5
DIDAKTIČKO-METODIČKA PRIPREMA ZA NEPOSREDAN VASPITNO-OBRAZOVANI RAD ( Pisana priprema ) Nastavni predmet ______________________________________________________________________ Razred ______________________________________________________ Medicinska škola Redni broj časa 11 i 12 Nastavna jedinica Aplikativni programi Cilj i zadaci časa _______________________________________________________________________ Tip časa _______________________________________________________________________ _______ Nastavne metode _______________________________________________________________________ Oblici nastavnog rada ___________________________________________________________________ Nastavna sredstva ______________________________________________________________________

Priprema 11 i 12

  • Upload
    eminnp

  • View
    216

  • Download
    1

Embed Size (px)

DESCRIPTION

priprema za cas

Citation preview

DIDAKTIKO-METODIKA PRIPREMA ZA NEPOSREDAN

DIDAKTIKO-METODIKA PRIPREMA ZA NEPOSREDAN

VASPITNO-OBRAZOVANI RAD ( Pisana priprema )

Nastavni predmet ______________________________________________________________________

Razred ______________________________________________________ Medicinska kola

Redni broj asa 11 i 12Nastavna jedinica Aplikativni programiCilj i zadaci asa _______________________________________________________________________

Tip asa ______________________________________________________________________________

Nastavne metode _______________________________________________________________________

Oblici nastavnog rada ___________________________________________________________________

Nastavna sredstva ______________________________________________________________________

TOK NASTAVNOG RADA

( Uvod, cilj, glavni deo asa, zavrni deo )

U uvodnom delu asa uvesti uenike u novu nastavnu jedinicu obnavljanjem prethodne i ponoviti definicije pojamova: Raunarski softver, Operativni system i Sistemski softver kao i njihovu podeluMonolokom metodom obraditi nastavnu jedinicu Za funkcionisanje PC potreban je ali ne i neophodana i sistemski softver, koga delimo u tri kategorije

Programi prevodioci

Veznici ili drajveri

Usluni programi

Programi za prve raunare pisani su u mainskom jeziku. Naredbe ovog jezika sastojale su se od nizova jedinica i nula koje su oznaavale stanja bitova u memoriji raunara. Ovakve naredbe najee su bile logiki podeljene u dva dela. Prvi deo je predstavljao kod operacije (naredba koju raunar treba da izvri), a drugi deo adresu registra u memoriji raunara u kome je uskladiten podatak. Pisanje ovakvih programa bilo je veoma teak posao, podloan grekama. To je navelo tadanje programere da izmisle simboliki jezik, u kome je operacija koju raunar treba da izvri dobila svoje ime, a i adresa memorijske lokacije je dobila neko simboliko ime. Programi napisani u ovakvom simbolikom jeziku prevodili su se kasnije u mainski jezik tako to je programer zamenjivao naziv operacije njenim kodom, a simboliku adresu stvarnom adresom. U ovakvom postupku svaka naredba simbolikog jezika prevodila se neposredno u odgovarajuu naredbu mainskog jezika. Kasnije je ovaj postupak prevodjenje automatizovan tako to je napravljen program koji je kao ulazne podatke uitavao program napisan u simbolikom jeziku i zamenjivao ih naredbama mainskog jezika, tako da je rezultat rada ovog programa bio program u mainskom jeziku. Ovaj program za prevodjenje nazvan je ASEMBLER. U to vreme su arhitekture raunara bile razliite i za svaki raunar postojao je poseban simboliki jezik koji je zavisio od njegove arhitekture. Da bi se olakalo pisanje programa, a i njihova prenosivost s jednog raunara na drugi, razvijeni su programski jezici koji su bili blii korisnicima u odredjenim oblastima. Ovi jezici su se sastojali od dvadesetak rei engleskog jezika, skupa svih pravila za dodeljivanje imena memorijskim lokacijama sa podacima i skupa pravila za formiranje ispravnih naredba u programskom jeziku. Pomou renika i ovih pravila pisan je program u ovom jeziku,koji je gotovo bio nezavisan od arhitekture raunara. Ovakav program zove se izvorni (source) program.

