10
11 Decembar 2011. www.serbianmirror.com PRI^E IZ D@EPA S lava – Sveti Jovan. Dan, dvadeseti jan- uar. Na drvenom mostu preko reke Ju`ne Morave mo`e pre}i smo leptir, neka no}na ptica ili promrzli vrabac. Slava je no}as. Idemo tamo preko reke, kao nekom tajnom, magnetnom silom vodjeni. Ju`na Morava je zamrzla da i hokej na ledu mo`e po njoj da se zaigra. Na{ stari automobil, Fi}a ne mo`e preko drvenog mosta. Otac isklju~uje farove i podme}e }ebe iza zadnjih to~kova. Ako nas na povratku izda akumulator, proba}emo da auto upalimo na guranje. I sad se jasno se}am kako to ide. Poguraj, zalet, druga brzina, kva~ilo, gas i pali, uz beli dim iz auspuha. Mi idemo na slavu, preko zaled- jenog mosta koji {kripi i uzdi`e se kao mlada zamrznuta `ena. Na tom mostu nedostaju i daske. Ljudska noga je duga~ka ovde, a Morava slatka. Ispod nas `ubori, ~uje se ispod leda njen dah. Sneg na daska- ma svetluca i zove nas u goste, ledena reka koja mrmori negde ispod svog leda i budi mese~inu, zavezana i okovana, {u{ti i uzdi`e i kao da ~ujem gomilu glasova. Glasove ptica selica koje lete u bla`enom trouglu. Me{aju se glasovi oca, majke, dede i pradede sa glasom ju`ne reke, kao da Morava pali sve}u da nas prevede preko sebe. ^ujem daleku melodiju trube i har- monike. Slava je na drugoj strani reke. To nije samo slava, to je op{te veselje u ~ast Svetog Jovana Krstitelja. Dr`imo se za zaledjen most i kao gerilci u ratnom filmu skoro da puzimo, jer druga~ije ne mo`emo, a most se pre}i mora. Srpska slava je kao srpski kip slobode, ve~ita baklja predaka. Do nje se mora sti}i, makar i na kolenima. I hvala Bogu, stigli smo. Ispred ku}e sijalica od sedamdeset pet vati obas- java prilaz, a kroz prozor u ku}i nazire se gu`va. D`eki laje od radosti i propinje se na zadnje {ape, u znak dobrodo{lice. Kucamo na vrata, ulazimo i ve} preko praga slu{amo uzvike. “Hajdete, bre… lele, lele, gde ste do sad? Pa ni meze jo{ ne postavljamo, nego vas ~ekamo. Pa kude ste bre Ni{lije…?” Pa onda sledi srda~no poz- dravljanje. Uz sre}u i radost {to se staro dru{tvo ponovo okupilo, sedamo za trpezu. Red nala`e da se prvo uzme `ito, a onda dolazi meze. Pihtije i d`igerica uz kuvanu, odnosno ljutu rakiju. Na tim seoskim slava- ma sam uvek bio nekako ba{ mali. Sedeo bih na klupi pokrivenoj ambasador }ebe- tom, a glava bi mi jedva preskakala preko stola prekrivenim plasti~nom mu{emom. Nikada nisam bio neki ljubitelj pihtija, ali o~igledno je da ljudi to neobi~no mnogo vole. Se}am se da su mi pihtije nudili uz re~i, “zamezi slobod- no, mnogo su dobre ispale.” Voleo sam sok Jupi, rado sam ga pio i gledao bih da nekako odmah predjem na punjene paprike, pa na kola~e, ta~nije oblande i princes krofne. U srpskim selima, cela sela slave jednu slavu. To su takozvane litije. Selo ima svog sveca za za{titnika i svaka ku}a obele`ava taj dan i slavi. To je bila prilika da se rodjaci vide i da prepe{a~e desetak kilometara preko nekoliko sela. Mi iz grada smo dolazili kolima i nekako bili va`niji gosti, pa bi se ispred nas stavljalo bolje pe~enje i kiseli kupus. Kada bi se malo otkravili uz hranu i pi}e onda bi deda Mi{ko ustao i pustio gramofonsku plo~u, na jednom od prvih gramofona EI Ni{. Zapravo to i nije bio gramofon, nego radio koji je na vrhu imamo ne{to kao gramofon za singl plo~e. Naravno izvodja~ na singlici je bio Tozovac sa pesmom: [umadinac pali topa, zatresla se sva Jevropa. A na B strani bila je pesma: Ja sam ja Jeremija, prezivam se Krsti}. I tako se okretala plo~a satima. Deda Mi{ko i moj tata zagrljeni zapo~eli bi kolo, a {poret smederevac je neumoljivo ispu{tao toplotu pa mi je bilo jako vru}e u sred zime. Naravno, deci nije zanimljivo dru{tvo starijih, pa sam posle nekog vremena nestr- pljivo zapitkivao majku, kad }emo da kren- emo ku}i. Opijen od mirisa vru}e rakije i belog luka poku{avao bih da uhvatim jedno {areno ma~e, koje mi se motalo ispod nogu ba{ kao da i ono zna da je no}as slava i da }e biti ekstra hrane i za njega. Hvala Bogu, slave su prave, malo bole glave posle gozbe, ali zar je to ne{to novo? Srpska slava je, boli glava. Tek kad spomenem Svetog Nikolu, najve}eg zastitnika putnika i mornara. Molili su se i veliki srpski junaci na francuskim ladjama Svetom Nikoli, da ih vrati u Srbiju, ispod duda i rodne kru{ke. Mi nismo nebeski narod, nego ba{ suprotno, zemaljski narod pun zemlje crnice, tako da su u nam opanci puni zemljine gravitacije, koja nas dr`i zakovane na ovoj planeti. Srbija je bogata zemlja ka`em i opet }u ponoviti. Bogati smo i zemlja nam je u d`epovima, a iz d`epova nam raste cve}e. Koja je to zamlja bogati- ja od na{e? I koji jo{ narod slavi slavu osim pravoslavnih Srba? Negde na ovoj planeti su proklijale i neke druge {ume, rodile su i zemlje i izrodile neke stra{ne gigantske metropole. Pariz je sunovratan, Tokio hladan i sme{no zabetoniran, Njujork pun djubreta i kesa, London je u magli, Berlin jo{ uvek ru{i berlinski zid. U Meksiko sitiju ima brate previ{e Meksikanaca. A mi? Ma hajde, pogledaj Srbiju, zdrava ko dren. Nemamo ni jednu metropolu da nas ugu{i. Imamo jedan lep grad i ba{ nam lepo stoji – Beograd. Ljudi kao veliki hras- tovi, a srpska `ena kao kajsija koja se povi- ja i budi cve}e i p~ele oko svojih grana. Srbija nije banana. Mi smo ne{to sasvim drugo, nalik jagodi i malini. I to drugo moramo da sa~uvamo za sebe. Jer kad otkriju koliko smo lepi i zdravi, posla}e nam sto prevaranata da nas potruju i posla}e nam sva mora i plime da nas potope, da ne izronimo ovako lepi dugono- gi i puni slave i slavskog kola~a u rukama sa upaljenom sve}om. Ustvari, Srbija je Antlantida Evrope. Zemlja potonula u svo- joj zemlji, iz koje izranja. Mi i ne tragamo mnogo za svojom proslo{}u, jer su ispod nas vojske i ~arobne ko~ije vladara i pute- vi slavnih korena srpskih kraljeva. Srpska slava slavi i one ispod zemlje i ove na zemlji. Podjednako radosno zveckaju kopi- ta i cvrku}u bokali hladne vode, kao {to negde neko lomi kr~ag sa blagom, pa se po zemlji prospu `uti dukati i cela ta srpska zemlja zamirise zlatnim tkanjem, od zlatnog runa, na zlatnoj preslici. Srbija je zemlja svilenih buba, koje nas Srbe pret- varaju u ve~ite putnike, ka svilenom nebu vaseljene. Sabori i slave su ve~iti plast sena, koji nikada ne mo`e da izgori. U nama ta vatra plamti i oko nje se uvek ogrejemo i u najhladnijim i najcrnjim dan- ima. Mo`e biti da je Sabor u Gu~i nadma{io dimenzije normalnog stanja ljudske neposrednosti. Mo`e biti da je previ{e, ali i to smo mi i takav je na{ tem- perament. Slavlje u Srba nikad ne}e presta- ti. Srpsko kolo nema kraja. I ko zna i koga je briga kako dana{nji tajkuni slave slavu. Pitam se da li predsednici i podpredsedni- ci politi~kih stranaka na svojoj slavi slave svog za{titnika ili slave sebe? Dokazuju}i se i pokazuju}i svoju mo} nesre}nim gos- tima. Negde sad sigurno pada no} i kad pomislim koliko je Srba rodjeno na svetu, kao da gledam zvezde koje se klanjaju nama, na{em narodu i {alju nam glasove. Koliko se no}as srpske dece rodilo? Mo`da premalo za jedno veliko kolo na nebu? Slavuji se opet ~uju usred zime, a ja sa roditeljima ponovo oprezno hodam nazad preko drvenog mosta, do na{eg belog Fi}e, a u mislima mi odjekuje pesma “Ja sam ja Jeremija, prezivam se Krsti}”. Imam, ponovo osam godina, oslu{kujem ne~ujnu reku. Majka nosi u zave`ljaju, pe~enje, poga}u i oblande. Fi}a je kresnuo iz cuga, a mi se preko nekih seoskih putan- ja kli`emo i {lajfujemo. Zadremao sam na zadnjem sedi{tu. Probudi}e me tek gradske svetiljke i miris kola~a u zave`ljaju, koji i danas ~uva neku tajnu, topline i darova naroda kome pripadam. Pi{e: Boban Ili} SRPSKA SLAVA- BOLI GLAVA

