pretje-ran opis daje turski putopisac Evlija ^elebija koji, izme|u ostalog, spominje i prostorije prekrivene mozaikom i sjajnim mramorom.
Zrinski – jedna od najmo}nijih plemi}kih obiteljiDo kraja 17. stolje}a Zrinski su, kao jedna od naj-mo}nijih hrvatskih plemi}kih obitelji, dali pe~at materijalnom i duhovnom razvoju ovog kraja. Me|imurje u tom razdoblju do`ivljava izrazit gospodarski i kulturni uspon. Knez Jurij Zrinski dodijelio je 29. svibnja 1579. g. privilegije sta-novnicima podgrada ~akove~ke utvrde, ~ime je stvorena osnova za razvoj grada kao slobodnog trgovi{ta. Taj se dan danas obilje`ava kao Dan grada ^akovca.Nakon pogibije obitelji Zrinski 1671. g., kralj Leo-pold je zaplijenio sva njihova imanja – bogatstvo se konfiscira, a utvrda i dvor po~inju rapidno pro-padati. O stanju dvora po~etkom 18. stolje}a najbolje nam govori sa~uvani opis tvr|ave ^akovec iz 1720. g., gdje se detaljno opisuje ru{evno stanje svih prostorija dvorca. Nakon promjene brojnih vlasnika (Ugarska komora, De Prye, Karlo VI., Ivan ^ikulin), ~akove~ki dvor, u izrazito lo{em sta-nju, dolazi 1720. g. u ruke ~e{kog grofa Althana. To~no 30. travnja 1738. g. Me|imurje je zahvatio sna`an potres koji je toliko uni{tio ve} o{te}eni dvorac da je pregradnja postala nu`na. Kako je u to vrijeme turska opasnost prestala, Althani su iskoristili ovu priliku da detaljno pregrade rene-sansu pala~u u monumentalno barokno zdanje, a ostatak fortifikacije poprave te rekonstruiraju to-ranj na ulaznoj kuli. Obnova pala~e i utvrde bila je po projektima dvorskog arhitekta Antona Erharda Martinellija. Prema rije~ima suvremenika Bedeko-vi}a, grofovi Althan poljep{a{e dvorac tako da bi
8
u njemu mogao stanovati sam kralj. Ova uspored-ba nije bila slu~ajna, budu}i da je grof Ivan Miha-lje Althan obavljao visoke dvorske du`nosti, a nje-gova `ena Ana, ro|ena Pignatelli, bila je vezana dugogodi{njih prijateljstvom s kraljem Karlom VI. koji je i sam ~esto navra}ao u ~akove~ki dvor. Ta nova monumentalna barokna dvokatna pala~a s unutarnjim dvori{tem svoj je izgled zadr`ala sve do danas.Zbog lo{eg vo|enja gospodarstva i velikih dugo-va u koje su zapali, grofovi Althan su 1791. g. pro-dali posjede u Me|imurju i grad ^akovec grofu Juraju Fe{teti}u de Tolna.
Pala~a postala – tvornica {e}eraFe{teti}i su gospodarili ^akovcem 1791. - 1923. godine. Oni su se slu`ili raznim na~inima da s ekonomskog stanovi{ta {to bolje iskoriste kom-pleks utvrde i pala~e. Stoga sebi ure|uju manji dvorac u Pribislavcu, a svoju pala~u u ^akovcu adaptiraju sredinom 19. stolje}a, to~nije 1855. g., u tvornicu {e}era. Tako je 1858. - 1870. g. ovdje radila jedna od najstarijih hrvatskih {e}erana. U tu je svrhu izgra|en i tvorni~ki dimnjak; pala~u su adaptirali u sjedi{te vlastelinstva, a preostale di-jelove koristili kao stambeni prostor za slu`benike vlastelinstva. Zbog slabe kvalitete {e}era, lo{eg plasmana te velike konkurencije na tr`i{tu, {e}erana je ve} 1870. g. prestala s radom, a dim-njak je stradao u novom potresu koji je ovaj grad zahvatio 1880. g.Stanje i izgled Starog grada iz 18. i 19. stolje}a poznato nam je s prikaza, tlocrta i crte`a grada iz tog razdoblja. Drveni most, me|utim, vi{e ne po-stoji, nego umjesto njega prilazni put s ogradom do polukru`nog portala na sredi{njoj kuli.
Nakon 1923. g., dakle nakon zavr{etka Prvog svjetskog rata, obitelj Fe{teti} prodaje svoj po-sjed zagreba~kom dioni~kom dru{tvu „Slavoni-ja“. Izme|u dva rata stare su se zgrade slu`ile ra-znim ekonomskim i dru{tvenim potrebama grada
^akovca. Ovdje je bio smje{ten sud, zemlji{no-knji`ni ured, bolnica i stanovi. Godine 1879. osno-vana je Preparandija, odnosno u~iteljska {kola koja je 10 godina bila smje{tena u ovim prosto-rima, a 1888. g. seli se u novoizgra|enu zgradu. ^akove~ki obrtnici otkupili su 1933. g. Stari grad te ga popravili i obnovili. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ovdje se nala-zila glavna `andarmerijska stanica za Me|imurje i sabirni logor iz kojeg su zatvorenici otpremani u koncentracijske logore {irom Europe. Tijekom 2. svjetskog rata bombardirano je sjeverno krilo pala~e. Poslije oslobo|enja, 1945. - 1948. g., ob-navljaju se posljedice ratnog razaranja te se u nju useljavaju razne {kole, a 1954. g. tu je osnovan i Muzej Me|imurja. Njegovim otvaranjem u utvrdi Staroga grada te {irenjem 1968. g. na prostore pala~e, Muzej Me|imurja postaje vlasnik te preu-zima brigu o obnovi Staroga grada, koja traje do danas.
U srcu lepog malog Me|imurjaDana{nji kompleks Starog grada sastoji se od ba-rokizirane renesansne pala~e i ostatka utvrde. Od srednjovjekovne utvrde sa~uvan je sjeveroisto~ni bedem s tri poligonalne obrambene kule i zgrada-ma prigra|enim uz bedem. Ju`na i zapadna kula sa~uvane su u temelju.Godine 1975. zapo~ela je sustavna obnova i revi-talizacija Starog grada rekonstrukcijom i ure|enjem unutra{njeg dvori{ta i unutra{njih pro~elja pala~e te obnovom gradskog tornja. Tada su u prizemne pro-store pala~e smje{teni mati~ni ured te vjen~aonica u biv{oj dvorskoj kapeli, a adaptiran je i izlo`beni salon Muzeja Me|imurja. U prvom i drugom katu pala~e smje{teni su isklju~ivo sadr`aji Muzeja Me|imurja.Muzej Me|imurja ^akovec danas posjeduje Arheolo{ki, Kulturno-povijesni, Povijesni i Etnograf-ski odjel, zatim Odjel likovne galerije s memorijal-nom zbirkom Ladislava Kralja Me|imurca, izlo`beni salon te stru~nu knji`nicu.Pa ako vas put „zajde“ (~itaj: sna|e) u moje „lepo malo Me|imurje“, svakako posjetite Stari grad, koji je tijekom vjekova pretrpio niz pregradnji, mijenjao namjene i vlasnike, ali i ostao jedini sa~uvani for-tifikacijski objekt u Me|imurju, odnosno kao takav jedan je od malobrojnih sa~uvanih u cijeloj Hrvat-skoj. ^injenica da je svojim arhitektonskim i stil-sko-umjetni~kim karakteristikama progla{en spo-menikom nulte kategorije, dakle objektom svjetske kulturne ba{tine, obavezuje nas da cijenimo njego-vu kulturno-povijesnu vrijednost.