Medjutim, da bi program napisan u nekom od ovih jezika mogao da se izvava, trebalo ga je prevesti u mainski jezik. Za ovo prevodjenje korien je program nazvan KOMPAJLER (compiler). Kompajler je program prevodilac koji uitava celokupan program u izvornom jeziku kao ulazne podatke, a kao rezultat daje program u mainskom kodu, pri emu je jedna naredba izvornog jezika prevoena u vie naredbi mainskog jezika. I dalje je za svaku arhitekturu raunara morao postojati odgovarajui program prevodilac tj. za svaki programski jezik koji je korisnik eleo da koristi na tom raunaru. Postoje i programski jezici kod kojih su naredbe nezavisne jedna od druge i mogu da se izvravaju odmah. Za takve programske jezike (BASIC, na primer) u poetku nisu bili pisani prevodioci nego INTERPRETERi, koji su prepoznavali naredbu i odmah je izvravali. Medjutim, ovakva praksa je gotovo naputena i sada se u skoro svim jezicima radi izvravanja programi prevode u mainski kod. Da bi se izvrio program napisan u nekom izvornom jeziku, treba ga prvo uneti u raunar. Ovo unoenje programa (i podataka) u raunar izvodi se pomou posebnog programa koji se zove editor. Zatim se ovako unet izvorni program prevodi pomou programa prevodioca da bi se dobio mainski kod. Posle toga korienjem programa za povezivanje (linker) prevedeni program se spaja sa drugim programima i sistemskim softverom da bi se dobio izvrni program. Takav program se korienjem programa za punjenje (loader) unosi u memoriju raunara i izvrava. Za traenje greaka koristi se poseban program, koji u tome pomae i naziva se u raunarskom argonu dibager (debugger). Ranije su kod personalnih raunara ove operacije izvoene u posebnim programima i odvojeno. U poslednje vreme, programi prevodioci za personalne raunare ne razvijaju se odvojeno, nego su sve komponente sastavni delovi jednog razvojnog okruenja. Arhitekture personalnih raunara su jednake, pa se prema tome, program prevodilac koji radi na jednom raunaru moe koristiti na svim personalnim raunarima Veznici (drajveri) jesu programi za korienje razliitih perifernih jedinica i drugih uredjaja. Da bi se bilo koji ureaj (tampa, skener, ploter, digitalni fotoaparat, itd.) povezao na raunar, moraju se reiti dva problema. Prvi je elektrino povezivanje da se raunar ili ureaj ne bi otetili. Ovo se reava takoe na dva naina. Prvi je da ureaj ima standarni prikljuak koji se povezuje na serijski, paralelni ili USB port raunara. Druga mogunost je da ureaj ima posebnu karticu koja se ugrauje u raunar (na neki od praznih slotova), a da se na njoj nalazi prikljuak na koji se ureaj prikljuuje.

Da bi ureaj koji je priljuen na raunar radio, nije dovoljno samo hardversko povezivanje. Svaki ureaj koji se prikljui na raunar (tampa, skene,r itd.) mora da ima i odgovarajui program koji se zove VEZNIK (drajver) i koji komande date iz nekog programa (npr. procesora texta) prema nekom usvojenom standardu prevodi u komande koje taj ureaj razume. Ovi programi (i eventualno kartice koje se ugrauju u raunar) dobijaju se kupovinom tog ureaja (najee na CD-u) i instaliraju se u operativni sistem prilikom instalacije ureaja. Usluni programi olakavaju korisnicima pojedine poslovekao na primer kopirranje, kompresiju i dekompresiju podataka.U zavrnom delu asa ponoviti lekciju i sasluati i odgovoriti na pitanja uenika.

Analiza asa:

Nastavnik

Alikovi Kemal