PRI^E IZ D@EPA Pi{e: Boban Ili} SRPSKA SLAVA- BOLI GLAVA S · pljivo zapitkivao majku, kad }emo da kren-emo ku}i. Opijen od mirisa vru}e rakije i belog luka poku{avao bih da uhvatim

  • Upload
    others

  • View
    12

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

11Decembar 2011. www.serbianmirror.com

P R I ^ E I Z D @ E P A

Slava – SvetiJovan. Dan,dvadeseti jan-

uar. Na drvenommostu preko rekeJu`ne Morave mo`epre}i smo leptir,neka no}na ptica ilipromrzli vrabac.Slava je no}as.Idemo tamo prekoreke, kao nekomtajnom, magnetnomsilom vodjeni.Ju`na Morava jezamrzla da i hokejna ledu mo`e po njojda se zaigra. Na{ stari automobil, Fi}a nemo`e preko drvenog mosta. Otac isklju~ujefarove i podme}e }ebe iza zadnjih to~kova.Ako nas na povratku izda akumulator,proba}emo da auto upalimo na guranje. Isad se jasno se}am kako to ide. Poguraj,zalet, druga brzina, kva~ilo, gas i pali, uzbeli dim iz auspuha.

Mi idemo na slavu, preko zaled-jenog mosta koji {kripi i uzdi`e se kaomlada zamrznuta `ena. Na tom mostunedostaju i daske. Ljudska noga je duga~kaovde, a Morava slatka. Ispod nas `ubori,~uje se ispod leda njen dah. Sneg na daska-ma svetluca i zove nas u goste, ledena rekakoja mrmori negde ispod svog leda i budimese~inu, zavezana i okovana, {u{ti iuzdi`e i kao da ~ujem gomilu glasova.Glasove ptica selica koje lete u bla`enomtrouglu. Me{aju se glasovi oca, majke, dedei pradede sa glasom ju`ne reke, kao daMorava pali sve}u da nas prevede prekosebe. ^ujem daleku melodiju trube i har-monike. Slava je na drugoj strani reke. Tonije samo slava, to je op{te veselje u ~astSvetog Jovana Krstitelja. Dr`imo se zazaledjen most i kao gerilci u ratnom filmuskoro da puzimo, jer druga~ije ne mo`emo,a most se pre}i mora. Srpska slava je kaosrpski kip slobode, ve~ita baklja predaka.Do nje se mora sti}i, makar i na kolenima.

I hvala Bogu, stigli smo. Ispredku}e sijalica od sedamdeset pet vati obas-java prilaz, a kroz prozor u ku}i nazire segu`va. D`eki laje od radosti i propinje sena zadnje {ape, u znak dobrodo{lice.Kucamo na vrata, ulazimo i ve} prekopraga slu{amo uzvike. “Hajdete, bre… lele,lele, gde ste do sad? Pa ni meze jo{ nepostavljamo, nego vas ~ekamo. Pa kude stebre Ni{lije…?” Pa onda sledi srda~no poz-dravljanje.

Uz sre}u i radost {to se starodru{tvo ponovo okupilo, sedamo za trpezu.Red nala`e da se prvo uzme `ito, a ondadolazi meze. Pihtije i d`igerica uz kuvanu,odnosno ljutu rakiju. Na tim seoskim slava-ma sam uvek bio nekako ba{ mali. Sedeobih na klupi pokrivenoj ambasador }ebe-tom, a glava bi mi jedva preskakala prekostola prekrivenim plasti~nom mu{emom.Nikada nisam bio neki ljubitelj pihtija, alio~igledno je da ljudi to neobi~no mnogovole. Se}am se da su mi pihtije nudili uz

re~i, “zamezi slobod-no, mnogo su dobreispale.” Voleo samsok Jupi, rado samga pio i gledao bihda nekako odmahpredjem na punjenepaprike, pa nakola~e, ta~nijeoblande i princeskrofne.

U srpskimselima, cela selaslave jednu slavu. Tosu takozvane litije.Selo ima svog svecaza za{titnika i svaka

ku}a obele`ava taj dan i slavi. To je bilaprilika da se rodjaci vide i da prepe{a~edesetak kilometara preko nekoliko sela. Miiz grada smo dolazili kolima i nekako biliva`niji gosti, pa bi se ispred nas stavljalobolje pe~enje i kiseli kupus.

Kada bi se malo otkravili uz hranui pi}e onda bi deda Mi{ko ustao i pustiogramofonsku plo~u, na jednom od prvihgramofona EI Ni{. Zapravo to i nije biogramofon, nego radio koji je na vrhuimamo ne{to kao gramofon za singl plo~e.Naravno izvodja~ na singlici je bio Tozovacsa pesmom: [umadinac pali topa, zatreslase sva Jevropa. A na B strani bila je pesma:Ja sam ja Jeremija, prezivam se Krsti}. Itako se okretala plo~a satima. Deda Mi{koi moj tata zagrljeni zapo~eli bi kolo, a{poret smederevac je neumoljivo ispu{taotoplotu pa mi je bilo jako vru}e u sredzime. Naravno, deci nije zanimljivo dru{tvostarijih, pa sam posle nekog vremena nestr-pljivo zapitkivao majku, kad }emo da kren-emo ku}i. Opijen od mirisa vru}e rakije ibelog luka poku{avao bih da uhvatim jedno{areno ma~e, koje mi se motalo ispod noguba{ kao da i ono zna da je no}as slava i da}e biti ekstra hrane i za njega.