Dubravka Lovrec Jaj~evi~
GLASILO
9
Broj 23, svibanj 2008
Hrvatska kao mala zemlja ima respektabilan broj na-cionalnih parkova. Osam ih je: Brijuni, Kornati, Krka, Paklenica, Plitvi~ka jezera, Risnjak, Sjeverni Velebit i najju`niji, otok Mljet. Taj na{ najzeleniji otok, ~iji sustav slanih jezera predstavlja geolo{ki i oceanografski fe-
nomen svjetskih razmjera, ve} godinama zadiv-ljuje svijet ljepotom svoje flore i faune te bogat-stvom svoje povijesti.
Unutar samog otoka nalaze se dva jezera, Malo i Veliko, s morem povezana kanalom uskim tek ne-koliko metara. Plime i oseke su tu jako izra`ene, tako da more neprestano te~e kanalom iz jezera ili u jezero. Na kanalu su nekada bili izgra|eni mli-novi, ~iji se ostaci i danas mogu vidjeti. Na Velikom jezeru nalazi se i oto~i} Sv. Marija, s romani~kom crkvom i renesansnim samostanom. Sagradili su ih benediktinci pulsanskog reda, koji su na otok do{li iz Italije u 12.stolje}u, kada im je zahumski knez Desa darovao cijeli otok.
Dvije tre}ine otoka prekrivene su {umom. Na tako malom prostoru raste ~ak pet razli~itih vrsta {uma, a najrasprostranjeniji je alepski bor. Na Mljetu ra-ste i nekoliko endemi~nih biljaka, od kojih je naj-poznatija dalmatinska ze~ina. Zanimljivo je kako na otoku nema zmija otrovnica koje su, nekada jako brojne, seljacima i pastirima pravile velike probleme. Nakon {to je jedan od poznatih oto~kih kapetana iz Indije na otok bio donio par mungo-sa, zmije su istrijebljene, ali su se danas mungosi toliko namno`ili, da ne znaju {to bi s njima. Jo{ je
NACIONALNI PARK MLJET
jedan zanimljiv stanovnik Mljeta - morska medvje-dica, vrsta tuljana koja je skoro izumrla. Ra~una se da ih je na cijelom Mediteranu ostalo tek tride-setak parova. Prema pri~anju mje{tana, medvje-dica na Mljet dolazi s Palagru`e, Jabuke i Bi{eva. Zbog ljudskog je izraza njenih velikih o~iju zovu jo{ i morski ~ovik.Mljet ima burnu povijest. “Neslu`beno“ se prvi put spominje u Homerovoj Odiseji, kao mitski otok Ogigija, na kojem je Odisej proveo sedam godina `ive}i u {pilji s nimfom Kalipso. Na otoku i dan-danas postoji {pilja Gali~njak (Babino polje) te legenda kako je nekad davno, `ive}i u {pilji, otokom vladala jedna baba.Prvi put u pisanim dokumentima Mljet se spo-minje 35. g. pr. Kr., kada ga od Ilira zauzima-ju Rimljani koji osnivaju luku Pola~e. U toj uvali za{ti}enoj oto~i}ima Tajnikom, Mora~nikom, Ovra-tom i Kobravom, stanovnici su se bavili uzgojem vina, maslina i meda. U Pola~ama su prona|eni ostaci patricijske pala~e, fortifikacijskog sustava i brodogradili{ta, a bile su i zimovali{te rimskih galija.
Hrvati Neretljani naselja-vaju Mljet u 8.stolje}u. Nji-hovi potomci su danas jedini stanovnici Jadrana koji koriste ijekavski go-vor. Izolirani `ivot na otoku nije ostavio traga samo na govoru; specifi~na je i na-rodna no{nja ovog kraja. U originalu je sa~uvana samo `enska koja izgleda ovako: crvena suknja, gunj, napravljena od vune-nog sukna, bijela ko{ulja te svileni pas (na otoku je postojao dudov svilac). Na glavi je kapisa ili {kufija ukra{ena naj~e{}e crvenim mljetskim ve-zom. Na njoj je krpa ili marama ukra{ena ~ipkom i crvenim trakama, a na nogama su bijele ~arape i crvene cipele.
Danas stanovni{tvo Mljeta `ivi od vinogradarstva, maslinarstva i turizma. Na Mljet mo`ete do}i re-dovnom brodskom linijom iz Dubrovnika te ma-njim turisti~kim brodovima koji u sezoni voze s Kor~ule, Hvara i Pelje{ca. Mogu} je hotelski ili privatni smje{taj, a Mljet sigurno ne}e razo~arati sve one `eljne odmora na Mediteranu, kakav je nekad bio.