Hvala Bogu, slave su prave, malobole glave posle gozbe, ali zar je to ne{tonovo? Srpska slava je, boli glava.

Tek kad spomenem SvetogNikolu, najve}eg zastitnika putnika imornara. Molili su se i veliki srpski junacina francuskim ladjama Svetom Nikoli, daih vrati u Srbiju, ispod duda i rodnekru{ke. Mi nismo nebeski narod, nego ba{suprotno, zemaljski narod pun zemljecrnice, tako da su u nam opanci punizemljine gravitacije, koja nas dr`i zakovanena ovoj planeti. Srbija je bogata zemljaka`em i opet }u ponoviti. Bogati smo izemlja nam je u d`epovima, a iz d`epovanam raste cve}e. Koja je to zamlja bogati-ja od na{e? I koji jo{ narod slavi slavuosim pravoslavnih Srba? Negde na ovojplaneti su proklijale i neke druge {ume,rodile su i zemlje i izrodile neke stra{negigantske metropole. Pariz je sunovratan,Tokio hladan i sme{no zabetoniran, Njujorkpun djubreta i kesa, London je u magli,Berlin jo{ uvek ru{i berlinski zid. UMeksiko sitiju ima brate previ{eMeksikanaca. A mi?

Ma hajde, pogledaj Srbiju, zdravako dren. Nemamo ni jednu metropolu danas ugu{i. Imamo jedan lep grad i ba{ namlepo stoji – Beograd. Ljudi kao veliki hras-tovi, a srpska `ena kao kajsija koja se povi-ja i budi cve}e i p~ele oko svojih grana.Srbija nije banana. Mi smo ne{to sasvimdrugo, nalik jagodi i malini. I to drugomoramo da sa~uvamo za sebe. Jer kadotkriju koliko smo lepi i zdravi, posla}enam sto prevaranata da nas potruju iposla}e nam sva mora i plime da naspotope, da ne izronimo ovako lepi dugono-gi i puni slave i slavskog kola~a u rukamasa upaljenom sve}om. Ustvari, Srbija jeAntlantida Evrope. Zemlja potonula u svo-joj zemlji, iz koje izranja. Mi i ne tragamomnogo za svojom proslo{}u, jer su ispodnas vojske i ~arobne ko~ije vladara i pute-vi slavnih korena srpskih kraljeva. Srpskaslava slavi i one ispod zemlje i ove nazemlji. Podjednako radosno zveckaju kopi-ta i cvrku}u bokali hladne vode, kao {tonegde neko lomi kr~ag sa blagom, pa se pozemlji prospu `uti dukati i cela ta srpskazemlja zamirise zlatnim tkanjem, odzlatnog runa, na zlatnoj preslici. Srbija jezemlja svilenih buba, koje nas Srbe pret-varaju u ve~ite putnike, ka svilenom nebuvaseljene. Sabori i slave su ve~iti plastsena, koji nikada ne mo`e da izgori. Unama ta vatra plamti i oko nje se uvekogrejemo i u najhladnijim i najcrnjim dan-

ima.Mo`e biti da je Sabor u Gu~i

nadma{io dimenzije normalnog stanjaljudske neposrednosti. Mo`e biti da jeprevi{e, ali i to smo mi i takav je na{ tem-perament. Slavlje u Srba nikad ne}e presta-ti. Srpsko kolo nema kraja. I ko zna i kogaje briga kako dana{nji tajkuni slave slavu.Pitam se da li predsednici i podpredsedni-ci politi~kih stranaka na svojoj slavi slavesvog za{titnika ili slave sebe? Dokazuju}ise i pokazuju}i svoju mo} nesre}nim gos-tima.

Negde sad sigurno pada no} i kadpomislim koliko je Srba rodjeno na svetu,kao da gledam zvezde koje se klanjajunama, na{em narodu i {alju nam glasove.Koliko se no}as srpske dece rodilo? Mo`dapremalo za jedno veliko kolo na nebu?

Slavuji se opet ~uju usred zime, aja sa roditeljima ponovo oprezno hodamnazad preko drvenog mosta, do na{eg belogFi}e, a u mislima mi odjekuje pesma “Jasam ja Jeremija, prezivam se Krsti}”.Imam, ponovo osam godina, oslu{kujemne~ujnu reku. Majka nosi u zave`ljaju,pe~enje, poga}u i oblande. Fi}a je kresnuoiz cuga, a mi se preko nekih seoskih putan-ja kli`emo i {lajfujemo. Zadremao sam nazadnjem sedi{tu. Probudi}e me tek gradskesvetiljke i miris kola~a u zave`ljaju, koji idanas ~uva neku tajnu, topline i darovanaroda kome pripadam.

Pi{e: Boban Ili}

SRPSKA SLAVA- BOLI GLAVA

12 Decembar 2011.

M U Z I K A

Sa{a Mati}, popularni srpski peva~, izd-vojio se tokom devedesetih godinapro{log veka svojim izuzetnim

muzi~kim talentom, najpre u interpretacijamapesama Harisa D`inovi}a, a kasnije i uautorskim pesmama. Muzi~ki je obrazovan,zavr{io je srednju muzi~ku {kolu, odsekklavir i svojim predanim radom krenuo jeputem uspeha. Njegov brat blizanac DejanMati}, takodje je popularan peva~ i iako obo-jica slepi od rodjenja, uspeli su da se uvrsteu vrh srpskog estradnog neba. Uo~i nastupau ^ikagu za do~ek Nove godine, Sa{a Mati}je rado pristao na intervju za “Ogledalo”.

Ogledalo: Izjavili ste da vam jeAmerika ostavila najja~i utisak, odmnogih zemalja gde ste nastupali i akobiste morali da izaberete mesto za `ivot,to bi bio ^ikagao. [ta vam se tolikodopalo u na{em gradu?

Sa{a Mati}: Grad kao gradmnogo pru`a. Ima ono {to ja volim. Dobrerestorane, klubove, no}ni `ivot, a presvega, ono bez ~ega ja ne mogu, dobreljude i drage prijatelje. Uvek je lepo do}iu jedan takav grad, kao {to je ^ikago...Radujem se {to uskoro dolazim.

Ogledalo: Ovogodi{nja turnejapo Kanadi i Americi, kulminira}e novo-godi{njim koncertom u ^ikagu. Kakva suva{a prethodna iskustva sa na{om pub-likom i {ta o~ekujete od ove turneje?

Sa{a Mati}: Poslednji put kadasam bio u ^ikagu i uop{te po Americi, biosam prezadovoljan i pun utisaka. Ljudi sume prihvatili sa puno emocija i topline. Jase nadam da sam im se odu`io dobrom pes-mom. Ovaj put }emo sigurno ponoviti dobarkoncert, koji }e biti jo{ bolji... tako mora.

Ogledalo: Kakav repertoarpesama ste pripremili za publiku koja vas

na severno-ameri~kom kontinetnu `eljnoo~ekuje? Da li }e pored starih hitovamo}i da ~uju i va{ najnoviji album?

Sa{a Mati}: [to se ti~e repertoara,bi}e pesama i sa starih albuma i sa poslednjegalbuma “10 GODINA ZAJEDNO”. Peva}emopesme mojih kolega, pesme koje svi volimoda ~ujemo, za sva~iji ukus. Trudi}u se i

obe}avam da }e biti dobra energija. Da}u sveod sebe da svako sa koncerta izadje zadovol-jan i da im ostane duboko u se}anju.

Ogledalo: Nakon {to ste izdalidva albuma i proslavili se, i vas bratblizanac Dejan je zaplovio u estradnevode. On je uspeo da izgradi sopstveniidentitet i da bude prepoznatljiv u odno-su na svog ve} poznatog brata. Koliko stemu u tome pomogli i da li planiratezajendni~ku saradnju?

Sa{a Mati}: ^im se pojavi dobra iodgovaraju}a pesma, naravno da }e biti

saradnje i dueta. Samom mojom pojavom,gde sam se ja pojavio kao prvi, njemu je bilolak{e da prodje utabanim stazama i istimputem kojim sam ja pro{ao. Kao i na po~etkunjegove karijere, tako i sada, uvek sam tu dapomognem za sve {to je potrebno.

Ogledalo: Va{ uspeh i{ao jemunjevitom brzinom. Sa va{im talentnom

izgleda, kao da je bilo lako postati zvez-da. Da vam je zaista bio lak put ka pop-ularnopsti koju ste stekli?

Sa{a Mati}: Ovaj posao prven-stveno radim zato {to volim. Brzo je pro{lodeset godina od kako ja postojim na ovomna{em takozvanom estradnom nebu. Kadane{to volite, imate sre}e i talenta i raditeprofesionalno, u kontinuitetu, svakako da jelak{i put do vrha...

Ogledalo: S obzirom da stejedan od najtra`enijih peva~a i da imatemnogo poslovnih obaveza, da li je te{ko

uskladiti privatni i poslovni `ivot?Sa{a Mati}: Mora postojati

razumevanje sa obe strane, i porodiceprema meni i mene prema porodici. Ondaje sve lak{e i bolje. Mnogo radim, ~esto

sam odsutan ali svaki slobodan trenutakprovodim sa svojim k}erkama i suprugom.

Ogledalo: Koja je Va{a poruka~itaocima?

Sa{a Mati}: Svim ~itaocima listaOGLEDALO `elim sve najlep{e u Novoj2012. godini, da im se sve `elje ostvare ikako moja pesma ka`e “ne dozvolite daVam ljubav zakasni”.

RADUJEM SE NASTUPU U ^IKAGUIntervju: Sa{a Mati}

Sa{in put do zvezdaMunjevitom brzinom je osvojio pub-

liku, tako da danas nema koncerta ili`urke na kojoj se po nekoliko puta netra`e njegovi hitovi “Maskara”, “Kadljubav zakasni”, “Neke ptice nikad nepolete”, “Poklonite mi nju zaro|endan”... @ivotna pri~a ovogumetnika, ina~e slepog od ro|enja,mogla bi da poslu`i kao si`e za film.

Ro|en je 26. aprila 1978. u Drvaru,gde je do sedme godine `iveo saroditeljima i bratom blizancem Dejanom,koji se tako|e otisnuo u muzi~ke vode.Jo{ kao dete bio je vanserijski talenat.Dva meseca nakon {to je snimio prvialbum, odr`ao je koncert u prepunoj saliDoma sindikata, gde je publika ve} znalai pevala njegove pesme. Sa{a Mati} sepublici predstavio u drugom svetlu i sapesmom u zabavnom maniru “Mojgrad” pobedio na Budvanskom festivalu2003. godine i na festivalu “Ohridskitrubaduri” u Ohridu. Kasnije su se nizalena desetine nagrada, uglavnom zapeva~a godine, hit pesmu ili ~ak ceoalbum kao najbolji…

Urestoranu “Sandy’s” u ^ikagu ukrajem novembra je odr`ana pro-mocija prvog albuma “Black

Bulls Band”, koji je{iroj publici poznatpo nedavno, na Yutubu snimljenojhimni posve}enojNovaku Djokovi}u.Alija Dalipovi},Srdjan Ivkovi} iDu{an Deli} publicisu predstavili zan-imljivu kombinacijufolka i novih ritmo-va. Materijal }e,kako je najavljeno,uz finansijsku pomo}na{eg proslavljenogtenisera, biti objavl-jen u “Grand” produkciji u Beogradu.

Snimljeno je 12 pesama, zasvakog od trojice ~lanova “Black BullsBand” po ~etiri pesme specijalno pisane i

komponovane. Svakako najpoznatije imeove trojke je Alija Dalipovi}, koji je odsvoje rane mladosti do danas priznati folk

peva~, sa brojnim snimljenim pesmama.[iroj publici je poznat po bar{unastom iprijatnom glasu, a skoro dve decenije sasuprogom Milicom vlasnik je urednik

Radija Romski dukat. Za sve one koji suAliju ~uli da izvodi samo izvorne narodnepesme, ovaj album je veoma prijatno izne-nadjenje. Sa lako}om kojom decenijama

peva folk motive, Alija Dalipovi} je majs-torski otpevao i novije ritmove, i dokazaoda i “u modernijim vodama uspe{no pliva.”

Iznedan|enje na prvom

Uz aktivnosti ove grupe, njihov tre}i ~lan, Srdjan Ivkovi} je nedavno pokrenuo i prvusrpsku internet televziju na ovim prostorima. Celodnevni program mo`e se pratiti nawww.justin.tv/zlatni_bik, a sadr`i informacije iz `ivota na{ih sunarodnika i mnogomuzike. “Za mene je nekako bilo logi~no da pokrenem televizijski program, a evonajavljujem i skori po~etak radija u produkciji “Zlatni bik”. Ja sam se i u Srbiji bavio medi-jima i muzikom, i posle nekoliko godina provedenih u Njujorku sada sam u ^ikagu, ukome sigurno ima mesta za kvalitetne medije i programe na na{em jeziku. Vreme krizeu Americi jeste veoma te{ko, za muzi~are nema posla, mediji kubure sa reklamama iskupim terminima, ali u isto vreme kriza mo`e biti i izazov, ovo je velika zemlja i posto-ji potreba za tv programom na na{em jeziku. Mnogi su poku{avali, trajali nekoliko god-ina i na kraju odustajali. Ja ne mislim da sada ja donosim ne{to najbolje, ali sam velikioptimista, uzdam se u sebe i svoje kvalitete i upornost. Program je po~eo pre mesecdana, zabele`ili smo nekoliko va`nijih dogadjaja u na{oj zajednici u ^ikagu, emitujemospotove, naravno bi}e tu i reklama i drugih sadr`aja. Ono {to obe}avamo je da ne}e bitipolitike, program ne}e imati ni vesti, osim informacija o va`nim dogadjajima na ovimprostorima. Internet televizija je budu}nost, na{ program }e se gledati i na mobilnimtelefonima, svesni smo da niko nema vremena, zato se trudimo da im se na najboljina~in pribli`imo. U Americi na `alost nema vremena za u`ivanje, zato }emo mi biti blizuna{im gledaocima, koji su stalno u pokretu. Va`no nam je da poka`emo kako na{ narodzaista `ivi u Americi.” – ka`e za “Ogledalo” Srdjan Ivkovi}. Uz njega }e na televiziji“Zlatni bik” raditi i saradnici Du{an Deli} i Zoran Kne`evi}.