Mirna Franjkovi}
10
Nikola Tesla ro|en je 10. srpnja 1856. godine u malom selu Smiljanu u hrvatskoj Lici. Ve} u najra-nijoj mladosti brilijantan u svladavanju prakti~nih problema i tvrdoglavom rje{avanju za ve}inu ljudi nerje{ivih zadataka, Tesla se u dru{tvenim kon-taktima i kao dijete pokazao velikim individualcem osebujna karaktera. Od malena je bio prisiljen tra`iti svoje mjesto pod suncem u okolnostima u kojima mu ni{ta nije bilo dano samo po sebi. Jo{ kao dijete ma{tao je o velikim idejama i obe}ao ujaku da }e oti}i u Ameriku i tamo na Nijagari-nim slapovima ostvariti svoj san - sagraditi veliki
kota~ koji pokre}u ti slapovi.Osnovnu {kolu mali je Nikola zavr{io u Smi-ljanu, a ni`u gimnazi-ju i realku u Karlovcu. Nakon gimnazije od-
lazi na studij u Graz i s velikim entuzijazmom upi-suje Visoku tehni~ku {kolu. Tada prvi put po~inje pretjerivati s radom (kao kasnije tijekom cijeloga svog `ivota); spava samo ~etiri sata dnevno, neu-morno svladavaju}i ponekad nerazumne zadatke koje si je sam zadao. Takvim si je napornim `ivot-nim tempom gotovo uni{tio zdravlje, a pritom je `ivio od minimalne stipendije i ne{to novca koji su mu slali roditelji.Nakon prve godine uspje{nog studija, u drugoj ga godini godini zanemaruje, ne pola`e ispite, gubi godinu studija i stipendiju. Posve}uje se biljaru i kartama, po ~emu postaje poznat u cijelome gra-du. Posu|uje novac i ne vra}a ga, nakon ~ega bje`i iz Graza. Dolazi u Maribor gdje u tada{njoj kavani Central u dana{njoj Gosposkoj ulici na-stavlja s kartanjem i biljarom gotovo puna tri mje-seca. U pratnji `andara, vra}a se ku}i u Smiljan kao skitnica bez sredstava. U Smiljanu ostaje sko-ro godinu dana i radi kao u~itelj. Vra}a se na stu-
Neka bude Tesla - i bi svjetlo!Malo poznata epizoda iz Maribora u `ivotu Nikole Tesle
dij koji nikad nije zavr{io. Radio je nekoliko godina u vi{e velikih europ-skih gradova. Razo~aran nad Europom, koja nikad nije shva-tila njegovu ge-nijalnost, 1884. g. Tesla odlazi u Ameriku s ~etiri centa u d`epu. Tamo je danono}no radio na novim otkri}ima i postao vrlo uspje{an. Sa svojim izu-mima - a bilo jih je vi{e od 700 - postaje slavan u cijelome svijetu te uskoro zara|uje prvi milijun dolara, prodav{i dio svojih patenata. Za ̀ ivota mu je bilo dodijeljeno petnaest po~asnih doktorata {irom svijeta, me|u njima i Sveu~ili{ta u Zagrebu. Danas ne postoji gotovo nijedan ku}anski aparat, nijedan elektri~ni stroj koji nije sagra|en na teme-lju Teslinih otkri}a i upravo se svaku sekundu na ovome svijetu upotrebljava barem jedan od nje-govih izuma. Ipak, neki su od njegovih pronalaza-ka ~ak i ukradeni, prisvojeni, a neke jo{ ni danas ne znamo upotrijebiti ili pak nose oznaku strogo povjerljivo.Na vrhuncu svoje slave Tesla kao kandidat na-vodno odbija Nobelovu nagradu jer bi je morao dijeliti s Edisonom, suparnikom u otkri}ima. Svoj dje~a~ki san i obe}anje ujaku iz rodnog Smiljana, Tesla je naposljetku i ostvario, postaviv{i na slapo-vima Nijagare veliku hidrocentralu sagra|enu po vlastitim nacrtima i izumima na temelju izmjeni~ne struje. Nedaleko od slapova Nijagare, na granici Kanade i SAD-a, postavljen je monumentalni Te-slin spomenik, koji i danas tamo stoji.Kad je njegov prijatelj Westinghous, vlasnik veli-ke kompanije koja je otkupila ve}inu Teslinih pa-tenata, zapao u financijske probleme, Tesla je velikodu{no potrgao potpisani ugovor vrijedan dvanaest milijuna dolara, s rije~ima: Bili ste uz mene kao prijatelj, kad mi drugi nisu vjerovali. Vi }ete spasiti svoju kompaniju i razvijat }ete moje izume, {to meni vrijedi vi{e od novca. To mi je do-voljno. Godine 1984., sto godina nakon dolaska Tesle u Ameriku, ta je ista ameri~ka kompanija We-stinghous u Kr{kom postavila atomsku centralu.Sav zara|eni novac od svojih patenta Tesla je potro{io na istra`ivanja i za nova otkri}a. Me|utim, pred kraj `ivota svi su ga zaboravili. Jedini pri-
Svijet je nemilosrdan prema pronalaza~u, prema svakom ~ovjeku koji razmi{lja.(Honore de Balzac)
GLASILO
11
Broj 23, svibanj 2008
hod tijekom njegovih posljednjih godina bila mu je skromna mirovina oko 600 dolara, koju mu je odredila domovina. Jedini su mu prijatelji bili osta-li samo golubovi koje je svakodnevno posje}ivao i hranio na gradskom trgu. Umro je 1943. godine u New Yorku u neima{tini i samo}i. Urna s nje-govim pepelom bila je nakon Drugog svjetskog rata prenesena u Beograd. Po svjetskim anketa-ma Nikolu Teslu svrstavaju među deset najve}ih genija drugog tisu}lje}a, odmah nakon da Vincija (slikar, kipar, arhitekt, glazbenik, izumitelj) i Gute-nberga (izumitelj tiskarskog stroja), a ispred Bella (izumitelj telefona) ili Newtona (otac zakona gra-vitacije).
Tesla je oduvijek ma{tao o viziji boljega svi-jeta, o blagostanju bez gladi i neima{tine, o neograni~enoj energiji i sveobuhvatnoj poveza-nosti globalnog komunikacijskog sustava. U tom je smislu nastala i njegova izjava: Sada{njost je va{a; ja radim za budu}nost i ona pripada meni, koja mo`da najbolje izra`ava njegovu cjelokupnu ideologiju. I na kraju poznata re~enica Nikole Tesle iz 1936. godine, kada je ve} bio afirmirani znanstvenik: JEDNAKO SE PONOSIM SRPSKIM RODOM I HRVATSKOM DOMOVINOM!
Janko Lipovec
Danas, kada razmi{ljam o svojoj pismenosti, ~esto se zapitam je li doista mogu}e da se tijekom tih 20 godi-na, koliko sam odsutna iz svojega rodnog kraja, moj jezik toliko promijenio da se danas osje}am nedovoljno pismenom. Analiziraju}i i
slu{aju}i svoj materinji jezik, vidim da su politi~ke promjene i druk~ija vremena donijela neke nove rije~i; neke su izbrisane, neke su dobile nova zna~enja, neke jedva razumijem, a neki su zabo-ravljeni arhai~ni izrazi ponovno o`ivjeli...Neke mi se promjene svi|aju, a neke ba{ i ne – no, jezik `ivi i mijenja se. Unato~ promjenama osjetim toplinu oko srca svaki put kada ~ujem doma}u rije~ jer moj je jezik dio mene. Na njemu sam nau~ila re}i da sam sretna ili nesretna, artikulirala sam svoje potrebe i na koncu pisala stihove. Moj mi je jezik pomagao da na papir »izlijem« svoje strep-nje i strahove, svoje ljubavi i svoje ushite... Moj je jezik u korijenima mojih predaka. Oni su mi ga prenijeli i njime mi dali identitet. Mislim da jezici ne}e izumrijeti niti podle}i globalizaciji jer su oni duboko ukorijenjeni u narodima i tradiciji. Preno-
RODU O JEZIKUse se s roda na rod kao dio svetinje i naslje|a. Njima je napisana povijest i tako danas mo`emo pro~itati odakle smo potekli i tko smo sada. Zbog svega mi je toga drago da se otvaraju mogu}nosti da na{oj djeci omogu}imo u~enje na{ega i njihovoga materinjega jezika u njihovo-me drugom domu. Biti pismen zna~i imati u ru-kama klju~eve znanja i {iroke horizonte sagleda-vanja stvarnosti. Biti pismen u svom materinjem jeziku zna~i biti dostojan svojih predaka i svoga roda jer samo ~ovjek koji po{tuje svoje naslije|e mo`e po{tovati i prihva}ati sve druge ljude za-jedno s njihovim kulturama i osobitostima. Uvijek sam `eljela da moja djeca postanu gra|ani svije-ta i da im cijeli svijet bude drugi dom. Ka`u da ko-liko jezika govori{, toliko vrijedi{ jer ti samo znanje mo`e otvoriti vrata svijeta. Sve je to mogu}e ako svoje porijeklo s ponosom nosi{ u srcu i prenosi{ ga novim generacijama. Naslov ovoga teksta posudila sam iz pjesme naj-plodnijeg hrvatskog pjesnika iz vremena ilirskog narodnog preporoda, Petra Preradovi}a, koji je - unato~ tome da je desetlje}ima `ivio izvan svoje domovine - zauvijek ostao veliki domoljub i nje-govi }e stihovi najbolje ilustrirati ono {to sam vam htjela poru~iti:
O jeziku, rode, da ti pojem,O jeziku milom tvom i mojem!O preslatkom glasu onomU komu te mile majkeUsnivahu slatke bajke,Koga {aptom i romonomDu{i ti se svijest probudiTe ti spozna i uvidjeDa ti bolje nije nigdjeDo na tvoje majke grudi!
Po njemu te svijet poznaje `iva,Na njem ti se budu}nost osniva.Zato uvijek k njemu te`i,U njegovo jato hrli,Oko njega mi se grliI u ~vrsto kolo ve`iPa ti ne}e vremenitiBurni trijesi da nahude;Po jeziku dok te bude,I glavom }e tebe biti! Ljub’ si, rode, jezik iznad svega,
U njem `ivi, umiri za njega!Po njemu si sve {to jesi:Svoje tijelo, udo svijeta,Bus posebnog svoga cvijetaU naroda silnoj smjesi.Bez njega si bez imena,Bez djedova, bez unuka.U pro{asti sjena puka,Ubudu}e niti sjena!
12
svojim narodom. U takvom raspolo`enju do`ivjeh ne{to, zbog ~ega me i sada stisne u grudima kada se prisjetim kako je lako ~ovjeka iznenaditi i duboko ra`alostiti! Dogodilo se tada ne{to zbog ~ega se jo{ ni dan-danas ne mogu smiriti...
Nama su se, naime, upra-vo bili izlegli lijepi pili}i, a moja `ena - ne slute}i ni{ta lo{e - donese u ruci malo
pile te ga poka`e ̀ enama. Nastade prava euforija me|u `enskim svijetom; vidjev{i pile, htjele su ga pomilovati i dr`ati u rukama. Bile su to ve}inom Slavonke iz okolice Osijeka, koje su bile primora-ne napustiti ne samo svoja gospodarstva nego, vjerujem, i svoje domove.I dok ovo pi{em, vrcaju mi suze jer ih jo{ uvijek vi-dim s kakvom nje`no{}u i `eljom jedna od druge mole}i tra`e to pile, da ga poljube i prinesu svo-me licu. Tada mi je to bilo te{ko gledati, a jo{ mi se te`e toga prisje}ati jer smo nehotice izazvali tugu kod tih ljudi i pokvarili im osje}aj doma}eg gostoprimstva...
Me|utim, ono {to je i danas ostalo jest osje}aj iskrene zahvalnost prema svima onima, koji su svojim nesebi~nim prilozima pomogli da smo ugostili sedamdesetak ljudi te im pru`ili u`itak u neobi~nom ambijentu.
Milan Vla{i}
I na kraju bih, budu}i da sam u Sloveniji na{la svoj drugi dom, kao po-tvrdu da svi ljudi i narodi otvorena srca misle jednako, citirala zna-menitog slovenskog sve}enika koji je kao pisac
i kulturni radnik zaslu`an za preporod slovenske narodne svijesti. Rije~i su to bla`enog Antona Martina Slom{ka:
O materinem jeziku, na binko{tni praznik leta 1834.
Pripremila: Renata Lugomer-Pohajda
(...) Kdor svoj materin jezik zavr`e, ker ga pozabi in zapusti, je podoben zmedenemu pijancu, ki zlato v prah tepta in ne ve, kak{no {todo dela. Slovenski star{i, ki znajo slovensko, pa svojih otrok slovenskega jezika ne u~ijo, so nehvale`ni hi{niki, ki svojim otrokom doma~o re~ zapravijo – slovenski jezi, ki so jim ga njihovi dedje izro~ili...
Materin jezik je najdra`ja dota, ki smo jo dobili od svojih star{ev. Skrbno smo ga dol`ni ohraniti, olep{ati in svojim mlaj{im zapustiti...
(...) O ljubi, lepi in po{teni slovenski jezik! S teboj se prvi~ klical svojo ljubeznivo mater in dobrega o~eta; v tebi me je mati u~ila moliti in spoznavati Boga; tebe ho~em hvale`no spo{tovati in te ohraniti kot najdra`ji spomin na svoje rajne star{e; za tvojo ~ast in lepoto ho~em po pameti skrbeti...
Kot hvale`en sin svoje ljube matere `elim, naj bi bila slovenska moja poslednja beseda, prav kakor je bila slovenska moja prva.
Prisje}aju}i se Domovin-skog rata u Hrvatskoj i prvih prognanika koji su uto~i{te na{li u Mariboru 1991. godine, bilo u privatnom smje{taju kod rodbine i zna-naca ili mo`da u op}inskom prihvatili{tu u Makedonskoj ulici, nije mogu}e zaboraviti
neke upe~atljive trenutke. Mnogi }e se od na{ih ~lanova prisjetiti piknika u prolje}e 1992. godine odr`anog u parku na Titovoj cesti, kada smo u nazo~nosti aktivista Hrvatskog dru{tva ugostili ve}inu prognanika. Bilo je tada pe~enog odojka, doma}ih kola~a i raznih priloga. Ljudi so se opustili, razgovorili i pomalo zaboravili na one vre}ice u kojima su uspjeli na pre~ac po-nijeti samo ono najbitnije. U dobrom raspolo`enju, u sjeni drve}a prognanici su osjetili da su me|u
NOSTALGIJA
U ovom na{em svijetu nitko si ne mo`e pru{titi da bude nezainteresirani promatra~. (J.F.Kennedy)
Ljudska je dobrota sama sebi nagrada. (Elie Wiesel)
GLASILO
13
Broj 23, svibanj 2008
Sredinom svibnja svake godine prisje}amo se tragi~nih doga|aja u vezi sa svr{etkom Dru-gog svjetskog rata 1945., s kojim je povezano jedno od najve}ih stradanja pripadnika hrvat-skog naroda i u kojem austrijsko malo mjesto Bleiburg te slovenski Maribor imaju posebno `alosnu ulogu.Po~etkom svibnja 1945. iz Zagreba je prema Au-striji krenulo mnogo gra|anskih i vojni~kih osoba, bje`e}i iz straha pred komunizmom i partizani-ma na Zapad te ostavljaju}i sve iza sebe. Vi{e od sto tisu}a vojnika i izbjeglica skupilo se na Bleibur{kom polju, u nadi da }e se predati sa-veznim vojnim snagama. Hrvatska je vojska pret-hodno polo`ila oru`je u dogovoru s britanskim vojnim snagama koje su ih, pod izgovorom da }e ih prevesti u Italiju, zapravo predale partizanskim jedinicama. One su se po~ele povla~iti u biv{e granice Kraljevine Jugoslavije, vode}i sa sobom sve njima izru~ene vojne i civilne zarobljenike. Zapo~eli su tzv. mar{evi smrti, put na kojem su tisu}e bile pobijene, a najve}i je dio bio pogu-bljen u {umi Stra`un (Tezno), dok je drugi ve}i dio ubijen u blizini Krapine. Kri`ni put zarobljenika iz Bleiburga nastavio se sve do Srbije, a prema nekim procjenama nije pre`ivjelo niti 10 posto za-robljenika.