BLACK BULLS BAND – PROMOCIJA SPOTA HIMNA NOLE NO 1

13Decembar 2011. www.serbianmirror.com

F E L J T O N

albumu “Black Bulls Band” je Du{anDeli}, koji se nikada do sada na ovajna~in nije bavio muzikom. “Pre 5 mese-ci, Alija Dalipovi} me je upoznao sakompozitorom i tekstopisacem SrdjanomIvkovi}em. Predlo`io sam im da formi-ramo bend, jer do tada, na ovim pros-torima, nije postojao takav bend.Pokazali su mi pesmu o \okovi}u i jasam se odu{evio. Zatim smo po~eli da

radimo na tekstovima, prona{li smoVladimira Prlji}a i u njegovovom studi-ju smo po~eli da snimamo. Prlji} jeizuzetno darovit ~ovek, odmah sam znaoda on mo`e da nam napravi hitove i danas proprati, jer Sr|an i Alija su ve}dokazani umetnici,” rekao je Du{an.Zanimljivo je da je on do{ao u Amerikukao slikar, njegov talenat, koji jeprikazao na izlo`bi u hotelu Hajat, zapeo

je za oko krupnim ameri~kim kompani-jama, koje su mu omogu}ile {kolovanjeu najboljim {kolama, dale mu posao odilustratora do cenjenog dizajnera. “Radiosam kao dizajer za Malboro, Plejboj,Kraft, Nacional deli bord, ^ikita bananai druge velike kompanije. Sve {to jekreativno nije mi strano, pa sam znao da}u tako biti i u muzici. Oni su u svojimpesmama imali rep deonice, a ja sam

znao da mogu da repujem, jer sam biodobar recitator jo{ u {koli i ~im sam jed-nom odrepovao u studiju, svi su odmahrekli, to je to. Sr|an je pisao tekstove,ja sam naru~io tekstove za sebe, kojesam prilagodio svom senzibilitetu i kojesu atobigrafske. Pesmu o Novom Sadu,koja se uz Himnu Novaka \okovi}a izd-vojila, smo pisali svi zajedno,” ka`eDu{an Deli}.

ISTINA O SREBRENICI

I STRADANJIMAIzgovaranje re~i „Srebrenica” automatski asocira na rat, masovna ubistva, progon i na Bo{njake kao `rtve i Srbe kao krivce. To je slika kojuje zapadna javnost formirala prate}i medije i izjave politi~ara. Da li je to ba{ tako? Da li je istina takva kako se prikazuje i da li slika koju je usvet lansiralo tada{nje bosansko-muslimano rukovodstvo prava ili modifikovana i iskrivljena? Ko je sve stradao na ovom podru~ju? Kada i pod kojim

okolnostima su se desila stradanja? Na{a ljudska i moralna obaveza je da se ka`e istina i da se zna i poku{a}emo u narednim brojevima daprika`emo sva ta de{avanja osvr}u}i se na sukobljene izvore.

Tako, po jednima, lokalni nesporazumi,sva|e, sukobi i netrpeljivosti, nastajalisu zbog mahinacija u distribuciji

hrane i ostalih svakodnevnih potrep{tina,pogotovo robe iz humanitarne pomo}i kojaje stizala konvojima i avionima. Obi~an svetse bunio zbog toga {to su najvi{e uzimali onikoji su ve} dosta toga imali i koji su najvi{edoneli iz osvojenih srpskih sela. Ve}imdelom rata ovi problemi su vi{e zaokupljalipa`nju me{tana nego oru`ani sukobi. Nijemoralo tako da bude. U prole}e 1993.Srebrenicu je napustilo oko 12.000 osoba.Redovan prolazak konvoja UNHCR-a idostava pomo}i pre svega u hrani zaposledicu ima masovan odlazak civila izSrebrenice sa tim praznim kamionima koji suse vra}ali. Potresno deluju snimci otvorenihkamiona UNHCR-a prepuni `ena, dece istarijih koji su po svaku cenu `eleli danapuste Srebreni~ku regiju. To je poprimilovelike razmere da je i Sarajevo reagovalo:Alija Izetbegovi} kada je video da }estanovni{tvo odseliti i da je pri~a {to se ti~erata na tom podru~ju zavr{ena, on je bloki-rao odlazaka bilo koga iz te enkleve.

Pomeranjem linije fronta preprogla{enja Zone bezbednosti, posebno sapodru~ja Cerske, Konjevi} Polja, Kamenicebroj stanovnika se na podru~ju Srebreniceprakti~no uve}ao. @ivot u postajenepodno{ljiv, pogotovo za lokalne musli-mane: nesporazumi, sva|e, sukobi i netre-peljivost, najvi{e zbog kontrole nad distribu-cijom hrane i ostalih potrep{ina.

Pa i pored toga bilo je gladnih, bezogreva u ku}ama, bez ode}e i obu}e. U istovreme po tezgama na pijaci i ulicama bilo jerazne robe, pogotovo one koja je stizala izhumanitarne pomo}i. To je prouzrokovalostalno nezadovoljstvo me{tana, socijalnenemire, silovanja, plja~ke, kra|e, prostituci-ju...

U mnogim ku}ama jedini novackoji su imali donosile su devojke koje su sedru`ile sa vojnicima Unprofora. U jednoj oddve ̀ e{}e pobune do{lo je i do fizi~kih suko-ba. U centru grada je razvaljena, oplja~kanai zapaljena biv{a robna ku}a, u kojoj senalazio magacin humanitarne pomo}i. Istogdana usledila je energi~na policijska istraga,

u kojoj je saslu{ano vi{e desetina lica, kojisu se tom prilikom zatekli u centru grada.Muslimani su posle poku{ali da taj objekatprika`u kao `rtvu srpskog granatiranja, alipodvala nije uspela. Godinama je izgorelazgrada bila ruglo grada.

Takvo stanje prouzrokovalo jemnoga bekstva i dezertiranja iz enklaveprema ostalim krajevima pod muslimanskomvla{}u, najvi{e prema Tuzli, ali i uJugoslaviju i Srbiju. Po~etkom aprila 1994. uBratunac su prebegle i dve muslimanskedevoj~ice u odmaklom stepenu trudno}e.Obe su imale po 15 godina i bile su `rtvesilovanja Naserovih vojnika. Obe su i [.S. iV.D. nadle`nim organima unutra{njih poslo-va Bratunca 4. aprila 1994. dale slu`beneizjave. Po oslobo|enju Srebrenice u jednojzapu{tenoj ku}i na|ena je vezana devojka izItalije. O tome je obave{tena i italijanskaambasada u Beogradu. Posle posete njihovogvojnog ata{ea devojka je sme{tena u psihija-trijsku bolnicu na Sokocu.