Maribor – najve}e groblje Hrvata izvan HrvatskeU Mariboru se znalo za zlo~in koji je po~inila onda{nja partizanska vojska, iako o tome nema - barem javnosti poznatih - nikakvih pisanih do-kumenata. Po~etkom devedestih godina pro{log stolje}a prva kamena obilje`ja na mjestu ubijenih `rtava postavili su ~lanovi Hrvatskog kulturnog dru{tva odmah nakon svog utemeljenja 16. 12. 1990. Obilje`ja je odmah odstranila policija. Tek prije nekoliko godina, prilikom gradnje autoceste, na 60 metara du`ine prona|eno je vi{e od 1.400 kostura koji su smje{teni u posebnu kosturnicu na ulazu u groblje u Dobravi. Pro{le je godine izvr{ena sonda`a {ireg podru~ja na kojem su se vr{ila stri-jeljanja. Kosturi su prona|eni na svim sondira-nim mjestima, a stru~njaci smatraju da je ubijeno izme|u 15 i 18 tisu}a ljudi, me|u kojima je bilo i `ena i djece. Hrvatsko kulturno dru{tvo u Mariboru je odmah nakon svog utemeljenja po~elo skuplja-ti informacije, a posebno svedo~enja o~evidaca tih doga|aja, od kojih je neka u svojoj poznatoj knjizi Hrvatski smrtni put (MH Split 2001.) obja-
Bleiburg i Maribor povezuju grobovi Hrvata
vio ~lan i utemeljitelj na{eg Dru{tva, pok. prof. dr. Mate [imundi}, koji je te doga|aje u najve}oj tajnosti prou~avao vi{e od trideset godina. Iako je oko tih doga|aja mnogo poznato, ipak je do-sta toga jo{ uvijek neotkriveno, ali ostaje ~injeni-ca da je u Mariboru najve}e groblje Hrvata izvan Hrvatske. Mi, ~lanovi na{eg Hrvatskog kulturnog dru{tva, svijesni smo te ~injenice i zato radimo na tome da se na tim prostorima postave obilje`ja u ~ast i spomen nedu`nim `rtvama, kako bismo ih posje}ivali s du`nim po{tovanjem.Hrvatska katoli~ka misija i Hrvatsko kulturno dru{tva u spomen na poginule organiziraju svake godine u listopadu molitveni susret u Teznom, na samom kraju njihove pogibije. Sredinom svibnja svake godine to mjesto posje}uje i delegacija Hrvatskog sabora i Vlade. U sklopu obilje`avanja spomendana bleibur{kih `rtava i `rtava Kri`nog puta, 17. svibnja su kod spomen-obilje`ja na gro-blju u Dobravi polo`eni vijenci i zapaljene svije}e. Vijence je polo`ilo izaslanstvo Hrvatskog sabora, koje je predvodio potpredsjednik Sabora Josip Fri{~i}, a u ime Hrvatske vlade vijenac je polo`ilo izaslanstvo na ~elu s ministrom unutarnjih poslova Berislavom Ron~evi}om. Nadalje, vijenac su kod spomen-obilje`ja u ime Veleposlanstva Republike Hrvatske iz Ljubljane i Konzulata RH iz Maribora polo`ili po~asni konzul prof. dr. sc. [ime Ivanjko te savjetnik u Veleposlanstvu Dragutin Bra~un. Hr-vatsku delegaciju ispred groblja Dobrava do~ekao je u ime grada Maribora dogradona~elnik Andrej Verli~. Nakon polaganja vijenaca izaslanstvo je produ`ilo put na Bleibur{ko polje.
[ime Ivanjko
PRIREDBE POVODOM DANA DR@AVNOSTI
Obavje{tavamo sve ~lanove i simpatizere HKD-a da }e se u organizaciji Konzulata Republike Hrvatske u Mariboru i Hrvatskog kulturnog dru{tva u Mariboru, a uz sudjelovanje KUD-a Potepuhi iz Zagreba, po-vodom Dana dr`avnosti odr`ati
KONCERT
narodnih zagorskih pjesama u utorak, 24. lipnja, u prostorijama Vinaga s po~etkom u 18 sati.
Zbog protokolarnih poziva broj je ulaznica ograni~en, stoga vas molimo da rezervaciju potvrdi-te na telefonski broj Konzulata 234 66 82, odnosno broj Dru{tva 041 355 431.
14
ne zahtjevaju}i nikakvu dodatnu pa`nju, {to je u vrijeme ratovanja bilo veoma prikladno. Tim vi{e {to su rupci oko vrata, osim svoje prakti~nosti, u kombinaciji s drugim ukrasima djelovali jednako elegantni kao i kruti visoki ovratnici kojih je no{enje
bilo i ote`ano jer su ih duge i bujne kose vojnika sakrivale. Oko 1650., za kra-
ljevanja Luja XIV. prihva}ena je u Francuskoj, prije svega na dvoru gdje se uvijek preuzima vojni~ka ornamentika, modna inovacija »a la croate« izraz koji je ubrzo u{ao u korijen francuske rijeci »cra-vate«. Novi detalj ubrzo je postao moda me|u bur`oazijom tog vremena kao simbol kulture i ele-gancije. U Englesku je modni krik donio Charles II. po po-vratku iz izgnanstva, a deset godina kasnije novi modni detalj osvojilo je cijelu Europu, kao i ve}inu kolonija na ameri~kom kontinentu (…)«
Rije~ croata prisutna je otada u brojnim jezici-ma kao korijen rijeci »kravata« (u engleskom, njema~kom, francuskom, portugalskom, italijan-skom, itd.). Hrvatska je domovina kravate, kao {to je Francuska domovina visoke mode, Brazil kave, [vicarska sira i satova, Portugal porta ….
Pripremio: Josip Kelemen
U svojoj knjizi »La Gran-de Historie de la Crava-te« (Flamarion, Paris, 1994.) Francois Chaille na sljede~i na~in govori o pojavi tog odjevnog simbola i njegovom ka-snijem rasprostiranju:»(…) Oko 1635. godine, nekih 6 tisu}a vojnika i vitezova stiglo je u Pariz kao podr{ka Luju XIII de Richelieu. Me|u njima je bila veliki broj hrvatskih
pla}enika koji su, predvo|eni banom, ostali u slu`bi francuskog kralja.Tradicionalna odora Hrvata pobu|ivala je pa`nju zbor slikovitih marama svezanih oko vrata na vrlo karakteristi~an na~in. Marame su bile od razli~itih materijala, od grubih koje so koristili obi~ni vojnici, do onih od svile i finog pamuka za ~asnike. Taj ele-gantni »hrvatski stil« odmah je osvojio Francuze, koji su ostali zadivljeni novim odjevnim predme-tom, potpunu nepoznatim u dotada{njoj Europi.Za galantne fracuske ~asnike koji su vojevali u tridesetgodi{njem ratu, prednost hrvatske mara-me bila je i zavidna prakti~nost. Naime, ~ipkasti ovratnici su morali biti bijeli i bri`no u{togljeni. Ru-bac se nosio vezan oko vrata, te je slobodno visio,
Hrvatska - domovina kravate?
Da se u hrvatskoj Istri nalazi najmanji grad na svijetu. Prema Guinessovoj knjizi rekorda to je gradi} Hum koji se nalazi 14 kilometara od Bu-zeta i 20 km udaljen od Rovinja, a jo{ se i danas di~i titulom najmanjeg grada na svijetu. Popisom stanovni{tava godine 2001. utvr|eno je da u Humu `ivi samo 17 stanovnika. Oni jo{ i danas biraju »`upana na leto dan« po starim obi~ajima (urezivanjem glasova na drveni {tap »raba{«). Unutar gradskih bedema nalaze se dvije crkve i dvije ulice. Crkva sv. Jeronima je iz 12. stolje}a, a `upna crkva (Marijinog Uznesenja) sagra|ena je 1802. godine.
Hum je poznat po natpisima na glagoljici, ga-stronomskoj ponudi i ljekovitoj rakiji »biski« koju pripravljaju od imele. O postanku Huma postoje i legende (da su ga sagradili divovi), a u blizini se
Hum - najmanji grad na svijetunalazi i Aleja glagolja{a. Vi{e podataka o Humu mo`ete na}i na internetnim stranicama.
Zlatan Tur~in
Jeste li znali?
Kravata, lula i ku}ni ogrta~ definiraju mu{ku eleganciju. (Clark Gable)
GLASILO
15
Broj 23, svibanj 2008
U ̀ elji da se {to bolje upozna s ~lanovima HKDM-a, predsjednik Josip Kelemen uprili~io je susret s najstarijim ~lanovima, tj. utemeljiteljima Dru{tva. Pozivu su se odazvali Milan Vla{i}, prvi tajnik Dru{tva u razdoblju od 1990. do 1995., Marijan Ma~ek i Gojko Turudi}, dok su preostali tada{nji ~lanovi: dr. Miro Bra~i}, dr. Krunoslav [alinovi}, dr. Ratomir [alinovi}, dr. Miroslav Bosiljevac, Ivi-ca Juri} i Tihomir Batarek izostali zbog poslovnih obaveza.U prijatnom su se dru`enju utemeljitelji s nostal-gijom prisjetili godine osnivanja, naglasiv{i kako je glavni cilj osnivanja Dru{tva bio okupljanje Hr-vata na podru~ju Maribora i okolice. Budu}i da je Hrvatska u to doba bila u Domovinskome ratu, glavna se aktivnost Dru{tva svodila na prikuplja-nje humanitarne pomo}i. Zajedni~kom akcijom i svesrdnim zalaganjem velikog broja ~lanova sa-kupljene su velike koli~ine odje}e, obu}e, sanitar-
Susret s utemeljiteljima HKDM
nog, gra|evinskog i drugog materijala te znatna nov~ana sredstva koja su u nekoliko navrata bila odaslana kao pomo} Hrvatskoj u ratu. Susret je zavr{en zajedni~kom konstatacijom kako je para-lelno starenju ~lanova do{lo do osipanja ~lanstva, koje se u dovoljnoj mjeri ne dopunjava mla|im ~lanovima.
Hrvatice su izlagale fotografije u MariboruFotoklubovi Maribor i Zagreb ve} dugo dobro i uspje{no sura|uju. Tako su u o`ujku ove godi-ne organizirali izlo`bu fotografija pod naslovom »Dame fotografiraju«, koje su snimile ~lanice fotokluba Zagreb. To je bila 23. izlo`ba ~lanica zagreba~kog fotokluba.Na otvaranju je bilo mno{tvo ljubitelja fotografije i ~lanova klubova. Najprije je nekoliko rije~ rekao predsjednik mariborskog kluba Branimir Ritonja, a zatim je uslijedio govor predsjednika fotokluba Za-greb Vinka [ebreka, koji je tom prilikom istaknuo dobro sudjelovanje i prijateljske odnose te podije-lio priznanja zaslu`nim ~lanovima FK Maribor, koji su mnogo pridonijeli me|usobnoj suradnji. Zbog obaveza koje su nastupile u posljednjem
trenutku, umjesto veleposlanika RH u Sloveni-ji izlo`bu je otvorio mr. sc. Mario Kezi}, kulturni ata{e u Veleposlanstvu RH u Ljubljani. Otvaranju se pridru`io i pod`upan Maribora Andrej Verli~. Oba su govornika istaknula tradicionalno dobre susjedske odnose, posebno u kulturi, bez obzira na trenuta~no stanje u politici. Misao vodilja bila je kako moramo razvijati dobre odnose na svim podru~jima sudjelovanja. Nakon otvorenja prisut-ni su razgledali lijepu izlo`bu, a zatim nastavili dru`enje uz prijateljski razgovor.
Tekst i fotografije: Zlatan Tur~in
Na slici: Andrej Verli~, Mario Kezi}, Branimir Ritonja (MB), Vinko [ebrek (ZG)
16
Recept
Sastojci:
1 pakiranje lisnatog tijesta
Za biskvit:4 jaja4 `lice {e}era4 `lice bra{na½ `li~ice pra{ka za pecivo
Za kremu:5 `umanjaka150 g {e}era u prahu2 Vanilin {e}era300 g maslaca15 dag sjeckanih ljesnjakacimetmu{katni ora{~i}10 dag gro`|ica0.3 dl maraskina1 `li~ica naribane limunove korice
Odvojite `umanjke od bjelanjaka. Od bjelanjaka istu-cite ~vrsti snijeg, a `umanjke pjenasto izmije{ajte sa {e}erom. Nakon toga `umanjcima naizmjence doda-vajte bra{no koje ste prethodno pomije{ali s pra{kom za pecivo i lagano umije{ajte snijeg od bjelanjaka.
Biskvitnu smjesu izlijte u okrugli kalup koji ste prethod-no oblo`ili papirom za pe~enje promjera 24 cm. Peci-
te u pe}nici zagrijanoj na 180°C 25-30 minuta. Biskvit ohladite i razre`ite tako da dobijete dvije biskvitne kore. Lisnato tijesto izre`ite tako da mu je promjer 24 cm.Za kremu `umanjke pomije{ajte sa {e}erom u prahu, vanilin {e}erom i kuhajte na pari oko 20 minuta, tj. dok ne dobijete gustu kremastu strukturu. Kremu ohladite, pa dodajte lje{njake, gro`đice i ostale za~ine, a zatim umije{ajte maslac i naribanu limunovu koricu. Biskvit-nu koru prema`ite dijelom pripremljene kreme, a na to stavite pripremljenu koru lisnatog tijesta. Prema`ite je kremom i na nju stavite drugu polovinu biskvita. Pre-ostalom kremom prema`ite tortu, po `elji ju ukrasite i ohladite. Prije umje{avanja kuhanu kremu malo ohladi-te, a maslac pripremite pjenasto.