Ina~e, o stanju u enklavi, pogotovou samom gradu, kao i pobunama, data subrojna svedo~anstva koja se ~uvaju unadle`nim slu`bama RS. Dovoljno je pozvatise na javno izre~enu izjavu Ibre Mustafi}a,biv{eg predsednika Skup{tine op{tine i osni-va~a SDA Srebrenice, datu za Junge velt,koju su kasnije preneli brojni mediji. Ontvrdi “da je u ovom mestu vladala pravamafija.” Nastavlja: “Nijedan dolar od silnepomo}i koja je dopremljena u Srebrenicunije dobilo civilno stanovni{tvo.” Potuma~ima doga|aja, sukobi su prouzrokovaniborbom za presti` izme|u vojnih i civilnihvlasti i pojedinaca, koji su u toj vlastiu?estvovali. U tim sukobima vi{e je upotre-bljavano oru`je nego u prethodnom slu~aju.To potvr|uje i ve} pomenuta izjava IbreMustafi}a. On, tako|e, ka`e da nije imaonikakva prava, iako je bio predsednikop{tine, ~ak je tamo{nja mafija dva putapoku{ala atentat na njega. U jednom od tihnapada bio je te{ko ranjen. Mafija je ubila injegovog veoma bliskog prijatelja, {efa sre-breni~ke policije Nurifa Rizvanovi}a. Daatentati nisu bili retka pojava potvr|uje islu~aj Nurifa Rizvanovi}a. Bez sumnje naj-markantnija osoba u muslimanskim oru`anim

formacijama Srebrenice, Bratunca, Konjevi?Polja, Cerske... ?ovek sa najvi{im vojnimobrazovanjem, ra{alovani major iz biv{e JNAbio je latentna opasnost za polo`aj NaseraOri}a. Me|utim, za razliku od Ori}a, nikadanije bio u milosti Alije Izetbegovi~a. Ubijenje iz zasede u rodnoj Glogovi februara 1993.ne{to vi{e od mesec dana posle uspe{nezajedni?ke akcije na susedna srpska selaKravicu, Je`esti}u, [iljkovi}e izvr{ene 7. jan-uara, na pravoslavni Bo`i}. Uspeh u toj akci-ji bio je jedan od razloga sukoba s NaseromOri}em. Posle ubistva Nurifa Rizvanovi}aproneo se glas da je on bio saradnik KOS-a

i srpski {pijun. Muslimani su to prihvatilikao istinu. Njegovo telo do dan danas nijena|eno i svaki poku{aj njegovog lociranja iotkopavanja se smi{ljeno opstrui{e po tajnojdirektivi sarajevskog vrha.

Na prilazima, tada ve} zna~ajnopro{irenoj teritoriji od prvobitno dogovrene isporazumeno potpisane, su na bile postavl-jene table sa natpisom: "DEMILITARIZO-VANA ZONA, svaka vojna operacija je stro-go zabranjena, ~lan 60. protokol 1, @enevskekonvencije". To za muslimane nije ni{tazna~ilo.

(NASTAVI]E SE)

Pi{e: Slavi{a Peji} 5. deo

14 Decembar 2011.

F I L M

Pi{e: Mila Filipovi}

U^ikagu je nedavno premijernoprikazan igrani film “Gad Fly”,mladih autora Filipa i Andreja

Koji}a, u produkciji “Studio Q Production”.Radnja je sme{tena u 2014. godinu, uzsveprisutne socijalne nerede na ameri~kimulicama i aktivnosti radikalne partije “Weare the People”, koja se protivi vladaju}emre`imu. Izvr{ni producent filma je BrankaKoji}, majka ovih mladi}a, poreklom izSarajeva, iako je ovaj film daleko od maleporodi~ne manufakture. Ono {to ga ~iniposebno zanimljivim je ~injenica da je sni-manje zavr{eno 15. septembra, a samo dvadana kasnije na ulice su i stvarno iza{lidemonstranti, okupiraju}i Wall Street uNjujorku i druge va`ne ulice u velikimameri~kim gradovima. Ponovo se desilo daumetnost imitira stvarnost, ili je ustvaripotpuno obrnuto.

Scenario i re`iju potpisuje FilipKoji}, koji se odavno bavi pisanjem, alikome je ovo rediteljski debi. Za kameromje bio mladji Andrej, direktor fotografije,koji je o{trinu oka nasledio od svog oca,nekada{njeg sarajevskog fotografa, i kojisvakodnenvno u~estvuje na protestima u^ikagu. Spremni da promene svet, svojmali doprinos daju i ovim igranim filmom,oko koga se okupila odli~na ekipa mladihglumaca i saradnika.

“Naslov filma mo~e zbuniti neko-ga, jer gadfly kao imenica, jedna re~ zna~iobad, ali u na{em naslovu Gad Fly to zna~islobodan let, a mo`e biti i besciljni let.Radnja je sme{tena u 2014. godinu, a tadakada sam pisao scenario nije bilo ni pom-ena o sada{njim masovnim demonstracija-ma {irom Amerike, tako da ovo jeste sig-urno jedini film koji na umetni~ki na~ingovori o postoje}im ekonomskim problemi-ma i odnosima. Snimali smo ga 8 meseci,a ja sam ideju za scenario dobio u trenutkukada sam i privatno osetio neke negativne

aspekte vladaju}e administracije, i sve vi{epo~eo da prime}ujem mnogobrojne slojevekorupcije i eksploatacije u sferi autoriteta.To je u meni stvaralo strah, ljutnju, bes, apo{to je pisanje moj izlaz i moj izraz, ja

sam to preto~io u scenario, formirao sampri~u koja je bila izuzetno zanimljiva zapisanje, ali koju sam u isto vreme i `iveo.Nije bilo te{ko predvideti da }e se nemirii desiti, bilo je samo pitanje vremena. Jasam diplomirao na Lojola univerzitetu,medjunarodni biznis, na `alost, radio sam iu korporaciji i shvatio da moje mesto nijetu. Radije bih demonstrirao na WallStreet-u, nego {to bih bio deo Wall Streetestabli{menta. U~estvovao sam i na protes-tima u ^ikagu, mnogo manje nego mojbrat, ali bio sam tu. Mrzeo sam to {to samradio u korporaciji, to je svet kome ne`elim da pripadam, i kada sam taj svetnapustio vratio sam se pisanju i zbog togasam veoma sre}an. Naravno, nije bilo jed-nostavno to preto~iti u filmsku pri~u ire`irati je u isto vreme, ali to je proceskroz koji se u~im, kako da dvodimenzion-alnu pri~u preto~im u trodimenzionalnisvet. Mislim da sam uradio dobar posao, a

to }e publika najbolje oceniti”- ka`e za“Ogledalo” Filip Koji}, koji je uz ShaneLincoln reditelj ovog filma.

Andrej Koji} i svojom pojavomukazuje na sopstvenu politi~ku orijentaciju,

opredeljen socijalizmu, i vrlo uklju~en uproteste u ^ikagu. Pre ovog uradio je inekoliko dokumentarnih filmova, a “GadFly” je i njemu prvi dugometra~ni igranifilm.

“Kao veoma mlad svhvatio samda sam vizuelna osoba, da je vizuelizacijamoj na~in izra`avanja i odatle mojazaljubljenost u kameru. Ja sam na 3. godi-

ni Columbia koled`a, studiram kine-matografiju, i naravno da {kola poma`e, alije rad na setu veoma va`an i neprocenjivoiskustvo. Bilo je ovo i zanimljivo iskustvorada sa na{om majkom Brankom, {to nijebilo nimalo jednostavno, morali smo daodvojimo porodi~an aspekt od profesion-alnog i da radimo kao ekipa. Bilo je i ner-voze, ali pred premijeru nisam nervozan,jer znam da smo uradili dobar posao, sanadom da }e se dopasti i gledaocima. Ovajfilm nije lako opisati u jednoj re~enici, aliideja je da se svet menja i da se mi men-jamo u njemu.”

Branka Koji} sve kredite za ovodelo daje svojim sinovima, tvrde}i da jekao izvr{ni producent usko~ila onda kada jetrebalo zatvoriti finansijsku konctrukciju,ipak sre}na da su se i na ovaj na~in Koji}iokupili oko ideje i oko projekta.