Pripremio: Davor Zduni}
Torta Frankopan ime je dobi-la po kne`evima Frankopani-ma, koji su tijekom srednjeg vijeka vladali ve}im dijelom Hrvatskog primorja. Recept ove barokne torte prvi je put objavljen 1686. godine u jed-noj od prvih srednjoeurop-skih kuharica kneginje Eleo-
nore Marie Rosalie von Eggenberg. U izradi torte koriste se lje{njaci, gro`|ice, cimet i mu{katni ora{~i}. Ta torta nije lako kvarljiva, pa se pripre-mala kad se nekome i{lo u posjet u udaljenije kra-jeve. Danas se ta torta poslu`uje u Crikvenici.Sli~no pripremljenom slasticom mo`da su se sla-dila i liburnska plemena koja su tu `ivjela 2000 godina prije Krista. Potom i gr~ki putnici namjer-nici, a od 1. stolje}a i stari Rimljani. Oni su se dugo zadr`ali u crikveni~kom kraju, pa su neda-leko od dana{njeg gradskog sredi{ta i uz magi-stralnu cestu sagradili vojne postaje i naselje Ad turres s tvornicom keramike. Nimalo slu~ajno - jer je u blizini prona|ena glina, a nadohvat ruke bila im je i voda iz rje~ice Dubrov~ice. Budu}i da se
Torta Frankopanu obli`njoj uvali ulijeva u more, imali su i prirod-nu luku za brodovlje. Potom je nekoliko stolje}a crikveni~ki kraj bio dio imanja plemi}ke obitelji Frankopan, koja je utvrde i crkve gradila uz na-selje na obli`njem brda{cu Kotor.Precima Crikveni~ana ipak nije bilo su|eno da `ive daleko od mora, pa su se nakon po`ara 1776. preselili uz obalu. To~nije, nadomak pa-vlinskog samostana i crkve Uznesenja Djevi-ce Marije iz 1412. godine. Vi{ekatnica bijelog pro~elja nalik na kulu nekad je bila pavlinski sa-mostan i rasadnik novih znanja te duhovne kul-ture. U njemu se {kolovao i poznati minijaturist Juraj Julije Klovi}. No, ta je tradicija prekinuta dekretom austrijskog cara Josipa II. 1786., pa je zdanje preure|eno u kona~i{te i gostionicu.Kult Zrinskih i Frankopana kao mu~enika za slobodu Hrvatske uglavnom je po~eo od Ante Star~evi}a koji je godine 1866. rekao: Na~elnici, Zrinski i Frankopan podavljeni su, a sav njihov greh bia{e, da biahu bogati i da ljubljahu svoju domovinu i njezinu slobodu...
Pripremio: Davor Zduni}
GLASILO
17
Broj 23, svibanj 2008
IMAM JEDNU DU[U
/Ante Jak{i}/ Imam jednu du{u {to me mnogo volii koja me stalno bri`nom mi{lju prati, imam jednu du{u {to se za me moli, to je moja mati. Ja ne znam za ljubav iskreniju, ja~u, nit za rije~i {to su toplije no njene, ja znam da bi mnogo, vrlo mnogo dala, samo da joj dijete na kriv put ne skrene. Kad napuste svi me {to mi vjerni bjehu usamljeno srce presjetno zaboli, onda ona do|e i uz mene sjedne, i ja vidim da me jo{ jedino ona, ona vjerno voli. Zato moju du{u kad napuste ljudi, i kad tako do|e iznenada tama, ne prevlada o~aj, jer osje}a stalno, da je netko uz nju i da nije sama. Imam jednu du{u {to me mnogo voli, i koja me stalno bri`nom mi{lju prati. Imam jednu du{u {to se za me moli, a ta du{a draga, to je moja mati.
MAJKA
Ko ~elik je ~vrsta kad se za nas bori,A sitna ko zrno kad se o njoj zbori.Ko da{ak je nje`na kad rukom nas gladi, A kamen kremenac kad cio dan radi.Ko kru{ac je meka kad voli i pra{ta,A `ivi je vrutak kad pri~e nam ma{ta.Ko melem je blaga kad rane nam vida,Ko sun~ana zraka kad brige nam skida.Ko breza treperi kad gleda nas sjetne,A klik~e ko {eva kad nas vidi sretne.Ko sjena je tiha kad trpi i pati-Trpjeti i {utjeti tko mo`e neg mati !
Zlata Kolari}-Ki{ur
MAJ^INE RUKE
Pala je no}. Na prozoru sjedi mjesec. Iz torbe vire mu bajke. Netko me pokriva. Je li to mjese~ina Ili ruke moje majke? Tin Kolumbi}
DJE^JI SNOVI
Pala je no}. Ku}a se na ku}u Naslonila.
Mjese~ina u{la u zvonik I tiho pozvonila.
Blistave zvijezda Na zemlju prosule Zlatne zvuke.
Drve}e k nebu Pru`ilo ruke.
Drhte sjene Uz ku}e prislonjene. [ute i `mire.
Dje~ji snovi Kroz prozore vire. Tin Kolumbi}
Stran pripravila: Dubravka Jaj~evi~
Iva Jaj~evi~
Ivana Juri~
18
• Sukladno na{em statutu, predsjednik HKDM-a Josip Kele-men sastao se s Hrvatima u Slovenskoj Bistrici i Ptuju, kako bi zajedni~ki razmotrili pitanje formiranja podru`nice Hrvatskog kulturnog dru{tva na tom podru~ju. S obzirom na postoje}i in-teres za osnivanjem novih podru`nica, u kojima bi se ~lanovi okupljali i djelovali u raznim aktivnostima, dogovoreno je da se do sljede}eg skupa izradi popis zainteresiranih kandidata.
• U i{~ekivanju pozitivnih odgovora, poslani su i prijedlo-zi za pro{irenje, povezivanje te suradnju s ostalim hrvatskim
AKTUALNE INFORMACIJE
dru{tvima u susjednim dr`avama, i to u austrijskom Gradi{}u, ma|arskoj Nagykanizsi te u talijanskim Udinama.
• Obavje{tavamo sve ljubitelje {aha da je svaki utorak od 19 sati do 21 sati u uredu Dru{tva (Partizanska cesta 12, III. kat) organizirano igranje {aha pod vodstvom @ige Dukavi~a. Budu}i da je u to vrijeme omogu}eno odvijanje svih ostalih aktivnosti u vezi s Dru{tvom, dobrodo{ao je i dolazak va{ih partnera.
NAGRADNA IGRApovodom Dana dr`avnosti Republike Hrvatske
Nagradno pitanje:TKO JE BIO ZADNJI HRVATSKI KRALJ HRVATSKE KRVI?
Nagradna igra vrijedi za mla|e ~lanove Dru{tva starosti do 25 godina, s pla}enom ~lanarinom za 2008. godinu. Pismene odgovore {aljite zaklju~no do 25.06.2008 s naznakom NAGRADNA IGRA na adresu:Hrvatsko kulturno dru{tvo u Mariboru, Partizanska cesta 12, Maribor.
NAGRADA: 10–dnevno kori{tenje apartmana za dvije osobe na moru u kolovozu.Javno otvaranje odgovora i izvla~enje sretnog dobitnika bit }e u ponedeljak, 30.06.2008, u prostorijama dru{tva isklju~ivo uz obaveznu prisutnost kandidata. Kandidati koji ne}e biti prisutni na otvaranju odgovora, ne}e u}i u igru za nagradu.
PIKNIK ZA DAN DR@AVNOSTI
SUSRET HKD-a MARIBOR I HKDP-a LENDAVA
Na sjednici Izvr{nog odbora Dru{tva odr`anoj dana 13. svibnja 2008. prihva}en je poziv Hr-vatskog kulturnog dru{tva Pomurje iz Lendave na zajedni~ko dru`enje u Lendavi. Piknik }e u okviru organiziranog zabavno-sportskog programa biti odr`an 21. lipnja s po~etkom u 14 sati.
Svi zainteresirani mogu se prijaviti do 10.6.2008 na telefon Dru{tva 041 355 431. U cijenu je uklju~en prijevoz autobusom, ru~ak i glazba, a iznosi 20 Eur po osobi.
Hrvatska dopunska {kola u Sloveniji
HRVATSKI LJETNI KAMP
Hrvatska matica iseljenika, podru`nica Rijeka, organizi-ra osmodnevni ljetni kamp na Cresu, koji }e se odr`avati od 28.06. do 06.07.2008. Kamp je namijenjen djeci u dobi od 8 do 16 godina. Programi su prilago|eni jezi~noj kompetenciji pola-znika, a odvijaju se u radionicama. Cilj je da mladi u dinami~noj interakciji razli~itih sadr`aja stje~u nova saznanja, usvajaju odre|ene vje{tine te pro{iruju svoje znanje hrvatskog jezika i kulture. U~enici borave u lijepo ure|enom |a~kom domu uz samo more. Ovogodi{nji program predvi|a rad u plesnoj, scensko-likovnoj, glazbenoj i novinarskoj radionici.
Polaznici vrlo dobro prihva}aju takav na~in rada jer ga odlikuje `ivost, raznolikost i kreativnost. Nakon zanimljivog ali i ozbilj-nijeg rada u jutarnjim satima, poslijepodne se odlazi na kupa-nje, a more je izvrsno mjesto za sportsko-zabavne aktivnosti. Zavr{noj sve~anosti prisustvuju djeca s otoka Cresa te drugi uzvanici, a polaznici izvedu program koji su pripremili za vrije-me boravka u kampu. Cijena osmodnevnog boravka u kampu iznosi 200,00 EUR. Za sve dodatne informacije obratite se u~iteljici Hrvatske do-punske {kole u Sloveniji, g|i Koraljki ^eh.
Mala {kola hrvatskoga jezika i kulture
Veselite se i ljetujte s nama u Novom Vinodolskom21. srpnja – 1. kolovoza
Hrvatska matica iseljenika ve} {estnaestu godinu organizira Malu {kolu hrvatskoga jezika i kulture u Novom Vinodolskom, primorskom ljetovali{tu bogate kulturne pro{losti. Temeljni je cilj ovoga ljetovanja da djeca, koja `ive izvan Hrvatske, u zajedni{tvu s djecom iz razli~itih mjesta u Hrvatskoj unaprijede svoje znanje hrvatskoga jezika te upoznaju kulturnu i prirodnu ba{tinu kraja u kojem borave. Program {kole ostvaruju se putem raznih kreativnih igraonica-radionica (jezi~na, kulturolo{ka, novinarska, lutkarska, dramska) te niza sportskih, rekreativnih i zabavnih sadr`aja. I jo{ puno, puno veselja i radosnih trenutaka u zdravom, brezbri`nom i si-gurnom okoli{u pod nadzorom iskusnih i pouzdanih u~itelja te voditelja.Ovogodi{nji je program namijenjen djeci 9 – 14 godina.
Za sve podrobnije upute i informacije javite se:HRVATSKA MATICA ISELJENIKAOdjel za {kolstvo, znanost i {portLada Kanajet-[imi}Trg S. Radi}a 3,1000 Zagreb, Hrvatska, tel. 385 1 61 15 116e-mail: [email protected]
GLASILO
19
Broj 23, svibanj 2008
^LANARINA
Kako bi izdaci za ~lanarinu bili {to prihvatljiviji za ~lanove te u želji da pridobijemo {to brojnije ~lanstvo, izvr{ni je odbor dru{tva odlu~io da }e ~lanarina za 2008. godinu biti slijede}a:- za prvog ~lana u obitelji 15 EUR - za sve ostale ~lanove iste obitelji 1 EUR- za u~enike i studente 1 EUR - za pravne osobe 30 EUR ~lanarinu možete uplatiti na ra~un dru{tva broj: 10100-0044564123 ili pak uplatite na sjedi{tu dru{tva svaki rad-ni utorak od 18.00 do 20.00. NOVI ^LANOVIPristupnu izjavu za dru{tvo zainteresirani mogu dobiti i ispuniti na sjedi{tu dru{tva, svaki radni utorak od 18.00 do 20.00, ili je pak izrežite iz Glasila, a po potrebi je možete i kopirati. Izjavu ispunite, predajte osobno ili po{aljete po{tom na sjedi{te dru{tva. Svaki novi ~lan primit }e pristupnicu u dru{tvo.
STARI ^LANOVISvaki stari ~lan koji je ve} u evidenciji dru{tva, s uplatom ~lanarine obnavlja ~lanstvo u dru{tvu.
Za sve nejasno}e u vezi s pristupom u dru{tvo ili uplatom ~lanarine možete nazvati na tel. 041-355-431
PRISTUPNA IZJAVA ZA ^LANSTVO U HRVATSKOM KULTURNOM DRU[TVU U MARIBORU
Ime i prezime ……………...............…………………………………………….………………………PODACI O ROđENJU ro|en(a) ……………………… država ………………...……., op}ina ………..........……………….ulica, selo …………………………., ku}ni broj…...., po{ta……………………, broj po{te…...…...narodnost ………………………......……… državljanstvo ………........……………………………..STALNO PREBIVALI[TE država ………………………..op}ina ……………………… ulica, selo ............…………………... ku}ni broj ………... po{ta …...……………………..…….………. broj po{te …..….......……….telefon ………………………………… e-mail …..…..............………………………………………..zanimanje……………………….......... zaposlen ………....…………………………………………..
Izjavljujem, da dobrovoljno pristupam u Hrvatsko kulturno dru{tvo u Mariboru i da sam upoznat sa ciljevima, pravima i dužnostima ~lana u dru{tvu.
Mjesto i datum ………………………..… Potpis ……….................……………………………Podaci koje je kandidat iznio u pristupnoj izjavi, koristit }e se samo u dru{tvu za kontakte sa ~lanom, za evidenciju i statistiku dru{tva.
Uzorak ~lanske iskaznice