“Prisko~ila sam u pomo} u julu,kada sam videla da je falilo novca, jer imideje, strast i volja nisu nedostajali. Svi

saradnici i glumci na filmu su radili volon-terski, a po{to sam ja u Sarajevu bila

menad`er u reklamnoj agenciji onda je imeni ovaj projekat zamirisao nekada{njimuzbudjenjem i pomogla im koliko sammogla. U jednom trenutku me je Andrejhteo i otpustiti, jer sam, kako ka`e, previ{estroga, ali uspeli smo da kontroli{emo teenergije i zavr{imo film. Ovo je istinskinjihov film, zbog koga smo veoma sre}ni,sa rado{}u pripremamo premijeru i o~eku-jemo reakcije publike.”

Film po~inje uz dokumentarnesnimke aktuelnih demonstracija u ^ikagu,a autori planiraju da ga po{alju zazvani~nu konkurenciju festivala“Kusterdof” u Mokroj Gori. Vi{e informa-cija o filmu mo`ete dobiti na www.gadfly-movie.com.

Andrej Koji}

Branka Koji}

Filip Koji}

PREMIJERA FILMA”GAD FLY” U ^IKAGU

Photo

by: Adrien

De

Martin

15Decembar 2011. www.serbianmirror.com

P O R U K E

16 Decembar 2011.

P O R U K E

17Decembar 2011. www.serbianmirror.com

B I Z N I S

18 Decembar 2011.

P O Z O R I [ T E

LEGENDARNA GOSPO\A MINISTARKAPozori{na predstava Gospo|a ministarka, ulazi u tre}u godinu prikazivanja, a interesovanje

publike je i dalje veliko. Ovo delo, velikog majstora komi~nih situacija i verbalne komike Branislava

Nu{i}a, svaki put iznova izaziva smeh i odu{evljanje gladalaca, a sala je uvek puna.

Zato }e glumci, ove daleko najgledanije predstave srpskog pozori{ta “Mira Srem~evi}”,

izvesti legendarnu predstavu Gospo|a ministarka, jo{ jednom ove kalendarske godine,

10. decembra, u pozori{noj sali Srpsko-ameri~kog muzeja Sveti Sava.

19Decembar 2011. www.serbianmirror.com

I Z M A T I C E

PO[TENOM NALAZA^U,POSAO U MUP-U

Kru{evljanka Marina Mora~anin, kojaje u kafi}u u kojem radi nedavno

prona{la torbu sa 200.000 evra i 500.000dinara i sav novac po{teno vratila vlasniku,bi}e stalno zaposlena u Ministarstvuunutra{njih poslova Srbije, obe}ao je min-istar Ivica Da~i}. Dvadesetosmogodi{nja

Marina smatra da nije bilo potrebe zapodizanjem tolike medijske buke oko gesta,koji je u~inila. “Mislim da je to mojaobaveza i vaspitanje, i da bi svako ko jenormalan to isto uradio”, ka`e Marina, kojaje ove godine tri puta vlasnicima vra}alanov~anike pune para i li~nih dokumenata.Iako mlada Kru{evljanka sasedmogodi{njom }erkom i suprugom `ivikao podstanar, nijednog trenutka nijerazmi{ljala {ta da u~ini sa prona|enimnovcem. Nepisano je pravilo da sepo{tenom nalaza~u pokloni bar 10%prona|enog novca, me|utim Marina je kaonagradu dobila samo 1.000 dinara, {to jemanje od 10 evra. Mnogi su kasnijekomentarisali, da ako se ve} opredelite dabudete po{teni nalaza~, da sami uzmetesvoju nagradu, pa tek onda da novacpo{teno vratite.

MILIJA MAJMUNOVA^AOD [LJIVOVICE

USrbiji, koja je poznata po rakijama odnajrazli~itijeg vo}a, jedan Sremac

napravio je rakiju od banana, koju sume{tani Bu|anovca prozvali“majmunova~a”. Svojim “izumom” zemljo-radnik Zlatko Srem~evi} ve} je postao poz-nat u Vojvodini, a sremsko selo Bu|anov-ci, koje je poznato po ~uvenom paduaviona F117 tokom NATO bombardovanja,sada sti~e i popularnost kao mesto gde sepe~e majmunova~a.

U Sremu nema planta`e banana,ali ima rakije od ovog ju`nog vo}a. Dobananova~e je Zlatko Srem~evi} do{aosasvim slu~ajno – na kvanta{u je kupio jef-tine prezrele banane i setio se da je neka-da ~uo za takvu rakiju. “Svi ljudi koji suje pili ka`u da je ekstra. Ima egzoti~anukus i miris, koji je nama bio nepoznat dotada. Nije kao kru{ka, ali je ekstra rakija”,ka`e Srem~evi}.

Za savr{enu bananova~u potrebnoje prvo olju{titi banane, potom ih 10 do 12dana dr`ati u buretu, a onda ih ispe}i ukazanu kao i svaku drugu rakiju. Nitko se

nije po`alio da je od nje boli glava, ka`u daje ubojita posle prvog pe~enja, ali kada seispe~e kao prepe~enica, onda je kao melem.

KO JE KRIV ZASAMOUBISTVO DE^AKA

Uni{koj Osnovnoj {koli “SretenMladenovi} Mika” jo{ niko nije odgo-

varao nakon {to se pre {est meseci zbogtorture vr{njaka ubio u~enik AleksaJankovi}. Svi nastavnici, direktorka, {kols-ki policajac i dalje, bez ikakve kazne, sedena istim mestima, iako su znali i ni{ta nisuuradili da spre~e maltretiranje 14-godi{njegde~aka, koje je trajalo vi{e meseci.Prosvetna inspekcija pokrenula prekr{ajnipostupak i pitanje razre{enja direktorke, aprotiv nastavnika, koji su podr`avaliAleksino maltretiranje, roditelji su podnelidve prijave {koli, ali protiv {kolskog poli-cajca prijava je SUP-u.

Aleksa se bacio s tre}eg sprata,nakon {to je ~ak osam puta bio prebijen.Kao posledice prebijanja, imao je, premalekarskim izve{tajima, potres mozga,hematome, modrice po glavi i telu, trpeo je

uvrede, lomili su mu nao~are, {to sunadle`ni u {koli znali.

“Ne bih volela da pri~am o dete-tu koje je pokojno, ali to dete nije sedeloi trpelo nasilje, ve} je upravo on bio tajkoji je ulazio u konflikt. Upozoravali smoda ne mo`emo da predvidimo njegove pos-tupke, da se pla{imo da }e ne{to da se desi.Bio je problemati~an”, rekla je direktorka.S druge strane, Aleksini roditelji ka`u da seon sa nasiljem prvi put susreo upravo uovoj {koli. “Pri~ali su kako je nedisciplino-van i hiperaktivan. Zvali su nas za sve isva{ta. Jednom nam je direktorka rekla:‘Vodite ga iz ove {kole, on je bolestan’.Aleksa je sve to slu{ao i zbog trauma kojeje do`iveo morali smo da ga vodimo i kodpsihijatra”, ka`u roditelji.

Ni{ta de~aka ne}e vratiti, ali zanjegovu smrt mora neko biti ka`njen, zbogdruge dece koja trpe sli~no nasilje vr{njaka.

SRPSKA DECA ME\U NAJ-TRAPAVIJIM U EVROPI

Smanjena fizi~ka aktivnost i vi{esatnosedenje ispred kompjutera i televizora

uzroci su {to su deca u Srbiji deblja inespretnija od vr{njaka iz Belgije, [panije,Slova~ke, Litvanije, Estonije i Albanije.Istra`ivanje Republi~kog zavoda za sportpokazalo je da su srpski osnovci vi{i, ali i

deblji i nespretniji od svojih vr{njaka izevropskih dr`ava. U trapavosti prednja~edevoj~ice jer im je kult lepote bitniji odfizi~ke aktivnosti. Istra`ivanje je otkrilo jeda su, u odnosu na pre 16 godina, u~eniciza tri odsto, a u~enice za 2,5 odsto porasli,me|utim, telesna masa osnovaca jepove}ana prose~no za alarmantnih 14 odstokod u~enika, odnosno 11 odsto kodu~enica. Srbi polako prestaju da budu vitkanacija, po ~emu smo ranije bili poznati, auzroci ovakvog stanja su, pre svega, sman-jena fizi~ka aktivnost, vi{esatno sedenjeispred kompjutera, brza hrana, otu|enost uporodici, ali i nedovoljan broj ~asovafizi~kog vaspitanja.

SVI SRBI POD JEDNUKRU[KU

Srbija }e, ukoliko bude nastavljen trendnegativnog prirodnog prira{taja 2050.

godine imati {est miliona stanovnika, kao iposle II svetskog rata. Prema rezultatimanedavnog popisa, u Srbiji je broj stanovni-ka u poslednjih devet godina smanjen zaskoro 400.000, a stru~njaci prognoziraju da}e stanovnika biti jo{ manje. Pola vekaunazad ne ra|a se dovoljno dece ni zaprostu reprodukciju, a problem je i {to

poslednje dve decenije u Srbiji vi{e ljudiumire nego {to se ra|a. Samo pro{le godinena toj razlici Srbija je izgubila 35.000stanovnika.

U sre}na vremena pre 50 godina,kada je i stanovni{tvo bilo mla|e, ra|alo seoko 150 hiljada dece godi{nje, a pro{legodine u Srbiji je ro|eno upola manje dece.Prognoze su pesimisti~ne, jer je popisom iz2002. godine prvi put zabele`en ve}i udeostarih u odnosu na mlade – stariji od 65godina brojniji su od mla|ih od 15 godina.Kad bi `ene ovog trenutka krenule da ra|ajupo ~etvoro, petoro dece i dalje bismo unarednih nekoliko decenija nastavili da gubi-mo stanovni{tvo, upozoravaju stru~njaci.

OGRANI^ENO KRETANJEZA DECU

Srbija je, u odnosu na Ameriku i nekeevropske zemlje, raj za decu. Me|utim,

u pripremi je zakon kojim se ograni~avanjihovo kretanje i precizira se, da deca dodeset godina starosti vi{e ne}e smeti samana ulicu. Dobre strane zakona je da decastarija od 15 godina ne mogu biti na uliciposle 23 ~asa bez pratnje odrasle osobe,obavezno srednjo{kolsko obrazovanje izabrana fizi~kog ka`njavanja dece u svimsredinama, pa i u porodici.

Rubriku priprema: M. Maljkovi}

Marina Mo~anin

20 Decembar 2011.

Po{tovani,

Moj sin Goran (1981.) je u avgustu2010. godine zadobio povredu vratneki~me (C4/5) i ki~mene mo`dine (Dg:Tetraplegia) i od tada je potpunonepokretan.Nadu za oporavak dali su ruski lekariiz Klinike “Neurovita” – Moskva, prih-vatanjem Gorana kao pacijenta za tret-man mati~nim }elijama, te je Klinicipotrebno uplatiti minimum 35.000EUR.

Moja porodica, prijatelji i ja smopokrenuli humanitarnu akciju za priku-pljanje sredstava za Goranov odlazak ile~enje u Moskvu.Molim Vas da pomognete u skladu sasvojim mogu}nostima.

DINARSKI RA^UN KOD ERSTE BANK: 340-3211345271DEVIZNI RA^UN KOD ERSTEBANK:CORRESPONDENT BANK FOR EURINCOMING PAYMENTS:SWIFT CODE: GIBAATWGERSTE GROUP BANK AG WIEN,AUSTRIA

ACCOUNT OF THE BENEFICIARYWITH:SWIFT CODE: GIBARS22BENEFICIARY:IBAN RS35340764310261199932NAME SLAVICA [O[KANADDRESS NIKOLE TESLE 30 A 21205 SREMSKI KARLOVCI

International Payments DepartmentErste Bank a.d., Novi SadTel. +381 21 480 9556. +381 21 4809559Fay: +381 21 480 9766Site: www.erstebank.rsPIB: 101626723ID number: 08063818Current account no: 908-34001-19S.W.I.F.T. GIBARS22

Za vi{e informacija:www.goransoskan.in.rsSrda~an pozdrav, Slavica [o{kan21205 Sremski KarlovciNikole Tesle 30/aSrbija

Tel. +381 21 881 301Mob. +381 60 4 88 22 55

Po{tovani,Moje ime je Predrag Klaji}.

imam 27 godina i `ivim na Kosovu iMetohiji u enklavi, odnosno seluMilo{evo kod Obili}a. Razlog zbog kojegVam se javljam jeste, da Vas zamolim zapomo} koju }ete pru`iti gradjanima mogasela ukoliko ste u prilici. Zapravo, u momselu posle rata 1999. godine ostalo jejedva tridesetak osoba i nekoliko ku}a…Ljudi u mom selu jedva sastavljaju kraj skrajem i veoma tesko `ive. Iz tog razlo-ga Vam {aljem ovo pismo u nadi da }etenam na bilo koji na~in pomo}i… U seluimamo petoro maloletne dece kojima jepotreban prevoz do osnovne {kole, jer nji-

hovi roditelji nemaju novaca da im topru`e Imamo stare i nemo}ne kojima jepotrebna pomo} u lekovima. Nemamo nijedan ra~unar u selu, a pristup internetuza nas je bajka. Sve nam je to potrebno,i jo{ mnogo toga, kako bi imali kakavnormalan i civilizovan `ivot dostojan~oveka u 21. veku. Ovo pismo samposlao na nekoliko stotina adresa, samomi se nekoliko ljudi javilo i uputilopomo}… Nadam se da }ete makarpro~itati ovo pismo.

Srda~an Pozdrav!Predrag Klaji}, selo Milo{evo,

Kosovo i Metohijakontakt telefon 064 90 86 669

Veoma ~esto u na{u redakciju sti`u pisma sa molbom da im pomognemo u le~enju, a javljaju nam se i Srbi sa Kosova, koji se bore za goluegzistenciju. Kao i ranije, i u ovom broju, objavljujemo njihova pisma, u nadi da im vi, dragi ~itaoci, mo`ete na bilo koji na~in pomo}i.

POMOZIMO LJUDIMA U NEVOLJI

H U M A N O S T

7. oktobra 2011. godine tragi~nom smr}u oprostio se od nas Aleksandar(Branko) Dra{kovi}. Rodjen 4. novembra, 1967. godine u Sarajevu. Ovomprilikom se zahvaljujemo svim plemenitim ljudima koji su svojim prilozi-

ma omogu}ili da se na{ otac dostojno sahrani na groblju Nova Gra~anica i koji susvojim prisustvom bar malo ubla`ili na{u bol.Posebno se zahvaljujemo sve{teniku Aleksandru Ivanovi}u, djakonu AleksandruPetrovi}u, pogrebnom zavodu “Sveta Gora” iz ^ikaga, prodavnici “City FreshMarket”, porodicama Dra{kovi}, Manojlovi}, Opa~i}, Pavlovi} i svim drugim ljudi-ma dobre volje iz Srbije i Bosne koji su u velikom broju do{li da isprate na{eg oca.

Aleksandra i Milica Dra{kovi}

ZAHVALJUJEMO SE